alegorija i arkadija_katalog

5/26/2018 Alegorija i Arkadija_katalog

1/81

ALEGORIJA I ARKADIJAANTIKI MOTIVI U UMJETNOSTI HRVATSKE MODERNE


2/81


3/81

Izloba

ALEGORIJA I ARKADIJA

Antiki motivi u umjetnostihrvatske moderne

Gaerija Kovievi dvoriJezuitski trg 4, Zagreb26. rujna 8. prosinca 2013.

Autorice izlobe

Petra VugrinecIrena KraevacDarija Aujevi

Struni suradnici

Ivan RadmanDanie Rafaei

Kustosica izlobe

Petra Vugrinec

Likovni postav

Nika Pavinek

Fotograje

Dami KaogjeraGoran Vrani

Prijevod na engleski

Nikoina Jovanovi

Marketing

Antonio Picukari

Tehnika realizacija

Dragutin MatasTomisav AntoiDamir BabiDavor MarkotiVinko SodanTomo etek

Prijevoz izlobe

Gaerija Kovievi dvoriKunsttrans

Osiguranje izlobe

Croatia osiguranje d.d.

Restauratorski radovi

Hrvoje Kern,Modrena gaerija, Zagreb

ALEGORIJA I ARKADIJAANTIKI MOTIVI U UMJETNOSTI HRVATSKE MODERNE

26. rujna 8. prosinca 2013.


4/81

SADRAJ

9 Irena Kraevac

Antiki anr u umjetnosti19. stojea

17 Petra Vugrinec

Antiki motivi u sikarstvuhrvatske moderne

37 Darija Aljevi

Antiki motivi i odjeci antikeu kiparstvu hrvatske moderne

51 Daniel Rafaeli

Antiki m de sice

57 Reprodukcije djela 149 Kataloki p


5/81

8

Zanimanje za kuturu kasine antike civiizacije pojaprosvjetitejstva,kada u Grku i na jug Itaije odaze mnokvari, arheoozi i povjesniari koji razotkrivaju i na izvornike i arheooka naazita. Doba je to i kada Johann Joacpie prvu Povijest umjetnosti staroga svijeta (Geschichte der K1764.)i kada zapoinju iskapanja Pompeja i Herkuanuma,tijekom 19. stojea. Godine 1873. pronaeno je Prijamjee prije toga Nika sa Samotrakei August Primaportai poznavanje antike kuture postaje nezaobiazno neke, arheooge i povjesniare umjetnosti nego i za svakgraanina 19. stojea, kada se i stvara idea prosvijeekuturne Europe bez nacionanih granica, odnosno rom

Europe sjedinjene na harmoniji i konfesionanoj uniji bi konikata, utemejenoj na zasadama kasine anticiviizacije. Humanistiki obrazovni i odgojni idea utevanju duha antike i humanizma kao tipino europskoje prosvjete i kuture 19. stojea. Antika se u humangimnazija i sveuiita doivjava kao umjetniki i etijesti ovjeanstva te se pedagoki program osanja napovijesnih i mitookih junaka. Uenje kasinih jezika, temej je obrazovanja, a antiki povijesni i iterarni izveuropske jezike i studiraju u originau.

ANTIKI ANR U UMJETNOSTI 19. STO

Irena Kraevac

Uiti antiku isto je to i nai tajnu plastine ljepot

Proniknuti u harmoniju i proporcije ljudskog tijela

kao i u prosti velianstven zakon linije:

to znai shvatiti staru grku umjetnost

a i svu umjetnost.

Vaho Bukovac, Moj ivot,Zagreb, 1918.

1

Afrodita Milska,

sadreni odljev iz 19. st

kat. br. 121


6/81

10

Akademsko sikarstvo i kiparstvo temejio se od svojih poetaka u Vasari-jevoj rentinskoj Akademiji na dobrom poznavanju formanih zakonitostiproporcija i kompozicija te ikonografskih tema i motiva antike umjetno-sti. Osnova akademskog studija bio je svadavanje korektnog crtea, tzv.accademia,preko suodnosa svjeta i sjene na voumenima, a najee seizvodio u tehnikama ugjena i krede izrazitih modeacijskih mogunostiu postizanju mekih tonova. Studije i crtei prema antikim modeima biisu obavezan dio umjetnikog koovanja, a konani rezutat bio je aka-demsko djeo, sikarski ii kiparski rad koji je morao zadovojiti zakonitostipropisane tradicionanom akademskom izobrazbom svadavanjem strogihpravia perspektive i anatomije na temeju kopiranja antike skupturekoja se smatraa presudnom za dobar osjeaj forme. Crtanje, sikanje imodeiranje draperija prema Fidijinim rejema smatrao se izazovomsikarskog i kiparskog umijea.

Sikare, kipare i arhitekte koji se formiraju na europskim ikovnimakademijama u razdobju 19. stojea posvuda je pratio antiko okrue-nje. Hodnici i dvorane akademija vrvjei su odjevima antikih skupturai fragmentima arhitekture, a svako je temejno naukovanje zapoinjaocrtanjem prema antikim sadrenim modeima u tzv. Antikenklasse,na kojoj

se savadavao pedantan akademski crte, narativna iustrativnost, tehni-ka vjetina i precizno sikanje detaja. Na umjetnikim akademijama di-jem Europe ugavnom se risao prema zadanim istovjetnim predocima,Apolonu Belvederskom, Herkulu Farnese, Afroditi Milskoj(sl. 1),Veneri Medici,Niki sa Samotrake, Diskobolu i Laokoontu,fragmentima partenonskog friza,dake, primjerima nekih od najpoznatijih djea antikoga kiparstva ijeodjeve je moraa imati svaka vanija zbirka.

Ideja o formiranju zbirki odjeva antike skupture potjee iz drugepoovice 17. stojea, kada su ugavnom suii kao predoci za crtanje naikovnim akademijama. Tijekom 19. stojea odjevi su svoje mjesto osimna umjetnikim akademijama naazii i u gimnazijama te na fakutetimakao svojevrstan memento kasine humanistike naobrazbe. Upravo suzbirke odjeva antike skupture bie okosnice brojnih kasnijih muzeja,a sadreni kipovi nisu se doivjavai kao jein nadomjestak originanihdjea, nego su svojom besprijekornom zagasitom bjeinom utjeovii istupastinu formu prema estetskom mjeriu pemenite jednostavnosti ismirene uzvienosti to ga je Winckemann utemejio prije nego to sepovea rasprava o poikromiji antike skupture.

Umijee akademskog sikanja i poznavanje artefakata antike umjet-nosti i kuture poticai su nove koncepte ikovnosti. Uivjenost u svijetantikih junaka, sveprisutnost kopija antikih djea i brojnost originaakoji su nakon iskopavanja punii europske muzejske zbirke u 19. stojeupridonijeo je kreiranju specinog anra akademskog sikarstva. Mo-tivi i detaji na sikama uprizoruju najee dekadentni uksuz antike

svakodnevice u kojoj su jepoike ene prikazane u uksuznom interijerus mramornim stupovima, kamenim kupama ii na osunanoj terasi spogedom na mediteranski krajoik (tzv. belvedere). Pritom se veika pa-nja pridavaa detajima koji prikazuju materijanu kuturu antike, npr.minuciozno nasikanom mozaiku poda, kipovima i fragmentima arhitek-ture, ujanicama i arama, keramici i staku, enskim frizurama, odjeii potreptinama, epezama, ogedaima koji fasciniraju autentinou imaterijanou prikazanoga. Atetski homerski mitski junaci poznati izhistorijskog sikarstva zamijenjeni su hedonistikim i ekektinim svije-tom biim dekadentnoj rimskoj kuturi. Taj antiki anr javja se i traje

usporedno s vrhuncem i procesom rasapa akademskog pNa parikom Saonu 1863. godine Cabaneova VeneraizManetovuDoruku na travi.likovna kritika i graansksu djea stvorii ikonu na kojoj se temejio poznavanmodernog sikarstva, a na Cabaneovu Veneru gedao Izobe odrane posjednjih desetjea pokrenui interpretacije saonskoga akademskog sikarstva, kotema nametnuo nakon otvorenja parikog Muzeja dOu ijem su izobenom prostoru usporedno postavjenreaista i impresionista s akademskim saonskim sikmu je izoba Wiiama Bouguereaua u Petit Paaisu 19otkrivanja zaboravjenih i zanemarih sikarskih opusa19. stojea: retrospektivne izobe lawrencea Ama-TVan Gogh u Amsterdamu 1996., Cara Theodora PiotyNovoj Pinakoteci 2003., Frederica leightona u Vii Sluisa Grmea u Muzeju dOrsay 2010. Iste su godine storska djea viktorijanskog sikarstva u bekom Bevje veika izoba Hansa Makarta 2011. godine, i stodobnprva izoba Aexandrea Cabanea u knskom Muzeju

Ono to su u 20. stojeu Picasso i Warho, to su ujeu bii Cabane i Grme, Ama-Tadema i leightonvani umjetnici svoje epohe koje je europska moderniispustia iz fokusa, to je jedan od razoga da se mnoga u amerikim zbirkama. Kao primjere antikog anra u sikarstvu 19. stokoiko karakteristinih djea sadraji kojih su reinterknjievnih djea i mitova, idiini prizor transponiranambijent te antiki motiv u subi aegorijskog i simbona kraju stojea. Fedra (sl. 2)Aexandrea Cabanea (1823. 1889.) pna parikom Saonu 1880. godine. Prikazuje traginukinju, koju je u francuskoj knjievnosti obradio Racinzdvojna i zatvorena u svojoj paai sama sebe osuuje nneuzvraene jubavi posinka Hipoita, kojeg je otac Tekeveta osudio na okrutnu smrt. Teatrana inscenacijajeru prikazuje shrvanu eeu guru ene naakenu nje ijeva nehajno sputena uz krevet. Njezino tijeo benata boje sonovae tek je ispod struka nemarno prekribijeom tkaninom. Zaspaa suavka u podnoju njezinje frontano u pousjedeem pooaju, dok joj se druga pogedom i prekrienih ruku. Njihova je put tamnijajerarhijska razikovna karakteristika. Tamna pozadinaeementi uksuznog interijera jo jae nagaava kon

koja se horizontano protee sredinom sikarskog paznost sikarskog postupka, egzaktnost prikazivanja kosi detaja, ranirani koorizam, inscenacija trenutka kojpredoak ostavjaju snaan dojam.

itanje Homera (sl. 3), 1885., lawrencea Ama-Tadeuprizoruje scenu u kojoj etiri suateja prate recitacijca ne referirajui se izravno ni na jedan Homerov ep. Scna svakodnevni ivot transponiran u razdobje antikTademini suvremenici!), a nasikani predmeti vjerna prema arheookim naazima. likovi su prikazani poje

3

Lawrence Alma-Tadema,

itanje Homera, 1885.,Philadelphia Museum of Art,

George W. Elkins Collection

2

Alexandre Cabanel,

Fedra,1880.,Muse Fabre, Montpellier


7/81

12

5

Gustav Klimt,

Alegorija skulpture,1899.,

Austrijski muzej primijenjeneumjetnosti, Knjinica igraka zbirka, Be

4

Max Klinger,

Parisov sud, 1885.-87.,

Belvedere, Be

u arhitekturi s pogedom na mediteranski pejza. Hadan mramor u kon-trastu je s topim sunanim danom, a karakteristini su izrazito svijetitonovi nijansa sive, bijee, ukaste, okera i zeenkaste. Premda odie re -duciranou i jednostavnou, sika vrvi bogatstvom detaja koji asocirajuna dekadentni uksuz: mramorna kupa na terasi,teksti i krzno, brojnipredmeti poznati iz arheookih naaza, gazbeni instrumenti i odjea.Fascinantna je materijanost prikazanog koja poprima gotovo haptikukvaitetu, kao to je mekoa krzna u kontrastu prema tvrdom kamenu.Statinu kompoziciju nagaava mirnoa ikova i ekspresije njihova icakoji uprizoruju hedonistiki svijet agodnog ivota. Ovaj kasicizirajuianr osoboen je predoaka antike iterature, mitoogije ii povijestii svojevrsno je transponiranje sadanjosti u pomno dekoriranu antikukuisu. Ama-Tadema primjenjuje odreene inovacije kao npr. bijeo grun-dirano patno koje pridonosi svijetoj paeti i azurnu tehniku nanoenjaboje koja daje atmosfersku akou. Gavni su motiv njegovih sika eneproduhovjene jepote, a nezaobiazni detaj je cvijee koje pronosi odre-enu simboiku.

Otkon od uvrijeene akademske estetike prema simboistikom go-voru boja, odricanje iuzije prostora u korist nagaene ponosti karak-

teristike su sikarstva Maxa Kingera (1857. 1920.), ije se zanimanjeza kasinu antiku pojaao boravcima u Rimu. Njegov Parisov sud (sl. 4),1885.-1887., uvai gedateja u jedan minui svijet i navodi na vie inter -pretativnih razina. Mit transponiran u aegorijski ii historijski prikaz sjasnom moraizatorskom porukom prema kraju stojea poprima naga-eno enigmatsko, skriveno iterarno-ozofsko simboino znaenje. Karakteristian primjer preuzimanja antikog repertoara u aegorij-skom smisu predstavja Alegorija skulpture(sl. 5)iz 1899. Gustava Kimta(1862. 1918.) iz mape grakih predoaka Allegorien und Embleme.Ae-gorije i personikacije omijena su tema u razdobju historicizma, kadase za sva podruja judske djeatnosti i pojavnosti pronaaze prikadnisikovni motivi. Vitka stiizirana gura made ene otjeovjuje aegorijusuvremene skupture. U njezinoj je pozadini sobodno koairana zbirkacitata antike skupture koji se uzdiu rejefno na praznom zidu, meukojima prepoznajemo bronanog madia koji izvai trn, mramornuboicu Atenu, gavu Here i rejef antikog friza u gornjoj zoni te kipikriate Viktorije (Nike) s ovorovim vijencem. Ta suptina i ranirana igras proou i sadanjou te mrtvih materijaa mramora i bronce karak-teristinih za kiparstvo i njenog akta koji se doima kao Pigmaionovaoivjena skuptura uprizoruje novi tip aegorijskog prikaza u kojem jeizraeniji nagasak na njezinoj simboinoj komponenti i visokoj esteti-ziranosti nego na narativnosti. Ekaterini Kepetzis novijim je tumaenjima ubaia uvrijeenu kon-frontaciju akademskog sikarstva i avangardnih pojava navodei da je

rije o dva fenomena koji se javjaju istodobno u drugoj poovici 19. sto-jea, a Eizabeth Prettejohn zaae se za novo vrednovanje esteticistikogsikarstva kao jednog od putokaza modernog sikarstva i nastupa protivhegemonije impresionizma u dosadanjoj povijesti umjetnosti. leighton,Moore i Ama-Tadema u okviru engeskog, Cabane i Grme u francu -skom te Makart i Kimt u austrijskom sikarstvu, da izdvojimo nekoikokarakteristinih primjera, doivjavaju jepotu kroz formanu perfekciju, ajedinstvo forme i sadraja pronaaze u ideanom izrazu jepote utjeovje-ne u poznavanju zakonitosti antike skupture koju prenose na dvodimen-zionanu pohu. Pod utjecajem engeskog viktorijanskog sikarstva koje se

na kontinentu proirio zahvajujui izobama parikose neokasicistiki sti koji postaje izazov i za umjetniRecepcija engeskog sikarstva na kontinentu ubrzo jesvega u Francuskoj, Begiji i zemjama njemakoga ga otmjen duh i ranman njegovai su i umjetnicin dKhnop, Franz von Stuck i Gustav Kimt. U mnogim fasetama historijskog sikarstva 19. stojedan njegov segment koji se odnosi na antiki anr, kkari upoznai preko parikog Saona, internacionanih ii akademskog sikarstva svojstvenog bekoj i mncherazdobju kasnog 19. stojea. Osim toga, vaja podsjetiti da je u hrvatskom obru skadu s europskim programima na gimnazijama i sugraena tradicija kasine antike kuture i jezika, kobiva u eri Ise Krnjavoga izgradnjom i opremanjem Oje i nastavu i njegovom Pompejanskom dvoranom, s predvienim muzejom odjeva antike skupture teobjavjuju prijevodi djea antikih pisaca u izdanju Ma

Koiko je antika predstavjaa snaan identikacij

skoj umjetnosti kraja 19. stojea, svjedoi i pozivnica Mienijskoj izobi u Budimpeti 1896., na kojoj iko phrama s dva enska ika i brojnim reminiscencijama nost. Vaho Bukovac, Cabaneov uenik, pariki saonskengeske aristokracije, u svojim brojnim djeima sijedve poznata djea na ovoj izobi izdvajamo sike kojenisu viene: Atenjanka kod toalete iz Beograda te Andrgaerije u ljubjani. Mato Ceestin Medovi autor jeznatije mitooko-povijesne sike u hrvatskom sikarstkoji su ovom prigodom izoene mnoge skice i studije sikanju soene i zahtjevne kompozicije. Robert Auer jepredstavnika anra po svojim idiino-arkadijskim prenskih ikova u antikim ambijentima. Prvi put u Hrvgodu vidjeti raskonu ikoevu Kirku(1895./96.), koja Srijemskim muenicima nakon Mienijske izobe u Buna za Maarsku nacionanu gaeriju i Muzej ijepih uanr bizak je i kiparima Rendiu, Frangeu, Vadecu se bave aegorijskim gurama i mitookim biima uod akademskog historicizma do secesijski stiiziranog

Uz originana djea hrvatskih sikara i kipara izodidaktika pomagaa, sadreni odjevi antike skuptubaki Gypsmuseumnabavio Iso Krnjavi, a danas su prrani i izoeni u Giptoteci HAZU. Prepoznavanje i tumaenje odjeka antike kuture

dobju 19. i poetka 20. stojea potie nas na promipoznavanju i razumijevanju antike kao temeja europsse tako esto pozivamo.


8/81

14

LITERATURA

Edwin Becker, Edward Morris, Elizabeth

Prettejohn, Julian Treuherz: Sir Lawrence Alma

Tadema,katalog izlobe, Walker Art Gallery,

Liverpool, Van Gogh Museum Amsterdam,

1996.-97.

Rosemary J. Barrow, Lawrence Alma-Tadema,

Berlin, Phaidon Verlag, 2003.

Julian Treuherz / Elizabeth Prettejohn / Edwin

Becker, Dante Gabriel Rossetti,katalog izlobe,

Walker Art Gallery, Liverpool, 16.10.2003.-

18.1.2004.; Van Gogh Museum, Amsterdam,

27.2.-6.6.2004.

Elizabeth Prettejohn,Art for Arts Sake.

Aestheticism in Victorian Painting,New Haven/

London, Yale University Press, 2007.

Frederic Lord Leighton (18301896). Maler und

Bildhauer der viktorianischen Zeit, (ur.) Michael

Buhrs, Margot Th. Brandlhuber, Mnchen,

Prestel, 2009. (publikacija uz izlobu u Muzeju

Villa Stuck, Mnchen, 30.5.-13.9.2009.)

Irena Kraevac, Legalne kopije. Zbirke odljeva

antike skulpture,Anali Galerije Antuna

Augustinia, XXVIII-XXIX (2008.-2009.), 28-29,

195-208.

Martina Matijako, Gipsani odljevi antikih

umjetnikih djela smjeteni u prostorijama

Filozofskog fakulteta u Zagrebu,Muzeologija,

46/2009., 37-135.

Ekaterini Kepetzis, Vergegenwrtige Antike.

Studien zur Gattungsberschreitung in der

franzsischen und englischen Malerei (1840-1914),

Bern/Frankfurt a.M., Peter Lang Verlag, 2009.

Schlafende Schnheit. Meisterwerke

Viktorianischer Malerei aus dem Museo de arte

de Ponce, (ur.) Agnes Husslein-Arco i Alfred

Weidinger, katalog izlobe, Belvedere, Be, 14.6.-

3.10.2010.

Alexandre Cabanel. Die Tradition des Schnen,

(ur.) Andreas Blhm, katalog izlobe, Wallraf-

Richartz-Museum & Fondation Corboud, Kln,

4.2.-15.5.2011.

Robyn Asleson,Albert Moore,Phaidon Press Inc.

London-New York, 2011.

Irena Kraevac, Recepcija antike u slikarstvu

hrvatske moderne, Metamorfoze mita. Mitologija

u umjetnosti od srednjeg vijeka do moderne,

Zbornik Dana Cvita Fiskovia IV, (ur.) Dino

Milinovi i Joko Belamari, Odsjek za povijest

umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u

Zagrebu, 2012., 135-147.

Irena Kraevac,Alegorijske slike Gustava Klimta

u rijekom kazalitu,Radovi Instituta za povijest

umjetnosti, 36/2012., 153-168.


9/81

16

Antiki motivi u sikarstvu na prijeazu 19. u 20. stojtematsko podruje zbog iznimnih formanih dostignukarskoj tradiciji. Imaginaran povratak u antiku prootema i oivjavanjem kasinih estetskih kanona javjazapadnoeuropska umjetnost na svojevrsnom vrhuncuvanja. Nije stoga suajno da se najnovija izdanja i izs prijeaza stojea i fenomenima viktorijanskog sikaii francuskoga pandana sikarstva Saona bave upravokoju je posijeratna kritika podcjenjivaa i progasia ktori poput Norberta Wofaii R. J. Barrow, autorice nosikarstva lawrencea Ama-Tademe, revaoriziraju taj hpuno novim pristupom i tumaenjima, ponirui u sadvanje mtierom u drugoj poovici 19. stojea toiko je sike esto naikuju na fotograje, a historijski sikarikoristii monumentane horizontane formate patna zpovijesnih dogaaja s puno ikova anticipirai su kasnmske inscenacije s mnogo gumaca u dinaminoj ko

Iako smo skoni oako shvaati savrenstvo formkarstva, taj cij nije ostvaren jednostavno, nego duboki ivjenjem umjetnosti. Tako je lawrence Ama-Tadem

skog podrijeta koji je vei dio ivota proveo u londonposvetio prouavanju arheoogije i kasine oogije, a

ANTIKI MOTIVI U SlIKARSTVU HRVATSKE M

Petra Vugrinec

The art of the Salon. The triumph of 19th-century painting,Prestel, Mnch

London, New York, 2012.

Monografija u izdanju Phaidon Press Limited, London, 2008.

Lawrenceu Alma-Tademi 1899. dodijeljena je viteka titula te se pridru

velikanima slikarstva koje su odlikovali britanski vladari: Rubensu i Van Dycku.


10/81

18

pisaca znao je gotovo naizust. Njegove su sike, osim gaantnih prizoraantikoga svijeta ii historijskih prikaza rimske proosti, svojevrsni re-busi na kojima se i danas okuavaju vrsni poznavateji antike kuture.Svaka sika u pozadini formano savreno uprizorene teme skriva po-itiku, moranu ii pak ascivnu auziju koja se otkriva u mnogim au -tentinim detajima antikih predmeta, skuptura, rejefa ii jednostavnocitata. Prikazujui drutvo u razdobju egipatske, grke ii rimske kuture,progovara o moranim vrijednostima tadanjeg viktorijanskog svijeta,propitujui arhetipske bojke ovjeanstva na egzistencijanoj, etikoj iemotivnoj razini. Sikarska vjetina omoguia mu je bavjenje najrazii-tijim sadrajima, suptino poigravanje kompozicijom i akcentima svjetate zadivjujuim haptikim iuzijama u kojima raziite teksture povrina,od svie do mramora, poprimaju znaenje metatekstura.

Materijaizacija stvarnosti na dvodimenzionanoj pohi jedna je odosnovnih preokupacija umjetnika toga razdobja i anra. Mramorne sku-pture ii arhitektura u svim nijansama bijee u kontrastu s mekoommijene bjeine puti i akoom prozranih tkanina postaju sikarska igrana formanoj, gotovo apstraktnoj razini. Krzno, bronca, povrina vodeii para, suptina podraavanja inkarnata u svim svjetinama ii tamnim

varijantama puti, pa do vunastih rimskih frizura dovedeni su do savren-stva koje nas ostavja bez teksta dok promatramo djea. Osobodimo i sepredrasuda o umjetnosti koja imitira obrasce proosti, koja ne donosinita novo i koja se prikanja ukusu pubike to je ve osporio HeinrichWin kada je pisao o renesansi u djeu Klasina umjetnost moi emose jednostavno prepustiti uitku u djeima koja su nedvojbeno obogatiaovjekovo poimanje umjetnosti i proosti.

ANTIKA NAKON ANTIKE

Tijekom 19. stojea smjenjuju se razdobja akademske tradicije kasi-nih zasada i individuanog, odnosno inovativnog pristupa umjetnosti:romantizam kao reakcija na kasicizam poetkom 19. stojea, simboi -zam kao reakcija na reaizam i naturaizam prema njegovu kraju. Aka -demska tradicija 19. stojea, koje su korijeni u prosvjetitejskim zasa-dama kasicizma, s gavnim predstavnicima Jacques-louisom Davidom(1748. 1825.), Antoine-Jeanom Grosom (1771. 1835.) te J eanom Augu-steom Dominiqueom Ingresom (1780. 1867.) gotovo da je supostojaa sromantiarskom strujom Eugnea Deacroixa (1798. 1863.) i ThodoreaGricauta (1791. 1824.). Kada je posrijedi francuska umjetnost, koja jeuz engesku dominiraa Europom od kraja 18. do sredine 19. stojea,ne moemo zaobii sikarstvo Saona koje doivjava puni procvat tije-kom Drugoga carstva Napoeona III. (1851. 1870.). Francuska revoucija

preuzima poitiki mode Rimske repubike, a isti se kodeks potovaojo tijekom vadavine luja Fiipa (1830. 1848.), koji sijedi poitiku

imperijaistikih osvajanja. Paraeno s restauracijom oivjavaju se i estetski kanoni antike: idea kasineanatomija te mitooko-aegorijski tematski repertoar. stojea poput Aexandrea Cabanea (1823. 1889.) i WBouguereaua (1825. 1905.) na monumentanim komjaju sadraje antike povijesti i mit oogije, nastavjajukasine renesanse Giorgionea, Tiziana, Rafaea. U drugoj poovici 19. stojea antiki sadraji zaoan obik anr sikarstva. Pitanje anrovske odrednicposije vidjeti, pseudopovijesnog sikarstva odreuje interpretaciju, no uzmemo i kao kriterij uvjerjivu preskoga trenutka, ne moemo ga uvrstiti u visoki rod hstva. Gavni su predstavnici anra: lawrence Ama-TadeFrederic leighton (1830. 1896.), George Frederic WaEdward Poynter (1836. 1919.) i Abert Moore (1841. te Pau Dearoche (1797. 1856.), Chares Geyre (1806. Grme (1824. 1904.), Gustave Bouanger (1824. 18de Chavannes (1824. 1888.) u Francuskoj, sikari kostorijski egzaktnu deskripciju povijesnog dogaaja te

sveuju temama iz svakodnevnoga ivota Grke i Rimrekonstruira na sobodniji nain, a ikonografski ustajenjuje sobodniji sie anr prizora. Sadraj sike nasurudimentima pajivo biranih arheookih detaja. Za raziku od sikarstva u kasicistikom razdobju

kada kasine teme sue kao morane pouke veiajuaudirajui kroz proost na sadanjost antiki su mdruge poovice 19. stojea izgubii etiku funkciju rnamjere. Antika postaje ambijent harmoninih kompougoaja u mediteranskom podnebju. Tek s nekoikogmenta bijee mramorne eksedre, jonskoga kapitea, cii tijea Venere Miske naznaeni su vrijeme i mjesto raostaje bez narativne koherencije te se svjesno pomino-vremenskog sinkroniteta, stimuirajui inteekt i oobjanjavajui. ljepota, a ne deskripcija jedini su poodake i nazivi esteticizam ii arpurartizam. Sikari antikih tema u Engeskoj u okviru pokreta 19. stojea nazvani su The Olympian,u Njemakoj su Deutschrmer,a u Francuskoj su argonski prozvani po Iste teme prihvaaju i umjetnici dijem Europe, a nastavnici Henryk Siemiradzki (1843. 1902.), Hans MakFranz von lenbach (1836. 1904.), Ansem FeuerbaFranz von Stuck (1863. 1928.) i Arnod Bckin (1827 Ne umanjujui vrijednost takvog izriaja u korpusu si

proou, potrebno je razuiti, ovisno o stupnju ideaizacie svakodnevne, ai visoko stiizirane teme nadrasti pridod

Die Klassische Kunst. Eine Einfhrung in die Italienische Renaissance,1899. Naziv pompiers(franc. pompier vatrogasac) odnosi se na slikare klasicizma, pog

koji su mukim aktovima stavljali sjajne kacige koje su podsjeale na kacige vatrogasac

klasicizma aktovi su obavezno imali barem jedan detalj odjee jer je potpuno nago tijelo

Taj se naziv primjenjivao i na slikare druge polovice 19. stoljea. Pompiersi su bili slikari

ranga,bogovi i polubogovi oficijelne umjetnosti, dobitnici odlikovanja i nagrada, lanov

Acadmie franaise: Ernest Meissonier, Leon Grme, William Bouguereau, Alexandre C


11/81

20

Sikarstvo antikih motiva i tema koje se javja sredinom stojea u Fran-cuskoj i Engeskoj, a tijekom druge poovice 19. stojea iri se i na ostaezemje germanskoga govornog podruja, specian je korpus zapadnoeu-ropskoga umjetnikog stvaraatva ija koherencija poiva na kriteriju za-jednikog civiizacijskog ishodita. Bio da je rije o temama koje oivja-vaju mitove, povijesne dogaaje ii knjievne tekstove, o prepoznatjivimmorfookim obrascima, kanonima anatomije ii tek nabaenom asesoaru,antika je sveprisutna u europskom sikarstvu 19. stojea. Civiizacija an-tike Grke i Rima, iezi arkadijski krajobrazi imaginarno su utoitekoje nije podono mijeni to postaje stanim rvnjem modernom ovjeku.

ANTIKI MOTIVI I SLIKARSTVO HRVATSKE MODERNE

Hrvatska moderna razdobje je kada je naa umjetnost u veikoj mjeri bia usugasju s europskom. Uoavanjem istovrsnih pojava, poput antikih motivau ikovnom stvaraatvu Europe i Hrvatske na prijeazu 19. u 20. stojee,potkrepjujemo tezu i na vioj, fenomenookoj razini. Razvoj grko-rim -skog sikarstva moemo pratiti i u naoj umjetnosti tijekom posjednje

etvrtine 19. stojea. Kada je rije o ikoevu, Auerovu i Tiovjevu djeu,u poetku preuzimaju tek matricu ve sekundarnih uzora njemakih i au-strijskih sikara, no u kasnijim djeima koja su inspirirana antikom nekiradovi nadrastaju puku ambijentaizaciju antike proosti novim sojevimaznaenja koji su bogati simboikom.

Djea Vahe Bukovca, Bee ikoa Sesije ii Mate Ceestina Medovia nipo emu ne zaostaju u tom specinom anru te se kvaitetom ponekad mogumjeriti s vrhunskim primjerima europske umjetnosti. Bakanal (kat. br. 40)na samom poetku postavja visoke kriterije unutar anra, zatim ikoevaPenelopa(kat. br. 27), a prije svih Bukoveva Mlada patricijka(kat. br. 12) izstanoga postava Moderne gaerije. Iako bi interpretacij a djea prema vremenu nastanka bia oginija toe doneke potovati izobeni postav tekst e sijediti ogiku autorskog ra-zvoja te zapoeti s inicijatorom modernih promjena u hrvatskome sikarstvu

Vahom Bukovcem. Njegovu shvaanju umjetnosti imanentan je aegorij-sko-arkadijski motivski skop. Najranije antike studije datiraju u doba kadase Bukovac koovao na coe des Beaux Arts u Parizu, a nastava u duhuCabanea znaia je i prihvaanje tema antike mitoogije. Na francusku seakademiju upisuje 1877. godine, kad je njome vadaa umjetnost koju jeodreivao Institut na eu s Jean-lonom Grmeom. Nastava se odravaau neokasicistikom duhu, a prevadavao je orijentano ii historijsko bienlisible(itko) sikarstvo. I daje je temej svemu bio korektan crte, a profesoriCabane i Grme stvorii su poseban nain izraavanja style cole koji jeprevadavao Saonom posjednjih desetjea 19. stojea. Bukovac je u poetku

studirao prema antikim odjevima, uvjebavajui osnovne vjetine koje sumu nedostajae te je napredovao dvostruko vie od ostaih aka. Vjetinezapaanja i bijeenja crteom dotjerao je do savrenstva.Poticaj da posegne u antiki repertoar mogao je dobiti i u Engeskoj, gdjeje esto boravio od 1888. godine zbog narudbi ekskuzivne kijentee, dokojih isprva doazi preko Vicars Brothersa, a zatim i sm ostvarujui po-znanstva s engeskom aristokracijom. Poveznicu moemo potkrijepiti ve

na primjeru Mlade patricijke,koja zionomijom doneke tonovu Pavonijuiz 1858. godine(sl. 6).U pozadini je sisimbo estetskoga pokreta u Engeskoj. Budui da se krugu aristokracije i ambiciozne buroazije, zasigurno gdrutva mogao uputiti na Gaeriju Grosvenor, koja je otvnakon toga postaa je pravom senzacijom, jer je promicaapredstavnici kojega su bii leighton, Watts, Burne-JonesKako je gaerija bia opremjena crvenom ii zeenom sviukraena pozaenim piastrima, konzonim stoiima i prije bi se mogo pomisiti da je rije o aristokratskoj kugaerijskom prostoru. Na povratku iz Engeske Bukovac u Parizu izraujeu pseudoantikoj odjei, svijete skae boja, od kojih je npatricijka,izoena na Saonu 1890. te ovjenana bronanku je madi aureat posao biskupu Josipu Jurju Strossmje svojim najuspjeijim ostvarenjem.Izoena je 1891. a oduevjenje tadanje pubike prenose mnoge dnevne va sika u stanom je postavu Moderne gaerije. Nainoveike uzore francuskoga kasicizma, posebice Jeana Aug

Ingresa, usporedimo i put Rimjanke visokoga roda sV1814. godine (Muse du louvre) ii s Portretom gospo1865. (The Nationa Gaery, london, sl. 7).Rije je o ijasne neprekinute konture koja oiviuje mijeno-bijeu pugatke teksture obae miie i kosti pokrivajui ih do nevtonskog ranmana osobita je usporedimo i nijanse bjeukastim primjesama i pata u nijansama svijetosmmramora, inae dominantni materija Ama-Tademe, obsve nijanse. Kameni fragment noge s kaneirama izoenmuzeju u Zagrebu, ija se zbirka formira u razdobju kaddahnuta antikom.

lice Patricijkeodaje mediteranski tip ene kasinte, tamne kose, nagaenih onih vjea, ravne inije nosenzuanih usta. Sve je ipak nekako podreeno eeganciekspresije. Kut jepote savi umjetnost radi umjetnosti, tnoj formi i nijansiranim tonaitetima. lepeza paunova p

V. Krui Uchytil, Bukovac.ivot i djelo,Matica hrvatska, 1968., str. 65.

Slikarima engleskog esteticizma muze su bile ene koje su fizionomijom

na klasine skulpture. Leightonova muza Nanna Risi, La Nana, najpoznatija je o

Uzorak paunova pera usko je povezan s estetskim pokretom u Engleskoj. Nalaz

uzorcima zidnih tapeta ili tukodekoraciji te na tkaninama. Paun je simbol este

ovjekovjeen u mnogim djelima likovne umjetnosti i knjievnosti toga razdoblja

Sir Coutts Lindsay elio je otvoriti galeriju gdje e vodei umjetnici este

moi izlagati svoja djela izdvojeno od masovne produkcije, u posebno osmilje

ambijentu. Na izlobe je dolazila nova klasa ambicioznih samopouzdanih dandy

Salon de 1890., Paris, 1890., str. 32.

Bukovac J. J. Strossmayeru, Pariz, 12. 6. 1891. U pismu Bukovac zahva

Strossmayeru, smatrajui djelo umalo dostojnim izlaganja uz velike umjetnine

Vera Krui Uchytil navodi da je Bukovcu pismo pomagao napisati Baltazar Bo

Krui Uchytil, Vlaho Bukovac. ivot i djelo,Naprijed, 2005., str. 302.

Obzor, 1891., br. 155, str. 3.

Zaslugom Izidora Krnjavoga Arheoloki muzej u Zagrebu nabavio je zb

skulptura grofa Lavala Nugenta.

6

Frederic Leighton,

Pavonia,1858.,privatna kolekcija

7

Jean Auguste Dominique Ingres,

Portret gospoe Ins Moitessier, 1865.,

The National Gallery, London


12/81

22

vidjivo eerno komponirano cvijee, rue jasnih utih i tamnih crvenihatica te njeno bijeo cvijee naik tratinicama ii ivanicama kooristi-ki su potpuri koji daje sici ivost, a prizoru simboinu istou. Pejzau pozadini Bukovev je potpis. Zanimjivo ga je usporediti s Medovie-vom Pompejankom iz 1901., jednako reevantnim djeom za opus pejekogumjetnika. U pozadini Mlade patricijke isjeak je Fontenboke ume iizeenia Bukoveva parikog dvorita, razigrane i ive podoge Bukovevojkiici, s prodorima svjeta u nijansama ranog posijepodneva, a u pozadinije Pompejanke zeenio, nebo pred suton i morsko pavetnio Jadrana. Autorica Bukoveve monograje zavea je pet sika iz 1890. u prvojmonograji (1968.), a u kasnijoj monograji (2005.) dodaa jo jednu sikupod kataokim nasovom Patricijka B,koja je trebaa biti repika Mladepatricijke u sobodnijoj interpretaciji.

Na izobi su predstavjene Patricijka II(kat. br. 13), nekada u vasni-tvu obiteji Bukoveve supruge Jeice Pitarevi, Patricijka III(kat. br. 14),koja je iz francuskoga privatnoga vasnitva dospjea, na sreu, u hrvat-sku koekciju, te Posljednji retu(kat. br. 11), u vasnitvu Muzeja istorije

Jugosavije u Beogradu, nekad remek-djeo zbirke Josipa Broza Tita. Pa-tricijka II zanimjiva je ambijentaizacija pseudoantikog interijera: stoac

s rukama ukraenim zatnim grifonima, pitica te stakena posuda zakreme i mirise na kamenome stoiu s rejefno izraenim avjim gava -ma na podnoju. Kamene avje gave dio su dekoracije na predmetimanamjetaja Ama-Tademinih sika, a grifoni su mitska mjeavina ava iora, ponekad i ovjeka. Podrijetom su egipatski motivi, a u Grkoj su serazvii kao varijante ptica s avjim nogama. Rimjanka graciozno veekopu, nesvjesna naeg pogeda, ime je ukinuta reprezentativnost prizorai postignut dojam neusijenosti. Eegantna inija vrata i tijea u trietvrtprou nagaena je svijetim tonovima draperije, ruiastog pata i bijeetunike. Kontrast svijetim tonovima pastene paete jedino je tamna kosaskupjena na zatijku. Patricijka IIIvro je jupka ambijentaizacija, a da jeposrijedi antiki motiv, naznaeno je tek nasovom i kostimom koji svojombjeinom i krojem podsjea na pepos te zatnom vrpcom u kosi, redovitimmotivom antikih korijena. Statua Venera s Eskvilinaii Diadumenos(sl. 8)iz 1. stojea pr. n. e. iskopana je na Eskviinu 1874. Zbog oteenja statuanema ruke, no prema pooaju podaktica, pretpostavja se da je rukamavezaa traku oko gave, to su na sikama reproducirai Ama-Tadema iPoynter. Vrpce u kosi poejanoj u punu imaju svi enski ikovi Auerovihi Medovievih te ikoevih antikih prizora, to odaje jedan te isti obrazacs Antikenklasse mnchenske akademije. Nakon pseudoantikih tema koje obrauje mahom u Parizu, Bukovacpreuzima antiko sadrajno vreo kao izvor za monumentane narudbe.Ve savni i etabirani sikar 1893. godine u Zagrebu poinje raditi veike

narudbe za vadu: Gunduliev san (1894.), po eji biskkazaini zastor Preporod hrvatske knjievnosti i umjetnoku(1894.) i ivio kralj (1896.) za interijer Odjea za bogprema zamisi Izidora Krnjavoga. Ti su radovi inicirai janje antikih tema.

Sveani zastor Hrvatskog narodnog kazaita (kat. bkao antiki ambijent u kojem se odigrava aegorijski pnacionane proosti. Podno trijema dorskoga hrama povima ebde vie. Trabeacija je ukraena obojenim trma friza na kojima su rejefno istaknuti maskeroni koEementi arhitekture dojmjivo su izvedeni te ine vasike zastora. Aegorijski ikovi muza, ebdeih via, sine nestvarni dio prizora. Povorka iiraca odjevena je odjeu. Gumci Adam Mandrovi i Marija Ruika Strozi nestvarnoga svijeta. Kostimirani su u antiku odjeu prpastenih boja. Bukovac je htio povui paraeu izmeu nacionane proosti i kasinoga razdobja Grke, pri doaran dorskim hramom kroz iju se koonadu naziru vi Zagreba naik Parnasu, mitskoj panini antike Grke, s

poezije, knjievnosti i znanja. Nastanjuju je Orfej i Apopadinama ive muze. Jedna je muza obgria Gunduiagrimiznu togu. Na stepenicama posutim cvijeem odmara Pan svira dvojnice. Uz ijevi rub sike i na desnome dijarnicama na kozjim nogama. Na samome poetku hrvadjeo jasno naznaio idea i mjerio prema kojem se treestetska prosudba umjetnosti. Iznimno vjeto izvedena se usporediti s Medovievim Bakanalomiz 1893. godinebiti rijei. Smatramo da bi usporedba djea na formandonijea zasigurno nove zanimjive rezutate kao prinospretacijama. etiri monumentane kompozicije koje su tnici (supraporte) zagrebakog ateijera nastavjaju Bukpromijanje kroz antike motive. Izoene su na Hrvatsa predstavjae su aegorijske kompozicije.Antiki surije o njihovoj interpretaciji kroz eemente namjetajaii tukature, bii prestina oprema kunih interijera, noujui ih skrenuo pozornost i na vastitu umjetniku otemeji na kasinim izvorima. Istie se to u tri enska akpozirati sikaru u zagasitocrvenoj togi na prvoj kompozna cigastom granitnom postoju nedvojbeno antiki tna Alegoriji ratnoga kiparstva (kat. br. 18) inventar su rgraje. Kaciga, tunika, toraks, knemida, sjekira i kopje utke, modea s ijeve strane, gdje je i tamnocrvena toga,

Vera Krui Uchytil katalogizira ih u monografiji pod rednim brojevima

523 te ih sumira pod zajedniki nazivnik Alegorija umjetnosti od I do IV, difere

ih tematskim odrednicama: slikarstvo, egipatska alegorija, ratna kompozicija i

Bukovac pak u popisu od 22. 6. 1899. slike naziva slikarstvo moderno, antik

mistino i alegorijsko, a u autobiografiji: Umjetnost povijesna. mistina i alego

Uza svu kooperativnost vlasnika galerija, to djelo nisam uspjela detektirati, no

pretpostavlja se da je u privatnom vlasnitvu u Zagrebu.

Nekada u vlasnitvu potomaka obitelji Bukoveve supruge koja se djevojaki

prezivala Pitarevi. Poslije je mijenjala vlasnike, pa je njezino izlaganje na izlobi

svojevrsno otkrie. Bukovac je popisuje u autobiografiji Moj ivotpod nazivom Toaleta

Atenjanke.Godine 1897. izloena je na Venecijanskom biennalu, to je prema tadanjem

tisku rekonstruirala Krui Uchytil (str. 438 monografije iz 2005.).

Rimski ljubitelj umjetnina, 1868., Yale University Art Gallery, New Haven, ili

Galerija skulptura, 1874., Hood Museum of Art, Darmouth College, Hanover.

8

Venera s Eskvilinaili Diadumenos,1. st. pr. n. e.

9


Sapfo i Alkej (detalj), 1881.,Walters Art Gallery,Baltimore


13/81

24

Umjetnik s rotuusom u masinastosivoj togi smjeten je u desni dio sike.U podnoju se nazire rimski ratnik na umoru. Kompozicija je biska fran-cuskompompierskom sikarstvu, a neki eementi podsjeaju na Grmeovesike gadijatorskih borbi te Ama-Tademina djea, na to upuuje istovr -stan motiv tafeaja i patna koje je Bukovac prikazao sa stranje strane.to je na patnu ostaje nevidjivo i potie znatieju promatraa.Stoacna kojem sjedi kipar na sici Alegorija kiparstva IV(kat. br. 17) isti je kao naAma-Tademinoj sici Sapfoiz 1881. (Waters Art Gaery, Batimore, sl. 9). Bukoveva je kompozicija kooristiki vro dekorativna, u ruiastimsvijetim nijansama s akcentom grimiznozeene tkanine toge. Kroz rui-asti sfumato naziru se enski aktovi, ebdei putti i abud. Na stou susvitak, pretpostavjamo nacrt, pitica i bronana statua Venere. Umjetnikodsutno zadubjen u misi zamija prizor naik na Bukoveva Gunduiakoji zamija Osmana. Postupak aegorije kao uanane metafore zamjenjuje sadrajno manjesoene prizore pseudoantikih ambijentaizacija, to je drugi korak u Bu -kovevoj razradi antike koji vodi prema simboizmu. Sjedei je i posjednjistupanj u interpretaciji antikog sadraja vidjiv na diptihu Ikar i Dedal. Taj jemitski binom esta tema u umjetnosti simboizma. Najpoznatiji antiki izu -

mitej i njegov neposuni sin simboiziraju ovjekov strah od tehnookogaprogresa i svojevrstan su podsjetnik da je judska opsjednutost napretkomnezaustavjiva i esto autodestruktivna. Ikar i Deda prikazani su na juno -itaskim vazama, rimskim rejema, freskama i gemama. U kasicizmu tajmotiv rabi i Antonio Canova, najpoznatiji kipar toga doba, a sika Dedaa kojiprivruje Ikaru kria Frederica leightona iz 1869. godine (The FaringdonCoection Trust, Oxfordshire, sl. 10)esto je citirano djeo. Bukovev diptihnastao je gotovo tri desetjea nakon toga, no unato sobodnijoj peneri -stiko-impresionistikoj razradi jo ostaje povezan s istom tradicijom. Tri sunaina prikaza Ikara i Dedaa tijekom povijesti: pri montiranju kri a, tijekometa i dok pada. Bukovac podjeom tematske cjeine na dva meusobno po -vezana patna preuzima prvi i posjednji ikonografski tip. Na ijevom dijeuprikazuje dva muka ika: madi, poetni djeaki akt jo nedozree ziono -mije i kotunjavi muki pouakt atrorane muskuature visoke starosne dobi.Zauujua je ta vjetina umjetnikova koja kroz anatomiju i impostacijutijea sugerira ivotnu dob. Vie nisu potrebni atributi starosti ii madostipoput goobradog ii sjedobradog mukarca, tamnije ii svjetije koe, negosamo os tijea koja se u madia uzdie, a u starca sputa. Oskudnom su ga -mom svedenom na oker, smee i sive poutonove te opustjeim krajoikomnagovijeteni opasnost i nesrea. Desni dio diptiha, za raziku od zranogagregatnog ijevoga dijea, gust je i voden, guh unato dinamici sunovra -enog tijea i bezbroj vodenih mjehuria. Kao da opisuje trenutak prestanka.Tijeo je doo do dna, zaustavio se pri punoj dinamici. Tama je zamijeniasvjeto.

Ni Bukovac nije izbjegao zaodijevanje enskih aktova u antiku priu,gdje esto samo nasov sugerira antiki motiv, poput udesno ijepe An-dromede(kat. br. 10) iz Narodne gaerije u ljubjani ii antike nimfe Klitije

(kat. br. 23), prekrasnog enskog akta koji je smjeten okupan sunanim zrakama. Bukovac je izradio tri varijznata nam je samo varijanta izoena 1902.u poentiifundusa Gaerije Bukovac u Cavtatu.

Nimfa Kitija nesretno je zajubjena u Apoona, bogneuzvraene jubavi izoiraa od svijeta i posvetia jedinnjegov izazak i zaazak. Pretvoria se u suncokret, cvijesuncem. Simbo je posveenosti i vjernosti, to je Bukoideaan tematski okvir da izrazi svu rasko svoga taennajdraeg motiva enskog akta u krajoiku okupanu s Andromeda ki etiopskoga kraja koju je spasio Pubio morsko udovite kojem je vezana na stijeni bia

najpopuarnije je mitsko poazite enskog akta vikBudui da je mit poznat, umjetnik je zanemario naracijuna jednu guru ne riskirajui impikacije nepriinogviktorijanska Andromeda sika Edwarda Johna Poyntebia izoena na godinjoj izobi Krajevske akademijFrederica leightona iz 1891. godine (leeds, City Art Gje takoer prerafaeiti John Wiiam Godward i Edwa

Bukoveva Andromedanastaa je vjerojatno krajem 80-ina engeske radove te se uvrtava meu vrhunska ost Bukovevo sikarstvo napajao se francuskom i enu, no antiki su motivi zajedniki i umjetnicima kojgermanskim zemjama, na akademijama u Mnchenu Mato Ceestin Medovi, kao i Bukovac, devedesstojea formiran umjetnik. Na ikovnu akademiju u Mkada mu je bio neto vie od trideset godina, nakon dunja i egrtovanja dijem Itaije. Tako je Bakanal,iako njezapravo pod mukotrpnog sazrijevanja i opsesivnog bavDjeo je odikovano medajom u Mnchenu i Parizu, ivota izoeno je mnogo puta, o emu se mogu nai pu monograjama.S obzirom na zaista iscrpne interpreneemo ponovno uaziti u sve okonosti njegova nasta

Car Theodor Pioty, profesor i posije direktor mncpod ijim je utjecajem postaa sredinjim mjestom usikarstva, umro je dvije godine prije nego to se MedoNjegovi su uenici Hans Makart, Henryk Siemiradzki,lenbach te Habermann najznaajniji predstavnici hstva svoga doba. Bakana je tema duge tradicije, a umjesebno zanimjiva u razdobju visoke renesanse (Tizian,Museo de Prado, Madrid) i baroka (Rubens, Bakana

Nekoliko je varijanata Klitije: iz 1898., Zagreb, 1901., Raggio di Sole / Klitij

Godine 1892. na izlobi Kraljevske akademije u Londonu svojuKlytijuizl

Frederic Leighton. Sredinji je motiv slike egejski krajolik.

Vera Krui Uchytil, Mato Celestin Medovi,Grafiki zavod Hrvatske, Zag

Bakanalje 1892. nagraen Velikom srebrnom medaljom na izlobi akih rado

akademiji u Mnchenu, a priznanje dobiva iste godine i u Parizu. Izloen je i zap

Frankfurtu, Varavi, Lavovu, Kopenhagenu.

Cornelius Gurlit u povodu mnchenske izlobe u Glaspalastu, 1893.; Lajo

prigodom izlaganja u Parizu, 1896.; o njoj su pisali i Krnjavi, Lunaek i kasnije

a u novije vrijeme sliku su iscrpno interpretirali Vera Krui Uchytil i Igor Zidi.

Alma-Tadema taj motiv rabi nekoliko puta, no najpoznatiji je na slici Skuplja

slika u vrijeme Augusta,1867., privatna kolekcija.

Diptih je Bukoveva slika koja se najee izlagala. Za kronologiju i stilsku analizu

vidi: Vera Krui Uchytil, Vlaho Bukovac. ivot i djelo, Naprijed, 2005., str. 245 246.

10

Frederic Leighton,

Ikar i Dedal,1869.,The Faringdon Collection

Trust, Oxfordshire

13

Henryk Siemiradzki,Orgije u vrijeme Tiberiusa,1881.,Tretyakov galerija, Moskva

11

Edward John Poynter,Andromeda,1870.

12


The Vintage Festival,1870.,Hamburger Kunsthalle,

Hamburg


14/81

26

Moskva), kada postaje atraktivna zbog mogunostiraskone prezentacije.Babi je Medovievu siku usporedio s djeom taijanskoga sikara Gi -ovannija Muzzioija, to je argumentirano osporio Igor Zidi u tekstukataoga retrospektivne izobe iz 2011. godine.U kontekstu antikihmotiva koji se javjaju na prijeazu stojea treba promotriti i onodobnauprizorenja te antike teme Medovievih suvremenika. U opisu grko-rimskog obreda koji je bio posveen Dionizu (Bakhu) okuai su se Ama-Tadema (The Vintage Festival,1870., Hamburger Kunsthae, Hamburg,sl. 12), a sinu temu obrauje i Piotyjev uenik Henryk Siemiradzki(Orgije u vrijeme Tiberiusa,1881., Tretyakov gaerija, Moskva. sl. 13).Obradba te teme u Engeskoj razikuje se od njezina prikazivanja u konti -nentanoj Europi. Naime, engeski umjetnici najee ne prikazuju iracio -nano divjatvo, nego raspjevanu, raspesanu i opijenu povorku, gdje ikoviokrunjeni vijencem brjanova ii ozina ia sviraju timpane i tibije, noseiknone (koare s groem), a prikazi umjetnika iz kruga germanskih ze-maja brutani su prizori mistinog kuta.Na sici Siemiradzkoga vidjivesu izrazite sinosti s Medovievim prikazom, posebice u anatomiji i dis -poziciji eeva na tu, a kontrast raspojasane povorke koja unato brutanoubijenim eevima s ijeve strane sike ne prestaje saviti sadrajno je vro

sian Medovievoj dramaturgiji. Jo jedna sika, dodue raziite teme, aisrodnoga tematskog ishodita, dobar je primjer aktuanosti MedovievaBakanala.Ne upuuje na mogue izvore umjetnikove inspiracije, jer jeraskona ekektinost Bakanaa neupitna ba kao to je uobiajeno u raz-dobju iznimne stisko-tematske raznoikosti, nego na istodobnost pojavejednakih motiva na irem geografskom podruju. Rije je o poznatoj sicikranskoga muenitva u vrijeme Rimskoga Carstva Sv. Eulaliji iz 1885.godine(sl. 14). Djeo britanskog umjetnika Johna Wiiama Waterhousea(1849. 1917.) jedno je od highlightsagaerije Tate u londonu. Prikazujuitemu muenitva svetice u doba Diokecijanove vadavine, Waterhousedonosi preciznu arheooku rekonstrukciju rimske arhitekture. Sredinjije motiv okrutno muena i ubijena svetica prikazana kao pouakt u ra -dikanom kompozicijskom skraenju (sl. 15).esto su prizori okrutnostiantikoga svijeta razvrat, korupcija, poitika i reigiozna netrpejivost

bii jednako zanimjivi umjetnicima 19. stojea kao i bukoike i arkadij-ske teme. To to je Medovi kraj svoga koovanja htio obijeiti upravoteatranom aegorijom, moda moemo pripisati njegovu simboinomoprotaju od redovnikog ivota, osobito znamo i podatak da je ubrzonakon dovretka sike zatraio sekuarizaciju.Kako je u Mnchenu izoena najstarija i najvea zbirka gipsanih odjevaantike skupture i k tome je Antikenklassebia prvi stupanj obrazovanjana ikovnoj akademiji, umjetnicima je taj grad pruao brojne poticaje zaantike teme. Medovi stoga izrazito vjerno donosi detaje antike pastike.Sredinji kip Bakha podsjea na rimsku kopiju boanstva prema tzv. hee-

nistikom modeu iz 2. stojea (iz koekcije kardinaa Richeieua, sl. 16)koji se uva u louvreu. Podudarnosti naazimo u impostaciji, osoncu u

obiku staba oko kojeg je omotana vinova oza, te povievu suaju, desnoj ruci u kojoj je pitica za vino dostvo ijevom osanja na stabo. Statua na sici je bronaobradbi kose od kiparskoga predoka. Reje koji ukrgaerije poukrune graevine podsjeaju na mramorsatiraiz Herkuanuma, 1. st. (British Museum, londons eegantnim kozjim nogama dijeom je obitejskog pomogo nai u Pompejima i Herkuanumu. Suvremenici Arheookom muzeju u Napuju. Sve je do najmanjeg depomno odabrano: sveenik s tirsom, tapom na ijem je gurana amfora na rtveniku s mramornim ovnovim gate eopardova koa koja je simbo divje i neobuzdane denski ikovi u prvom panu standardni su akteri Meprizora na sikama koje prikazuju Pompejanke ii Ri(kat. b r. 41). Sve odie ranmanom i eegancijom, bez oprizora, a suspregnuta gama svedena na pastene nijangira stravian sadraj sike. Bakanalje veika tema, kojiscrpiti, nedostignuta razina svih kasnijih monumentbio da je rije o Medovievim ii Bukovevim, a kamo

radovima nekih drugih umjetnika. To je kjuna sika hkoju treba promatrati u kontekstu europskoga sikarst19. stojea i tek e nakon toga njezina vaorizacija bije anakronizam namjeran i u duhu vremena. Meu brove i sinih tema smatramo je najuspjeijim ostvarenje antikoga duha koja objedinjuje sve eemente restrazdobju moderne: kao formativnoga razdobja zapadi ozoje, ai istodobno i razdobja mranih misterijaduboko utkanih u podsvijest suvremenog ovjeka. Vodrantno drutvo u anarhiju, bogatstvo u raskaaenost, nost? To su bie bojke suvremenog ovjeka, ai i svenovim ivotom, ivotom bez okrija samostanskih zidipreputenog samome sebi. Bakanal je u tome suajuintimna ispovijest umjetnika. Srijemski muenici(Szpmvszeti Mzeum, Budtakoer antiki martirijski sie, manje su uspjea poveimo i doivjeti jednako snaan dojam pri susretu sa odabir teme Zemajske vade nije bio toiko poticajan pKooritom se dakako pribiio zagrebakoj arenoj koimoda jedno od kooristiki najraspjevanijih djea togMnogo uspjenije Medovi se nosio sa sikama u osobito kada u njima donosi ozraje Arkadije medikojima parafrazira pejeki ambijent. Za scenograjuna terasi (kat. br. 43) posuia je Medovieva odrina

jetnikovca u Crkvicama. Eegantne gure Rimjankiekaju povratak zarunika, itaju pismo ii jednostav

Ta je slika gotovo parafraza (ne velim plagijat) slike Giov. MuzziolijaAl tempio

di Bacco,koja stoji u Rimu u Galeriji moderne umjetnosti, napisao je Babi 1943.

(Umjetnost kod Hrvata, str.124). Zidi u katalogu izlobe, str. 43, 44, opseno odbacuje

Babievu uvredu.

Bakanalije opisuje Livie, posebice skandal iz 186. godine pr. n. e., te Euripid u

djelu Bakhe, pogotovo okrutan in kada Menade trgaju Pentejevo tijelo.

Slika je pronaena i prvi put izloena na izlobi Zagreb Mnchen, hrva

i Akademija likovnih umjetnosti u Mnchenu, Umjetniki paviljon, 2009., a izlo

Medovievoj retrospektivi u Galeriji Klovievi dvori, 2011. 2012. godine.

16

Bakho,rimska kopija iz 2. st.,

Louvre, Pariz

14

John William Waterhous,

Sv. Eulalija,1885.,Tate Gallery, London

17

Menade i satiri,reljef iz Herkulanuma,

1. st., British Museum,London

15

M. C. Medovi,Bakanal (detalj), 1893.,Moderna galerija,

Zagreb


15/81

28

Rijetko se kad moe uoiti neka osobna crta tih ena, svedenih na znak,obavezan asesoar statinoga zbivanja iji sadraj tek naziremo. ekanjei enja redovite su teme Medovievih arkadijskih prizora. Tek se pre -ma jednoj sici na izobi a u opusu ih je bio nekoiko, no ubikacijenisu poznate moe nasutiti Medovievo uivjavanje u osobnostene zaodjevene u antiku metaforu. Rije je o Pompejanki Iiz 1901.godine (kat. br. 44), koja je poput Bukoveve Patricijkeiz Moderne gae-rije vrhunac anra.Kamena kupa neto tamnije nijanse od draperije,nestano nenamjetena poza, za raziku od dostojanstvene udeenostiMlade patricijke,i gorui pejza u suton. Trenutak popravjanja frizure,poza koja je daeki odjek Venere Diadumenos,i zagonetni smijeak inesiku najivjim Medovievim enskim portretom. Navodno je modebia Oga Brodjovin, supruga poznatoga zagrebakog jekarnika, kojase esto skriva na Medovievim sikama. Na sici je ponovno prikazantip crnokose mediteranske jepotice naik na ve spomenute onodobnemodee.Znatno su manje intimne Rimjanke u interijerima, iako suzanimjive kao kooristike i metierske studije. Medovi majstorskomvjetinom sugerira raznoike teksture mramora, keramike, srebra, za-ta i draperije. Detaji poput ekita ii pribora za ujepavanje, nakita i

ogedaa variraju od sike do sike. Sadraj nasuujemo preko naznakedetaja, to je osnovna razika od historijskoga pristupa temi, gdje sunaznaeni svi detaji pomou kojih moemo rekonstruirati prikazanidogaaj. Ta su djea ambijentaizacije, dekorativne igre, i tek nas po -nekom sugestijom navode da krenemo u potragu za skrivenim znae -njem. Taj drugi znaenjski soj sike bio je redovito prisutan na sikamaBee ikoa Sesije. Dvije ikoeve najpoznatije sike antikoga sadraja Penelopa(sl. 18)i Kirka(kat. br. 26) ujedinjuju historijsko-aegorijski pristup,priu i simboiku podogu. Umjetnik se usredotoio na dvije epizodeOdisejes kojima se mogao poistovjetiti. lunaek u tekstu omanje iko-eve monograje pie da je Peneopa suto poetino shvaanje Homerai da spada meu najboje jugosavenske umjetnine (1920.), a VinkoZamaik, autor monograje o ikou iz 1984., u sikama prepoznajemajstorstvo forme i tehnike dovrenosti u smisu prevadavajuegakademskog ideaizma mnchenskoga tipa. Djeima je osporavao in-dividuani karakter i originanost, toiko traene kriterije pozitivnekritike prosudbe u vremenu druge poovice 20. stojea. Premda Za-maik u sadraju Penelope, koja eka svoga Odiseja da se nakon godinautanja vrati na rodnu Itaku, prepoznaje osobne strepnje madog ikoa

naznaene i sikom Odisej ubija prosce koji je svoju vojenu i madusuprugu Justinu ostavio uZagrebu, ne uvia koiko je pritom osobnostiu siku, raenu pod budnom paskom Krnjavoga, utkao madi umjetnik.Pisma upuena Bukovcu i Krnjavome svjedoe o snanoj udnji sikara

za domovinom i boi zbog razdvojenosti od supruge. Antiki su mito -vi svevremenske aegorije judskih eja, strahova, nadanja i osjeaja.

IKirkutakoer moemo promatrati kao ikoevu ososej, naime, nije u tuini podegao arima prekrasnenjegovih mornara koje je svojim arobnim napitkomnje. Pratei Zamaikovu indikaciju osobne podoge mitske prie o Peneopi, mogi bismo zakjuiti da jpoistovjeujui se s Odisejem, svojoj usamjenoj supmetaforiki poruiti da joj je vjeran i beskompromisntovi posuii umjetniku da bez obzira na dirigiraneodrednice akademskog reaizma izrazi osobnu odisejmetrike heksametara grkog epa, iko se izraava jedikovnim ekvivaentima. Ni pjesnika ni sikara stronije sprijeio da stvore univerzano umjetniko djeonike vjetine, koju iko nije dosegnuo u kasnijim zbijski uivati u jepoti sikarove poruke. Penelopa i Kirkainterpretirane su u mnogim tekstru teme treba napomenuti mogue ikonografske izvosadreni odjev Peneope iz Zbirke sadrenih odjeva Giptoteke HAZU kopija je predoka iz Vatikanskih mstojea pr. n. e. (sl. 19)To je sjedei ik ene to impo

na ikoevu junakinju. Isti se kip naazi i na Ama-Ta(npr. Galerija skulptura u Rimu u vrijeme Augusta, 18seum of Fine Arts, sl. 20). U tom bismo sjedeem ku aktu (u ikoevoj interpretaciji savijene ruke osoogradu, na kojoj poiva gava) mogi potraiti ikonoposebice usporedimo i dojam nepokoebjivosti, mestojanstva koji ostavja arhajska gura. Kao izvor ikkompozicijama moga je posuiti i knjiga Slike iz grkeuenike A. Baumeistera, koju mu je preporuio mentokao pomo pri osmijavanju prve monumentane kogymnasion(kat. br. 25). Iz pisma Krnjavoga koje je usikaru moemo razabrati da je mentor, nekada studikovne akademije, dobro poznavao tamonji Gypsmuikoa na odjev antike grupe Hrvaaprema originaucrtei na osnovi kojih su nastaa sva tri spomenuta manjim dimenzijama (Penelopamanjih dimenzija iz zGrgia) upuuju na temejitu razradu antikih tema, tpostupak rada koji su provodie austrijska i njemaka koovan za historijskog sikara,stoga njegov opus ka obijeavaju antike teme. Tijekom dvogodinjeg b(1902.1904.) esto sika antike kompozicije, koje su o

Zanimljivo je da i ova slika ima svoj pandan u nekoj nepoznatoj, samo trgovcima

umjetnina poznatoj privatnoj zbirci koju autorica ovih redaka, na alost, nije vidjela.

Vidi biljeku 7.

Najvaniji tekstovi: Iso Krnjavi, Pogled na razvoj umjetnosti u moje doba,

str. 275; Vladimir Lunaek, Bela iko Sesia,Zagreb, 1920.; Vinko Zlamalik, Bel

Sesija,Zagreb, 1984., str. 105 108, Tonko Maroevi, Bela Csikos Sesia, katalo

Umjetnikom paviljonu, 2012., str. 48 51.

Bilder aus dem griechischen und rmischen Altenthum fr Schuller, Mn

Krnjavi u pismu ikou 9. 3. 1893.

Akademie der bildenden Knste Allgemeine Malerschule u Beu pohaa

do 1891. u klasi profesora Juliusa Viktora B ergera (1850. 1902.) i Leopolda Ka

(1834. 1892.), slikara historijskih kompozicija. Od 1892. do 1893. pohaa Akad

fr bildende Knste, Mnchen, u klasi Wilhelma Lindenschmita (1829. 1895.), t

majstora povijesnih kompozicija, i Karla von Marra (1858. 1924.).

20


Galerija skulptura u Rimuu vrijeme Augusta,1867.,Montreal museum of Fine Arts

19

Penelopa,5. st.,zbirka sadrenih odljeva

Gliptoteka HAZU,.Zagreb

18

Bela iko Sesija,Penelopa (studija), 1895.,priv. vl.


16/81

30

popuarne.Dvije reprodukcije ikoevih sika antike tematike svjedoeo visokoj razini koju je sikar postigao unutar anra, pa moemo aitito nam mnoga od tih djea do danas nisu poznata. Veika potranja zasikama grko-rimskog stia u Americi zasigurno je pridonijea podo-nosnim razdobjem ikoeva, ai i Auerova boravka u New Yorku. Osimspomenutih sika, iko je izradio jo dvije historijske kompozicije vezaneuz narudbu za opremanje Odjea za bogotovje i nastavu: Odisej ubijaproscei Marko Antonije nad mrtvim Cezarom,koje tematski pripadaju tomekrugu, iako nisu jednako zanimjive za interpretaciju. Odisej ubija proscekompozicija je ve spomenuta uz homerske teme, a njome se bavi jo odnajranijih studentskih dana.Temu je obradio i Ansem Feuerbach, zbogega je mentor Krnjavi pokuao odgovoriti ikoa da sika ono to je vejednom uspjeno obraeno. Meutim, studije su zavrene varijantom kojaje izoena na Hrvatskome saonu 1898. Sika danas, kao i nekad, krasiprostoriju Ureda odjenog predstojnika, odnosno ravnateja. Intimnu jereaciju istaknuo ve Vinko Zamaik, usporedbom nesreenih priika toih je Homerov junak zatekao na povratku kui s naeektriziranom poi -tikom kimom, stvarnosti represaija i nasija, drutvenim icemjerjem izakuisnim intrigama u tadanjoj Hrvatskoj.

Djeu Marko Antonije nad mrtvim Cezaromnije poazite izvorno anti-ko iterarno djeo, nego Shakespeareova drama. Potresni dogaaj osnovnije motiv sike. ikoa ne zanima arheooka tonost Pompejeva kazaita,gdje se odigrava prizor, a scenograja je svedena na osnovno: tronoacarnice, prazne kamene kupe, podnoje Pompejeva kipa. Dogaaj iz povi -jesti interpretiran je po uzoru na simboizam, koji poinje prevadavati ukasnijim autorovim djeima. Nepremostiv jaz izmeu statine horizontaemrtvoga tijea i vertikae tugujueg prijateja opisan je sikarskim sred -stvima, a ne nagomiavanjem sadrajnih eemenata ii patetinih gesti kaoprije. luminozni kontrasti sugeriraju ozraje kazainog uprizorenja, jer jeipak rije o dramskom djeu, a sumagica kojom je obavijen prizor uzdiega na nivo egende i mita. Stvaran povijesni dogaaj postaje simboomsvih osvetnikih i nasinih smrti, ai i poitike urote koja je obijeiacjeokupni tijek europske povijesti. Sika je znaajna karika u razvojnomeputu prema ikoevu simboizmu koja vodi do ostvarenja kao to su Psihe(kat. br. 31) ii cikus Innocentia, u kojemantiki motiv sui iskjuivokao podoga simboikoj razradi. Paraeno s razvojem ikoeva grko-rimskog sikarstva razvija se i Auerov antiki cikus.

Robert Auer koovao se u Beu i Mnchenu na Umjetni akademiji, gdje je stekao zanatske vjetine kojima jeobraditi soene antike ambijente. Njegova je sika Sveremek-djeo grko-rimskog stia na koji je apiciran obradbe moe se usporediti s Ama-Tademinim sikamanijih sauvanih umjetnikovih sika, a izoena je na izoti (1896.), Kopenhagenu (1897.) i Zagrebu (1898.). Prikcvijeem kiti Homerovu hermu. Auer je veemajstor fordekorativno u Sveanom danunepogreiv. Sve je vro izduenom formatu sike: podne poice mozaika, raznoterijaa od mramora, bakra i bronce do mekih tekstia skoprenastog ukastog omotaa oko hitona koji je uvrvrpcom. Homerska bista vjerojatno je presika brona

4. stojea pr. n. e. koja je izoena u napujskome ArhNjezin je sadreni odjev u Giptoteci HAZU u ZagrebuMedovievim Pompejankama (Bakanali Pompejanke nevim modeima. Taj tip ene bio je predoak studenakademije iz razdobja posjednje etvrtine 19. stojevidjeti i na sikama grko-rimskog anra Henryka Siem

koje su est asesoar na Auerovim sikama, utjecaj sucizma i raskonoga sikarstva Hansa Makarta. No, uznaajan jo jedan utjecaj koji ga za raziku od ikomnchenskoga tipa vee dubje nego ijednoga hrvabeku secesiju. Naime, Auer je bio dobar poznavatej Ki prije secesijske faze u duhu historicizma i kasnijih seceBoravei u Beu tijekom studija, zasigurno je vidio atektonska ostvarenja koja su nadahnuta antikom: primu arhitektonskom sogu antike Grke, arhitekta Theostubite Kunsthistorisches Museuma u Beu. Kimtujemo posebice u djeu Atena Partenos (kat. br. 6) kojzgrade Nacionane sveuiine bibioteke, 1913., te u d(kat.br. 4), koje smo takoer svrstai u anr sikarstvo inMramorni pod interijera podsjea na rimske terme, prikazivae djevojke u prozranim ogrtaima naik hitoMotiv rua i cvijea sijedi estu uporabu tog ornamengeskoga esteticizma. Godine 1902., kada nastaje dodaze u Ameriku. Oito je Auer, ija je djea kritika upravo sa sikarstvom Ama-Tademe, poznavao opus umiznimno popuaran na Novom kontinentu. Jedno od narenja Ama-Tademe Rue Heliogabala(1888., privatna je naem umjetniku biti poazitem za Kraljicu rua.Mdjea u pseudokasinome stiu poznato s razgednica

ikoevo pismo Krnjavom 12. 10. 1902. iko navodi 5 slika koje je pripremio za prodaju

u Americi, meu kojima naslovi Orfej, Djevojka ispred biste Ahileja (sl. 21; 22)i Scena iz vestibula

rimskoga hrama neprijeporno upuuju na antiku tematiku. Dvije su slike reproducirane u Vijencu

iz 1902. godine (Vijenac, br. 1, str. 140 i 152). Pretpostavljamo da je rije upravo o slikama

spomenutima u pismu te da se njihov trag zameo u Americi, gdje su vjerojatno bile prodane.

Tu je temu napravio u varijanti laviranog tua, 1890., skice tuem, 1892., i ulja na platnu.

Za prvu varijantu u laviranom tuu dobio je nagradu za najbolje rjeenje kompozicijskog zadatka

namijenjenu studentima 4. godine.

V. Zlamalik, Bela Csikos Sesia zaetnik simbolizma u Hrvatskoj, JAZU i Drutvo

povjesniara umjetnosti SR Hrvatske, Zagreb, 1984., str. 113.

Ciklus je otkupljen direktno s izlobe u Parizu 1900., zbog ega je potpuno nepoznat

domaoj javnosti, to je zaista veliki gubitak znamo li da je rije o najznaajnijem ikoevu

ostvarenju. iko je odmah nakon povratka iz Pariza poeo replicirati najvanije dijelove ciklusa,

pa se u Modernoj galeriji nalazi friz djevojaka nazvan Trijumf nevinosti / Dekorativni panneau.

Auer od 1890. pohaa beku akademiju, u klasi Christiana Griepenkerla

majstora povijesnog slikarstva (strop beke Opere), a temeljna obrtna znanja u

Kunstgewerbeschule u Beu od 1892. do 1895., kada odlazi na mnchensku ak

istog profesora kao i iko, Karla von Marra. Vidi biljeku 30.

21

Bela iko Sesija,Djevojka ispred bisteAhileja, 1902.

22

Bela iko Sesija,Scena iz vestibula rimskoghrama, 1902.


17/81

32

asopisima.iko u pismu Krnjavome iz Amerikenavodi i Auerovadjea: Griechin in Trumerei (sl. 23), Liebespaari Studienkopf, od kojih suprva dva poznata iz reprodukcija na razgednici, a Studija glaveijep jeakvare djevojke u antiki stiiziranom kostimu iz 1904. godine u ijojje signaturi naznaeno mjesto nastanka New York. Abumi skica kojisu nastai za boravka u Americi nagovjetavaju jo neka vro kvaitetnadjea toga anra. Skupini umjetnika, mahom Krnjavijevih stipendista koji su se ko-ovai u Beu i Mnchenu i koji su usvojii antike obrasce to ih jeobiato nudio tamonji sustav obrazovanja pridruuje se i Ivan Tiov.Vrhunci njegova opusa upravo su djea inspirirana antikom. Kao da ga jestrogi kanon vodio najraniranijim rjeenjima, bez nezgrapnosti prisutneu kasnijim djeima. Muzika iz 1892. godine navodno je zahvaa madogumjetnika mentoru Krnjavome za potporu koja mu je omoguia studiju Mnchenu.Tiov je angairan u izradi stropnih sika Bogotovlja,Nastave, Znanosti i Umjetnosti u Zatnoj dvorani Odjea za bogotovje inastavu, pa je nekoiko varijanti patna s temom gazbenica proizio iztoga posa, ai i iz narudbe dekoracija za Gazbeni zavod s temom Alegori-

ja glazbe i pjevanja.lijepa enska gura prikazana je dok prstima prebire

po icama gazbaa. Smjetena je u otvoreni prostor s tek naznaenim po-kojim detajem pejzaa i arhitekture. Kosa skupjena na zatijku ukraenaje cvijeem koje naikuje na tratinice. Gazbu gotovo da moemo uti iprepoznati prema meankoinom i sjetnom izrazu ica koje sugerira daje rije o njenim zvucima. Iz eegantne geste ruku mogi bismo iitatitempo i dinamiku gazbe. Sve je na sici zvuno, od deikatne geste doivih akcenata zasiene tamnocrvene boje pata u kontrastu s razbae-nom ruiastom bojom tunike. To je najuspjeija Tiovjeva kompozicija,iji dojam dodatno upotpunjuje historicistiki okvir naik grkom hramuu ijem je timpanonu zatom izraena ptica (abud?), a pamete i kane-irani piastri takoer su dio antikog repertoara arhitektonske pastike.U podnoju je rimskom kapitaom napisan nasov sike: MVSIKA. Ti -ov je prouavao stare majstore, a njegovi su uzori bii sikari taijanskerenesanse (Tizian, Correggio), zatim Deacroix, to se moe iitati izkoorita Muzike,te Rubens i Manet. Tijekom jednogodinjeg boravka uParizu nastaju sike za Nacionanu sveuiinu knjinicu u Zagrebu.

Na tritu se jo i danas mogu pronai kolekcionarski primjerci razglednica s

reprodukcijama Auerovih antikih motiva, a u isti tematski sklop pripadaju i ilustracije te

vinjete koje je umjetnik radio za Prosvjetu. Cijelo godite Prosvjete 1899. intonirano je

vinjetama i literarnim djelima antike inspiracije. Te je godine nastala i Auerova vinjeta

za Prosvjetu, koju je poslije izradio i kao uljanu sliku pod naslovom Muze grada Zagreba,

1910., privatno vlasnitvo nepoznate ubikacije.

Vidi biljeku 32.

1889. 1893. koluje se na Kunstgewerbeschule pri austrijskom Muzeju za

umjetnost i obrt u Beu, a od 1893., poput ikoa i Auera, na akademiji u Mnchenu kod

Karla von Marra.

Dr. Josip Kovai navodi da je djelo najprije bilo u vlasnitvu Izidora Krnjavoga,

zatim se dugo nalazilo u zbirci dr. Josipa Kajfea, a danas je dio kolekcije Vugrinec.

O slici doznajemo iz lanka Glazbeni zavod, Vienac, br. 5, 1892., str. 80, akteri su

Amor, muze

Zbog izrade slika za Sveuilinu biblioteku dobio je dopust koji je proveo u Parizu

od 1913. do 1914. radei na Acadmie Julian.

Djea su takoer antike provenijencije, na to upuujunaturales Scientiae Scholasticaete Artes liberales.Aezatnoj pozadini simboiziraju prirodne i drutvene znumjetnosti. Na prikazu prirodnih znanosti CarpeauxoLObservatoire (luksemburki park, 1867. 1874.) poznetiri kraja svijeta,koja je smjetena na putu do pariketiri enske gure ispod gobusa aegorije su kontineEurope i Amerike. Njezina je poveznica s prirodnim znjasna. U pozadini mukoga i enskoga ika koji simboumjetnosti s atributima ire i kistova savni je Erehteatenske Akropoe s trijemom koji podupire est karijatitonske umjetnosti. Zatna pozadina odjek je secesijskos Auerovom Atenom, koja se takoer naazi u profesor Projektom Nacionane sveuiine knjinice zavravdobje hrvatske moderne. koski forum, Odje za bogUmjetniki pavijon, Hrvatsko narodno kazaite i Naciknjinica kjuni su projekti oko kojih se okupjaju umjetrirai ideju oivjavanja antikih zasada. Idejnu podogu porijentacije i siejne razrade pruio je Izidor Krnjavi i

jeom razdobju prijeaza stojea. Tijekom dvaju desetjerazvoj interpretacije antikih motiva od jednostavne desdogaaja, preko soenih aegorijskih kompozicija, do simba u kojima daeka proost postaje izvoritem osnovnihetikih pitanja, ovjekovih strahova i potisnutih strasti. izvedbi primjenjuje se ekekticizam, oprobavanje unutstiskih pravaca: reaizma, impresionizma, divizionizmakoer je raznoik: od strogog akademskog crtea do sik

fa presto.Radnja na sici najee je smjetena u eksterijpodnebja ii je pokojim arheookim detajem naznaen nizam te svojevrsna kronooka nedosjednost svjesno svanje ambijenta i ozraja vaniji su od precizne arheoopovijesti. Kad je rije o transkripciji povijesnoga dogaanajee mukarci, a kad je posrijedi oivjavanje antikosu modei ene Grkinje, Rimjanke, Pompejanke.Antiki su motivi esti u hrvatskoj moderni prve faze, amodeu javjaju se do poetka Prvog svjetskog rata. Nmogue posuditi za izobu, poput Rimljanina i RimljaAeksandera, a neka kvaitetom ne ispunjavaju kriterizastupjenih sikara.

23

Robert Auer,

Grkinja u snovima,1902.


18/81

34

lijepo su ouvane studije po anticihrvatskih sikarica tefane Kai-Hribar,Jeke Struppi, Emme Munk Siebenschein, Juiane Drakovi i Ane Maro-viiz zbirke dr. sc. Josipa Kovaia, koje ine pozamaan i reevantankorpus. Sauvana studija jonskoga stupa kiparice Mie Wodsedaek teantika bista madoga Bogumia Cara primjeri su koji pokazuju koiko jebia vana uoga antike u edukaciji umjetnika. Iako formano ne pripadanaoj tematskoj cjeini, crte Menadeiz 1914. godine, nastao dok je AnkaKrizmani pohaaa Kunstgewerbeschue u Dresdenu, rjeit je dokaz dasu antiki motivi privaii umjetnike i u kasnijim desetjeima kada

antika vie nije bia u modi.

Mnogim se djeima izgubio svaki trag, jer su sike toga anra do-bro kotirae na tritu i redovito su pronaazie vasnike izvan granicaHrvatske u Njemakoj, Austriji, Itaiji, Engeskoj i Francuskoj. Te suumjetnine i danas posebno zanimjive koekcionarima upravo zbog svojejepote i dekorativnosti, ai i duha vremena, izmeun de sicleaila bellepoque. Promotrimo i istovrsne pojave tog tematsko-motivskog skopa u Eu-ropi u okviru, kako smo ve istaknui, sikarskoga esteticizma u Engeskoji arpurartizma u Francuskoj, te grko-rimskog stia koji je prepoznat u

irem europskom kontekstu, moemo zakjuiti da je i hrvatska umjetnostpratia europske putokaze. Upravo zbog toga jer je rije o kvantitativnoreevantnom i iznimno kvaitetnom fenomenu u europskoj umjetnostidruge poovice 19. i poetka 20. stojea vano je prepoznati djea isto -vrsne tematske preokupacije i u naoj umjetnosti. Time potvrujemo dasmo i te kako sijedii europski razvoj unutar ikovnih umjetnosti ne samokada je rije o opim pojavama poput historicizma ii secesije nego i oparaenim pritocima koji upravo to razdobje ine izdvojenom etapom izbog svoje raznoikosti specikumom europske povijesti umjetnosti.

Crte satira izKue faunau Pompejima moda je raen ba prema istom

sadrenom odljevu iz zbirke Gliptoteke HAZU, kat. br. 89

Prema rijeima dr. sc. Josipa Kovaia, slikarica je nakon zavretka nastave

zadivljeno ostajala promatrati gipsani odljev Menade na hodniku kole, potajno ga

skicirajui, jer slikanje po antici vie nije bilo u modi.

LITERATURA

Vera Krui Uchytil, Vlaho Bukovac ivot i

djelo,Matica hrvatska, Zagreb, 1968.

Vinko Zlamalik, Bela Csikos Sesia. Zaetnik

simbolizma u Hrvatskoj,Jugoslavenska

akademija znanosti i umjetnosti, Drutvo

povjesniara umjetnosti SR Hrvatske,

Zagreb, 1984.

Exposed. The Victorian Nude, (ur.) Alison

Smith, Watson - Guptill Publications, New

York, 2002.

Olga Maruevski, Iso Krnjavi. Kultura i

politika na zidovima palae u O patikoj 10,

Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2002.

Rosemary J. Barow, Lawrence Alma-Tadema,

Berlin, Phaidon Verlag, 2003.

Jelica Ambru, Ivan Tiov,katalog

retrospektivne izlobe, Galerija likovnih

umjetnosti Osijek, srpanj kolovoz 2005.,

Galerija Klovievi dvori, Zagreb, rujan, 2005.

24

tefana Klai Hribar,Statua Venere,oko 1878.Kat. br. 88

Vera Krui Uchytil, Vla

Nakladni zavod Globus,

Irena Kraevac, Petra

Auer,katalog retrospe

Klovievi dvori, Zagreb

Igor Zidi, Mato Celest

retrospektivne izlobe

Senjanovi, Galerija Kl

1.12.2011. 12.2.201

Stephen Calloway i Ly

Cult of Beauty, The este

1900., V&A Publishing,

Norbert Wolf, The Art

of 19th-Century Paintin

London, Pariz, 2012.

Richard Thomson,Arca

Gogh to Kandinsky. Sym

in Europe 1880 1910

National Galleries of S

14.7. - 14.10.2012.


19/81

36

Teme i junaci antikih mitova i egendi neodvojiv su ai i sadanjosti. Njihove odjeke i interpretacije moeu svim granama umjetnosti te u popuarnoj kuturi.umjetnost, osobito skuptura, bia je idea jepote i skeuropski umjetnici tijekom raziitih povijesno-umjevraai: od renesanse, kada je probuen interes za kasdo kasicizma 18. i neokasicizma 19. stojea, kada taj umjetnosti dosee vrhunac. Sumiramo i pojavu temaumjetnosti u hrvatskome kiparstvu druge poovice 19jea, moemo govoriti o dvije razine na kojima se javjformana, uojiva u modeaciji, bio da je rije o propoposturi, a druga je tematska, pri emu teme i moti vi apoprimaju aegorijsko, odnosno simboiko znaenjerazini oitava osnovna razika izmeu historicistikihjesnom tonou nastoje dosovce oponaati, i umjetnoe stiski obijeiti secesija i simboizam, kada se antpretira novim ikovnim jezikom, a kasina ostaje tek tiskjuivo stisko-formanim odrednicama, ve ponekaodnosno tematskim, pokuai smo dati presjek odjeka nae skupture modernog doba.

Druga poovica 19. i poetak 20. stojea razdobjskupture modernog doba. Tada se javjaju prvi akadepari predvoeni Ivanom Rendiem, a potom i maom pripadaju Robert Frange Mihanovi i Rudof Vadec. Du skupturi dominiraju crkvene narudbe, koje najemajstori, a skuptura je ugavnom vezana uz arhitektunom bii nepoznati ii su bii tek majstori obrtnici kojidekoraciju radii po uvezenim predocima. U javnostida jo nije bio sasvim jasne distinkcije izmeu kiparai akademski koovanoga kipara.

ANTIKI MOTIVI I ODJECI ANTIKE U KIPARSHRVATSKE MODERNE

Darija Alujevi


20/81

38

Tijekom cijeog 19., a dijeom i 20. stojea u arhitekturi neostiovai secesije grka i rimska boanstva te mitski junaci esto su dijeomarhitektonske pastike kao personikacije djeatnosti koju simboizira-ju, pa je skuptura nadahnuta antikom neizostavan dio naih urbanihambijenata. U Zagrebu je tako u drugoj poovici 19. stojea izraenomnogo arhitektonskih djea s izrazito kasicistikim gurama i personi-kacijama antike provenijencije. Meu njima su svakako najpoznatijigura Merkura,nepoznatog autora, esto pripisivana A.D. Fernkornu,koja je nekad bia na kui Pava Hatza na Trgu bana Jeaia (danasna hoteu Dubrovnik), zatim gure nadahnute antikom mitoogijomna kui Rosenfed u Mesnikoj 1, arhitekta Franje Keina, iz austrijsketvornice Viktora Brausewettera, te enske gure na baustradi atanezgrade Gospodarskog drutva, arhitekata Grahora i Keina (danas dioPravnog fakuteta na Trgu maraa Tita 2-3). Zanimjiv je primjer i zgradaGavnoga koodvora s aegorijom Prometakoja je smjetena u kasianantiki zabat, rad maarske tvrtke Viim Marenko. Upravo na aego -rijskim prikazima u arhitekturi najdue e se zadrati antiki motivi.

Moderna je ujedno razdobje sve vee industrijaizacije i jaanja gra-anske kase, a razvoj i irenje grada te drutveni i kuturni napredak

prate osnivanja i podizanja mnogih kuturnih i znanstvenih institucijakoje su karakteristine za razvijena graanska drutva. Zamahom gradnjejavja se sve vea potreba za obrtnicima i umjetnicima. Umjetniki ukusgraanskog soja dotad se ugavnom temejio na uvoznim djeima, jergotovo da nije bio domaih umjetnika, no sazrijevanjem i koovanjemmade umjetnike generacije i ta se sika poako mijenja, osobito nakonotvaranja Obrtne koe 1882. Buenjem nacionane svijesti javja se ejada se osnuje umjetnika zajednica koovanih domaih umjetnika kojimae se davati vane narudbe i tako prekinuti s dominantnom tradicijomuvoza. Urbanizacija otvara i novi prostor za spomenike, pa e gavninunae kiparske produkcije 19. stojea osim arhitektonske pastike initijavni spomenici, narueni portreti te nadgrobne skupture, to je u skadus buenjem nacionane svijesti i ejom da se ovjekovjee nacionana po-vijest i kutura te njezini gavni protagonisti. Do pojave nove generacijekipara gotovo da nije bio saonske skupture. Kipari su ugavnom vezaniuz narudbe, koje zasigurno ograniavaju sobodu izriaja, a vjernostmodeu i u portretiranju i u izradi spomenika gavni je kriterij kvaitete.S pojavom prvih izobenih saona i veikih umjetnikih izobi poako seobikuje ukus graanskog soja i na scenu stupaju nai koovani kipari.

Kiparstvo 19. stojea u Hrvatskoj obijeio je Ivan Rendi, ak vene-cijanske akademije i prvi na akademski koovan kipar. Do njegove po-jave u sjeverozapadnoj Hrvatskoj gotovo da nije bio znaajnijega kipara.

Otac hrvatskog kiparstva, kako je A. G. Mato nazvao Rendia, od 1877.do 1880. ivio je u Zagrebu. Zatim odazi u Trst, no i daje nastavja raditiza nae naruiteje. Uz raziite portrete i skupture, izradio je mnogo nad-grobnih spomenika, po emu je poznat kao prvi na kipar koji je ostvarioznaajna djea u toj vrsti umjetnosti. Dotad su nadgrobni spomenici biiugavnom rad domaih ii stranih kesarskih obrta, a g robnu dekoracijuinie su tipizirane gure. Najpopuarniji ukras nadgrobnih spomenika19. stojea bia je aegorijska gura aujue djevojke, a s vremenom esve uestaiji biti kranski motivi i portreti pokojnika. Koristei se mo -tivom aegorijske enske gure, u skadu s onodobnom modom, mnogonadgrobnih spomenika izradio je i Rendi. Godinu prije nego to je Rendi

doao u Zagreb otvoreno je novo grobje Mirogoj, kojpotpuno zamijeniti stara grobja. Iako je gavnina Reopusa proeta akademizmom i naturaizmom, akademu Itaiji doazi u dodir i s kasinom umjetnou. Uprave mjesto i nekoiko Rendievih spomenika s kasinim

U izradi nadgrobnih spomenika Rendi kombineemente i skupturu, nerijetko posee za kasinim je stiizirani sarkofag ii stea, a aegorijske aujuehajinama bogate draperije kasine su mirnoe i dostemu ukapa se nekoiko Rendievih nadgrobnih spomdva sina primjera aegorije Domovine:nadgrobni spomIvana Perkovca na grobju u Samoboru iz 1874. godinprvi aegorijski prikaz Domovine s antikim sarkofagto kasniji mirogojski primjer aegorije Domovine(sni spomenik pjesnika Petra Preradovia iz 1879. Apredstavja ideaizirana enska gura u hajini vro kkoja poae cvijee na stiizirani antiki sarkofag. Iakvidimo i eemente narodne nonje, a u aegoriji na Prei karakteristinu iirsku estokraku zvijezdu Danicu

je dojam i daje dominantno kasian. Od uspjeijih treba istaknuti nadgrobni spomenik Emanuea Prieskojim dominira gura pod nazivom Meditacija(sl. 26na nadgrobnom spomeniku Vicka Mihajevia 1908grobju Sustipan u Spitu te na grobnici N. Coombisje spitska Meditacija samostana skuptura na grobjui zamijena sjedea enska gura izvedena je u bronpomao pretjeranog ureenja cijeog nadgrobnog sposvojom jednostavnou i funkcionira neovisno o cjraskonu draperiju koju rukom pridrava s vidjivom neobian, oputen nain sjedenja jedne podignute, noge udajava je od kasinosti prethodnih spomenbrojnih nadgrobnih spomenika koje moemo uvrstisinih najpoznatiji je i svakako najvie antiki te po nadgrobni spomenik iz Rendieva opusa. Skuptura(sl. 27), za koju je skicu izradio 1897. godine, bia jeda ju je ponovio na ak est nadgrobnih spomenika uma s raziitim arhitektonskim okvirom (Opatija, Trsnapravjena za grobnicu obiteji Mimbei u Orebiu a ostae su varijante izivene u bronci. Sjedea guraodjevene u antiku hajinu i sandae sa svjetijkom referira na rimsku mitoogiju. Vestake, sveenice rimta Veste, uvae su vatru na ognjitu hrama, a prikas ugasom svjetijkom poetina je aegorija smrti i unimjivo je kako Rendi sobodno dodaje kranski vestake u obiku ania s kriem. Umjetnik se direktno osanja na antike motive, otemu i u skicama za nereaiziranu fontanu s prikazomAmora iz 1893. U isto vrijeme izrauje mode za fontankim motivima, koja je postavjena 1901. godine na PiaU tome je djeu prikazao Stojnu i Satira, ik ove iz GunUnato narudbama, Rendi u Zagrebu nije naiao nnakon potresa 1880. odazi iz grada.

25

Ivan Rendi,Alegorija Domovine,1879.,Grobnica Petra Preradovia,Mirogoj, Zagreb

26

Ivan Rendi,Meditacija, 1897.(?)Grobnica obitelji Priester,

Mirogoj, Zagreb

27

Ivan Rendi,Zaspala vestalka,1908.(?),grobnica obitelji Tomai,Groblje Opatija


21/81

40

NOVA KIPARSKA GENERACIJA

Nakon koovanja u Beu i Mnchenu u zadnjem desetjeu 19. stojeau Zagreb se vraaju predvodnici nove generacije kipara Robert FrangeMihanovi i Rudof Vadec. Sa sikarima iste generacije, ikoem i Crni-em, 1907. utemejii su nau prvu akademiju ikovnih umjetnosti, tadaPrivremenu viu kou za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. S novomgeneracijom doaze stiske mijene, akademizam zamjenjuju secesija i sim -boizam, a njihov doazak i opusi oznait e pravi poetak moderne. Unatopromjeni, antiki ozo, mitski junaci i bogovi i daje su neizostavnimdijeom arhitektonske ornamentike to je nerijetko bio uvjetovano na -rudbama a referiranje na umjetnost i kuturu Grke i Rima kao temejaeuropske kuture u pastikoj dekoraciji na simboikoj razini oznaavaoje nau pripadnost toj tradiciji i uenosti. Kuturni i umjetniki ivot s kraja 19. stojea nemogue je odvojitiod djeovanja Izidora Krnjavog, prvog profesora povijesti umjetnosti iarheoogije na Sveuiitu u Zagrebu, vanog inicijatora brojnih gradnji tekuturnog i umjetnikog ivota. Kao predstojnik Odjea za bogotovje i na -stavu poticao je stipendiranje i koovanje madih umjetnika na europskim

akademijama te nakon toga njihov angaman u umjetnikim projektima udomovini. Krnjavi e k tome imati vanu uogu i u prikupjanju antikihzbirki, razvoju arheoogije te irenju svijesti o vanosti antike umjetno -sti u odgoju i obrazovanju. Za Arheooki muzej uspio je nabaviti zbirkukasinih mramornih skuptura od grofa lavaa Nugenta te ju je dopremios Trsata u Zagreb. Rije je o izuzetno vrijednoj zbirci koju je grof Nugentsastavio od djea pronaenih tijekom arheookih iskapanja u Itaiji te odmnogih drugih artefakata koji su se mogi nabaviti u to doba. Krnjavi jedobro poznavao raziite antike spomenike u Rimu, Beu i u mnchenskojGiptoteci te je bio svjestan vanosti takvih zbirki kojima je izmeu osta -og eio ...oiviti gramatikanu obuku u oogiji i poduprijeti obuku upovijesti te ...da se preko poznavanja kasine umjetnosti pobudi jubavza umjetnost uope. Sadreni su odjevi antikih skuptura stojeima, jo od prvih rene-sansnih akademija suii u umjetnikom obrazovanju kipara, ai i sikarakao dio Antikenklasse. Sadreni odjevi bii su i dijeom europskih muzejskihzbirki te gimnazija.

Kao vaan reformator naeg kostva i inicijator gradnji mnogih koaKrnjavi je doao na ideju da osnuje gimnazijsku zbirku antikih sadrenihodjeva u skopu projekta koskog foruma u Zagrebu. Zbirka je trebaabiti postavjena u dvoritu gimnazijske zgrade. Projekt koskog forumadjeomice je reaiziran 1896. tek kao gimnazijska zgrada na dananjemRoosevetovu trgu u Zagrebu, u kojoj su bie trgovaka koa te kasinai reana gimnazija, a zgrada veim dijeom i danas pripada koama. Zapotrebe gimnazijske zbirke 1892. iz British Museuma nabavjeni su od -jevi partenonskih rejefa, tzv. Elgin marbles,a postupno su dopremjeni idrugi najznaajniji primjeri grke i rimske pastike. Zbirka je isprva bia uObrtnom muzeju, a nakon toga je presejena u posebnu dvoranu u zgradigimnazije, odake je jedan dio ponovno 1898. presejen u zgradu Sveuiita.Time je postaa Sveuiina zbirka, nakon ega 1963. preazi u novu zgradu

Fiozofskog fakuteta, gdje je i danas. Ostatak zbirke nakpostavjen je 1940. u Giptoteci HAZU, a tek mai dio os Vaan i veiki projekt koji je Iso Krnjavi kao prebogotovje i nastavu, ii dananjim jezikom ministar pu razdobju od 1891. do 1896. osmisio i za vrijeme svzirao bia je dekoracija paae odjea u Opatikoj 10. Nu zidnoj dekoraciji uspio reaizirati svoj kuturni i prkoji prate vani prikazi iz hrvatske povijesti, djea nasam da se tu na umjetniki nain izraze svi kuturni tstoji naa nastava: kasina proost i kranstvo; idea

Omoguio je ujedno madoj generaciji umjetnikod svojih najranijih radova. Meu brojnim umjetnicidvojica su kipara, tada madi taenti Robert Frange MVadec. Za reprezentativnu Zatnu dvoranu u Opatikizradio etiri rejefa za supraporte, koji predstavjajutemejnih fakuteta tadanjeg Sveuiita: Medicine, Fa (Justicija) i Teoogije. etiri rejefa paradigmatski imijene u Frangeovoj modeaciji, od poetaka u prejefu do visokog rejefa i simboistike kompozici

od etiri rejefa Filozoji. Rejef Teologijustr. 124jo kao ak u Beu, a djeo je bio izoeno 1893. na kada je Frange bio i nagraen. Iako Teologiju prikkranskim simboom, kriem u ruci, u modeaciji santike, u impostaciji i u odjei. Mirnoa i skad komizraen pozadinski rejef na kojem je kaneirani stup antike umjetnosti. Kasina je i jednostavnost kompkod antikih rejefa gdje su u interakciji samo dva ikau pooaju tijea Teologije. Rejef Medicina (kat. br. 1godine, jo se ekspicitnije osanja na antike rejefezan kao Eskuap na ijoj draperiji naazimo ornamenkoja u naruju dri boesno dijete odjevena je u pepoKompozicija je neto soenija od prethodne, jer se RejefJusticiju str. 126(kat. br.99)izradio je iste godinKada je Krnjavi vidio skice za taj rejef, smatrao je prestatina te je zahtijevao da se prikae s vie dramatunosi znatno veu dinamiku i ekspresiju u prizor, pa odmak od antike modeacije, koji e kuminirati urejefuFilozojastr. 127iz 1897. godine. Tim rejefookvir, skuptura prodire u prostor, ikovi su u dinamjedina stabina vertikaa ik je ozofa. U dvoritu paae u Opatikoj 10 Krnjavi je preskupturom Zeusova sina Perzeja. Usred dvorita nastaviti nad esmom kip Perzeja, Atheninog junakapunom sigurnou moe se rei da je za to bio naov zdenac s Perzejem i Gorgonom (sl. 28).Sadrena prikazom Perzeja s odsjeenom Meduzinom gavomdanas nam je poznata tek prema fotograji. Motiv Pnad Meduzom, Pegazovom majkom, jedinom smrtnoje vro est u skupturi antike, renesanse i kasicizma

Vidi biljeku 1.

Vidi biljeku 1.

Iso Krnjavi, Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba iz mojih zapisaka,

Hrvatsko kolo, knjiga I., 1905., Zagreb, Dionika tiskara.

29

Robert Frange Mihanovi,Gorgona(skica za zdenac), 1895.,Dokumentacija Arhiva za likovne

umjetnosti HAZU

31

Robert Frange Mihanovi,Pegaz,1914.,vl. Ambijentalna zbirka

Frange, Zagreb

30

Robert Frange Mihanovi,eki,vl. Muzej grada Zagreba,

Zagreb

28

Robert Frange Mihanovi,Perzej i Gorgona(skica), 1895.,Fototeka Arhiva za likovne

umjetnosti HAZU, Zagreb


22/81

42

poznavao djeo renesansnog kipara Benvenuta Ceinija i u kompozicijije oito bio nadahnut njegovom skupturom Perzeja iz loggie dei lanziu Firenci, ponavjajui istu impostaciju Perzeja dok stoji nad mrtvimtijeom Gorgone, podie svoj karakteristini zaobjeni ma, Merkurovdar, i tit s njezinom odrubjenom gavom na njemu. Prema opisu iz1897. u asopisu Prosvjeta, iz Gorgonine zmijske kose trebaa je teivoda, a dio kompozicije vodoskoka trebae su initi zmije. Frange jeizradio jo jednu varijantu zdenca samo s gavom Gorgone na visokomstupu (sl. 29). Modeiran je kao portret made ene, gave zabaeneunatrag, a Gorgonu naziremo tek u zmijskim zavrecima kose. Nijesauvana cijea skica ve samo njezina gava na maom postamentu.Kao dio razrade te teme zasigurno je i varijanta mae gave Gorgone(kat. br.102) sauvane u bronci. Koiko je bia vana uoga Izidora Krnjavoga u armaciji madegeneracije umjetnika i koiko je pridonio njihovu angamanu, to je zamadog umjetnika ujedno znaio ivjeti od vastitog umjetnikog rada,potvruje jo jedna narudba. Krnjavi, naime, od Frangea naruujesrebrni eki(sl. 30)u povodu doaska Franje Josipa I. u Zagreb i sve-anog otvorenja kazaine zgrade 1895. godine. eki je trebao posuiticarevu simboinom udaranju u zagavni kamen i sveanom otvaranjuzagrade Hrvatskog narodnog kazaita. Izraen je u srebru, a na gornjemvrhu drka aegorijski su prikazi etiriju muza koje personiciraju dramu,tragediju, operu i komediju. Uz gavu ekia dvije su aegorijske gure Umjetnost i Znanost izmeu kojih je medajon s prikazom cara.

U tom razdobju Frange je izradio jo dva djea inspirirana antikom.Bista Rimljanina(kat. br.98)iz 1893. nadahnuta istoimenim rimskimportretom iz 80. godine pr. n. e. iz Vie Toronije u Rimu naturaistikije portret koji je bio izoen i otkupjen na Mienijskoj izobi 1896. uBudimpeti, a nekoiko verzija uva se i u Hrvatskoj. U Budimpeti jeistom prigodom Frange izoio i Atletuii Savijaa eljeza(kat. br.101),koja se tipski udajava od temejnog izvora, iako temom asocira na ka-sine grke atete. Figura je vie naturaistika, nagaene dinamike, aatet je prikazan u trenutku zikog napora koji je vidjiv i na icu, imesasvim naputa kasinu ideaizaciju i mirnou. Atleti moemo tematskipridruiti neto kasniju guru Bacaa kamena(kat. br.103, 104)iz 1905.,koji je sauvan u dvije varijante: kao akt koji je vjerojatno posuio tekkao skica u sadri i druga, dovrena verzija, gdje je baca u struku zaogr-nut tkaninom. I ta nas gura na prvi poged moe podsjetiti na antikegure ateta, no specina zionomija t e vro nekasian stav udajavajunas od antike. Motiv bacaa kamena, drukije impostacije, s kame

alegorija i arkadija_katalog

Documents