djeca s poteškoćama u redovnoj nastavi

„CVITE!

ČA OD TEBE

JOŠ LIPŠE MIRIŠE?

DITE.”

TONČI PETRASOV MAROVIĆ

PRIHVAĆANJE RAZLIČITOSTI

Osnovna škola Zemunik, 2.razred

Izlagači:

Anica Biloglav, Borna Alvir,

Božo Vuković, Mario Paleka

PRAVA DJETETA

Djeca imaju pravo na život i razvoj u svim vidovima života.

DOWN SINDROM

SVAKO dijete ima pravo!!!

…i djeca s Down sindromom uče, ali sporije.

PREDRASUDE I ISTINE O DOWN SINDROMUNETOČNO TOČNO

Većina djece ima starije roditelje. Čak 80% majki bile su mlađe od 35 godina.

Osobe s Down sindromom su teško retardirane.

Mnogi imaju kvocjent s blagom ili srednjom retardacijom.

Potrebno ih je smjestiti u posebne institucije.

Danas sve više osoba živi s obiteljima kod kuće i sidjeluje u svakodnevnim aktivnostima zajednice.

Odrasle osobe nemoguće je zaposliti.

Osobe s Down sindromom je moguće zaposliti na velikom broju radnih mjesta.

Osobe s Down sindromom ne mogu imati bliske međuljudske veze, niti stupati u brak.

Oni su izrazito emotivno topli, tolerantni, unose vedrinu.

Djeca sa Down sindromom moraju biti smještena u posebne edukacijeske programe.

Sve više djece s Down sindromom je uključeno u normalne učionice sa svojim vršnjacima.

PROJEKT

U projekt smo uključili učenike od 2. do 7. razreda.

Naše istraživanje započelo je 12. siječnja 2015. i završilo sa 100. danom škole 11. veljače 2015.

Učenici su imali samo jedno pitanje: „Kako doživljavaš Antonelu u našoj školi?”

ODGOVORI

… Volim se šetati s Antonelom (Dolores, 2.raz)

…Kad je svakog jutra pozdravim s mojom prijateljicom Evom dan postane bolji. (Marija, 5.raz)

…Kad mi je tužan dan , pogledam je – odmah mi je bolje! (Luka,6.raz)

…Obožavam kad nekog uštipne za nos. Jako je slatka u svojoj suknjici i kad pleše. (Lucija,6.raz)

…Volim njen osmijeh.

ODGOVORI …Svakog jutra poklonim joj jedan bombon, a ona

meni osmjeh.

…Ujutro kada je pozdravim škola je nasmiješena, a kad je nema ni škola se ne smije. (Nikola,5.raz)

…Volim njen osmjeh od uha do uha. (Anđela, 6.raz)

…Kada vidim Antonelu kako se smije kad me povuče za nos, dođe mi da se i ja smijem iako me boli nos. (Anđela, 3.raz)

…Ne igram se s njom, a volio bih, ne znam kako da joj priđem. (Toni, 3.raz)

ZAKLJUČAK

Mislimo da djeca poput Antonele u redovnom programu mogu:

imati više različitih prijatelja

bolji društveni život

više uključenosti u školi

poboljšati svoj govor, jezik i ponašanje

NIJE NEBO VISOKO,

NISU ZVIJEZDE DALEKO

SAMO SPUSTI GLAVU

I POGLEDAJ DJEČJE OČI.ANTUN MATOŠEVIĆ