ALBAN BERG: STVARALAŠTVO

Mislav Modronja, 4.a

Alban Berg (Beč, 9. veljače 1885. - Beč, 24. prosinca 1935.) austrijski je skladatelj, te pripadnik „Bečke atonalne škole“, to jest „Druge bečke škole“. Stvorio je individualan ekspresivan glazbeni izraz, na temelju eksperimentiranja na vlastitoj osnovi, pod učenjem Arnolda Schönberga. Bergova opera „Wozzeck“ remek-djelo je ekspresionističkoga glazbenog kazališta, te se u novije vrijeme naziva „klasikom moderne glazbe“. Berg je uspješno stvarao skladbe koje kombiniraju malerijanski romantizam i Schönbergovu dodekafoniju.

Život i djelo

Alban Berg rođen je 9. veljače 1885. u Beču, kao treće od četvero djece Johanne i Conrada Berga. Bergova obitelj živjela je dosta lagodno sve do smrti Bergova oca 1900.

U početku je bio zaineresiraniji za književnost nego za glazbu, te je počeo skladati tek s petnaest godina, kada je sam sebe počeo učiti svirati.

Berg je imao malo formalnog glazbenog obrazovanja, prije nego je postao učenik Arnolda Schönberga u listopadu 1904. Schönberg ga je učio kontrapunktu, harmoniji i teoriji glazbe. Nakon samo tri godine, 1907., Berg je već započeo s lekcijama iz kompozicije. Među njegove studentske skladbe spadaju i 5 skica za klavirske koncerte. Tijekom ovog perioda je pisao i pjesme, među koje spadaju i njegovih „Sedam ranih pjesama“ („Sieben Frühe Lieder“), od kojih su tri bile Bergova prva javno izvedena djela na koncertu čiji je repertoar sadržavao djela Schönbergovih učenika. Rane skice za sonate kulminirale su nastankom sonate za klavir, Op. 1; dotična se sonata danas smatra jednim od najznačajnijih debitantskih djela ikad napisanih.

Berg je kod Schönberga učio sve do 1911. godine, a tijekom navedenog perioda razvio je divljenje prema njemu kao učitelju, i kao skladatelju, te je s njim održao doživotno prijateljstvo. Berg je starijeg Schönberga vjerojatno vidio kao očinsku figuru jer je njegov otac preminuo kada je Bergu bilo samo 15 godina.

Jedna od glavnih Schönbergovih ideja bila je ta da jedinstvo skladbe ovisi o tom da svi njezini aspekti proizlaze iz jedne osnovne ideje. Ta ideja će kasnije biti znana kao „razvojna varijacija“. Sam Berg je to isto prenio i na svoje učenike, a jedan od njih, Theodor Adorno, rekao je: „Glavni princip koji je učio bio je onaj o varijaciji: sve se trebalo razviti iz nečeg drugog i trebalo je biti bitno drugačije.“

Dobar primjer ovog je sonata za klavir - cijela skladba je izvedena iz početnog kvartala djela i uvodne fraze.

Berg je bio dio bečke kulturne elite; njegov krug suradnika činili su skladatelji Alexander von Zemlinsky i Franz Schreker, slikar Gustav Klimt, pisac i satiričar Karl Kraus, arhitekt Adolf Loos i pjesnik Peter Altenberg. Berg je 1906. upoznao pjevačicu Helenu Nahowski s kojom se, unatoč protivljenju njezine obitelji, oženio 3. svibnja 1911.

Godine 1913. dvije uglazbljene kompozicije iz Bergove zbirke „Pet orkestralnih pjesama o tekstovima s razglednica koje je napisao Peter Altenberg“ premijerno su izvedene u Beču, a dirigent je bio Arnold Schönberg. Izvođenje pjesama pratio je velik orkestar, a sam izvođač pjesama pjevao je aforističnim izrazom; veoma jednostavnim, odrješitim, i nadasve ne-virtuoznim stilom. Izvedba je izazvala pobunu koja je dovela i do prekida izvedbe. Samo djelo je u potpunosti izvedeno tek 1952., a u potpunosti je objavljeno tek 1966.

Od 1915. do 1918., Berg je služio u austrijskoj vojsci, a tijekom jednog slobodnog perioda 1917. počeo je raditi na svom remek-djelu - operi „Wozzeck“. Nakon završetka Prvog svjetskog rata, Berg se smjestio u Beču gdje davao privatne satove glazbe. Pomagao je i Schönbergu u vođenju njegovog „Društva za privatne glazbene izvedbe“ koje je stvoreno kako bi stvorilo idealno okruženje za one koji su željeli eksperimentirati sa novim glazbenim stilovima. Društvo je takvim glazbenicima omogućilo javne izvedbe, reprizne koncerte i riješilo ih je straha od profesionalne kritike.

Godine 1924. javno su izvedena tri stavka iz „Wozzeck-a“, a to je Bergu donijelo prvi javni uspjeh. Berg je operu dovršio 1922., a u potpunosti je izvedena tek 14. prosinca 1925. kada je Erich Kleiber režirao operu u jednom berlinskom kazalištu. „Wozzeck“ se danas smatra Bergovim najvažnijim djelom, te remek-djelom ekspresionističke vokalno-instrumentalne glazbe. Berg je započeo i sa pisanjem svoje druge opere „Lulu“, no uspio je napisati samo prva dva čina prije nego što je umro.

Bergovo najpoznatije djelo je ipak njegov elegični „Koncert za violinu“. Kao i većina njegovih kasnijih djela i ovaj koncert kombinira dodekafoniju i atonalnost sa dijelovima koji koriste tradicionalnu harmoniju. Osim ovog u djelu se mogu naći i dijelovi inspirirani Bachovim koralima i koruškom narodnom glazbom. Koncert je posvećen Manon, preminuloj kćeri arhitekta Waltera Gropiusa i njegove supruge Alme Schindler.

Među njegovim ostalim poznatim skladbama treba spomenuti „Lirsku suitu“ (koja je utjecala na treći gudački kvartet Béle Bartóka), „Tri djela za orkestar, Op. 6“ i „Kammerkonzert za klavir, violinu i 13 puhačkih instrumenata“.

Alban Berg umire na Badnjak 1935. godine od posljedica trovanja krvi koje je uzrokovano ubodom insekta. U vrijeme smrti je imao 50 godina.

Douglas Jarman je u glazbenom rječniku „Grove“ napisao: „Kako se bližio kraj XX. stoljeću, 'nazadni' Berg je, kako je Perle primijetio, postao jedan od 'najnaprednijih' skladatelja tog stoljeća.“

Važnija djela:

~ Klavirska djela: „Sonata za klavir, Op.1“, „Kammerkonzert (1925.) za klavir, violinu i 13 puhačkih instrumenata“

~ Komorna glazba: „Gudački kvartet, Op. 3“, „Četiri djela za klarinet i klavir, Op. 5“, „Lirska suita“

~ Orkestralna glazba: „Tri djela za orkestar, Op. 6“, „Koncert za violinu“

~ Opere: „Wozzeck“, nedovršena opera „Lulu“

~ Vokalna glazba: „Sedam ranih pjesama“, „Četiri pjesme, Op. 2“ „Pet orkestralnih pjesama o tekstovima s razglednica koje je napisao Peter Altenberg, Op. 4“, „Der Wein“, „Sklopi mi oka oba“

Operu „Wozzeck“, životno djelo Albana Berga biva skladano od godine 1914. do 1922. Praizvedbu opera doživljava godine 1925.

„Wozzeck“ je jedna od najuspjelijih opera 20. stoljeća. U deset godina, nakon praizvedbe u Berlinu 1925. godine, imala je oko 150 izvedaba u 29 različitih gradova, donoseći Bergu financijsku sigurnost. Unatoč mračnoj ekspresionističkoj temi opera je doživjela velik uspjeh i kod široke publike. Premda je izuzetno teška za pjevače, i danas je na repertoaru svjetskih opernih kuća.

Opera je nastala na temelju Büchnerove drame, koja je praizvedbu imala u Beču. Berg je zbog specifičnosti djela, uslijed naglašavanja bizarnosti i običnosti, to jest smrtnosti glavnoga aktera želio pretočiti „Wozzceka“ u operu. Sam autor drame umro je, prije nego što je sama drama završena, što je dalo šansu Bergu da izmjeni pokoje stvari u libretu, i u potpunosti eksperimentira sa glazbenim stilom. Iako je radnja na operi započela 1914. godine, Berg biva unovačen, uslijed Prvog svjetskog rata, tako da se rad na operi odgađa do godine 1917. Berg završava operu u travnju 1922. godine. Praizvedba opere „Wozzcek“ zbila se je u Berlinskoj nacionalnoj operi, 14. prosinca 1925 godine, te se ubrzo etablirala kao moderan klasik.

Berg je „Wozzecka“ posvetio svojoj prijateljici Almi Mahler, udovici Gustava Mahlera. Operu je skladao u slobodnom atonalitetu, s povremenom uporabom tonaliteta i dvanaesttonske tehnike. Psihološku napetost i ljudsku patnju Berg je izrazio govornim pjevom (Sprechgesang), vokalnom artikulacijom, uporabljenom, kao i u Schönbergovu „Pierrotu lunaireu“.

Wozzeck ima tri čina, od kojih svaki ima pet scena, koje povezuju kratki orkestralni interludiji. Svaka je scena skladana u jednom od tradicionalnih instrumentalnih glazbenih oblika: prvi čin sadrži pet karakternih komada, drugi simfoniju od pet stavaka, a treći šest invencija.

Glavni je lik opere „Wozzeck“, jednostavni vojnik koji je žrtva svoje okoline. Njegova ljubavnica Marija vara ga s Tamburmajorom, koji se bezobzirno hvali svojim zavodničkim uspjesima. Okrutni Kapetan ismijava Wozzeckov život, a sadistički Liječnik obavlja na njemu eksperimente, na koje Wozzeck pristaje zbog dodatne zarade. Vođen ludom ljubomorom, Wozzeck u šumi pokraj jezera nožem ubija Mariju i baca nož u jezero. Tražeći nož, i sam se utapa.

„Wozzeck“ je prva relevantna opera 20. stoljeća., napisana stilom moderne opere. Uporabom atonaliteta, i dvanesttonske tehnike Berg je izrazito snažno prikazao Wozzeckovu lucidnost. Međutim, važno je napomenuti kako su dijelovi opere napisani u tonalitetima, kako bi se prikazale nježne ljubavne scene, te osjećaji ljudskosti, dostojanstva i poniznosti. Uporabom glazbe iz folklora, i narodne glazbe Berg kreira ritam vojničke sekcije, te gradi i ruši Schönbergove temelji kompleksnog atonaliteta i potpune disproporcije glazbene kompozije.

Zanimljiva je uporaba lajtmotiva, tokom cijele operne radnje, kako u muzičkom smislu, tako i u libretu. Za pojedine pojave, likove, radnje ili predmete Berg postavlja muziku određenu datom, primjerice muzikalnom temom ili idejom. Primjerice, uporaba lajtmotiva u naušnicama, koje Tamburmajor daje Mariji; lajtmotivi naglašavaju tonalitet radnje, te

iskazuju romantičnu stranu operne priče. Potom, važan je i lajtmotiv vojske, koja prolazi pokraj Marijine kuće, naglašavajući vezu između Marije i Tamburmajora.

Kao zaključak, bitno je iznijeti da je opera „Wozzeck“ jedna od najbitnijih remek-djela prve polovine 20. stoljeća, te se postavila kao relevantan dio moderne opere 20. stoljeća. Po prvi puta u libretu uviđamo anti-junaka, te čovjeka lišenog jednostavnosti življenja; „Wozzeck“ predstavlja patnju, kompleksnost i ponajviše Bergov svjetonazor, u smislu rasta i afirmacije modernog stajališta.

PRIZOR

MJESTO SADRŽAJ GLAZBENI OBLIK

1.

ČIN

1. prizor Kapetanova soba

Vojnik Wozzeck brije Kapetana. Časnik tvrdi da je Wozzeck nemoralan, jer ima izvanbračno dijete. Wozzeck odgovara da je vrlina luksuz koji si bijedni ljudi ne mogu priuštiti. Potom, Wozzeck konstatira kako je i sam Isus rekao:“ Pustite djecu, neka dođu k meni..“, što zbunjuje Kapetana.

suita: preludij, pavana, gigue, gavotta, air, preludij u retrogradnom obliku

2. prizor na otvorenom Wozzeck i prijatelj Andres režu trske za Kapetana. Wozzeck je preplašen krvavim zalaskom sunca, ima halucinacije i predosjeća nesreću. Naime, Wozzeck vidi kako krvavo sunce pali svijet, ostavljajući ga u plamemu.

rapsodija na sekvencu od tri akorda

3. prizor Marijina soba Marija i susjeda Margareta gledaju vojničku glazbu kako prolazi. Marija uočava Tamburmajora, na što Margareta burno reagira, konstatirajući da je promiskuitetna, te zla osoba. Wozzeck dolazi i opisuje svoje vizije. Marija ga želi utješiti, ali on odjuri.

vojnički marš, uspavanka

4. prizor Liječnikova soba Nakon što je odjurio, Wozzeck se nalazi na ulici. Prilazi mu liječnik, koji govori da je bolestan, zato što kašlje na ulici (u originalnome tekstu Büchner je napisao urinirati). Liječnik mu potom govori da vrši medicinske eksperimente, te da treba „pokusne kuniće“; Wozzeck naivno pristaje (uslijed dodatne zarade) i prepričava Liječniku svoje strašne vizije.

Passacaglia - dvanaesttonska tema s 21 varijacijom

5. prizor Marijina soba Marija se nalazi u svojoj sobi, te se divi paradi, no ponajviše Tamburmajoru. Nakon početnog odupiranja Marija podliježe udvaranjima Tamburmajora, koji joj priznaje da ju želi voljeti svim srcem i tijelom.

rondo

2.

ČIN

1. prizor Marijina soba Pri pripremanja djece za počinak, Marija se divi novim naušnicama (poklonu Tamburjmajora). U tom trenutku stiže Wozzeck, te vidi naušnice koje je Tamburmajor poklonio Mariji. Na pitanje otkuda joj naušnice, Marija odgovara da ih je našla. Wozzeck joj daje novac i odlazi, u sumnji i nevjerici. Marija se priprema za sastanak s Tamburmajorom.

sonatni oblik

2. prizor ulica Žureći se na ulici, Liječnik susreće Kapetana, koji mu govori da stane. Liječnik zastrašuje Kapetana pričajući o strašnim bolestima, uvjeravajući dotičnog na njihovo postojanje. Kapetan i Liječnik vode morbidan razgovor o bolesti i smrti, na što stiže Wozzeck. Podbadaju Wozzecka aluzijama na Marijinu nevjeru. Wozzeckov se svijet polako ruši.

fantazija i fuga na 3 teme

3. prizor ulica pred marijinim vratima

Wozzeck pokušava iznuditi priznanje od Marija, te dolazi do njene kuće. Marija mu priznaje da je u vezi sa Tamburmajorom. Wozzeck, bijesan od pomisli da drugi muškarac ljubi Mariju, podiže ruku i skoro udara Mariju po glavi. Onda ga hladno ostavlja, konstatirajući da čak ni vlastiti otac nikad nije podignuo ruku na nju, te s riječima „Bolje nož u trbuhu, nego tvoja ruka na meni!“ Dana rečenica daje Wozzecku ideju za osvetu.

largo za komorni orkestar

4. prizor pivnica Wozzeck ulazi i vidi Mariju i Tamburmajora kako plešu, te sjeda sam po strance, na što dolazi Andres pitati ga zašto je tamo usamljen, Ludi pijanac, koji u tom trenutku drži propovijed (uslijed pijanog stanja) kaže da miriše krv, a Wozzeck sve vidi prekriveno crvenom maglom.

scherzo

5. prizor barake Wozzeck i Andres spavaju u barakama. Wozzeck ne može zaspati, te drži Andresa budnim. Tamburmajor dolazi među vojnike i hvali se kako je zaveo Mariju; potom dolazi pijan do Wozzecka, gdje započne tučnjavu, uslijed Marije. Tamburmajor pretuče Wozzecka.

rondo marciale con introduzione

3.

ČIN

1. prizor Marijina soba Marija, sama, čita iz Biblije priču o Mariji Magdaleni.

invencija na temu: tema, 7 varijacija i fuga

2. prizor polje pokraj jezera

Marija i Wozzeck šetaju pokraj jezera. Marija se želi hitno vratiti u grad, ali Wozzeck je privoli da sjednu. Na nebu se pojavljuje mjesec krvavo crvene boje.

invencija na jedan ton

Wozzeck odlučuje, ako on ne može imati Mariju, nitko neće. Dok Marija pokušava pobjeći, Wozzeck ju ubije nožem i u strahu pobjegne.

3. prizor kavana Wozzeck ulazi u kavanu, gdje je u tijeku ples. Uviđa Margaretu, te traži od nje da zapleše s njim. Nakon plesa, povuče ju u krilo. Međutim, vrijeđa ju, te traži od nje da mu otpjeva pjesmu. Dok pjeva, Margareta uviđa krv na Wozzeckovim rukama i laktovima. Cijeli plesni podij ugleda u njegovom smjeru, na što on izjuri iz kavane, sjetivši se noža.

invencija na ritam

4. prizor polje pokraj jezera

Wozzeck se vraća natrag na mjesto zločina. Pronašavši nož, za koji je siguran ukoliko nađen da će biti siguran da je to oružje korišteno u ubojstvu, Wozzeck ga se pokušava riješiti, te baca nož u jezero. S pojavom crvenog mjeseca, Wozzeck ulazi u jezero oprati sa sebe tragove krvi: međutim, utapa se. Liječnik i Kapetan u tom trenutku prolaze pokraj jezera, no čuvši zvukove, koje izviru iz jezera, udaljavaju se.

invencija na sekstakord invencija na tonalitet

5. prizor ulica pred Marijinim vratima

Sljedeće jutro skupina djeca igra se na ulici. Ljudi uokolo govore kako su pronašli Marijino tijelo u jezeru. Djeca odlaze do jezera. Marijin sin ostaje jahati drvenog konjića, međutim kasnije trči za ostalom djecom.

invencija na osminski ritam