album iluzija
Post on 22-Mar-2016
217 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
NERA PAVIČIĆ
ALBUM ILUZIJA
Unibook
Zagreb, 2013.
2
Album iluzija
Nera Pavičić
Predgovor
Marija Juračić
Lektura
Marija Juračić
Uredništvo
Portal Očaravanje
Ilustracije
Zvjezdana Bukovčan
Ilustracija naslovnice
Nera Pavičić
Nakladnik
Unibook, Zagreb
3
Predgovor
Zbirka pjesama Nere Pavičić, Album iluzija sastoji se od
četiri ciklusa; Neman i vila, Zima, Poigravanje mašte,
Ljubavne iluzije.
Neman i vila je priča u stihovima o odrastanju,
sazrijevanju psihe, hrabrosti djeteta koje je prerano
moralo zakoračiti u svijet odraslih, koje na svjesnoj razini
još ne razumije što joj to krade djetinjstvo, ali osjeća da
iz te stvarnosti mora pobjeći u svijet bajke, u njoj naći
utočište o čemu će godinama kasnije progovoriti
stihovima.
Kako u svakoj bajci dolazi do metamorfoze, tako se i u
ovim pjesmama djevojčica pretvara u vilu, vila
zanemaruje realitet na koji ne moţe utjecati i vodi
djevojčicu magičnim putem sna i od tada djevojčica ţivi
svoj paralelni ţivot.
Vila nema velikih moći, ona se ne zna oduprijeti nemani,
ona samo ublaţava tugu i strah.
Neman je potpuna osobnost; snaga, duša i um.
/Neman/
Budi se zvijer
spava vila.
Troglava neman.
Jedna glava pamet
druga srce, treća duša.
Sudbini se klanja.
U dječjim očima neman je moćna, snaţna, ali djevojčica
ne odreĎuje njezinu etičnost jer dijete tog uzrasta još ne
moţe definirati pojmove etike.
4
Ono samo vidi da je vila beskrajno tuţna, zatočena, da
skriva svoje suze, da grli prazninu dok joj tople oči
„staklom nisu postale.“ Svojim strahom vila neman hrani.
/Kuglice straha/
Vili suze ukrala
kuglice straha
u zjenicama ostavila
vila ih čuva
nemani da budu hrana.
Vila, zaštitnica i pribjeţište, ovija djevojčicu maštom i
vraća joj ono što svakom djetetu pripada- igru.
/Vila/
Više ne ispunjava tuđe
nerazumne, divlje želje
malena djevojčica se igra.
Kakva bi to bajka bila kada ne bi imala sretan završetak?
Nakon svih tuga, strahova, bjeţanja, djevojčica postaje
djevojka, hrabra, samosvjesna mlada ţena koja svakoj
nemani pa i vlastitim avetima, moţe gledati ravno u oči.
Sama autorica završenu metamorfozu opisuje u epilogu
ovog ciklusa;
Postoji jedna mala djevojčica koja se skriva
jedna vila s osmjehom anđela i pogledom prijatelja
jedna neman moćnoga uma
jedna žena s mračnim strastima i velikim potrebama.
Kad se sve one upuste u borbu za prevlast
nestašna iluzija samo iščezne i dođe na svoje mirno
mjesto,gdje su svi pomireni sa svojim ulogama
gdje vlada sklad…
5
U ciklus pjesama Zima, autorica nas uvodi crnim bojama.
Stihovi su teški i mračni, obasjava ih crno Sunce dok se
neki klaun u mislima zlurado ceri.
Ponavlja se postupak pjesnikinje iz prethodnog ciklusa.
Sama, nemoćna, izgubljena, ona klizaljkama juri u
magičan svijet svoje ledene bajke./Klizaljke/
I boje njezinog nutarnjeg svijeta se mijenjaju. /Boje zime/
Zima prestaje biti samo izvor tuge i sjetnog raspoloţenja.
Lirski subjekt i priroda stapaju se u cjelinu, emocija i
zimski pejzaţ postaju jedno, ledena bajka postaje ţiva,
dinamična, razigrana.
Zima dobiva osobnost, karakter, mijenja svoja lica. Sad
je ona zaigrani, zaljubljeni prosinac da bi trenutak kasnije
postala bijeli ljubavnik.
U pjesmama ovog ciklusa. osim ciklične mijene
godišnjeg doba, nalazimo i razmišljanje o protjecanju
vremena, o prolaznosti koja završava cvrkutom ptičice
koja naviješta novu mijenu- proljeće.
Treći ciklus pjesama Poigravanje mašte kao da je
nevidljivim, nesvjesnim nitima povezan s prvim
ciklusom. Djevojčici je ukradena igra i sada se odrasla
ţena igra svojim iluzijama. Igra postaje dominantan
motiv ciklusa i dotiče mnoge osjećaje i zbivanja./Igra
rijeke/Igra tajni/ Igra svjetlosti/Igra dodira/…
Sve te igre su impresije o ţivotu koji tiho prolazi.
Autorica u njima sudjeluje pasivno, kao promatrač, iako
je jasno da ona odreĎuje pravila svake igre.
6
/Igra tišine/
Na kraju dugog šetališta
jedna klupa
topla večer
grli rijeku
prolaze šetači
drže se za ruke.
I ljubav je dotakla autoricu ovih pjesama pa je ona
osjećaju ljubavi poklonila četvrti ciklus, Ljubavne iluzije.
Nema u tim pjesmama naglašene čulnosti, emocija je
njeţna, zatomljena, ispunila je duhovnu dimenziju. Od
ljubavi autorica očekuje povjerenje, utočište, stalnost.
/Egoizam/
Kad mi rane zacijeliš
ostani kraj mene
kad mi dušu nahraniš
ne idi nikud.
Stoj u mom naručju
kao uspavani cvijet
samo za mene.
Ljubav je izvan stvarnih zbivanja, ona nije filtrirana
realnost, nego san, iluzija, što ne umanjuje njenu snagu i
ţivotnost. Ona se kreće snenim putovima imaginacije,
ţivi svoju magiju snaţno, postojano i uvjerljivo.
Pjesme Nere Pavičić su pisane slobodnim stihom,
7
maštovitim, nadahnutim, konciznim stilom posebne
energije. Ponekad samo, kao prirodan odraz nadahnuća,
autorica u stih unese rimu te se ona u stihovima
pojavljuje samo u tragovima. Bogate slikom, pjesme
izviru spontano, direktno iz srca i nisu opterećene
odreĎenom pjesničkom formom. Izraz i osjećaj tvore
skladno jedinstvo. Ono što odudara od jezičnog
standarda, a što čitatelj mora primijetiti, je česta
uporaba takozvanog ruskog perfekta koji ne rabi pomoćni
glagol. No, ovaj način izraza ne djeluje nezgrapno, nego
doprinosi jezičnoj posebnosti cijele zbirke.
Marija Juračić, prof.
8
Neman i vila
Djevojčica djevojka
Djevojčica - djevojka
djetinjstvo je čuvala
glazbu smijeha odjeka
u šumi mašte skrivala.
Osmjehe budila jutrima
mjestu dragom trčala
u san prazni večerima
bez snova lagano tonula.
Stani! Oblaci se crni urotili
Sunce je Mjesec postalo
noć je dan zarobila tamna.
Mala djevojčica sramna
razigrana vila, zaplesala
šuma njena, livada ravna
nemani carstvo osvanula.
9
Neman
Budi se zvijer
spava vila.
Troglava neman.
Jedna glava pamet
druga srce, treća duša.
Sudbini se klanja.
Kada je poţeli zatući
koju će prvo udariti
koju slast će zadnju
ostaviti?
Dušu da pjeva
srce da osjeća
ili pamet da se sjeća.
10
Mozaik
Slaţe ţivot mozaik
od djelića mene
danas djevojčica
skriva se u šatoru ţelja
sutra ţena
odrasla, ne bjeţi od sjena.
Ne sviĎa mi se slika promjenjiva
u ogledalu očiju dragih
jesam li ih iznevjerila
mogla snaţnije protiv
demona.
Slaţe ţivot mozaik
od djelića mene
origami cvijeće
a ono ne traje dugo
osim u staklenci zatočeno
nestaje njegov sjaj.
Jesam li ih iznevjerila
zbog nemani što vlada
vile što spava
ţivot je trebao biti
a ne mračna bajka.
11
Vilinske suze
Suze je drţala u sebi vila
osmjehe je poklanjala
u rubac boli spremila.
Gola je stajala na oluji
jezik kišni ju milovao
rukama je grlila zrak.
Prodornim pogledom
sve ljepote je vidjela
krvave večeri mirisala.
Dah vjetra zavodljivi
kaplje znoja sakupljao
koţa ih meka upijala.
Vilinske suze iznutra
plamenih badema
vatre su ugasle.
Oči tople staklo postale.
12
Kuglice straha
Vili suze ukrala
kuglice straha
u zjenicama ostavila
vila ih čuva
nemani da budu hrana.
13
Vila
Kose je svoje rasplela
srebrna paučina pokrivač
mek, njena bedra pokriva.
Sjajna vila staklene oči
pod vjeĎe skrila i sanja
da je djevojčica postala.
Više ne ispunjava tuĎe
nerazumne, divlje ţelje
malena djevojčica se igra.
Osmjeh joj na licu ili tuga
osjeća djevojčica sunce
vjetar i kišu dok vila sanja.
14
BuĎenje
Budi me iz sna čarolija.
Ima li čarolija za mene?
Dirka mi stopala, osmjeh
da izvuče uporan dodir.
Vila se budi, oči bademe
kristalne sneno otvorila.
Krila svoja raširila, djevojčicu
razigranu paţljivo je skrila.
15
Previše lako
Izmamila je suze vrele
dobra večer tugo, hvala ti
za sve crne, teške snove.
Došla, u ruci donijela sjećanja
noćne more prosula kroz prste
sjene spustila, otela osmjehe.
Priča sad o prošlosti
jer dok je hodnicima šetala
skrivala se djevojčica uplašena.
Tugo, stigla si brzo, previše lako
pustila sam te, vrata ti otvorila
teškom si tamom vilu pokrila.
16
Neman i vila
Neman je vilu vabila
neman je vilu zatočila
u zamku je namamila
u tamnicu mračnu zatvorila
vilu da spava
staklene snove
staklenim očima
da sanja
u ledenoj komorici ostavila.
Vila je srebrna u srebro ogrnuta
snove pohodila
bisernim je usnama sedefaste poljupce
na toplo čelo stavljala
svilene kose u bogatu pletenicu
bajki uspavanki splela
bjelokosnim prstima vjeĎe teške
umornome spuštala
tihe je pjesme pjevušila
u tople snove uspavljivala
ţudila da je jutrom suncem
iz sna duboka njena ljubav probudi.
17
Snovi
Sunčani snovi, bijeg od stvarnosti
u tamnici ledenih zidova
pod debelom perinom
na mekoj postelji.
Suze za biserne ogrlice
svečanim sjajem ulaštene.
Iskrenost veselih osmjeha
u propolis sreće pretočena.
Njeţnost dodira, supstancija
melema polako destilirana.
Morama trguju dahom za lijek
gangrene u prsima
ranjenog čvora vena i arterija
zacjeljivanje izrezanog srca.
Iz spilje je izašla crna sjena
siva krila crnim danom raširila
Udahnule su sve tri glave
jednim plućima pare spoznaje.
Vila pod štitom
crnih prsa nemani
mirno spava.
18
Namamljena
Polja budnim okom nadzirana
plodonosna, robova korak praćen
umornih, poslove teške obavljaju
mravi se razmiljeli svijetom
zvijeri svoje čuvarice hrane.
Svaki čas neopreza suţnji
koriste od bijesa bijeg u nepoznate
predjele bijesnim zvijerima.
Glas izgubljen, nijemost skrivena
pjev umilni tisuće obećanja
osluškuje, sebi je mami i privlači.
Iz skrovišta nevoljko slabošću sluha
ljepotom zvuka plaha je izašla.
Neman širokih krila u kandţe svoje
primila u tobolac, oko vrata čvrsto
privezala, vilu ne pušta.
19
Let slobode
Zimskoga jutra se probudila
dan je noć prevario
razgrnula zavjese magle
broja velikoga cipele
na vesele noge navukla
kaput ţene obukla.
Djevojčica malena je odrasla
u srcu sjećanje ponijela
vilu usnulu prekrila osmijehom
neman što snuje zarobila ledom.
Na vrata je stala
iza nje toplina doma
ispred nje svjetlost dana
na licu osmjeh, u srcu ljubav
djevojka - ţena
da ih poklanja spremna.
20
Psssst - epilog
Riječi su jako, jako tihe, nisu za svačije uši, nisu za sve
oči.
Trebalo ih je napisati bijelim slovima po bijeloj podlozi
tako da nitko ne vidi.
Ipak, tu su, svima da čitaju.
Postoji u pjesmi više od riječi. Netko sa više od slova
brojki i računa.
Postoji jedna mala djevojčica koja se skriva
jedna vila s osmjehom anĎela i pogledom prijatelja
jedna neman moćnoga uma
jedna ţena s mračnim strastima i velikim potrebama.
Kad se sve one upuste u borbu za prevlast
nestašna iluzija samo iščezne i doĎe na svoje mirno
mjesto
gdje su svi pomireni sa svojim ulogama
gdje vlada sklad
gdje nema kad i kako, zašto i zato
nema borbe ni zaludnih lutanja
gdje je prašina samo prašina
bez misli o svemiru iz kojeg je došla.
21
Zima
Dječače
Vidiš li svoj put dječače
jesu li za tebe ulice samo hodnici bez vrata
puteljci stvoreni
da njima prolaziš
ili su ulice samo privid kuća što čine nizove
u kojima nastaju priče
ljubavne
poslovne
obiteljske.
Reci mi dječače, hodaš li ti ulicama
kada hodaš, osvrćeš li se oko sebe
vidiš li ljude što ključeve
po dţepovima traţe
i pudlice u šetnju vode
i one čudne
što na biciklu samo projure
reci mi dječače, vidiš li oblake
ili samo svoj odraz u staklima
pretrpanih izloga.
22
Crno Sunce
Jutro je
Crno Sunce obasjava crno za mene.
Mogu li ustati?
Hoće li umorno tijelo izdrţati?
Jutro je gorko, bljutavo.
Neki klaun u meni smije se
smješka budalasto
umišlja da nosi svjetlo u dţepovima.
Vidim se prosutu
komadići rasuti
da me nema
to ţelim
da postanem dio noći
prašina moţda
nije vaţno
kvant svjetlosti bi se skupio
na tren i nestao
nije vaţno
samo da me nema
pod ovim crnim Suncem.
23
Oglas
Zaglušila buka vodopade misli
progutala tišina riječi rijeku.
Ulilo se sve u jezero ţelja
mašta stvara, brodom kormilari.
Nigdje na vidiku obala meka
na njoj mladost smiješkom sniva.
Plivaju snovi uzvodno, balvane
kamenje i virove misli izbjegavaju.
Noć za snove, snove za maštu
maštu za ţivot, mijenjam sve i ništa.
24
Klizaljke
Kazaljke velikog sata
klize
tika taka kuca mehanizam.
Oblaci nebom plavetnim
klize
vjetru jedra razapeli.
Pahulje zabačenim pogledom
klize
na zimu sve miriše.
Vrijeme ima klizaljke
nigdje na putu svom ne staje.
25
San
Proljeće je daleko
njemu se radujem.
Proljeće su moje livade
poljupci i pjesme lagane
od njih toplo srce poskakuje
nemirni um smiruje
nestašno Sunce grije.
Snovi su slatki
zavodljive ruke pruţaju
buĎenja u zagrljaju
od slatkog su slaĎa
snaţne ruke dok bude.
Jutrom blijede snovi
strahovi i more
ostaju vreli dodiri
topli osmjesi
i meke ruke.
Jutrom je sreća
tiha i stvarna
ne trga, ne lomi
grli i stvara.
Jutrom počinje san.
26
Boje zime
Usnula je trava, skrilo se njeno vlatje
lišće mlado ostarjelo, zemlju prekrilo
jabuke nezrele, dozrele pobrane
jezera, lopoči i jezerske vile zaspali
mahovina meka drveće prekrila.
Bogata predvečerja ton izgubila
lišće rumeno na stazama zatrpano
jagode zrele okusa zaboravljena
u kaminu ţar, plamena vrućina
krv u ţilama ljubavnika kola uzavrela.
Nebo plaho oblake razgrnulo
rijeke duboke bistre nabujale
more hudo sa burom se bori
krila leptira u prah pretvorena
lavanda rascvala ormar zamirisala.
Sunce ţarko bodlje danom pruţilo
svjetla noćna prozorima se prosula
ljetne ruţe parfem njeţni dale
dunja vrući kompot u ruci miriše
kolačići meki u ustima se tope.
Snjeţni pokrivač paperje razbacao
oblaci lepršavi nebu društvo prave
ledeni dah mrzle prste grije
papir na stolu u ruci tintu čeka
zidovi hladni slikama ukrašeni.
27
Noć se skrila pred bojama zime
dugo vlada u sjenama dugim
halje raskrilila paučinom okićene
oplakuje jutra i svitanja laka
tintom duge pjesme ispisuje.
28
Zaljubljeni prosinac
Pruţio je svoje mrzle ruke
zavodljivi ljubavnik
dahom mećave lako puhnuo
u kosti nemir unio.
Prstom je mahnuo, sve staze
pahuljama zasuo
oči sjajne zaškiljio u ljepotu
pohotno zagledao.
Uporno je led njegov osvajao
vatrene bademe
oči, smaragdi kristalni, u led su
vatru pretvorile.
Bijeli je prosinac prošetao
halje svoje raširio
hladne riječi na Silvestrovo
vjetrom poslao.
Zbogom draga, kraljice snjeţna
doći ću ti opet
kad grane breza ogole, na jug
ptice odlete.
29
Zaigrani prosinac
Istjerat ću danas lijeni snijeg iz oblaka sivih
neka se raspe i pahuljama prekrije sve staze.
Odlučio sam, zaledit ću sva jezerca i potoke
puhne obijesni prosinac i stvori krhki led.
Poškakljat ću seoske pse po tabanima
neka potrče, u bijelom pokrivaču ostave tragove.
Poskidat ću sve lišće koje je plaha jesen
zaboravila i ćaskati sa vitkim granama.
Razbarušit ću vjetrom duge kose djevojačke
u trk za kapama potjerat ću sve dječake.
Krzno ću debelo pokloniti sivom vuku
a jelenu ću namjerno rogove skinuti.
Valcer ću svečani sa zimom na Staru godinu
zaplesati i poput Pepeljuge u ponoć nestati.
30
Bijeli ljubavnik
Debeli je snijeg
obgrlio brijeg
zaprosio grane
breza bijelih.
Veselo hofira
s vitom jelom
obijesno zadirkuje
moćni bor.
Visoki je brijeg
prekrio snijeg
zasuo staze
sela opustjelih.
31
Sivilo
Sivilo u zraku
pogled u daljinu
malo je skraćen
na nekoliko metara
ne prodire kroz
nestašnu maglu.
Sivilo na licu
samo neke otkačene
note nevješti prsti
po gitari tuku.
Sivilo na zidu
samo lice rumeno
snaţno srce tuče.
32
Povratak
Vraćam se prozoru svom
pogled na voćke, livade i polja
vjerno još čeka.
Krošnjama oraha vraćam se
i mirisima mahovine na hambaru
tamo još stoje.
Vraćam se licima poznatim
nasmiješena na pozdrav
rukama još mašu.
Ulici se vraćam pustoj
trk od kiše, probijanje kroz snijeg
staze su još iste.
Vraćam se prozoru svom
pogled na krovove
vjerno me čeka.
33
Magle
U smeĎoj torbi sive magle
frustracije hude boli i ljutnje
torbici koferu na četiri kotača.
Teret vuče pognuti sluga
vrli junak, neumorno se otimaju
kroz šavove mučaljive magle.
Golotinju grane skrivaju
sokola u lovu i slatko sunce
bujne sjene uporno probijaju.
Oholi junak mačem teškim
maše, siječe magle mišicom
pokorni sluga uskom metlom.
Od pogleda skrila se polja
škrtice zimske sanjaju
livada blatne bogate halje.
Bijela magla noćnih mora
kofera teških šavove rastrga
hrabri sluga mačem silu junaka.
34
Vuk
Mrk je vuk sivi i gladan vječito
plijen strpljivo na snijegu vreba
noću obilazi, stope ostavlja
znakove mračne upozorenja.
Zima ga huda snaţno pritisnula
u krzno se uvuklo bijelo inje
ali hladnoća izvana kao vatra
led u duši crnoj predatora.
Sunce smiješno inje uporno topi
do proljeća sja, ljetu se smješka
vuk sivi suncu u sjenu bjeţi
led kruti u duši izgubljenoj čuva.
Za vedra dana sunce jesen dočekuje
list zelen vjetar dahom u zlato boji
ledeni vuk u čista zlata odbljesku
suncu izmiče, duboko led sakriva.
35
Ptičica
Dok su razigrani na livadi ljubav brali
sunce je grijalo, ptičicu milovalo.
Ptičica malena pera je skupljala
za svoje gnijezdo
nije puno birala sva šarena, sva meka i lepršava
bila su dobra.
Dok su zagrljeni laganim korakom prolazili
vjetar je puhao, perje bi otpuhao.
Ptičica malena grančice je skupljala
za svoje gnijezdo
paţljivo je birala samo one zdrave i savitljive
bile su dobre.
Dok su nasmiješeni kišobrane nosili
kiša je padala, pera namakala.
Ptičica hrabra gnijezdo je skrila
suho mjesto je traţila
samo puna grana bora
bila je dobra.
Dok su se leĎa savijena kroz mećavu probijala
snijeg je padao
ptičicu malenu nije dočekao.
36
Poigravanje mašte
Igra snova
Ljeskaju se u noći
stakalca rasuta nose
odbljesak zvijezda.
Sjena dana natkriva
obrise budućnosti.
Mnogo likova
lepršavi koraci
nepoznatim mjestima.
Osvrt bez pogleda
let bez krila.
Samo trenutak
jedan zvuk ili pokret
snovi prestaju
sjećanja na njih
polako nestaju.
37
Igra rijeke
Riječi teku
teku poput rijeke
rijeke što kamenje dere.
Snovi napušteni
napušteni, a prisutni.
Igra laka
igru riječi stvara.
Kamenje stoji
stoji i rijeci prkosi
prkosi i riječi nosi.
38
Igra tajni
Pitam pitanje
ne daje odgovor
pred ključanicom
ne daje mi ključ .
Ako je sretnem
na ulici
samo će se nasmiješiti
kao što se smiješi
stablima, suncu i kiši.
U trgovini sitnicama
uvijek se skriva
meĎu policama.
Prolazeći cestama
nazire se meĎu
deblima
u varljivim sjenama.
Sasvim neuhvatljiva
njena igra
zovu je tajna.
39
Igra svjetlosti
Na površini se ljeska
na staklu bljeska
livade grije
razigrane listove miluje
kroz lišće prodire
duboke magle razdire
vesele klince na igru tjera
zimi kratka joj mjera.
Svjetlost zaigrana
uvijek mila
i kad se razigrana
za oblak skrila.
40
Igra dodira
Pero prelijeće
meko lepršavo
s vatom druguje
laticama ruţa udvara.
Zubi grizu hrskavo voće
jagode zrele
sočne šljive
iz njih sok prska.
Dodiri na usnama.
41
Igra imena
Pitaš kako joj je ime
njeno ime je bistra voda
hladna sjena
smješka se
dodiruje tvoje ruke
zove te k sebi.
Govori ti
igraj se sa mnom
šapuće ti
stopi se sa mnom
budi dio moje igre.
PoĎi u moje
carstvo
nauči moje ime
ostaje vječno
na usnama tvojim.
42
Igra sjene
Sjedim na stepenicama
duge
poglede skrivaju ograde
magle se polako diţu
pruţam ruku.
Zove me sjena
slijedi me
u igru me zove
pokreni se, govori.
Osmjehujem joj se
otiĎi sjeno prijateljice
nisu tvoje igre
za mene.
43
Igra riječi
Riječi su ptice selice
one lete u daleke krajeve
pjevaju o proljeću
bjeţe od zime.
Dijele ih zaljubljeni
u hodu razmjenjuju stranci
trpaju u umove
dţepove i srca.
Riječi su strelice
metci za zračnice
ili ručne bombe
za verbalne teroriste.
Teške započinju rat
lagane donose mir
udaraju kao tuča
lepršaju pahulje
riječi su kao perje.
44
Igra tišine
Na kraju dugog šetališta
jedna klupa
topla večer
grli rijeku
prolaze šetači
drţe se za ruke
treperi lišće
prostrane aleje
na povjetarcu
splavi usidrene
šume zelene
okruţuju
...u tišini.
45
Laku noć
Šarenilo boja se skrilo
pod pokrivač bijeli
oblijeva toplo rumenilo
njeţni obraz cijeli.
Mrzli prsti već traţe
vlaţnu toplinu daha
tiho zvijezda straţe
skrivaju slike straha.
Časak zastao u snijegu
utonuo sunčani dan
od hladnoće u bijegu
prizvao blještavi san.
Nije mrka noći slika
hladnom bljedoćom
okrutno lijepa lika
diše ledenom samoćom.
Osmjeh snjeţni, plah
na usnama vrelim
gricka ih na mah
nestrpljivo zubima bijelim.
Laku noć sanjarima
njeţna sliko nade
neka se tvojim čarima
šareni snovi slade.
46
Ljubavne iluzije
Snovi
Snovi su kao zujanje ventilatora u kupaonici
snovi su sazdani od puno tonova, boja i mirisa
snovi su ţelja za sendvičem iz prošlosti
snovi su strka osjećaja, nada i sjećanja
snovi su toliko toga.
47
Iluzija
Osmijeh je iluzija
zavodljivi pogled
zeleni sjaj.
Treperenje usne
skroz desno
skriveni znak.
Njeţni dodir
polako uvlači
u san.
Varljiva igra
diţe u visine
baca u mrak.
48
Egoizam
Moje je srce otvoren prolaz
moje oči su nestašna dva jezera
moje usne iščekuju.
DoĎi k meni
pruţi mi ruku
čekam te.
Kad mi rane zacijeliš
ostani kraj mene
kad mi dušu nahraniš
ne idi nikud.
Stoj u mom naručju
kao uspavani cvijet
samo za mene.
Kad zaspiš, neka sam ti
u snovima
kad misliš, neka sam ti
u mislima
kad govoriš, neka sam ti
na usnama.
49
Oči
Oči bijesa
oči tuge i očaja
gledaju te
kroz staklene zavjese
prošarane paukovom mreţom.
Oči smijeha
oči radosti i ljubavi
sjaje poput duge
griju te sunčevim zrakama
u njima odbljesak sunca.
50
Plavetnilo
Široko plavetnilo
prostire se iznad glava.
Plavetnilo ne primjećuje livade
ne primjećuje sićušne maslačke.
Plavetnilo vidi samo goleme planine
samo mora i oceane velike, široke.
Široko plavetnilo
nadvija se nad kopnom.
Plavetnilo ne primjećuje potoke
ne primjećuje vrckave makove.
Plavetnilo vidi samo divovske rijeke
samo jezera i otoke goleme, nepregledne.
Široko plavetnilo
pamti sve, čuva tajne.
Vidi plavetnilo i maslačke i makove i potočiće
samo ne mari.
51
Budalasti snovi
Zamišljam da si tu
tri koraka od mene
da pišeš samo meni
ljubavne stihove.
Zamišljam da si negdje
da me zadirkuješ
da uţivaš u znanju
vabiš me znakovima.
Zamišljam da me poznaješ
da mi se obraćaš
potiho, potajno
zaboravljenim jezikom.
I dok zamišljam
razočarano uzdišem
tuţno otpuhujem
i glavom odmahujem
na budalaste snove
dok mi izmičeš.
52
Dok te nema
Previše prostora oko mene
previše ţelja u meni
dok te nema.
Dok si pokraj mene
a sanjaš neke čudne snove
kao da te nema.
Zraka nestaje
svjetlost nije tako vesela
hrana nema okusa
a voda je samo potreba
dok te nema.
dok spavaš, a tvoje ruke daleko
hladnoća me grli
kao da te nema.
Svako jutro, svako svitanje
svako buĎenje je proslava
ali ne dok te nema.
53
Iluzija snova
Kad bismo ţivjeli na oblacima
sve boli bile bi munje
svi snovi bili bi valovi od vate
svi prijatelji provalijama odvojeni
sve plavetnilo izgubilo bi čar
sve ţelje bile bi livade zelene
sve noćne more o padanju u mrak.
54
Jeka
Kada se okreneš, ne očekuj da budem iza tebe.
Tvoje usne samo su prašina
tvoje oči samo odsjaj neba
tvoji prsti samo sjena čempresa.
Kada zastaneš, ne očekuj da ću naletjeti na tebe.
Tvoj glas je samo šum vjetra
tvoj miris samo dah šume
tvoji koraci samo su otkucaji sata.
Kada se okreneš, ne očekuj da ćeš me vidjeti
jer ja sam samo dio tvoje prošlosti
zaboravljena u sadašnjosti
nevidljiva u budućnosti.
Kada budeš usamljen, ne očekuj da ti pravim društvo
jer ja sam samo jeka priče
neispričane u dvoje.
55
Napiši mi
Napiši mi pismo
da se kaješ reci mi i da moje oči pamtiš
i da tvoje usne tuguju jer me nisu upoznale.
Tvoje srce da vrijeme nije dotaklo
i sve riječi zakopane su stale, napiši.
Neka su slova razlivena neisplakanim suzama
iz njih neka bol miriše poput ţestokog začina.
Da ti je stalo
i da tvoje ruke pamte neispunjene čeţnje da pročitam.
U sjećanju na tvoje oči da se utopim
dok o oţiljcima nevidljivim na tvojim grudima čitam.
Neka su riječi teške i duboke kao što nisu bile
neka mi melodiju čeznutljivu pred očima raspredaju
i neka prošlost smire.
56
Komadić iluzije
Kada te tuga poput magle obavije
suze poput kiseline nagrizaju lice
kišne kapi kao otrov truju tlo pod tvojim nogama
mrţnja poput zmije obgrli tvoje srce.
Kada te noćne more poput ţivog pijeska uvlače sve
dublje
kajanje te poput kamena pritišće
savjest te poput pijavice ispija.
Kada se mračan iz sna probudiš
sam si sa svojim brigama.
Kada misliš da nema izlaza
moţda neću biti tvoja snaga, ni melem na rani
ni med na usnama, ni spasenje u snovima.
Moţda neću biti najbolji prijatelj
ni rame za plakanje, ni uho što ne priča
ni vrijeme što liječi, ni pjesma što uspavljuje.
Moţda ću biti tu za samo trenutak odmora
samo mrvicu predaha, za mali dodir topline
jednu riječ utjehe, za jedan osmjeh zaborava
moţda ću biti tu samo komadić iluzije.
57
Stvar izbora
Da mogu birati
izabrala bih selektivno pamćenje
da pamtim samo vedrinu
tople jesenske dane
da pamtim samo pjesme
igru svjetlosti na vodi
da pamtim samo zvuk povjetarca
mirise pokošene trave.
Da mogu birati
izabrala bih šupljikavi um
da kroz rupe izaĎu sve tuge
noćne more se izliju
da kroz njega izaĎu sve izdaje
razrušeni snovi iscure.
Da mogu birati
izabrala bih ţivot bez sjene.
58
Ljubavne ludosti
Mislila sam... daj mi jedan prst
vjeruj mi, neću ti ruku otrgnuti
nisam majmun u zoološkom.
Ako ništa… daj mi mrvice
s bogatog stola ljubavi
skupit ću ih sutra u pogaču.
Pitala sam… daj mi tračak nade
da me svjetlom izvuče iz očaja
privuci me k sebi osmjehom.
Bijele su kiše padale i sivi je
vjetar glasno puhao i ljutito
dok sam molila za sitnice.
Lišće je padalo, travu prekrilo
i još će padati tmurnim danima
dok sam sanjala izdajničke sne.
Gledaj nebo, prekrasno je
ono mi se smiješi za sve ludosti
u svoju škrabicu skuplja tajne.
59
Samo slika
Na renesansnoj slici dva lika
portret ljubavnika udaljeni nekoliko koraka
niti pogled ljubavi, niti osmijeh njeţnosti
pozadina mutna, mjesta na karti nema.
Kamo putuju tvoje misli kad na mene ne misliš
da izbjegnem boli, vozit ću u suprotnom smjeru
kamo nestaju osmjesi dok na tebe mislim
da izbjegneš boli, zatvori oči na moje riječi.
Sanjam na kiši suza i plivam u moru uzdaha
udišem mirise jeseni razasute i sjene
u poglede utisnute dodire gubim, ne poklanjam
ostajem da kristalne dvore glancam i pamtim.
Na renesansnoj slici dva lika naslikana
stoje jedno do drugoga riječima udaljena
linijama mekim nedovoljno spojena
u kompoziciju ţivota nasumice bačena.
60
Malo
Kada snovi izmaknu
a oči širom otvorene
sanjare, mislim na tebe.
Jesi li tu, spavaš li
svaki dah je za tebe
ne priznajem sebi.
Svaki osmjeh svjetlo
tebe da kupa upereno
kraj priče obrva svrbi.
Da se ponavljam, neću
jer ljubavi pravoj
tako malo treba.
61
Povratak
Krenule su kiše jeseni duboke
bore meĎu obrvama urezane
od brige s osmijehom što dotiče
obraze i zubi biseri nanizani.
Oblak i Sunce ne razaznaju dubine
lagano pitanje, pozdrav i prolaznike
niz ulice što šeću nepoznati, kapute
nose na krivu stranu okrenute.
Suze radosnice i ponos tako rijetki
na licima, na ulici samo lišće šušti
pod nogama gdje koraci stranaca
prolaze teški uz glazbu jeseni.
Ptice ne pjevaju, sve su napustile
za tople ljetne krajeve gnijezda
prazna ostala, čekaju povratak
vedrine, sunca, osmjeha i pjesme.
62
Antilopa i lav
Bojiš li se
ako me pustiš
iz okova čeţnje
nestat će
tvoji okovi strasti.
Da sam antilopa
laganim ću
korakom
pobjeći
od tebe
uspavanog lava.
63
Jesen
Kad bih prošaptala
o jeseni
tvoje bolne uši
zaštitu ruku bi traţile
tvoji obrazi bi problijedili
oči nemoćne bez suza
usne bi se stisnule u muci
prsti bi grčevito stezali
dţepove traperica
srce bi u panici lupalo.
Zato ću šutjeti.
Mjesto mog šaputanja
slušaj kako ljeto umire
slušaj zaglušnu glazbu
lišća na stazi
slušaj tišinu kiše
i gledaj boje kako polako
gasnu
kao krvavo predvečerje.
64
San
Neka vjerujem
došao je san
niti iz mašte.
Ponio me kao uragan
zameo sve tragove
tjednima ih traţila
razmetala
da naĎem sebe.
Digao prašinu
zamaglio oči
niti suze za olakšanje
poslao nije
bez daha me ostavio.
Neka vjerujem
doletio i ostat će
vječan je san.
65
Iluzija povjerenja
Iluzija
da ti srce stane
da ti pamet zatrokira
ogrnula te kao ručnik
topli s radijatora
utonuo u san.
Iluzija
da ti stegne zapešća
gleda te u oči
ne vjeruje
ona tebi
ni ti njoj.
66
Kliješta
Puštam te polako
iz toplog zagrljaja
poput zmaja
da letiš na vjetru
nose te struje
dalje od mene.
Iz čeličnih kliješta
pretvrd orah
odskočio si dalje
nisam probila
neprobojan oklop.
Zasadila cvijet
redovito ga zalijevala
pričala mu priče
ljubav ulijevala
da rasteš bez mene.
Puštam te sada.
67
Njegove stvarčice
Kad krenem ulicom gledam
sive kapute
ubrzane korake
blago pognuta ramena
vitke ruke i noge
visoko uzdignuto čelo.
Osmjeh me grije
dok vidim tisuće stvarčica
njegovih u drugima.
68
Odjel za izgubljene stvari
Pamtiš li djevojčicu iz provincije
često je misli skretala na tebe
Pita se ţiviš li još iste pustolovine
moţda si se smirio, pišeš samo
na laptopu priče stare, davno proţivljene
otkako si izgubio vjerna čitatelja.
Iz provincije su ti jednom samo
prestale stizati iste tuţaljke
o školi, lošem vremenu i dosadi.
Traţila je curica tvoja pisma
po odjelima za izgubljene stvari
izgubila adresar, promijenila adresu.
Prestala je pisati, besmisleno bilo
izgubila prijatelja, u virtualnim ulicama
ostala sjećanja i neodgovorena pitanja.
69
Danas
Danas ću dozvoliti mašti
neka me nosi k tebi
snove ću ti pokloniti
u zagrljaju da ih sanjamo.
Vjetar će puhati
lišće s mojih grana
će otpasti i jesenje
boje po tlu će prosuti.
Danas ću plakati kišu
i oplakivati Sunce
moje što spava
na tvom uzglavlju.
Duga će noć ubrzo
savladati dan
sjene će padati
bez tebe kao i prije.
Danas ću slušati radio
i glazba će svirati
tvoj glas, tvoje ime
na slobodi i dalje sam rob.
70
Štake
Lebdjela sam oblacima snova
kao balon pun helija, puna sebe
omaĎijanost me nosila.
Nije ti bilo dovoljno.
Plovila sam prostranstvima
zaljubljene mašte i pisala
budalaste romantične stihove.
Traţio si još.
Mojim snovima probušio si
opnu, mašti oduzeo jedra
mojoj zaljubljenosti noge
slomio si i mene cijelu.
Traţila sam slijepa štake
u gipsu da napustim te.
71
Čežnja
Prolaze prolaznici
hodnicima hodaju
pogledima gledaju
govorom razgovaraju.
Nikamo su išli
nikamo su stigli
ništa su vidjeli
nikome govorili.
Hodnici su pusti hladni
samo da tračak sunca
probije kroz debele
zastore, toplinu unese.
Prazne sobe čeţnje
osmjesi bi ispunili.
72
Sutra još više
Tišinom vala morskog
oblijevam zelenilo oka tvog
snovima dotičem tvoje brige
grlim uporno rukama plahim
gradim vezu, zid oko nas
zarobljeni od svijeta odvojeni.
Ne ţali.
Prigovorima mojim lakoćom
otpuhni u novi dan, srećom
uplovi na splavi brzom rijekom
u luku moju nošen dahom.
Ţali
samo za slobodom ljubljenja
vječnom mladošću usnama
nesputanog bez misli ţivljenja
glasnom riječi, tuĎim tišinama.
Jutro uvijek rano doĎe
trga nas snene iz postelje tople
nikad prebrzo dan proĎe
pjesmom vala morskog
oblijevam zelenilo oka tvog
i šapućem tiho stih za stihom...
Volim te
trebam te
danas
sutra još više.
73
Obične stvari
Raširila sam šaku
pomilovala se po licu
bilo je tako stvarno.
Nisam vidjela slova
ni monitor ispred sebe
bijelim zidovima odzvanjale
riječi migoljive se razbjeţale.
A imala sam namjeru samo
pisati obične stvari.
74
Zelena hipnoza
Sjedim paralizirana
tvoje usne me omamljuju
tvoje oči su mi droga
zelene tabletice
konzumiram ih pomalo
tvoji prsti akupunktura
bocka me njihova upornost
budi uspavano more ţelja
sve mi činiš
a ništa ne radiš
samo si tu
pokraj mene.
Nestaje mi dah
veliku prazninu srca
ispunja nešto još veće
guši me
tjera da se grčevito drţim
da se ne razletim
svemirom
u komadiće
tjera me da bjeţim
prekasno je za to
zelena hipnoza
skroz me obuzela.
75
Riječ o autorici
Nera Pavičić već duţe vrijeme objavljuje pjesme u
elektronskim medijima. Pjesme su joj objavljene u
zajedničkoj zbirci autora portala Očaravanje 2012.
godine.
Album iluzija je njezina prva samostalna zbirka pjesama.
76
Sadržaj
Neman i vila 1. Djevojčica djevojka………………………………………………str.8 2. Neman…………………………………………………………………str.9 3. Mozaik…………………………………………………………………str.10 4. Vilinske suze………………………………………………………..str.11 5. Kuglice straha……………………………………………………….str12 6. Vila………………………………………………………………………str.13 7. Buđenje……………………………………………………………….str.14 8. Previše lako………………………………………………………….str.15 9. Neman i vila…………………………………………………………str.16 10. Snovi…………………………………………………………………….str.17 11. Namamljena…………………………………………………………str.18 12. Let slobode…………………………………………………………..str.19 13. Psssst.epilog…………………………………………………………str.20
Zima
1.Dječače……………………………………………….str.21
2.Crno Sunce…………………………………………...str.22
3.Oglas………………………………………………….str.23
4.Klizaljke……………………………………………...str.24
5.San………………………………………………-…...str.25
6.Boje zime………………………………………..……str.26
7.Zaljubljeni prosinac…………………………..………str.28
8.Zaigrani prosinac……………………………..………str.29
9.Bijeli ljubavnik………………………………………..str.30
10.Sivilo………………………………………………....str.31
11.Povratak……………………………………………...str.32
12.Magle…………………………………………………str.33
13.Vuk…………………………………………………...str.34
14.Ptičica………………………………………………...str.35
77
Poigravanje mašte
1.Igra snova………………………………………………str.36
2.Igra rijeke………………………………………………str.37
3.Igra tajni………………………………………………..str.38
4.Igra svjetlosti…………………………………………...str.39
5.Igra dodira……………………………………………...str.40
6.Igra imena……………………………………………...str.41
7.Igra sjene……………………………………………….str.42
8.Igra riječi……………………………………………….str.43
9.Igra tišine………………………………………………str.44
10.Laku noć………………………………………………str.45
Ljubavne iluzije
1.Snovi…………………………………………………str.46
2.Iluzije………………………………………………...str.47
3.Egoizam………………………………………………str48
4.Oči……………………………………………………str.49
5.Plavetnilo…………………………………………….str.50
6.Budalasti snovi………………………………………str.51
7.Dok te nema………………………………………….str.52
8.Iluzija snova………………………………………….str.53
9.Jeka…………………………………………………..str.54
10.Napiši mi……………………………………………str.55
11.Komadić iluzije……………………………………..str.56
12.Stvar izbora…………………………………………str.57
13.Ljubavne ludosti…………………………………….str.58
14.Samo slika…………………………………………..str.59
15.Malo…………………………………………………str.60
16.Povratak……………………………………………..str.61
17.Antilopa i lav………………………………………..str.62
18.Jesen…………………………………………………str.63
19.San…………………………………………………..str.64
20.Iluzija povjerenja……………………………………str.65
78
21.Kliješta……………………………………………… str.66
22.Njegove stvarčice…………………………………… str.67
23.Odjel za izgubljene stvari…………………………… str.68
24.Danas…………………………………………………str.67
25.Štake………………………………………………….str.68
26.Čeţnja………………………………………………...str.69
27.Sutra još više………………………………………….str.70
28.Obične stvari………………………………………….str.71
29.Zelena hipnoza………………………………………..str.72
top related