5. doziranje u kineziterapiji
Post on 19-Jan-2016
176 Views
Preview:
TRANSCRIPT
Doziranje u kineziterapiji
Doziranje je neophodno u svim fizičkim aktivnostima, posebno kod terapeutskih vježbi.
Doziranjem sprečavamo nastanak određenih oštećenja poštujući princip” primum non nocere”
Neophodno je poznavanje opšteg stanja organizma (kardiovaskularni sistem, neurološki sistem, psihička spremnost, motivacija, zanimanje pacijenta, socijalni status, bavljenje sportom itd.)
Potrebna je analiza svakog pokreta- poznavanje pripoja, koštane poluge, inervacije
Za postizanje cilja u kineziterapiji neophodno je poznavati:
Karakter vježbi
Početni položaj
Ocjenu mišićne snage
Doziranje
Karakter vježbi:
Prije KT tretmana informacija o snazi mišićnih grupa koje tretiramo ( MMT, dinamometrija)
Karakter vježbi:
Pasivne
Potpomognute
Aktivne
Aktivne sa otporom
Početni položaj-podjela prema poziciji
Ležeći ( na leđima i ventralni dekubitus)
Sjedeći položaj
Ležeći na boku
Stojeći položaj
Položaj u visu ( vratilo, švedske ljestve)
Početni položaj prema namjeni
Osnovni početni položaj
Izvedeni početni položaj
Dopunski početni položaj
Izvedeni početni položaji
Klečeći
Položaj u uporu
Sjedeći položaj sa skupljenim nogama
Ležeći sa skupljenim nogama u kuku i koljenima
Dopunski početni položaji
Četveronožni položaj
Položaji koji iziskuju potrebu podmetanja udlaga i drugih pomagala (korektivni položaji)
Doziranje u KT Opšti pokazatelji doziranja ( kardiovaskularna i respiratorna funkcija) - domen ljekara
Specifični elementi doziranja su: (fizioterapeut)
Početni položaj
Progresivno opterećenje
Amplituda pokreta
Tempo pokreta
Vrijeme trajanja pokreta
Broj ponavljanja
Dužina poluge
Ugao djelovanja mišićne zglobne poluge
Stepen zamorenosti mišića prije KT procedura
Stepen pripremljenosti kroz druge fizikalne procedure
Kontrola doziranja se vrši analizom sljedećih parametara:
Analiza terapijskog pokreta
Direktno posmatranje reakcije pacijenta
Praćenje kasnih znakova tretmana
Znaci nedovoljnog opterećenja
Znaci optimalnog opterećenja
Znaci prevelikog opterećenja
Optimalno doziranje KT procedura
Posljednji pokreti su nešto sporiji
Preciznost pokreta opada
Pacijent čini veći napor pri izvođenju istih pokreta
Osjećaj lokalnog zamora
Znaci opšteg zamora ( ubrzan puls, ali dobro punjen, uz osjećaj potpunog udara)
Lako povišena TA
Znojenje
Ubrzan ritam disanja
Definišu se kao znaci fiziološkog zamora koji se manifestuju i kod zdravog čovjeka koji se umjereno zamori
Optimalno opterećenje je kada se ne pojavljuju znaci predoziranosti
neophodno za svakog terapeuta zbog provođenja plana terapije i liječenja
Preveliko opterećenjeAngažovanje tokom terapijskog pokreta
nepotrebnih mišićnih grupa
Pokreti koji se ponavljaju u određenom ritmu i u određenoj brzini postaju sve sporiji i netačniji
Podrhtavanje mišića koji izvode pokret u toku kontrakcije
Napinjanje i zaustavljanje disanja
Znojenje i kod pokreta koji po pravilu ne bi trebao da izazove reakciju znojenja ( ovdje je značajna ne samo komponenta opterećenja nego i emotivna komponenta)
Povišenje krvnog pritiska nesrazmjerno opterećenju
Ubrzanje pulsa koji je slabo punjen i mek
Hladan i ljepljiv znoj
Bljedilo kože
Pad krvnog pritiska
Pojava modrila na sluzokožama
Zadnji znaci su opasni znaci predoziranja i zahtijevaju odmah reviziju terap. plana i intervenciju ljekara
ZamorZamor predstavlja smanjenje funkcionalnih
sposobnosti pojedinih organa, sistema ili organizma u cjelini
Smanjenje funkcionalnih sposobnosti odnosi se na fizički i intelektualni rad a nastaje kao rezultat dugotrajnih, iscrpljujućih aktivnosti
Ukoliko čovjek i poslije osjećaja zamora nastavi sa umnim ili fizičkim opterećenjem nastaje stanje PREMORA.
Zamor se dijeli na lokalni i opšti
Podjela zamora po Tkalčev-u
Umni- intelektualni zamor
Senzorni zamor
Emocionalni zamor
Fizički zamor
Podjela prema vrsti opterećenja:
Akutni
Hronični
Jednokratan tjelesni napor može uzrokovati pojavu koja se ne može svrstati u oštećenja, ali koja je na gornjoj granici fizioloških događanja
Ovaj sindrom promjena nazivamo MIŠIĆNI PREMOR koji se manifestuje bolom i ometa dalju fizičku aktivnost.
Mišići su bolni na pritisak i pokrete
Nakon laganog zagrijavanja bol postepeno opada i na kraju nestaje te se može nastaviti fizička aktivnost.
Razlozi su fiziološke prirode- pri prvim treninzima ili fizičkim aktivnostima se otvara veliki broj kapilara, nakupljaju se otpadne materije ( mlječna kis. histamin).
One uslovljavaju bolno grčenje, kod težih oblika i lako povišenje TT.
Liječenje premora se svodi na odmor od jednog dana, a nakon toga se ponovno počinje sa fizičkom aktivnošću
Lako zagrijavanje dovodi do popuštanja grčenja arteriola, dolazi do detoksikacije otpadnih produkata mišićnog rada
Znojenje potpomaže eliminaciju nakupljene mlječne kiseline
Korisne su male doze nesteroidnih antiinflamatornih lijekova
Ponavljani trening može dovesti do zamora
Fiziološki mehanizmi su isti kao kod akutnog premora, ali se smatra i drugi faktori
Dolazi do zamora na nivou neuromišićne spojnice, smanjenog izlučivanja acetilholina,povećanja propustljivosti ćel.membrana, povećanja nekih enzima (transaminaze, dehidrogenaza), pad K, skok Na u ćelijama.
Na nivou CNS-a dolazi do iscrpljenja , funkcije kontrole nad periferijom slabe, što se manifestuje simptomima zamora.
Psihički akutni, ali češće produženi stres je značajan faktor pojave zamora.
Subjektivni znaci zamora
Znaci koje pacijent sam registruje i saopštava terapeutu kao neprijatnost u toku vježbanja:
Osjećaj jačeg naprezanja nego obično
Zamor mišića koji se brzo javlja
Osjećaj pritiska u glavi
Treperenje u mišićima
Osjećaj muke
Vrtoglavice i nesvjestice
- Kod hraničnog zamora javljaju se i simptomi zamora CNS-a
Nesanica
Apatija
Gubitak apetita
Razdražljivost
Osjećaj klonulosti
Sanjivost
Smanjenje tjelesne težine
Hronični zamor se otklanja odmorom i promjenom sredine, a ukoliko se nastavi sa radom zamor može dovesti do većih tjelesnih oštećenja i bolesti.
top related