broj 4 školska godina 2015/2016 cijena 1,00 · pdf fileplažama i kristalno čistoj...

JEDRA – list učenika i nastavnika Osnovne škole “Orjenski bataljon” Bijela školska godina

2015/2016. BROJ 4

J E D R A List učenika i nastavnika JU OŠ „Orjenski bataljon“ – Bijela

BROJ 4 – ŠKOLSKA GODINA 2015/2016 – CIJENA 1,00€

2015/2016. BROJ 4

MOJ ZAVIČAJ

Planine i more

daju čudan spoj,

upravo je takav

- zavičaj moj.

Malo mjesto,

na obali mora,

nalazi se u srcu Boke,

i na njega je ponosna

Crna Gora.

U njemu rastem,

uživam u svakom danu,

moj zavičaj

nema manu.

Oko mene prirode puno,

ne znam da l’ je ljepše

kad je kišno ili suvo.

I more daje

poseban sjaj,

najljepše su boje

u proljeće

- kad dođe maj.

Kada ljeto dođe,

turista je mnogo,

ne zna im se broj,

upravo takav je

zavičaj moj.

Sara Zloković VII2

Sjedim kraj mora,

maštam sa svakim valom, i divim se mome

primorju plavom.

Ptičice cvrkuću

na žalu stoje,

u krilu Boke

- ničeg se ne boje.

Kod nas i ovdje

svakog voća ima:

slatkog i domaćeg

- na veselje svima.

Naša je Boka

lijepa kao vila

i nježna kao svila.

Kad pogledam u brda,

laka magla se diže,

kad pogledam u more,

talasić se njiše.

Sjedim kraj mora,

maštam sa svakim valom,

i divim se mome

primorju plavom.

Tea Mandić VII1

BIJELA

Usred divne Boke,

na obali mora,

živi moje mjesto

ispod silnih gora

- Bijela se zove,

ima divne plaže,

skromne stare kuće,

prirodu, pejzaže.

Ima jedan putić,

vodi prema Vali,

tu je moja kuća

-moj zavičaj mali.

Tu je moja Boka,

zavičaj i plaže.

- Nema ljepšeg mjesta,

kako tata kaže.

Mila Malović VI3

GLAVNI UREDNIK

Jedrima našega broda ni najveći vjetar ne može nauditi jer kapetan i dobri mornari, kao jaka i složna porodica, uvijek pronađu mirnu i srećnu luku.

Ali, tek što se malo odmore na obalama pod mjesečinom, opet ih čekaju čarobna mora, beskrajni okeani i neke nove avanture. Milun Đurđevac, prof.

PLAŽA U OKTOBRU

Početkom oktobra bilo je toplo, sunčano vrijeme.

Plažu su posjećivali mnogobrojni kupači. Uživali su u posljednjim sunčanim danima. Divili su se toplom moru, čistim plažama i kristalno čistoj vodi. Ljubitelji ribolova bacaju udice sa mula i nadaju se ulovu. Barke sa ribarima, takođe, očekuju pune mreže. Nadlijeću ih galebovi. Čuje se i cvrkut ptica na drveću, nedaleko od plaže.

Ali, kada nebo zamrače oblaci, more potamni i plaža ostaje pusta.

Plaža u oktobru, pored sve svoje ljepote ostaje tužna jer dolazi jesen.

Vladana Merdović VII1

REDAKCIJA

Za izdavača: direktorica Jarmila Radović

Glavni i odgovorni urednik: prof. Milun Đurđevac

Redakcija – nastavnici: prof. Vinka Šarenac, prof. pripravnica Dejana Petrović,

prof. Aleksandra Ćorović, prof. Marija Banićević, prof. Zlata Crnogorčević, prof.

Marina Radulović – Sijerković, prof. Branka Todorović

Redakcija – učenici: Iva Mandić (VII1), Vladana Merdović (VII1), Sara Zloković

(VII2), Savo Popović (VII2), Aleksandar Mandić (VII2), Nevena Čolić (VII2), Ivana

Bulajić (IX1), Marija Glišić (IX1), Anđela Ognjenović (IX1), Milica Bulajić (IX2), Lidija

Vujadinović (IX2), Iva Vuković (IX2), Ana Svilanović (IX2),

Dizajn i tehničko uređenje: prof. Lidija Merdović, prof. Danka Lončar

Naslovna strana: Nina Radosović (IX2), Darinka Vico (IX1)

Štampa: BIRO KONTO Igalo Tiraž: 400

Adresa, tel/fax, e-mail: Bijela bb, +382 (031)671 506,

orjenskibataljon@t-com.me/skola@os-orjbataljon.edu.me

Ovdje sam ugledao i nebeski beskraj i

pučinu na kojoj mi se oko odmara, i ovo ne

bih zamijenio ni za jedan kraj na svijetu.

Meša Selimović

2015/2016. BROJ 4

CRNA GORA

Volim zlatni cvijet mimoze,

volim naše plavo more,

volim naše visoke gore,

- ponos Crne Gore!

Mene moja Boka čuva

kad s Lovćena bura duva!

Krsto Vulović VII1

MOJ ZAVIČAJ

Zavičaju moj,

ti si kao bajka,

u tebi me rodila

moja draga majka.

Mnogo te volim,

u srcu si mom,

ti si moja kuća

- ti si moj dom.

Krase te planine

i Jadransko more,

reke i livade

i sve tvoje gore.

U tebi je sve toplo,

nežno,

- pa na tebe mislim

i kad sam daleko.

Nevena Čolić VII2

ZAVIČAJ

U jednom malom

primorskom mjestu

gdje Sunce najljepše sja

-tu sam se rodio ja.

Duge pješčane plaže

posebno ga krase,

predivne obale,

koje čekaju uzburkane talase.

Balša Krivokapić VII2

ŠKOLA

Škola je ustanova

u kojoj se stiče obrazovanje,

društvo, simpatije,

ali prije svega znanje.

Odmor veliki,

odmor mali,

za svu djecu

-užitak pravi.

Ali mama mi kaže:

“Znanje je moć,

sve ti mogu uzeti

ali znanje - NE!!!”

Aleksa Jančić VII2

BIJELA

Mjesto u srcu Boke velik značaj za mene ima, mjesto plaža i bijele školjke za mene je prava milina.

Široke ulice, meni dobro poznatih ljudi, uvijek su pune smijeha i vedrih lica, ujutru svak’ svakog dočeka - pa cijelo mjesto obuzme priča.

Ali posebno mjesto u mom srcu Bijela je odavno našla, to je mjesto zavičaja moga - mora i bijelih plaža.

Tea Mandić VII1

U MOM RODNOM KRAJU

Svako mjesto je posebno na svoj način. Za mene primorska mjesta imaju neku svoju posebnu čar i posebnu ljepotu. Ne znam da li sam pristrasna, ali to govore i ljudi koji prvi put dođu i vide ove prirodne ljepote.

Ja živim u Kamenarima. To je mirno malo mjesto čiju tišinu remeti samo zvuk trajekta. Volim da šetam kraj mora, da udišem njegov miris i osjetim vjetar u kosi. Sa druge strane je velika šuma, pluća našeg mjesta. U njenom zagrljaju dom su našle mnoge ptice koje svojim cvrkutom liječe dušu svakom prolazniku.

U mom mjestu ima nekoliko starih crkava među kojim je crkva “Svete Neđelje”, koja se uzdiže na samom ulazu u Kamenare. Stoji tako gordo i prkosi zubu vremena. Oko nje su krošnje raširili veliki borovi koji poput zaštitnika čuvaju crkvu. Moje mjesto je tokom istorije dalo mnogo poz-natih ličnosti koje su svojim djelima ostavile veliki pečat da ih čuva od zaborava. Pomenula bih poznatog slikara Mata Đuranovića, pa doktora Sima Miloševića. Ne treba zaboraviti ni Toma Katurića, jednog od najvećih filatelista, koji i dan-danas izlaže svoje marke širom svijeta.

U ljetnim danima, kada sam na plaži, uživam u maestralu i divnom pogledu na bistro more. Pogledom pratim velike jahte i ogromne kruzere koji ulaze u naš zaliv. Imam osjećaj kao da mogu rukom da ih dotaknem, da osjetim sav taj luksuz. Ali iz maštanja me prenuše talasi nakon pro-laska brodova.

Svi turisti koji jednom dođu u moje mjesto redovno se vraćaju. Prija im tišina i ljubaznost mjesta.

To je kratka priča o mom rodnom kraju koji će za mene uvijek ostvari velegrad i ma gdje pošla, opet ću se vratiti na staru adresu - moje Kamenare.

Ana Svilanović IX2

Čovjek putuje svijetom u potrazi za

onim što treba, a kada se vrati kući

to i nađe. – George Edward Moore

2015/2016. BROJ 4

LJETO U MOM KRAJU

U toplim junskim danima, suncem obasjano, brzim koracima stiglo nam je ljeto. Jutro je. More mirno, čuje se njegov šum i izgleda kao plavi tepih. Sunce se rano budi i obasjava nas svojim toplim

zracima. Ribe se veselo igraju i skakuću u vodi. Tu njihovu igru remete ribari, koji u ranu zoru postavljaju mreže i vrše. Velike pješčane plaže pune su kupača. Čuje se dječja galama. Svuda se osjeća miris ljeta. Iako je previše vruće, more je tu

da se rashladimo. Brodići puni turista svakog dana obilaze naš prelijepi zaliv. Večeri su posebno lijepe. Uživamo u šetnji pored mora udišući njegov opojni miris. Mjesec nas sa neba posmatra i ogleda se u moru. Do kasno u noć oni igraju neku svoju posebnu igru.

Eto, takvo je ljeto u mom kraju. Balša Krivokapić VII2

ZAVIČAJ

Mnogo volim zavičaj svoj, jer je tamo

- mili dom moj.

Nenad Vukadinović VII2

MOJ GRAD I JA

Moj grad pod padinama Orjena stoji i vjekove nečujno broji. U naručju mu mimoza grane njiše i stranice žutom bojom piše.

Moj grad vole svi: slikari, pisci i pjesnici; svima im je dom bio i snove na papir pretočio.

Na sunčani Herceg-Novi sjećanja svijetla nosiću, kuda god svijetom pođem, s ljubavlju o njemu pričaću.

Jelena Davidović VI2

NEOBIČAN OSEĆAJ

O, bože, kakav je ovo neobičan osećaj, osećaj nestrpljenja i iškečivanja, prožeto osećajem straha?! Davno sam otišla iz rodnog doma, ali je moja duša ostala zarobljena ovde. Previše je vremena prošlo od mog zadnjeg poseta. Sve se promenilo. Promenili se ljudi, ni klima više nije kakva je nekad bila. Bojim se da neću naći ono što sam ostavila ovde. Bojim se da ću se i u svojoj rodnoj grudi naći isto kao u tuđini.

Desanka Maksimović

DOGAĐAJ SA RASPUSTA

Ljetni raspust je nekako proletio i “sve što je lijepo kratko traje”. Vrijeme je bilo divno i veoma vruće, ali su hladni sokovi i obilje

sladoleda riješili te male nedostatke ljeta. Ove godine smo, moja porodica i ja, odlučili da odemo kod bake i djeda u Banja Luku.

Ujutro bih se rano budila; mnogo ranije nego u svom naselju. Sa djedove terase mogla sam da udišem miris ljeta, miris prirode: čudne mirise poljskog cvijeća i zrelog voća dok se oko mene cvrkut ptica i zujanje vrijednih pčelica. Mojim ušima je taj zvuk bio poput muzike. Kada bi Sunce izašlo u punoj ljepoti, gledala sam kako svojim zracima miluje vesele glavice rascvjetanog cvijeća. Milovalo je i voće kao da je provjeravalo je li zrelo da ge ubere dječja ruka. Uveče, kada bi sunce polako zalazilo iza zelenih šuma, raspirili bismo vatru za roštilj, slušali muziku i zbijali šale. Nakon večere bih igrala odbojku sa roditeljima. Dok bi ja i tata ronili u rijeci mama bi nas posmatrala nasmijanog lica i slala bi nam poljupce.

Iza mene su ostali divni dani ljetnjeg raspusta, koji sam provela sa porodicom. Sofija Vujović VII2

Učenica Darinka Vico (IX1) osvojila je

I nagradu, a učenik Savo Popović (VII2)

II nagradu na likovnom konkursu, na

temu „Grad i ja“ u organizaciji JUK

„Herceg fest“.

2015/2016. BROJ 4

MOJA ŠKOLA

Velika je škola moja,

zidovi su šarenih boja,

volim njene ploče, klupe

- kada se djeca u njoj skupe.

Nekima je škola fora,

nekima i noćna mora,

ali ipak treba učiti

- pa se poslije nećeš mučiti.

Male klupe tajne kriju

- nikome se reći ne smiju...

Sofija Vujović VII2

MOJA ŠKOLA

Školsko zvono zvoni jako

- raduje se školi svako.

Đačke su brige male

- život im je pun igre i šale.

Naši roditelji su đaci bili

i sve što znaju, kažu,

u školi su naučili.

U školi su drugovi

i stari,

i novi,

sve naše želje,

nadanja

i snovi.

Igor Baltić VII2

ŠKOLA

U školi se stiče znanje,

to je pravo uživanje.

U školi se mnogo uči,

a neko se i muči.

Moja draga škola,

ona je pored mora.

Moja škola je velika,

a i puna đaka.

Milica Kandić VII2

DRUGARSTVO

Drugarstvo je najljepši dio života

jer ga prati mladost,

ljubav

i ljepota.

Iskrenost kod drugara

veoma je važna

- da drugarstva ne bi bila lažna.

U druga treba povjerenje steći

- to će nam vrijeme pokazati

i reći.

Pravi drug od tebe ništa ne krije

- s tobom sve nesebično dijeli

i s tobom se veseli.

Godine idu,

prijateljstva mnogo znače

- jer zajedno možemo sve bolje

i jače.

Violeta Martinović VI1

Tom Sojer

Tom Sojer je jedno jutro

ispred naše škole stao

i baš kao svako dijete

stidljivo je razgledao.

A onda je započeo

svoje stare vragolije,

mislio je da će neko

pokušati da ga bije .

Radoznalo gledasmo ga,

hoće s nama da se druži ,

svako od nas pritrčao mu

da mu svoju ruku pruži .

Svi ga rado prihvatiše,

zagrliše s obje ruke,

jer sva djeca na svijetu

vole takve nestašluke.

Lidija Uljarević VIII2

DRUGARSTVO

Drugovi i drugarice se moraju čuvati,

sa svima njima se treba igrati

- i lijepe stvari dijeliti.

S njima uvijek treba biti pošten,

nesebičan - to se zna,

od njih ništa ne treba da krijete

- u tome je ljepota našeg sna.

Iskrenost i poštenje dobar su znak,

ali to ne može postići svak’.

I ti treba da budeš dobar drug

- da greške ne bi išle u krug.

Milica Popović VI1

LjUBAV

Koliko ljubavi ima - i svaka kao vatra plamti,

u srcu ostaje jedna i cijeli život se pamti!

Nauči srce svoje ono što ne voli da voli,

a onima koji te vole da im ne stvaraš boli!

Mia Vuković VI2

LjUBAV

Ljubav je svuda oko nas - ne vidiš je,

ali u srcu odzvanja njen glas.

Nek ljubav u srcu

kao sunce sja - jer za tu ljubav uvijek glasam ja!

Vesna Vukčević VI1

LjUBAV

Ljubav pokazujemo dobrotom,

i osmijehom

- ona vodi do sreće

i raste kao drveće.

Anja Kovačević VI1

2015/2016. BROJ 4

SAVJETI UČITELJIMA Ne obeshrabruj one koji su odlučili uspjeti. Radije ih usmjeravaj, oblikuj i podstiči. Ne uvjeravaj snagom svoga autoriteta, nego snagom svojih argumenata. Ni u što ne budi apsolutno siguran. Stvari se mijenjaju i mogu se gledati iz različitih uglova. Budi iskren. O onome što učiš svoje učenike, svjedoči svojim primjerom i svojim životom. Ne traži od učenika da misle tvojom glavom, imaju svoju. Pomogni im da je nauče koristiti.

Bertrand Russell

P R V A C I

ŠKOLA? DRUGARSTVO? Vladana – Tu slušamo učiteljicu. Marija – Učimo da pišemo, da se lepo ponašamo. Tijana - Učimo da se družimo i da se ne tužakamo. Mija – Učimo brojalice. Nemanja – Učimo da slušamo dok drugi govore. Kaća – Škola je mesto gde deca idu da nauče nešto. Tara – To je nešto jako bitno. Bogdan – Tu se uče slova i igramo se. Đuro – Tamo se lepo crta, idemo u šetnju, imamo marendu. Andrea - Kada se neko voli i kada se ne svađamo. Emilija - To je kada se dele igračke i užina. Branko - Kada se igramo. Učiteljice Selma Luković, Marina Sijerković

MOJE ŽELJE

Ja želim sve da znam i najbolje da čitam.

Želim loptom najbolje da igram i za „Zvezdu” da zaigram.

Želim drugove najbolje - da zajedno pobjeđujemo nevolje.

Želim da budem sve što hoću, i da letim čak i noću.

Želim da mi se snovi ostvaruju, i svi sa mnom da se raduju.

Danilo Ilić IV1

SANJAM Sanjam da među zvijezde letim i onda na žuti Mjesec sletim. Sanjam da sa lastama letim i na bijeli oblak sletim. Sanjam da na bijelom oblaku sjedim i Suncu se smiješim. Sanjam da me vjetar na planinu nosi i Sunce miluje po kosi. Ivan Jontes IV1

PRVI ŠKOLSKI DAN Tog jutra bio sam budan i gledao kako zora sviće… Bio sam uzbuđen jer sam

polazio u školu i bio sam ponosan đak prvak… Kada sam zakoračio na prag škole i čuo školsko zvono, bio sam uplašen, sve dok

nijesam vidio moje drugare iz vrtića… Svi smo se radovali odlasku u školu.

Kada smo ušli u učionicu i upoznali našu divnu učiteljicu, malo smo se opustili. Čitali smo i crtali razne stvari, bilo je veoma zabavno.

Kada je zvonilo za kraj časa, bio sam tužan. Jedva sam čekao da opet sjutra idem u školu…

Bogdan Krivokapić VII1

Pero, pero, naliv-pero!

Može da piše danima, a noćima se odmara.

Pazi, pazi, da ti ono ne iscuri!

Ekaterina Rasskazova VII1

SRELA SAM CVRČKA Dok sam bezbrižno trčala niz travu i skupljala šumske plodove, opazila sam zelenog

cvrčka. Kada sam bliže prišla, životinjica me nije primjećivala, već je nastavila da razmišlja.

Poslije nekog vremena opazio je da ga posmatram. Htio je da pobjegne, ali sam ga zaustavila i srdačnim osmijehom upitala kud je pošao. Cvrčak je uplašeno rekao da je on pjesnik koji traži Sunce. Rekla sam mu da u ovakvim jesenjim danima sunca nema. Tužno me je pogledao. Upozorila sam ga da može pokisnuti od kiše koja dolazi. Nije znao šta je to, pa sam ga uvela u kuću.

Cvrčak je u toku večeri, dok sam spavala, izašao napolje. Ujutru, kada sam se probudila i vidjela Sunce, htjela sam da obradujem svog druga, ali njega nigdje nije bilo. Prolazili su dani, a cvrčka nema-pa nema. Kada sam otišla u polje, vidjela sam papirić i na njemu ispisanu pjesmu.

Bila sam sigurna da je to on napisao i nadam se da ću se uskoro sresti sa bezbrižnim sunčanim pjevačem.

Ksenija Bosnić V4, PU Baošići-Đenovići

Razlika između onoga što ste danas i onoga što ćete biti za pet godina, zavisiće od kvaliteta knjiga koje budete pročitali. – Jim Rohn

2015/2016. BROJ 4

MOJA PORODICA

Sa nama u kući živi i moja baka - kad u školu idem, prati me do vrata. Za druženje i igru tu su mace: Sin i Čupka - u našem dvorištu stalno neka buka. Voljela bih da uvijek živimo ovako: uz ljubav, zdravlje i igru - i sve je drugo lako.

Nataša Popivoda V1

MOJA MAMA Moja mama je mila, izgleda kao prelijepa vila. Mama pere, mama kuva, mama svoju djecu čuva. Moju mamu volim više od svega: od zlatnoga Sunca, od plavoga neba. Nebo je plavo, blistavo bajno, a moja mama Sunce beskrajno. Njena duša miriše kao ruža - zna meni ljubav da pruža. Ima smeđe okice sjajne, i zna sve moje tajne. Ona je najbolje biće koje znam - i nikome ne želim da je dam.

Milica Kandić VII2

MOJ BRAT

Savo - zove se moj brat, proždrljivko pravi, slatkiše za sekund sravni. Volim kad me zove Vaske - tad znam da slatkiše traži najviše. Košarkaš je pravi, u školi samo za petice zna.

Vasilije Popović IV1

PORODICA

Mama je rodila bebu, sina je dobio tata, baka i djed još jednog unuka - a ja sam dobila brata. Još malo da poraste pa da krenemo u igru, kupićemo lopte, kockice, bicikla, autiće i čigru. Moja porodica je složna, mi pomažemo mami i tati, a oni nam pružaju sigurnost - da nas kroz život sreća prati.

Jelena Davidović VI3

Dragi tata, Toliko sam te se zaželio da ne mogu da zamislim kako izgledaš sakriven u tom

beskrajnom plavom prostranstvu, preplavljen morskim talasima, izložen napornom poslu i mukama tvrdog pomorskog hljeba sa devet kora.

A ovdje - u Boki, u našem zavičaju, sada proljeće razvija svoje zastave i miris mimoze opija kao mlado vino. Sunce izmamilo galebove, pa kruže nad pučinom u kojoj se čas srebri, čas zlati krljušt plave ribe.

Maslina i vino i fešta duž rive. Rumeni kao krv cvjetovi kamelije -kraljice cvijeća. Sve vri od ushićenja. Ljudi u pokretu prosipaju osmijehe i tople riječi.

Granulo proljeće u našem kraju, dobri moj tata, a ti daleko, pa ne znam kako ovako mali da ti opišem sve ovo šarenilo boja i osjećanja. Kako da ti naslikam sve ovo što vidim, ovaj pejzaž, ova vesela srca, ovo bogatstvo života u punom sjaju.

Žao mi je, mili tata, što sada nijesi pored mene, jer se ne bih osjećao ovoliko usamljenim u ovoj vrevi ljudi.

Da si ovdje, držao bih te pod ruku i ne bih morao ništa da govorim dok šetamo našim malim Đenovićima. Znam da misliš na mene, brata i seku. Sigurno zamišljaš da mama ne može da završi posao oko zidanja terase bez tebe. Može mama sve; stiže ona i moguće i nemoguće. A tu smo i brat i ja da joj pomognemo. Kada dođeš kući, vidjećeš kako je uređen naš skromni dom -tvoja sigurna i jedina luka.

Plovi i navigavaj, dragi oče, a mi ćemo ti mahati sa nove terase iz malih Đenovića u prelijepoj Boki, koja sva odiše mirisom proljeća, kao što majčino srce odiše ljubavlju prema svojoj djeci.

Želim ti mirno more i do skorog viđenja! Voli te tvoj sin Danilo!

Danilo Komadina IX2

2015/2016. BROJ 4 OSVRT NA REZULTATE RADA U ŠKOLSKOJ 2014/2015. GODINI Učenici naše škole učestvovali su na brojnim literarnim i likovnim i konkursima i postigli zapažene rezultate, čime su doprinosili afirmaciji škole:

*Povodom 46. Praznika mimoze, JUK „Heceg-fest“ raspisao je literarni i likovni konkurs „Herceg Novi, grad umjetnosti“ na temu „Trpeza“;

I ove godine naši učenici su postigli značajne rezultate: 1. Anja Gušić, učenica IV2, osvojila je treću nagradu; 2. Jovan Vučinić, učenik VIII3, osvojio je nagradu za poseban stil

pisanja;

3. Marijana Krivokapić, učenica VI1, osvojila je prvu nagradu na likovnom konkursu sa istom temom.

*Tara Tomanović, učenica VIII3, osvojila je drugu nagradu za literarni rad u prozi i njen rad je objavljen u „Prosvjetnom radu“, kao i pjesma Đorđa Lilkića, učenika VIII3 i pjesma Jovane Draganić, učenice IX2.

*Na konkursu za izbor najboljeg literarnog i likovnog rada na temu „Moje buduće zanimanje“, koje Zavod za zapošljavanje tradicionalno organizuje svake godine, nagrađeni su:

1. Branko Komadina, učenik IX3, prva nagrada u konkurenciji literarnih radova (mentor Vinka Šarenac); 2. Anđela Zloković, učenca IX2, druga nagrada u konkurenciji likovnih radova (mentor Aleksandra Ćorović); 3. Ana Ercegović, učenica IX3, druga nagrada u konkurenciji likovnih radova (mentor Aleksandra Ćorović); 4. Vladana Mišević, učenca IX1, treća nagrada u konkurenciji likovnih radova (mentor Aleksandra Ćorović).

TRI BRATA

Nekada davno živio je jedan starac sa svoja tri sina u maloj kući, nadomak guste tajanstvene šume pune vila i vilenjaka. Prvi starčev sin bješe hrabar,

ali ni pameti ni ljepote u njega nije bilo. Drugi sin bješe pametan, ali ni hrabrosti ni ljepote u njega nije bilo. Treći sin nije imao ništa od toga zato su mu se svi

podrugivali, a posebno rođena braća.

U kraljevstvu, u kojem su živjeli, vladali su veličanstveni i veoma humani kralj i kraljica. Imali su kćer jedinicu beskrajne ljepote. Čuvali su je i

njegovali kao dragulj. Jednoga dana dogodi se nesreća. Nekim čudom pojavi se strašna zvijer. Princeza pade u ropstvo nemani. Kralj pozva sve plemiće u dvor

i naredi im da princezu što prije nađu, a kao nagradu obeća im ruku svoje kćeri. Sve ih pobi grozna zvijer. Kralj i kraljica ostadoše slomljenog srca. Dođe red i

na tri brata. Prvi, hrabri, brat krene u potragu. Pošto je htio da pokaže svoju hrabrost, pođe kroz začaranu šumu, punu strašnih čudovišta te ubrzo i poginu.

Drugi, pametni, brat ne pođe kroz šumu ni preko starog mosta, već zabaci uže i prebaci ga preko, i uspješno preskoči. Zaslijepljen svojim uspjehom, od radosti

poče skakutati, i ne vidje ponor i pade niz liticu. Treći brat zaobiđe strašnu šumu, pređe preko mosta lakim i pažljivim korakom, pođe vijugavom stazom i tako

danima hodaše. Jednom, u sumraku, ugleda ogroman zamak sa simbolima zvijeri. Uplašen od toga šta donosi noć u začaranom kraju, sakri se u jedno deblo i

tu prespava. U zoru skupi svu svoju snagu i hrabrost te pokuca na vrata mračnog dvora. Vrata se sama otvoriše.

U ogromnom hodniku stajaše, vezana za stub, jadna princeza. Kad krenu ka njoj, da joj pomogne, princeza nestade. Začu joj se samo krik negdje

visoko i daleko. Podignu glavu i ugleda je na najvišoj kuli zamka. Pohita uza stepenice kad iznenada ispred njega se stvoriše vrata. Na njima bijaše slika nekog

mitskog bića. Imalo je deset ruku i tri glave i gledaše ga pravo u oči. Treći brat se prestravi, srce mu poče ubrzano kucati. Kao tračak nade pojavi se svjetlost i

iz nje se pojavi vila. Učini mu se kao da sanja. Nježnim glasom mu reče: „Prva vrata su ovdje. Zvijer te je stavila na probu. Provjeriće ti hrabrost i pamet. Prva

će ti vrata, ako uspiješ da prođeš, donijeti hrabrost, druga pamet, a princeza ljepotu“. Čim to reče, nestade.

Skupi treći brat hrabrost i prođe kroz vrata. Ispred njega izletje ono mitsko biće. Mladić uze mač i otkinu mu sve tri glave, jednu za drugom, ali one

narastoše još veće i strašnije. Probao je više puta da ga savlada, ali nije uspio. Dosjeti se da pokuša da jednim mahom odsiječe sve tri glave. Skupio je hrabrost,

zatrčao se koliko je mogao, zamahnuo i odsijekao je glave. Čim su glave pale, nagrađen hrabrošću mladić pohita ka drugim vratima.

Zakorači i ugleda svog drugog neprijatelja. Bio je to čovječuljak sa naočarima na vrhu nosa, crvenog kao crvena paprika. „Priđi mladiću“, reče mu.

Mladić priđe, a čovječuljak ga zagonetno priupita: „Šta ti misliš, mladiću, za koliko će se dana iz ovih jaja izleći pačići?“. I dade mu ih u ruke. Treći brat

posmatraše ta jaja u svojim rukama, pa najzad reče: „Oprostite, gospodine, ovo su kuvana jaja. Njih možete samo da pojedete za doručak“. Rasprši se

čovječuljak u beskonačnu svjetlucavu prašinu i nestade.

Teškog srca zvijer podari trećem bratu pamet i nestade u velikom prasku.

Mladić oslobodi princezu i pođoše zadovoljni svome domu. Dok su koračali, šuma je poprimala svoju staru ljepotu; ptice su pjevale u svojim

lugovima, most na rijeci postade kao nov, nesrećna čarolija nestade i život u šumi se vrati u normalni tok. Na tom prelijepom mjestu, u znak zahvalnosti,

princeza poljubi princa i on postade lijep.

Vratili su se u kraljev dvor. Stari kralj, pravedni kralj, dade ruku svoje kćeri trećem starčevom sinu, te i on postade kraljević.

Živjeli su srećno do kraja života u svom dvoru na jednom proplanku. Tara Tomanović VIII3

Još uvijek mi je svaki dan prekratak za sve misli koje želim da mislim, sve šetnje koje želim da šetam, sve knjige koje

želim da pročitam i za sve prijatelje koje želim da vidim. – John Burroughs

2015/2016. BROJ 4

*Na literarnom konkursu, koji tradicionalno raspisuje NVO Sekcija žena „Riza“ Bijela, na temu „Udruženje žena ’Riza’ od 1942 do 2014“ i „Maslina“ nagrađeni su sljedeći učenici naše škole:

1. Prva nagrada: Iva Vuković VIII2 (mentor Milun Đurđevac); 2. Druga nagrada: Martin Gardašević IX1 (mentor Vinka Šarenac); 3. Treća nagrada: Jovana Sijerković VIII2 (mentor Milun Đurđevac);

Pohvaljen je rad Ane Ercegović, IX3 (mentor Vinka Šarenac).

*Na tradicionalnom konkursu Matice crnogorske, ogranak u Herceg-Novom, uoči Dana državnosti Crne Gore, održano je nadmetanje kroz sliku, riječ i film na zadatu temu „Tvrđave Herceg-Novog“. Učenici naše škole su aktivno učestvovali na ovom konkursu i pod vođstvom nastavnice Aleksandre Ćorović postigli značajne rezultate:

1. U tehnici linorez osvojili su ekipnu nagradu: Vasilije Joković (VIII3), Konstantin Malović (VIII2), Jasna Perović (VIII2), Boris Fanfani (VIII3) i Tina Ognjenović (VIII3); 2. U tehnici grafika treće mjesto osvojila je Natalija Zloković (V2).

*Na likovnom konkursu „Stop korupciji“ Jovana Sijerković VIII2 osvojila je šesto mjesto, a Gojko Savić IX3 deseto mjesto. Njihovi radovi su odštampani na kalendaru Uprave za antikorupcijsku inicijativu za 2015. godinu.

KANLI KULA FORTE MARE

*Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije obilježilo je 23. april, Međunarodni dan djevojčica u ICT-u. Tom prilikom učenica Iva Vuković VIII-2 dobila je specijalnu nagradu za literarni rad na temu: "Ja u svijetu tehnologija". Nagradu je uručio potpredsjednik Vlade i Ministar za informaciono društvo i telekomunikacije – gospodin Vujica Lazović u Podgorici. Svečanosti, osim nagrađene učenice, prisustvovali su direktorica škole Jarmila Radović i mentor Milun Đurđevac.

JA U SVIJETU TEHNOLOGIJA

Moj đed je dozivao čuvajući ovce, zbog toga me steže golema tuga, s brda na brdo iz sveg glasa svoga najboljeg druga. Moj tata uključi nasred okeana svoj novi telefon smart i istog trena meni i mami čestita Osmi mart. Moja baka je po cijelu zimu predući vunu znojila lice, tekstilna firma za tren oka izvuče tonu predene žice.

Stričevi moji orali ralom, tovarili teret na pleća, danas kombajni ušli u njive, čeljad nam ozarila nova sreća.

Sedlali ujaci da mi dođu i timarili svoga ata, danas se na krilima čelične ptice obleti Kugla za dva-tri sata.

Mami je tata pisao pismo, nije stizalo do kraja ljeta, a sad joj pozdrave iz Kube šalje e-mailom preko Interneta.

A sve me nekako zbunjuju stvari, mnogo je pitanja bez odgovora. Može li život biti lakši, ili se tegobno živjeti mora?! Da ne bih kaskala za životom, pridružiću se ekipi kojoj prija popravljati svijet pomoću novih tehnologija.

Iva Vuković IX2

2015/2016. BROJ 4 *Na literarnom konkursu „U zemlji dinosaurusa“, u organizaciji NGO „DIV“ iz Podgorice, Iva Vuković učenica (VIII2) osvojila je drugo

mjesto (mentor Milun Đurđevac).

U SVIJETU DINOSAURUSA

Đed je pričao čudesne priče u kojima ih je bilo ko Rusa i po svim šumama Crne Gore - pradavnih bića -dinosaurusa. Bili su nekada gospodari svijeta, njima se više s nama ne živi; zaratila je priroda s njima - a bjehu kolosi i bjehu divi. Ljudi su lagano osvajali prostor, praveći se da to nije ništa oduzeti nekome pravo na život - osvajati nečija staništa. Pričao starac, rasplamsao, zna i Patagonija kakva je bila, raskrilatio priču o divovima na osnovu predanja i fosila. Pa meni obnoć u san došli čudesni likovi iz davnina, oživjeli nekako - pa se nastanili na vrhovima naših planina. Kao, ja pošla s majkom na Lovćen i srele diva nasred šume - ogroman, stasit, dugačka vrata, a tijelo mu kao od gume. Savija grane borova i jela i gricka lišće hrastovini, ni trunke zla u njemu nema baš kao u onoj davnoj daljini. Priđoh mu bliže, dotakoh rukom, on se ne gnuša, niti dodir stresa, kao da shvata da smo na planeti i jedno i drugo od krvi i mesa. Pa, što se priroda, onda, s nama igra? Razmišljam onako poizdaleka: Ko je uništio divove na Zemlji, doći će glave i čovjeka!

Iva Vuković IX2

U SVIJETU DINOSAURUSA Dinosaurusi šetahu davno našom planetom. Bijahu oni gospodari zemlje i vode. A ljudi,

kao ljudi, naviknuše se na suživot. Dijelili su svaki pedalj postojbine. Sva vjerovanja i mitovi vezani su za svijet tih velikih stvorenja, prijatelji ili neprijatelji

čovjeka-tek svako njihovo postojanje ima svoju priču. A nadživjeli su dinosaurusi mnoge generacije. Čovječanstvo je napredovalo, a oni su ostajali isti. Dugački, teški, naizgled tromi, gazili su sve pred sobom, ljuti na čovjeka, što na njihovom staništu gradi neki drugi dom.

I tako započe rat između velikog dinosaurusa i malog čovjeka. Rat, nekadašnjih saveznika,pretvori se u istrebljenje. Dinosaurusi polako nestadoše. Ali im kosti i njihov skelet čuvaju mnogi muzeji.

I dan-danas na iskopinama velikih gradova, tamo daleko, poneka kost govori da su baš tu davno dinosaurusi bili gospodari.

Ljubica Pešić IX1 (ŠK. GOD. 2014/2015)

U SVIJETU DINOSAURUSA

Prije mnogo godina ovdje su bili

- sada su od njih ostali samo fosili.

Prije pojave čovjeka

na Zemlji su stvoreni, s pojavom čovjeka

svi su umoreni.

Sve ih je ubijalo od postojanja:

poplave, vulkani, kamena zdanja...

Sada mirno leži pod zemljom

groblje dinosaurusa, baš ih briga - je li potop ili je suša.

Jovan Vučinić IX3

U ZEMLJI DINOSAURUSA

Gledajući svoj omiljeni program ,,Nacionalna geografija” i čuvenog pustolova koji obilazi razne predjele, gdje još ljudska noga nije kročila, i nadljudskom snagom pokušava da preživi razne nedaće, avanture i izazove, ponekad poželim da sam na njegovom mjestu. Volim da putujem, istražujem, da upoznajem biljni i životinjski svijet koji nam nije dostupan i koji nam je nepoznat.

I tako sa rancem na leđima uputih se u netipične, nepregledne i nevjerovatne predjele. Bila je to ogromna prašuma puna neobičnih biljaka i visokog drveća sa velikim listovima, neobič-nih cvjetova i plodova. Hodao sam orijentišući se pomoću Sunca, džinovskih mrava, zvijezde Sjevernjače. Ni sam nijesam znao šta tražim, ali sam znao da želim avanturu. Poslije prespa-vane noći na neudobnom krevetu, od granja i velikih listova, krenuo sam dalje. Jutarnju tišinu remetio je naobičan i jak zvuk. Pod tom hukom činilo mi se da tlo podrhtava. Sklonio sam ogromno lišće koje mi je zaklanjalo vidik i ostao u čudu.

Shvatio sam da se nalazim u zemlji dinosaurusa. Ispred mene bili su dinosaurusi u svojoj punoj veličini i snazi. Bili su tu: Brontosaurus, Triceratop, Stegosaurus, Niktosaurus. Svaki njihov pokret pomjerao je i mene sa mjesta. Da li da izađem iz skrovišta? Da im priđem? Hoće li mi nauditi? Nizala su se brojna pitanja.

Ipak, znatiželja je pobijedila. Kada su me ugledali, počeli su mi prilaziti. Prvo su ispuštali strašne i neobične urlike, posmatrali su me, njuškali, a ja sam imao osjećaj da duva snažan vjetar od njihovog daha. Ubrzo su se počeli udaljavati i tada sam shvatio da mi neće nanijeti zlo – da su me prihvatili. Prišao sam im i bojažljivo dodirivao njihova velika tijela, a zatim je otpočela igra. Njihova leđa bila su kao najveći tobogan u zabavnom parku. Letio sam na krilima Niktosaurusa kao u pravom avionu, peo se od repa do glave uz pomoć oštrih izrastaka kao planinar koji osvaja svoj omiljeni vrh. Nijedan zabavni park nije se mogao uporediti sa ovom avanturom. Shvatio sam da u ovim gorostasima leže umiljate i miroljubive životinje. A kakav sam strah samo imao slušajući razne priče!

I onda osjetih nježan dodir. Bilo je vrijeme za buđenje -novi školski dan je osvanuo. Pogledao sam oko sebe, a sa mog radnog stola posmatrala su me dva plastična dinosaurusa. Tada sam shvatio da je moja avantura bila moj san.

Aleksandar Mandić VII2

2015/2016. BROJ 4

MASLINA

Kada lišće požuti, kada plodovi osvanu, kada se oblaci nadviju, tada masline nastaju. Svako domaćinstvo dobrodošlicu joj poželi. Ona svakog čovjeka razveseli! Maslinu svako miluje, maslina svakog smiruje: simbol mira, simbol slobode.

Ana Ercegović IX3 (ŠK. GOD.2014/2015)

M A S L I N A

Maslino stara, dobrim rodom sita,

vječnog cvijeta grana ti vita.

Ti zdravlje nudiš svima, bez obzira,

golub te u kljunu nosi - jer si grančica mira!

Maslino divna, od dobra roda, ko ispod tvoga

stabla hoda, sve nek mu pjeva

i nek mu blista - želiš mu zauvijek

srca čista!

Zato i ti, dobri čovječe, stablo posadi,

pa se u njegovoj sjenci hladi; kad naiđu vrućine žedne,

skloni se ispod masline jedne!

Danilo Komadina IX2

MASLINA

Korijen joj je tanak, vitak,

iznad zemlje stablo viri,

kora joj je vrlo glatka, a grane

kao krila širi. Liske su joj kratke,

male, vjetrić ih lagano nosi, tako je i zimsko jutro

pomiluje i rosi.

Plodovi su tako ljupki kao ljudske oči čarne,

gledam kako svako jutro Sunce na nju prvo svane.

Đorđe Lilkić IX3

* DANI MASLINE I VINA Dana 15.2.2015. u 18h u prostorijama Mjesne zajednice Bijela na manifestaciji „Dani masline i vina“ održan je okrugli sto na temu „Maslina”,

kojem su prisustvovali mnogi maslinari, poznavaoci ove čudesne biljke, kao i nagrađeni učenici naše škole na konkursu Udruženja žena „Riza“: Iva Vuković IX2, Danilo Komadina IX2 i Tara Tomanović IX3, članovi Literarne sekcije. Učenici su čitali svoje radove i učestvovali u debati za okruglim stolom, u prijatnom okruženju i divnim plodovima masline. Vinka Šarenac, prof.

MASLINA

Već evo godina dana

savija se ka zemlji grana

maslina je neobrana

slomiće se od nevere

- nema ko da je bere.

Nenad Vukadinović VII2 Vinka Šarenac, prof.

Od nje nije stariji niko,

ona je, kažu, izrasla sama,

a ja znam tek toliko –

da je među drvećem dama.

Znam da su plodovi njeni

puno ljekovitih darova dali,

grančice i cvjetovi ukrašeni –

za mirom u svijet ušetali.

Kao golub, kad raširi krila,

raspliće grane od davnina

i oko svih srca ih savija –

jer mirom odiše maslina.

Jovana Sijerković IX2

MASLINA

Maslina je kroz vjekove imala važnu

ulogu u prehrani i pučkoj medicini,

mitologiji i religiji ljudi na

Mediteranu.

Pobjednicima na Olimpijskim igrama i ostalim takmičenjima, ali i uspješnim vojskovođama, stavljali su se na glavu vijenci od

maslinovih grančica. No, pobjednici u sportskim takmičenjima nijesu nagrađivani samo maslinovim vijencima, već i amforama

punim maslinovog ulja.

2015/2016. BROJ 4

TAKMIČENJE U ZNANJU

Na Državnom takmičenju u znanju dostojno su svojim

znanjem predstavljali školu i doprinijeli njenoj afirmaciji

sljedeći učenici i nastavnici:

1. Marijana Krivokapić (mentor Marina Vujičić);

2. Savo Popović (mentor Marina Vujičić);

3. Aleksandar Mandić (mentor Marina Vujičić);

4. Ana Novitović (mentor Slađana Vujović);

5. Maša Svilanović (mentor Slađana Vujović);

6. Anđela Vuković (mentor Suada Bešković);

7. Vojislav Đukić (mentor Oliver Jakovljević);

8. Vladana Pudar (mentor Oliver Jakovljević);

9. Vladimir Jovanović (mentor Oliver Jakovljević);

10. Ana Ercegović (mentor Oliver Jakovljević).

Ističemo učenika Vojislava Đukića koji je osvojio drugo mjesto iz Hemije.

Na Olimpijadi znanja, održanoj krajem mjeseca aprila u

Podgorici, učestvovali su sljedeći učenici koji su se takmičili iz Hemije i Biologije:

Vojislav Đukić (drugo mjesto iz Hemije), Vladimir Jovanović,

Vladana Pudar, Anđela Vuković, Katarina Gardašević, Vuk

Jakovljević, Miloš Vicković, Momir Đuković, Ajla Kukuljac,

Aleksandar Stanić, Nikola Vujović, Sergej Racković.

Osnovni cilj edukacije nije da se stvari nauče, već da se ne zaborave. – Gilbert Chesteron Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete koristiti da bi ste promijenili svijet. – Nelson Mandela

Veliki cilj obrazovanja nije znanje, već akcija. – Herbert Spenser Zar nije zadovoljstvo učiti i ponovo učiti. – Konfučije

Dobar obrazovani sistem će nas naučiti makar to koliko malo znamo i koliko još treba da učimo. – Ser Džon Labok

SMOTRA RECITATORA – BERANE

Dana 11.06.2015. godine nastavnica Vinka Šarenac je vodila učenice naše škole: Ivu Vuković i Taru Tomanović na Drugo državno takmičenje recitatora u Beranama.

Učešćem na smotri recitatora učenice su stekle nova iskustva i obogatile dar besjedništva, afirmišući sopstvene kreativne sposobnosti na javnom nastupu, kao i školu.

O PESMAMA – Pero Zubac

Pesme se pišu zbog samoće, zbog razgovora sa nekim daleko,

dugo sazreva, kao voće, a minu kao oblak nad rekom.

Pesnik najčešće govori sebi, a taji želju da zbori drugom.

Ni prijatelju priznao ne bi da s pesmom druguje kao sa tugom.

Poželi olovku i papir beli – da ima nekoga ko ih čuje.

U nekog drugog stopiš svet celi: ja zato tebi pesme ispisujem.

2015/2016. BROJ 4

ХРАСТ И БРЕЗА

Заклела се бреза храсту да ће скупа да одрасту, да рашире гране своје и године скупа броје. А храст тада брези рече: ''Када дође задње вече, недостајаће ми само тада - твој шум и твога хлада''.

Лидија Уљаревић VIII2

Ј Е С Е Н

Ова јесен је као и свака иста - ни Сунца на небу нема да блиста.

Умире природа, не расте трава, и велики медо спрема се да спава.

Више топлих дана и ноћи нема, свака домаћица зимницу спрема.

Домаћин прави дрва сијече - да се поред пећи грију свако вече.

У хладну јесен рађа се киша, вјетар дува па се стиша.

Сви спремни за снијег и кишу - сједе и слушају пуцкетање дрва у

огњишту.

Милица Кандић VII2

ЈЕСЕН Почела је школа, јесен нам је близу, лишће на дрвећу к’о у златном низу.

Једна за другом ласте одлазе - иза њих небо празно остаје.

Ања Стијеповић IV1

ЈЕСЕН

Јесење падају кише, дуња све љепше мирише.

а тек јабуке, крушке и шљиве, - дјеца се веселе и јесени се диве.

Јесењи вјетар дува све чешће, ломи гранчице и носи лишће,

сунчеви зраци се стидљиво крију и моле облаке да их пусте да грију.

Све је напољу златножуте боје

- то нам јесен показује чари своје. Ја јесен волим и њој се дивим

јер са њеним даровима волим да живим.

Веселин Рајовић VII2

ПТИЦЕ Размишљам,

која ми је омиљена врста птице:

врапци, галебови

или грлице?

Врапци су мали, сироти, по тлу мрвице купе, а када им је хладно, у лоптицу се скупе.

Галебови јаких крила, летјели би све до Нила,

а над валом рибу зграбе спретно - вјешто и окретно.

Двије грлице на жици стоје, и лете селом,

сваког јутра дека их храни са унучицом веселом.

Која ми је омиљена врста птице?

То нису ни галебови, нит’ грлице, већ врапци

што мрвице купе и у лоптицу се скупе.

Теа Мандић VII1

Јесен

К'о горда царица и бајна, са снопом залатнога класја на пољу јесен стоји. Са њене дражесне главе

лиснатих врежа сплет чаробно спушта се доле до саме мирисне траве.

Пухором посут грозд у једној подигла руци, и слатко смеши се на њ. Питоме и благе ћуди,

припрема она сад спокојне вечери и дане, и жетву богату нуди.

Како је мамљиво све! На старом огњишту мирно пуцкара црвенкаст плам. Кад магла покрије равни

и влагом испуни зрак, ту прошлост васкрсне древна, и гатке времена давни'.

И позно у такву ноћ разговор спокојно бруји, док дремеж не свлада све. И страсно шаптање тада кроз мирни прошушти дом, - ал' и то губи се брзо,

и сан лагано пада...

Војислав Илић

Učenici nižih razreda uživali su u pozorišnoj predstavi pod

nazivom ‘’Hilperikovi razbojnici‘’. Radnja ove pozorišne predstave odvija

se u šumi, gdje je svoje sklonište pronašla manja grupa razbojnika. Na

pitanje kako doći do novca, odgovor su našli u otmici mlade knjeginjice.

Međutim, to nije bio mudar potez razbojnika jer je mala knjeginja bila

jako razmažena i zahtjevna. Tražila je od razbojnika da joj prave lutke, da

se igraju trule kobile i drugih igara. Mlada knjeginjica je uvijek željela

nešto novo, pa su razbojnici, umorni od njenih stalnih želja, jedva čekali

dan kada će doći mama knjeginja i odvesti djevojčicu.

Predstava završava predajom mlade knjeginjice njenoj majci bez

otkupa, jer su razbojnici imali samo jednu želju da se riješe razmažene,

zahtjevne i nemilosrdne djevojčice. Vuk Mandić V3

2015/2016. BROJ 4 NA OSTRVU MAMULA

Jednog ljetnjeg sunčanog i veoma toplog dana, moja porodica i ja, otišli smo u obilazak ostrva Lastavica i tvrđave Mamula, koja se nalazi na ulazu u Bokokotorski zaliv.

Povod za obilazak ostrva nam je bila priča da će se na tom ostrvu sagraditi hoteli i muzej, koji će biti posvećeni zarob-ljenicima iz Drugog svjetskog rata. Željeli smo da ga vidimo i fotografišemo dok je još u njegovom prirodnom obliku.

Kad smo prilazili ostrvu, mnoštvo galebova je kružilo oko ruševina tvrđave, kao da su čuvali mir i prošlost ostrva. Sestra i ja smo fotografisale mnogo slika sa mora. Iza Mamule se pružalo nepregledno plavetnilo Jadranskoga mora, sa ponekim usamljenim ribarskim čamcem.

Na otvorenom moru, u ovo doba godine, vrlo su česte nagle promjene vremena. Tog popodneva je duvao slab istočni vjetar. Čisto plavo nebo je obećavalo lijepo vrijeme.

Međutim, za nekoliko trenutaka sa Orjena su se navukli oblaci sa kišom i jakim vjetrom. Vjetar nam nije dozvolio da pristanemo uz Mamulu. Moja sestra i ja smo se mnogo uplašile. Tata je okrenuo brodić prema Luštici i uz velike talase teško smo pristali u Rose. Ali, po takvom vremenu nijesmo mogli kući.

Ovakvo nevrijeme ipak traje najduže nekoliko sati. Kako brzo dođe, tako brzo i prođe. Poslije dva sata nebo je opet bilo plavo bez ijednog oblačka i vjetar se skroz smirio. More je bilo azurno plavo i čisto kao i prije nevremena. Pirkao je samo topao povjetarac. Sad je bilo kasno za pristajanje na ostrvo, i tako smo se nezadovoljni vratili kući.

Bila sam srećna što sam bar izbliza vidjela Mamulu - u njenom prirodnom obliku.

I galebovi, kao njezini jedini čuvari, neće je moći sačuvati kao biser naše obale i naše prošlosti.

Nina Radosović IX2

POD DURMITOROM

Bilo je to minulog ljeta. Boravila sam na Žabljaku sa roditeljima. Ni slutila nijesam kakve ću utiske ponijeti sa tog putovanja.

Već prvog dana primijetila sam nesvakidašnju ljepotu predjela. Najljepši doživljaj sveo se na posjetu Crnom jezeru i drugim jezerima u ovom kraju. Jezera su bila opkoljena drvećem i rastinjem, ali i vrtoglavo visokim liticama od kojih pri pogledu zastaje dah. Skoro čitavog dana imala sam priliku da posmatram turiste koji su dolazili na kupanje ili su znatiželjno obilazili prirodu oduševljeni njenim ljepotama. Sve je nekako nestvarno, drugačije, tako da imam doživljaj kao da sam posmatrala nekakve kućice iz bajki -vikendice rasute svuda oko mene. Ništa manje lijep nije ni oštri i svježi vazduh koji nam je otvarao apetit. Pored drveća i kamenjara, u dubini šume ili u blizini jezera, tekla je izvorska voda. Ona je bila neobično hladna, ali za sve nas putnike namjernike okrepljujuća i blagotvorna.

Najzanimljiviji detalj sa tog putovanja bio je trenutak kada sam sa jednog brda pogledala u nebo. Imala sam osjećaj da nebo skoro dodiruje zemlju i tada sam se sjetila svoje djetinje želje da sa nekog brežuljka dohvatim nebo rukom. I baš na Žabljaku ono je nadohvat ruke - beskonačno, plavo, jasno i prozirno.

Ispunjena dragocjenim lijepim utiscima, poželjela sam da se vratim i ponovo posjetim ovaj divni gradić neobične ljepote koja privlači.

Jedva čekam naredno ljeto i moj novi susret sa ovim gradom i njegovom ljepotom.

Anastasija Perović IX1

НА ШАСКОМ ЈЕЗЕРУ Договор и одлазак на Шаско језеро. Већ у аутобусу атмосфера је била дивна.

Пјевали смо и веселили се. На путу смо направили паузу, освјежавајући се пићем и сендвичима. Врло брзо смо опет били у аутобусу. Све више смо се приближавали Улцињу. Посматрали смо прекрасне призоре авлија, насеља...

Стигавши до језера, све је било као на длану: ливада, спортски терен... Растрчали смо се по зеленом пространству уживајући у сваком скоку и удисају ваздуха. Са тог пространства пружао се величанствен поглед на језеро, небо, локвање...

Након уживања у природи, упутили смо се ка Бару. Чекао нас је широк и раскошан град. Имали смо два сата на располагању да обиђемо све што нас је занимало. Купили смо мноштво ствари, посебно сувенира који су много говорили о оронулим каменим тврђавама Старог Бара.

Пошли смо кући срећни, али и тужни јер нијесмо обишли Стару маслину која више од двије хиљаде година чува многе тајне.

Вук Јаковљевић IX1

NA JEZERU

Ledeno spokojstvo. Jezerska širina.

Mir. Skamenjena tišina. Samo u visini,

u sunčanoj pučini dva labuda bijela rone.

Igraju se u slobodi nad ševarjem i u vodi,

sve dok svjetlo ne potone. Aco Šopov

„Oduvijek sam želio da se popnem na Durmitor, na one njegove najviše vrhove, koji sa raznih strana uvijek drukčije izgledaju, nadvisuju sve druge planine u vidiku...“

Janko Đonović

Moja porodica i ja smo se spremali da idemo na put u selo Kurikuće. Putovali smo četiri sata pored Morače, Tare i Lima. Stigli smo u Berane. Tata je i dalje vozio ka Lubnicama i Kurikućama, najvišem selu

u tom dijelu Bjelasice. Ime je dobilo po italijanskoj riječi kuri što znači gori. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Italijani su zapalili selo. Prošli smo kroz kanjon rijeke Bistrice i stigli u selo. Toga dana smo se odmarali i družili sa braćom. Ujutru smo krenuli na izlet. Prošli

smo kroz mjesto Suvodo ka Ursulovačkom jezeru. Putovali smo kosom Bjelasice. Drhtala sam od straha kada smo prolazili jer je bilo visoko i strmo. Sretali smo planinare sa rancima i šatorima, zečeve, konje, ovce, krave, čobane i pse. Na katunu sam ugledala drvene kolibice. Okruživale su nas predivne zelene livade, brdašca i dolovi. Sve je mirisalo na planinsko cvijeće. Brala sam i jela borovnice. Striko Vešan me je veoma prijatno iznenadio, jer mi je dozvolio da jašem njegovog konja. Predveče, nakon svih uzbuđenja i zabave, pobjegli smo kiši i nevremenu.

Nikad neću zaboraviti čari planine Bjelasice. Vladana Merdović VII1

ČARI PLANINE BJELASICE

2015/2016. BROJ 4

E K S K U R Z I J A NA SJEVERU CRNE GORE

Čini se da nigdje ne sviću tako biserne zore kao nad Petnjicom, nadomak Šavnika, u čijoj se kotlini uzdiže po formi neobičan spomenik Vuku Karadžiću. I ljudi su ovdje melemni i topli i sa urođenim osjećajem za pravdu i za čojstvo. Naizgled siromašan kraj, bez razvijene privrede, ali su ga nebesa, smjestivši ga u ovu kotlinu kao kolijevku, obdarila božanskom ljepotom.

Krivudav put sa usponima odveo nas je na Žabljak, planinsko mjesto koje se prosulo po visoravni kao jaganjci po obroncima planina. Žabljačani, gorštaci, meka su i topla srca i gostoprimljivi ljudi. A kako i ne bi bili kada su uljuljkani ljepotom -lancem jezera kao lancem bisera i visokim zelenim šumama u kojima putnik namjernik nađe smiraj za srce i dušu. Ovdje nema visokih fabričkih dimnjaka, ovdje dah zastaje od ljepote pejzaža.

U Nikšiću fabrički dimnjaci narušavaju tu i tamo, prilično skladnu arhitekturu ovog univerzitetskog grada, čijim sam se ulicama često šetala i čijim sam se ikonama u crkvi Sv. Vasilija Ostroškog pobožno klanjala više puta. Na prvi pogled oštri i grubi, pa ipak pravedni i pošteni, ratoborni a nježni…

Preko ljutih planinskih prevoja prebacivali smo se našim autobusima do krajnjeg sjevero-istoka naše zemlje. Kada se uđe u kompleks etno-sela ”Komnenovo”, osjeti se naklonost prirode, ali i umjetnički dar braće Turković koji su, vraćajući se iz raznih krajeva svijeta, ogradili djedovinu i na njoj podigli porodično selo u kome svaki brat ima svoju kulu; najuglednija je ‘’Kula Damjanova’’.

U kuli starinski ćilimi, kamini i drveni stropovi, a u svakoj sobi fenjer i divna posteljina na kockice koje sam gledala kod prabake u brdima iznad Risna.

I sve je kao nekada samo što mi se čini da je topline manje u ljudskim dušama. Iva Vuković IX2

OD BIJELE DO PLAVA

Svi smo željno očekivali taj dan, polazak na ekskurziju. Osvanulo je i to jutro 21. 09. 2015. kada su me roditelji ispratili do Panorame, gdje smo se svi okupili.

U autobusu nam je bilo veoma ugodno, smijali smo se i uživali u vožnji. Preko Grahova krenuli smo za Nikšić. Primijetila sam da se priroda razlikuje od naše primorske. Ovdje se smjenjuju zelene livade, plodna polja i sivi kamenjar. U Nikšiću smo obišli grad i posjetili hram Svetog Vasilija Ostroškog. Na putu za Žabljak, zaustavili smo se i obišli jezero Krupac. Sve je odisalo mirom i tišinom. U vazduhu sam osjetila miris jeseni.

Kada smo stigli na Žabljak, posjetili smo Crno jezero koje svojim plavim tonovima smiruje stjenovite i oštre litice visokih planina.

Sjutradan smo krenuli ka Pljevljima; oduševio me divan pejzaž, sa plodnim dolinama, voćnjacima i pašnjacima na kojima pasu stada ovaca i koza. U povratku smo svratili na most na Đurđevića Tari. Vidjela sam sa mosta bistru planinsku rijeku Taru, kao usječenu brazdu između planinskih vijenaca. Narednog dana obišli smo Mojkovac i spomenik serdara Janka Vukotića. Kada sam stala ispred spomenika, osjetila sam nešto posebno - neki ponos.

U Plavu smo se smjestili u hotel “Kula Damjanova” koji mi se jako svidio zbog starinskog izgleda koji odiše toplinom.

Obišli smo i Ali-pašine izvore, gdje je priroda veličanstvena i oduzima dah.

Posljednjeg dana ekskurzije obišli smo manastir Morača, za mene najljepše mjesto na svjetu. Kada sam ušla u manastir, prvo sam vidjela freske - kakvih nigdje nema. Osjećala sam se produhovljeno.

U povratku niko nije razmišljao da ovoj ljepoti dolazi kraj. To su bili najljepši dani u mom životu koje nikad neću zaboraviti.

Jovana Sijerković IX2

O putu saznaš više kada jednom njime prođeš, nego iz svih opisa i uputstava na svijetu. – William Hazlitt

2015/2016. BROJ 4

СА ЈЕДНОГ ПУТОВАЊА

Постоје догађаји у животу који оставе траг у нашем сјећању. Једно од путовања које се не заборавља је ђачка екскурзија.

Послије непроспаване ноћи због ишчекивања поласка, одлазим на договорено мјесто, гдје ме чекају нестрпљиви другари и весели жагор. Осјећамо неку врсту слободе, јер тих пет дана провешћемо са друштвом, бринути се сами о себи, далеко од родитељског дома. Пут нас води ка Грахову. За собом остављамо нашу лијепу Боку и одлазимо ка неким новим предјелима. Прва станица нам је језеро Крупац, које својом бојом и љепотом, подсјећа на море.

У Никшићу смо посјетили и храм Светог Василија Острошког. Наш пут се наставља ка Жабљаку. Град, смјештен у подножју

Дурмитора, отворио нам је своја врата као и сваки добар домаћин - у знак добродошлице. Први сусрет са планинским ваздухом раширио нам је плућа и дао нам невјероватну моћ. Смјештени смо у хотел “Златни бор” који нас наводи да се опустимо и препустимо чаролији прелијепог планинског крајолика. Послије непроспаване ноћи и доручка одлазимо у обилазак Црног језера. Природа је дивна. Стаза, која нас води око Црног језера, оивичена је густом шумом црног бора, који се заједно са масивом огледа у бистрој води. Ова неописива љепота и спокој нетакнуте природе се никада не заборавља. Пут нас даље води ка Пљевљима - у посјету манастиру Свете Тројице. Дивимо се околини и унутрашњости манастира.

У повратку смо обишли мост на Ђурђевића Тари. Сви смо били задивљени висином моста и прозрачном бојом Таре.

Сјутрадан смо се опростили са Жабљаком и кренули према Плаву гдје нас је прихватила “Кула Дамјанова”, дивни хотел у мирном етно-селу на обали Плавског језера. Ту смо провели два дана. Отишли смо и на Али-пашине изворе.

У Беранама смо обишли Ђурђеве ступове, манастир стар 800 година. Посљедњег дана наше екскурзије били смо сви разочарани јер је била киша и само мало у Националном парку “Биоградска гора”.

Посјећујемо манастир “Морачу”. То је један од најмонументалнијих споменика. Подигнут је на десној страни Мораче.

Пуни утисака били смо и тужни и срећни - тужни што се завршава ово наше путовање, а срећни јер смо били богатији за још једно искуство. Памтићу ову екскурзију по лијепом дружењу и мјестима које смо посјетили и научили нешто о њима.

Ана Свилановић IX2

PUT U PARIZ – GRAD SVJETLOSTI

Putovanje u Pariz je događaj koji se ne zaboravlja .

Pariz -“grad svjetlosti “ koji krasi niz suprotnosti: široke avenije i bulevari oivičeni prelijepim građevinama i uske,

krivudave uličice Latinske četvrti ili Mon Martra. Tri Trijumfalne kapije iz različitih vjekova, mnoštvo muzeja i

umjetničkih zbirki od Luvra do Muzeja nauke, penjanje na čuvenu Ajfelovu kulu ili posjeta katedrali Notr Dam, šetnja

najpoznatijom avenijom Evrope – Jelisejskim poljima ili vožnja brodićem po Seni. Sve ovo ostavlja bez daha. Ali, jedva

sam čekao put u Diznilend, dječje carstvo. O ovome sam sanjao, maštao već dugo. Osvanulo je i to jutro. Alisa u zemlji

čuda, Petar Pan, Indijana Džons, Miki Maus, Paja Patak i mnogi drugi su nam poželjeli dobrodošlicu u čaroban svijet

mašte. Sve je magično i bajkovito. Svi junaci iz crtanih filmova bili su oko nas. Sve što sam gledao na televiziji, bilo mi je

nadohvat ruke. Mogao sam da se igram sa njima, da ih dodirnem... Očarala me je ta vesela povorka i šarenilo boja. Na

trenutak mi se činilo da sam i ja dio nekog crtanog filma. Proveo sam nezaboravno vrijeme u ‘’Kući straha’’, vidio kako

je to biti u svemirskom brodu, brodu gusara sa Kariba, podmornici “Nautilus “, zamisliti želju u ‘’Aladinovoj kući’’ gdje

se nalaze čarobna lampa i još mnogo toga.

Svoja osjećanja teško mogu prenijeti na papir. To se duboko urezalo u moje srce i ostaće tu zauvijek.

Svemu tome želim da se vratim .

Aleksandar Mandić VII2

2015/2016. BROJ 4

NEOČEKIVANI SUSRET

Miholjsko ljeto 2015. Dan vedar, osunčan, pun neobičnog blještavila toplih jesenjih boja. Krećemo se od Plava

ka Andrijevici, svodeći utiske sa protekle petodnevne ekskurzije.

Autobus sporo klizi niz brdo tako da možemo uživati u ljepotama okolnih predjela, a zabilježiti ponešto budnim

okom kamere. Stiže nas umor – pozdrav neprospavanih noći. Zapitkujem ponešto vozača kako bi mi put bio

interesantniji. U neobaveznom razgovoru čovjek se dotače poznatog mi imena. Nevjerovatno, kako mi je poznato i

blisko odjeknulo u moždanicama: Velimir Bacanović! Kroz glavu dunuše vjetrovi prošlosti i počeše se same od sebe izlistavati slike zapretane maglom minulih decenija. Zaustavih se na slici omanje kasabe u Bosni prije nepunih pola

vijeka. Gospode, zar je toliko vremena prošlo?! Sjetih se zgrade u kojoj smo živjeli: Opasali je brzaci rijeke Drine,

ogromni fudbalski stadion, gradski bazen i prelijepi parkovi krcati ružama na koje se naslanjala mlada borova šuma.

Često smo zajedno išli do škole na kraju kasabe; on noseći na leđima harmoniku, a ja tešku đačku torbu punu neophodnih, ali i nepotrebnih knjiga.

Velimir Bacanović, vrstan profesor Muzičke kulture, rodom negdje iz Crne Gore. Visok, stasit, gord, ponosan, s

držanjem i manirima gospočeta koje se odgajalo na kakvom dvoru, vječno uzdignuta čela ispod kog su sijala dva krupna plava oka, dva zlatna lampinjona.

I tonovi na instrumentima, na koje nas je navikavao ispod njegovih dugih tankih prstiju, bili su dirljivi i imali

posebnu boju, miris i okus. Bili su pitki, topli i tanani, i činilo se da će vječno treperiti i odzvanjati u našim djetinjim srcima.

Poslije sam otišla na fakultet, poslije su stigle pošasti i golemi besmisleni rat. Svi smo nekud otišli – ko zna kud.

Dozivamo se na fejzbuk sijelo – tragamo jedni za drugima. Čula sam za mnoge, ali za profesora – nikako. Potonuo u vrijeme i nepoznatu daljinu.

A vidi čuda! Vidi usuda danas!?

I dok je vozač telefonirao svom susjedu, starom profesoru, srce mi je treperilo kao plaha prepelica.

Iskreno, imala sam tremu od susreta, sličnu onoj koju sam osjećala kada me je prije mnogo decenija posadio

pred gramofonsku ploču na kojoj se vrtio singl „Vltava“ Bedžiha Smetane, a ja morala da prepoznam instrumente i

crtam na tabli tok rijeke od izvora do ušća.

I profesora Velimira Bacanovića, zatekli smo pred njegovom porodičnom kućom koju je sagradio nakon rata i tik uz magistralu. Ko zna zašto?!

Očekivao nas je. Kad sam u pratnji kolege Miluna Đurđevca prišla svom profesoru, kolosu koga je prekrila

patina vremena, zagrlio me je bez riječi. Potom se izmakao, posmatrao me –znatiželjno, jer mu ne htjedoh odmah reći

ime... Časkom potom prepoznao me po očima; oči imam na tatu. Sjetio se mog pokojnog oca. Žao mu je što je umro mlad. Nije znao. A i kako bi?!

Sjetio se mog nadimka Vesna; tako su me svi zvali od rođenja do prelaska u Crnu Goru. Kad smo se

pozdravljali, od njega je otišla Vinka Perišić – Šarenac, profesorica, ali je ruka starog profesora klizila niz kosu

djevojčice od prije mnogo godina – one Vesne kojom se ponosio; one učenice koja nije zaboravila svog profesora, a

koja će ovu ekskurziju pamtiti po neočekivanom milom susretu, što je obojio dan u zlatno, srce u zlatno, smisao postojanja srmom i zlatom.

Vinka Šarenac, prof.

... Сад видим: одбјегло све је. Дјетињства нема.

Ни другова, ни игре. Само трава,

и године само, и смрче у тишини,

и неизгажене стазе у планини.

Само мир. Самоћа дуга. Само трава.

И драга крајина плава.

Жудња ме овдје баци

гдје се бијеле овце, и капе, и облаци;

жудња ми овдје звони:

у муку том не клони,

можда у јату плавом, можда под крововима

има радости плахе и благе зоре има;

можда ће проћи немир и слутња ова лака

са пјеном од облака...

Душан Костић (Слеђена тишина Виситора)

2015/2016. BROJ 4

Slikarska zima - Desanka Maksimović

Naslikaću borove srebrom okovane i srebrne dvorove i srebrne grane.

Sleteće na borove ptice svetlih krila ući će u dvorove srebrnasta vila.

Ne sme samo mama

naložiti peći jer će slika odmah sa prozora pobeći.

SVETI NIKOLA Da dugo slaviš u zdravlju i sreći, da ti posjed bude sve veći i veći - ovo je zdravica iz duše prava, srećna ti, domaćine, krsna slava!

Lidija Uljarević VIII2

ZIMA Stigla je zima i sa sobom donela beli pokrivač, i njime pokrila sve ulice, livade, šume… Dok sa krova vise ledenice, prozorska okna dobijaju prelepu belu sliku. Snežne pahulje nošene vetrom stvaraju sve veći pokrivač. Kroz prozore kuća vire okićene jelke, dok deca željno iščekuju Deda Mraza da im donese poklone. Na svakom brežuljku se čuju razdragani dečji glasovi. Deca, obučena u toplu odeću,sa osmehom na licu, trče po snegu, dok on škripi pod njihovim nogama ili jure sankama po utabanim stazama. U obližnjem dvorištu se nalazi Sneško Belić, koji svojim raširenim rukama pozdravlja prolaznike. Tek po negde vidim promrzlu pticu na ogoleloj grani. One su u potrazi za hranom izašle iz svojih gnezda. Pejzaž zime je čudesna slika prirode, koju većina ljudi voli da vidi i uživa u njenim čarima.

Nevena Čolić VII2

ZIMSKO JUTRO

Tog jutra sjedio sam kraj prozora i gledao sniježne kapi koje su se slivale niz moj prozor, i u bijelo dvorište.

Bilo je to kao u snu. Razmišljao sam da pozovem moje drugare da se zajedno grudvamo, smijemo i zabavljamo. Ali, nažalost, nisam mogao - bio sam bolestan. Pio sam topao čaj i grijao se uz ognjište.

Moj otac će se za koji sat iskrcati sa broda i donijeti mi puno slatkiša i igračaka.

Možda neki ljudi ne vole toliko zimu, ali moj pas i ja je obožavamo. Trčimo po snijegu, a zatim se okrećemo i vidimo naše stope koje izgledaju potpuno različite. Zapravo, u duši smo isti! Sva ta igra, sav taj smijeh, svе to gledanje kako nam pahuljice lagano padaju po našim malim nosićima - divan je to osjećaj. Našim majkama, možda, ne možemo da pravimo bukete od cvjetova, ali možemo da ispred naših kućnih vrata napravimo jednog velikog Snješka Bijelića, koji će biti naš čuvar, naš heroj, naš izmišljeni prijatelj kojem se možemo žaliti za sve probleme.

Jutro je bogato zimskim čarolijama, zar ne?!

Tokom godine u PU Baošići-Đenovići su organizovana dva preduzetnička bazara:

NOVOGODIŠNJI I OSMOMARTOVSKI

U školskom holu učenici su izlagali svoje, vrlo kreativno

osmišljene i ukrašene, rukotvorine. Cilj je bio da se razvije učenička odgovornost, samostalnost i kreativnost, kao i da se ostvari saradnja sa lokalnom zajednicom.

Bazari su ostvareni uz veliki trud učenika i nastavnika, a uz podršku i pomoć roditelja.

Aktivnosti su realizovane na časovima pojedinih nastavnih predmeta i sekcija.

ДАНИ ХРАНЕ ПУ БАОШИЋИ-ЂЕНОВИЋИ

Hladan vjetar duvao je sa sjevera a drveće

je šumjelo kao da je živo. – Dž. R. Martin

U vrijeme sijanja uči, u vrijeme žetve uči druge, u

vrijeme zime – uživaj. – V. Blejk

2015/2016. BROJ 4

I V A N O V A K O R I T A

Tog sunčanog jutra, srećni zbog ove iznenadne avanture, okupili su se đaci 7-og razreda naše škole. Sa nama su naše razredne starješine: nastavnica Lidija Merdović i nastavnik Stanko Jovanović. Kada je autobus stigao, žurno smo zauzimali mjesta. Za bolju atmosferu u autobusu narezali smo CD sa našom omiljenom muzikom. Približavali smo se trajektu, a iza nas je bio autobus pun đaka, takođe sedmog razreda OŠ „Dašo Pavičić'“. Tokom puta su nas očarali mnogobrojni pejzaži. Ubrzo su nas nastavnici obradovali viješću da planira¬mo pauzu na Cetinju. Izašli smo iz autobusa i pozdravili smo se sa drugarima iz „Daša Pavičića“. Nakon petominutne pauze pojavili su se naši vodiči sa kojima smo kroz igru i smijeh upoznavali kulturne znamenitosti Cetinja. Prvo smo obišli crkvu na Ćipuru koja je sagrađena na temeljima manastira Crnojevića. Crkvu je za potrebe Dvora podigao 1890. godine knjaz Nikola. Kako saznajemo, gradnja crkve je završena 1886. godine, kako stoji napisano na ploči na pročelju crkve, ali je zbog lošeg statičkog proračuna došlo do težih oštećenja, pa je čitava građevina iznova ozidana četiri godine kasnije.

Crkva je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom,šestostranom kupolom koja počiva na kvadratnom postolju i zvonikom na preslicu sa tri otvora za zvona. Zidana je od krupnih tesanika složenih u horizontalne redove.

Prohladni dan na Cetinju nije nam smetao da radoznalo zavirimo u onu istu Biljardu za koju je pjesnik Aleksandar Ivanović rekao da je čekajući Rada, opasala teška stogodišnja tuga. Dok se prisjećamo poznatih stihova, puni nekog tihog svečanog osjećanja, obilazimo prostoriju koju je Vladika toliko volio. Usput saznajemo da je Biljarda, bivša rezidencija Petra II Petrovića Njegoša, sagrađena prema planu Jakova Ozereckovskog 1838. godine i predstavlja mjesto gdje posjetilac može na pravi način osjetiti vrijeme, okolnosti i uslove u kojima je veliki crnogorski svjetovni i duhovni vladar, poeta i filozof, stvarao svoja najznačajnija djela.

Tokom čitavog jednog vijeka Crnogorci su ljubomorno čuvali Njegoševu zaostavštinu, da bi 1951. godine, u obnovljenoj vladičinoj rezidenciji, otvorili memorijalni muzej. Takođe smo obišli Cetinjski manastir. Sazidao ga je 1484. Ivan Crnojević i tada je postao sjedište Zetske episkopije. Poslije 1493. vladike ove episkopije zvale su se »crnogorski i primorski«. Manastir je srušen do temelja 1692. od strane Turaka, a obnovio ga je vladika Danilo, na mjestu nedaleko od prvobitne lokacije. Tom prilikom u novi manastir je ugrađeno kamenje iz starog, a prenesena je i ploča sa grbom Crnojevića i posvetom Ivana Crnojevića. Prije 1714. manastir je bio spaljen, a obnovio ga je oko 1743. crnogorski mitropolit Sava Petrović Njegoš. Više puta je dograđivan, a sadašnji izgled datira od 1927. godine. U manastiru se nalazi crkva Rođenja Bogorodice u kojoj su pohranjene mošti Svetog Petra Cetinjskog. Tu se naš obilazak Cetinja završio.

Iako smo bili veoma umorni i zaneseni od mnoštva slika i utisaka koje smo primili toga dana, atmosfera u autobusu je i dalje bila dobra, a postala je još bolja kada smo ugledali odmaralište. Nestrpljivi da uzmemo kofere i dobijemo ključeve od naših soba, izjurili smo iz autobusa. Svjež planinski vazduh i duga šetnja Cetinjem su nam otvorili apetit. Okupili smo se ispred vrata restorana, koji se ubrzo ispunio đacima. Graja i kikot naših vršnjaka i razgovor o utiscima sa Cetinja trajali su do kraja ručka. Malo smo se odmorili i ubrzo je uslijedila podjela materijala (crvene majice, facikle, priručnici).

U popodnevnim satima, penjući se stepenicama na Mauzolej, razumjeli smo Vladičinu želju da ga sahrane baš na tom vrhu. Pogled je zaista bio pun ljepote. Oni koji su prvi put sa vrha Lovćena vidjeli ljepote Crne Gore, ostajali su bez daha. Poslije burne noći probudilo nas je sunčano jutro i lavež pasa. Puni nove energije obišli smo NP ,,Lovćen''. Pili smo vodu sa opjevanog izvora. Da bismo provjerili ono što smo ovih dana naučili, organizovan je kviz. Nastavnici su bili zadovoljni pokazanim znanjem pa su nas nagradili daljim druženjem.

Nijesmo se baš radovali odlasku sa Ivanovih Korita, ali pred nama je bilo još jedno poznato kulturno-istorijsko mjesto gdje se rodila prva štamparija kod Južnih Slovena. Obilazimo Rijeku Crnojevića, nekadašnji trogovački i kulturni centar Crne Gore, a danas je varoš sa svega nekoliko stotina stanovnika. Gradić je živnuo kada smo izašli iz autobusa i razmiljeli se uskim uličicama pored jezera.

I dan-danas prepričavamo dogodovštine i družimo se sa novim drugarima koje smo stekli na ovom poklonjenom putovanju.

Tijana Krivokapić VIII2

Hristina Subotić VIII2

DAN PLANETE ZEMLJE

„Priroda je disala umirujućom lepotom i snagom.

Ta zar je ljudima tesno živeti na ovom prelepom svetu, pod ovim beskrajnim zvezdanim nebom?

Zar se, usred ove zanosne prirode može u duši čovekovoj održati osećanje mržnje, osvete ili strast za istrebljenjem sebi sličnih?

Sve što je rđavo u srcu čove-kovom trebalo bi, čini ti se, da iščezne u dodiru s prirodom – tim najneposrednijim izrazom lepote i dobra.“

Lav Nikolajevič Tolstoj

NEKAD I SAD Živim na pjeni od mora u Bijeloj,

primorskom mjestu, koje je nekada davno nastajalo i raslo kao malo ribarsko naselje, u kome je potom radila fabrika za preradu ribe. Ljudi su ovdje živjeli mirno i srećno, isplovljavajući noću uz svjetlost ferala na pučinu, a vraćajući se jutrom obasjani suncem, tegleći pretovarene čamce bogate ulovom ribe, kojima su parali blistavoplavu površinu mora poput oštrice noža. Žene su za to vrijeme povijale bucmastu dječicu u fine pamučne pelene i mijesile peciva za umorne muževe, koji su se vraćali oznojenih mišica, ali čistog srca i veselog osmijeha. Uvijek se pjevalo uz čašu rumenog vina i nešto usoljene ribe na stolu. Nije bilo novaca, ali je bilo hrane, a nikome ništa mnogo nije ni trebalo jer su duše ljudima bile zadovoljne i site. Narod nije sanjao o jahtama i vilama, o jaguarima i privatnim avionima. Niko nije pomišljao na Azurnu obalu. Dovoljna je bila i naša obala, tada kamenita i pješčana...

Djeca su se igrala jednostavnih igara loptama i lutkama od krpe i sve se orilo od dječje graje i zamora. Rumena zdrava djeca, sa teškim torbama na leđima, trčala su do škole po nekoliko kilometara kao da se taj put prelazi u jedan skok...

A šta je Zemlja bez zdrave prirode – ptica bez krila, srce bez ljubavi, dom bez domaćina, trpeza bez hljeba, škola bez đaka, carstvo bez krune, sjetva bez nicanja...

Čuvajmo more, cvjetne par-kove i vesele nasmijane ljude, zdrave i bistre izvore, potoke, rijeke, šume za zvijeri i ptice u njima, jer su dragocjene zato što su izvor srećnog života!

Iva Vuković IX2

2015/2016. BROJ 4 DEMOKRATSKE RADIONICE

“Barbara Pramer” Skupština Crne Gore realizovala je program demokratske radionice “BarbaraPramer” u saradnji sa osnovnim školama u Crnoj Gori. Ove godine u projektu su učestvovali učenici IX1 iz naše škole, a koordinator je bila nastavnica geografije Dragica Banićević. Na časovima odjeljenjske zajednice nastavnica nas je uputila na temu demokratije: karakteristike, istorijski razvoj, savremena demokratija i nivo demokratije u Crnoj Gori. Posebno je ukazala na značaj razvoja demokratije u našem savremenom društvu, kao i na značaj znanja mladih o ovoj vrlo važnoj društvenoj pojavi. Upoznati smo i sa planom realizacije ovog projekta. Odabrali smo temu ’’Sve vrijednosti demokratije’’, a sljedeći korak bio je odlazak u Podgoricu i učešće u radionicama. Samo učešće u radionici temelji se na demokratiji, na našem pravu da slobodno izaberemo jednu radionicu. Radionički rad bio je zanimljiv i kreativan, a istovremeno je podrazumijevao iznošenje stava o veoma ozbiljnim temama kao što su: Zajedništvo svih, Izbori su važni, Skupština je glas naroda. Iako smo podijeljeni u grupe, čuli su se pojedinačni stavovi učenika, kao i diskusije ostalih, podržavanje ili isticanje drugačijeg mišljenja. Zanimljivo je bilo čuti kako u demokratskoj atmosferi dominiraju slobodno izgovoreni lični stavovi učenika. Opšti utisak svih učenika u radionicama je vrlo pozitivan, osjećali smo se prijatno, slobodno, a bili smo aktivni i angažovani oko određenih zadataka. Sa nestrpljenjem smo nastavili rad posjetom Skupštini Crne Gore. Iako nam je spoljašnjost i unutrašnjost zgrade bila poznata sa TV ekrana, osjećaj je bio nov i neobičan. Dočekali su nas srdačno, a pozdravili su nas sa osmijehom na licu i poslanici, obično ozbiljni u toku boravka u Skupštini i donošenja važnih odluka koje se tiču svih nas. Za to vrijeme štampana je publikacija koja je rezultat timskog rada našeg odjeljenja u Demokratskim radionicama. Publikacija je svjedočanstvo kreativnosti, umijeća, znanja i demokratskog rada, pa smo odmah izrazili zadovoljstvo i radost. Srdačno smo se pozdravili, zahvalili domaćinima i izrazili želju da bi voljeli opet da imamo prilikuza ponovni rad i druženje.

Prilog pripremile: Vladana Pudar i Maša Svilanović IX1 (ŠK. GOD. 2014/2015)

POLUMATURSKO VEČE – 20. MAJ 2015. GODINE

Ispred naše škole, u prvim večernjim satima, dok je mjesec polako izlazio iznad visokih brda i planina, bio je divan susret svih generacija koji žive u Bijeloj i užoj okolini.

“Princeze i prinčevi”, učenici IX razreda, pripremili su se za svečani defile i proslavu polumaturske večeri. Rijedak i krasan naraštaj, blagi po prirodi a marljivi u radu, zaslužili su da im se to veče posveti posebna pažnja i da u divnoj atmosferi, u prisustvu brojnih nastavnika, na svečan i zabavan način se oproste od devetogodišnjeg školovanja. I kako se mjesec polako primicao zori, tako se i ovo krasno veče privodilo kraju.

Ovoj generaciji, kao i svakoj budućoj, vrata naše škole biće uvijek otvorena i radovaćemo se svim njihovim budućim značajnim uspjesima.

PROLJEĆE

Pegaz se sprema da nam se vrati, zlatna kočija polako kreće, i blaga vijest koja ih prati –

dolazi radost, stiže proljeće.

Zimu sa krila stresaju svrake, pjesma se ori u mome kraju,

sa neba sunce prosipa zrake – slavi život u punom sjaju.

Sve se pokreće i sve se budi, pjevaju ševe, cvrkuću laste, a majka zemlja otvara grudi i hrani svako biće što raste.

Oblak na trešnji, oblak na nebu, sunce ih spaja čarobnom dugom,

raskošno perje na tetrebu, ljubav treperi zelenim lugom.

Samo na uglu u mračnoj kući, izvan svijeta u svom svijetu,

beskrajno ‘’surfa’’ i sebe muči ubogi ‘’surfer’’ na internetu.

Jovana Draganić IX2 (ŠK. GOD. 2014/2015)

RAD OBJAVLJEN U PROSVJETNOM RADU

PROLJEĆE Zima, duga i hladna, odlazi ogrnuta svojim

tamnim kaputom, a ustupa mjesto proljećnom šarenilu i lijepim sunčanim danima.

Izlazim na livadu ispred kuće i posmatram raznobojno cvijeće. Leptiri igraju svoje čudne i jedinstvene igre, a među njima je i veliki tamno-zeleni bumbar. Pčele skupljaju slatki i sočni nektar iz cvijeća i prave med. Potok pored livade žubori i negdje u daljini gasi žeđ srnama.

Ali, odjednom nagomilaše se oblaci, kiša poče da pada i zamuti bistri potok. Debeo bumbar pade u potočić, a ja dotrčah i pomogoh mu da iz njega izađe.

Bio sam ponosan što sam pomogao nekome… Pčele se vraćaju u svoje košnice i sunčevi zraci probijaju se kroz oblake…

Takvo je proljeće.

Savo Popović VII2

PROLJEĆE U prirodi se nešto događa - šarenilo na sve strane. Poslije duge i hladne zime proljeće nam donosi carstvo cvijeća: zumbule i lale. Radujem se Suncu i pjesmi ptica, nestalo je snijega - nema više bijelog brijega.

Veselin Rajović VII2

2015/2016. BROJ 4 ZANIMLJIVOSTI – ISTORIJA

- Najkraći rat u istoriji vodio se između Zanzibara i Engleske 1986. godine. Zanzibar se predao nakon 38 minuta borbe.

- Svaki kralj u kartama predstavlja jednog velikog kralja iz istorije:

Pik -Kralj David

Tref -Aleksandar Veliki

Herc -Karlo Veliki

Karo -Julije Cezar - Svaka kraljica po imenu Jana je bila zatvarana, duševno

oboljela ili osuđena na smrt. - Kleopatra nije bila Egipćanka, već Grkinja. - Konj kojeg je Kaligula proglasio za senatora zvao se Incitat

(brzonogi). - Kada su izgrađene prije više od 4.500 godina, egipatske

piramide bile su bijele kao papir i glatke kao staklo. - Napoleon je osvojio Italiju prije nego što je napunio 26 godina. - Ruska revolucionarka Aleksandra Kolontaj je prva žena amba-

sador na svijetu. - Prvi egipatski faraon Menes okončao je život tako što ga je

ubio nilski konj. Iva Mandić VII1

… DA LI STE ZNALI O GEOGRAFIJI…

… da Rim nazivaju „vječnim gradom“ jer je od svog postanka glavni

… da na Antarktiku ima više od 70 jezera koja leže hiljadama metara

ispod leda?

… da je Keopsova piramida, kada je izgrađena, bila visoka 147 m, ali

da zbog ulegnuća tla, njena visina sada iznosi 137 m?

… da u Americi postoji 12 gradova pod imenom Moskva?

… da u Japanu postoji crkva od papira?

… da su Kanarska ostrva dobila ime po psima?

… da je litar morske vode u prosjeku za 25 g teži od iste količine slatke

… da je granica između Kanade i SAD dugačka 6.416 km i da je to

najduža granica između dvije države na svijetu?

… da se zvuk, koji se proizvede pri zemljotresu, kroz stijene prenosi

brzinom od oko 25.000 kilometara na čas, a to je oko 20 puta brže

nego kroz vazduh?

… da rijeka Amazon svake sekunde ulije u Atlantik oko 116.000 tona

… da je Skadarsko jezero najveća kriptodepresija u Evropi?

… da je Nepal jedina država na svijetu koja nema zastavu

pravougaonog ili kvadratnog oblika?

… da je Antarktik jedini kontinent na kojem nema gmizavaca?

… da Španija u bukvalnom prevodu znači „zemlja zečeva“?

… da je jezero Nikaragva jedino slatkovodno jezero u svijetu u kome

žive iste životinje kao i u okeanu?

… da se Amerika udaljava od Evrope brzinom od 7 cm na svakih sto

godina?

… da je San Marino najstarija republika na svijetu?

… da Čubrina ulica u Beogradu nosi ime po književnom pseudonimu

pisca i Njegoševog učitelja Sime Milutinovića Sarajlije?

… da Kinezi zovu Kineski zid Čang Čeng?

… da je do 1896. Majami bio selo sa 300 stanovnika, a za nešto više

od 100 godina taj broj se popeo na oko 404.000 u samom gradu?

… da u Oslu postoji spomenik podignut Johanu Voleru koji je izmislio

spajalicu za papir?

… da su Havaji jedina američka država koja uzgaja kafu?

Tea Mandić VII1

РТЦГ У НАШОЈ ШКОЛИ У нашој школи је у фебруару гостовала екипа

Образовног програма РТЦГ. На предлог Министарства просвјете и

Регионалног центра, снимала је огледне часове, које

су реализовали наставници разредне наставе – Ранко

Ђуровић и Бранка Тодоровић, за емисију „Зелени

пакет“, чија је уредница Весна Радуловић.

Снимање је, без обзира на напоран рад,

протекло веома успјешно. Ученици су показали не

само знање, него и стрпљење и способност за

сарадњу и тимски рад.

Чланови екипе су изразили одушевљење

амбијентом, количином наставног материјала,

начином на који су часови реализовани.

За ученике и наставнике ово су били

непоновљиви тренуци, а наша школа је дала

допринос промовисању „Зеленог пакета“.

U prostorijama naše škole za devete razrede održana je prezentacija Pilot projekta Zavoda za zapošljavanje Crne Gore pod nazivom "Mladi su naš potencijal, pružimo im šansu".

Navedeni program imao je za cilj da prikaže značaj preduzetničke kulture u svim opštinama naše države i da da motiv i podstrek mladim ljudima da jednog dana započnu svoj biznis. Evidentno je da treba učestalo i na kreativno-edukativan način razvijati znanje o preduzetništvu i preduzetničkoj kulturi. Nadam se da je gospodin Vladimir Šarović, diplomirani menadžer u pomorstvu, kroz zanimljive radionice uspio zainteresovati učenike završnog razreda za ovu oblast i da su informacije i način prezentovanja razjasnile nedoumice oko početnih koraka iz preduzetničke oblasti.

Biće to još jedna nova stepenica svim učenicima ka budućem pozivu i radnom angažmanu kako bi postali uspješni budući preduzetnici.

direktorica Jarmila Radović

2015/2016. BROJ 4 INTERESTING OF GUINNESS WORLD RECORDS

The oldest person ever is Jeanne Louise Calment. She lived 122 years and 164 days. She died on 04 August 1997.

The longest hair was on the head of Xie Qiuping from China. She's hair is long 5,627m when measured it on 8 May 2004.

The shortest woman living is Jyoti Amge (India, born on 16 Dec 1992) who is 62,8 centimetres tall.

The longest fingernails in the world today, has Christine Walton from Las Vegas. After measured in 2013, Walton's nails were

total long 601,9cm.

The tallest male teenager, age18, is Kevin Bradford (USA), who is tall 215.9cm. It was on 30 April 2015. He is a basketball

player.

Vico Darinka IX1

Vaso Samardžić IX1

2015/2016. BROJ 4

Olympic Games

The Olympic Games are the leading international sporting event featuring summer and winter sports competitions in which thousands of

athletes from around the world participate in a variety of competitions. The Olympic Games are considered to be the world’s foremost sports

competition with more than 200 nations participating. The Olympic Games are held every four years, with the Summer and Winter Games

alternating by occurring every four years but two years apart. Their creation was inspired by the ancient Olymic Games, which were held in

Olympia, Greece, from the 8th century BC to the 4th century AD. Baron Pierre de Coubertin founded the international Olympic Committee in

1894. The evolution of the Olympic Movement during the 20th and 21st centuries has resulted in several changes to the Olympic Gmes. Some of

these adjustments include the creation of the Winter Olympic Games for ice and winter sports, the Paralympic Games for athletes with a

disability, and the Youth Olympic Games for teenage athletes. Over 13,000 athletes compete at the Summer and Winter Olympic Games in 33

different sports and nearly 400 events. The first, second, and third- place finishers in each event receive Olympic medals: gold, silver and

bronze. The first Winter Olympic Games were held in Chamonix from January 25 to February 5, 1924. Last Winter Olympic Games were held in

Sochi, Russia. Last Summer Olympic Games were held in London, England. The next Summer Olympic Games will be held in Rio de Janeiro,

Brazil 2016. Montenegro participated from the first time independently in the Summer Olympic Games, in Beijing in 2008. At the Olympic

Winter Games debut in 2010 in Vancouver. Montenegro has one medal at the Summer Olympic Games, which won the Women’s Handball

team of Montenegro.

2015/2016. BROJ 4

REALIZACIJA RADA SPORTSKIH SEKCIJA I

OSTVARENI REZULTATI

U toku školske 2014/2015 godine realizovale su se

sekcije iz sljedećih sportova:

- Rukomet

- Fudbal (prof. Dragoslav Ćulafić i prof. pripravnik

Petar Kovačević)

- Košarka

- Odbojka

- Atletika (prof. Zlata Crnogorčević i prof.

pripravnik Petar Kovačević)

- Šah (prof. Stanko Jovanović)

Sekcije su redovno održavane i u njih je uključen

veliki broj đaka.

ŠKOLSKE SPORTSKE IGRE 2015. GODINE

Na Opštinskom takmičenju naša škola je

učestvovala u svim sportskim disciplinama (rukomet,

košarka, odbojka, fudbal, atletika, šah) i u ženskoj i u

muškoj konkurenciji. Ukupno je učestvovalo 85

učenika naše škole. Prva mjesta i plasman na

regionalno takmičenje osvojile su ekipe rukometa

(dječaci), košarke (djevojčice), atletike (djevojčice) i

Dragoljub Đurović pojedinačno bacanje kugle, kao i

ekipa šaha.

Na Regionalnom takmičenju košarkaška ekipa

(djevojčice) osvojila je prvo mjesto i plasman na

Državno takmičenje, koje se održava 9. i 10. maja u

Baru. Takođe i učenik Dragoljub Đurović osvojio je

prvo mjesto u bacanju kugle sa izvanrednim rezultatom

14,09m i plasirao se na Državno takmičenje.

Ekipa iz atletike (djevojčice) osvojila je treće mjesto

(imala je isti broj bodova kao i drugoplasirano Cetinje),

a šahovska ekipa osvojila je treće mjesto, kao i

rukometna ekipa (dječaci).

Na Državnom takmičenju učenik Dragoljub Đurović je osvojio prvo mjesto i zlatnu medalju u bacanju kugle. Ženska košarkaška ekipa je osvojila prvo mjesto i zlatne medalje, treću godinu zaredom. Zlata Crnogorčević, prof.

Rukometna ekipa, dječaci:

1. Kamilić Tomo IX3

2. Tripović Nemanja IX3

3. Savić Gojko IX3

4. Rudan Jovan IX3

5, Krivokapić Martin IX2

6. Kurda Karlo VIII3

7. Sijerković Mirko VIII3

8. Pavlović Bojan IX1

9. Cvjetković Ratko IX3

10. Vulaš Dušan IX3

prof. Dragoslav Ćulafić

Košarkaška ekipa, djevojčice:

1. Živković Dragana IX1

2 Vuković Ana IX2

3. Zloković Ivana IX2

4. Koprivica Tamara IX3

5. Zubac Dragana VIII3

6. Vico Darinka VIII1

7. Kovačević Nikolina VIII1

8. Stevanović Anastasija VII2

9. Dabović Snježana VII2

10. Kukuljac Ajla VII2

prof. Zlata Crnogorčević

Atletika, pojedinačno: Đurović Dragoljub IX2, kugla

1. Živković Dragana IX1

2. Novitović Ana IX1

3. Vuković Ana IX2

4. Zloković Ivana IX2

5. Koprivica Tamara IX3

6. Zubac Dragana VIII3

prof. Zlata Crnogorčević

1. Vukasović Igor IX1

2. Jovanović Vladimir IX1

3. Obradović Milija IX1

4. Đukić Vojislav IX1

prof. Stanko Jovanović

2015/2016. BROJ 4

IX SPORTSKO-REKREATIVNI SUSRETI PROSVJETNIH RADNIKA CRNE GORE

Sportsko-rekreativni susreti prosvjetnih radnika Crne Gore održali su se u Čanju od 10 do 13. septembra 2015. godine.

Susrete je otvorio Ministar prosvjete, kao i predsjednik Sindikata prosvjete. Svaka opština je imala svoje predstavnike, a našu Opštinu predstavljalo je 25 prosvjetnih radnika. Iz naše škole je išlo 5 nastavnika. Takmičenje je organizovano u raznim sportovima (fudbal, košarka, odbojka, stoni tenis, basket, odbojka na pijesku, streljaštvo, nadvlačenje konopca, pločice, skok udalj, bacanje kamena sa ramena, šutiranje trojki, pikado, šah).

Naša ekipa je bila uspješna iz stono-tenisa, bacanja kamena u dalj, skoka u dalj i povlačenja konopca – i to sve u ženskoj konkurenciji.

Pored takmičarskog dijela, bio je bogat i kulturno-zabavni program. Uz pjesmu i igru razvijalo se druženje sa kolegama i koleginicama iz drugih opština, a našlo se vremena i za razmjenu radnih iskustava.

Zlata Crnogorčević, prof.

ODLIČNA UČENICA I ZLATNA KOŠARKAŠICA

Aleksandra Rečević – odlična učenica V4 , PU Baošići-Đenovići –

svoje slobodno vrijeme posvetila je sportu. Omiljena je članica

Košarkaškog kluba „Castel Nuovo“ , sa kojim je osvojila zlatnu

medalju na prvenstvu Crne Gore za kadetkinje 2014/15. godine.

Radost je podijelila sa svojim drugarima i učiteljicom. Kako kaže,

kad poraste, biće poznata košarkašica.

KARATISTI U BEOGRADU

Takmičenje u karateu, koje je održano 17.10.2015. godine u Beogradu, učenicima naše škole donijelo je zapažene rezultate:

Nemanja Mikulić – srebro u kategoriji do 45 kg borbe;

Lana Tomanović – bronza u kategoriji do 42 kg borbe;

Nevena Čolić – bronza u kategoriji do 37 kg borbe. Nadamo se da će naši karatisti nastaviti sa tako dobrim i još boljim rezultatima.

BIJELJANKE I RIŠNJANKE TREĆE U CRNOJ GORI

Djevojčice mini-basket ekipe "Risan 2011" zauzele su treće mjesto na kraju prvenstva Crne Gore. Bijeljanke i Rišnjanke su u posljednjem kolu poražene u Tuzima od "Mega Basketa", 49:24. Prvo mjesto pripalo je "Basket Kids Montenegru", drugo "Mega Basketu", treće "Risnu 2011" i četvrto hercegnovskom "Primorju". Za KK "Risan 2011", koji sa klupe predvodi trener Vukašin Subotić, u osvajanju bronzane medalje učestvovale su: Teodora Kosić (kapiten), Bogdana Vuković, Martina Pešikan, Ljiljana Sjekloća, Kristina Vulićević, Jelena Davidović, Nataša Popivoda, Kalina Samardžić, Kristina Samardžić, Jelena Polcer, Vladana Ilić, Anđela Popivoda, Jelena Bulajić i Antonija Kozulić.

Tik iza ponoći, 16. jula 2001. godine,

u kotorskoj bolnici, svjetlost dana ugledala je

krupnooka djevojčica, kojoj su dali ime Iva.

Danas bih rekla da je “svjetlost dana”

ugledala djevojčica, čija je majka, po starom

običaju Crne Gore, poželjela da joj i drugo

dijete bude muško.

Kada danas razmišljam zašto mnogo volim

moga djeda, shvatim da je to zato što me on

prigrlio kao svog sina i odgajao tako nježno i

toplo pričajući priče o siromašnom djetinjstvu

u kamenitom selu, ali i o neobičnim iskus-

tvima pomoraca po dalekim morima i lukama

ove planete.

Iva ne može reći da je njen tata bio stalno

sa njom, jer je uvijek na brodu – ali zato je

djed odigrao ulogu idola u njenom životu.

Odgajali su me u patrijarhalnom duhu,

gotovo spartanski, i naučili me da poštujem

starije, da se zna red u kući i u životu.

Volim da čitam. Pokušavam da postanem

mladi pisac po ugledu na moje profesore koji

su me zadojili ljubavlju prema domovini i

prošlosti i ljepoti koja stoji u pisanim rije-

čima.

Dobitnik sam nagrada za poeziju na

mnogobrojnim literarnim konkursima.

Učim da bih bila sudija kao tetka, ali i

trčim za fudbalskom loptom da bih zdravo

odrastala.

Iva Vuković IX2

2015/2016. BROJ 4

INTERVJU Naš gost: književnik Miraš Martinović

Pisci i pjesnici prolaze,ali njihova djela ostaju Mi, učenici V1,2,3 OŠ „Orjenski bataljon“ iz Bijele, razgovarali smo sa poznatim piscem i odnijeli sa sobom mnogo lijepih utisaka i saznanja, kao i poznanstvo sa jednim izuzetnim čovjekom. Započeli smo razgovor u prijatnoj i opuštenoj atmosferi.

Kada ste počeli pisati? - Na uzrastu IV razreda, moja učiteljica mi je dala jednu šarenu svesku i rekla da tu mogu nešto zapisati, jer je u meni osjetila talenat za pisanje. Prva moja pjesma bila je objavljena u časopisu „Titov pionir“.

Jesu li te prve knjige bile proza ili poezija? - Prve moje knjige bile su poezija. Desetak godina nijesam ništa pisao. Tada sam došao u Boku i počeo da pišem o moru, ljudima, obali i o svemu što je bilo lijepo i privlačno za mene.

O čemu volite da pišete? - Volim da pišem o starim vremenima, bajkama, da otvorim kutije iz prošlosti – da te uspomene ožive.

Šta Vam je najveća inspiracija? - Najveća inspiracija su mi stara vremena, stari gradovi -da ih vratim u svoj život.

Šta Vas to pokreće da pišete novo djelo? - Postoje neki trenuci u kojima se javi ideja i želja da se nešto napiše. Čitajući knjige, dođe trenutak da nešto oživim u stvarnosti.

Da li obilazite mjesta koja opisujete prije početka pisanja? - Često odlazim sa arheolozima, jer oni otkrivaju nešto staro - gradove, stare ćupove, novčiće, posuđe... Tamo gdje oni nešto kopaju, ja zapisujem i pišem nove rečenice i nova djela.

Šta je za Vaša djela Crna Gora? - Crna Gora je za mene sve – mnogo krije u svojim njedrima, dubinama. Ona je za mene nepresušna inspiracija.

Da li ste Vi onda pomalo i arheolog? - Da, ja sam i arheolog -gledam sa njima zajedno i dodirujem rukama ono što oni pronalaze, a ujedno to i oživljavam – u mojim knjigama.

O čemu ste najradije pisali sa naših prostora? - Najviše sam pisao o kraljici Teuti, jer je bila hrabra, moćna – branila je svoj grad. O njoj su ostale mnoge legende, koje ljudi čitaju i prenose.

Koje crnogorske pisce volite da čitate i ujedno ih i cijenite? - Volim Mihaila Lalića, koji je živio u Herceg-Novom i napisao najbolje knjige o Crnoj Gori. Tu su još i izuzetni Jevrem Brković, Aleksandar-Leso Ivanović, Radovan Zogović... i ne samo da ih cijenim i volim, već uživam dok čitam njihova djela.

Šta iza Vas i Vaših godina stoji? - Ja sam napisao 20 knjiga (priče, romani, eseji...); novinar sam po struci i radim u Radio Herceg-Novom. Ono o čemu pišem, to radim sa ljubavlju i želim da to bude dobro, a onda knjige se same rađaju.

Šta Vas čini srećnim? - Kada napišem jednu lijepu knjigu, kada razgovaram sa dragim i pametnim ljudima, a ovaj trenutak me čini izuzetno srećnim, jer sam prvi put pozvan u neku školu – da gostujem pred djecom. Na pitanje o prvoj pjesmi, odgovorio je da je to bila pjesma „Mit o trešnji“, a inspirisala ga je posječena trešnja, selo i djevojka u koju je bio zaljubljen. ,,Dao bih vam poruku koju dajem inače kroz svoja djela, a to je da se ljudi vole, da ne gledamo na njihove razlike, da vlada ljubav na zemlji, sloga i razumijevanje’’, završio je sa nama razgovor poznati pisac iz naše sredine. Razgovor vodili: Maša Zloković, Valentina Drašković, Nemanja Mandić, Jakša Roganović – V1; Anja Gušić, Petar Kojadinović, Andrej Živković, Anđela Marić – V2; Olga Đukanović, Katarina Želalić, Vasilije Vicković, Vladana Đukanović – V3.

Mentori: Senka Perović, Zorica Vujadinović i Ratko Rečević.

U knjigama spava iskustvo sveta

i ti ga budiš čitajući.

Knjiga kao rani cvet procveta

kada je uzmeš i nosiš kući.

Knjiga se raduje kad je čitaš,

ona oživi u tvojim očima.

Kroz knjigu hodaš, razmišljaš, pitaš

kao onaj što ju je pisao noćima. Pero Zubac (O knjigama)

2015/2016. BROJ 4

Učenici V2 (šk. god. 2014/2015) gledali su pozorišnu predstavu ˝Ivica i Marica – čuvari prirode“, Hercegnovskog pozorišta. Predstava je izvedena povodom Svjetskog dana pozorišta za djecu i mlade – 23. mart. Priroda je bila zagađena raznim otpadom. Ivica i Marica su željeli da srede okolinu. Pomagali su im drugari iz publike – učenici naše škole. Zla vještica, koja je zagađivala prirodu, pretvorena je u Dobru vilu. Čuvari prirode su bili srećni.

Ljubavi i nježnosti svima treba

k’o sunce, k’o oblak i parče

neba!!!

EMILI I VUK

Djevojčica po imenu Emili obožavala je životinje, a

posebno je gajila ljubav prema vuku.

Jedne večeri Emili je šetala sa svojim ocem i čula

šuškanje u žbunu. Ugledala je malog napuštenog vuka. Bila je

jako srećna. Zamolila je oca da ga zadrži. Otac je odobrio, ali

samo šest mjeseci – tad već postaju opasni.

Kada su došli kući, Emili mu je napravila kućicu i dala

mu ime Maks. Svakog dana ga je hranila i čuvala, i brzo je

prošlo šest mjeseci. Emilin otac ga je morao povesti u divljinu

jer se bojao za svoju kćer... Emili je bila veoma tužna i otišla je

plačući u krevet.

Ujutru je ustala, prije nego što se Sunce pojavilo, izašla

vani i ugledala svog prijatelja Maksa. Bila je radosna što se

vratio.

Tako je Maks dolazio i odlazio, i svakog dana

posjećivao Emili.

ŽELIO BIH…

Često se zapitam šta bi za mene bio savršeni svijet

u kojem bih želio živjeti. Mislim da mnogi ljudi, kao i ja,

razmišljaju kakav bi svijet za njih imao potpunu ljepotu.

Moj trenutni pogled na svijet me čini nezado-

voljnim, jer mislim da svaki čovjek treba u svoj život da

unese više osjećaja solidarnosti i tolerancije.

Želio bih da svaki pojedinac živi dan po dan, kao da

mu je posljednji; jer tek tada bi svako od nas osjetio

njegovu pravu vrijednost.

Želio bih da zdravi ljudi više cijene svoje zdravlje,

jer ono nema materijalnu vrijednost poput kuća i

automobila koje možemo kupiti novcem.

Volio bih da se svi ljudi svakoga dana bude srećni,

zadovoljni i sa osmijehom na licu.

Volio bih da se vrati vrijeme kada svi ljudi žive

opuštenije, srećnije i sa mnogo poštovanja i ljubavi prema

svojim bližnjima i svim ljudima koje poznaju.

Želio bih, kada bih mogao, gumicom izbrisati

ljudsku zavist, ljubomoru, nasilje,… i u srca svih ljudi

usaditi više humanosti.

Želio bih da se mladim i pametnim ljudima

omoguće sva njihova prava: besplatno školovanje na

fakultetima i otvaranje radnih mjesta – tako da im to

bude nagrada za njihov marljivi rad.

Tada bi svijet bio baš onakav kakav bih želio da

bude sa mnogo veselih osmijeha na licima nesrećnih ljudi.

Duško Martinović IX1

Ако желите бити срећни у свијету, онда будите корисни. –

Х.К. Андерсен

Кад ми је тешко, бјежим у самоћу; кад ми је још теже,

тражим добре људе. – М. Селимовић

Љепота ће спасити овај свијет. – Ф. М. Достојевски

Ти мораш бити промјена коју желиш видјети у свијету. –

М. Ганди

MOJ ŽELJENI SVIJET Sjećam se kako je veliki pisac i naš jedini dobitnik Nobelove nagrade jednom zapisao “kako je teško živjeti u vremenu poremećenih odnosa i dimenzija." To znači da je pisac Andrić, iz svog životnog i stvaralačkog iskustva, shvatio kakav je zapravo svijet. To znači da će taj svijet i dalje postojati, a čovjek neće nikako moći da ga promijeni u smislu sveopšteg suprotstavljanja zlu. Čovjek je zadojen kukavičlukom i neznanjem, i zato mu se dešavaju najteži porazi. Ni današnji, ni jučerašnji, ni sjutrašnji ljudi neće moći, kao što nijesu mogli i kao što ne mogu ni danas, pažljivo da posmatraju, mudro da odlučuju i hrabro da djeluju. Želim da nađem neki topao prostor za sebe u kojem ću moći da se sklonim od ružnih stvari i iluzija koje mi nudi teška svakodnevica. Moj željeni svijet je svijet ideala, nadanja, vjerovanja, očekivanja, želja... Moj pogled je okrenut ka svijetu ljepote i umjetnosti, dok mi duša stremi onome što je plemenito…

Anastasija Perović IX1

Очима се у свет трчи.

Главом копа млако вече.

Од реке се човек учи

ка морима да потече.

Од звезде се човек учи

да запара небо сјајем.

И од друма: да се мучи

и вијуга за бескрајем.

Па дај, буди такво чудо

што не уме ништа мало,

већ кад кренеш – крени лудо,

устрептало,

радознало.

Ко зна куд ћеш?

Ко зна зашто?

Ко зна шта те тамо чека?

Мирослав Антић (Неповратна песма)

2015/2016. BROJ 4

broj 4 školska godina 2015/2016 cijena 1,00 · pdf fileplažama i kristalno čistoj...

Documents

inspirisana koŽom...smernice za zdravo izlaganje sunčevim...

nauČno zasjedanje o ivanu maŽuraniĆu...Živančevića u...

##8,botanika,ljekovito biljevi neuzeitliche kräuterbuch,...

biblioteka „savremena proza” 161 fileplava kosa...

· pdf filemauro orbini u svom poznatom djelu »ll regno de...

komentar tajne javnih nastupa - roma company · perzija...

katalozima da vidim što nam treba, ili dobijem obavijesti...

uvodno predavanje - efzg · kako bi se postigli ti ciljevi...

outdoor rovinj – vrsar – bale – svetvinčenat ... ·...

obrazovni program - cso.gov.me · pdf filematerijala bez...

biofizika - biolozi.files.wordpress.com · fizika...

vodic ka ljepoti

9. veŽba – ispitivanje x-zracima povrsina/ip - vezba 9 -...

€¦ · web viewazurna obala, uvijek spominjana po svojoj...

nedeljnik marketinške misli ... broj 118.pdf · reklame iz...

antioksidansi i njihovi doprinosi zdravlju i ljepoti kože

list Župe uznesenja blaŽene djevice marije ...4 duh nalazi...

· prelom, se ne kod zdravih dijagnoza osteoporoze pos-...

obrazovni program -...

nikola vitov gučetić: o ljepoti, ljubavi i ženama