[eugen werber verber] krscanstvo prije krista(bookos.org)

Glavni urednik

Ovaj Pdf prilagoden je za citanje na malim citacima.

Stranica u papirnatoj knjizi podijeljena je na tri ekrana.

U citacu treba odabrati Landscape nacin za citanje u horizontalnom položaju citaca za veca slova.

Slavko Goldstein

RecenzentBranko Bošnjak

Likovna opremaJosip Vaništa

EUGEN WERBER

KRŠ ANSTVO

KRŠ ANSTVOPRIJE KRISTA

LIBERInstituta fcj Y\ n znanost o fMU književnosti U

Distribucija

Izdava ko-knjižarsko poduze e

M L A D O S T

Zagreb, Ilica 30

Tisak: Ognjen Pri a — Zagreb

PREDGOVOR

»Radi se, neosporno, o najzna ajnijem pronalasku knji-ževnih dokumenata anti kog svijeta otkako su u vrijeme rene-sanse bili otkriveni esto nepotpuni i okrnjeni rukopisi mno-gih gr kih i latinskih klasika .. . Otkri ima s Mrtvog mora danas više nitko ne osporava autenti nost, iako su se u po-etku mogle uti sumnje manjeg broja kriti ara koji se nisu

mogli pomiriti s injenicom da se bar stotinu godina prije naše ere na sceni iznenada pojavio govor previše srodan krš-anskom . .

Ovim rije ima rezimira profesor povijesti krš anstva na Rimskom sveu ilištu Ambrogio Donini svoja razmatranja o rukopisima koji su u razdoblju izme u 1947. i 1955. prona-eni u pe inama pustinjske Kumranske doline kraj Mrtvoga

mora. Moglo bi se citirati još stotine i tisu e sli nih autori-tativno stru nih ocjena, jer literatura o tim otkri ima do danas ve broji preko 4000 bibliografskih jedinica, ne ra u-naju i još mnogo ve i broj lanaka objavljenih u raznim novinama i u periodici. U Parizu ak povremeno izlazi i spe-cijalizirani stru ni asopis »Revne de Ouamran« s prilozima na francuskom, engleskom, njema kom, talijanskom, španjol-

skom i latinskom jeziku, a posljednjih godina o toj se temi po elo mnogo pisati i u zemljama Isto ne Europe, pa i u So-vjetskom Savezu, gdje upravo izlazi prvi kompletan ruski prijevod dosad pro itanih kumranskih tekstova. Neprekidno se javljaju nove interpretacije i nova polemi ka suprotstav-ljanja, jer radi se o temi koja na raznim stranama nagriza neke duboko uvriježene i široko rasprostranjene dogme, te zadire u srž pitanja o korijenima i porijeklu judeo-krš anske civilizacije i kulture.

Istodobno u našoj zemlji — dugotrajna šutnja: kroz 25 godina svega nekoliko novinskih kompilata, jedna stru na studija beogradskog sveu ilišnog profesora Dušana Glumca u »Letopisu Matice srpske«, jedna doktorska radnja teologa Ivana Bagari a, jedno vrlo informativno poglavlje u knjizi zagreba kog sveu ilišnog profesora Branka Bošnjaka »Filozo-fija i krš anstvo«. Zaista vrlo malo u odnosu na veliko zani-manje u svjetskoj stru noj, kulturnoj i širokoj javnosti. ]esmo li zaista nezainteresirani, toliko na periferiji? Ili smo možda toliko superiorno distancirani od teme koja doduše jest i knji-ževno i kulturnopovijesno zanimljiva, ali ipak prvenstveno

kulturnopovijesno zanimljiva, ipak prvenstveno ostaje u domeni povijesti religija?

Pitanja što su iskrsnula otkri em kumranskih tekstova suviše su delikatna a da bi se o njima moglo olako suditi. Još ni do danas nisu rekonstruirani i pro itani svi prona eni svitci, iako stru njaci smatraju da najvažnije rukopise ve poznaju i mogu analizirati. Upravo prošle godine pro itan je i objavljen u Jeruzalemu još jedan važan fragment, a s no-vim fragmentima koji se itaju i pripremaju za objavljivanje možda e se neke od dosadašnjih interpretacija morati kori-girati ili dopuniti. U tim je okolnostima suzdržljivost stru -njaka posve razumljiva, potencirana još i injenicom da za-klju ci koji se name u dovode u pitanje neke polazne dogme i krš ana i judaista i ateista.

Suzdržavaju i se i ovom prigodom od dalekosežnih zaklju-aka, moramo ipak re i: sadržaj kumranskih tekstova nedvoj-

beno zahtijeva da se preispitaju dosadašnje predodžbe o pori-jeklu krš anstva. Je li krš anstvo u svom eti kom i duhov-nom aspektu zaista po elo s Isusom Kristom i objavljenjem Božjim? Kumranski tekstovi svjedo e da_ je ve prije Isusa pristojala zajednica koja je sehe nazivala sektom^ Novoga

saveza ili Novoga, zavjeta, koja je imala svojeg U itelja pra-vednosti i 12 patrijarha, svoj dualizam dobra i zla~šimbglizi-ran svjetlomi tminom, svoj obred kupanja kojim se prima u s'ektu, svoja vrsta pravila zajedni kog života koja su bila vrlo sli na pravilima prvih krš anskih op_ ina. Pomna analiza kumranskih tekstova, provedena na nekim fragmentima i u ovoj knjizi, jasno ukazuje na brojne podudarnosti s teksto-vima evan elja i Pavlovih poslanica. I nisu to više neke da-leke sli nosti kakve su se i prije mogle na i uspore ivanjem krš anskog Novog zavjeta i židovskog Starog zavjeta, nego

posve neposredni kontinuitet za koji se smatralo da je pre-kinut negdje u 200-godišnjem razmaku izme u posljednjih starozavjetnih knjiga i prvih evan elja. Nakon kumranskih otkri a taj se kontinuitet opet može barem djelomice rekon-struirati. Time se ne narušavaju ni eti ke ni neke druge vrijednosti što ih je sa sobom donijelo krš anstvo, ali se o njegovu povijesnom porijeklu danas mora govoriti ipak druk-ije nego prije 30 godina.

Istodobno, kumranska otkri a navode na reviziju i nekih suviše simplificiranih ateisti kih shva anja. Nakon kumran-skih komentara knjizi proroka Habakuka i nakon Pravilnika

knjizi prorokazajedništva teško je tvrditi da su evan elja s povijesnog staja-lišta puka izmišljotina i da nikad nije bilo takve povijesne li nosti kao što je Isus Krist, jer o tome ne postoje nikakvi pouzdani dokumenti iz onog vremena. Danas imamo nesum-njivo vjerodostojne dokumente da su ve u prvom stolje u prije naše ere na obalama JArtvog mora živjeli poglavari male sekte zvani U iteljima pravednosti, koji su imali svoje pdsebne'ideje o Bogu i religiji, a stalno su bili u sukobu s centralnim institucijama židovske vjere u Jeruzalemu. Zar je teško pretpostaviti da je jedan od tih U itelja, ili možda jedan od njihovih nastavlja a, došao u sam Jeruzalem da tamo doživi nešto od sudbine kakva je opisana u evan eljima? Isus Krist, dosad li nost isklju ivo mitološka i religijska, po-malo poprima i neke egzaktnije povijesne konture.

Napokon, kumranski su tekstovi jednako zbunjuju i i za one ortodoksne judaiste koji žele dokazati nepomu enu pra-volinijsku cjelovitost židovske religije u biblijsko doba sve do rušenja drugog jeruzalemskog hrama. I prije se znalo za saduceje, farizeje i esene, za brojne rasprave i trzavice medu sektama unutar jedne religije, ali sada se ve može govoriti

broju osnovnih religijskih

o ne em mnogo širem: o ve em broju osnovnih religijskih koncepata, gotovo bi se moglo re i o ve em broju religija unutar op eg pojma što ga nazivamo židovstvom.

Opreznost i suzdržljivost stru njaka pred svim ovim im-plikacijama, dakle, ne samo da je razumljiva, nego je i mudra. Ne smatramo je nedostatnom, nego naprotiv — vrijednoš u sadržanom i u ovoj knjizi vode eg jugoslavenskog judaiste Eugena Werbera, iji rad kao izdava i nudimo pažnji naših italaca. Pišu i prvu knjigu o kumranskim tekstovima u Ju-

goslaviji, Werber je u inio najbolje što je mogao: pružio je

svestranu informaciju. Prepri ao je najprije uzbudljivu pri u 0 otkri ima, temeljito opisao nalazišta i nalaze, iznio stru ne dileme o porijeklu svitaka, upoznao sa sadržajem svih dosad poznatih fragmenata, da bi zaklju io knjigu s vrsnim prije-vodima dvaju najve ih i naj eš e spominjanih kumranskih svitaka dodavši im opširne stru ne komentare. Nema sumnje da su ovi prijevodi najvredniji dio knjige, jer Werber je da-nas jedini ovjek u Jugoslaviji koji je kadar kompetentno prevoditi direktno sa starih hebrejskih tekstova na naš jezik. Nadajmo se da e i nastaviti s tim vrijednim poslom, koliko god on iziskivao truda i vremena, pa e »Liber« za koju go-

god pa koju go-dinu biti kadar objaviti prijevode i ostalih, dosad još nepre-vedenih i u ovoj knjizi samo opširno opisanih kumranskih tekstova.

Kao judaist Werber se nije ustru avao iznijeti sve impli-kacije što ih svitci s Mrtvog mora imaju za povijest židovske religije i za judaizam. Bio je iz razumljivih razloga suzdrž-ljiviji kad je govorio o implikacijama za krš ansku teologiju, pa je u skladu s time i predložio druk iji naslov knjige — »Sekta Novoga zavjeta«. Izdava je u okviru svojih kompe-tencija dao knjizi sadašnji naslov, dodavši i upitnik uz taj naslov, u uvjerenju da time poga a najzanimljivije klju no pitanje kumranskog problema i da ujedno apelira na širi krug italaca, što ova knjiga nesumnjivo zaslužuje.

Ipak, ak i onda kad sam ne iznosi zaklju ke koji se nude, Eugen Werber uvijek daje itaocu posve dovoljno grade da zaklju uje samostalno — što je možda najbolja metoda. U svim poglavljima ove knjige, a posebno u pre-pri anim sadržajima svitaka i u komentarima uz prijevode, zainteresiranom se itaocu direktno ukazuje na sve pojedi-nosti koje kumranske tekstove ine toliko znamenitima, za povijest krš anstva i judaistike nezaobilaznima: od-

povijest krš anstva i judaistike upravo nezaobilaznima: od-stupanja od Staroga i najave Novoga zavjeta, usporedbe s kasnijim krš anskim tekstovima, mogu e osnove za interpre-taciju povijesne li nosti Isusa Krista i njegova nau avanja. U poglavlju »Tko su bili Eseni?«, posebno na zaklju nim stranicama tog poglavlja, Werber daje i rezime tih bitnih pro-blema, koji su u ovom predgovoru samo naba eni.

Napokon, budu i da se radi o pionirskom prevodila kom poslu i o zna ajnom prijevodu, smatramo da treba nešto re i 1 o jeziku. Eugen Werber ro en je u Subotici, dugo je živio

u Sarajevu, a sada živi u Beogradu. Ijekavica MU je bliska, a inilo mu se — možda po uzoru na Dani a — da ona i najviše odgovara za prijevode arhai nih hebrejskih tekstova kao što su kumranski. Primijenio ju je stoga u cijeloj knjizi. Njegova leksika, me utim, ne drži se strogo ni hrvatskih ni srpskih ni bosanskohercegova kih izvorišta, nego se oboga-

uje na svim trima. Izdava i lektor poštivali su, osim u rijetkim iznimkama, taj autorov stil u uvjerenju da bi svaki drugi postupak zna io saka enje rijetkog prevodila kog do-stignu a.

Sve ostalo re i e itaocu vrijedna i zanimljiva Werberova

Sve ostalo re i e itaocu vrijedna i zanimljiva Werberova knjiga.

IZDAVA

PRI A O OTKRI U

A ovo je povijest o nalazima:

Godine 1947. po gregorijanskom (novom) kalendaru,1366. »po Hidžretu«, kako ra unaju muslimani, 5707. »odstvaranja svijeta«, kako ra unaju Jevreji, negdje u vrijemekada prolje e nailazi u sure predjele oko Mrtvoga mora, u drugom ili tre em mjesecu, Muhamed ad-Dib, petnaestgo-dišnjak iz beduinskog plemena Taamira, prona e svitke.

I Muhamed uvaše svoje maleno stado koza, i traže izalutalo kozle, u e u pe inu na kršnim obroncima b r d a . . .

I skloni se Muhamed ad-Dib od oluje, koja se dizaše nagranicama Judejske pustinje, u pe inu . . .

I skloni se Muhamed od jare, koja bijaše nesnosna onogadana, u jednu od pe ina ne bi li našao hlada, dok mu je stado

koza brstilo sasušeno rastinje po trošnu tlu me u stije-nama . . .

I skloni se Muhamed ad-Dib s drugovima svojim od okanailaze e patrole u pe inu jer krijum ariše robu s one straneJordana za Betlehem, putem kojim nekad, u biblijska vre-mena, prolažahu Noemi i R u t . . .

Sve su ovo raznorodni opisi iste pripovijesti, i nitko višene e saznati što se to no zbilo, jer je mašta natkrili la zbiljuu predjelima gdje je sve ili žuto, ili sivo, gdje je tišina teškau bubnji ima ovje jim, pritisnutim najve im mogu im pri-rodnim tlakom na površini zemlje.

Ni danas, nepunih etvrt stolje a od prvog ulaska u pe-inu, koju je znanost obilježila kao »Q I«, nitko ne zna dan,

mjesec, ni pravi razlog ulaska Muhameda ad-Diba u malujamu koja je nešto više od dvije tisu e koraka udaljena od

l

sjeverozapadne obale Mrtvoga mora, oko sedam kilometarajužnije od najdublje to ke na kopnu ovoga svijeta.

Kad ovjek danas, napuštaju i Jeruzalem, silazi širokomasfaltnom cestom k rijeci Jordanu i, napuštaju i s lijeve stra-ne palme Jerihona, skrene desno k sumporovitim i slatkovod-nim vrelima Ein Fašhe, ostavit e u op oj pustoši, u varljivublijesku Mrtvoga mora, isto nja ku bajku o skrivenom i na e-nom blagu, i po et e se upoznavati s prvim poglavljem po-vijesti, nimalo manje uzbudljive od kakvog suvremenog de-tektivskog romana.

Mjesto radnje: K i r b e t K u m r a n Izme u obronaka

Mjesto radnje: K i r b e t K u m r a n . Izme u obronakabrda i obale bez života nalaze se ruševine, danas otkopanei ure ene, a do iskopina oko tisu u kamenih humaka negdaš-njega groblja. Me u ovom je površi i slijede om plohomisušeno korito vododerine: V a d i K u m r a n . Pod samimtjemenom te plohe zjape dva otvora, ini se, umjetno ukle-sana u meko sti jenje . Na plo i nad vadijem strelica: » Q IV«.

etvrta pe ina po redu nalaženja. Odmah do nje i peta:»Q V«.

Zašto » K i r b e t K u m r a n«? Rije k i r b e na arap-skom zna i: ruševina (na hebrejskom: kHRVH, h u r v a ,h u r v a t), dok K u m r a n u izgovoru Beduina toliko pod-sje a na ime mjesta Gomora da je još godine 1851. f ran-cuski putopisac De Saulcy zbog toga pomislio da su to ru-ševine grada koji je po biblijskom kazivanju nestao zajednosa Sodomom (istoimeno mjesto i danas se nalazi na jugoza-padnoj obali Mrtvoga mora) u ognju i užasu božanske kazne.To je mišljenje dugo bilo prihva eno, da bi se sto godinanakon prolaska ovog putnika namjernika otkrilo pravo liceruševina, kojih je samo jedan dio virio ispod nanosa vremena.

No ako i ne znamo vrijeme slu ajnog pronalaska pe ine

No, ako i ne znamo vrijeme slu ajnog pronalaska pe ineQ I, znamo da je u toj pe ini, a takvih u okolici ima na sto-tine, Muhamed ad-Dib, sam ili u društvu, pronašao glineneposude, neke cijele a poneke skršene. Iz grnaca su virilekrpe, namo ene u neku smolastu tvar, a iza krpa su ugledalismotuljke potamnjelih kožnih svitaka, kojih su rubovi biliponegdje ošte eni. Dirnuvši kožu, vidjeli su neke udne slov-ne znake koji nikako nisu bili arapski. Kao dobro odgojenisinovi, odnijeli su dio svog slu ajnog plijena roditeljima.A Taamira Beduini, kao i svi drugi žitelji ovih poviješ u

bremenitih krajeva, znali su povremeno unov iti svoje neri-jetke nalaze. S nov ima, svjetiljkama, keramikom, alatkama,na koje su nailazili za svojih neprekidnih lutanja, imali suiskustva, i znali su obi no što valja initi i kako ih unov iti.Ali sada je u njihovim rukama bio plijen s kojim nisu znaliiza i na kraj. Kamo s njim? Komu ga ponuditi? Kojoj odvjera, naroda, osvaja a ili porobljenih pripadaju ovi skrivenikožni svitci?

Mjesto radnje se pomi e. Na zapad. Da, nalazi e kolati,putovati na zapad, da bi se poslije vratil i na istok, odakle supotekli. Prva postaja: B e t l e h e m . Beduini su onamo ina e

odlazili poslom ili na »suk«, kako se na arapskom i hebrej-skom naziva tržnica.

Došavši u Betlehem, navratiše k muslimanskom šeiku. Šeikpoznade da pismena nisu arapska, ali pomisli da se radi o nekim sirijskim rukopisima, te Muhameda i njegove uputi nasitnog trgovca Halila Iskendera Šahina, zvanog »Kando«. Bite nam kra e, te emo ga i mi tako od sada nazivati. Kando

je bio krš anin, lan sirijske pravoslavne (jakobitske) zajed-nice u Betlehemu, te je o ponudi obavijestio svoga istovjer-nika Georgea Isaiaha u Jeruzalemu. Ova j je vijest predao da-lje, mitropolitu jakobitske crkve, nadbiskupu m a r Atana-siusu Yeshue Samuelu. Mar (gospodin) Atanasius obitavašeu samostanu svetoga Marka, podignutom u starom dijelu Je-ruzalema, na mjestu gdje je, po predaji, stajala nekad ku amajke evan elista svetoga Marka. Po istom kazivanju tu sepojavio apostol Petar nakon svog udesnog oslobo enja izzatvora. (Sirijska pravoslavna (jakobitska) crkva jedna je odpet krš anskih vjera koje su stalno predstavljene u Crkvi Sve-tog Groba. Smatra se jednom od najstarijih i njezini vo erado isti u da potje e izravno od Svete Antiohijske crkve,koju je osnovao apostol Petar i koja je neko vrijeme vladala

koju je osnovao apostol Petar i koja je neko vrijeme vladalagotovo cijelim krš anskim Istokom.)

Kando i George Isaiah odnijeli su jedan od svitaka u samostan svetoga Marka. Mar Atanasius je pogledao smo-tuljak i utvrdio da to nije sirijski, nego vjerojatno stari he-brejski jezik. Odlomio je komadi , zapalio ga i po mirisuustanovio da je u njegovim rukama pergament ili koža. Uosta-lom, to je ve Kando i sam ustanovio, jer je rukopise htioupotrijebiti za krpljenje obu e, u slu aju da se pokaže dakao starine nemaju vrijednosti. Mitropolit — nadbiskup mar

Atanasius — svršio je, svojedobno, potrebne teološke studije,itao je.la tinski i gr ki, govorio dobro francuski i ponešto

engleski, ali znanstvena veli ina nije bio. Njegov samostan,poznat još i po tome što je po jednoj od predaja bio u blizinimjesta gdje je Isus održao Zadnju ve eru sa svojim u enicima,posjedovao je znatnu knjižnicu starih sirijskih rukopisa. Na-dao se, neka mu to ne bude zamjereno, da e ovom prigodomobogatit i svoju riznicu još ne im vrijednim. Dobro udni jeisto njak nekim udnim navještenjem osje ao da u rukamadrži skupocjen rukopis. Saop io je trgovcu da je spremanotkupiti svitke. Kandu je, razumije se u etiri oka, dao

otkupiti svitke. Kandu je, razumije se u etiri oka, daoak i predujam od dvadeset i etiri funte. Sve se ovo, po

kasnijem kazivanju samog mar Atanasiusa profesoru Mil-laru Burrowsu, dogodilo u mjesecu Nišanu. Te se godinejevrejski mjesec Nišan poklapao po prilici s travnjem. Iz togamožemo zaklju iti da su rukopisi, od asa pronalaska, na putuiz svojeg tisu ljetnog skrovišta ve kolali na jmanje etiri dopet tjedana. A jedan je dio rukopisa pošao drugim hodom.Sami su ih Beduini, bez Kandova posredništva, bezuspješnopokušavali prodati. Bila je to posljednja godina britanskogmandata, o ekivale su se sudbonosne odluke Ujedinjenih na-roda, u zraku je ve mirisalo na barut. Turista i hodo asnikabilo je vrlo malo, te je na tržištu starina ponuda nadrastalapotražnju. Pored toga, ne treba zamjerit i ni onima koji suizrazili sumnju u vjerodostojnost ponu enih rukopisa, jer ei puno stru niji l judi griješiti poslije u svojoj ocjeni. Putovanjetog drugog smotuljka nastavljeno je odvojeno od onih kojisu ponu eni mar Atanasiusu.

No unato mitropolitovoj izraženoj želji da vidi i otkupisvitke, unato tomu što je ve , po svom tadanjem mišljenjupomalo brzopleto i velikodušno, dao tako »veliki« predujam,

pomalo brzopleto i velikodušno, dao tako »veliki« predujam,od Kandova odlaska iz samostana do njegova ponovnog po-javljivanja pro i e još nekoliko mjeseci.

Kando u me uvremenu odlazi i sam k pe ini i obavljasvoja »znanstvena« otkri a. Ono što su Beduini ostaviliuzima sa sobom u malu trgovinu u Betlehemu.

Prve subote mjeseca Tamuza, po jevrejskom kalendaru,koji se te, 1947., godine otprilike poklapao s mjesecom srp-njem, Kando iz Betlehema javlja telefonom mitropolitu damu šalje trojicu Beduina, koji žele »nešto« prodati Njegovu

preosve enstvu. Do njihova susreta s mar Atanasiusom ni tadanije došlo. Redovnik koji je Beduine do ekao na vrat ima nijenalazio da su ti spisi — po njegovu mišljenju krivotvorineili bez vrijednosti — dostojni pozornosti asnog oca mitro-polita. Ne pustivši ih ni u trijem, naputi ih da na u lakovjer-nije kupce.

Saznavši nekoliko sati kasnije za ovaj doga aj na ulazu u samostan, mar Atanasius je, vidljivo uzbu en, telefonirao Kan-du. O vaj mu je saop io da su se dvojica Beduina vratila k njemu, ostavila dio svitaka u njegovoj trgovini, ali da je tre iotišao i odnio neke svitke navodno muslimanskom šeiku Mar

otišao i odnio neke svitke, navodno, muslimanskom šeiku. MarAtanasius je pozvao Kanda da odmah do e u samostan. Kan-do je to idu i dan i u inio, te su se tada i dogovorili za slije-de i susret s Beduinima, koji su napokon došli i s Kandom za-jedno donijeli pet svitaka. Trgovina je zaklju ena. Pet svitakase našlo u posjedu poglavara samostana svetoga Marka, marAtanasiusa Jeshue Samuela, za samo dvadeset i etiri engleskefunte. Beduini su pošli zadovoljni dobrom prodajom za njihbezvrijednih starih koža, mitropolit zadovoljan što je svojojcrkvi dobavio starine koje e pomo i njezinu siromašnu bla-gajnu. Jedini koji je u ovom poslu ostao naoko nezadovoljanbio je Halil Iskender Šahin, kojega smo dosad kratko zvaliKando, vlasnik svaštarske trgovinice, postolar-krpa i pone-kad krijum arski jatak, pripadnik sirijske pravoslavne (jako-bitske) crkve iz Betlehema. Naoko stoga što e se tek višeod dva desetlje a nakon ovih doga aja otkriti da njegovi»nalazi« u vrijeme tajnog pohoda na pe inu nisu bili nimalobezna ajni. Ali, o tom poslije . . .

PRVI VLASNIK SVITAKA U NEIZVJESNOSTI

Ako je ve rije o samozvanim arheološkim pohodima nape inu Q I, treba znati da mar Atanasius nije mogao propu-stiti provjeru na licu mjesta. U mjesecu kolovozu, kad se u tom kraju odista može u pijesku skuhati jaje, ili na stijeniispe i ukusan odrezak, šalje svoje redovnike da posjete mjestogdje su Beduini, navodno, našli spise koji su ve mjesec danabili u njegovu vlasništvu. Redovnici su po opisu našli pe inu,

nasilno proširili otvor i naišli na pustoš koju su za sobomostavili pripadnici plemena Taamira, a za njima Kando. Ne-koliko cijelih glinenih posuda u dnu pe ine, krš i lom raz-bijenih grnaca, nešto dronjavih ostataka platna u koja susvitci bili umotani, i mnoštvo kožnih ulomaka. Po nalogusvoga crkvenog starješine ponijeli su sve što su mogli, alisu cijele grnce ostavili. Neizdržljiva jara, krševito bespu esprije ilo ih je u tome.

Nastojanja mar Atanasiusa da dobije potvrdu za svojepretpostavke nisu se svela samo na ovaj pohod. Pokušao jezatražiti stru na mišljenja Redovnici koji su od njega dobili

zatražiti stru na mišljenja. Redovnici, koji su od njega dobilizada u da u Jeruzalemu na u u enjake koji bi pomogli u utvr ivanju stvarne starosti i vrijednosti njegova blaga, za-klju iše da bi najmjerodavniji ljudi bili: otac Roland de Vaux,profesor i direktor £cole Biblique et Archeologique francus-kih dominikanaca i Gerald Lankaster Harding, generalni di-rektor Uprave za starine Transjordanije. No, otac de Vauxse nalazi u Francuskoj a mister Harding je doduše ovdje, alije zauzet i nema vremena primiti gospodina mitropolita .

Prva li nost do koje je uspio sti i bio je poznati orijen-talist Stephan Hannah Stephan, pripadnik njegove crkve, kojije u to vrijeme radio u Palestinskoj upravi za starine. Premdaje bio samo stru njak za arapsku povijest, Stephan je izri itoodbacio svaku mogu nost da bi rukopisi imali bilo kakvu vri-jednost. Mar Atanasius kre e osobno u samostan svetog Ste-fana, k francuskim dominikancima, da provjeri izvještaje svo-jih redovnika. Pater de Vaux stvarno nije bio u samostanu,bio je u inozemstvu, a jedan od mladih dominikanaca, znan-stvenih suradnika inst ituta, francuski uljudno stavlja na zna-nje nadbiskupu da je vjerojatno žrtva prijevare. Prije odlaska

nj nadbiskup j vjerojatn prijevare Prijmar Atanasius se sjeti da u toj ustanovi radi njegov zemljak,otac A. S. Marmadži, kao profesor arapskog jezika. O vaj jesaslušao svoga poznanika i obe ao da e mu dovesti u samo-stan J. P. U. van der Ploega, profesora starozavjetnih naukana nijmegenskom sveu ilištu u Nizozemskoj, koji se slu ajnonalazio u Jeruzalemu. To je svoje obe anje održao. Ve nakonletimi nog pregleda najve eg svitka profesor je ustanovio daje to Knjiga proroka Izaije, ali nije htio dati mišljenje o starosti rukopisa. Preporu io je svom doma inu da po e na

Hebrejsko sveu ilište, gdje ima nekoliko vrhunskih stru njakahebrejske paleografije. Ponudio se da u tu svrhu posredujeizme u u enjaka i mitropolita. Me utim, kako van der Ploegposlije opisuje, mar Atanasius je to kratko ali odlu no odbio.Potišten ali uporan, po najve oj žezi, 5. rujna kre e u Siriju,gdje je u mjestu Homsu pokazao svitke svom patrijarhuIgnatiusu Ephremu I.

Patrijarh je bio poznati stru njak za arapski jezik, ali u hebrejski se nije razumijevao. I on je posumnjao u vrijednostrukopisa koje mu je mitropolit predo io. Naputio ga je u Beirut, da na tamošnjem ameri kom sveu ilištu, što su ga

, tamošnje , gdržali metodisti, potraži savjet od profesora hebrejskog jezika.Nevjerojatno, ali istini to: profesor se nalazio u SjedinjenimDržavama. I tako se mar Atanasius vra a u svoj samostan.

Nakon kra eg odmora uporni se mitropolit ponovno obra-a svom zemljaku, Stephanu Hannah Stephanu. Ovaj mu je

donio knjige iz kojih je trebalo ste i neke osnovne pojmoveo hebrejskom alef-betu, no i od toga je bila slaba fajda!Stephan je, ina e, i dalje držao da su rukopisi bezvrijedni.Ali da bi pomogao nadbiskupu, dovodi u samostan svoga pri-jatelja Jevrejina Tuviju Wechslera, u enjaka koji je bio odli-

an poznavalac jevrejske povijesti i jezika. Nema knjige o spisima s Mrtvog mora koja ne donosi barem dio razgovoraizme u mar Atanasiusa i u enjaka Wechslera. Rije ima ovihnavoda treba vjerovati, jer su u gotovo svim pojedinostimaistovjetni , kako s potonjim prikazom toga razgovora iz peraTuvije Wechslera tako i mar Atanasiusa. Mala je razlikajedino u odre ivanju vremena; Wechsler tvrdi da se u samo-stanu svetog Marka našao u mjesecu srpnju, dok mitropolitkazuje da je do posjeta došlo koncem rujna. Wechsler je pre-

poznao, kao i van der Ploeg prije njega, da najve i svitaksadrži starozavjetnu knjigu proroka Ješaje (Izaija). Prvi jepro itao da je u drugom svitku dijelom tekst iz proroka Haba-kuka, a da tre i svitak zvu i nekako kao Tora (Petoknjižje),ali ipak nije to. »Uostalom«, izjavio je Wechsler pokazuju ina veliki stol na kojem mu je starješina samostana izložioknjige, » . . . da su ovi rukopisi odista stari dvije tisu e go-dina, kako vi to tvrdite, a da je ovaj stol škrinja puna nov-

anica od funte, sadržaj škrinje ni izdaleka ne bi domašio

pravu vrijednost rukopisa!« Wechsler je smatrao da su svitcivjerojatno bili vlasništvo neke siromašne jevrejske sinagogei da su za arapsko-jevrejskih nemira godine 1929. iz nje ukra-deni. Nikako nije htio povjerovati u pripovijest o pe inskomnalazu, jer mu se inila fantasti nom. Kad je o tom doga-

aju nakon nekog vremena proslovio, Tuvija Wechsler sepravdao da ga je zavela neobi na o uvanost i crna boja tintena jednom kraju rukopisa koji je ležao pred njim na stolu.A i nevjerojatna pripovijest koju mu je mitropolit izložio.Sa svoje strane, mar Atanasius govori o tome kako je unatoi svjedo enj osje a d i griješe d uzi

i ovom svjedo enju osje ao da svi griješe, da nešto ne uzi-maju u obzir pri ocjenjivanju svitaka. Ali što?

Po etkom listopada u samostan svetoga Marka dolaziradi pregovora o zakupu nekih nekretnina lije nik dr. MauriceBrown, Jevrejin iz novog dijela Jeruzalema. Kako je redovnik--upravitelj samostanske imovine bio odsutan, dr. Browna do-veli su mitropolitu. I kao da je rasplet sada ve bio blizu.U razgovoru crkveni starješina obavještava lije nika o drago-cjenom sadržaju svoje riznice. Dr. Brown, sa svoje strane, obe-

ava da e o tome obavijestiti prof. J. L. Magnesa , rektoraHebrejskog sveu ilišta, svoga prijatelja. Profesor Magnes jeodmah nakon dobivene obavijesti poslao u samostan dva su-radnika da pogledaju svitke. Ovi su došli, snimili dio ruko-pisa i obe ali da e uskoro poslati stru njake. Isti je dan u samostan došao i trgovac starinama Sasun, kojega je tako erobavijestio dr. Brown. Ova j je predložio mar Atanasiusu dadio rukopisa rasijeku na manje dijelove i pošalju ih u svijet,poznatim trgovcima starina. Na sre u, mar Atanasius nije nato pristao. On je sada ekao stru njaka, ili st ru njake, koji

su imali do i s Hebrejskog sveu ilišta, kako bi kona no po-tvrdili njegove pretpostavke koje su se zasnivale na nekom,još ni im znanstvenim nepotkrijepljenom osje aju. I, eto, ras-pleta još uvijek nije bilo. Mar Atanasius, nadbiskup-mitro-polit Sirijske pravoslavne crkve (jakobita) u Jeruzalemu, e-kao je ovaj put ponovno uzalud. Jer onaj glavni stru njak,kojega su namjeravali poslati u njegov samostan, vjerovaliili ne: nije bio u zemlji, nalazio se na putu, držao je preda-vanja u Sjedinjenim Ameri kim Državama.

STRU NA PROCJENA: ŠTIVO STARO NAJMANJE DVA TISU LJE A

Ne mijenjamo mjesto radnje. Mijenjamo glavne li nosti.Ako tako smijemo re i. Upoznat emo posljednjeg iz lancaposrednika. Feidi Salahija, trgovca starinama iz Betlehema,koji je prodao svoj dio plijena — kome — vrijeme je da ita-lac i njega upozna: dr. profesoru Eliezeru L. Sukeniku, šefukatedre za arheologiju na Hebrejskom sveu ilištu i poznatompaleografu, koji o svim ovim do sada odigranim doga ajimanije imao pojma, ak ni nakon svog povratka iz Amerike.

A sad emo prolistati malo po dnevniku profesora dr. E.

A sad emo prolistati malo po dnevniku profesora dr. E.L. Sukenika i sje anjima njegova sina, profesora arheologijeJigaela Jadina.

28. studenoga 1947. Jigael Jadin, student arheologije, na-elnik vrhovnog štaba ilegalnog pokreta otpora Hagane

(obrana — na hebr.), koja je do tada vodila borbu protiv bri-tanskih trupa i branila jevrejska naselja od upada regularniharapskih jedinica, kojima su uglavnom zapovijedali engleskioficiri, dolazi na savjetovanje sa svojim podru nim zapovjed-nicima u Jeruzalem. Bilo je to u predve erje 29. studenoga,kada e u Organizaciji ujedinjenih naroda dvotre inskom ve-

inom biti izglasana rezolucija o podjeli britanske manda-torne oblasti Palestine na Izrael i Jordan. Prije povratka u Vrhovnu komandu Hagane, koja se nalazila negdje u okoliciTel Aviva, odlazi u posjet svojim roditeljima i nalazi svogaoca, profesora Sukenika, u stanju najve e uzbu enosti. Od-mah nakon pozdrava dr. Sukenik je upitao sina: »Sto da i-nim? Da li da idem u Betlehem? Moram. To mi je prvo štotreba uraditi ujutro. Što veliš na to?« Jadin je pretpostav-ljao da je otac napravio neko uzbudljivo arheološko otkri e,i kako se žurio u komandu, zamolio je oca da mu ukratkoispri a što se to dogodilo Evo te povijesti

ispri a što se to dogodilo. Evo te povijesti.U nedjelju, 23. studenoga, dakle pet dana prije ovog raz-

govora izme u oca i sina, dr. Sukenik je u svom kabinetuna sveu ilištu našao poruku prijatel ja Jermenina, trgovca sta-rinama. Neka se profesor odmah javi. Bilo je neuobi ajenoda krš anin u nedjelju, na dan svoga svetog odmora, želivjerojatno poslovni sastanak. Profesor ga je pozvao odmahnakon održanih predavanja. Kako telefonom nije htio saop-

iti o emu se radi, Jermenin je (dr. Sukenik ga u dnevnikuzapisuje kao »X«) zamolio profesora da se neizostavno na u

slijede ega jutra. Susret je dogovoren na granici Vojne zoneB. Britanske su trupe, naime, podijelile grad na tzv. Vojnezone. Prijelaz iz jedne u drugu bio je dopušten samo uz po-sebne propusnice. Budu i da ni jedan od njih nije imao tupropusnicu, razgovor se idu ega jutra vodio preko bodlj ikavežice, kojom su zone bile odijeljene. Preko ži ane prepreke,iz pove e lisnice, Jermenin pruži prema Sukeniku komadi ekože na kojima su se vidjela hebrejska pismena. Sukenik jetada uo pripovijest o Beduinima koji su našli neke kožnesvitke u pe ini kraj Mrtvoga mora, a ovaj ulomak dio jeonih što ih je prije dva dana neki trgovac iz Betlehema

onih što ih je prije dva dana neki trgovac iz Betlehemaponudio prijatelju X-u. ( italac e se sjetiti da je jedan odtrojice Beduina pošao svojim putem u unov ivanju plijena,nakon što su bili udaljeni iz samostana svetog Marka. Posvemu sude i, ovo su svitci koji su tada, po Kandovu kaziva-nju, predani muslimanskom šeiku iz Betlehema.) Dr. Sukenikje od britanskih vojnih vlasti nabavio propusnicu, posjetiosvoga prijate lja Jermenina u Zoni B i pogledao ulomke. Toje bilo u etvrtak, 27. studenoga. Stari je profesor ugledaovrstu slova hebrejskoga alef-beta, koja mu je bila poznatas nekih zapisa iz grobova što ih je u nekoliko navrata ot-krio u Jeruzalemu i oko njega, a koji su ve inom potjecaliiz vremena kad osvaja i Rimljani još nisu bili srušili grad,prije gotovo dvije tisu e godina. Po vlastitu kazivanju, takvaje slova vi ao urezana na kamenoj podlozi, ak i risana nasti jenju grobnica, ali je ovo prvi slu aj da ih je vidio ispisanaperom po koži. Pomislio je i na krivotvorinu, ali se sjetio daje možda rije o nekoj od g e n i z a1 te je odlu io prihvatitiopasnost nabavke bezvrijedne stvari, usudiv se u ta, za n jpogibeljna, vremena prije i u stari dio Jeruzalema. Pri jateljX mu je saop io da njihov zajedni ki poznanik trgovac stari

X mu je saop io da njihov zajedni ki poznanik, trgovac stari-nama iz Betlehema, ima nekoliko svitaka, i da ih je spremanprodati Muzeju starina Hebrejskog sveu ilišta.

1 Geniza — hebr.: skrovište; po jevr. vjerskim propisima svi su semolitvenici, biblijski i drugi sveti spisi morali skupljati u posebnu škrinjuu hramu ako su se oštetili, a tako isto i drugi predmeti za vjerske obrede,da bi ih nakon stanovitog vremena sahranili (GNZ — sahraniti, poko-pati). Isto se inilo i s na enim apokrifnim tekstovima, jer K n j i g u jebilo zabranjeno grubo uništiti.

I sada je sinu bilo odgovoriti na o evo pitanje, je li uputnoprelaziti ak u Betlehem, baš sutra, 29. studenoga 1947., nadan izglasavanja rezolucije Ujedinjenih naroda o podjeli Pa-Jestine? Evo što o tome piše sam Jadin:

»Što mu je trebalo odgovoriti? Kao student arheologije,i sam sam osje ao da se ovakva prilika za nabavku takvihneprocjenjivih dokumenata ne smije propuštati. S druge stra-ne, kao na elnik operativnog štaba Hagane, savršeno znams kojim se opasnostima suo ava putuju i u arapski Betlehem.A kao sin, bio sam rastrzan izme u oba osje aja. Pokušaosam izbje i odgovor, ali uo i odlaska pobijediše u meni sin

izbje odgovor, pobijediši vojnik, i rekoh mu da ne ide. Pozdravio sam se s njim i s majkom i pošao u Tel Aviv. Otac je na sre u odbacio mojsavjet i slijede e jutro krenuo u Betlehem. Ali to sam otkriotek mnogo kasnije.«

Sutradan ujut ro profesor je nazvao svoga prijatel ja i oba-vijestio ga da dolazi k njemu za koji as. Odmah nakon do-laska krenuli su autobusom u Betlehem. Stigli su bez nezgodai ušli u ku u trgovca Feidi Salahija. Po kazivanju dr. Suke-nika, uvodna razmjena uljudnosti, obavezna na Istoku, t ra-jala je vjerojatno oko pola sata, ali se njemu inilo kao datraje cijelu godinu. Salahi je nakon prelaska na poslovnutemu, koju je na eo profesorov prijate lj , ispri ao sve što jeznao od Beduina o nalazima, naravno, prešu uju i prodajusvitaka mar Atanasiusu. Letimice pogledavši svitke, profesorje, poštuju i obi aje, izjavio da želi m o ž d a te svitke i kupiti, no da bi ih kod ku e htio malo bolje pogledati, a da e se o cijeni dogovoriti. Odgovor e dati preko zajed-ni kog prijatelja , koji ga je i doveo u vezu s njim, za dvadana. Feidi Salahi je pristao, te su dr. Sukenik i njegov prija-telj Jermenin ponijeli tri svitka, ve u koli inu ulomaka i dvije

j ponijel , dvijglinene posude natrag u Jeruzalem. Došavši u svoj dom, dr.Sukenik po ne pregledavati donesene svitke. Ustanovio jeda su pisani lijepim hebrejskim jezikom, ali ni u starozavjet-nim, pa ni u izvanbiblijskim, apokrifnim knjigama nije na-lazio sli no štivo. Još u toku no i pozove kolege, traže i nji-hovo mišljenje, ali ni oni nisu znali za knjige sli nog sadr-žaja. Što se dan više primicao, stari je u enjak bivao sveuzbu eniji, jer je postajao svjestan da se pred njim nalazerukopisi koje prije njega ljudsko oko nije italo najmanje

dvije tisu e godina. Ujutro je odlu io kupiti rukopise, noprošao je još cijeli dan dok je uspio telefonom javiti svomprijatel ju, Jermeninu, da obavijesti Salahija o svom pristanku.Nakon nekoliko dana uo je dr. Sukenik prvi put o svitcimašto ih je kupio mitropolit-nadbiskup sirijske pravoslavne cr-kve, od službenika sveu ilišne knjižnice koji je svojedobnobio u samostanu svetog Marka da ih pogleda. O vaj se prav-dao da su neko vrijeme nakon posjeta zvali telefonom samo-stan, ali mar Atanasiusa tamo nije bilo. Sukenik je odmahnaslutio da se radi o rukopisima iste knjižnice iz koje potje ui njegovi spisi. Htio je pohoditi samostan, ali je to ve bilo

nemogu e. U me uvremenu ponovno se javlja prijatelj X.U izgledu je, kaže, nabavka novih svitaka, s istog vrela. No,do ve e nabavke nikad nije došlo, iako je stari u enjak upri-li io još neki sastanak na ži anoj ogradi.

Profesor Sukenik nije gubio vrijeme. U Jeruzalemu jenašao dr. J. Biberkrauta, koji se prihvatio složenog poslaodmotavanja svitaka, od kojih su se samo neki mogli otvoritibez suradnje sa stru njakom. Vrijeme, svih dvadeset stolje a,

inilo je svoje. Koža je bila suha, krta, lomila se prigodomotvaranja, te su se morali primjenjivati razni na ini — odkemijskih do fizi kih — da se rukopisi otvore za znanosti javnost sa što je mogu e manje ošte enja. Strpljivim radomoba su u enjaka uskoro ugledala štivo koje je govorilo o ne-kom agokalipti kom ratu Sinova svjetla protiv Sinova tame.Djelo za koje do tada nitko nije znao. Drugi svitak, dotadtako er nepoznat, bio je ispisan stihovima koji su bili nalikna psalme^.

Potkraj sije nja godine 1948. Sukenik je dobio pismo odsvoga dobrog poznanika iz starog dijela Jeruzalema. Vjero-jatno iz razloga sigurnosti nije htio ni u svom dnevniku,

jatno iz razloga sigurnosti nije htio ni u svom dnevniku,a to ni njegov sin u svojoj knjizi nije u inio druk ije, ime-novati pošiljaoca poruke. Od profesora Millara Burrowsadoznajemo da je to bio Anton Kiraz, lan sirijske pravoslavneop ine. Na njegovu je imanju, na obroncima jednog od jeru-zalemskih brda, profesor Sukenik dvije godine prije toga ot-kopao stari jevrejski grob iz prvog stolje a našeg vremena.Kiraz javlja da je u posjedu nekih starih hebrejskih svitaka, i Jieka profesor nazna i gdje bi mogli uprili iti susret. Odlu ilisu se za sastanak u zgradi ameri ke krš anske omladinske

organizacije YMCA, koja se nalazila u zoni B. Sukenik i Kirazuspjeli su dobiti propusnice. Velebna zgrada YMCA, s neko-liko klubskih prostorija, restorana, knjižnicom, itaonicom,sportskim terenima i dvoranama, u to je doba služila kaosastajalište arapskih voda. Ti su se vjerojatno za udili sta-rom knjiškom moljcu, koji u takva vremena s knjigama podpazuhom ulazi u zgradu, a zatim, ne gledaju i ni lijevo nidesno, ravno u knjižnicu. Tamo ga je ve ekao knjižni ar,tako er lan sirijske jakobitske crkve, i uveo ga u svoj ured.Za koji trenutak tu se pojavio Anton Kiraz i stavio na stolpred profesora nekoliko starih kožnih svitaka. Nakon leti-

mi na pregleda dr. Sukenik je utvrdio da se pred njim nalazicio svitak knjige proroka Izaije, a drugi da su njemu nepo-znati rukopisi. Ponovno je slušao povijest o pe ini i pripad-nicima beduinskog plemena Taamira. Kiraz je dodao da susvitci sada vlasništvo sirijskog mitropolita i njegovo. Zatra-žio je mišljenje o vjerodostojnosti spisa, kao i o njihovojstarosti. Sukenik je ustanovio da su ovo rukopisi koji , vjero-jatno, potje u s istog vrela kao i oni što ih je on uspiodobaviti i izrazio želju da ih otkupi za potrebe Hebrejskogsveu ilišta. Zamolio je Kiraza da mu spise, radi pomnijegpregleda i predo avanja rektoru dr. Magnesu, ustupi na neko-liko dana. Kiraz je pristao, i Sukenik je napustio zgraduYMCA s dragocjenim rukopisima. Nekoliko dana i no i pro-veo je u grozni avu prou avanju, djelomi nu snimanju spisai pokušaju da na e nov ana sredstva za otkup svitaka. Kaoi kod prve kupovine, kada je na svoje ime podigao pozajmicuiz banke, sada je zatražio ve u svotu, a kad su ga s obziromna nemirno stanje odbili, ponudio je banci ak i svoju ku una intabulaciju. Ni ta njegova ponuda nije prihva ena. Na-pokon je zatražio novac od visokih rukovodilaca Jevrejskeagencije, koja je bila zapravo neslužbeni prethodnik budu e

agencije, koj j zaprav prethodniizraelske vlade.

U svom grozni avom htijenju da saop i svijetu vijest o nalazu svitaka koji, po tadanjem uvjerenju dr. Sukenika,zna e golem doprinos za prou avanje povijesti jevrejskog na-roda, njegove kulture i vjere, stari u enjak saziva koncemsije nja konferenciju za novinstvo u prostorijama Jevrejskeagencije. Zaboravio je pri tom ak i to da je baš u to vrijeme,za koje je sastanak sazvao, artiljerija Arapske legije svako-dnevno tukla tu zgradu i njezinu okolicu. No, nešto je ve

»procurilo« me u novinare, te su se ak i u tim neobi nimuvjet ima do zadnjega pojavili u zakazano vrijeme. Profesordr. E. L. Sukenik im je saop io da je znanost dobila u rukenajstari je hebrejske rukopise starozavjetnog sadržaja, kao i rukopise do tada nepoznate jevrejske sekte, od kojih je jedannazvao R a t s i n o v a s v j e t l a p r o t i v s i n o v at a m e . Pored toga iznio je tvrdnju da su rukopisi starioko dvije tisu e godina i da potje u izme u drugog i prvogstolje a prije našeg vremena. Novinari su, po sebi se razumije,odgovorili nizom manje ili više senzacionalisti kih lanakapo tisku cijeloga svijeta, a napisi koji obra uju ovaj sadržaj

p cijelog svijeta, napis koj obra uj j jpojavljuju se još i danas, pune dvadeset i tri godine od togadana.

U petak, šestog velja e, bio je dan kad je obe ao da eKirazu vrati t i rukopise. Poštenje za poštenje, dr. Sukenik jeteška srca pošao u zgradu YMCA. Vra aju i Kirazu spise,izjavio je da ih želi kupiti, iako za to nije imao još nikakvihslužbenih pokri a, pa ni novca. Nakon isto nja kog poga-

anja oko cijene, bez utvr ene kona ne svote, Kiraz i Sukenikdogovoriše se za slijede i sastanak u jugoslavenskom konzu-latu. Kiraz je otišao sa spisima, obe avši da e posredovatikod mitropolita .

Nekoliko dana nakon ovog sastanka predstavnici Jev-rejske agencije saop ili su profesoru da mu stavljaju naraspolaganje bilo koju svotu potrebnu za nabavku dragocje-nih spisa. Ali do sastanka u jugoslavenskom konzulatu ni-kad nije došlo. Kiraz je nešto poslije napisao Sukeniku damitropolit ne želi prodati svitke, da bi uskoro zatim u enjakdoznao da je mar Atanasius stupio u vezu s Ameri kom ško-lom za istraživanja Istoka. Profesor Sukenik je umro godine1953. u uvjerenju da je »ta dragocjena baština izgubljena za

jevrejski narod«.

»NAJVE E OTKRI E MODERNIH VREMENA«

Što se bilo dogodilo u samostanu svetog Marka i navelomitropolita da prekine pregovore sa Sukenikom? Otac ButrosSowmy predložio je svom starješini da se raspitaju u ustanovikoju do tada nisu posjetili. Bila je to malo as spomenutaAmerican School of Oriental Research, koja je godinama

bila centar za arheološke studije u Palestini. Nekoliko go-dina tom je ustanovom ravnao prof. W. F. Albright sa sve-

ilišta John Hopkins iz Baltimorea u SAD. Od po etkagodine 1948. školom je ravnao prof. Millar Burrows s Yalesveu ilišta.

17. velja e 1948. otac Butros nazvao je telefonom Ame-rikanca biskupa Stewarta i upitao ga kome bi se u Ameri kojškoli obratio za savjet i mišljenje o nekim starim hebrejskimrukopisima. Biskup Stewart ga je uputio na dr. Williama H.Brownleea, u enika odsutnoga ravnatelja prof. Burrowsa.Pater Butros Sowmy nije našao ni dr. Brownleea, nego je

y nij , neg juspio govoriti s ravnateljevim zamjenikom dr. Johnom C.Treverom, koji ga je zamolio da idu i dan donese rukopiseo kojima govori.

Slijede i dan popodne došao je otac Butros u pratnji svogabrata Ibrahima i donio svitke. Nemogu e prepreke se na-stavljaju: profesor dr. Brownlee napustio je zgradu pred do-lazak predstavnika sirijskog mitropolita i zbog teško a u pro-metu nije se stigao vrati ti na vrijeme. Primio ih je dr. Trever,pogledao rukopise i po dopuštenju oca Butrosa prepisao dvareda iz najve eg svitka. Otac Butros je Treveru rekao da jete rukopise našao pri pregledu knjižnice u samostanu svetogMarka, medu starim sirijskim spisima. Po kazivanju dr.Trevera, slova mu se, nenaviknutom, u iniše udna i strana.Nakon njihova odlaska Trever je slova prerisana sa svitakapo eo uspore ivati sa snimcima starih hebrejskih rukopisa izškolske zbirke i ustanovio da je ta vrst slova najpribližnijaonima s poznatog Naš papirusa, ulomka, do tada u znanostismatranog najstarijim poznatim hebrejskim tekstom, kojegasu vrijeme nastanka u enjaci stavljali od drugog stolje aprije našeg vremena do prvog stolje a n. v., te je stoga posve

razumljivo njegovo uzbu enje, toliko sli no ushi enju profe-sora Sukenika, osobito nakon povratka Brownleea, koji jeustanovio da su ta dva reda iz Izaije. U svom lanku, objav-ljenom godine 1948. u XI. br. asopisa »The Biblical Archeo-logist«, Trever ovako opisuje svoje osje aje nakon ovogotkri a:

»Te se no i spavati uop e nije moglo. Po glavi su mise gomilala brojna pitanja. Koliko je dug bio veliki svitak?Koliko je bilo od Izaije u njemu? Može li biti vjerodostojan?

Ono nešto tragova korektorske ruke na posl jednjih dvanaeststupaca ine se donekle dokazom vjerodostojnosti. Ali, kakomože takav jedan savršeni rukopis biti tako star kao papirusNaš?« J

Slijede i dan Trever se probija u stari dio grada i posje-uje samostan svetoga Marka. Otac Butros Sowmy predstav-

lja ga nadbiskupu-mitropolitu mar Atanasiusu, koji dopuštasnimanje svitaka na fotografske plo e. Obe anje da e svitkedostaviti u Treverovu ustanovu ispunjeno je u subotu, 21.velja e 1948. I tada su, otprilike godinu dana nakon izlaskaiz svoga vjekovnog skrovišta, oko dvije tisu e godina od

svog vjekovnog , dvij godinsvog nas tanka, potamnjeli, lomni, od pustinjskih mravi po-negdje nagriženi kožni svitci stali pred oko, staklenu le ujednog od izuma suvremenog ovjeka, pred cameru obscurufotografskog aparata. Dvojica mladih u enjaka, dr. Treveri dr. Brovvnlee, radili su dan i no . Snimili su, uz najve enapore, veliki svitak za koji je ve nekoliko u enjaka usta-novilo da sadrži knjigu proroka Izaije, pa još i svitak kojegaje sadržaj tek poslije shva en, a u ovoj e ga knjizi italacu prilogu poznati kao P r a v i l n i k z a j e d n i š t v a^Vrativši snimljene rukopise mar Atanasiusu, uzeli su još dva,ali su do povratka profesora Millara Burrowsa s puta uspjelisnimiti samo jedan svitak, za koji je dr. Brownlee utvrdioda je to tuma enje dijelova knjige proroka Habakuka. Prvesu snimke poslali profesoru Williamu F. Albrightu u Ame-riku, a mar Atanasiusu su nakon završena posla predali pojedan snimak od svih koje su na inili. Nakon ovih snimanjadošlo je, navodno, do jednog od ponovnih susreta AntonaKiraza s profesorom Sukenikom, po kasnijem kazivanju marAtanasiusa. Me utim, iz dnevnika profesora Sukenika vidimoda je on svoje prijepise, koje je poslije objavio zajedno s ruko-

pisima kupljenim u Betlehemu, sa inio prije šestog velja e,jer je u ta j dan — vjeran danoj rije i — dragocjene rukopisevratio Antonu Kirazu. Mutni prikazi doga aja iz tih danaukazuju da se mar Atanasius u to vrijeme zanosio nadomu goleme dolarske iznose što ih je mislio dobiti od Amerika-naca, koji su mu naposl jetku potvrdili vjerodostojnost i sta-rost rukopisa iz riznice njegova samostana. Došlo je, dakle,do o ekivanog raspleta za upornog nadbiskupa-mitropolitamar Atanasiusa Jeshue Samuela.

Svitak Zahvalnica,prije odmotavanja

Stranica-stupac velikog rukopisa lzaija I (odj. 46, 1—47, 11)

Stupci (6), (7) i djelomice (S) iz svitka Pravilnik zajedništva (na ovoj i slijede oj stranici)

No, stvarnog raspleta nema, jer uskoro po inje nešto štoe mnogi u enjaci i publicisti nazvati — bitkom za svitke.

28. velja e 1948. profesor Millar Burrows, direktor Ame-ri ke škole za istraživanja Istoka, vra a se s puta, iz Iraka,u Jeruzalem u kojemu pršte bombe, ginu ljudi. Ali u svojoj jeustanovi našao sve u redu. Još više, našao je svoje suradnikeu iznimnom stanju napetosti zbog rukopisa. Stoga je odmahnabavio propusnicu za ulazak u stari dio grada i pošao s Tre-verom u samostan svetog Marka kako bi i osobno vidio svitke.Uo i Burrowsova povratka Trever je govorio s mitropolitom,te ga je »upoznao« sa zakonskim propisima o starinama. Tougla en upozorenj navel j Atanasius d izjavi kak

ugla eno upozorenje navelo je mar Atanasiusa da izjavi kakoje »u svemu i na svaki mogu i na in voljan sura ivati s Ameri kom školom u iteresu iskopavanja u pe inama«. Na-kon toga došlo je r š e razmjene posjeta izme u starješinesamostana i školskih rukovodilaca.

15. ožujka 1948. dr. John Trever dobiva odgovor od pro-fesora Johna Albrighta:

»Moje najsrda nije estitke za najve e otkri e rukopisamodernih v r e m e n a . . . Pretpostavljam da su, od prilike, izstote godine prije K r i s t a . . . Kakav potpuno nevjerojatannalaz! I, sre om, nema na ovom svijetu mjesta ni za naj-manju sumnju u vjerodostojnost rukopisa . . . «

18. ožujka 1948. mar Atanasius ponovno dolazi u školu.Prof. dr. Millar Burrows, dr. John Trever i mar Atanasiusvode pregovore, treba po i pe ini u pohode. Naime, neko-liko dana prije toga otac Butros rekao je napokon Treveruda svitci nisu iz samostanske knjižnice, nego iz jedne pe inena obalama Mrtvoga mora. Prvi dogovori i prethodni pri-stanak mitropolita da e se rukopisi pojaviti u izdanju Ame-ri ke škole. O n bi imao od prihoda 5 %.

19. ožujka 1948. mar Atanasius stavlja Johnu C. Tre-veru do znanja da se rektor Hebrejskog sveu ilišta, dr. Mag-nes, zanima za rukopise.

20. ožujka 1948. prof. Burrows pokušava ugovoriti posjetpe ini. Do toga nije došlo.

25. ožujka 1948. Trevera hitno pozivaju u samostan. MarAtanasius mu priop uje da je »otac Butros Sowmy jutros na-pustio samostan sa svim rukopisima, na putu za jedno sigurnomjesto izvan granica P a l es t in e . . . « No, po Treverovu kazi-

2 Kri ans tv o pr i j e Krista 17

vanju, »bila je to novost koju smo o ekivali uti ve nekolikodana; štoviše, mi smo ih upozoravali na važnost toga poteza«.

30. ožujka 1948. dr. Brownlee napušta Jeruzalem, putujeu SAD.

2. travnja 1948. prof. Millar Burrows odlazi u Haifu, naputu u SAD.

3. travnja 1948. dr. John Trever sastaje se zadnji put s mitropolitom mar Atanasiusom i njegovim redovnikom ButrosSowmyjem, koji je još bio živ.

5. travnja 1948. dr. John Trever leti avionom za Beirut,na putu u SAD.

14. svibnja 1948., pono prestaj mandatorn vlas Bri

14. svibnja 1948., u pono , prestaje mandatorna vlast Bri-tanskog imperija u Palestini. Na osnovi Balfurove deklara-cije iz godine 1917. i odluke Ujedinjenih naroda iz godine1947. — proglašen je osnutak države Izrael. S druge stranenovopovu ene grani ne crte nastaje kraljevina Jordan. Bri-tanske trupe napuštaju zemlju. Sedam arapskih zemalja na-pada novostvorenu državu Izrael. Rat. Arapska legija, podkomandom engleskog brigadira Glubba (nakon prelaska naislam zvat e se Glubb-paša) po inje tu i jevrejsku etvrt u starom gradu. Samostan svetoga Marka nalazi se na rubustare jevrejske etvrti. Topovska vatra nanosi teška ošte enjasamostanu. Otac Butros Sowmy gine.

Nakon stišavanja prilika i boravka u Jordanu i Siriji marAtanasius, s rukopisima u prtljagi, plovi u Sjedinjene Države,na poziv profesora dr. Millara Burrowsa. Stiže krajem sije njagodine 1949.

ZNANSTVENICI N A TRAGU SVITAKA

Studeni godine 1948.Na stolu odgovornog ravnatel ja za starine u Jordanskoj

kraljevini, s osmomjese nim zakašnjenjem, leži travanjski brojB u l l e t i n o f t h e A m e r i c a n S c h o o l s o f O r i e n -t a l R e s e a r c h - a . Odgovorni ravnatelj je bivši nadgled-nik za starine britanske mandatome vlade, Gerald LankesterHarding, sada u službi, da re emo, jordanskoga kral ja i nje-

gove novostvorene kraljevine. Iz asopisa je mister Hardingmogao saznati da su na njegovu podru ju ravno prije osam-naest mjeseci otkriveni basnoslovni nalazi, o kojima sada vegovore i pišu diljem svijeta priznati u enjaci i st ru njaci svogaposla. Ne bi se moglo re i da je Hardingovim o ima u rat -nom metežu promaklo ono što je svjetski tisak po eo bilježitinakon konferencije za novinstvo dr. Sukenika. Bit e prije daje i on, kao znalac, posumnjao u vjerodostojnost napisa, a i nalaza, te je vijesti koje su se po ele pojavljivati po raznimlistovima olako svrstao me u one »patke« koje su i prije go-vorile o » udesnim nalazima« raznih starina, od zapisa do

itavih knjig kraj bi otkril kak manj ili

itavih knjiga — a na kraju bi se otkrilo kako su manje iliviše dobro skrojene krivotvorine. Nakon kratke ali brze istra-ge Harding je saznao neke injenice kojih kona ni zbroj svodina ovakav, za Engleza neuobi ajeno nediplomatski na in:

» . . . On 1 je poslije prokrijum ario iz zemlje svitak Izaije,Priru nik o posluhu, Komentar Habakuka, Apokalipsu Lameh,neke poduže ulomke iz Daniela, i naposljetku ih ponio sasobom u SAD . . . «

Na Hardingov je poticaj jordanska vlada zahtijevala ne-izostavni povrat rukopisa. Ali, u senzacionalisti kom je tiskuve nastalo pravo nadmetanje u ocjeni vrijednosti svitaka,svote su se dizale do astronomskih veli ina, tako da mar Ata-nasiusu ni na pamet nije padalo poslati spise natrag u Jeru-zalem, a kamoli osobno se vratit i pod pravnu nadležnostjordanskoga dvora. Tako Geraldu Lankesteru Hardingu nijepreostalo drugo nego da pokuša sam otkriti izvorišta, pe inuu kojoj su starine na ene i ljude koji su ih našli, preprodalisvitke ili barem pri tom posredovali. Vidjet emo da mu tonije lako polazilo za rukom. Svi pokušaji da u samostanu sve-toga Marka, ili od drugih žitelja starog dijela Jeruzalema,

nešt sudionicim pohod pe inu završavali

sazna nešto o sudionicima pohoda na pe inu, završavali sus neuspjehom. Zid šutnje isprije io se izme u njega i svihupitanih. Hardingu e, posve nenadano, ipak pomo i staracod blizu devedeset godina. Pred Josefom Saadom, novim taj -

1 Harding ovdje, razumije se, govori o mar Atanasiusu. On još upo-trebljava nazive za pojedine svitke koji su tada bili u prometu: P r i -r u n i k o p o s l u h u (Manual of Discipline), A p o k a l i p s a L a -m e h i si., o emu e italac u slijede em poglavlju biti podrobnoobaviješten.

2 * 19

nikom Jordanske uprave za starine, u svojoj e vremešnojbrbljavosti jedan redovnik samostana svetoga Marka izre istrogo uvanu tajnu. Bijaše to otac Jusif, kojega je Saad slu-

ajno zapitao za mjesto gdje se nalazi pe ina u kojo j suna eni rukopisi. U polutami samostanskih svodova, dobro-

udni, od bremena godina gotovo obnevidjeli redovnik nijemogao opaziti migove svoje subra e, te je tako Hardingovpoklisar saznao da se pe ina nalazi me u surim stijenjemkoje se, ome uju i Judejsku pustinju, spušta na jednu površnegdje na polovici puta izme u Jerihona i mjesta zvanog RasFešha, na stotinjak kora aja od obale Mrtvoga mora. Sad jeve i Harding imao po etni putokaz

ve i Harding imao po etni putokaz.Otpril ike u isto vrijeme, kada je G. L. Harding iz ame-

ri kog stru nog asopisa saznao za otkri a, u pohod na pe inu(još nikome tada nije bilo poznato da e se ova esto ra-bljena imenica uskoro po eti pojavljivati — u množini!) po-lazi promatra Organizacije ujedinjenih naroda, belgijski ka-petan Philipe Lippens, nekadanji student orijentalistike nasveu ilištu u Louvainu, koji je prirodom svog zaduženja u Komisiji za nadzor primirja mogao mnogo toga saznati pre-laze i slobodno novostvorene granice, na kojima je još tu i tamo vo ena pokoja arka izme u zara enih strana. On jenešto prije polaska na dužnost u odred Ujedinjenih narodave ponešto itao o otkri ima rukopisa, te je blizina mjestanalaza samo podgrijala u njemu postoje e zanimanje i željuda sudjeluje u, tako se barem vjerojatno potajice nadao, mož-da novim otkri ima. Posjetio je nekoliko ustanova u Jeruzale-mu, novog direktora Ameri ke škole za istraživanja Istoka O.R. Sellersa, patera de Vauxa iz francuske Biblijske škole, i dru-ge. 24. sije nja 1949. uprili io je susret sa zapovjednikom 3.brigade Arapske legije, Englezom, generalom Lashom, koji jena razgovor pozvao svoga savjetnika za arheologiju, majora

razgovo pozva svog savjetnik arheologiju majorAshtona. italac ne e zamjeriti ako iz raznorodnih sje anjasudionika danas ne možemo to no odrediti pojedinosti kojese odnose na nekoliko slijede ih dana. Jedno je sigurno: dase u akciju koju je zapo eo kapetan Lippens istodobno uklju-io i G. L. Harding, otac de Vaux, Hardingov tajnik dr. Josef

Saad, major Ashton i kapetan Legije Akkash el Zebn. Oštrooko Arapina, kapetana el Zebna, nakon sedamdeset i dvasata traganja, ugledalo je pe inu, pred kojom su našli gomileizba ene zemlje i lom razbijenih grnaca. Da bi utvrdili da se

nalaze pred pe inom iz koje potje u dotadanji nalazi, grupaje po ela sustavna otkopavanja, u toku kojih su naišli naveliku koli inu kožnih ulomaka, za koje su u po etku mi-slili da pripadaju onim istim svitcima što su odavde prijeodneseni, nešto papirusnih ulomaka, zatim dosta sagnjiletkanine, komade pe ene gline, ali i dvije rimske svjetiljke s nalomljenim rimskim loncima.

U toku rada, koji je bio neobi no naporan zbog uskogprostora u maloj pe ini Q I, u enjaci su od konca sije nja dokonca velja e naišli na daljnje tragove nestru nih lovaca nablago. Slojevi su bili ispremetani, a u vjekovima taloženim

blago. Slojevi su bili ispremetani, a u vjekovima taloženimkrhotinama stijenja i praha nailazili su i na otpatke su-vremene odje e, novinskog papira, opuške cigareta, pa ak i jedan džepni ru ni stroj za savijanje cigareta (koji e neštoposlije poslužiti Hardingovu pomo niku Saadu za identifika-ciju jednog od Taamira Beduina, sudionika prvih pohoda nape inu!).

Nalomljeni komadi pe ene gline i ostaci tkanine potvr-dili su prijašnje iskaze Beduina da su svitke našli u posu-dama, umotane u platno. Stotine ulomaka, to nije: šest sto-tina, od kojih je na nekima bilo samo nekoliko slova, a nanekima po cijele re enice ili ak i stupci, bili su ispisaniistim na inom kao i oni na prije na enim cijelim svitcima.Radilo se dakle — po krhotinama zemljanih posuda ustano-vljeno je da je tu bilo mjesta za oko pedeset grnaca — o pove oj knjižnici, jer su potonjim mjerenjima utvrdili da je u jedno grne moglo stati nekoliko svitaka. Ono malo nalazaiz vremena Rimljana u istoj pe ini upu ivalo je na ona po-vijesna kazivanja, po kojima su ve u prvim stolje ima našegvremena nalazili kožne svitke rukopisa u pe inama krajMrtvoga mora. Veliki krš anski teolog Origen, koji je živio

1

od 185. do 254. godine n. v. — tvorac glasovitog H e x a p 1 a1

l H e x a p l a — jedno od prvih kriti kih izdanja Biblije. Jedanpored drugoga ispisani su stupci: I. hebrejskog teksta; II. isti tekst ispi-san gr kim slovima; III. gr ki prijevod Aquile iz vremena Hadrijana; IV.gr ki prijevod Symahosa; V. gr ki prijevod Septuaginte (Sedamdeseto-rice); VI. gr ki prijevod Theodotiona, smatran revizijom Septuaginte.( S e p t u a g i n t a — gr ki prijevod SZ. Prema predaji, po narudžbi Pto-lomeja II. Filadelfa. SZ su na gr ki jezik prevela 72 u enjaka, Jevreja, u III. st. prije n. v., u Aleksandriji.)

izdanja Biblije — piše o tome da su u okolici Jerihona našlisvitke u glinenim posudama. Znatno kasnije, 800. godinen. v., u pismu nestorijanskog patrijarha Timoteja iz Seleuki-je, upu enom mitropolitu iz Elama, govori se o tome da jeneki lovac, Arapin, u okolici Jerihona našao pe inu tragaju iza zalutalim psom. U pe ini je naišao na velik broj hebrejskihsvitaka, o emu je obavijestio jeruzalemske Jevreje, koji sunašli svitke Petoknjižja i drugih knjiga, kao i oko dvije sto-tine do tada nepoznatih Davidovih psalama! I u naše jevrijeme, da kažemo, bilo govora o pe inskim nalazima starihjevrejskih rukopisa Zna se za veliki skandal kad je u Lon-

jevrejskih rukopisa. Zna se za veliki skandal, kad je u Lon-donu, godine 1883., trgovac starinama iz Jeruzalema, Šapira,izložio prodaji stare svitke, odlomke iz V. knjige Mojsijeve(Ponovljeni zakon) i tvrdio za njih da su na eni u nekoj pe-ini na isto noj obali Mrtvoga mora! Šapira je još govorio i

o tome da su ti svitci na eni umotani u tkaninu crne boje i da su bili balzamirani. Za nas je sad manje važno što jetadanji znanstveni svijet osuo topovsku paljbu na trgovca, veotprije poznatog s prodaje krivotvorenih grnaca, za koje jetvrdio da su iz starozavjetnih vremena, ali i s dobavke ne-opovrgnuto starih i vrijednih rukopisa londonskom BritishMuseumu i Pruskoj državnoj knjižnici. Za Šapirine rukopise

enjaci su tada tvrdili da su krivotvorine, te se ovjek, vje-rojatno uvjeren u istinitost svojih tvrdnja — ubio. Iz doga ajakoje pratimo danas možemo sumnjati u vjerodostojnost tvr-dnja tadanje znanosti , ali Šapirina pojava, kao i prijašnjinalazi, s kojima se italac upoznao, dokaz su više da su pe-

ine kraj obale Mrtvoga mora primale posjete, zvane i ne-zvane, i prije otkri a iz ranoga prolje a godine 1947.

Kad nalazi bolj re i ostatak nalaza našli ruka

Kad su se nalazi , bolje re i ostatak nalaza, našli u ruka-ma stru njaka, dr. J. Saad i G. L. Harding ponovno su pošliu samostan svetoga Marka, ne bi li naišli kod staroga ocaJusifa na odgovore koji ih još zanimaju. Dobro udni staracim je saop io da više od onoga što im je ve rekao i nezna. I ova povijest ne bi bila nevjerojatna od po etka dokraja, ako se i ovdje ne bi netko tre i upleo u tok radnje.To je ovaj put bila neka žena, koja im je sama prišla nakonnjihova razgovora s ocem Jusifom. Kad je utvrdila da njih

zanima nešto što se odnosi na pe ine, saop ila im je da jenjezin muž, Džabra po imenu, sudjelovao u »iskopavanjima«.Ona je ak imala i komadi kože: rado bi ga prodala gospodi,jer je to bila pla a njezina muža za rad u pe ini, ali ga sadnitko ne želi otkupiti. Kad je Džabra doveden iz obližnjekavanice, povedu ga Harding i Saad u zgradu Palestinskogmuzeja i pokažu mu svoje nalaze, koji su bili razastrti povelikim stolovima. Džabra je u po etku odbijao suradnju, kaoi priznanje da je odista sudjelovao u iskopavanjima. No, opa-zivši svoj savija za cigarete, zatražio ga je od Hardinga i time se odao. Progovorio je, i rekao kako zna da je ve inu

Progovori je jonoga što je na eno otkupio mar Atanasius, a t a j je veodavno izvan zemlje. Ime trgovca iz Bejt Lahma (arapskoime za Betlehem) odao je tek nakon dobro unov enog ulom-ka, koji je Harding namjerno preplatio, nadaju i se da etako do i do cilja.

Slijede e jutro, u pratnji dvojice uniformiranih uvaraMuzeja, pošao je dr. Josef Saad u Betlehem. U mirna vre-mena to je izlet od petnaestak minuta autobusom, ali se u to doba moralo prolaziti kozjim stazama Judejskih brda, ja-šu i na magarcu itavih pola dana. Ostavivši uvare i ma-garce na prilazima gradi u, ušao je sam i prišao radnji HalilaIskendera Šahina, koga italac ve dobro poznaje . Kandonije bio sam, bio je tu i neki stariji ovjek. Saad je po tomezaklju io da je njegov dolazak ve bio naviješten, te je za-nemario obaveznu isto nja ku uljudnost i odmah postaviopitanje o svitcima i o pe ini. Nakon kratke šutnje starac jenavalio na Saada povikom da je izdajica, špijun i dok se ovajjoš nije ni uspio sna i, Kando je pobjegao na stražnja vrata.Saad je nakon toga odlu io ostati u Betlehemu i ste i po-

vjerenje. Svoje je ljude poslao natrag u Jeruzalem, a samiznajmio sobu u mjesnom hotelu. Svaki je dan odlazio u posjet Kandu, razgovaraju i o svemu samo ne o spisima. Na-kon mnogo litara popijene kave, razgovora o svemu i sva-

emu, i rukopisi iz pe ina postadoše predmet ovlašna, naokobezazlena razgovora, a uo i povratka u Jeruzalem dr. JosefSaad je od Kanda dobio obe anje da e ga posjetiti u Muzeju.

Kando je održao rije . Posjetio je Saada. Ali niti je Saadvidio ulomke, niti je o onome što ga je zanimalo bilo rije i

me u njima. Prije odlaska Kando je pozvao Saada da gaposjeti u Bejt Lahmu. Saad je »sa zadovoljstvom prihvatiopoziv«, kako bi se danas diplomatskim rje nikom reklo, i tisu se uzajamni posjeti vukli tjednima, a da se nije maklo s polaznih položaja. Jednom, prigodom Kandova posjeta Saadu,kamen je krenuo. Kando je, nakon popijene kave, dr. Saadanaglo povukao u sjenoviti kut muzejskoga dvorišta i iz svojeduge haljine, koja Europljane tako neodoljivo podsje a nastarinsku spava u košulju, izvukao lisnicu iz koje je pažljivoizvadio ulomak potamnjela rukopisa od desetak centimetara.Saad j iskaza želj d bi m o ž d na i

Saad je oprezno iskazao želju da bi m o ž d a mogao na ikupca za taj ulomak, a i više toga ukoliko ih Kando posje-duje. Nakon Kandova odlaska Saad i Harding dugo su sesavjetovali kako postupati a da ne pokvare ovaj mukom ste-

eni napredak. Kad se Kando za nekoliko dana ponovnopojavio, spreman na daljnje pregovore, Saad mu je saop ioda se jedan profesor, Englez, koji se nalazi u Jeruzalemu,zanima za otkup ulomaka. Dogovoreno je da e Saad s En-glezom do i u Jeriho, u hotel koji je ozna io Kando. U profesora je promaknut novi Hardingov asistent, EnglezRichmond Brown. Saadu je Harding predao tisu u nov anicapo jedan dinar ( l jordanski dinar je u to vrijeme vrijedio 1 englesku funtu) s napomenom da bi za svu koli inu ulomakatrebalo dati svega osam stotina dinara, ili najviše dinar zaetvorni centimetar kožnog ulomka. Harding je Saada i R.

Browna dovezao svojim kolima do Winter Pala e Hotela, i tamo ih ekao. Hotel, koji je Kando ozna io, teško je pod-nosio taj naziv, a na ulazu i na ulici Saada i »profesora«pratili su ne posve neupadljivo neki ljudi s ijega se izgledaovoj dvojici koža ježila. Vlasnik hotela — umeza — uveo ih

ovoj dvojici koža ježila. Vlasnik hotela — umeza — uveo ihje u sobu u kojoj je ve ekao Kando s jednim od svojih pri-jatel ja. Stajao je kraj širom otvorena prozora, nasuprot vra-tima, a izme u njega i pridošlica bio je stol zastrt prljavimstolnjakom. Sve je bilo o ito spremno za posao ili za bijeg.Stoga je Saad odmah zatražio da vidi ulomke. Kando je šutio.Saad je nato izvadio omot nov anica, raširio ih vrlo slikovitopo onom kraju stola koji je bio pred njim. Nato je Kandoodgovorio tako er »gestom«. Na suprotni kraj stola, to nopreko puta novca, izložio je gomilu kožnih ulomaka na ko-

jima su se vidjela hebrejska slova. Saad je prepustio »en-gleskom profesoru« da izmjeri ulomke, a sam se upustio s Kandom u laki razgovor. Kad je Brown saop io da tu imaoko 1.250 etvornih centimetara fragmenata, dr. J. Saad jeprimijetio da je za ovu koli inu spreman isplatiti osam sto-tina dinara. Odgovor je bio — kratko coktanje jezikom,što po ev od Balkanskog poluotoka pa sve do Perzijskogzaljeva zna i — nijekanje. Kando je sporim ali zna aj-nim pokretima ruku po eo skupljati svoje ulomke, na što jeSaad odgovorio istom mjerom: po eo je skupljati nov anice.

d obojic završili prikupljanjem nastal j tišina i

Kad su obojica završili s prikupljanjem, nastala je tišina. Nijedna od stranaka nije tu tišinu poremetila. Saad je pra enBrownom lagano napustio prostoriju, strepe i od Kandovihljudi. U prvorazrednom hotelu ekao ih je Harding, koji jeodobrio njihov postupak, smatraju i da e se Kando uskorosam pojaviti u Muzeju.

Pokazalo se da je Harding bio u pravu. Kando je slijede idan došao i donio svoje ulomke. Ali, njegova je cijena bilaravno tisu u dinara, odnosno tisu u engleskih funta. Dr. JosefSaad je izjavio da želi upitati »profesora«, te se nakon dogo-vora s Hardingom, koji je ekao u susjednoj odaji , vratio i pristao na traženu cijenu. Kando je novac posve mirno strpaou džep, i zamolio Saada da izru i njegove pozdrave — gospo-dinu Geraldu Lankesteru Hardingu! U svakom slu aju, pristaoje Saadu otkriti, pokazuju i time svoju želju da sura uje s državnom vlaš u, ak i ime plemena kojega su pripadnici prvinašli svitke. Zna se da je to u inio, osim iz želje da surad-njom skine sa sebe odgovornost, iz još dva razloga: prvi jebio ta j što je u nemirnim danima rata zakopao u svom vrtu

velik dio svoga plijena, ulomaka što ih je ponio s jednogod svojih »znanstvenih pohoda« na pe inu, a kada ih je htioponovno iznijeti na svjetlo dana, našao je samo neku crnusmolastu tvar. Kando nije znao da je vlažna, topla zemljanjegova vrta najpovoljnija podloga za razvoj kemijskih pro-cesa razlaganja kože, koja se mogla o uvati jedino u suhojsredini pe ina kra j Mrtvoga mora. Prvi e razlog dakle, vjero-jatno, biti nemo an bijes. O drugom razlogu italac e seobavijestiti nešto kasnije.

NUKLEARNI TEST I BEDUINSKA ARHEOLOGIJA

Otkri a rukopisa dobivala su u svijetu sve više prostorau sredstvima javnog obavještavanja. Pojavili su se i prvi na-padaji na one koji su vjeroval i u starost rukopisa. Usporedos time u enjaci nisu žalili truda kušaju i otkriti vrijeme na-stanka spisa, razviti krte svitke i postupno pro itati pra-staro štivo, te do i do prvih zaklju aka o vlasnicima, odnosnopiscima ovih knjiga.

Deset godina prije Hardingovih nabavaka i otkri a, 1939.,sir Frederick George Kenyon direktor i glavni knjižni ar Bri-

sir Frederick George Kenyon, direktor i glavni knjižni ar Bri-tish Museuma, jedan od najpoznatijih paleografa i stru njakaza papirus na svijetu, pisao je ovako: »Nema nikakvih izgledada emo ikada na i rukopise hebrejskog štiva koji potje u izvremena prije nastanka tekstova koje poznajemo kao maso-retske.« Prema kazivanju J. Jadina, profesora Sukenika estosu pitali ima li, po njegovu mišljenju, nade da e se na tluPalestine, rodnoj grudi Biblije, ikad iskopati neka stara jev-rejska knjiga koja bi bacila nešto više svjetla na starozavjetnetekstove. Naj eš i je odgovor dr. Sukenika bio da topla i vlaž-na klima Svete zemlje ne pogoduje održavanju svitaka organ-skog porijekla, kao što je koža, pergament ili papirus, stogai ne vjeruje da e se takvi nalazi ikad iskopati. Ova mišljenja,prihva ena u svijetu znanosti, bila su uzrokom vrlo pomnihprou avanja svih nalaza iz pe ine Q I.

Kako su prvi »posjetioci« u pe ini na inili užasan ruši-la ki lom, to se u enjaci nisu mogli koristiti uobi ajenim na-

inima prou avanja slojeva, kako se to ve ini kod arheo-loških iskopavanja. Ve ina grnaca bila je razbijena, i tek jenakon teških muka uspjelo neke sastaviti, a time i usporeditis onim cijelim posudama što ih je dr. Sukenik uspio nabaviti

u Betlehemu. Pred stru njacima su bile amfore od pe enegline, sli ne keramici iz helenisti kog razdoblja stare Izrael-ske države, otprilike iz prvog stolje a prije našeg vremena.Razlikovali su se ipak u pone em od do tada poznatih oblikaposuda, te se inilo da su to grnci na injeni za posebnu na-mjenu, vjerojatno za uvanje svitaka?! Ali vrijeme nastankagrnaca još ne zna i da je odre eno vrijeme nastanka spisakoji su u njima pohranjeni.

Paleografi, u enjaci koji se bave izu avanjem starih pi-sama, nisu imali mnogo oslonca za svoje zaklju ke s razloga

koje smo ve izložili. Pored toga, imali su i dodatnih teško a,jer svako pismo mijenja svoj oblik ovisno o podlozi na kojoj

e pisac sro iti svoje štivo. Ista e pismena druk ije izgledatina drvetu, posve ina e na koži, ili na kamenu. Ono nekolikoprimjera starog hebrejskog pisma kojima je znanost do tadaraspolagala, bili su: ve spomenuti ulomak papirusa Naš, nakojemu su sa uvani dio D e s e t z a p o v i j e d i i molitvaŠ' m a J i s r a e l,1 zatim pergamenski ulomak iz sinagoge u Dura Europosu (Sirija), mnogo raspravljanog vremena nas tan-ka, ali uobi ajeno datiran s III. stolje em n. v.; aramejski pa-pirusi s otoka Elephantine na Nilu, koji se ra unaju iz V. sto-

pirus Elephantin , koj ra unajlje a prije n. v. Napokon, imali su pred sobom zapis Uzije izvremena neposredno prije rušenja Jeruzalema, koji je otkrioprof. dr. Sukenik. Znanstvene su pretpostavke glasile da je naj-stariji me u rukopisima iz Kumrana veliki svitak Izaije i da jenastao vjerojatno u II. st. prije n. v. To su bili prvi zaklju cipaleografa. Numizmatika nije mogla pomo i, jer u pe ininije na en nf jedan nov !

Posve egzaktne znanosti pružile su ruku pomo nicu u is-traživanju. Kemi ar dr. Harold S. Plenderleith, iz British Mu-seuma, ispitao je u laboratoriju svog muzeja u Londonu crnilokojim su pisani rukopisi. Ustanovio je da je po kemijskomsastavu to jedan spoj ugljika, koji se pokazao otpornim i namehani ko trenje kao i na ut jecaj blage otopine bjelila. Radioje tako er na obradi nekih ulomaka, koji su bili ili odvekrti, ili slijepljeni, ili toliko potamnjeli da se nisu mogli itati .Nakon tromjese nog rada postigao je stanovit uspjeh. Kožuje pod ;staklom izložio to no odre enoj vlažnosti, sve dokulomci nisu omekšali , rastavili se, da bi rasto ene listi e na-kon toga stavio u hladnja u radi ponovnog dobivanja željene

vrstine. U toku rada dr. Plenderleith je ustanovio da je

tvar, za koju se smatralo da je služila za zatvaranje grnacasa svitcima, zapravo koža koja se pod utjecajem tisu ljetnihkemijskih procesa razložila i pretvorila u smolastu masu.

Suradnik sveu ilišta u Leedsu, Engleska, dr. Burton, pre-gledao je uzorke svitaka koji su mu stavljeni na raspolaganjei ustanovio da su sa injeni od jare e i janje e kože, dok susuradnicu Shirley inst ituta iz Manchestera, Engleska, G. M.

1 Š'ma Jisrael — hebr. uj, Izraelel Obvezatna svakodnevna molitvau Jevreja. Iz SZ, knj. Pon. zakon 6, 4.

Crowfoot, zamolili da pregleda tkaninu na enu sa svitcima,u koju su ovi, po kazivanju Beduina, bili umotani. Mrs. Crow-foot je ustanovila da je tkanina lanena, pronašla je u n jo jvlakna obojena indigom, kao i svojevrsnu pa etvorastu ukra-snu šaru, koje na in tkanja kazivaše da su platna bilatkana u jednom komadu, te tako sašivena za odre enu na-mjenu. I još nešto: da je tkanina bila još u vrijeme pohra-njenja u lošem stanju. U Talmudskoj knjizi M i š n a (traktatK e l i m 28,4) govori se o obi aju da se omota i svetihknjiga rese utkanim šarama, no do pronalaska ovih tkaninanitko nije znao kako uop e one izgledaju Na drugom se

nitko nije znao kako uop e one izgledaju. Na drugom semjestu u Talmudu govori o tome da omota e svetih svitakatreba pohraniti u genizu, zajedno s drugim relikvijama, imse od upotrebe oštete.

Ovi laneni omota i, koji su mnogo pomogli u o uvanjusvitaka, zna ili su mnogo i u odre ivanju vremena nas tankarukopisa. Werner Heisenberg, profesor sveu ilišta u Gottin-genu, predložio je da se starost tkanina ustanovi mjerenjematomskog zra enja, jer je u to vrijeme postignuto nekolikouspješnih mjerenja tvari biljnog porijekla. To je uskoro i pri-hva eno te je sto trinaest grama tkanine odvojeno za mje-renje, koje je povjereno prof. W. F. Libbyju sa sveu ilišta u Chicagu. Treba napomenuti da je taj tzv. C-14 test u to vri-jeme pretpostavljao grešku od plus-minus dvije stotine godina.Profesor Libby je izveo traženi ogled i dobio godinu 33. n. v.,što je s ura unatom greškom dopuštalo da je platno izatkanood godine 167. p. n. v. pa do godine 233. n. v. Kako suostala znanstvena otkri a stavljala svitke u razdoblje od polo-vice drugog stolje a prije našeg vremena pa do prve poloviceprvog stolje a našeg vremena, to se ovaj nuklearni test poka-zao dobrim pomagalom u enjaka

zao dobrim pomagalom u enjaka.Dok su se ovi pokusi izvodili u znanstvenim ustanovama,

enjacima je promakla pretpostavka da se osim ove pe-ine u bližoj ili dal joj okolici Q I nalazi još poneka pe ina

koja skriva rukopise, ili barem predmete koji e dati nekadodatna objašnjenja ranijim nalazima. Ali, ako je to promak-lo u enjacima, Beduini iz plemena Taamira nisu mirovali.Oni su, odmah nakon odlaska u enjaka s krševitog tla naobalama Mrtvoga mora, nastavili svoja istraživanja. Za njihnisu bila potrebna nov ana sredstva, povoljne vremenske pri-

like, a vrijeme za njih uop e nije predstavljalo novac. U po-trazi za škrtom pašom, ili na svojim lutanjima, možda i kri-jum arskim pohodima, upoznali su i do tada dobro svakustopu ove krševite zemlje. Sada je, nakon otkri a prve pe ine,unov enja nalaza i bajke o basnoslovnim cijenama što ih jeu dalekoj prekomorskoj zemlji za »njihove« svitke postigaoinovjerni sve enik, oštro oko Taamira Beduina stalo još pom-nije pretraživati vrletne goleti.

U jesen 1951. pojaviše se dvojica iz Taamira plemena u jeruzalemskom muzeju. Primio ih je dr. J. Saad. Beduini sumu pokazali sasušenu kožnu sandalu i ulomak kožnog ruko

mu pokazali sasušenu kožnu sandalu i ulomak kožnog ruko-pisa veli ine ljudskog dlana. Tvrdili su da su ti nalazi izpe ine koju su pronašli dalje od mjesta prvog nalaza. Obe-

anje da e se za nekoliko dana javiti Saadu, Beduini ovajput nisu održali. Dr. Josef Saad, tajnik muzeja, danima ih jeuzalud ekao. Otac de Vaux bio je u to vrijeme u Evropi,Harding u Amanu, te je Saad bio prepušten svojoj snalažlji-vosti. Obratio se brigadiru Ashtonu, koji mu je dao neštovojnika za pratnju i terenski automobil. Požurio je pravo u najbliži poznati logor Taamira Beduina, koji su ga do ekaligostoljubivo, ali isto nja ki mudro i suzdržljivo. O nekimnalazima, pe inama ili sli nom nisu ništa htjel i znati. Saadse zadržao s pra tnjom do kasne ve eri, te je u pustinji i pre-no io. Kad se slijede e jutro vra ao u Jeruzalem, voze i sebespu ima zapadne obale Mrtvoga mora, iznenada je spazioBeduina koji mu se u inio vrlo poznat. Po njegovu nare enju,vojnici su ga uhvatili, jer je o ito htio bježati. Bio je zapla-šen, i premda je Saad u njemu prepoznao jednoga od onih kojisu mu prije nekoliko dana prodali sandalu i kožni ulomakrukopisa, nije progovorio sve dok mu vojnici nisu priprijetili.Saad je na osnovi pisma, što mu ga je general Ashton dao

Saad je na osnovi pisma, što mu ga je general Ashton daouo i polaska, zatražio i dobio još i neko poja anje od naj -bliže postaje Arapske legije, te su tako krenuli na jug-jugo-istok, po uputama zaplašenog Beduina. Nakon dosta dugogputovanja džipovi su otkazal i poslušnost, dalje je bilo prolazasamo za ljude. Pješke su krenuli po rastresitom tlu, krševitomi teško prohodnom. Nakon osamsatnog mukotrpnog hoda na-lazili su se u jednom od najnepristupa nijih krajeva Svetezemlje, napuštali su Vadi Taamireh i ulazili u sutjeske VadiMurabbaata. Dr. Saad je pretpostavljao da e njihov dolazak

biti zapažen i da e ga Taamire do ekati na neki na in, vje-rojatno prikrivaju i pravi razlog svoga boravka u isušenomkoritu vododerine. No, odsutnost svakog zanimanja vlasti i

enjaka za otkri a bila je znak za Beduine da mogu posvenesmetano obavljat i svoj posao, te se samo tako moglo dogo-diti da su Saad i njegova pratnja, nakon jedne okuke, opreznoprolaze i kozjom stazicom koja je vodila po strmoj litici, izne-nada ugledali oblake prašine na ulazima dviju pe ina. Izotvora pe ina izlijetali su komadi stijena, kamenja, i tek napojavu dr. Saada i njegove pratnje oglasiše se puške na uzbunu.Odred vojnika ispalio je nekoliko hitaca u zrak za opomenu

Odred vojnika ispalio je nekoliko hitaca u zrak za opomenu,i nakon opkoljavanja mjesta Beduini su po eli kazivati ne-vjerojatne bajke o tome kako su tu na eni basnoslovni nalazi,ali da to nisu našli oni, nego neki drugi ljudi. Oni su, na-vodno, došli tek na vijesti o nalazima. Pored svih pokušajaprisile ili l jubaznosti Beduini nisu htjeli ništa odati. Saad jeušao u bližu od pe ina. Našao se u velikoj zasvo enoj prosto-riji, dubokoj oko 46 metara, a visokoj oko 4 metra. Mjesti-mice se širila i do šest metara. Pod je bio zasut krhotinamasti jenja sa svodova. Ulaz u pe inu nalazio se nad strmomprovalijom dubokom oko 250 metara. Bez stru nih suradnikanije se moglo ništa u initi. Kad se, onako umoran, vratio u Betlehem, bio je okružen nezadovoljstvom mještana zbog »ot-mice« kraljeva podanika. I, kako to tvrdi J. Allegro u jednojod svojih knjiga o svitcima, možda je upotreba sile prigodomtraženja obavještenja od Beduina bio pogrešan potez. Kao štose to i poslije dogodilo, Beduini su razvili unosan ali nezako-nit posao istraživanja i preprodaje, bolje re eno kri jum arenjarukopisa, koji su po svijetu krenuli samo njima znanim kana-lima, da bi vrlo zaobilaznim putovima dolazili do ruku u e-njaka, a ponekad završavali u privatnim zbirkama kolekcio-

f

nara. f

POPRIŠTE DAVNIH RATOV A I KULTURA

Sredstava za slanje znanstvene ekipe stru njaka nije bilo.Iako se radilo o kulturnoj baštini jevrejskog naroda, u enjaciHebrejskog sveu ilišta iz Jeruzalema nisu imali pristupa pe i-nama koje su se nalazile s one strane novostvorenih granica,te je tako prošlo nekoliko mjeseci dok je G. L. Harding uspio

poslati prvu grupu u enjaka i radnika da pokušaju prona inešto u novootkrivenim pe inama Vadi Murabbaata.

Bio je ve sije anj 1952. kada su istražili etiri pe inei naišli, ve inom opet uz pomo Taamira Beduina, na jednood najuzbudljivijih nalazišta starirnTnaT tlu Palestine. Nepre-stano bježe i od nailaze ih kiša, koje su ionako teško savla-dive staze inile naprosto neprohodnim, u enjaci su u pe i-nama Vadi Murabbaata, osobito u onoj koju su nazvaliPe ina br. 2, u slojevima koje Beduini još nisu stigli narušiti,naišli na jasne tragove naselja iz kamenog doba, ali i nalazekoji su svjedo ili o prisutnosti ovjeka tisu ama godina da

koji su svjedo ili o prisutnosti ovjeka tisu ama godina, dabi posljednji slojevi otkrili pisane spomenike iz vremenaustanka Jevreja protiv Rimljana u drugom stolje u našegvremena.

Pe ine Vadi Murabbaata nisu bile, kako se poslije ispo-stavilo, posve nepoznate Beduinima. Oni su dolazili do njihi prije, ali s drugim ciljem. U nekim od tih jama stotinamasu se godina gnijezdile ptice i slijepi miševi, a gomile njihovaizmeta Beduini su prodavali kao najbolje prirodno gnojivojevrejskim poljoprivrednicima iz okolice Betlehema. Kako suto u enjaci ustanovili, gnojivo je bilo izmiješano s ulomcimarukopisa i drugih ostataka ljudskog umije a, koji do nastan-ka »znanstvene groznice« Beduinima ništa nisu zna ili. Stogavalja vjerovati kako je otac de Vaux, bijesan ponekad zbogneukog razaranja na koje su u enjaci nailazili, navodno jed-nom uzviknuo da su naran e iz betlehemske okolice vo arinesvjesno gnojili plodovima uma svojih pradavnih predaka!

enjaci su bili ugodno iznena eni vrijednoš u iskopinau pe inama nepristupa nog Murabbaata'fpremda ove nisu imalemnogo veze s otkri ima iz pe ine kod Kumrana^-Prastanovnici

mnog pe inovih pe ina ostavili su svoja oru a, oružja, nakit, pa i pisanespomenike razne vrsti. Iz kamenog doba nalazi su bili starioko šest tisu a godina: kameni noževi, oštrice, srpovi, vrhovikopalja, jedan prsten od crvenog gla anog vapnenca, zatimkoštane igle, šila. Na en je i držak za motiku ili sjekiru, nakojem su se ak sa uvali i kožni remeni za pri vrš ivanje ka-mene oštrice. Na eni su tu i ostaci iz mla eg i srednjeg bron-

anog doba, a u pe inama koje su u enjaci ozna ili brojevimaI, II i III i ostaci iz željeznog doba. Osim ovdje samo usput

navedenih nalaza, u gornjim su slojevima iskopani i nov ikoji su potjecali iz vremena drugog jevrejskog ustanka protivRimljana. U nekim pe inama i na putu k njima na eno jei nekoliko rimskih cisterna za vodu, od kojih su neke još i tada služile, a i danas služe Beduinima u sušnom razdoblju.Pored svih ovih nalaza u enjaci su naišli i na velik broj oštra—)—kona1, ve inom ispisanih hebrejskim, premda nekoliko i gr -kim napisima. Bili su to zapisi imena, potpisa, priznanice;a jedan je ve i crijep bio ispisan gotovo cijelim hebrejskimalef-betom, poneka slova ak i dva put a — vjerojatno vježbepisar po etnika.2 Na e j i jeda izvanredn sta papirus

pisara po etnika.2 Na en je i jedan izvanredno star papirus,ispisan hebrejskim pismenima za koja u enjaci-paleografi sma-traju da su iz osmoga stolje a prije n. v. te su starija od onih s glasovitih Pisama iz Lahiša (ili kako ih drugi zovu: Lahiš--ostrakona), koja potje u iz šestoga stolje a prije n. v., ali i razni drugi dokumenti. Bio je tu i vjen ani ugovor na gr komjeziku izme u nekog Elijasa i Salome, datiran »sedmom godi-nom vladavine Hadrijana«, zna i iz 124. godine n. v. Na enisu i ulomci starozavjetnih knjiga (Postanak, Izlazak, Levitii Izaija), na nekima su se o ito vidjeli tragovi nasilnog cije-panja, što u enjaci pripisuju divljanju boraca X. rimske legije,a zatim i vrlo važno otkri e cijelog teksta starozavjetnih na-voda, koji se i danas nalaze u dvjema kožnim kutijama moli-tvenog remenja, zvanog t' f i 1 i n. Svi ovi dijelovi iz Starogazavjeta istovjetni su s masoretskim tekstom, ak se i tekst izmurabbaatskog t 'fi lina razlikuje od onoga iz kumranskih na-laza! Slova su se ve tako er razlikovala od kumranskih spisai zna ila su daljnji podatak u upoznavanju hebrejskog pisma,do tada tako malo poznatog znanosti. Daljnja , za povijest vrlovažna grupa nalaza bila su hebrejska pisma na papirusu, dati-

rana tekstom kao što je ovaj:

' 1 O s t r a k o n — gr ki: zemljani crepi . U staroj Gr koj ostrakon"i je služio za glasanje, osobito kod izglasavanja progonstva (na deset go-

dina) za ugledne gra ane. U arheologiji, ostrakoni su zemljani crepi i ilicrepovi koji su služili za bilješke razne vrsti u zemljama Sredozemlja.(V. Majnari -Gorski: Gr ko-hrvatskosrpski rje nik, str. 407.)

2 Po M. Burrowsu, ovaj je crijep na en kod Kumrana. Podatak daje crijep na en u Murabbaatu navodimo po knjizi J. Allegra — The DSS — odj. II. — Murabbaat and other sites.

» . . . u prvoj godini oslobo enja Izraela pod Šim'onomsinom Koz'be, knezom1 Izraela . . . «

Ponovno znanstvena senzacija prvoga reda! Iz nekolikorazloga. Prvo, povijesna znanost bilježi Drugi jevrejski ustanakprotiv Rimljana, no osim godine (132.—135. n. v.) i novcakoji je vo a ustanka dao iskovati sa svojim imenom (Šim'on)o ovom se ustanku vrlo malo znalo. Drugo, sad je prvi putustanovljeno pravo prezime vo e ustanka. Do otkri a ovihdokumenata bilo je usvojeno da se vo a ustanka zvao Bar--Kohba (Sin Zvijezde), a da je nakon propasti bune nazvanBar-Koz'ba (Sin Laži).

Osim toga, na eno je i nekoliko vjen anih ugovora, jošneke priznanice i drugi imovinsko-pravni spisi na hebrejskomjeziku, te tako ovi nalazi u surim predjelima Vadi Murabbaata,osim op epovijesnog zna enja, kao i posebnog zna enja zapovijest jevrejskog naroda, izravno obaraju i jednu jezi no-povijesnu pretpostavku o upotrebi hebrejskoga jezika. Naime,do ovih se nalaza tvrdilo da je ve u drugom stolje u n. v.hebrejski jezik bio jedan od mrtvih jezika, odnosno da je u Jevreja ostao samo »jezik svetog u enja«, na kojem su itanemolitve, Stari zavjet i druga obredna štiva u hramovima, do-movima ili vjerskim školama, gdje se prou avahu sveti spisijevrejske vjere. No, nije vjerojatno da bi vojskovo a svojekratke zapovijedi pisao jezikom koji je izgubljen iz svako-dnevnog života, a još je manje shvatljivo da bi priznanice,ugovori i drugi imovinsko-pravni spisi bili pisani jezikomza koji bi bili potrebni tuma i. Stoga su pisma i vjen aniugovori na hebrejskom jeziku iz arhiva, neka nam je dopuštenoda ga tako nazovemo, u Vadi Murabbaatu samo dokaz višeda je znanstvena teza o hebrejskom kao mrtvom jeziku u drugom stolje u našeg vremena neodrživa.

Zaklju uju i ovo poglavlje o zajedni kom izletu u vrletne

Zaklju uju i ovo poglavlje o zajedni kom izletu u vrletnesutjeske Vadi Murabbaata, koji je, po svemu što se u njemunašlo, u vrijeme i pod konac Drugog ustanka služio i kaosklonište, ali i kao jedno od posljednjih uporišta ustanikaprotiv rimskog osvaja a, napomenut emo da se tri godinenakon ovih nalaza itao ev stari poznanik Kando, sad ve

' K n e z — hebr.: nasi (NSJX) — poglavar plemena, vo a, knez.U vrijeme Drugog hrama to je titula glave Sanhedrina. Danas: predsjednikdržave.

3 Krš anstvo p ri je Krist a 33

elegantni poslovni posrednik, pojavio u Jordanskom muzeju u Jeruzalemu kod dr. Saada donose i mu jedan svitak potamnjelekože, tvrde i da su ga Beduini našli u jednoj od pe ina Mu-rabbaata za koju u enjaci nisu znali. Bila je to, kako se poslijemu nim radom, snimanjem infra-crvenim zrakama utvrdilo,rukopisna knjiga takozvanih Malih proroka. Nakon dugogcjenkanja Kando je taj svitak prodao muzeju za malu svotuod »svega« dvije tisu e engleskih funta.

Kad su Taamira Beduini ve spomenuti, dobro bi bilovidjeti što su oni u inili u vrijeme kada su G. L. Harding, paterde Vaux i drugi u enjaci istraživali pe ine Vadi Murabbaata.

drug u enjac pe inJer oni, to im svi na ovom svijetu priznaju, imaju prvenstvenuzaslugu za otkrivanje dragocjenosti s obala Mrtvoga mora . . .

italac e, po svoj prilici, ve shvatiti da Taamire nisumirovali. Na tržištu svitaka, s ove i s one strane granice, pocijeni od jednog jordanskog dinara za etvorni centimetar,pojavlj ivalo se sve više ulomaka ve ih ili manjih, ali nikadviše tako cjelovitih kao svitci iz prvootkrivene pe ine krajKumrana. S vremenom su i ovi sinovi pust inje shvatili da sene isplati sje i (kako su u prvo vrijeme inili) kožne rukopise,kako bi iz jednog nalaza na inil i dva ili tri i tako izvuklive u cijenu, nau ili su se posve dobro služiti svojim poljopri-vrednim alatkama, na ije su gotovo istovjetne prethodnikenailazili ponekad u tisu ljetnim slojevima pe ina, nisu višeostavljali za sobom krš i lom neukog pohlepnika za blagom,nego su i oni po eli raditi kao ve iskusni »arheolozi«, otkri-vaju i sloj za slojem, a svoje su nalaze brižno odnosili posred-niku, naj eš e u Betlehem, Kandu, iz ije su ih ruke zatimmogli nabavljati po skupoj cijeni u enjaci i znanstvene usta-nove. I tako je do u enjaka, koji su se u velja i godine 1952.nalazili na iskopavanjima u Vadi Murabbaatu, doprla vijest

iskopavanjim , doprl vijesda su njihovi »kolege« na radu u okolici Kumrana i da suse na tržištu pojavili ulomci i nalazi vrlo sli ni onima iz prvepe ine — Q I. To je upozorilo G. L. Hardinga da treba hitnodjelovati, namaknuti sredstva za premještanje ili pozivanjedrugih u enjaka i ponovno se vratit i na ishodište svih ovihnevjerojatnih nalaza. Teškom mukom uspjelo mu je ustrojit iopširnu pretragu okolice prve pe ine. Od 10. do 29. ožujkaekipa u enjaka, uz pripomo studenata iz francuske Biblijskeškole, nešto vojnika Jordanske legije, koje im je dodijelio

general Ashton, pretražila je stijene od mjesta zvanog Hajarel Assad, osam kilometara sjeverno od Kumranske površi, pasve do jedne to ke kilometar južnije od Ras Fešhe, gdje sestijenje okomito obrušava gotovo u samu obalu Mrtvoga mora.

Na tom su prostoru pretražili oko trideset i sedam pe ina,a u dvadeset i pet od njih na eni su ulomci skršenih grnaca,istovjetnih s onima iz prve pe ine. Na eni su i ostaci lanenogplatna, po svom tkanju i utkanim šarama istovjetni s onimaotprije. Ali, ulomci rukopisa na eni su samo u dvjema pe i-nama. Jednu od njih pronašli su Beduini, a glas o tom doveoje u enjake natrag u Kumran, te su novom nalazištu dali

je u enjake natrag u Kumran, te su novom nalazištu daliime: Q II! Iako su Taamire, kako smo malo as napomenuli ,ve ovladali znanjima u istraživanju, ipak su u slojevima praha

enjaci uspjeli na i još neke ulomke starozavjetnih knjiga,kao i jedan hebrejski fragment apokrifne Knjige Jubileja, tejoš oko nekih etrdeset ulomaka iz drugih izvanbiblijskihknjiga. Oko dva kilometra sjevernije od Q II u enjaci su imaliviše sre e. 14. ožujka naišli su na pe inu koje ulaz, kao i svod od vapnenca, bijaše urušen, te je tako prošla nezapa-ženo od oštra oka Beduina. No, u ovoj su Q III djelovali drugi

inioci, koji su ostavili malo od prvotnog sadržaja prosto-rije. Vapnenac je prigodom urušenja slomio vr eve u kojimasu svitci bili pohranjeni, te su oni tako postali plijenompoljskih štakora i kemijskog utjecaja vlažnosti zraka. Podpažljivo podizanim gromuljama vapnenog sipara u enjaci sunaišli na malo ulomaka koji su koliko toliko bili o uvani.Najzanimlj iviji je od svih malobrojnih nalaza iz te pe ineulomak s po etkom Knjige proroka Izaije. Nakon pažljivepretrage u enjaci su ve htjel i napustiti Q III, kad je jedan odnjih, Francuz Henri de Contenson, još poželio malo pomnijeistražiti slojeve oko ulaza u pe inu. Na svoje najve e izne-na enje naišao je na dva svitka od kovanog bakra kako leže

na enje , naišao je na dva svitka od kovanog bakra, kako ležeu naslagama praha i vapnenog sipara. Pri lakom dodiru kra-jevi ovog svitka pokazivali su u enjaku takvu krtost i lomlji-vost, da je ve i samo iznošenje, odnosno pomicanje sa svogaležišta, predstavljalo posebnu teško u. Listovi tanko i s maromiskovanog bakra sporo su ali nezadrživo oksidirali, te su na-kon dvije tisu e godina u enjaci morali ove bakrene svitke,na ijoj su se pole ini jasno vidjela ispup ena slova nekoghebrejskog štiva, prvo oprezno preliti parafinom a zatim, kadse parafinska masa ohladila, cijeli t aj omot vrlo pažljivo

odignuti s njegova ležišta i prenijeti na daljnje prou avanjeu Muzej. Premda su nekoliko' rije i uspjeli pro itati s još ne-otvorenih svitaka, pravi je sadržaj ovih bakrenih listova od-gonetnut tek nakon nekoliko godina, da bi svo vrijeme dootvaranja mu io znanstveni svijet svojom tajanstvenoš u. Kaoi o svim važnijim svitcima, u slijede em e poglavlju italacbiti podrobno obaviješten i o bakrenom svitku, jer se na kon-cu ispostavilo da je to bio j e d a n svitak koji se je raspaona dva dijela.

Razumije se da su Beduini preplavili predio im su se u e-njaci povukli u grad i ponovno su otkrili nove pe ine koje su

njaci povukli u grad, i ponovno su otkrili nove pe ine, koje suenjacima izmakle. Tako su otkrili pe inu Q VI, gdje su

na eni ulomci starijeg prijepisa Damaskinskog spisa, koji jepred nekoliko desetlje a prona en prvi put u Kairskoj genizi.No daleko je važnije njihovo otkri e Q IV u neposrednoj bli-zini Kirbet Kumrana. U toj pe ini, koja je o ito imala umjet-no usje en ulaz, a unutrašnjost je govorila da se možda radio prostoriji umjetno uklesanoj u meki vapnenac, Beduini sunašli više ulomaka nego što je na eno u svim dosadanjim,te su se u enjaci u rujnu godine 1952. vratil i iznova na ovopodru je i na nekoliko metara od Q IV pronašli još jednupe inu, sada poznatu kao Q V. Naposljetku su u enjaci naišlina još jednu pe inu u kumranskoj okolici, koju prije njih nisuotkrili Beduini. Za razliku od Q III ova je donijela obiljerukopisnih ulomaka, starozavjetnih, ali i izvanbiblijskih apo-krifa, kao i ulomke obrednog remenja. I pored toga što suTaamira Beduini ve u inili posjet pe ini Q IV, u enjaci suu njo j još našli dosta ulomaka iz oko šezdeset raznih staro-zavjetnih rukopisa, od kojih su sigurno najzanimljiviji ulomciiz Knjige Samuelove,; koje se tekst prili no razlikovao odmasoretskog, ali je bio vrlo sli an starom gr kom prijevodu

masoretskog, j gr ko prijevodSedamdesetorice!

KIRBET KU MRAN - NASELJE VLASNIKA PE INSKIH KNJI2NICA

Prvi su rukopisi ve bili objavljeni, svijet se ve odistapitao tko su bili pisci, odnosno prepisiva i tih silnih rukopisa,koje su u cjelini ili u tisu ama ulomaka pronašli Beduini ili

enjaci i nad kojima su igrali vrlo ozbiljnu igru »sastav-

lja a« najis taknutiji poznavaoci Starog zavjeta, hebraisti , pa-leografi i drugi u enjaci diljem svijeta. Sada je ve bilo vri-jeme da se oni napokon upitaju ima li ruševina po kojoj jeokolica dobila i svoje ime, Kirbet Kumran, kakve veze sa svimovim nalazima zbog kojih i oko kojih se lome pera tolikihumnih ljudi.

Da se malo podsjetimo. U prethodnom odjel jku spomenutepe ine Q IV i Q V, kako je na po etku ove knjige re eno,nalaze se pod samim tjemenom plohe, koju od površi na kojojse nalaze ruševine dijeli vododerina Vadi Kumrana. Kako jeve re eno, zbog mjesnog grlenog izgovora francuski puto-

pisac de Saulcy pomislio je godine 18 51. da su ovo ruševinedrevne Gomore, da bi prvi odista dobar opis dao tako erFrancuz, Clermont Ganneau, godine 1873., dok je u enjakDalman 1920. to no uo io ostatke rimske kulture na loka-litetu.

Za divno udo, u enjaci, Beduini, turisti i drugi putnicinamjernici prolažahu pokraj ruševina kumranskih, a da u metežu istraživa ke groznice za svitcima nitko nije pomaknuoni kamen sipar ili plazinu vapnenca sa zidina koje su virile izrastresitog tla. U svijetu su ve bili objavljeni prvi snimcirukopisa na enih u okolici Kirbet Kumrana, znanstvena bitkao zna enju spisa ve je buktjela izme u zagovornika raznihstajališta o starosti, vlasnicima i uop e porijeklu pe inskihknjižnica, te je odista bilo ve krajn je vrijeme da godine1951. po nu otkopavanja zdanja, koje je dalo više odgovorana postavljena pitanja nego što su u enjaci i u najskroviti jimkutovima svojih nadanja ikad i pomišljali. G. L. Harding i otac de Vaux tada su ve nekako riješili pitanja nov anogpokri a troškova istraživanja, a me u ostalim i dozvole da na-laze, nakon znanstvene obrade u jeruzalemskom Muzeju (koji

je, kako to italac pamti, bio u jordanskom dijelu podijeljenoggrada), darodavac može prvi objaviti u svojim izdanjima. I pored toga iskopavanja Kirbet Kumrana trajala su godinama,jer nov ana sredstva nisu stizala ravnomjerno, a ni vrijemenije bilo uvijek povoljno za rad.

Ta slu ajnost, da nitko nije svra ao pozornost na Kirbe,a tko bi i gledao tamo neke ruševine u zemlji prepunoj osta-taka pradavnih zidina, manje ili više dobro o uvanih povi-jesnih zdanja — bila je od velike pomo i u enjacima. Nakon

stalnog nadmetanja s gotovo uvijek bržim Taamira Beduinimanapokon su stigli na jedno nalazište prije njih. Imali su ne-taknute slojeve, mogli su otkrivati jasne tragove stolje a,ljudskih ruku ili sila prirode. Za razliku od pe ina, ovdje suim bili dobrodošli pomaga i i nov i, koji to no odre ujuvrijeme nastanka nataloženog sloja.

Nakon prvih pažljivo vo enih radova pred u enjacima jestajao iv i r b e (na arapskom — r u š e v i n a ) , zdanje pa-

etvoraste osnove od oko trideset s trideset i sedam metara.Premda kod prvih iskopavanja još nejasno, kod slijede ih suse ve to no uo avali znakovi da je zgrada bila nastanjena

se ve to no uo avali znakovi da je zgrada bila nastanjenau nekoliko razdoblja. Na sjeverozapadnoj strani uzdizala se

etvrtasta utvr ena kula od oko deset s deset metara, vrlodebelih zidina, koja je vjerojatno imala dva kata. U prizemljusu bile prostorije za unutarnji promet, koje su po mnijenju

enjaka služile i za skladištenje. Položaj kule, okrenute u smjer sjever-sjeverozapad, govorio je o obrambenoj namjeniprotiv mogu eg napada iz Jerihona ili Jeruzalema. Na gornjemkatu kule nalazile su se tri odaje, od kojih je jedna bila izra-zito ve a od ostalih. Ove su prostorije, po svemu, služile za-jedni kim službama prastanovnika ovog naselja. Isto no odovih odaja nalazi se ve e ogra eno dvorište, po ijem jesjevernom rubu izgra ena prostorija od oko deset s etirimetara, vjerojatno kuhinja ili blagovaonica, a dalje, sjevero-isto no od »blagovaonice«, bila je druga etvorasta dvorana,nalik na kulu, ali podijeljena na nekoliko manjih prostorija,od kojih je jedna služila kao izlaz iz cijele zgrade. Južno odsredišnjeg dvorišta otkopano je nekoliko manjih prostorija,kao i nekoliko manjih bazena za vodu. Jugoisto na skupinazdanja predstavljala je samostalan dio, odijeljen od ostalihprostori ja. Ovdje su i dva velika bazena za vodu, od kojih je

ve i dug osam i širok tri metra. Oba su gra ena vrlo lijepo,kao uostalom i drugi, žbuka je sa uvana i danas, a za ulazaku ve i služilo je etrnaest stuba. Isto no od ovih bazena ot-kopane su neke radionice, prigodom otkopavanja godine1955., na samom jugoistoku, na en je mlin za žito i grn arskape , uz koju se nalazi ugra eno udubljenje za taloženje i pri-premanje gline. Osim ovih otkopan je itav vodovodni ure aj,s cisternama, cijevima — kanalima provodnicima, kao i do-vodni kanal s izlaznog dijela vododerine, s koje su s dvije

male ustave u sti jenju prema pe inama za kišnog razdobljadovodili, skupljali i taloženjem pre iš avali vodu, tako važnuu životu stanovnika ovih zgrada.

Po svemu što su u enjaci otkrili, ova su zdanja bila na-stanjena u tri razdoblja. Prvo se završilo potresom kojeg jasnetragove možemo uo iti i danas na kuli, bazenima i cisternama.Ovi nas tragovi vode do prvih sigurnih podataka o krajuprvog i po etku drugog razdoblja života stanovnika te, danastako puste, oblasti. Kako to otac de Vaux misli, ta j je potresvjerojatno opisao Josip Flavije u svojim ]evre\skim starinama (knjiga 15. st 5 2):

(knjiga 15., st. 5, 2):»Uto je, u vrijeme bitke kod Akcija, koja je vo ena

izme u Cezara i Antonija, sedme godine vladavine Heroda,Judeju pogodio potres koji nije do tada doživljen, tako da jeu cijeloj zemlji propalo mnogo stoke, a oko deset tisu a ljudinašlo smrt pod svojim srušenim ku ama, dok je vojska, bu-du i da je boravila pod vedrim nebom, ostala pošte ena odove nesre e.«1

Kao što su na eni nov i iz vremena jevrejskih kraljevaJ o h a n a n a H i r k a n a (13 5.—104. godine p. n. v.) i A l e k s a n d r a J a n a j a (103. -76 . godine p. n. v.) uka -zivali da je naselje po elo svoj život najkasnije oko sto etr-deset godina prije našeg ra unanja vremena (sjetimo se re-zultata testa s Ugljikom 14: 167. godina p. n. v.!), tako sutragovi potresa govorili o 31. godini prije našeg vremena kaoprvom prekidu u životu nastambe, jer je kod Flavija nave-dena bitka vo ena u prolje e te godine. Pod pragom jedneod prostorija koja se veže za glavnu zgradu na ena je glinenaposuda s o ito skrivenim novcem, oko pet stotina i pedesetsrebrnjaka, od kojih su neki kovani negdje oko osmog ili de-vetog stolje a prije našeg ra unanja vremena. Kako je glinena

g stolje prij g ra unanj j glinenposuda na ena nad prvim slojem, a pod slojem koji su zasobom ostavili žitelji drugog razdoblja, to je poslužila zaistraživanja ovog posljednjeg. Da su zgrade bile vjerojatnoneko vrijeme nenastanjene, svjedo i gotovo potpuni nedo-statak novca iz razdoblja vladavine Heroda, da bi se ve

1 Josip Flavije: Jevrejske starine. U toku rada služio sam se nje-ma kim prijevodom Flavijeve knjige: Des Flavius Josephus Judische Al-tertumer, prijevod dr. H. Clementz, izd. Benjamin Harz, Berlin—Wien,1923.

novac njegova sina Arhelaja pojavio u ve im koli inama,sve do nov a iz vremena Ustanka Jevreja protiv Rimljana(68.—70. g. n. v.). Kako to i današnji posjetilac može vidjeti,stanovnici drugog razdoblja izvršili su popravke na ošte enimmjestima zidova, vodovodnih ure aja i bazena, podgradili nekevanjske zidove, te obavili stanovita preure enja prostorijaunutar zgrada. Jedna od dviju velikih prostorija u jugozapad-nom kutu zdanja podijeljena je zidom, a u drugoj je sagra-

ena neka vrst klupe duž sva etiri zida. U središnjem jedvorištu dozidana nova prostorija a neki su nepopravljeni ba-zeni napušteni. Sve su dogradnje svjedo ile da je osnovna

napušteni dogradnj svjedo il jnamjena zdanja ostala ista, da je služila nekoj zajednici kojaje živjela odre enim na inom života. A kada su u velikojprostoriji na gornjem katu na eni ostaci velikog ožbukanogzidanog stola, dužine oko pet metara a visine oko pedesetcentimetara, te dijelovi još dva manja stola iste vrsti, kao i dvije tintarnice, jedna od mjedi a druga glinena, u enjaci sudobili dobar razlog da vjeruju u to da se nalaze na izvorištusvitaka na enih u pe inama okolice. S na enim ulomcimagrnaca, glinenih posuda razne namjene, kao i jednog cijelogvr a istovjetnog onima u kojima su uvani svitci u pe inama,

enjaci su bili mnogo bliže odgovorima koje su tražili negoikad dotad. Premda potpune odgovore, kako e italac poslijevidjeti, ni do današnjeg dana još nitko nije dobio.

Drugo razdoblje ove udnovate nastambe nije završenopod utjecajem prirodnih sila. Drugi sloj nije nagrizen zubomvremena, nego kljovama oružja i oru a za razaranje, osmu enje garom paleža u ijem pepelu nalazimo sloj koji govori o napadaju, vjerojatno, Desete rimske legije, zvane Fretensis.Jer iji su to ina e mogli biti željezni vrhovi strijela, negobaš odreda cara Vespazijana, koji je oko 69. godine n. v.

boravio u Jerihonu i tamo, po kazivanju Flavijevu, ostavio i posadu, koja je u borbi s ustanicima vjerojatno doprla doKumranskog naselja i uništila ga. Time i po inje tre e raz-doblje života skupine zgrada, jer je nastamba, po nalazima,neko vrijeme vjerojatno služila kao stražarnica rimskih le-gionara. O tome svjedo e i ponovne dogradnje, osobito pod-grade sjevernog zida, kao i pregrade velikih prostorija u ma-nje, te uobi ajeni arheološki nalazi. Posljednji nalazi pripa-daju vremenu Drugog jevrejskog ustanka, iz 132.—135. go-

dine n. v. Nakon ovih slojeva u enjaci su nalazili samo na-nose pustinjskog praha, vapnenca i drugih taloga vremena.

enjacima sad više nije bilo teško povezati blago izpe inskih knjižnica sa zgradama Kirbet Kumrana. Stoga sunakon otkopavanja zdanja po eli i istraživanja kamenihhumaka, u neposrednoj blizini isto nog zida, prema obaliMrtvoga mora. Mnogi su u to vrijeme polazili od pretpostavkeda su kumranske zgrade služile samo za povremenu nastam-bu. Ali, ako se utvrdi da su kameni humci grobovi, te uspo-stavi li se veza izme u tog groblja od preko tisu u sahranje-nih i naselja — onda je malo vjerojatno da je ono samo pri-

vremeno bilo nastanjeno. Još je ve spomenuti Gustav Dalmanprigodom opisa kumranskih ruševina, koje je stavio u rimskavremena, istaknuo kako smatra da je za tako malo rimskoutvr enje broj grobova prevelik. Clermont Ganneau je predkraj prošlog stolje a obavljao neka manja otkopavanja me uhumcima, i zapazio udnu pojavu da su grobovi, ako su tihumci zaista to, bili bez ikakvih oznaka i da je položaj sa-hranjenih odudarao od svih u do tada otkrivenim nekropo-lama bliže i dalje okolice. Umjesto uobi ajenog položajaistok—zapad ovi su humci pokazivali smjer sjever—jug! Na-glasivši kako je teško odrediti porijeklo grobova, Ganneauje iznio pretpostavku da su pripadali nekom neznaboža komarapskom plemenu iz predmuhamedovskog razdoblja. Iskopa-vanja koja su obavljali Roland de Vaux i Gerald LankesterHarding potvr ivala su Ganneauove opise, ali njegova pretpo-stavka o porijeklu sahranjenih nije se pokazala to nom.

Harding i de Vaux otkopali su, u nekoliko navrata, etr-desetak grobova. Kao što na kamenim humcima, koji su u nekom udnom redu ležali jedan do drugog na površi i obližnjem brežuljku prema Mrtvom moru, nije bilo oznaka,

i nali ili jeda drugi tak i grobovim nis

svi su nali ili jedan na drugi, tako ni u grobovima nisu na-išli ni na kakva bliža odre enja. Sve su ukopnice bile dubokeoko metar i pol do dva metra, u ve ini su bile uklesane i sporedne jame, koje arheolozi nazivaju 1 o c u 1 u s-ima, oblo-žene grubim opekama od 40 x 30 x 10 cent imetara. Bili sutu sahranjeni sredovje ni muškarci, u asu smrti najmla ije kostur imao nešto preko dvadeset a najstarij i oko pedeset.Nikakvih tragova ukrasa, ili odje e, pa ak ni lijesova nijebilo. Znalcu Starog zavjeta nehotice je padao na um stih izKnjige o Jobu (1 ,21): »Gol izi oh iz utrobe maj ine, gol

u se onamo i v r a t i t i . . . « U jednom, malo udaljenijem, di-jelu ovog udnog groblja iskopani su kosturi nekoliko žena,s nešto malo nakita, zatim nekoliko dje jih kostura. Trebanapomenuti i to da su u svega pet jama ukopnica na eniostaci lijesova. Ali nigdje natpisa. Nigdje obiteljskih grobnica.Sve je pokazivalo znake jednakosti. Unato tomu što je u okolici, po brdima i pe inama, bilo mjesta za ukop mrtvaca,suri, kameni humci bili su u svom strogom redu nekako pri-vrženi zdanjima Kumrana.

Ovdje su ekali, sada je ve u enjacima bivalo sve jasnije,mrtvi sa živima, u z a j e d n i š t v u , u j e d n a k o s t i , u

s i r o m a š t v u d o b r o m e , k r a j d a n a , da bi iz svojeprivremene tmine izišli na vje no svjetlo. Jer to je bilo grobljevlasnika i pisara svitaka, ili, kako su sebe u tim rukopisimanazivali, s i n o v a s v j e t l a !

RUKOPISI VRA ENI U RUKE ZNANOSTI

Putovanje spisa iz pe ina kraj Mrtvoga mora nije bilozavršeno. Ono što se nalazilo u rukama u enjaka postalo jepredmetom ozbiljnog, napornog, ali esto i protuslovnog pro-

avanja i tuma enja. The American Schools of Oriental Re-search u New Havenu, SAD, objavila je godine 1950. poduredništvom prof. Millara Burrowsa, uz suradnju Johna G.Trevera i Williama H. Brownleea, tri od etiri rukopisa štoih je mar Atanasius donio sa sobom iz Jeruzalema. Naslov:The Dead Sea Scrolls of St. Mark's Monastery. Ne ulaze i u raspravu o na inu na koji su u enjaci došli do tih spisa,možemo re i da je to vrlo dobro izdanje fotografskih snimakasvitaka i transliteracija,1 bez ikakvih dopuna ošte enih mjesta.

Putovao je i prof. Jigael Jadin: » . . . 1953. bio sam u Engleskoj, zauzet arheološkim istraživa kim radom. Budu ida objavljivanje triju svitaka, koji su se nalazili u vlasništvuHebrejskog sveu ilišta, moj otac nije mogao dovršiti do svojesmrti, bio sam zamoljen od Sveu ilišta da pomognem u pri-

1 T r a n s l i t e r a c i j a — prijenos nekog teksta, pisanog starimslovima, u nova pismena. U ovom su slu aju svitci preneseni iz starogaalef-beta, kojim se pisalo od II. st. p. n. v. pa do kraja I. stolje a našegra unanja vremena, u suvremena hebrejska pismena.

premi knjige za objavljivanje. Istodobno sam bio pozvan dapripremim, kao posebno djelo, opširan komentar jednoga odrukopisa, svitka o Ratu Sinova svjetla protiv Sinova tame.To mi je inilo zadovoljstvo, dijelom zbog njegovih fasci-nantnih vojnih aspekata, a tako er i stoga što sam još zaživota moga oca mnogo više nastojao itati iz ovoga nego izdruga dva svitka. Stoga sam prekinuo svoj raniji istraživa kirad i proveo više od godinu dana u ispitivanjima i istraživa-njima ovog odvojenog svitka. U svibnju godine 1954. bio sampozvan da posjetim Sjedinjene Ameri ke Države i održim nizpredavanja. Dugo sam se kolebao prije nego što sam odgovorio

radi iznimn d bih dovrši dvij knjig

— radio sam iznimno naporno da bih dovršio te dvije knjigeza Sveu ilišnu tiskaru, a putovanje je trebalo biti zamorno — ali sam na koncu prihvatio poziv. Jedva da sam i mogao pret-postaviti što je ta odluka zna ila za mene i moju zemlju . . .«*

Tako opisuje u svojoj knjizi o svitcima Jigael Jadin svoj,kako sam kaže, »sudbonosni« put u Ameriku, dodaju i da u vrijeme polaska nije ni sanjao o tome da bi mogao do i u bilo kakvu vezu s mitropolitom ili s rukopisima koji su senalazili kod njega. Naime, on je bio uvjeren da mar Ata-nasius nije do tada prodao svitke samo stoga što je tražiomilijunske svote, razumije se u dolarima.

U etvrtak, 27. svibnja 1954., Jadin je bio pozvan dana sveu ilištu John Hopkins održi predavanje o rukopisimas Mrtvog mora što ih posjeduje Hebrejsko sveu ilište u Jeru-zalemu. Nakon predavanja, u razgovoru sa svojim doma i-nom, profesorom Williamom F. Albrightom, Jadin je upitaozašto Amerikanci do tada još nisu objavili etvrti svitak. Nanjegovo najve e iznena enje Albright mu je odgovorio da mi-tropolit odbija izdati dopuštenje sve dok se ne kupe sva etirisvitka. Kako je i profesor Jadin poslije saznao iz reportaže Ed-munda Wilsona mar Atanasius je u razgovoru ovome otkrio

munda Wilsona, mar Atanasius je u razgovoru ovome otkriosvu gor inu razo aranja koju je doživio. Njegova je preuzviše-nost na Bliskom Istoku naviknula sklapati poslove i ugovorena rije , i te su se rije i ugovorne strane držale kao svetinje.A ovdje je bio u stanju potpisivanja stalno novih pismenihugovora, koji su se za njega pokazali ništavnim. Postotak kojimu je, na primjer, ugovorom o izdavanju prvih svitaka pri-

1 Navod iz knjige Jigaela Jadina: The Message of the Scrolls (Poruka svitaka), Universal Library, New York, 1962.

padao od iste dobiti, obe avao je vrlo lijepe prihode. Ali,prvo izdanje od dvije tisu e primjeraka donijelo je izdava uosam tisu a dolara gubitka! Mar Atanasius je bio prisiljenizlagati svitke po malim muzejima te se tako uzdržavati odulaznica. Ve je davno shvatio kako bi bilo puno bolje da jeostao u Jeruzalemu, da je svoje blago prodao Hebrejskomsveu ilištu, ili, ako baš ne to, da ih je predao Jordanskommuzeju u starom dijelu Jeruzalema. Ovako su zbog njegarazmjenjivane diplomatske note, vlada kraljevine Jordan pro-glasila ga je krijum arom i veleizdajnikom, a od svoje siro-mašne i malene crkve u Americi nije imao mnogo prihoda.

nij mnog prihodaI nije samo veliki iznos koji je tražio bio razlogom neuspjehau prodaji svitaka. Prodao bi ih mar Atanasius ve i za manjeod milijun dolara, od blistave svote obe anja u enjaka, kojisu mu »u nesigurnim vremenima odlaska britanskih manda-tornih vlasti ponudili pribježište u SAD«, ostale su sitnevarnice, od zvjezdanih trenutaka novinarskih nadmetanja u procjeni vrijednosti svitaka proteklo je mnogo vode svetomrijekom Jordanom. I kao da se hladio svetom vodom dalekerijeke iz svojega kraja, tako je postajao i on hladniji, mudriji.Jer, objavljivanjem njegovi spisi nisu dobili u vrijednosti. Na-protiv. U zemlji u kojoj je poneki milijunaš znao dati za,recimo, prvo izdanje »Alice u zemlji uda« pedeset tisu adolara, za primjerak Biblije iz tiskare Gutenberga stot injaktisu a, za ove svitke odista neprocjenjive vrijednosti nije senalazio kupac. Knjižnica Yale sveu ilišta smatrala je da surukopisi za nju skupi, a da se nije kod mar Atanasiusa niraspitala o cijeni. Ni kod sveu ilišta u Cambridgeu (Massa-chusetts) i Harvardu, muzeju Fogg, ni kod drugih nije biloviše sre e za nesretnog sve enika. Ve inom su pregovara istrahovali od pravno nerazjašnjenih odnosa vlasništva svi-tak

taka . . .O svemu je ovom J. Jadin doznao iz Wilsonove reportaže

nešto poslije, ali je ponešto doznao i u razgovoru s prof. Al-brightom, koji ga je obavijestio da se više i ne radi o takoznatnim nov anim sredstvima, da bi se ve danas sirijskisve enik rado oslobodio svog tereta i za prili no ostvarljivedolarske iznose. Jadin se u toku tog razgovora sjetio kolikoje njegov otac patio pred smrt što su mu iz ruku izmaklisvi ti rukopisi, i odlu io u sebi da e ih svakako pokušati ot-

kupiti. Albright mu je obe ao da e nekako na i mogu nostpreko posrednika uspostaviti vezu s mar Atanasiusom, ali takoda ovaj ne sazna da je potencijalni kupac bivši izraelski ge-neral Jigael Jadin.

ekuju i odgovor profesora Albrighta, Jadin je nasta-vio svoj put po Americi, drže i i dalje predavanja o rukopi-sima. Prvoga lipnja, u New Ycrku, pozvao ga je telefonomneki Monty Jacobs, koga je Jadin otprije poznavao, i upitaoga je li ve imao toga dana u rukama Wall Street Journal?Jacobs je rekao kako je u novinama tih dana itao o Jadi-novu predavanju, pa misli da bi ga možda zanimao jedan

predavanju p g jedamali oglas u tom poluslužbenom glasilu ameri ke privrede.Na Jadinovu molbu Jacobs je nakon nekoliko minuta došaou hotel s novinama u ruci. Na strani etrnaestoj, me u dru-gim malim trgova kim i poslovnim oglasima, nalazio se ovajtekst:

e t i r i s v i t k a s M r t v o g m o r a « — Bi-blijski rukopisi iz vremena od najmanje 200. g. pr. K. — na prodaju. To bi mogao biti idealan dar odgojnojili vjerskoj ustanovi od jedne li nosti ili skupine. BoxF. 206 T h e W a 11 S t . J o u r n a l .

Prema vlastitom priznanju Jadin je s nevjericom neko-liko puta itao taj oglas. Ni danas nitko ne zna što je za-pravo prisililo mar Atanasiusa da se lati sredstva javnogoglašavanja, ali je Jadinu bilo jasnije nego ikada da su teško eo kojima je profesor Albright govorio odista velike i da jemitropolitu stalo da se što prije riješi svog sad ve neželjenogblaga. Jadin je zamolio novinara Jacobsa da prona e bilokakvu mogu nost da se povežu s arhiepiskopom. Obe ao muj i nagrad novinsk reportaže slu aj d

je i nagradu — pravo prve novinske reportaže, u slu aju dauspiju. Ali i zatražio od njega rije da do dogovorenog rokane objavi ni slovca o svemu. Dok je novinar Jacobs nastojao

initi ono za što je umoljen, Jadin je našao u New Yorkuro aka svoje žene, poslovnog ovjeka T. Bennahuma. Ova j gaje posavjetovao da postupe onako kako je obi aj raditi kadje u pitanju nabavka umjetnina, te e i na i nekog svog pri-jatelja bankara koji e se na pismu potpisati i upitati zadaljnje obavijesti na danom broju pregratka. Tako je slije-de eg dana, 2. lipnja 1954., upu eno pismo ovakva sadržaja:

Box F. 206, The Wall Street Journal44 Board StreetN. Y. 4, N. Y.

Gospodo,

Po ovlaštenju jednog od naših kupaca pišem Vamza dodatne obavijesti odnosno 4 DSS koje ste oglasiliu ju erašnjem Wall Street Journalu. Moj kupac bi želioimati daljnje podrobnosti o tim svitcima što je mogu eprije. Ako biste bili voljni, molim, povežite se s dolje

potpisanim, uredit u potrebne dogovore da bi moj pred-stavnik pregledao svitke, a s njim biste mogli stupiti u izravnu vezu.

Vaš, s osobitim poštovanjem . . .

Za Jadina su tri slijede a dana prošla u držanju preda-vanja, putovanjima i iš ekivanju odgovora. Petog dana na-kon poslana pisma bankar je primio odgovor, datiran 4.l ipnja:

Primio Vaše pismo u vezi s 4 DSS i želim izrazitizahvalnost za vaše zanimanje za taj predmet. Prilažemkratak opis i povijest ovih svitaka, koji bi mogli biti odneke koristi Vašem klijentu. Spreman sam se susrestis njim radi pregovora i osobnog pregleda tih svitaka, u slu aju da Vaš klijent ima ikakvih znanja o svemu to-me. Biste li bili voljni obavijestiti me ima li Vaš klijentikakve predodžbe o njihovoj povijesnoj vrijednosti i ci-jeni ili bi za mene možda bilo preporu ljivo da Vampošaljem više obavijesti o tim dokumentima.

pošalje obavijest

Vaš veoma iskreniCharles Manoogopunomo enik za 4 DSS

Predstavnik i opunomo enik mar Atanasiusa odmah jedobio odgovor u kojemu je zamoljen da odredi vrijeme sa-stanka u New Yorku slijede ih dana. Gospodin Manoog jeprihvatio poziv na sastanak i na prvom je osobnom vi enjuobavijestio pregovara e da su rukopisi vrlo skupi i da je,

primjera radi, svitak s knjigom proroka Izaije sam osiguranna svotu od preko 400.000 US dolara. Nakon dugih pregovorai cjenkanja, na jednom od slijede ih sastanaka, Manoog je kaomar Atanasiusov zastupnik prihvatio ponu enu cijenu od250.000 US dolara. No, kupovina još nije bila završena. Mi-tropolit se u to vrijeme nalazio u Floridi, a trebalo je osobnopotpisati ugovor.

Nakon postignutog dogovora Jadina su tek po ele moritibrige. Mnogo željeni rukopisi bili su mu sada na dohvatruku, ali je za kona no stjecanje trebalo u rukama imati —

etvrt milijuna dolara! Savjetovao se s T. Bennahumom, koji

milijun Savjetova kojmu je i do tada bio na pomo i, pokušao je nagovoriti ruko-vodioce dobrotvornih organizacija koji su u svom djelokruguimali pomo jevrejskim kulturnim ustanovama. Svi su poka-zali razumijevanje, ak i oduševljenje — ali je svota i zanjihove blagajne bila prevelika. Kada više nije znao što muje initi, obavijestio je mjerodavne u Izraelu kako je ulu iopriliku da nabavi svitke toliko zna ajne za jevrejsku povijest,te ih zamolio da državnim jamstvom pripomognu dobivanjezajma, dok dobrotvorne ustanove ne skupe, u roku od godinudana, dovoljnu svotu novca da bi se rukopisi ponovno našliu zemlji iz koje su odneseni. Dva dana nakon pošiljke brzo-java dobio je odgovor kako su mu, po nalogu predsjednikavlade i ministra financija, poslana jamstva. Predstavnik mitro-polita Manoog još je u dva navrata obavještavao posrednikada je ugovor prihva en, no da treba ekati dok Njegovopreosve enstvo ne stigne iz Floride u New York, jer ne podnosizra ni promet. Napokon, 28. l ipnja, Manoog obavještavaBennahumova ortaka, S. Estridgea, koga su zamolili daumjesto njih zaklju i sporazum, da se potpisivanje ugovoramože zakazati za 30. l ipnja. Jadin je i dalje držao predavanja

svitcima nikak nij misli koji nalazili

o svitcima, a nikako nije mislio na one koji su se nalazili u Jeruzalemu u muzejima s obje strane granice, nego na ovedragocjene rukopise, koji se nalaze tu na rukohvat od njega,a ine mu se tako nedostižnim. Jer Manoog je još u dva mahajavljao o odlaganju, te je stru njak, profesor sveu ilišta, kogaje Jadin zamolio da prisustvuje primopredaji rukopisa, otputo-vao na zakazano predavanje. I tako je prvog srpnja održan sa-stanak izme u mitropolita-nadbiskupa mar Atanasiusa YeshueSamuela, Charlesa Manooga i njihova odvjetnika s jedne stra-

ne i Sydney Estridgea i njegova odvjetnika s druge strane u ho-telu Waldorf-Astoria, u New Yorku, gdje je mitropolit odsjeosa svojom pratnjom. Bilo je to to no mjesec dana nakon i-tan ja oglasa u Wall Street Journalu, kad je Estridge nazvaoJadina i obavijestio ga da je ugovor utana en i da sada ekajustru njaka koji e pregledati rukopise prije preuzimanja. Jadinse u o aju sjetio svog prijatelja profesora Harryja Orlinskyja,koji se razumijevao u starozavjetne rukopise. Nazvao ga jetelefonom i saznao, odista je tako bilo, da se profesor Orlin-sky vratio s ulice da uzme zadnje kov ege svoje prtljage, jerga u kolima na ulici eka cijela obitelj, pošli su na odmor

g cijel obitelj, pošlu Kanadu! Jadin ga je zamolio neka uvjeri svoju suprugukako je neophodno da ostanu, neka odmah do e k njemu,neodložno mu je potreban, te da sigurno ne e zažaliti, jer emu u initi veliku prijate ljsku uslugu. Profesor Orlinsky jeprihvatio prijateljevu molbu i na putu do Jadinova hotelaprestrašen razmišljao kakva li je to nesre a mogla sna i nje-gova druga. Kad je uo o emu se radi, oduševio se što ebiti u stanju pomo i vra anju tih rukopisa u ruke znanosti.Jadin mu je predao knjigu Millara Burrowsa kako bi mogaousporediti rukopise koje e mitropoli t predati S. Estridgeu.Nakon kra eg vremena Orlinsky se vratio iz Waldorf-Astoriahotela, izvijestio Jadina da su rukopisi u najboljem redu;manjkala je samo jedna strana iz Komentara knjige prorokaHabakuka. Mar Atanasius je uvjeravao Estridgea i Orlinskogda je ta stranica rukopisa vjerojatno negdje u prtljazi i da eim istu u najkra em mogu em roku predati . Orlinsky je poJadinovu nalogu obavijestio Estridgea da ne eka na tu,možda izgubljenu stranicu, nego da isplati ugovorenu svotui preuzme rukopise. Sad su odvjetnici pronašli još neke manjenedostatke u pravnim formulacijama, te su zatražili još jedan

dan za kona no dovršenje ugovora. Mitropolit mar Atanasiusodržao je rije i nekoliko dana poslije stranica iz rukopisastigla je preporu enom poštom na ime S. Estridgea. Ugovor jetako er bio naposljetku potpisan i sad je Jigael Jadin, sasuprugom i S. Estridgeom, pošao preuzeti etiri rukopisa. Neo-pisivo oduševljen, nije zaboravio nakon pohranjenja na si-gurno mjesto o svemu obavijestiti novinara Monty Jacobsa,premda mu nije dopustio da izvijesti svjetski tisak o obavlje-noj kupovini svitaka. I sada, kad je ova dramati na povijest

o putovanju rukopisa pri kraju, treba re i da je Jadin naišaona ovjeka koji se pokazao voljnim pomo i nov anim sred-stvima nabavku svitaka. Jadin mu je pokazao službeni izvje-štaj Britanskog muzeja, koji je godine 1933. platio sto tisu afunta za gr ki prijevod Starog zavjeta , zvan Codex Si-naiticus, iz etvrtog stolje a našeg vremena; kako je to u tridesetim godinama vrijedilo pola milijuna dolara, onda jesvota pla ena za etiri rukopisa originalnih tekstova, oko šeststotina godina starijih, bila odista nevelika. Jadin je još po-kazao i pismo profesora Albrighta, koji ga uvjerava da jesuma pla ena za rukopise gotovo ništavna i da bi za njihkro nekolik godin vjerojatn trebal platiti n e k o l i k

kroz nekoliko godina vjerojatno trebalo platiti n e k o l i k omilijuna dolara. Slijede i dan, na ru ku, ovaj ovjek, ije jeime upisano na ulazu u posebno zdanje Izraelskog muzeja u Jeruzalemu, gdje se uvaju rukopisi s Mrtvog mora, obavi-jestio je Jigaela Jadina da je spreman isplatiti gotovo cijeliiznos pla en mar Atanasiusu. Bio je to imu ni dobrotvor Sa-muel Gottesman, koji e poslije biti proglašen po asnim skrb-nikom Hrama knjige, kako je nazvano posebno zdanje mu-zeja. Rukopisi, brižljivo umotani, jedan po jedan, stigli su u Izrael i predani u ruke znanstvenih radnika na prou avanje,a godine 1955.1 izloženi javnosti.

Tako je dovršeno putovanje svitaka, prona enih u pe iniQ I godine 1947. Ali nije završena i njihova p o v i j e s t . . .

1 Bilo je ve govora o razlozima zbog kojih je u jednom trenutkuKando, posrednik kod prvih i ve ine ostalih kupoprodaja svitaka, pristaona suradnju s jordanskom državnom upravom za starine, te je i re eno da

e o jednom od tih razloga italac biti obaviješten poslije.Ev vjerojatno razloga U lipnj 1967 Kand j Betle

Evo tog vjerojatnog razloga. U lipnju 1967. Kanda je u Betle-hemu posjetio prof. J. Jadin i zatražio od njega rukopis za koji nitko dotada nije znao. Nakon Kandova duga ne kanja i cjenkanja J. Jadin jeotkupio izvrsno o uvan svitak, dulji od svih do sada objavljenih, za zna-tan iznos novca i prenio ga u Hram Knjige Hebrejskog sveu ilišta. Vje-rojatno je želja da prikrije posjedovanje ovog blaga navela Kanda da

ini — prema veli ini dobiti u izgledu — neznatne ustupke.Na žalost, kriti ko izdanje ovog rukopisa koje priprema prof. J. Jadin

još nije objavljeno, zna se samo da je svitak neka vrst hramovnika, pra-vilnika obreda, te se stoga do ulaska ove knjige u tisak ništa više o tomnedvojbeno važnom spisu i nije moglo napisati.

4 KrS anstvo pr i j e Kr ist a 49

O EMU GOVORE SVITCI

• Tajanstveni• znakovi sa svitka Izaija. Posljednja dva znaka u donjem redu desno su iz Pravilnika zajedništva.

— y j r o w » p j j f f ^ 1 3 < u

— \ t v t h t t t J W t ih* ' — p V "

— p V

Ulomak iz Tuma enja Habakuka. Ozna ena rije je etveroslovlje JHWH (Jahve) ispisano feni anskim slovima

STRU NE DILEME O PORIJEKLU

Donedavna neostvariv san mnogih u enjaka, koji su sebavili prou avanjem Biblije, da na u izvorni tekst — ako nestariji, ono barem iz porodice Septuaginte, tog vrijednog pri-jevoda Starog zavjeta — ostvario se iznad o ekivanja. Pred

ima znanstvene javnosti našle su se rukopisne knjige, u cijelosti, donekle ošte ene ili u tisu ama ulomaka, ne samoiz vremena nastanka prijevoda Sedamdesetorice, nego i sta-rijih, a i nekoliko izvanbiblijskih knjiga o kojima se nijeznalo. Kao što je ve naglašeno u po etku ove knjige, odmahnakon prvih vijesti, nakon prvih objavljivanja snimljenih iliprevedenih štiva iz knjižnica okolice Kumrana, po ela jebitka za svitke, koja je ubrzo prerasla u bitku oko tuma enjasvitaka. Pro itani tekstovi otvorili su bezbroj pitanja kojazadiru u bit nekih naših dosadašnjih spoznaja, osobito našihpredo aba o porijeklu krš anstva. No klju je svega bio od-govor na dva osnovna pitanja:

1) Kad su napisani rukopisi, i 2) tko su bili ljudi koji su ih pisali, rabili, a napokon i

pohranili u pe ine?

Odgovora na ova dva pitanja ima mnogo više nego što

Odgovora na ova dva pitanja ima mnogo više nego štobi ovjek na prvi pogled i pomislio. Evo samo nekoliko zna-

ajnijih, poradi st jecanja dojma o žestini rasprava.11. travnja 1948. prof. Millar Burrows dao je saop enje

za tisak o rukopisima i nalazima, te se, kako to sam piše u svojoj knjizi o svitcima, »izložio riziku izjavom da svitakIzaija I potje e otprilike iz I. stolje a p. n. v.« Na ve spo-menutoj konferenciji za novinstvo, koja je održana podneobi nim ratnim uvjetima, prof. Sukenik je ustvrdio da suneki od na enih rukopisa »stariji od dvije tisu e godina«.

Nije prošlo mnogo vremena bez odgovora. U listopadu istegodine prof. Solomon Zeitlin s Dropsie Instituta piše lanako nekim drugim stvarima, i u njemu daje izraza svojoj sumnjiu starost rukopisa s obala Mrtvoga mora, iako svitke uop enije vidio. U sije nju godine 1949. ve je napisao poseban rado Tuma enju Habakuka, na osnovi objavljenog snimka dvajuprvih stupaca. Tu je prof. Zeitlin iznio svoju tvrdnju da ovajPešer nije iz Starog, nego iz Srednjeg vijeka! Isto je takoocijenio i Pravilnik zajedništva, kojega je jedan stupac tadaobjavljen. Porekao je bilo kakvu važnost nalazima, tvrde ida je cijela stvar samo podvala ili izmišljotina. Karakteristi ni

j cijel podval izmišljotinasu naslovi njegovih lanaka: »A Commentary on the Book ofHabakkuk, Important Discovery or Hoax?«, »Scholarship andthe Hoax of Recent Discoveries«. Iste je godine po eo svojuofenzivu i prof. G. R. Driver sa sveu ilišta u Oxfordu, kojije u cijelom nizu lanaka i predavanja tvrdio da su rukopisipisani negdje u VI. ili VII. stolje u n. v. ili ak i nešto poslije.U listopadu godine 1950. dr. P. R. Weis, profesor sveu ilištau Manchesteru, u lanku pod naslovom »Vrijeme nastankasvitka Habakuka«, na osnovi ispitivanja jezika i ideja, poku-šava dokazati arapski utjeca j na svitke. Navest u samo jedanod primjera, koji e itaocu biti blizak. U izrazu n e d o r a -s l i J u d e (TH(12)4), po prof. Weisu, rije PTJ (peti) isto-vjetna je s arapskom rije ju koja zna i m l a d o s t , d i j e t e .Tako po njemu izraz ima zna iti d j e c a J u d i n a . Odista,prema IV. knjizi rje nika Jacoba Levyja: O c a r I a š o nh a t a l m u d i m v' h a m i d r a š i m (Riznica jezika Talmu-da i Midraša) iz godine 1924. (dalje u tekstu OLHU) rijePTJX ili PTJH (patja), koja se gotovo isto piše kao i rijep e t i , zna i prvenstveno: p l e m i ; z a d o b r o s p o s o -b a n . OLHU navodi još i mjesto iz Talmuda, na koje je vje-

rojatno i Weis mislio, gdje stoji: »U Arabiji se djeca zovuPTJX.« Na drugom mjestu u Talmudu ak stoji, a Weis se i nataj primjer poziva: »Rabi Akiba je rekao: Mala djeca jevrej-skih razbojnika imat e udio na onom svijetu, jer se na obala-ma morskim dojen ad zove PTJX — plemenit.« Prof. Weis je i rije PŠR (pešer), koja se objašnjava u slijede em poglavlju,u padežnom obliku PŠRW (pišro), u kojem se stalno i pojavlju-je u Tuma enjima, pripisivao arapskom jezi nom utjecaju, štonije posve nemogu e. U odgovorima u enjaka Weisova je

teza uskoro potpuno ostala bez pristaša. Naime, po njemu susvi ovi arapski utjecaji ukazivali na to da je vrijeme nastankasvitaka godina 1096. i da se odnosi na križare i Turke Sel-džuke, da su to rukopisi jedne srednjovjekovne jevrejske sekte.

0 rezul tatima paleologa, arheologa, filologa ve je u po-etku ove knjige re eno onoliko koliko dopušta raspoloživi

prostor. Tome treba još i dodati da je nakon testa s Ugljikom14, istraživanja posljednjeg sloja kumranske samostanske sku-pine i svih prijašnjih ispitivanja, ve ina u enjaka ipak složnada je vrijeme nastanka najve eg broja nalaza negdje sredinadrugog stolje a prije našeg vremena, dok se za kraj života

drugog stolje a prije našeg vremena, dok se za kraj životanaselja na obali Mrtvoga mora, a s tim i mogu i kofl&c radana zapisivanju svitaka, uzima sedmo desetlje e prvog vijekanašeg ra unanja vremena.

1 još nešto, dok je rije o jeziku svitaka. Treba re i da je,istina, hebrejski jezik spisa nešto stariji od onih jezi nih oblikakoje poznajemo iz MT, pravopis opet relativno mla i u ne-kim svitcima, ali ima jasnih dokaza da su pisari, prate i iz-vornik, ponekada birali takve izražajne oblike koji su im

ito bili iz svakodnevnog govora bliži. U aramejskim teksto-vima iz nalaza, kao i u aramejskim oblicima hebrejskoga u njima, opaža se bliskost s aramejskim jezikom prvih krš an-skih spisa, što je sve moglo služiti povjesni arima jezika, alito ne i jasne dokaze za odre enu godinu nas tanka rukopisane može pružati. Sama za se govori injenica da je u kumran-skom samostanu otkrivena pisarnica, da postoji po nekolikorukopisa iste knjige, kao i to da su pojedini rukopisi bili vena prvi pogled stariji od drugih. Osim toga, veliko je pitanjeje li vrijeme prestanka života u kumranskom samostanu isto-dobno i vrijeme kojemu je neposredno prethodilo pohranjiva-

nje rukopisa u pe ine.I ponovno jedno od pitanja koja se name u: z a š t o su

ovi spisi stavljeni u lanenu tkaninu posebnog tkanja i kroja,vjerojatno umo enu u neki konzervans, zatim u posebno ispe-

ene grnce, te položeni u skrovišta pe ina iz okolice Kumrana?Zar samo zbog posluha prema predaji , jer tako piše u knjiziJeremijinoj (32; 13, 14) ili još izrazitije u apokrifnoj, apoka-lipti koj knjizi »Uzašaš e Mojsijevo«: » . . . U z m i ovaj spis,da bi znao kako treba sa uvati knjige koje u ti predati. Uredi

ih, umo i ih u cedrovo ulje, skrij u glinene posude i uvajih na mjestu koje ti je O n pripravio od po etka stvaranja svi-jeta, da bi Njegovo ime zazivali sve do dana pokore u vrijemekušnje, jer e Bog iskušati njih, kad se ostvari kra j vremena.«?Jer još je od prvih dana, primjerice, prof. Sukenik izri itotvrdio da je pe ina Q I g e n i z a! Kako su svitci pohranjenine zato da bi bili o uvani, nego s razloga što su smatrani zaneuporabljive. Polazio je od injenice da su razlike u štivu Iz. I i kanoniziranog teksta tolike, da su se one morale prvo skriti,zatim kad se u g e n i z i nakupi dovoljno rukopisa, ošte enihili proglašenih za zabranjene, onda sve ano i pokopati. Prvoizdanj svoj knjig rukopisima koj j kupi Hebrejsk

izdanje svoje knjige o rukopisima, koje je kupio za Hebrejskosveu ilište, zato i naziva »M' g i l o t g n u z o t « (Pohranje-ni svitci).

Po M. Burrowsu našao se u enjak koji je odmah prihvatioprvu ocjenu E. L. Sukenika, da su na eni rukopisi pohranjeniili zbog toga što su ošte eni ili što su bili apokrifni. Bio je toHenri Del Medico, koji je upozorio na to da se iz povijestizna da su u dva maha sklanjani n e p o ž e l j n i spisi u pr-vom stolje u n. v.: u godinama uo i Prvog ustanka »lažniproroci« dizali su narod na ustanak govore i da je blizu do-lazak mesijanskog oslobo enja. Rabi Šim'on ben Gam'liel po-kušao je stišati i smiriti duhove, poslao je po zemlji svojeljude da skupe sve spise tih »lažnih proroka«, te naložio daih zatim pohrane na skrovito mjesto. Nakon što su Rimljanizauzeli Jeruzalem, pojavili su se ponovno apokrifni spisi. Tadaje Rabi Gam'liel II. (izme u 92. i 100. godine) nastojao da sei ti štetni spisi zaplijene. Po Del Medicu to su bili stvarnipovodi stavljanja svitaka u pe ine nepristupa nog predjela,na obroncima planina koje ome uju Judejsku pustinju.

No, kao što emo to poslije vidjeti, prof. Sukenik je isto

tako zapazio i sli nost rukopisa s D a m a s k i n s k i m s p i -s o m , te je prihvatio i shva anje u enjaka koji su tvrdili daje sklanjanje svitaka u pe ine bilo posljedica nekoga osobitogdoga aja, u ovom je slu aju Sukenik mislio na odlazak »uprogonstvo u zemlju Damaska«, koji se u DS spominje. Shva-

anje o g e n i z i, nakon otkri a drugih pe ina, otkopavanjazgrada Kirbet Kumrana i rezultata tih istraživanja, znanostje odbacila, ali to ve prof. Sukenik nije mogao doživjeti.Ova j podatak o progonstvu u zemlju Damaska ve nas je ne-

hotice doveo na tlo povijesti, te se moramo obratit i njoj. Štonam ona ima re i?

U Ratnom spisu piše: »Jer vrijeme je ovo nevolje zaI z r a e l . . . « [(15) 1]. Odista, razdoblje koje danas znanost ozna-

ava kao mogu e doba nastanka rukopisa, jest vrijeme burnihdoga aja, borbe jevrejskog naroda za održanje svoje samostal-nosti, upada raznih osvaja a na tlo države, prodiranja stranihdruštveno-politi kih utjecaja, te istodobno i razlaganja starihekonomskih struktura. U razdoblju neposredno pred nastanakprvih, da re emo, izrazito kumranskih ideja, zemljoradnja jebila glavna gospodarska djelatnost Jevreja. Velikih zemljišnih

glavn gospodarsk djelatnos Jevreja zemljišniposjeda nije bilo, te je za to vrijeme na in proizvodnje, kojise osnivao na osobnom radu, bio odista primitivan. Robovla-sni ko je društvo u Jevreja bilo vrlo slabo razvijeno, što semože protuma iti ostacima obi aja i vjerskih propisa izraslihiz nomadsko-pastirskog života. Odraz tih propisa i zakona,kojih su se Jevreji i dalje držali ili se oko njih u kasnijemrazvoju parbili, nalazimo u takozvanom »socijalnom zakono-davstvu« Mojsijevih knjiga. Ipak, razvoj koji se odigravao u društvu drugih naroda nisu mogli zaustavit i ni ti propisi izPetoknjižja. Mogli su ga ublažiti. Tako se i zbilo da u starojjevrejskoj državi, koja je pod kra j bila razdirana snažnim unu-trašnjim sukobima i napadajima izvana, ropstvo nikad nijeimalo takav zna aj kao što ga je imalo u drugim zemljamapod gr kim i rimskim utjecajem. Dok je u zemljama izrazitorobovlasni kog društvenog ure enja fizi ki rad smatran sra-motnim inom, nedostojnim slobodna ovjeka, inom koji suza gospodara morali obavljat i robovi, me u Jevrejima su, naprimjer, ak i s o f e r i m (SWFR — pisac, pisar; u nas u biblijskim prijevodima k n j i ž e v n i c i ) morali kruh svojzara ivati fizi kim radom, a prou avanje svetih knjiga, pre-pisivanj ili pisanj istih obavljali slobodn vrijeme

pisivanje ili pisanje istih obavljali su u slobodno vrijeme.Istodobno su svi Jevreji, kojim se god zanimanjem bavili,imali obvezu prou avati svete knjige. Ali, uklju ivanjem u podru ja velikih isto nih imperija, nov ana privreda, osobnovlasništvo i trgovina prodiru i u Judeju. Uz sve eni ki stalež,koji je ve po Petoknjižju imao svoje povlastice, ja aju i ze-mljoposjednici, pod vladavinom dinastije Hašmonejaca po-javljuje se i stalež vojnika, za razliku od dotadašnjeg ple-menskog, milicijskog na ina vo enja ratova, kojih ustrojstvo

opisuju i SZ a i spisi Zajedništva. Socijalni se zakoni Nauka— Petoknjižja postupno potiskuju, o p r o s n e g o d i n e ,godine j o v e 1 a sve se manje poštuju. U tom se razvojudruštvo razu uje, pove ava se broj siromaha po gradovima,seljaka bez zemlje, nezadovoljstvo se proširuje. I dok je jedanosvaja odlazio a drugi nastupao, klasni pritisak bogatih slo-jeva nad bijednicima raste.

Dok su stari proroci (u takozvanim »proro anskim« knji-gama SZ) bili propovjednici i eti ko-društveni reformatori,o strahotama i uvredama strane vlasti progovorila su O b j a v -l j e n j a i l i A p o k a l i p s e . Ove su knjige bile zabra-

njene, kako u jevrejskom tako i u krš anskom kanonu (osimjedne u NZ koja se pripisuje Ivanu), a da su uop e jevrejskogporijekla, saznalo se tek iz Kumrana. U njima se govori o su-protnost ima me u siromašnima i bogatima, o kaznama koje

ekaju zle i o njihovu kona nom uništenju skupa s njihovimvo ama, o dolasku izbavljenja, »otkupa« za one koji nisudobri (pojam »otkupa« nastao je u robovlasni kom društvu:rob se može otkupiti, osloboditi!), o dolasku izabranog Me-sije (mašijah-hristos, v. objašnjenje) koji e donijeti kraljev-stvo pravde za siromašne, ponizne, a osim o grijesima stranihtla itelja, govore i o neispravnostima u vjeri i pravdi unutarizraelskog naroda. Shvatljivo je da su rana Objavljenja (iliOtkrivenja) zamišljala Mašijaha kao k r a l j a , jer su u ra-nom jevrejstvu kraljevi bili p o m a z a n i c i Božji — poslije,kad su se sa svojim kraljevima razišli, sektarijanci e promi-jeniti smisao Mesije u spasitelja pa ak i ekati d v o j i c u :jednog svjetovnog, a drugog duhovnog vo u naroda, ali bezkraljevskog naslova! U knjižnicama kumranske okolice na-

eni su ulomci velikog broja apokalipti nih i drugih apokrif-nih, njima sli nih, spisa za koje se u znanosti smatralo dapripadaj ranokrš anski djelima Na eni ulomci hebrej

pripadaju ranokrš anskim djelima. Na eni ulomci na hebrej-skom i aramejskom jeziku prije svega su utvrdili njihovo jev-rejsko porijeklo, kao i idejnu bliskost sa Zajedništvom. Osimusporedbe s dvjema od njih : s knjigama J u b i l e j a i H a -n o h a te neznatnih navoda iz drugih, nije bilo i ne e bitirije i o ostalima, jer bi to velikom broju podataka dodalo jošviše, te ne bi služilo jasnosti izlaganja. U prijevodima svitakakoji se u ovoj knjizi nalaze u cijelosti ili u odlomcima italace i sam nai i na mnoge od navedenih apokalipti kih ideja,

po ev od same rije i koja je poslužila kao naziv ovih djela— » o b j a v e B o ž j e « . U sukobima širokih narodnih slojevas bogatima i visokim sve enstvom nastaje i razli ito tuma e-nje smisla i teksta Nauka. S jedne su strane niži staleži htjel ii dalje primjenjivati socijalne propise Petoknjižja na novona-stale društvene odnose, dok je bogatima SZ bio potrebansamo kao vjerski simbol koji ne smije utjecati na suvremeniživot i novonastale društveno-gospodarske odnose. Duhovnivode tih novih tuma enja i stremljenja bili su f a r i z e j i ,

ija su u enja odgovarala širokim slojevima, i s a d u c e j i,koji su pripadali bogatom staležu. O njima e biti još rije i.Sad nešt razvoj bitk koj me u enjacim

Sad ponovno nešto o razvoju bitke koja se me u u enjacimavodila za svitke.

Profesor J. L. Teicher sa sveu ilišta u Cambridgeu doka-zivao je od po etka godine 1951. u cijelom nizu radova kakozajednica koje su rukopisi na eni u pe inama nije drugo negopoznata sekta E b j o n i t a, iz razdobl ja ranog krš anstva.Ebjoniti ( iji naziv potje e od hebr. imenice XVJWN (evjon)— siromah, oskudan, koja se pojavljuje u kumranskim spi-sima) su bili pripadnici jevrejske vjere, priznavali su sve nje-zine propise i zakone, vladali se po jevrejskim obi ajima i slavili jevrejske blagdane, razlikovali su se samo po vjerova-nju o Mesiji. Po njima je Mesija v e došao na zemlju, kao— Isus. Me u mnogim dokazima prof. Teicher je navodio i znakove X koji su zapisani na bjelinama nekih rukopisa (naj-više u TH), tuma i ih time da je to gr ko slovo »hi« i dasluži kao kratica za oznake mjesta u rukopisima koja su važnaza kristološka tuma enja. U itelja pravednosti Teicher je po-istovje ivao s Isusom, a Zlog sve enika s apostolom Pavlom!To je svoje uvjerenje temeljio na vjerovanju Ebjonita o Pavlukao lažnom proroku i izdajici evan elja. Progonstvo koje se

u rukopisima spominje, tuma i poznatim bježanjem Ebjonitaiz Jeruzalema u krajeve preko Jordana nakon rimskog osva-jan ja Svetoga grada. Samim tim vrijeme pisanja i pohranji-vanja svitaka smješta u razdoblje nakon 70. godine n. v., a to je ipak po svim arheološkim i drugim znanstvenim do-kazima posljednja mogu a godina i nastanka, a i sklanjanjasvitaka. U svojoj tvrdnji Teicher je ostao osamljen.

Neki su u enjaci pokušali vlasnike pe inskih knjižnicapoistovjetiti s jevrejskom sektom k a r a i t a ili pak sektom

m a g a r i t a (naziv potje e od arapske rije i m a g a r a — hebr. maara — pe ina, spilja) za koje se po nekim srednjo-vjekovnim zapisima zna da su nastavali pe ine ili se tamomolili i obavljali vjerske obrede.

Nedavno preminuli u enjak svjetskoga glasa, prof. dr. Ce-cil Roth, pokušao je godine 1958. u svom djelu The Dead Sea Scrolls — A New Historical Approack opovrgnuti sve dotada iznesene pretpostavke o porijeklu spisa i njihovih autora.U svom je radu prof. Roth prou io sve raspoložive materijaleo rukopisima i na osnovi povijesnih usporedaba, a povijest jebila njegova struka, pobijao dokaze drugih u enjaka, te na

njegov , pobija drugi u enjaka,koncu zaklju io slijede e:

»1. U itelj pravednosti ne može biti drugi nego Mena-hem ben Jehuda, vo a Zelota, koga je godine 66."n. v. ubila frakcija sve enika u Jeruzalemu: ili nje-gov ne ak i nasljednik Eleazar ben Jair, koji je sura-

ivao s njim, ali ga je nadživio;2. »sektu« koje centar bijaše u Kumranu treba poisto

vjetit i s njihovim sljedbenicima, Zelotima;3. uloga, djelovanje, pogledi na svijet i povijest stranke

Zelota prema tomu se vrlo razlikuju od onoga što seprije pretpostavljalo, i njihova se povijest mora iz-nova napisati.« (Str. 69.)

I pored sjajne argumentacije i svog velikog ugleda, prof.Roth do danas nije stekao mnogo sljedbenika u svom poku-šaju da Zajedništvo poistovjeti sa strankom Zelota, t ih ultra-konzervativnih borbenih fanatika koji su svoju povijest zape-

atili vlastitom krvlju, po inivši skupno samoubojstvo, kadim je pri obrani tvr ave Masade od Rimljana nestalo vode.1

Kad je francuski u enjak A. Dupont-Sommer, u svojim pr-vim radovima godine 1950/51. (poslije ih je objavio oko dva-desetak), izjavio da se u osobi U itelja pravednosti i njegovojsudbini mogu otkrit i mnogobrojni elementi vjerovanja o Kristu, koga su neprijatelji usmrtili a vjernici o ekivali nje-govo uskrsnu e, došlo je do oštrog protunapadaja katol i kihteologa. Ali odmah nakon prvih žu nih izjava s te strane na-

1 V. J. Flavije: Judejski rat, VII. knjiga, 8. i 9. glava, str. 504.—518.(Izd. »Prosvete«, Bgd.)

sta je dugogodišnja šutnja. Kao da su teolozi šutnjom htjel iizbrisati postojanje otkri a koja su ozbiljno poremetila mito vrhunaravnom postanku krš anstva. Kad ni šutnja nije po-mogla, brojni su teolozi po eli tuma iti r a z l i k e izme uZajedništva i Krš anstva. S druge su strane neki, u traženjuobjašnjenja koje bi bilo naoko prihvatljivo, otišli ak takodaleko da su tvrdili kako je Isus, za »osamnaest godinašutnje«, izme u svoje dvanaeste i tridesete godine, o kojimase u Novom zavjetu ne govori, našao gostoprimstvo me u

lanovima kumranske op ine, te tako usvojio znatan dio nji-hova u enja i obi aja!

u enj obi ajaI na kraju, treba re i da ve ina u enjaka danas prihva a,

djelomice ili potpuno, mišljenje što ga je me u prvima iznioprof. Sukenik, naime, da Zajedništvo treba poistovjeti ti s jevrejskom strankom E s e n a. J

TKO SU BILI ESENI

Ako o f a r i z e j i m a i s a d u c e j i m a ima tragovai u krš anskoj i u jevrejskoj literaturi, znatiželjni e o E s e-n i m a na i podatke samo u nekoliko djela starih povjesni-

ara ili zemljopisaca: o njima šute kako jevrejski tako i po-vijesni i vjerski pisani spomenici ostalih naroda i vjera na tluBliskog Istoka i Rimskog imperija. Premda je skupina Esenaro ena u jevrejskom narodu, znanost danas samo naga a o njihovu pravom imenu, te su se od pretpostavke Filona Alek-sandrijskog, koji je ime Esena izvodio iz gr ke rije i o s e o -t e s — o s i o s (v. primjedbu dalje), namnožile teorije o na-stanku tog naziva. Tako danas ima u enjaka koji naziv iz-vode od hebrejskog h a š a i m — šutljivi, dok neki govore o porijeklu rije i od imenice e c a ('CH) — savjet, dakako, uzi-maju i pri tome u obzir da se osamnaesto slovo hebrejskogalef-beta C (cadik) i danas na Istoku esto izgovara kao glasS (otuda i u nejevrejskim transkripcijama ime Cadok nalazimou obliku Sadok; c ' d o k i m — s a d u k e j i ili s a d u c e j ii si.). Ne ulaze i više u rasprave o porijeklu naziva tog stru-jan ja me u Jevrejima od II. stolje a prije n. v., evo nekihnavoda iz malog broja radova pisanih o Esenima.

Plinij Stariji svojoj P o v i j e s t i p r i r o d e daj

Plinije Stariji, u svojoj P o v i j e s t i p r i r o d e , dajezanimljive podatke o p l e m e n u Esena (ili Eseja), kako onskupinu naziva:

. . . »Na zapadnoj obali Mrtvoga mora, ali podalje odnezdravih isparavanja obale, nalazi se osamljeno pleme Esena,koje se razl ikuje od svih drugih plemena cijeloga svijeta potome što nema žena i što se odreklo svih spolnih želja, ne po-sjeduje novac i za društvo ima samo palme. Dan za danomprihva aju množinu bjegunaca , do istoga broja, l jude koje ježivot iznurio i odveo onamo valovima sudbine, da bi usvojili

njihove obi aje. Na taj na in tisu ama godina (nevjerojatnoje to i pripovjediti) jedna grupa, u kojoj se nitko ne ra a.živi vje no; tako se u njihovu korist plodi životni umor dru-gih ljudi.

Leže i pod Esenima, bijaše prije grad Ejn Gedi, koji je poplodnosti svojih polja i svojih vrtova palma zaostajao jedinoza Jeruzalemom, ali je sad, kao Jeruzalem, humak pepela.Zatim dolazi Masada, utvrda na stijeni, tako er nedaleko odMrtvoga mora. To je kraj Judeje.«

Filon Aleksandrijski, u svom djelu Q u o d o m n i sp r o b u s l i b e r (§ 82.), tako er je pisao o Esenima:

»Ni Palestinska Sirija nije propustila proizvesti visokomoralno savršenstvo. U ovoj zemlji živi znatan dio vrlo broj-nog jevrejskog naroda, uklju ivo, kako je re eno, nešto višeod etiri tisu e ljudi koji se nazivaju Eseni. Njihovo imezna i, mislim, jednu varijantu — iako je oblik na gr komneto an — rije i o s e o t e s1, jer su se oni pokazali osobitovjerni službi Bogu, ne prinose i životinjske žrtve, nego su sebili odlu ili posvetiti svoje misli. Prva je stvar o ovim ljudimada žive u selima a izbjegavaju gradove zbog nemira koji suse ukorijenili me u stanovnicima gradova, zbog svoje spoz-naje da bi gradsko društvo imalo smrtonosno djelovanje nanjihove duše, nalik na bolest donesenu kužnim zrakom. Nekiod njih rade zemlju, a drugi se bave vještinama kao suradniciu miru i tako doprinose svom dobru kao i dobru svojih susje-da. Oni ne zgr u zlato i srebro, niti stje u velike komade zem-lje iz želje za prihodima s njih, ali pribavljaju ono što je neop-hodno potrebno za život. Budu i da ve inom žive .izdvojeniiz cjeline svijeta, u kojem su ostali bez novca i zemlje prijesvojom slobodnom odlukom nego nedostatkom sre e, oni sesmatraju vrlo bogatima, jer štedljivost i skromnost prihva ajusa zadovoljstvom, da bi živjeli, kao što zapravo i jest, u obilju

zadovoljstvom živjeli zaprav jest obiljbogatstva. Što se ti e strijela, kopalja, ma eva ili kaciga,grudnih štitnika ili štitova, ne biste mogli na i ni jednogakoji ih proizvodi, niti uop e neku osobu koja pravi oružje iliradi u bilo kakvom obrtu vezanom za rat, ak ni s jednommiroljubivom vrstom koja se može lako pretvoriti u porok, jer

1 O s i o s — gr .: božanskim ili prirodnim zakonom odre en, nalo-žen, pobožan, bogoljuban, svet, pravedan, posve en, o iš en od krivnje.V. Majn. — Gorski: Gr ko-hrvatskosrpski rje nik, str. 406.

nemaju ni najmanje smisla za trgovinu ni na veliko ni namalo, niti za pomorstvo, nego sve što navodi na pohotu odba-cuju od sebe kao nesre u. Me u njima se ne može na i nijedan rob, nego su svi slobodni, izmjenjuju usluge me usobnoi osu uju vlasnike robova ne samo zbog njihove okrutnostiu omalovažavanju zakona prirode, koja je materinski rodilai podigla sve ljude jednakima i stvorila ih kao ro enu bra u,ne samo po imenu, nego posve stvarno. No, to je srodstvodovedeno do zabune pobjedom bolesne pohlepe, koja je uro-dila udaljenjem umjesto približavanjem, i neprijatel jstvom

Št

umjesto prijatel jstva. Što se filozofije ti e, logi ki dio prepu-štaju brbljavim verbalistima, kao nešto nepotrebno za stje-canje vrline, a fizi ki blebetavim vizionarima, kao nešto s onu stranu shva anja ljudske prirode, zadržavaju i samo ona jdio koji filozofski razmatra postojanje Boga i stvaranje svi-jeta. Ali eti ki dio oni vrlo marljivo prou avaju uzimaju i za

itelje zakone svojih otaca, koji možda nisu mogli biti shva-eni ljudskom dušom bez božanskog nadahnu a. U tome se

oni podu avaju u svako doba, ali osobito sedmoga dana. Jerje ovaj bio izdvojen da bi se održavao kao sveti dan, i na ta jse dan uzdržavaju od svakog drugog rada, odlaze u svetamjesta, koja oni nazivaju sinagogama. Tamo poredani u re-dove prema svojoj dobi, mla i za starijima, sjede pristojno,kao što dolikuje prigodi, pozorno slušaju i. Zatim jedan uzimaknjige i ita naglas a drugi, koji je posebno vi an, izlazi na-prijed i objašnjava ono što nisu razumjeli. Ve i dio njihovafilozofskog u enja daje se u obliku alegorije, i time nadma-šuju predaje prošlosti. Oni se u e milosr u, svetosti, praved-nosti, doma em i javnom ponašanju, spoznaji pravog dobraili zla ili ravnodušja , te kako izabrati što treba initi, a izbje isuprotno uzimaju i kao odlu uju a mjerila ova tri: ljuba

suprotno, uzimaju i kao odlu uju a mjerila ova tri: ljubavprema Bogu, l jubav prema vrlini, l jubav prema ovjeku. Svojuljubav prema Bogu oni iskazuju mnoštvom dokaza, ustrajnomvjerskom isto om koja je stalna i neprekidna tokom cije-loga njihova života, time što se odri u zakletve, istinoljubi-voš u, vjerovanjem da je Božanstvo uzrok svega dobroga i ni ega lošega. Svoju ljubav prema vrlini iskazuju slobodomod ljubavi prema novcu ili slavoljublju ili nasladama, samosa-vladavanjem i strpljenjem, opet skromnoš u, jednostavnim ži-votom, zadovoljstvom s onim što imaju, milosrdnoš u, pošto-

vanjem zakona, postojanoš u i sli nim osobinama. Ljubavprema ovjeku iskazuju dobronamjernoš u i osje ajem za jed-nakost i bratstvo koje se ne može opisati, iako nekoliko ri-je i o tome ne bi bilo suvišno. Prije svega ni jedna ku a nijevlasništvo koje ne mogu svi podijeliti, jer su vrata, unato

injenici da su radili u zajednicama, otvorena svim posjetio-cima koji su uvjereni u iste ideje. S druge strane svi oniimaju jednu blagajnu i zajedni ke izdatke; njihova odijela sudržana zajedno, a isto tako i svoju hranu uzimaju na zajed-ni kim objedima. Ni u jednoj drugoj zajednici ne možemona i obi aj da se dijeli krov, život i trpeza vrš e u zbiljnomizvršivanju, i ovo nije više nego što bi se moglo o ekivati.

izvršivanju nij neg moglNišta od svoje zarade koju steknu dnevnim radom ne zadrža-vaju u osobno vlasništvo, nego sve ubacuju u zajedni ku glav-nicu, te omogu uju da se dobit, koja se na taj na in skuplja,dijeli onima koji se žele njom koristiti. Bolesnici se ne zane-maruju stoga što ne mogu doprinositi, jer troškovi za njihovunjegu leže spremni u zajedni koj glavnici, tako da oni moguispla ivati uve ane izdatke u punoj sigurnosti. Starijim lju-dima odaje se poštovanje i briga onako kako ga prava djecaodaju svojim roditeljima, koji u svojim kasnijim godinamaprimaju od bezbroj ruku i glava puno i izdašno uzdržavanje.«

Pored zanimljiva Plinijeva svjedo anstva i o ito ne iz»prve ruke« dobivenih podataka kojima nas obasipa Filon, o Esenima je na nekoliko mjesta u svojim djelima pisao i JosipFlavije. Osim u cijelom poglavlju povijesti Judejski rat, kojedonosimo u prilogu ove knjige, na nekoliko mjesta u Jevrej-skim starinama (XIII/5, 9; XV/lO, 4; XVIII/l , 2 - 5 ) govorio stranci Esena. Evo najzanimljivijeg mjesta iz XVIII. knjige:

» . . . 5. Eseni naprotiv u e da bi se sve moralo prepustitiBožjoj volji. Oni vjeruju u besmrtnost duše i cijene nagradupravednosti kao najdragocjenije dobro koje se može posti i.

pravednost najdragocjenij koj posti iKad šalju milodare u hram, ne prinose žrtve, jer daju prvenstvosvojim svetijim sredstvima za o iš enje. S tih razloga nije imdopušten pristup zajedni kom svetištu, te oni stoga svojeBožje službe obavljaju odvojeno. Ina e su to ljudi osobita

udore a, a bave se samo zemljoradnjom. Posve su iznimnovrijedni i divljenja i pohvale zbog, u Grka i ostalih naroda,potpuno nepoznate, a kod njih ne odskorašnje, nego mnogogodina vladaju e izjedna uju e pravednosti, uslijed ega imaju

5 Krš anstvo pr i je Krista 65

potpunu zajednicu dobara, i bogatom ne dopuštaju da višeuživa u svojim dobrima od siromaha. Po ovom u enju živipreko etiri tisu e ljudi. On i se žene isto tako malo kao štodrže robove, jer ovo zadnje smatraju nepravdom, a prvo izvo-rom svih sva a, te tako žive izdvojeni i služe jedan drugome.Za upravitelje svojih prihoda od zemljišnih prinosa biraju vri-jedne ljude sve eni kog porijekla (kohaniti ili leviti, prim.E. W.), koji se imaju brinuti za žitarice i druga prehrambenasredstva. Žive, ina e, svi na isti na in i nalikuju onim Da a-nima koji se nazivaju P o 1 i s t i m a1.«)

Posebnu pozornost me u ovim navodima treba obratiti na

pozornosodlomak iz knjige Plinija Starijeg, budu i da on, kao vrsnizemljopisac, to no odre uje mjesto nastambe skupine kojuopisuje. Ako italac pozorno pogleda zemljovid u prilogu,mo i e s lako om pratit i Plinijev opis. Jer, Ejn-Gedi — taraskošna oaza plodnosti i bujnosti u vododerini kraj obaleMrtvoga mora, s vrelom žive vode, odista »leži pod«, t j . južnood mjesta koje danas po arapskom imenu nazivamo Kumra-nom, gdje se u neposrednoj blizini nalaze sumporovita izvo-rišta Ejn-Fašhe, o kojima je sigurno rije kada spominjeotrovna isparavanja obale. »Zatim dolazi Masada«, dakle juž-nije od Ejn-Gedija, što je tako er dovoljan putokaz za nas,jer slijede a sumporovita vrela na zapadnoj obali tek su u okolici mjes ta koje se po predaji naziva S'dom (Sodoma), ijeime ukazuje na starozavjetno poprište bogomslane kaznenepropasti i zatora, a to se mjesto nalazi na obali, mnogo juž-nije od utvrde povijesne Masade.

Po Plinijevu opisu, zatim Filonovim i Flavijevim spisima,treba povjerovati da su Eseni bili istovjetni sa skupinom Za-jedništva ili su Eseni bili zajednica, po svojim obi ajima i

shva anjima vrlo sli na piscima i vlasnicima svitaka iz pe in-skih knjižnica, koja je nastavala negdašnje zgrade kumranskeruševine. Ako je prije bilo u enjaka koji su smatrali Eseneprethodnicima krš anstva, onda su u svakom slu aju bili vrloblizu onome što ve ina znanstvenih radnika danas u svijetugleda u skupini Zajedništva.

1 Polisti — od gr kog p o l i s — grad; pripadnici nomadskih Da anakoji su se prvi naselili u stalne nastambe.

Bez obzira na mnoštvo gotovo nerješivih pitanja kojeostavljaju, svitci s obala Mrtvoga mora dali su dragocjene,nepoznate karike svima koji tragaju za povijesnom istinom,jer je lanac pisanih spomenika iz vremena nastanka prevrat-ni kih ideja i pokreta na tlu drevnoga Izraela bio odve iski-dan baš uo i nailaska i u vrijeme po etaka rimske vladavinena tom podru ju.

Jer vrijeme nastanka prvih kumranskih spisa, kako je vere eno, doba je bijede i previranja u jevrejskoj državi. Oštrinavrenja tukla je i iznutra i izvana po zidovima društva, koje jes jedne strane pokušavalo održati stare gospodarsko-društveneokvire drug otvaral strani utjecajim pokatkad

okvire, a s druge se otvaralo stranim utjecajima pokatkadvoljno, ponekada silom, i sve je to bilo pra eno ili vo enoodgovaraju im idejno-politi kim vjerovanjima i u enjima. U takvom društvu nije bilo malo skupina koje su se usprotivile,s manje ili više prevratni kim mislima i pogledima, vladaju-em društvenom ustrojstvu. Nije bio mali broj onih skupina

koje su se našle »prognane u pustinju«. A Zajedništvo, dane koristim pre esto ne posve to an i ne sasvim odgovaraju inaziv — sekta, smatralo je da su pogledi na svijet i u enjevladaju ih slojeva neistiniti:

» . . . jer oni su tuma i laži i proroci prijevare, pomišljajuna Belijaala da bi izmijenili Nauk Tvoj, koji si s lako omutubio narodu svom. Jer oni e uskratit i napitak znanja žed-nima i žedne e napojiti kvasinom da bi Bog vidio zabludje-lost njihovu . . . i oni e mucavo, jezikom stranim govoritinarodu Tvom, luda i prijevarna su sva djela njihova, jer nisuslušali glas Tvoj, i ne poslušahu rije i Tvoje, nego rekoše zaproro anstvo znanja da nije istinito, a za put srca Tvoga danije t a j . . . « [Zahvalnice (4) 9—18]. Iz ovoga štiva jasnoproizlazi da nisu postojale samo oštre suprotnosti izme u odre-

enih krugova u Izraelu s jedne i Zajedništva s druge stra

enih krugova u Izraelu, s jedne, i Zajedništva, s druge stra-ne, nego je to bio sukob d v a j u p o g l e d a n a s v i j e t .I nije stoga udno što su, poput drugih narodnih pokreta u stara vremena, lanovi Zajedništva, »siromašni po milosti«,nalazili svoje pribježište u surovim uvjetima pustinje, kudaje teško dosezala ruka progonitelja. Kao mnogi pokreti svogavremena s društveno-prevratni kim pogledima, i Zajedništvoje propovijedalo u enja a p o k a l i p s e , naime: da je dru-štvo u kojem se živi ogrezlo u nepravdi i grijehu i da e »na

5* 67

kraju dana« u užasima svemirskoga ognja i žara do i do pre-vrata, kada e nastat i novo društvo zasnovano na pravdi i istini. Ta otkrivenja, objave (tj. apokalipse) jesu t a j n a zasve, Bog ih otkriva samo i z a b r a n i m a , a to su, razumijese, baš lanovi Zajedništva Božjega, »b i r a n i c i B o ž j i « ,koji vjeruju da žive u vrijeme ili u predve erje eshatološkogkraja. Po prirodi svojoj, u enja Otkrivenja služila su z a u -s t a v l j a n j u , a ne poticanju prevratni ke oštrine shva anjai djelovanja njihovih vjernika i poklonika. Snaga tog odvra-

anja ovisila je o drugim sadržajima njihova vjerovanja. Takoje, na primjer, krš ansko u enje po kojem je »nebesko kra-ljevstvo došlo neizbježiv dovodil d otupljenj bor

ljevstvo« v e došlo, neizbježivo dovodilo do otupljenja bor-bene oštrine »siromašnih« u njihovu otporu bogatim slojevimajevrejskog i rimskog društva. Nasuprot tim pogledima, u pr-votnim shva anjima Zajedništva, vidljivo je u enje o kona -nom i potpunom uništenju zla (»bez ostatka«) »na krajudana«, te se time otvoreno izrazilo njihovo protivljenje po-stoje em društvu. Uzrok je ovakvom shva anju njihovo dua-listi ko u enje o borbi izme u sila zla i dobra, u kojoj e »nakraju vremena« s i n o v i s v j e t l a pobijediti s i n o v et a m e .

U Ratnom spisu, kojega nam štivo govori o takvom jed-nom »Ratu sinova svjetla protiv sinova tame«, ne treba stogatražiti stvarne povijesne usporedbe koje bi se mogle protuma-iti doslovce na osnovi navedenih imena i drugih podataka u

svitku. Ali iz tog spisa o ratu (koji e se voditi »na krajudana« stvarnim oružjem, strategijom i taktikom koje su piscubile poznate jer potje u iz njegove suvremenosti), treba sva-kako itati, po shva anju prof. dr. D. Flusera, koje sam pri-hvatio, osnovne poglede na svijet iz po etaka nastajan jaborbenoga Zajedništva. Pored ve navedenih, to su u enja o predodre enju [»Jer to je dan ozna en odavna za istrebljenje

predodre enju [»Jer to je dan ozna en odavna za istrebljenjesinova tame . . . « »sa sirotinjom je ruka mo i Tvoje . . . jer sisebi odavna ozna io dan bitke . . . « RSS (I) ( l) (10); (XIX) (13)14], kao i o dvojnom predodre enju (predestinatio duplex), kojese o ituje i u drugim spisima Zajedništva: Bog je još prijestvaranja svijeta ne samo podijelio svijet na dva suprotnadijela, nego je unaprijed odredio tko e biti u kojemu od njih.Uvjerenje da se božanskim predodre enjem nalaze na stranikoja e pobijediti zlo i grijeh, krijepilo je lanove prvobitnogZajedništva u njihovoj borbi protiv vladaju ih slojeva.

No, itaju i dalje požutjele, ponekad i posve potamnjelestranice rukopisa, vidjet emo da su se shva anja i pogledina svijet ove izdvojene zajednice u pone em razvili do drugihidejnih osnova, a u pogdje em i do vlastitih suprotnosti.Rana borbenost, koja se o ituje iz RSS, uslijed vjerojatnih ne-uspjeha, pretvara se postupno u bezuvjetni pacifizam.

Premda su zadržali uvjerenje u svoju kona nu pobjedu,enje o dvostrukoj predodre enosti pretvara se u ideologiju

strpljivog i trpeljivog prihva anja jarma koji vlada svijetom.Po tim novim u enjima Zajedništvo vjeruje da je Bog tajnamamudrosti svoje odredio rok osvete nad sinovima tame, još ihnije potpuno o t k r i o svojim izabranicima te je stoga la

nije potpuno o t k r i o svojim izabranicima, te je stoga la-novima Zajedništva zabranjeno da brzopleto diraju u ure e-nje svijeta, odre eno još prije stvaranja (»Svi koji Te spoznašeneka ne mijenjaju rije i Tvoje . . . « Zahvalnice XIV/l5). I još su jasnije govorili vo e Zajedništva svojim lanovima u Pravilniku:

» . . . A ovo su na ela puta umnika u ova vremena, kakoza ljubav, tako i za mržnju njegovu; vje na mržnja premaljudima pakla u duhu skrivenom; prepustiti im imetak i trudruku, kao što to ini sluga gospodaru, ili smjeran pred onimkoji ga tla i, i biti ovjek revan na zakonu, ije e vrijemedo i u dan osvete . . . Neka sud Božji iš ekuje vazda, u mucii nevolji neka blagoslivlje stvoritelja svoga i što god se zbude,neka pripovijeda o milosr u N j e g o v u . . . « [PZ XIII (9) 21].

Prema ovim rije ima lan Zajedništva morao je prihvatit iinjenicu predodre ene vlasti sila zla i nije se smio protiv

nje, koja je »od Boga«, buniti, nego do dana ozna enog zaosvetu odgovarati »krotkoš u onima koji su uznosita duha,slomljena duha ljudima koji iskrivljuju zakon, koji pokazujuprstom, govore bezbožno i žude za imovinom . . . « [PZ XIV( U ) 1 - 2 ]

( U ) 1 - 2 ] .Koliko se razlikuje duh borbene vjere u ranije navo enim

rukopisima, pa ak i u prvom dijelu PZ, od ovih rije i pjesmezahvalnice (koju su vjerojatno još sami prepisiva i spojili s cjelinom Pravilnika, premda se u mnogome razl ikuju odprvih dijelova):

»Ne u uzvrati ti nikomu odmazdom za zlo. Dobrotom uslijediti ovjeka, jer Božji je sud nad svim živim i O n evratiti ovjeku osvetu. Ne u zavidjet i onima što su duha zla,

i za lažnim bogatstvom ne žudi mi duša, i u sva u s ljudimapakla ne u se upuštati do dana osvete« [PZ XIV (10) 17—19].

Razvoj osnovnih shva anja i u enja Zajedništva o itujese i u tuma enju pojma s a v e z a . Dok se u RSS još spo-minje samo savez koji »si sklopio s o evima našim, koji eostat i na snazi i za potomstvo njino do vje nih vremena«[RSS (XIX) (13) 7], u drugim se spisima ve pojavljuje pojam» n o v o g s a v e z a « . Tako isto s prinošenjem žrtava. U RSSse još govori o povratku u Jeruzalem i prinošenju žrtava u hramu [(III) (2) 1—6]. No, nade Zajedništva da se borbom do-mogne vlasti nisu ostvarene, a kako se nalazi u sukobu saslužbeni sve enstvo oglašav svetišt ne istim dok

službenim sve enstvom — oglašava svetište ne istim, sve doku njemu služe Bogu sve enici koji su svoj položaj vezali zavlast i kralja. Da bi ipak mogli obavljati svoje dužnosti pre-ma Bogu, razvijaju u enje o »prinosu usana«, svoje iznimneobrede o iš enja i kupanja u vodi proglašuju za dovoljnu za-mjenu službama u jeruzalemskom svetištu. Iz jedne misli pro-istje e druga. Sekta, jer je u svom potonjem razvoju to zaistabila izdvojena skupina sa svim obilježjima isklju ivosti jednesekte, proglašava sebe, odnosno poistovje uje sebe s hramom.Tako je tim uzdizanjem Zajedništva do duhovno-misti nogsimbola z g r a d e dan odgovor onima koji su željeli po i u pohode »svetinji nad svetinjama« [v. PZ (9) 3—6], 1 na kraju,prilago uju i se novim okolnostima, Zajedništvo se zatvarau svoje uske okvire, stvara u enje o božanskom izboru o-vjeka, lana Zajedništva, polaže svoje izbavl jenje potpuno u ruke više sile, i dalje uvjereno u dolazak, premda ne višetako skori, S p a s i t e l j a .

Izme u oko pet stotina mjesta i navoda iz rukopisa Za-jedništva, kojih se usporednici mogu na i u knjigama NovogZavjeta, naveo bih ovaj iz Prve Petrove poslanice: »Pristu-pite k njemu živomu kamenu koji su istina ljudi odbacili

pite k njemu, živomu kamenu koji su, istina, ljudi odbacili,ali koji je u o ima Božjim izabran, dragocjen, te dopustiteda se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovna ku a,sveto sve eništvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtvepo Isusu K r i s t u ! . . . Vi ste, naprotiv, 'izabrani rod, kraljevskosve enstvo, sveti puk, narod odre en za Božju svojinu, darazglasite slavna djela' onoga koji vas pozva iz tame u svojedivno svjetlo. Neko niste bili izabrani 'narod' a sada stenarod Božji; neko bez milosr a, a sada ste 'postigli milo-sr e'« (I. Petr. posl. 2, 4—10).

Nakon ovog navoda vratio bih se još na jedno od najvišeraspravl janih mjesta u rukopisima Zajedništva. U P r a v i l -n i k u z a j e d n i c e I z r a e l a n a k r a j u d a n a po-nešto ošte eno mjesto na drugoj strani (11—13) izazvalo jesvojedobno itavu buru uzbu enja zbog mogu nosti raznihtuma enja cijele re enice. U prijevodu toga mjesta nisam seslužio ni jednom od mnogobrojnih mogu nosti dopuna, negosam ostavio bjelinu kako bih itaocu ukazao na najuo ljivi-jem primjeru na kakve se teško e nailazi u itanju kumran-skih štiva i kako se iz takve nejasno e ra aju i danas sen-zacionalisti ki napisi o odnosima i vezama Esena, Zajedništva

napis , Zajedništvi rane krš anske crkve. Napokon, evo tog toliko raspravlja-nog mjesta:

»11. Zasjedanje ljudi od imena, odli nika, u savjetu za-jedništva ako . . .

12 . . . Pomazanika, s njima e d o i . . . glava cijele za-jednice I z rae la . . . «

Osnovni razlog raznorodnih tuma enja ovih dvaju redakaleži u nejasnom mjestu na kraju 11. retka, te u praznini napo etku 12. retka, nakon koje dolazi jasno ispisana rijeMŠJcH (mašijah) — pomazanik, Mesija. U sredini 12. retkanedostaje još jedna rije . U prvom izdanju svitka PZJ D.Barthelemy ita ošte eno mjesto iz 11. retka JWLJD (jolid),t j . glagolski korijen JLD u konstrukcij i h i f i 1 (koji ozna-

ava radnju nad drugima), te se tako i prevodi s: r o d i t e .Nadalje, prvu prazninu dopunja s XL XT (el et) — B o g . . . ;drugu s HKhWHN (hakohen) — kohanit , sve enik; te je takodošao do re enice:

. . . »ako ( i l i : kada) rodi Bog pomazanika (Mesiju), s njima e do i sve enik, glava cijele zajednice . . . «

Svakako, re enica se može razumjeti i tako da Bog ne esam roditi Mesiju, nego e prouzrokovati njegovo ra anje.O ra anju Mesijinu i poro ajnim mukama neimenovane ro-diteljice, kao i o natprirodnim pojavama koje e se pri tomedogoditi, govori se na tre em listu svitka Zahvalnica. Prof.dr. D. Fluser savjetovao je autoru kriti kog izdanja PZJ J.Lichtu slijede u mogu nost itanja ove re enice:

. . . »ako se rodi u vrijeme kraja Mesija, s njima e do i( i l i : n e k a d o e ) sve enik, glava cijele za j ed n ic e . . . «

Prof. J. Liver predložio je da se re enica ita: » . . . akose rodi sve enik Mesija, s njima neka do e i nek sjedne naelo cijele zajednice . . . « , dok je prof. J. Jadin predložio dvije

ina ice istog mjesta, kako slijede: a) » . . . kada se savjetuju.Sve enik Mesija neka s njima do e, i neka pobroji glave cijelezajednice . . . « i b) » . . . kada se savjetuju. Sve enik Mesijaneka s njima do e, i neka stane na elo cijele zajednice . . . « !I ovaj e broj, od još nekoliko mogu ih, itaocu ove knjigedovoljno govoriti za sebe, te dodatna tuma enja, smatram,nisu ni potrebna.

I na kraju, pokušao bih, u nekoliko rije i, sažeti osnovnezaklju ke koji se name u nakon upoznavanja složenih pitanjakoja izviru iz poznanstva sa spisima žitelja kumranske samo-stanske skupine^

Ako se može re i da su za jevrejske u enjake nalazi naobalama Mrtvog mora, kao i oni potonji, što ih je kod pu-stinjske utvrde Masade prou io prof. J. Jadin, zna ili neiz-mjeran doprinos prou avanju društvene povijesti jevrejskoganaroda, razvoja hebrejskog pisma i jezika, a osobito izu a-vanju starozavjetnih i ostalih izvanbiblijskih spisa — ondatreba još jednom istaknuti iznimno, gotovo bi se moglo re iprevratni ko zna enje ovih nalaza za op epovijesnu znanosti u enjake koji su se bavili istraživanjima korijena i porijeklakrš anstva. Stoga nije ni udo što su i na jevrejskoj a i nanejevrejskoj strani najkonzervativniji krugovi dugo odgovarališutnjom, a zatim potpunim opovrgavanjem ak i znanstvenodokazanih injenica.

Rekonstrukcij samostansk gra evinsk skupine je ku

Rekonstrukcija samostanske gra evinske skupine, jer ku-mranska je ruševina po svemu bila nekom vrsti samostana,ukazivala je na to da je služila jednoj zajednici koja je oba-vljala odre ene obrede, vrlo povezane, me u ostalim i s kultompranja, kupanja u vodi. Štivo rukopisa, na enih u obližnjimpe inama, dopuštalo je mogu nost rekonstrukcije idejnog svi-jeta neke zajednice, koja se u odre enom razvoju društvenihborba usprotivila vladaju oj društvenoj, politi koj i vjerskojstrukturi u jevrejskoj državi. Upu uju i oštre kritike na bo-gatstvo, osobno vlasništvo, postoje e ustrojstvo i spregu kra-

ljevske i sve eni ke vlasti, pošla je u dobrovoljno — ili pri-silno — progonstvo u pustinju i ondje o ekivala kraj tognepravednog društva, dolazak spasitelja. Vjeruju i da živi u vremenima pred k r a j d a n a , sekta je (premda mnogi, oso-bito ve spomenuti konzervativni elementi, pori u i to da seradi o sekti) vjerovala u postojanje predodre ene borbeizme u Svjetla i Tmine, i na tom svom determinizmu1 i dua-lizmu gradila i dogra ivala svoj separatisti ki svijet, nagla-šavaju i da je baš ona, odnosno Sinovi svjetla — kako su sebe,me u inim, nazivali — izabrana da jedina preživi eshatološki2

rat izme u sila pravde i sila zla. Gradili su svoj pogled na svi-

jet na uzdizanju siromaštva do vrhunske vrline; odbijali su aki službeno važe i kalendar, te su vrijeme ra unali po svome i tako dolazili u sukob s vrhovima sve eni ke i kraljevske vlasti.Prate i rukopise, upoznajemo i razvoj ideja mnogo prije odvremena što ga je crkvena dogma o d r e d i l a za po etak i ra anje krš anstva. I nije stoga udan otpor onih konzerva-tivnih strujanja u krš anskoj znanosti, ili naprosto u crkve-nim krugovima, koji su vidjeli (onako isto kao i neki u je-vrejskim rabinisti kim krugovima) opasnost za jedinovaže acrkvena tuma enja nastanka vjere. Jer, ako su tu kumranskispisi, ako javnosti otkrijemo njihovu bit i važnost, otkrit emoi razvoj stanovitih ideja, koje e baciti svjetlo na povijesnunužnost izrastanja odre enih društvenih pokreta i s trujanja,premda samih po sebi duboko religioznih, ipak vrlo dalekood božanskog porijekla.

Zbunjuju a pojava U i t e l j a p r a v e d n o s t i i nje-gove zagonetne smrti, nadalje, ustanova n a d z o r n i k a(hebr. MVKR-m'vaker), koja je o ito istovjetna s gr komrije i e p i s k o p o s (u nas: biskup), e u h a r i s t i k iobrok, ispovijed grijeha koja se izgovara pred cijelim skupom(ka krš anski op inam II i III stolje a) i drug sli nosti

(kao u krš anskim op inama II. i III. stolje a) i druge sli nostiu ustanovama kumranaca i ranih krš ana, velik broj sli nihnavoda, ideja, ak i cijelih re enica kumranskih rukopisau Novom zavjetu, pa i pojam N o v o g s a v e z a (zavjeta),koji se prvi put spominje u sektarijanskim spisima, doprinijeli

D e t e r m i n i z a m — predodre enost; pogled na svijet koji tu-i da je sve unaprijed odre eno.

[2 E s h a t o l o š k i — koji se bavi pitanjima »onog svijeta«, mesi-

janskog vremena ili »sudnjeg dana«.

su uzbu enju koje je obuzelo u enjake i široke mase italaca,vjernika i bezvjernika, diljem cijelog svijeta.

Treba pri svemu ovom dodati i to da su se utjecaji raznih,u osnovi buntovnih, mesijanskih pokreta preplitali, da supod zvjezdanim nebom Bliskog Istoka, u neprestanu kretanjui razvoju, sve vjere i vjerovanja uklju ivale u svoj misaonisvijet mnogobrojne predaje i legende mnogih naroda, raznihi raznorodnih vjera.

Svi ovi podaci, na koje nailazimo u spisima Zajedništva,a koji su u najsažetijem mogu em obliku izneseni i u ovojknjizi , dovoljni su za dobivanje prvih dojmova o povijesnom

knjizi , dovoljn dobivanj prvi dojmov povijesnokontinuitetu jednog razvoja o kojem je naš italac do danasvrlo malo mogao saznati. Na stranicama koje slijede upoznat

emo se sa sadržajem najvažnijih rukopisa iz pe inskihknjižnica,

RUKOPISI - OPIS I SADRŽAJ

IZAIJA I

Najve i d svih rukopis koji na eni cijelosti jest

Najve i od svih rukopisa koji su na eni u cijelosti jestonaj koji M. Burrows naziva I z a i j o m i z s a m o s t a n as v e t o g M a r k a , za razliku od drugog, tako er s knjigomproroka Izaije, koji je svojedobno Kando dobavio profesoruE. L. Sukeniku. Znanost ih danas bilježi kao Izaija I i Izaija II,nalaze se u Hramu knjige (Hejhal hasefer) Izraelskog muzejau Jeruzalemu. Svitak Izaija II je manji, ošte en na velikombroju mjesta, te emo ovdje prvo prikazati kožni rukopissmješten u središnji izložbeni prostor velebne zgrade, zašti enod promjena u temperaturi, vlazi i tlaku.

Svitak Izaija I pisan je na koži i sadrži cijelu starozavjetnuknjigu proroka Izaije, izuzimaju i neka manja ošte enja kojase mogu vrlo lako dopuniti. M. Burrows nabraja svega desettzv. 1 a c u n a1 i oko dvanaest vrlo malih praznina u štivugdje nedostaje tek poneko slovo. Koža rukopisa pogdjegdjeje tamnomrka, osobito na obodima, ali je uglavnom tamno-žuta, a na srednjim dijelovima otvoreno žu kasta, jer je natim mjestima bila zašti ena od ut jecaja vanjskih inilaca.Svitak je na injen od sedamnaest kožnih listova, sašivenihjedan uz drugoga lanenim koncem. Stupci 44. i 45. nisu samosašiveni nego i vidljivo slijepljeni nekom smolastom tvarju

sašiveni, nego i vidljivo slijepljeni nekom smolastom tvarju.Listovi su od grubog pergamenta ili vrlo pomno obra enekože, koje je obrada bliska na inu oplemenjivanja perga-menta. Me u rukopisima otkupljenim od mar Atanasiusa,Izaija I ispisan je na najljepše pripremljenoj podlozi. Dužinalistova nije jednaka. Najduži je list od 62,8 cm, a najkra iod 25,2 cm. Broj stupaca na svakom se listu razlikuje. Nekisu listovi ispisani s etiri stupca, neki s tri, a dva su ispisana

1 L a c u n a — lat. praznina, rupa.

sa svega dva stupca. Dužina cjelokupnog rukopisa je 7,34metara. Visina listova tako er je razli ita. Najviši, odnosnonajširi list ima 27 cm, najuži 24,5 cm. Broj redaka u svakomje stupcu tako er razli it, a poslužimo li se statisti kim na-

inom izražavanja: u prosjeku 29,9 redaka. To ima zna itida postoje stupci s 28, 29, 30, poneki su s 31, ak i s 32retka, ali to i jest najve i broj redaka na jednoj strani ruko-pisa, koji je ispisivan i vo en, kao i ostali kumranski spisi,vodoravno, razumije se zdesna nalijevo, kako to zahtijevajupravopisna pravila hebrejskoga jezika. Tekst je pisan na vanj-skoj strani kože, na kojoj je rasla dlaka. Slova vise ispod

linija koje su pažljivo povu ene nekom poluoštrom alatkomduž svakog od sedamnaest kožnih listova. Te su linije vidljivei s nali ja, a na ispisanim stranicama ponegdje se gube. Svitakje, po svemu što se može uo iti pri pregledu, bio vrlo rabljenprije nego što je pažljivo umotan u lanenu tkaninu i smještenu glinenu posudu koja ga je sa uvala više od dvije tisu egodina. Neki su listovi ve u vrijeme uporabe bili poderani,ali i pažljivo popravljeni . Tako je izme u 12. i 13. stupca,otprilike u visini drugog reda, rascijepljena koža sašivena s oko trideset i pet šavova prema dnu stupca. Ošte enje ideslijeva nadesno, zalazi u štivo otprilike dva-tri centimetra.

itanje je samo nešto otežano sve do kraja 27. retka, gdje sešav prekinuo a koža sasušila i smreškala. I na stupcu 18.koža je ošte ena, ali je s nali ja poderotine nali jepljena trakaneke tanke kože, a i prvih etiri i pol stupca tako er su s na-li ja oblijepljeni kožom, koja je tamnija od one na kojoj je ru-kopis pisan. Kad ga je J. Trever 19. velja e 1948. prvi put vi-dio, svitak je bio smotan tako da je izvana bio zadnj i stupac,a stupci 13. i 14. bili su odvojeni jer se lanena nit rašila.Mitropolit mar Atanasius govorio mu je da je u vrijeme ku-povin svitak bi okrenu prvi ka po etnim

povine svitak bio okrenut s prvim stupcem kao po etnim,ali ga je on premotao radi zaštite nalomljenog po etka. Tra-govi šavova u koži s desne strane prvog stupca svjedo ili suda je postojao i kožni zaštitni list koji je služio kao nekavrst omota. Mar Atanasius je Treveru govorio i o tome da sudjeli i tog omota postojali još u vrijeme kupovine, ali su s vremenom nestali.

Rukopis je vrlo dobro o uvan, premda ima mjesta nakojima je nedovoljno itljiv. U nekim se stupcima (21—25;

31) vidi promjena boje slova, što je vjerojatno posljedicapromjene pera ili dopunjavanja crnila. Na 15. je stupcu uo lji-va razlika u kakvo i rabljenog pera. Od 10. retka štivo jepisano tanjim perom nego do tada. Pisar ovog svitka nijespadao me u najbolje. inio je u prepisivanju mnogo grešaka,koje je ve inom sam uo avao i popravljao na razne na ine.J. Trever je, na primjer, u štivu sedam stupaca (22, 23,28—32) našao etrdeset i devet grešaka koje je pisar samispravio. U izvorniku se mogu opaziti i neki ispravci što ihje naknadno unio netko drugi, jer je rukopis ispravka raz-li it. Na bjelinama se nalaze neki udni, do danas neraz-

jašnjeni znaci. Nije jasno predstavljaju li oni upozorenja naneka za tadanjeg itaoca važna mjesta, ili su to bili znacikoje je pisar bilježio radi svoje orijentacije pri prepisivanju,ili su to pak naknadno uneseni »tajni« znakovi. Za naznakupodjele na poglavlja ili odjeljke pisar se služio ostavljanjemmanjih praznina u samom tekstu ili ak neispisivanjem cije-loga retka. Posebno je zanimljivo da je podjela na poglavljau ovom svitku sli na onoj koju danas poznajemo, iako po-stoje neke manje podjele koje se razlikuju. Osobito je važnoza prou avanje starozavjetnog teksta to, da je ovaj svitaks neznatnim odstupanjima istovjetan s takozvanim m a s o -r e t s k i m1 jevrejskim izdanjem Starog zavjeta. Premda u ovom svitku ima stotinjak manjih, ali pažnje vrijednih raz-lika, ponajviše pravopisne naravi, zapanjuju a sli nost, boljere eno, istovjetnost Izaije I, kao i nekih drugih kumranskihrukopisa, s masoretskim tekstom pravdali su s jedne straneto nost Masore, pomaknuli njezinu starosnu granicu barem zastolje e unatrag i u prvo vrijeme davali prevagu onim u e-njacima koji su tvrdili da je rabinisti ki kanon Biblije jedinoispravan i to an. No, kasniji nalazi, pa ak i Izaija II, poka-zuj mjestimic sli nosti teksto Septuaginte d šare

zuju mjestimice sli nosti s tekstom Septuaginte, a da šare-nilo bude cjelovitije, u mnogim ulomcima nalazimo rije i ilicijele re enice koje se razlikuju od svih danas poznatih sta-

1 M a s o r c t s k i — hebr. MSWRH (masora) predaja, tradicija. Bi-blijska znanost Masoretskim tekstom (MT) naziva jevrejski kanon Starogzavjeta, usvojen negdje pod kraj I. stolje a n. v. u gradu Javne (lat.Jamnia). Ovu standardizaciju teksta proveli su rabini zvani m a s o r e t i ,jer su se u svom radu oslanjali na one njima dostupne tekstove koji suim se inili najbliži duhu jevrejske tradicije.

rozavjetnih tekstova. Sve to govori da je u vrijeme nastankakumranskih spisa postojalo mnogo starozavjetnih tekstova,koji su se razlikovali jedan od drugoga.

Kao što e se poslije italac mo i uvjeriti, u nekim ru-kopisima iz pe inskih knjižnica Kumrana razlike u teksto-vima potje u od idejnog stava sekte, što se još u svitkuIzaija I ne može potpuno utvrditi. Primjera radi navodimonekoliko odstupanja od masoretskog teksta u svitku Izaija I:

U masoretskom tekstu (u daljnjem tekstu MT) 1, 15stoji: » . . . Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Rukesu vam u krvi og rez l e . . . « , pisar Izaije I (u daljnjem tekstu

Iz. I) (stupac 1., red. 17.) dodaje: »a prsti vaši u grijehu«.U MT 2, 3: »Hajde, uzi imo na goru Jahvinu, u dom

Boga Jakovljeva«, Iz. I [(2) 13]: »Hajde uzi imo u dom BogaJakovljeva«.

U MT 2, 9—11 stoji: »Smrtnik e se poviti, ovjek sni-ziti, ne praš taj im. U i me u stijenje, sakrij se u prašinu, predužasom Jahvinim, pred sjajem njegova veli anstva kad usta-ne da potrese zemlju. Ohol pogled bit e skršen . . . « , Iz. I [(2) 18]: »Smrtnik e se poviti, ovjek sniziti, ohol pogledbit e skršen . . . « .

U MT 4, 2: »U onaj e dan izdanak Jahvin biti na dikui na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spasenima u Izraelu«.Iz. I [(4) 5] na kraju re enice dodaje: »i Judi«.

U M T 21, 16: »Da, ovako mi re e Gospod: 'Još jednagodina, godina nadni arska, i nestat e sve slave Kedrove.'«Iz. I [(17) 1]: » . . . Još tri godine . . . «

Da spomenemo još i to, kako nije udno što je ovajsvitak o ito mnogo rabljen još prije nego što je pohranjen.U drugim je rukopisima Izaija esto navo en, a i u Novomzavjetu navodi se na nekoliko mjesta!

IZAIJA II

Dok je svitak Iz. I bio o uvan, to se odista ne bi moglore i za rukopis koji je otkupio prof. Sukenik. Spis je bio nanekoliko mjesta prekriven nekom tamnom tvarju, za koju seustanovilo da je proizvod raspadanja kože od koje je svitakna injen. Strane su bile slijepljene, te je odvijanje spisa izi-skivalo poseban oprez i nezamislive teško e. Pored svega toga

koža je u tolikoj mjeri potamnjela, da se ispisano štivo jedvai moglo nazirati. Sre om, kako to prof. Sukenik piše, tekst jepostao vidljiv na snimcima na injenim u sustavu infracrvenefotografije. Samo se jedan mali dio knjige mogao pro itatibez posebnog na ina snimanja. Od šezdeset i šest poglavljaknjige Proroka Izaije, kumranski Iz. II u ve im i manjimulomcima sadrži oko trideset i devet. U naknadnim iskopa-vanjima pe ine Q I na eni su mnogi ulomci baš iz ovog ruko-pisa. Premda je i rukopis Iz. I pokazivao bliskost s MT, Iz. IIje pokazivao još ve e srodstvo sa svojim potomkom, osobitou pogledu pravopisa. Razlike izme u ova dva rukopisa jednete iste starozavjetne knjige ukazuju na to da je zajednica

te iste starozavjetne knjige ukazuju na to da je zajednicaiz Judejske pustinje imala u svojoj knjižnici štiva istoga sa-držaja u nekoliko varijanata, te da je unato svojoj vjerskojisklju ivosti i strogosti trpjela ina ice u knjigama, za njih,tako svetog sadržaja.

RAT SINOVA SVJETLA PROTIV SINOVA TAME1

Me u mnogim zagonetkama koje su iznenadile svijet u e-njaka, kožni svitak iz pe ine Q I (jedan od tri što ih je prof.Sukenik kupio u Betlehemu i dao mu ime: R a t S i n o v as v j e t l a p r o t i v S i n o v a t a m e ) predstavljao je jed-nu od zanimljivijih. U rukama u enjaka našao se spis dotada potpuno nepoznat, nigdje nespomenut, i premda je u pe inama na eno još ulomaka drugih prijepisa ove knjige,nijedan od ostalih svitaka, koji su u cijelosti ili u tisu amaulomaka na eni u pe inskim knjižnicama Kumrana, nije biosli na sadržaja.

U asu kupovine ovaj je svitak imao devetnaest stupaca,ispisanih na pet kožnih listova ukupno dugih otprilike 2,90

ispisanih na pet kožnih listova ukupno dugih otprilike 2,90metara. Na prvom je listu pisar izvanrednim krasnopisom is-pisao etiri stupca, šest na drugom, pet na tre em i tri na

etvrtom. Kraj svitka je izgubljen, a jedan od stupaca — strana na petom listu — bio je odvojen i nije mu se znaloto no mjesto. Iz ulomaka, poslije na enih, u enjaci su došlido zaklju ka da je svitak imao dvadeset stupaca, a pronašli

1 U daljnjem štivu: RSS.

su, na osnovi usporedbe, mjerenja i sastavljanja, mjesto luta-ju e stranice.1 Po etak svitka potpuno je o uvan, ak je o u-van i kožni list koji je služio kao zaštitni omot cijelog svitka.Kao i drugi kumranski spisi, i ovaj je ošte en ve im dijelompri dnu stranica, vjerojatno pod utjecajem vlage koja je pro-dirala kroz glinu posude u kojoj je svitak bio na en. Linijaošte enja je krivudava, i tako je na svakoj strani o uvan dru-gi broj redaka. Kako po priloženom prijevodu italac možei sam vidjeti, na stranama-stupcima o uvani su reci štiva odtrinaestak na zadnjim stranama, sedamnaest-osamnaest re-daka na nekim srednjim stupcima dok je ve inom svitak bio

daka na nekim srednjim stupcima, dok je ve inom svitak biouvan do petnaestog-šesnaestog retka. J. Jadin u svojoj bri-

ljantnoj studiji2 o ovom svitku pretpostavlja da su strane bileispisane u prosjeku s oko dvadesetak redaka.

Kako smo ve spomenuli, pisar ovoga svitka isticao sekrasnopisom. Kako su to i drugi pisari kumranske prepisi-va ke škole inili, i on je »išpartao« stranice s pomo u nekepoluoštre alatke, vodoravno vodilje redaka a uspravno crteme u stupcima, da bi bjeline bile istih omjera. Za razliku oddanašnjeg krasnopisa hebrejskog jezika, slova nisu pisanaiznad crte, nego su visjela ispod nje. I kao što se samoglas-nici u hebrejskom ne ispisuju, nego su ih tek poslije (u VII.——VIII. stolje u n. v.) smislili u obliku to aka p u n k t a t o r i ,kako se u svetim knjigama ne bi stvarale prekomjerne zabunekod Jevreja kojima tada jezik praotaca više nije bio govornijezik, tako se u starim štivima nije moglo na i interpunkcije ,a vrlo rijetko podjele na poglavlja. Nije to bilo samo u je-vrejskim tekstovima: dugo su pisani spomenici starih narodai zbog toga predstavljali posebnu teško u za razumijevanje,jer je trebalo otkriti gdje se jedna misao završava a gdjedruga po inje. U nekim je kumranskim tekstovima ipak bilo

druga po inje. U nekim je kumranskim tekstovima ipak bilostanovite podjele, naznake novih poglavlja. U RSS majstorkrasnopisac ostavljao je ponekad prazan red ili dva izme u po-jedinih glava. Po injao je novi stavak u pisanju da bi odvojiorije i kletve od svetih pismena blagoslova. Ali, unato inje-nici da je RSS pisao krasnopisac iznimnih sposobnosti, gre-

1 V. objašnj. RSS (XXX) (19)1.2 Jigael Jadin: M'gilat milUemet bnej or biv'nej hošeh (Svitak rata

sinova svjetla protiv sinova tame), II. izd., Mosad Bialik, Jeruzalem, 1957.

Dvije cijele zemljane posude u kojima su bili pohranjeni rukopisi

Op i pogled na Kumran iz pe ine Q I. U prvom planu lijevo jasno uo ljiv trag nekadanjeg vodovoda

Pe ine Q IV i Q V iznad Vadi Kumrana

Pisac ove knjige, E. Werber, prigodom jednog od obilazaka razvaline, s jugozapadnog ruba Kumranske plohe promatra pe ine Q IV i Q V. U

pozadini izvori kod Ras Fešhe

O U M A R A N - THE EXCAVAT!ONS jK-imp nmin

Južni dio samostanske razvaline

Dvorana za sastanke i blagovaonica; u pozadini groblje i Mrtvo more

šaka ima i u pravopisu i u štivu. Ve inu je ovih ispravio sam,ali ima ispravaka koje su unijeli i kasniji itaoci.

A današnji italac? Što e on vidjeti pred sobom u ovomsvitku? Mješavinu vojno-strategijskih uputa, ratni ko-moli-tvenog pjesništva i, usput, silno mnoštvo podataka o idejnimshva anjima pisaca ovog rukopisa. Ali ni u kojem slu aju ne ebiti udno upita li se, kao što to ini svatko tko ga prvi pro i-ta: o kojemu je ratu ovdje rije , ima li mu spomena u povije-sti? Vrlo je teško izdvojeno od ostalih spisa donositi zaklju ke,teško je uop e kona no zaklju ivati o s i n o v i m a s v j e t -1 a. Jer tako sebe, medu inim, nazivaju ovi vrijedni pisari

rukopisa s obala Mrtvoga mora. Baš tako. A sve koji ne spa-daju me u njih, koji su zli, grešni, koji žive u tami, koji nev i d e (jer v i d j e t i objavljenja i Božja svjedo anstva pri-vilegij je pravednih), nazivaju s i n o v i m a t a m e . I kaošto je sklonost narodnog genija k simbolici odvojila ve u prvim rije ima Petoknjižja svjetlo od tame (»I vidje Bog da jesvjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame«, Post. 1, 4),tako su i u vrijeme nastanka ovih rukopisa njihovi pisci vje-rovali da su oni i z a b r a n i jedinovjerni zaštitnici vje nihistina svjetlosti, i da su dužni boriti se protiv onih koji senalaze pod vlaš u vo a tame. Odmah na po etku svitka na-brajaju se neprijatelji, Edomiti, Amoniti, Moabiti i Filistejci,za koje se po predaji iz Staroga zavjeta zna da su neprijateljiIzraela. Ali tu je i prva od mnogih zagonetaka: tko su K i -t e j c i? Govori se i o progonstvu u p u s t i n j u , o povratkuiz p u s t i n j e n a r o d a u p u s t i n j u J e r u z a l e m a .Podrobni podaci o naoružanju, o na inu jevrejskoga ratova-nja, nisu do otkri a ovog svitka bili poznati, ali vrijemetakvog na ina bojevanja i ustrojstva borbenih jedinica možebiti samo kra j gr kog utjecaja a po etak rimskog. I ako jeve tako onda su ti Kitejci koji se esto spominju u spisima

ve tako, onda su ti Kitejci, koji se esto spominju u spisimaiz kumranskih pe ina, najvjerojatnije neprijatelji, koji su bilive na vratima zemlje ili ak u zemlji kao tla itelji, poroblji-va i. »Jer vrijeme je ovo nevolje za I z r ae l . . . « [(15) 1], kažepisac RSS. Ako prihvatimo da su Kitejci ovoga spisa vojnicinadiru eg Rima, a da su sva ostala imena samo simboli, ondasvakako treba podcrtat i još neke podatke o kojima je vebilo rije i u prethodnom poglavlju ove knjige, gdje smo po-kušali u najkra em mogu em opsegu obuhvatiti povijesnu sliku

6 Krš anstvo pr i je Kri sta 81

zajednice koja idealizira siromaštvo [(11) 13; (18) 8], kojaiskreno vjeruje da živi u vrijeme kona nog obra una izme ubožanstva i sila grijeha: »Jer ovo je vrijeme spasa narodaBožjega i kona na vladavina za sve ljude njegova kola i vje napropast za sve iz kola Belijaalova« [(l) 5]. Treba obratiti po-zornost na posebno ra unanje vremena, o emu ima tragovave u ovom svitku [(2) 1], na esto spominjanje božanskog»Otkupljenja« i u svakom slu aju na pojavu pojma S i n o v is v j e t l a u Novom zavjetu! (Ivan 12, 36; Luka 16, 8).

Za sada treba re i da je u RSS vjerojatno opisan eshato-loški, apokalipti ki rat, a nikako povijesni, kako je to pret-postavlja profeso E L Sukenik ina tolik zasluža

postavljao profesor E. L. Sukenik, ina e toliko zaslužan zaprou avanje svitaka, i još neki u enjaci.

SVITAK PRAVILNIKA

Dva svitka, koja su na prethodnim stranicama ukratkoopisana, mogu služiti itaocu kao i znanstvenom radniku zaizvla enje nesigurnih zakl ju aka, a da ga paralele iz dosadpoznatih, biblijskih i izvanbiblijskih knjiga vode po bespu-

ima manje ili više sigurnih pretpostavaka, kao što je i ve inaostalih rukopisa iz pe inskih knjižnica mogla svijet voditi — iz iznena enja u iznena enje.

Ali, da nije u pe ini Q I prona eno desetak kožnih listovaknjige koja sada stoji u prijevodu, s objašnjenjima, i prednašom javnoš u, teško da bi se što odre enije moglo zaklju-

iti o pravom zna aju zajednice koja je prije dvije tisu egodina nastavala okolicu Vadi Kumrana. Ako je u ve inidrugih rukopisa trebalo zaklju ivati iz promijenjenog staro-zavjetnog štiva ili samo navoda, ako je u RSS, tom udesnomratnom spisu, tek nagoviješteno da je taj spis — duhovni izraz

dijela jevrejskog naroda koji se nije podvrgavao državnoj i sve eni koj vlasti, onda su ove strane, ispisane kvadratnimhebrejskim pismenima (koja su s manjim preinakama i danasslova hebrejskoga alef-beta), pružile uvid u život i shva anjajedne zajednice na odre enom stupnju skupnoga života, kojaje u razvoju društva otišla dalje od nama do sada poznatihskupina na tlu stare jevrejske države. U tri dijela ovaj ruko-pis podrobno opisuje zakone vladanja lanova sekte, o kojojse ništa znalo nije, izlaže osnove njezina vjerovanja, prikazuje

na in primanja novih lanova, podsje a na kazne koje o e-kuju prestupnike ili naprosto one koji u trenutnoj slabostiskrenu s pravog puta istine i dobra, i sve je to pisano u sadaš-njem vremenu, naime za lanove suvremenike. Drugi dio govori0 budu im vremenima, o životu sekte nakon eshatološkogboja, kad e ostati na svijetu samo sinovi svjetla. Tre i dio,

uvan samo u ve im i manjim ulomcima, predstavlja knjigumolitava i blagoslova, koje treba izgovoriti u raznim prigo-dama nakon »objavljenog rata na kraju dana«. Taj dio spisau ovoj knjizi nije preveden.

S v i t a k P r a v i l n i k a d ih tak pisa

S v i t a k P r a v i l n i k a , da ih tako nazovemo, pisanje na tankoj i bjelkastoj koži. Visina strana iznosi 25 cm a broj ispisanih redaka je, kao što to italac može vidjeti, 26ili 27 u P r a v i l n i k u z a j e d n i š t v a (u daljnjem tek-stu PZ) ili 29 na prvoj strani P r a v i l n i k a z a j e d n i c eI z r a e l a n a k r a j u d a n a , kojega drugu stranu pisacnije ni ispisao do kraja, te se stoga smatra dovršenim. Što seti e P r a v i l n i k a b l a g o s l o v a , on je na en u takoošte enom stanju, da se ne može zaklju iti koliko je redakasadržavao svaki stupac.

Duljina svitka PZ iznosi oko dva metra. Stranice nisu jed-nako široke, na pet kožnih listova ispisani su stupci-strane od13 do 18 cm širine. Reci su ravni.

Rukopis nije ne itljiv; dapa e, može se re i da su jasnovidljive i najteže uo ljive razlike u hebrejskim slovima, kojevje no ine smetnje za po etnike, a uzrokuju nevjerojatne je-zi ne kalambure ak i kod iskusnih znalaca. Ta j o ito ne-uredni pisar nije u svom rukopisu ostavio za sobom mnogogrešaka. Kao i druga njegova subra a, i on je ve inu grešaka

ispravi na ine Brisanjem ispisivanje

sam ispravio na razne na ine. Brisanjem, ispisivanjem poprav-ljena štiva iznad retka, stavljanjem to aka ispod ili iznad, ili1 ispod i iznad rije i koju treba brisati. esto je, kao i nekidrugi pisari, opažao svoju pogrešku i prekinuo pisanje, ostav-ljaju i samo slovo ili više slova, pa i cijele rije i u namjeri dase poslije vrati i ozna i ispravak, ali zaboravivši to i u initi.Takva su mjesta, kao i ona gdje je naprosto u dva maha ispi-sivao isti tekst, pružala sjajnu prigodu onima koji su u timpogreškama nalazili »tajne« znakove ili ih pokušavali tuma-

6 * 83

iti oponašaju i talmudisti ki na in tzv. »pilpulistike«1, pa i mnogo kasnije i u drugim društvenim okolnostima nastale»kabalistike«.2 Takva su mjesta u ovom svitku na primjer:(3) 26; (6) 5; (7) 1; (8) 10—12; (10) 4. Sre om su u pe iniQ IV (ovaj je spis na en zajedno sa šest ostalih »velikih« u Q I ) na eni manji ili ve i ulomci Pravilnika, te je takousporedbom nekoliko mjesta i moglo biti ispravljeno bez na-truha bespotrebne mistike. Znaci, sli ni onima iz Iz. I, na-

eni su i na rubovima stupaca ovog svitka, i ne zna im sezna enje. Smatra se da su ovi znakovi gotovo istovjetni i pona inu ispisivanja i po mjestima gdje ih pisari stavljaju s

ispisivanj p mjestim gdj pisar stavljajp a r a g r a f o s i m a iz starogr kih rukopisa, ali ni danas ihnitko nije dešifrirao. Rukopis PZ dobro je o uvan, ošte enisu donekle posljednji reci na stranama i neznatno prvi i dru-gi redak na strani ( l) . Kako to italac i sam može zaklju-iti, ošte ena mjesta ve inom se lako dopunjaju.

I ovaj je rukopis bio me u onima što ih je mar Atanasiusponio sa sobom preko mora, zatim ih prodao Jadinovu po-sredniku, te se danas nalazi u Hramu knjige u Jeruzalemu.Prvi put je objavljen pod naslovom M a n u e l of D i s c i -p l i n e , u redakciji prof. M. Burrowsa, uz asistenciju J. C.Trevera i W. H. Brownleea, izdanje T h e A m e r i c a nS c h o o l s of O r i e n t a l R e s e a r c h , New Haven,1951. Bili su to izvrsni fotografski snimci, koje je u teškimuvjetima na inio J. Trever u Jeruzalemu, zatim transliteracijasvitka, bez dopuna, bez komentara. M. Burrows je žurio znan-stvenom svijetu predati ovu senzaciju, te je stoga izdanje osta-vio bez ijedne rije i komentara, što kod izdanja Iz. I nije inio.

Pri prvom itanju PZ opaža se da je to zapravo red ma-njih pravilnika, u kojima se obra uju razni sadržaji, zakonii pravil zajednic koj seb ovdj naziv Jahad (JcHD)

i pravila zajednice koja sebe ovdje naziva Jahad (JcHD), u na-šem prijevodu Zajedništvo. Po ev od objašnjenja godišnje sve-

1 pilpulistika — hebr.: pilpul (PLPWL) — rasprava, diskusija koja ideu tan ine. Na in izu avanja Talmuda — u enici postavljaju pitanja — nanjih odgovaraju, idu do apsurda. U današnjem hebr. jeziku stoga pilpuli zna i cjepidla enje.

2 kabalistika — hebr.: kabala (KBLH) — predaja; ovdje se odnosi napokret misti ara iz trinaestog stolje a koji je tuma io »skrivene tajne«,me u ostalim iz »znakova« samo njima znanih.

anosti prijelaza u s a v e z , opisan rije ima Starog zavjeta1

(ali se ovdje o ito radi o n o v o m s a v e z u ) , propisa o obredu kupanja, odnosno iš enja i o iš enja u vodi, koje u našem jeziku zovemo k r š t e n j e m2, vjerovanja u dva duhakoji predodre eno vladaju svijetom, pa do obveze lanovazajedništva da svoju imovinu predaju skupu i podrobno opi-sanih pravila ponašanja, Pravilnik e se završiti zahvalnicom,vjerskim pjesni kim djelom u kojem su skupljene osnovneideje zajednice. Ali, i tu se opaža stanovita razlika u shva-

anjima. Z a h v a l n i c a j e k o r a k d a l j e u r a z v o -j u p o g l e d a n a s v i j e t k o r a k b l i ž e k p o -

j u p o g l e d a n a s v i j e t , k o r a k b l i ž e k p ok r e t u k o j i n a s t a j e — k r š a n s t v u .

Po šavovima koji spajaju PZ s drugim i tre im Pravilni-kom moglo bi se zaklju iti da je to jedinstven svitak, jer jeu isto vrijeme pisan i rabljen. Ovdje treba unijeti mali ispra-vak u naše pretpostavke: puno je vjerojatnije da je rukopisp r e p i s i v a n u isto vrijeme, da je ovaj primjerak, koji je

gotovo u cijelosti dopro do nas, rabljen u isto vrijeme, alije o ito da su odjeljci, pa i tri pravilnika sašivena u jedan svi-tak, nastali u raznim razdobljima razvoja sekte iz Judejskepustinje. Da je tomu tako, dokaz je možda i to što su u pe-

ini Q IV na eni mnogi ulomci (bilježe se na inom kako ihje ozna io prvi izdava J. T. Millik: 4 QSa, 4 QSb itd.) iz PZ,ali ni jedan iz druga dva Pravilnika.

P r a v i l n i k z a j e d n i c e I z r a e l a n a k r a j ud a n a (u daljnjem tekstu PZJ) i P r a v i l n i k b l a g o -s l o v a (u daljnjem tekstu PB) na eni su istodobno kad i PZ,u pe ini Q I, no prodava i starina, itao evi znanci iz pret-

1

1 S a v e z — z a v j e t ; treba objasniti zamjenu ovih rije i da biitalac lakše shvatio svu zanimljivost. Kao ime Biblije rije Z a v j e t ne

postoji ni u hebrejskom originalu Starog zavjeta niti u gr kom Novomzavjetu. Izraz potje e od hebr. rije i b' r i t (BRJT) — ugovor, savez, koja je prevedena na gr ki kao d i a t h e k e a zna i i oporuku, zavjet. Kad je u II. i III. st. n. v. Biblija prevo ena na latinski, smisao »savezaizme u Boga i izabranog naroda« kod krš ana je izgubio na zna enju teje izraz prevo en s t e s t a m e n t u m — zavjet. Od tada i krš anskinazivi Stari i Novi zavjet.

2 Krštenje — v. objašnj. za PZ (5) 13.

hodnog poglavlja, nisu ih prodali mar Atanasiusu, nego supo ekali da se cijena digne i tek ih poslije prodali Jordanskommuzeju. Prvo kriti ko izdanje objavili su D. Barthelemy, O. P.i J. T. Millik pod naslovom: D i s c o v e r i e s i n t h eJ u d e a n D e s e r t I, Q u m r a n C a v e I u Oxfordu(Engleska) godine 1955. Pravilnik zajednice Izraela dopao je

enjacima u vrlo ošte enu stanju, teško itljiv, tako da sumorali primjenjivati razli ite postupke, od snimanja s vrloosjetljivim foto-materijalom, do snimanja infracrvenim zra-kama. I pored svih teško a u enjaci su uspjeli u itanju i do-punama ošte enih mjesta, te se spomenuto izdanje može sma-

punam mjesta spomenut izdanjtrati vrlo dobrim. D. Barthelemy je obradio PZJ, a iz 32ulomka, od kojih 8 ve ih, J. T. Millik je izvanredno uspioizvesti vjerojatnu rekonstrukciju PB. Prema onom što je J. T.Millik uradio, treba smatrati da je PB imao pet stupaca, alise broj redaka ne može ustanoviti. Kako je o pogledima sekte,koji se odražavaju sa strana Svitka Pravilnika, bilo ve go-vora u prethodnom poglavlju, treba re i koju rije i o jednomsvitku koji je dosta davno izazvao znanstvenu senzaciju, alije tek otkri e rukopisa u pe inama objasnilo njegovo pravoporijeklo.

DAMASKINSKI SPIS

Prije šezdeset godina objavljena je jevrejska knjiga okokoje je proliveno mnogo crnila u znanstvenim bitkama, kojaje u enjacima bila udnija od svega što je dotad na eno napolju starozavjetnih istraživanja. U staroj Kairskoj sinagogi,gra enoj godine 882., poznati u enjak Solomon Schechter,profesor Talmuda na Cambridge sveu ilištu (Engleska), pro-

našao je godine 1896. g e n i z u s tisu ama jevrejskih doku-menata, rukopisa, molitvenika, svetih spisa. Me u tisu amalistova, pohranjenih s ošte enja, našao je knjigu koju je go-dine 1910. izdao pod naslovom F r a g m e n t s o f a Z a -d o k i t e W o r k (Documents of Jewish Sectaries, Vol. I)C a m b r i d g e . Schechter ju je nazvao Cadokitskim doku-mentom, jer se u n joj spominje C a d o k, o kojemu se estogovori i u kumranskim spisima. Poslije su knjigu u enjacinazvali D a m a s k i n s k i m z a v j e t o m (B'rit Damesek)

po mjestu progonstva koje se u knjizi spominje, a i po na-vodu » . . . svi ljudi koji su prešli u novi savez u zemlji Da-maska . . .« (8, 21).

Nedugo nakon nalaza i itanja svitaka iz Kumranskih pe-ina profesor Sukenik je upozorio da su stil i sadržaj Dama-

skinskog spisa (u daljnjem tekstu DS) vrlo nalik stilu i sadr-žaju rukopisa s obala Mrtvoga mora. Sukenik je tvrdio da DSspada u knjige sektarijanaca, u tome je uskoro i dobio po-dršku u enjaka, a zatim su ulomci DS, koji su u raznim teks-tualnim varijantama na eni u nekoliko pe ina, potvrdili is-

pretpostavk u enjaka DS j Kairskoj genizi na e

pravne pretpostavke u enjaka. DS je u Kairskoj genizi na enu obliku rukom pisane knjige, koje su listovi bili ispisani s obje strane. Bio je to o ito prijepis iz ranog srednjeg vijeka,od prilike iz 10. stolje a. Povijesni zapisi koje smo ve spo-minjali ukazuju na to da je u pe inama kraj Mrtvoga morabilo ve i prije posjetilaca, te je vjerojatno i ovaj spis dospioiz sektarijanske knjižnice k Jevrejima koji su živjeli u Egiptu— ako ne iz prve ruke, a ono kao prijepis prijepisa. Da po-tje u iz Zajedništva, u to danas nitko više ne sumnja.

S. Schechter objavio je dva rukopisa DS. Prvi sadrži osamlistova i o ito je djelo dvojice pisara. Prva je etiri lista pisaojedan pisar, s dvadeset i jednim retkom na svakoj od osamstrana. Na etiri zadnja lista nalaze se po dvadeset i tri retkana strani, a prijepis su drugog pisara. Te su zadnje stranedonekle ošte ene po donjem rubu. P r i j e p i s DS II na jed-nom je listu, ispisan s obje strane, s trideset i etiri na prvoja trideset i pet redaka na drugoj strani. Procjenjuje se da jeiz XII. stolje a, a predstavlja zapravo ina icu etvrte straneve eg rukopisa.

DS je podijeljen na dva dijela jedan izlaže povijest sekte

DS je podijeljen na dva dijela, jedan izlaže povijest sekte,a drugi, kao i PZ, sadrži velik broj pravila i propisa o pona-šanju i obi ajima. Prvi po inje opisom razorenja Prvog hrama,što je bila posljedica grijeha i prijestupa Izraelovih. Ali:

( l ) 4. » . . . sjetivši se saveza s praocima, ostavi ostatak5. Izraelu i ne dade da ih zatru. A po svršetku gnjeva,

godina tri stotine6. i devedeset od kada ih je predao u ruke Nabukado-

nosora, kral ja Babilona,

7. sjeti ih se. I izraste iz Izraela i Arona korijen na-sada da baštini

8. zemlju Njegovu, da uživa u dobru tla Njegova. Jershvatiše svoj grijeh i spoznaše da

9. su ljudi prijestupni. I bijahu kao slijepi i kao oništo tapkaju po putu

10. dvadeset godina. I spoznade Bog djela njihova jersu Ga cijelim srcem iskali,

11. i podiže im U itelja pravednosti da ih naputi pu-tem srca Njegova . . . «

Zatim DS objašnjava svima »koji prelaze u savez« osnov-ne ideje vjerovanja sekte, gotovo istovjetne s onima iz PZ.Nakon kra eg prikaza povijesti Izraela od vremena Noe i si-nova njegovih, komentira starozavjetne navode kojima iska-zuje svoje negodovanje na sve enike Hašmonejskog porijekla.U drugim komentarima SZ navoda objašnjava odlazak sekteu Damask. U rukopisu se spominju još i K n j i g a J u b i -l e j a , knjiga H a g u (ili H a g i), dvojica vo a zajednice,dva P o m a z a n i k a (Mesija — mašijah ili Krist — hristos!)1,nadzornik — episkopos. Osobito je zanimljiv podatak u DS,da se osim Izraela, dakle Jevreja, spominju i prozeliti, koji suprimili vjeru i pristupili ne samo n o v o m s a v e z u , negoi vjeri Mojsijevoj.

Zajedni ka je zna ajka Svitaka Pravilnika i Damaskin-skog spisa u tomu što opisuju jednu društvenu skupinu, kojaje bila u sukobu s vladaju im državnim i vjerskim ure enjemu Izraelu, koja je živjela u imovinskom i idejnom zajedništvui bila prisiljena, kako se to i u Ratnom svitku (RSS) a i u nekim dalje opisanim rukopisima sekte govori, u odre enomrazdoblj po i progonstv i »pustinji ekati k r a j

razdoblju po i u progonstvo i u »pustinji« ekati k r a jd a n a , eshatološki boj i prevrat, kad e o s t a t a k naroda,a to je lanstvo sekte, doživjeti bolja vremena.

Slijede i e nam rukopis o tomu još i više re i.

1 M e s i j a ; treba ponovno istaknuti istovjetnost ovih pojmova: hebr.MŠJcH (mašijah), u našem jeziku udoma en kao Mesija, gr ki Hristos(od glag. h r i o), u našem jeziku Krist, zna e isto: p o m a z a n i k.S vremenom su oba pojma dobila još i novi smisao: s p a s i t e l j . V.Objašnj. PZ (5) 13.

TUMA ENJE KNJIGE PROROKA HABAKUKA

U jevrejskoj kulturnoj baštini postoji jedna vrst djela kojase nazivaju M i d r a š (MDRŠ), a naziv im potje e od hebr.glagola DRŠ, koji zna i: iskati, istraživati, tražiti. U po etku,još u vrijeme prvih borba mišljenja me u f a r i z e j i m a i s a d u c e j i m a , m i d r a š o m se nazivao osobit na in izla-ganja, tuma enja i objašnjavanja starozavjetnih tekstova. Ta jse na in odlikovao istraživanjem d u h a i dubljeg zna enjadanog štiva, esto primjerom, kazivanjem bajka ili pripovije-daka. Midraš je tuma io uvijek s namjerom da pou i, a te supouk sabran nekolik knjig (»Midra raba« »Midra

pouke sabrane u nekoliko knjiga (»Midraš raba«, »Midraštanhuma« itd.). No takav Midraš, kakav je J. Jadin kupiood mar Atanasiusa, zajedno s ostalim rukopisima, nitko jošnije vidio. Ve prigodom prvog objavljivanja ovog svitka, u spomenutoj knjizi M. Burrowsa (The DSS of S. Mark's Mo-nastery), s kratkim napomenama W. H. Brownleea, svitak jepobudio žu ne raspre me u u enjacima. Poslije su u drugimpe inama na eni ulomci i drugih knjiga ove vrsti, sve su sadr-žavale iznimno zanimljive podatke iz života i pogleda na svi-jet lanova Zajedništva. Jedna je rije odmah na po etkuovog svitka pala u o i u enjacima. Rije koja se ne susre emnogo u SZ1, ali u ovim spisima stalno dolazi nakon navodakoji valja protuma iti. Teško ju je i prevesti: p e š e r (PŠR)u hebrejskom zna i: objašnjenje neke nejasne stvari, nera-zumljivog štiva, tuma enje smisla — ali i komentiranje. Stogase ovaj svitak, koji istražuje i tuma i knjigu proroka Haba-kuka, naj eš e i zove K o m e n t a r H a b a k u k a (The Habakkuk Commentary). Pisac ovog rukopisa razlaže dva prvaodjel jka starozavjetne proro ke knjige, dok tre i — molitvu — ne tuma i, valjda ne nalaze i u njoj osnove za svoje vrijemei svoja vi enja. Jer u ovom se svitku navode rije i iz staroza-

vjetne knjige — ali p e š e r se odnosi na suvremene doga aje.Dvostruka je važnost ovog rukopisa: otkriva nam nove poje-dinosti važne za razjašnjavanje povijesti Zajedništva a isto-dobno pruža uvid u još jedan tekst SZ, stariji za gotovo tisu ugodina od najstarije nama poznate knjige istog sadržaja.

Kao što to ini pisac DS samo na nekoliko mjesta, u Tuma enju knjige proroka Habakuka (u daljnjem tekstu TH)

1 V. Knj. Propovjednika 8, 1 i Daniela 4, 6.

pisac svitka navodi re enicu, opširno je tuma i, a zatim na-vodi slijede u i tako er je protuma i na svojevrstan na in.Neke upute u ovom svitku, koje se odnose na stanovite do-ga aje, ostaju nam nejasne, budu i da su potpuno jasne bilesamo suvremenicima.

Što saznajemo iz ovoga svitka? Jeruzalemsko sve enstvo,pod vodstvom bezbožnog » z l o g s v e e n i k a « , okrivljujezajednicu vjernih savezu i Nauku1 — za skrnavljenje svetištai svetinja. Zajedništvo se okuplja oko p r a v e d n i k a , U i-telja pravednosti, ije rije i » n e s l u š a j u i z d a j i c en o v o g s a v e z a « . Njemu, U itelju pravednosti (ili pravde),

g Njemu, U itelj pravednost (il pravde),Bog je podario mo tuma enja Nauka, i s njim skupa bježiZajedništvo u progonstvo. Ali, zli sve enik, » ovjek laži«,koji zajedno s ostalim sve enstvom skrnavi zakone, Nauk, i skuplja bogatstva, progoni U itelja pravednosti:

»(11) 2. »Jao onom tko bližnjeg navodi na pi e, nalijeva3. bijes svoj, napija ga ak da bi promatrao njihove

blagdane«.2

4. Tuma enje ovoga odnosi se na zlog sve enika kojije

5. progonio U itelja pravednosti da bi ga progutaou jarosti

6. bijesa svoga. U domu progonstva njegova i u vri-jeme odre enog roka po inka

7. Dana pomirbe* pojavi se kod njih da ih proguta8. i da ih natjera da pokleknu u dan posta, subot-

nog mira njihova.«

16 »Jer nasilje nad Libanonom e te pokriti a plja ke

16. »Jer nasilje nad Libanonom e te pokriti a plja kestoke

1 N a u k — budu i da se rije z a k o n u spisima esto pojavljujeu svom osnovnom zna enju, prevodio sam P e t o k n j i ž j e , hebr.T o r a , doslovce s N a u k , umjesto udoma eno Z a k o n .

2 Navod iz Habakuka 2, 15. Zadnju je rije pisac svitka prilagodiosvojim potrebama: umjesto M'RJHM (maarejhem) — nagost njihovu, pišeMW'DJHM (moadejhem) — blagdane njihove.

• D a n p o m i r b e : najve i jevr. vjerski blagdan J o m h a k i -p u r i m . Dan posta i traženja pomirbe, oprosta za grijehe.

(12) 1. prestraviti, zbog krvi ljudske i nasilja nad zem-ljom, gradom i svima što žive u njoj.«1

2. Tuma enje ove rije i odnosi se na zlog sve enika,neka mu se plati

3. ono što mu pripada zbog onoga što u ini siroma-sima. Jer Libanon je

4. savjet zajedništva, a stoka su nedorasli Jude, izvr-šitelji

5. Nauka. Jer Bog e ga osuditi na zator6. kao što on smišljaše zatrti siromašne . . . «

smišljaš

Pored mnogih pitanja o utvr ivanju li nosti i vremena do-ga aja , koja se pri i tanju ovih mjesta u svitku postavl jaju,jer pisac ne spominje imena, treba obratit i pozornost na izrazn e d o r a s l i u etvrtom retku. Uz mnoge izraze, kao što sue v j o n i m (množina imenice XVJWN (evjon) — siromah),anijim (množ. imenice 'Nj (ani) — siromah, bijednik), a n i -j e j r u a h ('NJJ RWcH, doslovce — siromašni duhom),0 kojima je bilo, a i bit e još rije i, ovdje imamo još jedankojim lanovi Zajedništva u svojim spisima sebe poistovje-

uju s najnižim slojevima tadanjega društva, s bijednicima,siromasima, te se time ujedno ogra uju od onih koji vladaju1 »skupljaju isprazno bogatstvo«. Usporedba sa stokom, bla-gom, za pastirski narod nije bila uvredljiva, ali je ozna avalapod injenost gospodaru, a o rije i n e d o r a s l i treba re ijoš koju. Izraz PTj (peti), u množini PTXJM (p'taim ili p'tiim)u hebr. u prvom redu zna i: nedorastao, lud. U nekim starijimjevrejskim spisima ozna ava neuka ovjeka, koji je neupu enu mudrost Knjiga. U Novom ga zavjetu nalazimo, u istomsmislu kao i u sektarijanskim spisima, preveden na gr ki s n e p i o s — nedorastao, nejak, djetinji, lud, slab2. U Bibliji

n e p i o s — nedorastao, nejak, djetinji, lud, slab . U Bibliji»Stvarnosti« prevode ga s m a l e n i (Matej 18, 14) i s n e -i s k u s n i (Mudre izreke 1, 4; 8, 5).

Pored podataka o oštrom sukobu izme u osniva a Zajed-ništva, koga i ovdje pisac zove U iteljem pravednosti, i vrhov-nog sve enika u Jeruzalemu, TH opisuje, na osnovi navoda izHabakuka, dolazak Kitejaca, o kojima je bilo govora ve i u

1 Navod iz Knj. Habakuka 2, 17.2 V. Majnari — Gorski: Gr ko-hrvatskosrpski rje nik, str. 381.

drugim spisima. Ti rušila ki raspoloženi borci, koji su »brzi,junaci u boju« dolaze s »otoka morskih« i osvajaju mnogezemlje, pokoravaju mnoge narode, me u inim e razoriti i Jeruzalem i oduzeti grešnim sve enicima njihova lažna bogat-stva. Na kraju tuma proro anstva Habakukova prori e i osva-ja ima, svim narodima koji »vjeruju u drvo i kamen« — ko-na nu propast.

Svitak je na injen od meke kože, šivene lanenim koncem.Dužina cijelog svitka je 1,63 m, a širina 13,7 cm. Pisar jeizvukao oštre linije vodilje i uspravno i vodoravno, ali se po-nekad nije držao svojih me a nego ih je prelazio Rukopis

nekad nije držao svojih me a, nego ih je prelazio. Rukopisje iznimno lijep, slova su ve a nego što su u nekim drugimspisima. I u ovom rukopisu ima znakova koji su nejasni, alisu jednostavniji od onih u drugim rukopisima. Na deset mje-sta, na kraju redaka, bez nama poznatog smisla, pisar je stavioznak X. Posebno je zanimljivo da je, nastoje i izbje i ispisi-vanje Božjeg imena, etveroslovlje JHWH pisao starim, tzv.feni anskim, tada ve gotovo zaboravljenim hebrejskim slo-vima. To je inio na etiri mjesta u svitku, kod navoda izSZ knjige Habakuka, gdje nije htio ispravljati izvornik. Ina e,kao i u drugim svitcima, umjesto imena ispisuje imenicu XL(el) — Bog. Svitak je na po etku ošte en, te se prva dva stupcateže itaju, a donji rubovi listova tako er su ošte eni, nejed-nako na svakoj strani. Tako je na 3. i 4. strani ošte enje ve ei ulazi do devetog retka, dok su na daljnjim stranama ošte e-ni samo reci ispod etrnaestog. Petnaesti su reci o uvani s po nekoliko slova ili rije i. Prema rekonstrukcij i teksta nastranama je vjerojatno bilo najviše sedamnaest redaka, a naponekim samo petnaest. Na zadnjem su listu ispisana samo trii pol retka 13. strane, što zna i da je malo vjerojatno da je

svitak prije imao i nastavak, kako neki u enjaci tvrde pola-ze i od injenice da tre i odjeljak knjige Habakuka nije na-vo en. Jezik kojim je TH pisano gotovo je istovjetan jezikuSZ, ali se osje a da je pisac pod utjecajem aramejskog jezika,kao i u ve ini drugih rukopisa Zajedništva . Pisar u TH nijemnogo griješio, ima malo ispravaka, koje je na uobi ajenina in unosio. Što se navoda iz Habakuka ti e, oni pokazujunemali broj ina ica. To može zna iti da je prigodom prijepisapisac imao pred sobom jednu nama nepoznatu varijantu SZ

knjige (premda razlike nisu uop e bitne naravi), ali je istotako mogu e da su to, kao i u prije navedenom primjeru(11,3), namjerni prepravci pisca koji je izvornik prilagodiosvojim potrebama.

PEŠER NAHUMA

Ulomak koji je prvi objavio J. Allegro u lipnju godine1956. u J o u r n a l of B i b l i c a l L i t e r a t u r e , pro-našli su Taamira Beduini u prolje e godine 1956. i predstavlja

dio ulomaka T u m a e n j a k n j i g e p r o r o k a N a-h u m a koji su na eni u pe ini Q IV. Skupa sadrže etiri dopet strana toga, za znanost vrlo važnog rukopisa. To je jedinime u Tuma enjima koji spominje povijesne li nosti s punimimenima, te daje naslutiti s malo više sigurnosti tko su Kitejci;mogu e je tako er na osnovi teksta bliže odrediti vrijemenastanka ovog P e š e r a, a i drugih. Me u inim, u ovom serukopisu spominje v j e š a n j e ž i v i h l j u d i n a d r v o ,te su neki u enjaci ovo mjesto tuma ili kako se vjerojatnoradi o vješanju U itelja pravednosti, što ih je navodilo nausporedbe s poviješ u razapinjanja Isusova na križ. Kao i u drugim Tuma enjima, pisac navodi starozavjetno štivo, zatimga dalje tuma i. Neka se mjesta u SZ navodima ne slažu, kaoi u drugim spisima ove vrste, ni s MT ni s prijevodom Sedam-desetorice.

Evo prvog stupca — strane ovog rukopisa, kako ga je do-nio prof. dr. D. Fluser u svom radu Farizeji, Saduceji i Eseni u Pešeru Nahuma (Jeruzalem, 1970.):

(11) 1. ( ) kona ište za grešnike neznabožaca.

»Kuda lav i aše da bi donio onamo lavi a,2. (i nema tko da plaši.«1 Tuma enje ovoga odnosi

se na Deme)trisa, kralja Gr ke koji je tražio dae u Jeruzalem po savjetu onih koji istražuju

glatkosti,

1 Navod iz Knj. Nahuma 2, 12.; nejasno SZ mjesto moglo bi seprevesti i ovako: »Kuda i aše lav, lavica, tamo i lavi , i nema ih tkoplašiti.«

3. (ali ne do e jer ga ne dade Bog) u ruke kraljevaGr ke od Antioha pa sve do pojave vo e Kitejaca,kako bi kasnije zgazio

4. (Kitejce ) »Lav je grabio za svoje lavi e, davioza svoje lavice, plijenio . . .«*

5. ( Tuma enje ove stvari odnosi se) na Gnjev-nog lava koji e udariti po svojim velikašima i l ju-dima svog savjeta

6. ( »Te ispuni plijenom) svoj brlog i skrovištesvoje grabežom.«2 Tuma enje ovoga odnosi se naGnjevnog lava

7 (koji dosudi kazn i u ini os)vet d onim koji

7. (koji dosudi kazne i u ini os)vetu nad onima kojiistražuju glatkosti, koji povješa žive ljude

8. (na drvo, što ne u ini nitko) u Izraelu prije njega.Jer onome koga vješaju živog na (d)rvo treba (zaz)-vati: »Evo me, pred (tobom),

9. (govori Jahve nad vojskama. Spalit u, u dim pre-tvoriti tvoju ve) inu, a lavi e tvoje e ma proždri-jeti. Istrijebit ( u sa zemlje g)rabež.«3

10. (Tuma enje ovoga odnosi se na Gnjevnog lava ) a »tvoja ve ina« su ete vojske njegove ( ) a »lavi i njegovi« su

11. ( ) a »grabež njegov« bogatstvo je koje jeskupi(o u Hram)u jeruzalemskom koje

12. ( e biti predano u ruke vojske Kitejaca — E)fra-jim, Izrael koji e biti predan ( ) u . . . «

Ve ovih nekoliko redaka s prve strane, od etiri koje susa uvane, vjerojatno pobu uju itaoca na ista pitanja koja susebi postavljali prvi itaoci ovog prastarog P e š e r a. Naneka emo pokušati odgovoriti u najkra em mogu em opsegu,na neka smo se osvrnuli u prethodnom poglavlju knjige.

Tko je Demetris, kral j Gr ke, koga pisac Pešera spominje?

Tko je Demetris, kral j Gr ke, koga pisac Pešera spominje?U Jevrejskim starinama Josipa Flavija (XIII/l4, 1—2) stojizapisano slijede e:

»Tada poslaše Demetriusu Eukaerusu i pozvaše ga u po-mo . . . Nato Demetrius nastupi s vojskom u koju primi i onekoji su ga pozvali u pomo i ulogori se kod Sikima (Š'hem —

l .*>* Navodi iz Knj. Nahuma 2, 13; 14. U prijevodima SZ navodanisam se držao teksta iz Biblije »Stvarnosti«, nego sam više usuglasioizvorniku.

Sihem, op. p.). Aleksandar po e protiv njega sa šest tisu advije stotine najamnika i dvadeset tisu a Jevreja, koji su biliuza nj. Vojna se sila Demetriusova sastojala od tri tisu e ko-njanika i etrdeset tisu a pješaka . . . do e do boja u kojemDemetrius pobijedi. . . Aleksandar tada pobježe u brda gdjeje oko sebe okupio šest tisu a Jevreja, što ih je k njemu do-tjerala su ut za njegovu sudbinu. Nato se Demetrius iz strahaod ovih Aleksandrovih privrženika povu e, ali ostali Jevrejinapadoše Aleksandra. Oni su ipak bili poraženi i mnogi u boju izgubiše svoje živote. Najuglednije u narodu natjerazatim Aleksandar u grad Bethoma, ulogori ih ovdje i nakonpada utvrde povede ih uhva ene u Jeruzalem, gdje je smislio

pada utvrde povede ih uhva ene u Jeruzalem, gdje je smisliojedno od najne ovje nijih djela na svijetu. Kad se, naime,ljubakao sa svojim ino ama i suložnicama na uo ljivom mje-stu, dao je oko osam stotina ovih zarobljenika razapeti nakriž i, još za njihova života, sasje i na njihove o i njihovežene i djecu. Time je za doživljenu nepravdu izrekao takookrutnu kaznu, kakvu ovjek teško da bi i mogao smisliti.«

Sli an opis istog doga aja, koji se dogodio oko 88. go-dine p. n. v., nalazimo i u Flavijevoj knjizi Judejski rat (I, IV,1 - 5 ) .

Prema svemu ovom, moglo bi se re i da su u pravu onienjaci koji tvrde da je » G n j e v n i l a v « jevrejski kralj

hašmonejske dinastije Aleksandar Janaj (Janaeus), poznat posvojim krvolo nim obra unima s li nostima i sektama kojesu mu se suprotstavljale. Karakteristi na promjena staroza-vjetnog mjesta , gdje je umjesto: » . . . u dim pretvoriti Tvojukonjicu . . . « (ponovno — u nas se, a esto ne samo u nas,neumjesno prevodi rije RkHBH (rihba) — sedlo, jahanje, s:borna kola!) sektarijanski pisac, služe i se svojom slobodom,stavio: » . . . u dim pretvoriti Tvoju ve i nu . . .«* Ova pro-mjena teksta, kao i rije i »oni koji istražuju glatkosti«, dakle

mjena teksta, kao i rije i »oni koji istražuju glatkosti«, dakleugla eni, prevrtljivi tuma i Nauka — po svim tim zna ajkama:f a r i z e j i , daju još nešto podataka o vremenu nastanka ru-kopisa. Jer je stranka farizeja vjerojatno pozvala gr kog kraljaDemetriusa kao saveznika u svojoj borbi protiv omrznutogkralja; sektarijanci, iji se rukopis nalazi pred nama, bili suprotivnici farizeja, ali i kralja. Ipak, unato svom protivljenju

1 Zamjena je rije i: RkHBH (rihba) s RWVkH (rovha).

kralju, koji je istodobno i vrhovni sve enik (J. Jadin i T. Ga-ster zanimljivo dopunjuju ošte eno mjesto u 11. retku s:» . . . bogatstvo što ga je skupi(o sve enik) je ruza lemski. . .« ),njihovo rodoljublje nije dopuštalo da odobre poziv strancu zaulazak u zemlju. Rije »ve ina« ozna ava, po svemu, vlastitopriznanje malobrojnosti sekte koje smo identi tet nešto prijeistražili. Što se Kitejaca ti e, ovdje ve možemo vidjeti znakeda su u asu nastanka rukopisa Kitejcima zvali Rimljane. [V.objašnj. za RSS (I) ( l) 2.]

PEŠER PSALAMA, ZAHVALNICE I DRUGI RUKOPISI

Pored malo as opisanog Tuma enja Nahuma (dalje TN),u pe ini Q IV na eno je nekoliko ulomaka kože još jednogPešera, o kojem i pored malog opsega ove teško ošte ene knji-ge neizostavno treba re i koju. Ulomci nisu ve i od 10 x 20cm i 5 x 9 cm. Pa ipak, zna aj nam njihov ne dopušta da ihizostavimo.

Ulomak tuma i, na sli an na in kao i u do sada prikaza-nim primjerima, P s a l a m 37. Prigodom prvog itanja sva-komu e biti jasno da je baš ovaj Psalam inio idealnu pod-logu za razlaganje pogleda sekte, da se najlakše mogao primi-jeniti na povijest o proganjanju osniva a Zajedništva , U iteljapravednosti, pa ak i na izlaganje želje Zlog sve enika da

itelja ubije! Pored podatka da je U itelj pravednosti bio — sve enik, dakle k o h a n i t, u ovom P e š e r u itamo i o su enju koje se protiv njega vodilo i o ponašanju dviju pro-tivni kih st ranaka na tom su enju, nakon kojega je »B o g o d l u i o d a g a u z m e i z n j i h o v i h r u k u i . . .bit e predani na su enje u ruke okrutnih pogana.«

Ulomci i psalam svojih malobrojnih

Ulomci TN i Pešera psalama sa svojih nam malobrojnihredaka kazuju nove podatke, a rukopis koji je prof. Sukeniku vrlo ošte enom stanju kupio, prvi objavio i po sadržaju ganazvao S v i t a k Z a h v a l n i c a , pruža neku vrst sažeteslike idejnog svijeta Zajedništva. Odista je teško nai i u kul-turnoj baštini bilo kojeg naroda na sli an primjer vjerskogpjesništva, koji bi iz retka u redak, iz pjesme u pjesmu, na ta-ko odre en na in izlagao osnovne vjerske, zapravo idejno-po-liti ke stavove jedne ljudske zajednice, kao što ih je u ovih

etrdesetak Zahvalnica izložio u prvom licu jednine vjerojatno

s a m o s n i v a skupine, koja je i u ovim ponegdje ošte e-nim rukopisima sebe zvala Zajedništvom. Premda svojom vanj-skom formom vrlo sli ne na Psalme, Zahvalnice, kao što se izovog kratkog kazivanja može zaklju iti, u biti su nešto drugo— za povijesnu znanost zna ajna osnova kod odre ivanja raz-voja idejnog svijeta sekte s Mrtvoga mora.

Me u rukopisima što ih je J. Jadin otkupio od mar Ata-nasiusa bio je i jedan koji mitropolit nije dopustio otvoriti.Uza sva nastojanja u enjaka da do u do teksta, to im nijeuspjelo. Nakon dolaska u SAD jedan se ulomak sa smotuljkaotkinuo i John C. Trever je pri pregledu mogao ustanoviti dajezik ovog spisa nije hebrejski kao na drugim spisima, nego

jezik ovog spisa nije hebrejski kao na drugim spisima, negoaramejski! Trever je, pored toga, na tom malom ulomku uspiopro itati imena: L a m e h i n j e g o v a ž e n a B a t - E n o š(tj. k i ovje ja, odnosno k i Enoševa). Ime Lameh pojavljujese i u izvanbiblijskim knjigama Jubileja i Hanoha, a u ulomkukoji je dobio od mar Atanasiusa na uvid, Lameh govori u pr-vom licu, te je Trever zaklju io da je nerazvijeni svitak »Apo-krifna knjiga Lamehova, koja se na jednom mjestu spominjeu nekom gr kom popisu apokrifnih knjiga«. Na osnovi te Tre-verove pretpostavke, svijet je kožni rukopis, koji je bio sli-jepljen, dugo godina nazivao S v i t k o m L a m e h a iliL a m e h o v a A p o k a l i p s a ! Svitak, koji je u svom ta-danjem stanju prije sli io na kubansku cigaru golemih raz-mjera, nakon prenošenja u Jeruzalem dolazi u ruke prof.Bieberkrauta, koji je s prof. E. L. Sukenikom otvarao i prvatri rukopisa. Prof. Bieberkraut je u suradnji s dr. N. Avigadomi J. Jadinom po eo mukotrpan posao otvaranja svitka, kojije zbog tajanstvenog sadržaja uznemirivao u enjake. Nakonodmotavanja u enjaci su uspjeli s teško ošte ene kože pro-itati cijele stupce, te su se ponovno našli pred neo ekivanim

sadržajem. Pred njima nije bila nikakva Apokalipsa. Bila je

to jedna do tada potpuno nepoznata pu ka verzija dijelovaSZ, odnosno 12., 13., 14. i 15. poglavlje Knjige P o s t a n k a !Pored važnosti za prou avanje aramejskog jezika iz vremenakad su tim jezikom pisani ak i neki spisi Novog zavjeta , u toj apokrifnoj pripovjeda koj knjizi mogu se itati i nagovje-štaj i postojanja legende o ro enju sina koji ni izgledom nizna ajem nije bio nalik na svoga roditelja, te muževljevasumnja (Lamehova) da mu je žena zanijela s božanskim bi-

7 Krš anstvo pr ij e Krista

t

em. Sli ne su se legende mogle na i i u Knjizi Hanoha. Da-nas znanost, prema prijedlogu N. Avigada i J. Jadina, ovajizvanbiblijski spis naziva A p o k r i f n a K n j i g a P o s -t a n k a .

I na kraju, da se podsjetimo na svitak koji je odista i pri-godom nalaza, uo i otvaranja a i nakon mukotrpnog odmota-vanja, predstavljao za znanost prvorazrednu zagonetku. ita-lac e se sigurno sjetiti da je rije o bakrenim svitcima, otkri-venim u pe ini Q III, godine 1952. Bakar, iskovan u dugelistove, tokom dvaju tisu lje a toliko je oksidirao, da se u e-njaci nisu usudili pristupiti otvaranju. Pri najmanjem dodiru

krhki se metal lomio i pretvarao u gomilu praha bakrenogoksida. U Rockfellerovu muzeju u starom dijelu Jeruzalema,gdje je svitak bio pohranjen, pogledao je njema ki u enjakprof. Karl Georg Kuhn, godinu dana nakon otkri a, ispup e-nja štiva s nali ja bakrenih listova. Iako je pisar zapisivao,bolje re i ukivao tekst oštrom alatkom, nisu sva slova, ni sverije i bile vidljive. Ipak, prof. Kuhn je uspio odgonetnuti nekerije i: » . . . e t i r i . . . lakata . . . etiri stotine . . . drugi putkopaj šest l a k a t a . . . s te strane kopaj sedam l a k a t a . . .otvor . . . zlato . . . «

Iste, 1953. godine u Jeruzalem je doputovao skupa s dru-gim inozemnim u enjacima profesor John Marco Allegro sasveu ilišta u Manchesteru (Engleska), na kojem je predavaoStari zavjet i intertestamentalne znanosti. Stigao je na pozivjordanske vlade radi dešifriranja i izdavanja rukopisa i ulo-maka iz pe inskih knjižnica koji su se nalazili u posjedumuzeja u starom dijelu Jeruzalema. Nakon pregleda bakrenogsvitka, koji je za u enjake predstavljao neizrecivu tajnu, Al-legro je Geraldu Lankesteru Hardingu predložio da se obabakrena svitka prenesu u Manchester, kako bi ih na tamoš-nje sveu ilišt u enjaci pokušali otvoriti Jordansk j vlad

njem sveu ilištu u enjaci pokušali otvoriti. Jordanska je vladatek godine 1955. dala svoj pristanak za prijenos skupocjenognalaza. Nakon mnogih neuspjelih pokušaja prof. dr. H. WrightBaker predložio je da se na Tehnološkom fakultetu manche-sterskog sveu ilišta svitak rasije e na dijelove i jedino takoomogu i uvid u tekst. U srpnju iste godine G. L. Harding jeosobno donio manji svitak i predao ga prof. Bakeru. Bakerje sa inio stroj, koji je bio neka mješavina izme u zubarskebušilice i pile malih razmjera, i njime raskomadao, uz naj-

ve u pomnju, svitak na nekoliko dijelova. Dijelovi, prije ko-madanja premazani osobitom kemikalijom da se ne bi raspali,otkrili su popis s k r i v e n a b l a g a na raznim mjestimadiljem stare jevrejske države. Ve ina se mjesta, koja su bilaozna ena kao skrovišta zlata i srebra, nalazila u samom Jeru-zalemu, uglavnom oko Hrama i u Kidronskoj dolini. U stu-dencima, grobovima, pod drve em i pokraj izvora trebalo sepo ovom popisu nalaziti skriveno oko sto etrdeset tisu akilograma zlata i srebra! J. Allegro je u svojoj knjizi The Treasure of the Copper Scroll (1960.) objavio transliteracijui prijevod cjelokupnog svitka. Vjerojatno je da su osim služ-

prijevo cjelokupnog Vjerojatn jbenih istraživa a i pojedinci pokušali na i barem djeli ovogabasnoslovnog blaga. Koliko danas znamo, ni jednima ni dru-gima nije pošlo za rukom otkriti ni talent, a kamoli šest ti-su a talenata zlata i srebra. Je li bakreni svitak bio popispred nadiru im osvaja em pohranjene hramovne riznice, ili jeto bio možda popis imovine Zajedništva? Ili neki imaginarnispis? Možda . . . — u pokušaju da misli na inom sektarijanacapiscu ovih redova pala je na um udna pomisao — . . . moždaje to bio »popis« mnogo spominjanog blaga i bogatstva kojesu skupili zli sve enici Hrama u Jeruzalemu. Ovaj je popis,nevješto utisnut u bakrene folije, možda služio kao o itosredstvo opominjanja lanova Zajedništva, kao stalni podsjet-nik s i r o m a š n i m a kako ne treba žudjeti za zaludnimblagom i bogatstvom ovoga svijeta, jer e se ti grešni plodovizemlje — zemlji i v r a t i t i . . . Ipak, za sigurnije zaklju ke trebapri ekati na objavlj ivanje spisa koji je sada u pripremi. Možda

e taj , dosad najdulji rukopis, baciti više svjetla i na ovaj,možda baš na ovaj bakreni svitak.

7* 99

PRIJEVODI ODABRANIH SVITAKA

K 12

N K 34

X— 5

B,Vb,v

A A J Ga

1 n Dd

1!

*flJ

}

*D

Ji

D

Q

1

1

1! •n n Hh

1 i WV/O.u,

1 T Zz

tt n n7

cHh

b 6 D Tt

1 1 i Jj /i/

J

7C

3 1

Kh,kHk,h

6KhJcHk,h

L

t 7

J /

s

0

XYPi

v

a

y

3

i

V

rpn

C 9 L1 v

i i

vtf

JI nUporedna tabela hebrejskog alef-beta

1. Slova kojima je pisan RSS; 2. Slova kojima je pisan PZ; 3. Savre-mena slova hebr. alef-beta; 4. Znak transkripcije u ovoj knjizi; 5.Glasnovne vrijednosti slova; 6. Tzv. krajnji suglasnici. Pišu se na kraju rije i; 7. Grleni suglasnik. Kao što se iz tabele vidi postoje tri znaka za glas H; 8. Iz ove tabele se vidi da je ovaj slovni znak ne izgovara, to je tako i kod prvog slova (X). Na poziciji 5 . kod oba slova (X i ) je stoga stavljena crtica (—).

RAT SINOVA SVJETLA PROTIV SINOVA TAME

(I)

(l ) 1. A o(vo je knjiga pravila) rata.Spo etka digoše ruku sinovi svjetla da bi na elisudbu sinova tame, vojske Belijaalove, odredaEdomova i Moavova i sinova Amonovih

2. i vojs(ke stanovnika) Filisteje i odreda KitejacaAsurskih i kršilaca Saveza što su im na pomo i.Sinovi Levijevi i sinovi Jehudini i sinovi Benja-minovi, prognani u pustinju, borit e se protivnjih.

OBJAŠNJENJE ZNAKOVA

(1) — ovim rimskim brojevima u zagradi, nad štivom, ozna enasu poglavlja svitaka po sadržaju. Iako su ve inom odre enaprema nekim, svojevrsnim, naznakama kojih ima u izvor-niku, ponegdje su poglavlja odijeljena prema prijedlogu po-jedinih izdava a (A. Habermann, J. Jadin, J. Licht i dr.), a ponegdje prema shva anju pisca ove knjige.

(1) — arapskim brojevima u zagradi, na lijevoj bjelini, ozna ene stranice odnosn i rukopisu

su stranice, odnosno stupci u rukopisu.1. — arapskim rednim brojem ozna eni su redovi štiva u izvornom

rukopisu.. o(vo je knjiga pravila) rata — rije i, ponegdje samo slova u zagradi

predstavljaju vjerojatne dopune ošte enih mjesta, po smisluili po na enim ulomcima istih rukopisa u drugim pe inama.

17. . . . — ošte ena mjesta u rukopisu za koja se ne mogu na i odgo-varaju e ili vjerojatne dopune,

da bi* — u PZ i PZJ fusnotama u zagradi bilježio vjerojatne dopuneštiva na mjestima gdje je u izvorniku pisano skra eno, na-mjerno ili greškom pisara.

3. S(va vojska), sa svim odredima svojim, u povrat-ku sinova svjetla iz progonstva u pustinji naroda,da bi se nastanili u pustinji Jeruzalema. I nakonrata podi i e se odatle

4. n(a sve odrede) Kitejaca u Egiptu. I pod konaciza e u velikom gnjevu boriti se protiv kraljevasjevera i neka mu bijes uništi i slomi rog

5. (Belijaalov. Jer ov)o je vrijeme spasa naroda Bož-jeg i kona na vladavina za sve ljude Njegova

jeg i kona na vladavina za sve ljude Njegovakola i vje na propast za sve iz kola Belijaalova.I bi pometnja

6. v(elika u) sinova Jafetovih, i pade Asur, i nematko e mu pomo i, i nestade vladavina Kitejaca,pokoreni su zli bez ostatka i neka bjegunaca nebude

7. m(e u svim si)novima tame.

(II)

8. R(azum i prav)da obasjat e sve konce svemirai nastupa svjetlo do nestanka svih razdoblja tame.A u as Božji zasvijetlit e uzvišenost Njegoveveli ine do svih konaca

9. s(vjetova), za mir i blagoslov, ast i radost i dugživot sinova svjetla. I u dan pada Kitejaca bit e

bitka i krvoproli e mo no pred Bogom10. Izraelovim. Jer to je dan ozna en odavna za rat

istrebljenja sinova tame, u njemu e se sukobitiu velikom pokolju pleme an ela i zajednica

11. ljudi - sinovi svjetla - i oni iz kola tame, borit ese me usobno za mo Božju uz glase velikog mno-štva i bojnih pokli a an ela i ljudi u ta j strašnidan. I bit e to vrijeme

12. nevolje s(ilne) za narod Božjeg otkupljenja, aliunato svim nevoljama ništa se ne može zbititakvoga što ne bi pospješivalo vje no otkupljenje.I u dan njinog boja s Kitejcima

13. iz(a i e u po)kolj. U ratu e u tri kola nadja atisinovi svjetla da poraze zlo a u tri e se potpasativojska Belijaalova da bi povratila kolo

14. (svjetla. A la)ka pješadija klonut e duhom i moBožja osna(žit e) sr(ca sinova tame) ali u sed-

Božja osna(žit e) sr(ca sinova tame), ali u sedmom kolu velika Božja ruka slama

15. (Belijaala i sv)e an ele njegove vladavine i sveljude (njegova kola . . . )

(III)

16. (i slava Božja sa zajednicom) svetih pojavit e seu pomo (sinova svjetla, ljudi) istine, radi unište-n ja sinova tame iz (kola

17. (Belijaalova ve)liko mnoštvo i boj(ni zovan ela) pomo i e u svemu ( ) (Posljednji red): ( . . . . a plemenskih je poglavara dvanaest).

(2) 1. Poglavara zajednice je pedeset i dva.A kohanitske glave neka postave, nakon velikogasve enik i njegov zamjenika dvanaes glava d

sve enika i njegova zamjenika, dvanaest glava, dabudu sluge

2. kod vje ne žrtve pred Bogom. A glave smjena,dvadeset i šest njih, po smjenama svojim nekasluže. Nakon njih su na vje noj službi glave le-vita, dvanaest, po jedan iz svakog

3. plemena. A glave smjena neka služe svaki posvom položaju. A na glavarima plemena i pogla-

varima zajednice za njima jest, da su stalno na-zo ni u dverima svetišta.

4. I neka se glave smjena sa svojim pod injenimapojave o svojim blagdanima, o svojim mladinama,0 svojim subotama i svim danima godine od pe-deset godina pa naviše.

5. Ovi neka su nazo ni kod žrtava paljenica i kodžrtava pri esnica, da bi priredili miomirisni kad

po volji Božjoj, da bi u Njega našli oprost za svuzajednicu Njegovu i da se uvijek nasla uju predNjim

6. za stolom asti. I sve ovo neka srede u vrijemegodine oprosne, a u preostalih trideset i tri godinerata ljudi od imena,

7. odli nici i sve glave otaca zajednice birat e sebiratnike za sve zemlje drugih naroda iz svih ple-mena Izraelovih. Neka opreme

8. sebi ratnike, da bi mogli po i u vojsku premazahtjevima rata iz godine u godinu. Ali u godi-nama oprosnim ne treba ih opremati za vojskujer je to subotni

9. mir za Izrael. U trideset i pet radnih godina nekase vodi rat. Šest godina neka ga zajednica vodiskupno

10. a rat po odredima u dvadeset i deve(t) preostalih.Prve godine neka ratuju protiv Aram Naharaj imaa druge protiv sinova Ludovih. Tre e

11. neka ratuju s ostacima sinova Aramovih, Ucom1 Hulom, Togarom i Masaom, koji su s one straneEufrata. etvrte i pete neka ratuju protiv sinovaArpahšadovih.

12. Šeste i sedme neka ratuju protiv svih sinova Asurai Perzije, i Zemlje Isto ne sve do velike pustinje.Osme godine neka zarate

13. s Elamom. Devete neka ratuju protiv sinova Is-maelovih i Keturainih. U deset godina što slijede,neka rat udari po svim sinovima Hamovim,

14. p(o svim zemljama koje nase)ljavaju. A u desetpreostalih godina, neka rat udari po svim (sino-vima Jafetovim) u naseljima njinim.

(IV)

15. (Pravilnik o trubama zazivnim i truba)ma bojnimza sve službe njihove: za(ziva zajednice, zazivavo a i glava otaca), njihovih pod injenih

16. (za deset-tisu e i tisu e i stotnije i odrede od pe-deset) i desetine; o trub(ama . . .)

17. ( )

1. Bojni strojevi i zazivne trube njine prilikom otva-ranja bojnih vrata za izlazak boraca lake pješa-dije. I bojne trube i trube

2. zasjeda i trube gonjenja da se neprijatelj dotu e,i zborne trube pri prestanku boja. Na zazivnetrube zajednice neka napišu »Božji uzvanici«.

3 A na zazivne trube vo a neka napišu »Knezovi

3. A na zazivne trube vo a neka napišu »KnezoviBožji« a na trube odreda obveznika neka napišu»Poredak Božji«. A na trube ljudi

4. od imena, glave otaca zajednice kad se okupe u Domu sastanka, neka napišu »Svjedo anstva Bo-žja svetom Savjetu«. A na trube logora

5. neka napišu »Mir Božji u logorima Njegovih sve-tih«. A na trube pohoda njihovih neka napišu

»Sila Božja rasut e neprija telja i nagnati u bijegsve koji mrze

6. pravdu i uzvra a uvrede onih koji mrze Boga«. A na trube bojnih strojeva neka napišu »Strojevizastava Božjih za ostvarenje njegove ljute osvetenad svim sinovima tame«.

7. A na zazivne trube boraca lake pješadije prilikomotvaranja bojnih vrata za izlazak na bojni redneprijatel ja, neka napišu »Podsjetnik osvete u as

neprijatel ja, napiš »Podsjetni8. Božji«. A na trube ljutoga boja neka napišu

»Ruka mo i Božje u ratu za poraz svih izdajicavjere i povjerenja«. A na trube zasjeda nekanapišu

9. »Tajne Božje za istrebljenje zlog«. A na trubegonjenja neka napišu »Dotu i e Bog sve sinovetame, ne e smiriti svoj bijes do njihova istreb-ljenja«.

10. I po povratku iz boja, da bi došli u bojni red,neka napišu na trube povratka »Skupio Bog«, a na putne trube povratka

11. iz boja s neprijateljem, da bi stigli do zajedniceu Jeruzalem, neka napišu »Radost Božja u mir-nom povratku«.

(V)

12. Pravilnik znakova cijele zajednice prema ustroj-stvu njezinu. Na veliki znak, koji je na elu cije-log naroda, neka napišu: »Narod Božji«, a imeIzraelovo

13. i Aharonovo i imena dvanaest ple(mena Izrae)lo-vih po redu ro enja. Na znakove glava logoratriju plemena

14. neka napišu ( ) (N)a znak plemena nekanapišu »Stijeg Božji« i ime poglavara plem(ena i imena vo a)

15. obi(telji njihovih ) ime poglavara desettisu a i imena zapovjednik(a ).

16. (zapovjednika) stotnija i na znak

17. ( )

1. a na znak Merarija neka napišu »Dar Božji«, kao

1. a na znak Merarija neka napišu »Dar Božji«, kaoi ime poglavara Merarija i imena vo a njegovihtisu a. A na znak ti(s)u a neka napišu »GnjevBožji u svom bijesu e pasti na

2. Belijaala i na sve ljude njegova kola bez ostatka«,i ime vo e tisu a i imena vo a njegovih stotnija.A na znak stotnije neka napišu »Od

3. Boga je ratni ka ruka koja pada po svakom greš-nom mesu«, i ime vo e stotnije kao i imena vo adesetina njegovih. A na znak odreda od pedesetneka napišu »Izgubit e

4. položaje zli (preko) mo i Božje«, i ime vo e od-reda od pedeset kao i imena vo a njegovih dese-tina. Na znak desetine neka napišu »Veselje

5. Božje u harfi od deset strun(a), i ime vo e dese-tine kao i imena devetorice ljudi kojima zapo-vijeda.

(VI)

6. Pri polasku u boj neka napišu na svoje znakove:»Istina Božja«, »Pravda Božja«, »Slava Božja«,»Sud Božji«, i nakon njih cijeli poredak obja-šnjenja njihovih imena.

7. A pri stupanju u boj neka napišu na znakovesvoje: »Desnica Božja«, » as Božji«, »PometnjaBožja«, »Pali za Boga«, i nakon njih cijelo obja-šnjenje njihovih imena.

8. A pri povratku iz boja neka napišu na svoje zna-kove: »Uzvisi Bog«, »Uveli a Bog«, »Hvala Bo-žja«, »Slava Božja«, sa svim objašnjenjem nji-hovih imena.

9. Pravilnik znakova zajednice prilikom izlaska u

boj. Neka napišu na prvi znak: »Zajednica Božja«,na drugi znak: »Logor Božji«, na tre i:

10. »Plemena Božja«, na etvrti : »Obitel ji Božje«, napeti »Zastave Božje«, na šesti: »Op ina Božja«,na sedmi: »Uzvanici

11. Božji«, na osmi: »Vojska Božja«, i objašnjenjaimena svojih neka napišu s cijelim poretkom svo-jim. A prilikom ulaska u boj neka napišu na svojeznakove:

12. »Rat Božji«, »Osveta Božja«, »Bitka Božja«,»Uništenje Božje nad svim zaludnim narodima«,i sva objašnjenja

13. njihovih imena neka napišu po njima. A pri po-vratku iz boja neka napišu na svoje znakove:»Spas Božji«, »Pobjeda Božja«, »Pomo Božja«,»Oslonac Božji«,

14 »R(a)dost Božja«, »Zahvalnica Božja«, »Molitva

14. »R(a)dost Božja«, »Zahvalnica Božja«, »MolitvaBožja«, »Mir Božji«.

(VII)

15. (Duljina zna)kova. Znak cijele zajednice je dugetrnaest lakata. Znak tri(ju plemena je dug tri-

n a e s t lakata.

16. (Znak plemena) dvanaest lakata. Znak deset ti-su a jedanae(st) lakata. Znak tisu e deset lakata.Znak stotnije devet lakata.

17. (Znak odreda od pedeset osa)m lakata. Znak de-desetine se(dam lakata )

1. A na št(i)t glavara cijele zajednice neka napišunjegovo ime (i) ime Izraela i Levija i Aharona i imena dvanaest plemena Izraelovih po redu (Ro-

enja

enja,

2. kao i imena dvanaestorice glavara njihovih ple-mena.

(VIII)

3. Pravilnik poretka bojnih zastava kad im se po-puni vojska da bi mogli popuniti prednji bojnired. Neka se u bojni red svrsta do tisu u ljudi,a sedam je strojeva

4. prednjih u jednom bojnom redu, postrojeni popravilniku bojnog poretka, ovjek za ovjekom.I svi nose štitove od mjedi sjajne

5. kao ogledalo za lice. A štit je obrubljen uresimai vrstom prepleta koji su djelo umjetnika od ure-zana zlata i srebra i mjedi

zana zlata i srebra i mjedi

6. a dragulji na uresu rukopletnom umještva su ob-darenih. Duljina štita je dva i pol lakta, a širinalakat i pol. A u rukama im koplje

7. i ma . Duljina koplja je sedam lakata, od egasu šiljak i njegov okov pola lakta. I na okovusu tri spone izra ene nalik

8. na preplet na uresu štita, od urezana zlata i sre-bra i mjedi kao djelo umještva obdarenih. A oblikse vezuje s ove i s one strane spone

9. uokolo draguljima na uresu rukopletnom koji sudjelo umještva obdarenih. A klas i držak neka suurezani me u spone kao

10. djelo umještva na stupovima. A šiljak je od bi-jelog blještavog željeza djelo umještva obdarenih.I klas od suhoga zlata neka je po sredini šiljka,

i to urezan k

11. vrhu. A ma evi su od istog, kaljenog i kaoogledalo za lice sjajnog željeza, djelo umještvaodabranih. I lik klasa od

12. suhoga zlata neka se udjene u n j s obje mu stra-ne. A žljebovi idu ravno k vrhu, dva s ove a dva s one strane. Duljina je ma a lakat

13. i pol, a širina mu etiri prsta. A korice etiripalca, a do korica etiri dlana. I korice vise s ove

14. i s one strane na po pet dlanova. A ru ica ma a jeod dragocjenog roga, djelo umještva s uresima u zlatu i srebru i draguljima

(IX)

15. A kada se postave (kohaniti i l ev i t i . . . ) , neka se

postroje u sedam bojnih redova, bojni red zabojnim redom.

16. I odstojanje (neka bude me u prednjim bojnimredovima, i to tri)deset lakata kuda neka staneIjudstv(o)

17. (lake pješadije) prema ljudstvu prednjih bojnihredova i ( )

(6) 1. sedam puta i neka se vrate na svoje položaje. Na-kon njih neka iza u tri zastave lake pješadije i neka se postave izme u bojnih redova. Prva za-stava neka hitne k(a)

2. neprijateljskom stroju sedam bojnih koplja a. A na šiljke koplja a neka napišu: »Sijeva koplje zamo Božju«. A na drugo oružje neka napišu:

3. »Krvave munje za poraz palih od gnjeva Božjeg«.A na tre i hitac neka napišu: »Plameni ma gutasudo Božji pal grijeh«

sudom Božjim pale u grijeh«.

4. Neka sve to hitnu sedam puta i neka se vratena svoje položaje. A nakon njih neka iza u dvijezastave lake pješadije i neka stanu me u dva boj-na reda. Zastava

5. prva nosi koplja u i štit. A druga zastava, no-sioci štita i ma a, da bi pobili one što e pasti posudu Božjem i pokorili bojni red

6. neprijatelja uz pomo sile Božje, naplatili dug zalaod svih naroda zaludnih. I bit e kraljevstvo BogaIzraelova i sa svetima naroda svoga init e ju-naštva.

(X)

7. I neka se postavi sedam odreda konjanika tako-e desn stran bojnog red i lijeve

er s desne strane bojnoga reda i s lijeve, s ovei s one strane neka se postave njihovi odredi.Sedam stotina

8. konjanika na jednu stranu i sedam stotina nadrugu stranu. Dvije stotine konjanika neka iza us bojnim redom od tisu u lakih pješaka. I neka setako

g Krš anstvo pr ij e Kri sta 113

9. postave na sve str(a)ne logora, svega etiri tisu ei šest stotina. A ljudstvo poretka bojnih redovaima tisu u i etiri stotine sedala

10. pedeset na po (je)dan bojni red. A konjanika nasedlu, ljudstva bojnog poretka, bit e šest tisu a,po pet stotina na svako pleme. Svi konji kojipolaze

11. u boj s ljudstvom lake pješadije neka budu pa-stusi hitrih nogu, mekousti i duga daha i u punoj

zrelosti, nau eni boju12. i svikli uti razne (g)lasove i svemu što e im se

pred o ima ukazati. A konjanici na njima nekabudu ratnici nau eni jahanju i u punoj

13. zrelosti, od trideset godina do etrdeset i pete. A konjanici bojnog poretka neka budu od etrdesetegodine do pedesete, i oni

14. i (konji njini) (neka su) o(bu eni u oklo)pe i ka-cige i štitnike nožne. A u rukama im okrugli šti-tovi i koplje dugo (osam lakata).

15. (A laki konjanici neka nose štit) i luk, i strijele,i koplja e bojne, i neka su svi pripravni u stro(jusvojem . . . )

16. (uništiti neprijatel ja u ratu) Božjem i proliti krvonih koji padaju radi grijeha svoga. Ovo suko(njanici prema poretku njinom),

17 ( )

17. ( )

(XI)

1. A ljudi bojnog poretka neka budu izme u etr-desete godine pa sve do pedesete. asnici poretkau logorima neka budu izme u pedeset godina pasve do šezdesete. A redari neka

2. tako er budu izme u etrdesete godine i pedesete.I svi svla ioci palih ratnika i skuplja i plijena i ista i tla i uvari oru a

3. kao i nabavlja hrane, svi neka budu od dvade-set i pete godine pa sve do tridesete. I neka nijedno dijete mla ahno, ni jedna žena ne dolaze u logore njine kad iza u

4. iz Jeruzalema u rat, pa sve do njinog povratka.I nitko koji je sakat ili slijep, ili hrom, ili ovjek

I nitko koji je sakat ili slijep, ili hrom, ili ovjekkoji ima vje nu manu na svom tijelu, ili ovjekkoji je ne iš u zaražen

5. po svom tijelu, neka nitko od svih ovih ne ides njima u rat. Svi ostali neka budu dobrovoljniborci, i edna duha i tijela, i pripravni za danosvete. A svaki

6. ovjek koji se ne bude uzdržavao od žene, tetako ne bude ist u dan boja, ne e si i s njima,jer su sveti an eli s vojskama njinim skupa. I neka bude razmak

7. izme svih njinih logora i mjesta za nuždu odnešto oko dvije tisu e lakata. I neka se ništa ne-doli no ni zlo ne vidi oko cijelog njinog logora.

(XII)

8. I u poretku bojnih redova prema neprijatelju,bojni red je naprama bojnom redu. I tada e iza ina središnji otvor prema sredini izme u bojnihredova sedam

9. kohanita od sinova Aharonovih, obu enih u odje-u od bijela prediva, lanene košulje i ga e lanene,

opasani pojasom lanenim koji je prepleten plavim

8* 115

10. i purpurom, i svilom, i vrstom ru nog veza kojije djelo umještva, a na glavi im kape prelijepe.Ratna je ovo odje a i u svetište neka je ne

11. donose. Jedan od kohanita neka hoda pred licemsveg ljudstva bojnoga reda, da bi im okrijepioruke za boj. A u rukama šestorice neka budu

12. zazivne trube i trube podsjetnice, i bojne trube i trube gonjenja i zborne trube. A pri izlasku ko-hanita

13. me u bojne redove neka iza u s njima sedmoricalevita i u rukama im sedam ovnujskih rogova. A tri redara izme levita neka su ispred

14. kohanita i levita. I neka zatrube kohaniti u dvijetrube zaz(ivne) da bi se otvorila vrata bo(jna)za pedeset štitova.

15. I neka iza e pedeset ratnika lake pješadije krozajedna vrata (i pedeset kroz druga vrata, i nekaiza u s njima le)viti redari. I iz

16. svakog bojnog stroja neka izlaze prema cijelomovom bojnom po(retku. I neka zatrube kohanitiu trube i neka iza u dvije zastave l)ake pješadijekroz bojna vrata

17. (i neka sta)nu me u dva bojna reda a u ruka(maim ) ra(ta).

1. Trube neka jekom ravnaju ratnicima s pra kamasve dok nisu hitnuli do sedam

2. puta. A poslije neka im kohanit i zatrube u trubepovratka i ovi nek do u do bojnoga reda

3. prvoga, da bi se postavili na svoje položaje. I neka zatrube kohaniti u zazivne trube te nekaiza u

4. tri zastave lake pješadije iz vrata bojnih, i nekastanu me u bojne redove, a pored njih neka sukonjanici

5. zdesna i slijeva. I neka kohaniti zatrube u trube,dugo izdržanim jekom, znakove bojnih strojeva

6. i nizovi neka se prestroje u svoje strojeve, svakiovjek na svoj položaj. I kad se postave tri stroja,

7. neka im kohaniti zatrube po drugi put, zvukommekim i slivenim, znake nastupa — sve dok ne

, nastuppri u

8. bojnim redovima neprijatelja i ne stave ruke naratna oru a. I neka kohaniti zatrube u šest truba

9. ljutoga boja jekom oštrim i prekidanim, nekaravnaju bojem. A leviti i svi ostali s rogovimaneka dunu

10. u jedan glas veliki bojni zov da zaplaše srca ne-prijatelja, i s jekom bojna zova neka iza u

11. koplja e bojne da dotuku pale. Glas rogova nekumukne a tru(ba)ma e

12. kohaniti trubiti jek oštar i isprekidan da bi rav-nali znakovima bojnim, sve dok se ne hitne u redove

13. neprijate lja sedam puta. I poslije neka im koha-niti zatrube u trube povratka

14. glasom mekim, dugim, slivenim. Po ovom bojnom

glaso , dugim, bojnoporetku neka zatrube ko(ha)niti trima zastavama.I s

15. prvim hicem neka zatrube ko(haniti i leviti i sviostali s ro)govima bojni zov

16. veliki, da bi ravnali boj(em sve dok ne hitnusedam puta, a poslije neka zatrube) njima ko-haniti

17. u tru(be povratka glasom mekim, dugim, slivenimi ovi neka do u i pos)tave se na svoje položaje u bojnom redu.

1 8 i neka se postave

1 9 pali.

1. Neka se rukama late uništavanja napadnutih. I cijeli narod neka prekine bojni jek. A kohanitie zatrubiti u trube

e zatrubiti u trube

2. ljutoga boja da bi ravnali bojem sve dok nepri-jate lj ne bude dotu en i dok ne okrene le a. A kohaniti trube da bi ravnali bojem.

3. A pošto su dotu eni, neka kohaniti zatrube u za-zivne trube i neka iza u k njima svi ratnici lakepješadije iz

4. prednjih bojnih redova i neka se postave šest za-stava i zastava boraca prsa u prsa, sve u svemusedam bojnih redova, dvadeset i osam tisu a

5. ratnika i jaha a šest tisu a. Svi ovi neka gone ne-prijatelja do uništenja, u Božjem boju do istre-bljenja

6. vje noga. I neka im kohaniti dunu u trube go-njenja da bi se raspodije(lili) po svem neprijateljuradi gonjenja do istrebljenja. A konjica

7. neka goni s bokova bojnih sve do istrebljenja. A kad padnu potu eni, neka kohaniti trube izdalekai neka ne prilaze

8. me u pale da ne ogreznu u ne istoj im krvi, jersu sveti oni, i neka (n)e kaljaju ulje pomasti svojesve eni ke krvlju

9. naroda zaludnog.

10. Pravilnik o promjeni poretka bojnih zastava. Zapostrojavanje položaja na » etv(orine« i »k)u(l)e«.»obuhvat ruku« i »kule«.

11. I »luk« i »kule«. I na »ponešto odapet« i »nizoviizlaze«. I »krila (izlaze) s o(bj)e strane bojnogareda (da po)raze

12. neprijatelja«. A štitovi »kula« neka budu dugitri lakta koplj njihov d(ug) lakata A

tri lakta , a koplja njihova d(ug)a osam lakata. A »ku(l)e«

13. neka iza u iz bojnoga reda u sto štitova. I tostotina neka je »kuli« sprijeda. I ta(ko nekao)bujme »kulu« s prednjih triju strana

14. tri stotine štitova. A vrata su dvoja u »kuli«.Jedna z(desna i jed)na slijeva. I na sve štitove»kula«

15. neka napišu, na prvi »Mi(hae)l«, (na drugi »Ga-vriel«, na tre i) »Sariel«, na etvrti »Rafael«.

16. »Mihael« i »Gavriel« na desn(o »Sariel« i »Ra-fael« na lijevo)

(XIV)

1 71 8

1. naš logor i sa uva ga od svega nedoli na i zla.I koji nam je priop io da si Ti me u nama, Bogveliki i strahoviti, koji eš uništiti sve

2. naše neprijatelje pre(d nam)a. I nau i nas kao oddavnina pa kroz pokoljenja naša, kao što je re-

eno: »Pošto ste pošli u rat, neka stane sve eniki neka govori narodu,

3. kao što je re eno: » (u)j, Izraele! Vi polazite da-nas u rat na neprijatelje svoje. Ne plašite se i neka vam srca ne klonu!

4. I ne bježite i ne bojte se pred njima, jer Bog našide s vama da se bori za vas protiv neprijateljavaših, i da spasi

5. vas!« A naši asnici (re)dari neka govore svimakoji su pripravni za boj, sr ani, neka im okrijepevjeru u mo Božju i neka obrate sve

vjer Božj6. koji su klonuli duhom i okrijepe vjeru u zajednicu

u svim junacima. I ono što si go(vor)io po Moj-siju, rekavši: »Kad nastane rat

7. u vašoj zemlji protiv neprijate lja koji vas pri-tiš e, a vi zaori(te) u trube, i tako e vas se sjetitivaš Bog

8. i bit ete izbavljeni od svojih neprijatelja.« Tkoje kao Ti, Bože Izraelov, na ne(b)u i na zemlji,koji e u initi što nalik Tvojim velikim djelima

9. i Tvojoj silnoj mo i; i tko je kao Tvoj narodIzrael, koga si izabrao sebi me u svim narodimazemalja,

10. narod iji pripadnici posve uju savez, i koji sueni u zakonu, prosvije eni um(om i znanjem),

i koji slušaju glas slave i vide

11 svete an ele ije su uši otvorene i koji imaju

11. svete an ele, ije su uši otvorene i koji imajusluha za dubine ( ), koji prostireš oblake,vojsku nebeskih svjetlaca

12. i vlast duhova i carstvo svetaca, riznice ( ) koji si stvorio zemlju i zakone podjele njene

13. na pustinju i suvat, i sve njeno rastinje, s vrel(imavoda njeni)h, me e mora i korita rijeka i rasjelinebezdana.

14. Stvorio zvjerad i ptice krilate, stvor ljudski i nje-g o v a potom)stva. Pobrkao jezik i raspršio narode,naselio plemena

15. i baštine zemalja ( ) svete blagdane i mijenegodišnje i konac

16. vremena ( ) to saznadosmo od razuma Tvo-ga, koji

1 7

1 8

1. Jer ipak, rat je Tvoj i snagom Tvoje ruke bit esmoždene lešine njine, bez pokopa. I Golijata izGata, ratnika junaka

2. predade u ruke Davida, sluge Tvoga, jer se uzdaou ime Tvoje veliko a ne u ma i u koplja u. JerTvoj je rat. I

3. Filistejce pokori mnogo puta u ime svetosti Tvoje.A i rukama kraljeva naših Ti nas oslobodi mnogoputa

4. rad milosr a Tvoga a ne rad djela naših kojimasmo griješili i postupaka naših prijestupnih. Tvojje rat i od Tebe potje e sila junaštva.

5. I nije naš; i nije naša snaga i sila naših rukuinila junaštva ve snaga Tvoja i mo vojske

inila junaštva, ve snaga Tvoja i mo vojskeTvoje velike. Kao što si rekao

6. nama od davnina, rekavši: »Od Jakova zvijezdaiza e, od Izraela žezlo se diže, i Moabu razbijabokove i zatire sve sinove Šetove

7. i potomak od Jakova bi i uništi preživjele (iz)grada, i bi neprijatelj posjedom njegovim, i Iz-rael u ini junaštva.« I preko pomazanika Tvojih,

8. vidjelaca svjedo anstava, priop io si nam vri(jeme)svojih ratova, da bismo se slavili nad neprijate-lj ima našim i porazili ete Belijaalove, sedam

9. naroda zaludnih, rukama siromaha koje si otkupio(snag)om i namirom do mo i udesne, a klonulosrce do vrata nade. I u ini njima kao Faraonu

10. i kao zapovjednicima njegovih kola bornih u Cr-venom mor(u). A one što su im duše slomljenezapali kao buktinju plamenu na snoplju koja guta

zlog i ne e splasnuti sve

11. do istrebljenja grijeha. I od davnina si nam pri-(op io )as kad e Tvoja ruka pokazati svoju monad Kitejcima, rekavši: »Past e Asur od ma akoji nije ljudski i ma

12. al ne ovje ji e ga proždrijeti.«

(XV)

13. Jer eš predati u ruke siromaha (nep)rijatelje izsvih zemalja, i u ruke onih koj i se klanjaju u prahu junake naroda, da bi ih skinuli s njihovihvisova. Da bi time uzvratio odmazdom

14. koja zlikovcima pripada n(a glavu) ne(prijateljaTvojih) i da opravdaš sud istine Tvoje nad svimsinovima ljudskima i da sa iniš sebi vje no ime

ljudskim vje nu narodu

15. (svetosti Tvoje ) ratove i da se uzvisiš i posvetiš pred o ima ostalih naroda da se zna( )

16. ( kad)a si u inio sud nad Gogom i cije-lom njegovom skupinom koja se po(d) nj(i)mesj(a)tila ( )

.. ) jer eš zaratiti s njima s neb(a))

.) na njih pometnju ( )

)

18. (.

19. (.

(12) 1. Jer ve ina svetih Tvojih je na nebesima, a vojskaan ela u prebivalištu svetosti Tvoje, da bi sl(a-vil)a (im)e Tvoje. I biranike naroda svetog

2. stavio si uza se za(jedno i br)oj imena cijele voj-

ske njihove s Tobom je u domu svetosti Tvoje,i tako su na bro(ju svi sve)ti u prebivalištu slaveTvoje .

3. Milosti blagoslov(a) ( ) i savez mira Tvogaurezao si mu živim rezom da bi vladao n(ad nji-ma) za sva razdoblja dok je svijeta

4. i zapovijedao v(ojskama odab)ranika Tvojih, tisu-ama njinim, deset-tisu ama njinim, zajedno sa

svetima Tvojim (i vojskom) an ela Tvojih, silomruku Tvojih

5. u ratu. (Da pokoriš) one koji se dižu na zemljiparbiti se sa sudovima Tvojim, a neka su s izabra-nicima neba blagoslov(i Tvoji).

(XVI)

6. A Ti, Bože s(trahoviti), u slavi kraljevstva Tvogi sa skupom Tvojih svetih, me u nama si za po-mo vje (nu. Izru)givali smo se kraljevima, spr-dali se

7. i rugali junacima. Jer svet je Gospodin moj i kralj slave je s nama, s narodom posve enim.Juna(ci i) vojska an ela u našem su stroju,

8. i junak rat(a) u našoj je zajednici, a vojska du-hova Njegovih s pješadijom i konjico(m) našom.(Kao) oblaci i magla rose što pokrivaju zemlju

9. i kao pljuskovi kiša što natapaju sudom sve ras-tinje Njegovo. Ustani, juna e, porobi porobljiva esvoje, ovje e slave, i plijeni

10. svoj plijen, ini junaštva. Spusti ruku svoju nazati ljak neprijate lja Tvojih, a nogu Tvoju na le aporaženih. Smoždi narode neprijateljske i neka ti

se ma11. najede grešna mesa. Ispuni zemlju Tvoju aš u

a baštinu Tvoju blagoslovom. Mnoštvo blaga nekaje u Tvojoj baštini, srebro i zlato i kamenje

12. drago u pala (a)ma Tvojim. Cijone, raduj se veljei u veselju izranjaj, Jeruzaleme, neka kli u svigradovi Jehudini. Otvori

13. vra(ta) svoja svagda da propuste k tebi bogatstvanaroda a kraljevi njini služit e Ti i neka Ti seklanjaju svi koji Te prezirahu i prah

14. ( e lizati s nogu Tvojih. K eri) naroda moga,usklikni glasom radosti, nakiti se nakitom slavei ovladaj k(ra)ljev(stvom ).

15. ( I I)zraelu da vlada dovijeka ( )

(XVII)

16. ( ) junaci bojni. Jeruzalem ( )

17. ( vi)soko na nebu Gospodin je moj ( )

1. (I neka ustane veliki sve enik) i bra a njegovako(ha)nit i i leviti i svi starci poretka s njim. I neka stoje i u mjestu blagoslove Boga Izraelovai sva djela Njegove istine. I neka izliju srdžbu

2. tamo na Beli(ja)ala i sve koji su duha Njegovakola. I neka progovore ovako: »Blagoslovljenneka je Bog Izraelov u svim naumima svetostiNjegove i djelima istine Njegove i neka su bla-go(slo)vljeni

3. svi koji ga služe u pravdi i koji ga znaju u vjeri.«

(XVIII)

4. »I neka je prok(l)et Belijaal zbog nauma mržnje

i neka je uklet on zbog grešnih postupaka svojih,i neka su prokleti svi koji su duha njegova kolau naumu

5. zlosti svoje i ukleti neka su u svakom sramnom,ne istom djelu svom — jer njihova je sudbinatama, a sudbina Božja je svjetlo

6. (vje) no.«

(XIX)

7. »A Ti, Bože otaca naših, ime Tvoje blagoslivljatemo dovijeka. A mi smo (Bož)ji narod, jer si sa-

vez (sk)lopio s o evima našim, koji e ostati nasnazi i za potomstvo njino

8. do vje nih vremena. I u svim svjedo anstvimaslave Tvoje, spomen je Tvog (bit)ka me u nama,da eš spasti preživjele i održati savez Tvoj.

9 I da pripovije(damo) o djelima istine Tvoje i o

9. I da pripovije(damo) o djelima istine Tvoje i o sudovima mo i Tvoje udesne. Ti s(i Bog koji sinas ot)kupio za vje ni narod svoj i dodijelio namsudbu svjetla

10. radi istine Tvoje. I stoga si nam odavna odrediovo u, svjetlonošu, radi spasa našega. I u ko(lu sunjegovu svi sinovi prav)de i svi su dusi istine podvlaš u njegovom. A Ti

11. stvori Belijaala radi stupice, da bude an elom sa-grešenja. U mrak(u je vladavina njego)va, a sa-vjeti mu vuku na grijeh i nedjelo, a svi dusi

12. kola njegova an eli su zaludnosti, po zakonimamraka e hoditi, s (požu)dama njinim zajedno. A1mi smo u kolu istine Tvoje, radovat emo se rad

13. Tvoje mo i i veseliti rad spasa Tvojega i razgalitise radi pomo( i Tvoje i mi)ra Tvojega. Tko Ti jeravan u snazi, Bože Izraelov, a sa

, ,

14. sirotinjom je ruka mo i Tvoje. I koji je to an eoili vo a ravan u spasu Te(bi? Je)r si sebi odavnaozna io dan bitke ( )

15. ( ) pofmo) i istini, a uništiti grijeh,uniziti tamu i osnažiti svjetlo ( )

16. (u Zajedništvu Bo)žjem za vje no stanje, za uni-štenje svih sinova tame, i radost svim (sinovimasvjetla)

(XX)

17. ( je)r Ti si nam nazna io ( ).

1. Kao plameni mimohod Tvoj nad kumirima Egipta.«

(XXI)

2. I pošto se podigoše s poraženih da bi pošli u logor,neka svi zapjevaju zahvalnicu povratka. A ujutroneka operu svoja odijela i okupaju se

3. od krvi grešnih lešina, i neka se vrate na mjestapolaznog položaja svoga, kako su bili postrojeniu bojnom redu prije pada poraženih neprijateljai neka blagoslivljaju tamo

4. svi Boga Izraelova i uzvisuju ime njegovo zajedno,u radosti, i neka progovore ovako: »Blagoslovljenneka je Bog Izraelov, koji uva milost prema sa-vezu svom i svjedo anstva

5. spasa narodu koji je otkupio. Pozva posrnule na(junaštva u)desna i sakupi narode radi uništenjabez preživjelih. Sudom podiže

6. klonulo srce, otvara usta zanijemjelih da opje-vaju njegova junaš(tva, i ruke) onemo ale nau i

vaj njegov junaš(tva, )ratu. I daje onima kojima klecaju koljena snaguda postoje,

7. i ispravlja krsta le ima udarenim. Pred siromašni-ma duhom (ne e vršlja)t i opaka srca a pred isprav-nima nestat e svi narodi zli,

8. i za sve junake njine mjesta nema. A mi, osta(taknaroda Tvog, blagoslivljat emo) ime Tvoje, Božemilosti, koji uvaš savez s o evima našim. I prema

9. svim pokoljenjima našim ukazivao si milosti svoje,ostat(ku naroda Izraelova) pod vladavinom Beli-jaalovom. I unato svim pritajenim mrskostimanjegovim nismo se dali odgurnu(ti)

10. od saveza Tvoga, i duhove (ni)štavnosti njegoveukorio si pred (licem svojim i od svih zam)ka vla-davine njegove sa uvao si duše Tvog otkupa. I Ti

podiže

11. pale snagom svojom, a one koji se uznose — po-sje i ( eš a ponajviše sniziti, i) ni jednom junakunjihovom spasa nema a odli nike njihove

12. vratit eš u porug i sav zametak zaludnosti (njinebit e unište)n. A mi, narod svetosti Tvoje, dje-lima istine Tvoje slavit emo ime Tvoje

13. i silnom mo i Tvojom uzvisivat emo uvi(jek, u sva ro enja) vremena i u sve odre ene asovevje nih svjedo anstava, s do(las)kom dana i no i

14. i izlascima ve eri i jutra, jer veliko je k ra l jev-stvo sla)ve Tvoje i tajne udesa Tvojih u visina-(ma Tvojim) i na Tebi je da pod(iže)š sebi izpraha

15. ili uniziš nekog od bogova.«

(XXII)

16. Uzvisi se, uzvisi, Bože nad bogovima! I uznesi seu snaz(i svojoj )

17. (svi)m (s)inovima tame. I svjetlo veli ine Tvojeosvijet(lit e )

18. ( p)akla sažgat e plamenom ( ).

(15) 1. Jer vrijeme je ovo nevolje za Izra(el, ozna eni)as rata protiv svih naroda. Za one iz kola Bož-

jeg — vje no izbavljenje.2. A uništenje za sve narode zle. I svi koji su pri-

pr avc i ) za rat neka po u i neka se ulogore pro-tiv kralja Kitejaca i protiv sve vojske

3. Belijaalove koja se sjatila s njim, za dan (osvete)ma em Božjim.

(XXIII)

4. Neka ustane veliki sve enik i njegova bra a ko-(haniti) i leviti i svi ljudi poretka s njim, i nekaim govori u uho

5. molitvu asa bojno(ga kao što piše u knji)zi Itu,sa svim rije ima hvale njihove. I neka sredi ondje

6. sve bojne redove kao što piš(e u knjizi rat)a. Nekapro e sve enik, predodre en za as osvete premarije ima

7. sve bra e svoje, i neka im oja a (ruke za bo)j, i neka progovori ovako: »Budite jaki i hrabri, i po-stanite junaci!

8. Ne plašite se, i ne stra(šite se i neka vam neklonu src)a vaša, i ne bježite i ne bojte se prednjim i ne

9 okre it unatra i ( ) Je i plem

9. okre ite se unatrag i ne ( ). Jer oni su plemezla i u tami su sva djela njina

10. a s njima i požude (njine. Od laži na iniše) sklo-ništa svoja a sila njina odlije e kao dim, i svaskupina

11. (m)noštva njihova (kao pljeva prolazi i postajepus)toš, više ga ne e biti. I svaki zametak pohlepenjine uvenut e brzo

12. (kao cvije) e u vrijeme žet(ve. I protiv njih sehrabrite i) ja ajte za Božji boj, jer as je za ratu današnji dan

13. (za Bo)ga protiv sve voj(ske Belijaalove i su)danad svim tjelesnim. Bog Izraelov diže ruku u u-desnoj m(o )i Njegovoj

14. (na) sve duhove zl(a, zastave ju)naka božanskihneka se potpašu za rat (a) strojev(i) (sv)etih

15. (prip)remaju se za dan (osvete )

16. Bog I(zrae)lov ( ) 17. da odbije Belija(ala ) 18. uništenje ( )

(16) 1. Do nestanka svih korijena (ne isti jer) je BogIzraelov dozvao ma na sve druge narode a pre-ma svetima naroda svoga init e junaštva.

Krš anstvo pr ij e Kri sta 129

2. Po cijelom ovom pravilniku neka ine toga (dana)kada se postave prema logorima Kitejaca. Nakontoga neka im zatrube kohaniti u trube

3. podsjetni ke, i neka se otvore boj (na) vrata i nekaiz(a e) laka pješadija i neka se postave nizovime u bojne redove. I neka im zatrube kohaniti

4. znak bojnog stroja a nizov(i neka se prestroja)-vaju prema jeku truba sve dok se ne postavi svaki

vaju prema jeku truba, sve dok se ne postavi svakiovjek na svoj položaj. I neka im zatrube

5. kohaniti drugi bojni zov, (znakove nastu)pa. I kada se postave prema bojnom redu Kitejaca nadomet, neka svi dignu ruke s oru em

6. svojim bojnim. A šestorica (kohanita neka zatru-be u tru)be ljutoga boja jekom oštrim i prekida-nim, neka ravnaju bojem. A leviti i svi ostali

7. s rogovima neka dun(u bojni zo)v velikim jekom.I im se jek oglasi, neka im se ruke late uništava-n ja napadnutih Kitejaca a svi

8. ostali neka prekinu bojni jek. (A kohani)ti nekatrube u trube ljutoga boja i boj e se pobjedono-sno biti protiv Kitejaca.

(XXV)

9. A kada se potpaše (Belijaal) da pomogne sinovi-ma tame a žrtve lake pješadije po nu padati,prema tajnama Božjim, i po njima da se stave nakušnju svi odre eni ovoga rata,

10. ko(h)anit i neka zat(rube u tru)be zazivne, nekaiza e drugi bojni red, odmjena u boju, i neka sepostave izme u bojnih redova,

11. a onima koji se nalaz(e u b)oju neka zatrube napovratak; i neka pristupi veliki sve enik i nekastane pred bojni red i neka okrijepi

12. srca njihova (vjerom u mo Božju i) ruke njineu boju Njegovu.

(XXVI)

13 I neka progovori ovako: (»Istražuje Bog istinom

13. I neka progovori ovako: (»Istražuje Bog istinomi) sr(c)a naroda svoga kuša sudom. I nisu (zaludupale) žrtve vaše. Jer od davnina ste uslišili

14. tajne Božje ( )

15. ( )

1. I namiri se s njima, kao pri paljenju (drva, i nekabudu) u vatrenoj kušnji . I naoštri im oru a bojnai neka ne otupe (do uništenja naroda)

2. grešnih. A vi, sjetite se suda (nad Nadavom i i Avi)huom, sinovima Aharonovim, kojim se Bogposvetio sude i im pred o ima (cijelog naroda. A Elazar)

3. i Itamar bijahu vrsti u savezu s njim za vje na(vremena.«)

(XXVII)

(XXVII)

4. »Budite i vi vrsti i ne plašite ih se (jer) su is-prazni i pusti, požude njine, oslonac njihov kaoda ih (bi)lo nije. Nisu (znali da je od Boga)

5. Izraelova sve što jest i što e biti. I u(ništit) e(Belija)ala i sve što je uz njega dovijeka. Danasje odre eni as da pokori i unizi vo u vladavine

6. zla. I poslat e vje nu pomo onima što su u kolu(o)tkupa njegova, u mo i silnog an ela Mihaela,sluge svoga, u vje nom svjetlu.

7. Da osvijetli radoš u do(m I)zraelov, mir i blago-slov sudbi Božjoj. Da uzvisi me u bogovima sluguMihaela i vladavinu

8. Izraela me u svim smrtnima. I veselit e se pravda(u) visinama, a svi sinovi istine njegove radovate se u vje noj spoznaji A vi sinovi saveza nje-

e se u vje noj spoznaji. A vi, sinovi saveza nje-gova,

9. budite vrsti u Božjem kaljenju sve dok ne dignesvoju ruku (i) dok se ne ispune kušnje tajne Nje-gove, budite postojani.«

(XXVIII)

A nakon ovih rije i neka im zatrube kohaniti dase postroje zastave bojnoga reda. A nizovi nekase prestroje po jeku truba

sve dok se ne posta(vi svaki ov)jek na svoj po-l ož a j . I) neka kohaniti zatrube u bojne trube podrugi put znakove nastupa. A kad stignuborci lake (pješadije do boj)nih redova Kite(jaca)na domet, neka svi dignu ruke s oru em svojim

11.

12.

bojnim. I kohaniti neka zatrube u trubeljutoga boja (a leviti i sv)i ostali s rogovima nekadunu bojni zov. A borci lake pješadije neka dignuruke svoje protiv vojske

Kitejaca, (i im se je)k bojnoga (zo)va oglasi,neka se late uništavanja napadnutih a svi ostalineka prekin(u) bojni jek. A kohaniti

15. neka zatrube (u trube ljutoga boja) i b(o)j e sepob(jedo)nosno biti protiv Kit(ejaca, a ete Beli-ja)alove bivaju (do)tu ene pred njima.

16. A u tre (em) kolu (oja at e sinovi svjetla a u etvrtom se potpasati sinovi tame te e se borci

lake pješadije latiti) uniš(tava)nja potu enih17. (po taj)nama Božjim i ( )

1. ( a u sedmom ko)lu, kad se podigne velikaBožja ruka na Belijaala i na svu voj(s)ku vlada

Božja ruka na Belijaala i na svu voj(s)ku vlada-vine njegove vje nom propaš u

2. ( uz glase velikog mnoštva) i bojnih pokli asvetih nad progonom Asura. I padoše sinovi Jafe-tovi da se više ne dignu, a Kitejci tu eni bez

3. (preživjelih i b j eg u n ac a . . . i stad)e se dizati rukaBoga Izraelova na sve mnoštvo Belijaalovo. U tovrijeme neka zatrube kohaniti

4. (u šest tru)ba podsjetnica i neka se okupe okonjih svi bojni redovi i raspodijele se na sve lo(goreKite) jaca

5. da ih unište. I još za sun eva žurna hoda togadana, neka stane veliki sve enik i kohaniti i levitikoji

6. su s njim, i gla(ve bojnih redova i ljudi) poretkai neka blagoslove tamo Boga Izraelova, i nekaprogovore ovako: »Blagoslovljeno neka je ime

Tvoje, Bože (nad bogovi)ma, jer

7. si uveli ao naro(d) Tvoj do uda, i savez si Tvojs nama sa uvao od davnina, i vrata spasa si namotvorio mnogo pu(t)a

8. rad(i s)aveza Tvoga, (j)er smo sirotovali zbog do-brote Tvoje prema nama. A Ti, Bog pra(v)de, u i-nio si radi imena Tvoga.«

9. »( )udo si nam u inio, udno (i) pre udnoi od davnina nije bilo takvoga kao što si Ti, jerTi si nam navijestio naš as. A danas, pojavi

10. nam (se i poka)ži nam ruku milosti Tvojeprema nama u vje nom otkupu, radi odstranjenjavla(d)avine neprijatelja da ga više ne bude, i rukumo( )i Tvoje

11. i u r(atu Tvom proti)v svih naših neprijatelja douništavaju eg poraza. A sada, dan nam žurno od-lazi, da bismo (mogli) goniti mnoštva njina. Jer Tisi

12. ( i) srca junaka si slomio bez zastoja .Junaštvo je Tvoje, i u Tvojim je rukama rat, i nema

13. ( vre)mena i razdoblja po Tvojoj su voljii omazdom ( eš uzvratiti nepri jatelj ima Tvojimi požnjet eš ( )

14. ( )

(XXX)

1. (ju)nacima. Jer svet je svemogu i naš, i kraljslave s nama je a vojs(ka) duhova njegovih s pje-

slave s nama je a vojs(ka) duhova njegovih s pješadijom i konjicom. Kao oblaci

2. i magla ro(se što po)k(rivaju zemlju i kao pljusko-vi kiša što napajaju sudom sv)o rastinje Njegovo.Ustani, juna e, porobi porobljiva e svoje,

3. ovje e slave, i pli(jeni) svoj plijen, ini junaštva.Spusti svoju ruku na zatiljak neprijatelja Tvojiha no(g)u Tvoju (na le a poraženih. Smoždi

4. narode neprijateljske) Tebi i neka Ti se ma na-jede mesa. Ispuni zemlju Tvoju aš u a baštinuTvoju blagoslovom. Mnoš(tvo blaga neka je u Tvojoj baštini

5. srebro i zlato i drago kamenje u) pala ama Tvo-jim. Cijone, raduj se velje, i neka kli u svi gra-dovi Jehu(dini. Otvori vrata svoja

6. svagda da propuste k Tebi) bogatstva naroda a kraljevi njini služit ( e) Ti i neka Ti se klanjaju

kraljevi njini služit ( e) Ti i neka Ti se klanjaju(svi koji Te prezirahu i prah s no(gu) Tvojih

7. (lizat e. K eri na)roda moga, usklikni glasomradosti, nakiti se nakitom slave i o(v)ladaj kra-ljevstvom

8. (Kitejaca, neka je Gospodina moga kra)ljevskavlast i Izraelu da vlada (d)ovijeka.«

(XXXI)

9. (i neka im bude cijela n)o ova za odmor dojutra. A ujutro e do i do mjesta bojnoga reda

10. ( ju)naci kitejski i mnoštvo Asura, i vojskesvih naroda što se sjatiše s nji(ma. I eto, sv)i supoginuli

11. ( jer) padoše ondje od ma a Božjeg. I neka

( jer) padoš ondj Božjegpri e onamo veliki sve e(nik i zam)jenik njegov,(i bra a njegova kohaniti i leviti i svi starci

12. poretka i junaci r)ata i svi vo e bojnih redova i njihovi pod inje(ni. I neka blagoslove Boga Izrae-lova i neka se vrate na mjesta

13. gdje su stajali prije no što pad)oše (po)ginuli Ki-tejc(i. I ne)ka slave tamo Boga (Izraelova )

Objašnjenja uz štivo

RAT SINOVA SVJETLA PROTIV SINOVA TAME

(I)

(l) 1 A o(v je knjiga; A M H. MMJ dopun

(l) 1. A o(vo je knjiga; prema A. M. H.: MMJ dopuna pr-vog retka glasi: »A ovo je pravilnik ratnika.« Prevodi-lac je prihvatio dopunu J. J.: MMB.

digoše ruku; premda se rije i: MŠLWcH JD (mišloahjad) mogu doslovce prevesti s: »pružanje ruku«, ovdje,kao i ina e u starozavjetnim knjigama, zna i: boritise, raniti i ubijati, di i ruku na nekoga i si. (V. Izaija11, 14; Daniel 11, 41-42.)

sudbu; rije GWRL (goral) vrlo je esta u svitcimasekte (prema J. J.: MMB 16 puta u ovom svitku, 18puta u Pravilniku zajedništva, 5 u Zahvalnicama, 3 u Damaskinskom spisu itd.). Ima mnogo zna enja, no onaproizlaze jedno iz drugoga: podjela, dio, udio, vremen-ski period (osobito ako je odre en od više sile), sud-bina, kocka, ždrijebom nešto dobiti (Jona 1, 7). Prevo-dilac je u najve em broju slu ajeva u daljnjem tekstuprevodio s »kolo« (»ljude njegova kola«; »u tri kolanadja ati sinovi svjetla«).

Belijaal; an eo tame grijeha zapovijeda svim silama

Belijaal; an eo tame, grijeha, zapovijeda svim silamai dusima tame koji se bore protiv sinova svjetla, vo aovoga svijeta. »Upotreba imena Belijaalova kao sim-bola vo e svih sila zla jedna je od najvažnijih zna-ajki književnosti ove struje uop e, a posebice knji-

ževnosti sekt e. . . « (David Fluser: »Apokrifna knjiga'Uzašaš e Izaije' i sekta s Mrtvoga mora«, 1952.)

odreda Edomova; ovo je dalje popis stalnih neprijate-lja naroda Izraela, po predaji. (V. Izaija 11, 14.)

2. i vojs(ke stanovnika) Filisteje; prema A. M. H.: MMJdopuna »i vojs(ka Cidona i) Filisteje«; J. J.: MMB ovudopunu objašnjava navodom iz II. knj. Mojs. Izlazak15, 14.Kitejaca; Kitejci su glavni neprijatelji sinova svjetla.Najviše raspravljano ime iz spisa MM. Prema Peto-knjižju (Postanak 10, 4) sinovi Javana, koji je sinJafetov. (Tako er v. Brojevi 24, 24.) Prema TargumOnkelosu, Vulgati i Septuaginti, Kitejci su Rimljani.Josip Flavije u »Jevrejskim starinama« (I, VI, 1) govorida Hebreji tim imenom, po mjestu Kition na Cipru,

da Hebreji tim imenom, po mjestu Kition na Cipru,ve inom zovu otoke i mjesta na obali Sredozemnogmora i njihove stanovnike. Knjiga Makabejaca (I, 1, l )govori da je zemlja Kitejaca — Gr ka. Ve ina u enjakadanas prihva a da pod imenom Kitejaca (hebr.: Kitiim)treba podrazumijevati Rimljane, donekle Grke, a i sveneprijatelje starih Jevreja, kako su poimence navedeni(npr. »Kitejci asurski«, »Kitejci u Egiptu«). (V. I. J.:MMB, str. 21.)

Sinovi Levijevi i sinovi Jehudini; lanovi sekte samisebe ovako nazivaju. Po primjerima iz starozavjetnihknjiga vidi se da su to po predaji najvjerniji Božji po-danici. (V. Knj. Ezrina 1, 5; Ljetopisi II 11, 1.)

prognani u pustinju; v. naknadnu primjedbu dolje.

3. S(va vojska); dopuna na osnovi A. M. H.: MMJ.

prognani u pustinju; u pustinji naroda; u pustinji Je-ruzalema; prema onome što znamo i iz Damaskinskogspisa (prvi put na enog u tzv. Kairskoj genizi, prije

kojih 60 godina), kojega su dijelovi tako er na eni u pe inama iz okolice Kirbet Kumrana [v. Damaskinskispis (4) 2—3; (6) 4—5; (6) 19], a i po ostacimasamostana na obali Mrtvoga mora, lanovi sekte dugosu živjeli u Judejskoj pustinji. Neki u enjaci danastvrde da se za »zemlju Damaskinsku«, koja se spo-minje esto kao mjesto progonstva, treba smatrati samKumran, mjesto exila — galuta (GLWT) sekte. Zaizraz »pustinja naroda« v. Ezekiel 20, 34—36. Vrijeme

pisanja svitka je »vrijeme nevolje«, vrijeme boravka u »pustinji naroda«, i tek nakon ovog razdoblja do i espas i svi iz »kola sinova svjetla« vratit e se u »pu-stinju Jeruzalema« (J. J.: MMB, str. 256.). Po nekima»pustinju Jeruzalema« treba poistovjetiti s Judejskompustinjom.

4. 1 pod konac; po svom obliku re enica pod utjecajemDaniela 11, 40—45, no, u biti se radi o posve drugomratu »Sinova svjetla«. Sama rije KC (kec) = konac,svršetak, jest apokalipti ki, eshatološki pojam koji sevrlo esto nalazi u dosad objavljenim spisima sekte

vrlo esto nalazi u dosad objavljenim spisima sekte.(Prema J. J.: MMB više od 50 puta.)

slomi rog; KRN (keren) = rog, zrak, kut itd. U ovomslu aju, preneseno, zna i: mo , snaga.

(II)

8. R(azuvn i prav)da obasjat e; prema T. G.: DSS i K. G.:FFH »Sijevanje munja obasjat e«. A. M. H.: MMJ do-punjuje: »(Istina i prav)da« — što je starozavj. idiom.J. J.: MMB, nakon razmatranja prve (»Sijevanje mu-nja«) i spominjanja mogu nosti da CDK (cedek) = pravda, u hebr. jeziku može zna iti i zvijezdu Jupiter,na osnovi mnogih primjera iz kumranskih spisa i Sta-rog zavjeta dopunja: »R(azum i prav)da«.

10. Jer to je dan ozna en odavna; ova se re enica, ina eosnova u enja sekte o božanskoj predodre enosti rataprotiv sila zla, pojavljuje u raznim oblicima u ovomsvitku. [V. (11) 11; (13) 17; (15) 12; (17) 5 -6

[V (11) ; (13) ; (15) ; (17)itd.]

pleme an ela; zapravo stoji »pleme bogova«. XLJM(elim) = bogovi, u ovom svitku u zna enju: an eli.Rije »elim« i uop e an eli u starozavjetnim se knji-gama rijetko spominju, vjerojatno pod utjecajem rabin-skih redakcija koje su nastojale izbrisati sve ostatkestarih vjerovanja (u više bogova, an ela i si.). V. Da-niel 8, 16; 11, 36. Jevrejska predaja imena an ela po-

vezuje s utjecajem progonstva u Babilonu. »Imenaan ela došla su s njima iz Babilona« (Talmud jeruza-lemski — Roš hašana 1, 2). Ovaj spis sekte (»Rat si-nova svjetla . . .«) baca dosta svjetla na imena, dužnostii ulogu an ela u vjerovanju ove i drugih sekta. V.Josif Flavije: »Judejski rat« (izd. »Prosvete«, Bgd.) — II, VIII, 7: ». . . imena an ela uva e u tajnosti«. U ovom svitku i u Zahvalnicama esto se pojavljuje izraz»elim« u zna enju an ela (premda je to u SZ zapravoostatak mnogoboštva!). V. daljnje primjedbe za str. (9)(XIII) 15.

13.-14. da bi povratila kolo (svjetla; prema A. M. H.: MMJ:»da vrate kolo (Božje.. .« Po vjerovanju sekte ovaje se eshatološki rat voditi tako da e voljom Božjom

kona nom spasu prethoditi niz pobjeda i poraza. Pre-ma tome, ispravnija dopuna po I. ladinu.

(III)

16.-17. (i slava Božja . . . ; ovdje je svitak vrlo ošte en te do-pune — djelomice prema J. J.: MMB a djelomice pre-ma A. M. H.: MMJ — treba smatrati samo doneklevjerojatnim.(Posljednji red); vjerojatna dopuna prema J. I.: MMB.

(2) 1. Poglavara zajednice je pedeset i dva; (kod K. G.: FFHpogrešno: »dvadeset i pet«). Prema svojevrsnom ra u-nanju vremena u sekti: godina se dijeli na 52 tjedna,koji se dijele na etiri godišnja doba. Svako godišnjedoba ima trinaest tjedana (zna i: po 26 tjedana nasvak polugodište) Godin im 364 dana koji di

svako polugodište). Godina ima 364 dana, koji se di-jele na 12 mjeseci s po 30 dana, k tomu se na svakodoba dodaje još po jedan »Spomendan«. Usporedibrojeve u ovom svitku: 52 poglavara zajednice, 12glava kohanita, 26 glava smjena, koje se stalno smje-njuju. Shvatljivo je da su na razlici kalendara, razliciblagdana, samim tim, nastajali sukobi sa službenimvo ama jevrejske religije u to vrijeme. O tome imadosta govora u spisima sekte. Ina e je ovo ra unanje

vremena poznato iz izvanbiblijskih knjiga: KnjigaJubileja i Knjiga Hanoha. (Prema knjizi Millar Bur-rows: »The Dead Sea Scrolls« — IV, XI.)

3. u dverima svetišta; ovo je, prema J. J.: MMB, str.266., dokaz da u vrijeme pisanja svitka hram u Jeru-zalemu još nije srušen, u cijelom se svitku govori o svetištu kao o postoje oj injenici i nigdje se ne spo-minje »obnavljanje nakon povratka«. Prihvatimo liovu primjedbu, može nam služiti za to nije odre iva-nje vremena pisanja svitaka, kao i za druge, vrlo

važne zaklju ke.

5. Ovi neka su nazo ni; zna i: sekta nije protivna pri-nošenju žrtava uop e, nego e i oni, nakon povratkau Jeruzalem, uzeti udjela u vršenju obreda, koje sadobavljaju sve enici, koji, po shva anjima sekte, netuma e ispravno Božje zakone i nisu dostojni svogapoziva.

6. godine oprosne; prema Mojsijevu zakoniku, svaka sed-ma godina. Godina osloba anja robova, opraštanjadugova, zemlja se ne obra uje, nego se ostavlja mi-rovati i si. V. Leviti 25; Ponovljeni zakon 15.

7. odli nici i sve glave otaca; kako u rukopisima nemainterpunkcije — pisac (ili prepisiva ) svitka ponegdjeje promjenu predmeta ozna io odvajanjem pojedinih glava — to su svi u enjaci, prire iva i transliteracija(s ili bez samoglasni ke punktacije) i prevodioci sta-vljali to ke, zareze prema svojim shva anjima, estobez dovoljna razloga. Ovo je mjesto izraziti primjer

dovoljn razloga j mjest primje(a poslije emo se još navratiti na ovaj problem).Naime, u madž. prijevodu K. G.: FFH prevodi doslovcerije i KRWXJ HMW'D (Kruej hamoed) s »Objavlji-va i a s a « i stavlja iza rije i to ku, stvorivši re e-nicu: »A u preostalih trideset i tri godine rata nekaljudi od imena budu objavljiva i a s a.« Iz staro-zavjetnih spisa vidimo da nazna ene rije i u ovomili sli nom obliku (KRJXJ = kriej) zapravo zna e o d-1 i n i k a koji ima privilegij da bude zvan ili da

saziva zajednicu na skupštinu u odre eno vrijeme, a osim toga je nagomilavanje tih naslova uobi ajeno u spisima sekte, prema Starom zavjetu. (V. Brojevi 16,2; 1, 16—17.) Vaš prevodilac je uzimao sebi sloboduda na osnovi uspore enja, novih nalaza, interpunkcijuponekad bilježi ne drže i se ni jednog od spomenutihizvora.

8. ili u godinama oprosnim . . .; prema starozavjetnim spi-sima (Izlazak 21, 2; 23, 10—11; Ponovljeni zakon 15,1—3, 12—18, 31, 1—13) nema izri ite zabrane ratovanja

u vrijeme oprosne godine. Ali prema drugim izvorimamože se zaklju iti da je nastao obi aj i prestanka ra-tovanja u oprosnoj godini. V. J. Flavije: »judejski rat«— I, II, 4: »Kako se time opsada dugo otegla, do e i subotna godina koju Judejci slave svake sedme godine,kao što slave i svaki sedmi dan u sedmici. Time sePtolomej oslobodi opsa ivanja pa smaknu bra u Jova-novu i majku i pobeže . . . «

10. neka ratuju protiv Aram Naharajima; popis neprija-telja, kao i pitanje radi li se o povijesno zasnovanomratu, ili samo o eshatološkom zna aju cijelog ratnogspisa — još je uvijek pitanje spora me u u enjacima.Prema Millaru Burrowsu (»The Dead Sea Scrolls«, IX):»U svakom slu aju, u ovom se svitku ne može na inikakav karakteristi an povijesni uput na bilo koji do-ga aj koji se može otkriti«, dok po J. ladinu svitakgovori o idealnoj viziji pobjede koja e se zbiti u bu-du nosti, ali dane terminologijom suvremenog jevrej-skog naoružanja, vojnostrategijskih znanja i obrednih

obi aja. Usporediti navedene narode s popisom narodau Postanku 10, 6—25. Redoslijed pisca svitka uskla enje s njegovim geografskim znanjima i shva anjima. V.tako er: Ljetopisi I 1, 1; knj. Jubileja 8—9; J. Flavije:»Starine«, I, 4—6; Psalmi 83, 6—10.

11. Togaront i Masaont; u spomenutom popisu (v. Posta-nak 10, 23) spominje se na ovom mjestu G e t e r. PoI. J.: MMB (str. 29.) nije vjerojatno da se radi o

grešci pisarovoj, nego o Togarima koje Strabon spo-minje kao nomadske plja kaše. Sto se naroda spome-nutog imena Masa ti e, u knjizi Postanka (isto mjesto)bilježi se kao Maš, a u Ljetopisima kao Mešeh. U Septuaginti na oba mjesta kao Mešeh, dok je ovaj oblikiz svitka (Masa) sa uvan u Starom zavjetu Samari a-naca i kod Josipa Flavija: »Starine« (I 6, 4). (U nje-ma kom prijevodu tzv. neološka transkripcija samo-glasnika »kamac«: Mosoh.)

14. p(o svim zemljama; dopuna prema A. M. H.: MMJ.

(IV)

15.—16. (Pravilnik o trubama zazivnim . . .,- dopuna prema J. J.:MMB.

(3) 1. prilikom otvaranja bojnih vrata . . .; »bojna vrata« suotvori, razmaci me u postrojenim jedinicama kroz kojaizlazi u boj laka pješadija.

3. trube odreda obveznika; kao što je uop e bilo teškoprona i odgovaraju e nazive vojne naravi, tako i ovdje.Prema J. J.: MMB vjerojatno se radi o milicijskoj jedi-nici sekte. T. G.: DSS prevodi s: »enrollment«.

4. svetom Savjetu«; 'CH (eca) = savjet, koncil. Po svemu,pri upotrebi ovog pojma pisar misli na samu sektu ilibarem njezin dio.

6. »Strojevi zastava Božjih; DGL (degel) = zastava, u starozavjetnim knjigama i svitcima sekte uvijek sespominje samo kao borbena jedinica, a nikad kao sti-

jeg, znak ili sli no. (V. J. Levy: Rje nik OLHU, I.knj.) Rije »degel« u zna enju »zastava« tek je poslijeprihva ena.

(V)

12. Pravilnik znakova-, XWT (ot) = slovo, znak, zname-nje. U svitku uvijek samo u zna enju »znak« (latinski— signum).

14. Neka napisu-, A. M. H.: MMJ ne daje prijedloge zadopunu ovih mjesta. Strana je prili no ošte ena. Pret-postavlja se da je koža bila ošte ena ve u vrijemepisanja svitka, te je i pisar pisao neuobi ajeno ne-marno. Na osnovi ostalih tekstova sekte, kao i odgo-varaju ih starozavjetnih i apokrifnih mjesta, J. J.:MMB predlaže ove dopune, priznavši teško e i nesi-gurnost u vjerojatnost dopuna.

(4) 1. Merari; sin Levijev, sina Jakovljeva (Izlazak 6, 19).Prema legendi sinovi Merarijevi su bili zaduženi noše-njem najtežih dijelova kov ega za vrijeme lutanja

njem najtežih dijelova kov ega za vrijeme lutanjaIzraela u pustinji. Iz ovoga T. G.: DSS izvla i zaklju-ak, da su jedinice Merarijeva plemena služile kao

pomo ne.

1—5. U ovih pet redaka naziru se svojevrsne igre rije i,kako slijede:

1. Na znak Merarija . . . »Dar Božji«; 'L XWT MRRJ.. .»TRWMT XL« (al ot Merari. .. »trumat el«) — per-mutacija!

A na znak tisu a . .. »gnjev Božji« . . .; W'L XWTHX(L)F . . . »XF X I . . . « (v'al ot haelef . . . »af e l . . . « ) .

2.-3. A na znak stotnije... »Od Boga...; W'L XWTHMXH... »MXT X I . . . (v'al ot hamea. . . »meete l . . . ) . MXT XL se može itati i kao: m e e t e 1 = od Boga, ili m e a t e l = »stotina Božja«. Dvostrukaigra rije i.

3.—4. A na znak odreda od pedeset...; ovdje igra rije i nije

pedeset...; ovdj igr rije nijtako jasna. P. R. Weis: IQR XLI, listopad 1950., str.149., br. 79. objašnjava slijede im akrostihom: »cHDLM'MD RŠ'JM (hadel maamad r'šaim = izgubit e po-ložaje zli), tj. cHMŠJM (hamišim) = 50; ili tzv. g i-m a t r i o m (GIMTRJX), vrednovanjem slova hebrej-skog »alefbet«-a (alfabeta) broj anim vrijednostima,npr.: X(alef) = 1, B(bet) = 2 itd.; te tako: cHDLM'MD RŠ'JM BGVWRT (hadel maamad r'šaim big-

vurat — izgubit e položaje zli putem mo i . . . ) : cH (het) = 8 + M (mem) = 40 + B (bet) = 2 = 50.V. tako er J. ].: MMB (V § 7 i VI § 7).

4 .-5. Na znak desetine ... u harfi od deset struna; 'L XWTH'SRH . . . BNVL 'SW(R) (al ot haasara . . . b'nevelasor) na znak desetine itd.

6.-8. Prema J. J.: MMB (str. 280.) ovo su kratke parole naznakovima plemena Levi, koji se mijenjaju u tri osno-vna stupnja rata. Prema T. G.:: DSS (str. 341., 29)vjerojatno je ovaj dio svitka pisan pod utjecajem

vjerojatno je ovaj dio svitka pisan pod utjecajemPsalma 20, 6.

»Istina božja«, »Pravda Božja«, »Slava Božja«, »Sud Božji«; ove parole, zasnovane na sli nim sklopovimau starozavjetnim spisima (Jeremija 4, 2; Psalmi 19, 10)zna e u neku ruku i stupnjeve eshatološkog boja kojinailazi: zbog »istine« se vrši »pravda«, pobjedom na-ilazi »slava« i »sud«.

9. Pravilnik znakova zajednice; zna i: bez plemena Levi,nasuprot: »Pravilnik znakova cijele zajednice« (3) 12.

10. »Zastave Božje«; kao što smo ve spomenuli, ovo seodnosi na vojnu jedinicu, u ovom je slu aju jasno dase radi o »tisu ama«.

13. »Pobjeda Božja«; ve po sadržaju i sklopu ovih nat-pisa (koji zna e kona ne stupnjeve rata: »spas«, »po-mo «, »radost« i napokon »mir«) ne može se NCcH(necah) == sjaj, pobjeda, vje nost, ovdje prevesti druk-ije nego s »pobjeda«. (Neki prevode na ovom mjestu

s »vje nost«, a vidjet emo da pojam NCcH i nadrugim mjestima uzrokuje zabunu.)

(VII)

15. (Duljina zna)kova; Na ovoj (4.) strani reci 15.—17.(18. ?) su djelomice ošte eni. T. G.: DSS uop e ih neprevodi. K. G.: FFJ dopunjuje po J. J.: MMB, izuzevprvih rije i koje prevodi s »Ovo su mjere«. A. M. H.:

Pogled s tornja na jugozapadni dio razvaline

E. Werber na razvalinama samostana

Pogled na sjeverozapadni dio samostana

MMJ dopunjuje samo prve dvije rije i s: »(Pravilnikmje)ra«. J. Jadin piše u MMB, str. 284., da se radisamo o duljinama, kao i o tome, da ošte eno mjestone dopušta više slova od XWRkH (oreh) HXW (hao)— te uz postoje e TWT (tot) = dopunjuje: orehhaotot = duljina znakova, upu uju i kod na ina stup-njevanja mjera na redoslijed žrtava opisanih u Broje-vima 29, 13-32 (14, 13, 12 . . . 7).

15. etrnaest lakata = 6,41 m. U svitku se upotrebljavaju

slijede e mjere:

1) XMH (ama) - lakat - 45,72 cm (6 dlanova)

2) TFcH (tofah) — dlan — 7,62 cm (4 palca; 5 prsta)

3) GWDL (godel) — palac — 19,05 mm

4) XCB' (ecba) - prst - 15,2 mm

(5) 1. A na št(i)t glavara cijele zajednice; iako neke transli-teracije (koje su prihvatili u prijevodu i T. Gaster i G. Komoroczi) dopunjuju »zastava« — A. M. Haber-mann i J. Jadin dopunjuju »štit« (MGN — magen). Zarije NS (nes) = stijeg, zastava — ima previše mjesta,a ostaci prvog i zadnjeg slova izri ito ukazuju na »M«i »N«. Što se »glavara cijele zajednice« ti e, vjero-jatno se tu radi o svjetovnom vo i. Iz spisa sekte jasnovidimo njezino neslaganje s obi ajem koji su uvelikraljevi dinastije Hašmonejaca, da kralj u isto vrijemebude i veliki sve enik. U sekti je, ini se, pored velikogsve enika bio i svjetovni rukovodilac.

(VIII)

8. djelo umještva obdarenih; prihvatio prijedlog A. M. H.MMJ za stavljanje to ke.

12. A žljebovi; SF (saf) prema Rje niku J. L.: OLHU, III.knj.: žlijeb, udubljenje za otjecanje krvi.

1 0 Krš anstvo pr i je Krist« 145

(6) 10. A konjanika na sedlu; HPRŠJM 'L RkHV (haparašimal rehev i l i r'hav), u nekim prijevodima rije »rehev«prevode s: »bojna kola«, što se u slu aju svitka nemože prihvatiti. O ito je da se radi o konjici.

bit e šest tisu a po pet stotina; prema A. M. H.: MMJ,str. 100. (i kod K. G.: FFH, str. 339.) »bit e šest tisu a pet stotina na svako pleme«, što je prema dalj-njem ra unu o ita greška. Prihvatio stoga zarez premaJ J. MMB str 296

J. J.: MMB, str. 296.

(XII)

(7) 8. Bojni red naprama bojnom redu; usvojio to ku prema

A. M. H.: MMJ, str. loo.

14.-17. dopune prema J. J.: MMB.

(8) 1. Trube neka jekom ravnaju; ponovno troslovlje NCcH,ovaj put s prefiksom L (LNCcH), koje kao i na str.(4), redak 13. (v. prim. tamo), izaziva zabunu. Ovdje jeu svakom slu aju glagol, a ne prilog: l'naceah — rav-nati, »dirigirati«; a ne: lanecah — vje no, stalno, bezprekida. K. G.: FFH, kao i mnogi drugi, prevodi s:»Neka se trube bez prekida or e . . . « Dupont-Som-mer s: »sans arret«. No, sam sklop re enice dalje,ni s jezi nog stajališta, a ni po sadržaju, ne dopuštaovakav prijevod. (Usporedi: Knj. Ljetopisa II 2, 17;

prijevod (Usporedi Knj Ljetopis , ;Knj. Ezrina 3, 8—9.) Ova se greška i nadalje provla ikod mnogih u enjaka.

6. i nizovi neka se prestroje; kao i sva ostala vojna termi-nologija, i rije »niz« je uvjetna u prijevodu. U iz-vorniku stoji rije RXšJM (rošim), što bi u doslovnomprijevodu zna ilo: »glave« (RXŠ /roš/ — glava). Otudaje ve prof. Sukenik objašnjavao u svom djelu »M'gilotg'nuzot« da se radi o z a p o v j e d n i c i m a . Dupont--Sommer i drugi prihva aju to tuma enje (»les chefs

/de file/«). Po smislu svih pojava ove rije i u daljnjemštivu, prihvatio sam objašnjenje J. Jadina (MMB, 7.§ 2.) prema kojem je rije o stroju u kojemu je glava borca iza glave prethodnika, da su vojnici poredani u n i z u , odnosno u »koloni po jedan«. [V. dalje: (8) 6;(9) 11; (16) 3; (17) 10-11.]

9.—10. A leviti i svi ostali s rogovima; ini se potrebnim da i ovdje ukazem na postoje e nesporazume koji se po-javljuju u raznim prijevodima, pa i u onima koje naj-

eš navodim Prvi di re enice WHLWJJM WkHWL

eš e navodim. Prvi dio re enice: WHLWJJM WkHWL'M HŠWFRWT (v'haleviim v'hol am hašofarot) prevodes: »a leviti i svi, istodobno, s trubama«, vjerojatnorije 'M itaju i kao (im) — s, sa; umjesto (am) — narod, odnosno (kol am) — svi, svi ostali, cio narod.Rije i KWL XcHD (kol ehad) - unato tomu što seve u Knj. Izlaska 24, 3; Ljetopisa II, 5, 15 ove dvijerije i u ovakvom sklopu prevode s: »u jedan glas« — neki prevodioci ovdje prevode s »pustili su jedan glas«(»pousseront un eri« — »are to sound a single blast«)!

(XIII)

(9) 10. Pravilnik o promjeni poretka bojnih zastava; ovajdio svitka govori o obliku prema kojem su se pojedinejedinice (zastave) postrojavale u vrijeme boja. J. Jadin,koji je bio general, na elnik generalštaba izraelskearmije, u svom djelu iz kojega smo i do sada estonavodili (MMB) vrl minuciozn prou av ustrojstv

navodili (MMB) vrlo minuciozno prou ava ustrojstvoanti kih, rimskih, gr kih i jevrejskih vojska, te su ovaobjašnjenja prema tom djelu, kako slijedi:

etvorine«; u ovom formacijskom rasporedu, koji jeslužio za prijelaz u napada ku formaciju, bojni redovibili su postrojeni u jednoj ravnoj crti, koja je davalajedinicama izgled pa etvorine. Prema rimskoj formaciji»Fronte longa quadro exercitu« (quadratus exercitus).

10* 147

»kule«; prema opisu iz redaka 12.—16. ove strane za-klju ak je da je ovih formacija bilo etiri, da su ratnicibili postrojeni u gustim redovima, zbijeni jedan uzdrugoga, s dugim štitovima, u obliku slova P irilskeazbuke. Zadnja strana nije imala borce, jer je to bilapokretna napada ka formacija, širine u prednjoj linijioko 68 m. Vrata u »kuli« dokazuju da su kroz njihizlazili borci drugih jedinica, koji su tako osiguraniprilazili neprijatelju. Usporedi rimske formacije: »tur-res« i »testudo«.»obuhvat ruku«; jedinice se kre u k neprijatelju u

»obuhvat ruku«; jedinice se kre u k neprijatelju u obuhvatni manevar u obliku koji podsje a na rukekoje se sklapaju. Podsje a na Hanibalov manevar u tre em stupnju bitke kod Kane.

11. »luk«; oblik je suprotan prethodnom, istureni diolu no postrojenih jedinica najbliži je neprijatelju. Vrlosli i na rimsku formaciju »cuneus«.

»ponešto odapet«; razumije se — »luk«. Prethodno spo-menuta formacija nešto se ispravlja.»nizovi izlaze«; kao što se prije [(8) 6 i dr.] vidjelo,»nizovi« su formacije kada su vojnici postrojeni u ko-loni po jedan. Vjerojatno je to borbeni manevar kojislijedi prethodnom.»krila (izlaze s o)bje strane bojnoga reda«; prema rim-skoj formaciji konjica se zvala »alae« (krila) jer jeizlazila u boj s krila. Vjerojatno se i ovdje misli naulazak konjice u bitku.

15. neka napišu, na prvi »Mi(hae)l«; kao što je ve re eno,spominjanje an ela i njihovih imena kao saveznika u

spominjanje an ela, i njihovih imena, kao saveznika u eshatološkom ratu sekte, može pomo i u odre ivanjuvremena nastanka ovih spisa [V. (II) (1) 10.]

(XIV)

17.—18. U ova dva retka ostalo je svega nekoliko itljivih rije i,te ih dosad nitko ne dopunjuje, a ni me u do sadaobjavljenim ulomcima iz raznih pe ina Kumrana nijena en odgovaraju i za dopunu ovih mjesta.

(10) 1. naš logor i o uva ga; budu i da je kraj prethodnestrane uništen, ne znaju se prve rije i ove molitve, kojapredstavlja uvod u »Molitveni red«. Možda bi se moglodopuniti prema: Ponovljeni zakon 23, 10; ili u istojknjizi 15.

I koji nam je priop io; — pisac svitka misli na Mojsija,što se iz daljnjeg teksta može zaklju iti.

3. uj, Izraelel; ove rije i — prema knj. Ponovljeni za-kon 20, 2—4 — izgovara veliki sve enik. Tekst svitka,kao i na drugim mjestima, unekoliko se, iako ne bitno,

kao i na drugim mjestima, unekoliko se, iako ne bitno,razlikuje od starozavjetnog teksta. Najviše se radi o karakteristi nim pravopisnim razlikama.

6.-7. -Kad nastane rat u vašoj zemlji. . .«; prema Knj. Bro-jevi 10, 8, ali s promjenama u pravopisu i dvjema u tekstu: prve rije i nisu »kada po ete u rat« i u 7. retkunema imena Božjeg, etveroslovlja (JHWH). Kao što jeitalac zapazio, u ovom ga svitku uop e nema!

10. i vide svete an ele; privilegij pravednika, osobito u apokrifima.

prosvije eni um(om i znanjem); dopuna prema A. M.H.: MMJ, str. 102 - J. Jadin za 10., 11., 12. redak nedaje dopune.

11. koji imaju sluha za dubine ( ); A. M. Habermanndopunja s: »(i razumiju stvari osnovan)e«.

12. riznice (.. .) koji si; A. M. H. dopunja s »riznice sl(ave, stvaraš) kišonosne oblake, koji si«; što je vje-

sl(ave, stvaraš) koji j vjerojatno, jer za rije »slava« ima dva slovna ulomka,te i J. Jadin pretpostavlja da se ta rije tu nalazila,a nakon ošte enog mjesta stoji rije 'VJM (avim). Pre-ma rje niku J. Levy: OLHU, III. knj., str. 604., ovaimenica me u ostalim, ali na prvom mjestu (u jednini'V [av]) zna i: debeli, gusti kišni oblak.

15.—18. Reci vrlo ošte eni i zasad nema dopune koja bi semogla prihvatiti.

(11) 1. Jer ipak, rat je Tvoj; vjerojatno »Molitva asa boj-noga«. [V. dalje (15), 5.]

2. predade u ruke Davida; pisac svitka služi se slobodnomobradom mjesta iz starozavjetnih knjiga (Samuel I 17;II 21, 19; Ljetopisi I 20, 5). Vrlo važno mjesto u spi-sima zbog stava sekte prema Domu Davidovu. Neki su

enjaci, osobito do objavljivanja punog teksta ovogsvitka, dolazili do zaklju ka da se sekta protivila DomuDavidovu, ak i »Mesiji sinu Davidovu«. Kako totvrdi J Jadin na str 193 u MMB iz re enice »mesija

tvrdi J. Jadin na str. 193. u MMB, iz re enice »mesijaAharonov i Izraelov«, koja se u raznim ina icama po-javljuje u spisima sekte, kao i iz toga što lanovi sektesebe nazivaju »sinovi Levijevi i sinovi Jehudini i sinoviBenjaminovi«, ne treba izvla iti zaklju ak da se sektau na elu protivi Jehudi, nego u najboljem slu aju vo-

ama Judeje [Damaskinski spis (8) 3]. Svitci ne suprot-stavljaju izraz »Izrael« izrazu »Jehuda« (podijeljenedržave), nego se tu pojavljuje uobi ajeni dvostruki smi-sao imena »Izrael«: narod Izraelski uop e ili puk iz-raelski (izuzev sve enika — Levija i Aharona). Kao štoje ve spomenuto, sektarijansko protivljenje velikimsve enicima — kraljevima iz doma Hašmonejaca — pravdano je i vjerom da e »na kraju dana« do i me-sije (pomazanici — MŠWHJM) iz doma Aharonova i Izraelova (veliki sve enik iz doma Cadokova a kralj izdoma Davidova).

6. »Od Jakova zvijezda iza e...; prema Pjesmi Bileamaiz Knj. Brojevi 24, 17—19. Vrlo esto upotrebljavano

iz Knj. Brojevi 24, 17—19. Vrlo esto upotrebljavanomjesto u apokalipti noj književnosti. Pored pravopisa,razlikuje se od masoretskog starozavjetnog teksta i u redoslijedu stihova, zamjeni imena »Moab« rije ju »ne-prijatelj«, izostavljanju stiha »a Seir zemljom osvoje-nom« (18). Još prije nalaza ovog svitka »Biblia He-braica« i drugi kriti ari smatrali su da redoslijed u ma-soretskom tekstu nije to an. U prijevodu »Biblije«(Stvarnost, 1968.) stih 19. nije dovoljno to an.

9. rukama siromaha; imenica XVJWN (evjon) = siromah,bijednik; esto se spominje u spisima sekte, kao i si-nonimi njezini. Teško se može zaklju iti da se ovajpojam razlikuje po smislu od istoga u starozavj. knji-gama. J. Jadin se ne slaže s mišljenjem nekih u enjakakoji ovu sektu poistovje uju s ranokrš anskom sektom»Ebjonita«.

10. duše slomljene; dok J. Jadin (MMB, str. 325.) smatrada se izraz odnosi na »siromahe«, T. Gaster (DDS, str.343.) se ne slaže s prijevodom: duše slomljene — kako

ve in prevodi Smatr d j izra NkHXJ RWcH

to ve ina prevodi. Smatra da je izraz NkHXJ RWcH(nehaej ruah) piš eva interpretacija sli nog izraza NE-HIM — koje on prevodi s »ništavni«. Dakle: ništavniduhom. U razgovoru me je prof. dr. David Fluser upu-tio na za etke Krš anskog izraza »siromašni duhom«baš u ovim sektarijanskim spisima, premda ih i u sta-rozavjetnim knjigama nalazimo (Izaija 66, 2). (V. Ev.po Mateju 5, 3.)

buktinju plamenu na snoplju; prema Zahariji 12, 6.

11. »Past e Asur od ma a; prema Izaiji 31, 8. Prijevodusaglašen nešto više originalu nego u Bibl., izd. »Stvar-nosti«.

(XV)

13. Nastavak »Molitve asa bojnoga«.

14.—19. Kraj strane vrlo ošte en i teško se nalazi dopuna. Po-stoje e prema J. J.: MMB, str. 326.

stoje prem ,

19. koji se klanjaju u prahu; još jedan naziv za siromahe,unižene. (V. Psalme 22, 30.)

(12) 1.—5. Dopune ošte enih mjesta vrlo se razlikuju, kako kodA. M. H.: MMJ, J. J.: MMB, tako i kod prijevodaT. G.: DSS i K. G.: FFH. Prihvatio uglavnom dopuneJ. Jadina, osim u 3. retku, gdje je prijevod išao po A. M.Habermannu.

8. s pješadijom i konjico(m); zapravo piše 'M C'DJNW(im c'adenu) = s koracima našim — što svakako u pjesni kom jeziku molitve zna i: pješadijom.

10. Spusti ruku svoju na zatiljak; na staroegipatskim spo-menicima pobjede kralj-pobjednik esto se pojavljuje u ovom stavu.

14. Nakiti se nakitom slave; 'DJNH 'DJ kHVWD (adenaadej kavod) — 'D (ed) = svjedok te su otuda neki

adej kavod) — 'D (ed) = svjedok, te su otuda nekipreveli sa »svjedo ite svjedo anstva slave«, dok jeovdje im. 'DJ (adi) = nakit. (V. II. knj. Samuela 1,24 — nakit.)

(XVII)

16.-17. Vrlo ošte ena mjesta na dnu strane kao i na drugimstranama rukopisa.

(13) 1. (I neka ustane veliki sve enik); prevodilac dopunio naosnovi (15) 4. Ovo su, izgleda, molitva, blagoslovi i kletve koje se izgovaraju odmah nakon poraza nepri-jatelja.

(XVIII)

4. »I neka je proklet; ovaj je odjeljak pisan odvojeno dabi se kletve udaljile od blagoslova.

(XIX)

7. »A ti, Bože otaca naših; molitva zahvalnica koja iz-nosi osnove vjere sekte. U ovom retku prihva ena do-puna prema A. M. H.: MMJ, str. 104.

10. odredio vodu, svjetlonošu; nasuprot »an elu mraka«— vjerojatno an eo Mihael.

(14) 2. »I pošto se podigoše; ovo je odjeljak, o ito, molitvezahvalnice pri povratku s bojišta i sutradan nakon po-bjede. Po sredini strana je ošte ena, dopuna premaJ. J.: MMB.

13. u sva ro enja; v. objašnjenje za [(III) (2) l] o ra unanjuvremena u sekti. Ro enje — mladina, mlad mjesec.

(XXII)

(XXII)

16. Uzvisi se, uzvisi, Bože nad bogovima; odjeljci XXI i XXII prijelaz su s »Molitava« na »Red bitaka s Ki-tejcima«.

(XXIII)

(15) 5. molitvu asa bojnoga; molitva se nalazi u odjeljkuXIV i dalje [od str. (10) 2],

u Knji)zi Itu; prema A. M. H.: MMJ, str. 106., do-puna glasi: »molitvu asa bojno(ga prema knji)zi pra-vilnika svoga vremena« . . . Prema J. J.: MMB, str. 347.,radi se o neo uvanoj knjizi Itu ('TW) ili Iti (TJ) (Ha-bermann i drugi itaju Ito = njegovo vrijeme, odnosnou ovom slu aju: svoje vrijeme). Ovo sigurno nije »knji-ga podjele vremena na svoje jubileje i tjedne« [Dama-skinski spis (16) 3—4], jer se taj navod odnosi naKnjigu Jubileja, a u njoj takve molitve nema. Pretpo-stavlja se da se radi o knjizi molitava za razna vre-

i Postoji još jedn knjiga

menska doba i blagdane. Postoji još jedna knjiga,tako er neo uvana, koja se spominje na nekoliko mje-sta u rukopisima sekte SFR HcHGW (sefer hahagu) iliHcHGJ (hahagi). (V. M. Burrows: »The Dead SeaScrolls«, XII.)

6. Kao što piš(e u knjizi rat)a; A. M. H.: MMJ dopunja»kao (sve) što piš(e u Tor)i«. Ovo bi bilo jedino mje-sto gdje se rije Tora = Petoknjižje, Nauk (doslovce =

= nauka) navodi u ovom svitku. K. G.: FFH i T. G.:DSS ostavljaju nedopunjeno. Mogu e je da je ovo(»Knjiga rata«), ukoliko prihvatimo dopunu J. J„ nazivovog svitka, kojega neki tako i nazivaju (»The WarScroll«). Sve do kraja ove strane (donji rub, kao i nadrugim stranama, vrlo ošte en) dopune prema J. J.:MMB.

(XXVI)

(17) 1. u vatrenoj kušnji; esto upotrebljavan izraz u spisima

(17) vatrenoj kušnji; upotrebljava spisimi starozavj. knjigama = vatrena kušnja plemenitih me-tala taljenjem. T. G.: DSS ak prevodi prošireno, do-daju i »zlato« — s napomenom da se odnosi na »vri-jedne« koji se vatrom odvajaju od »bezvrijednih« — kao zlato prigodom taljenja.

2. sjetite se suda (nad Nadavom i Avi)hvom; vidi: Leviti10, 1—6. Tamo i »vatra« kojom su uništeni.

2 . -3 . (A Elazar) i ltamar bijahu vrsti; (V. Brojevi 3, 4.)

(XXVII)

6. silnog an ela Mihaela; prema Danielu 10, 13 i dr. sektaan ela Mihaela smatra za prvog, za »Svjetlonošu«[(XIX) (13) 10 u ovom svitku], V. objašnjenje (II) (1)10 i (XIII) (9) 15.

u vje nom svjetlu; ili »sjaju«.

9 Božjem kaljenju; odnosn »vatrenoj kušnji« [V

9. u Božjem kaljenju; odnosno »vatrenoj kušnji«. [V.(XXVI) (17) 1.]

(XXIX)

9.—10. pojavi nam se ( ); J. Jadin dopunjuje ovomjesto, na osnovi dva mjesta iz Zahvalnica, (4) 6 i 23,rije ju XWRTWM — (ortom ili oratom?). Mnogi su

enjaci tražili to an prijevod ove rije i, ali dosad nisu

našli. J. J.: MMB (str. 361.) pretpostavlja da je to imesun eva sjaja, svjetlosti »na kraju dana«. Ili, po Kopt-skoj varijanti knjige Hanoha 71, 1: »A ovo su imenasunca — prvo: Orjares, a drugo: Tomas«. Možda jeOrtom ili Oratom rije sastavljena od prvih slogovaoba sun eva imena? T. Gaster prevodi ovo mjesto kao»savršena svjetlost«, i drži da je to naprosto igra rije ina starozavjetni pojam »Urim i Tumim«, jer da su ri-je i »urim« i »tumim« množinski oblik imenica XWR(or) — svjetlost i TM (tom) — savršenstvo. »Urim i Tumim« su po SZ neka vrst kamenja sudbine na pr-

sniku velikog sve enika (Aharona), po kojima je mo-gao davati proro anske ili druge odgovore na važnapitanja. V. knj. Izlazak 28, 30; Brojevi 27, 21; Sa-muel I 28, 6. J. Licht, tuma i 6. redak na (4.) straniZahvalnica, iznosi sli no mišljenje kao i T. Gaster, alibaš to štivo, ini se, daje za pravo J. Jadinu: . . . »Io(d ve eri do jutra) iskat u Te, i kao zora pouzdanaO r t o m u (ili: Oratomu) pojavio si mi se.«

(XXX)

(19) 1. (ju)nacima. Jer svet je svemogu i; ova strana (19),koja, s neznatnim razlikama, sadrži dio molitve s (12)str. (v. 7—15) ne spada, naizgled, ovamo, što se možezaklju iti i po šavovima na koži svitka. Prema ulomkukoji je na en u pe ini Q I, ini se da ipak pripadajujedna drugoj i da je pored ove, (19.), vjerojatno jošbila neka strana na svitku.

Svemogu i; doslovce: silnik, mo nik. No, zbog odre e-

Svemogu i; doslovce: silnik, mo nik. No, zbog odre enih suzvu ja, preveo na ovaj na in.

(XXXI)

9. (i neka im bude cijela n)o ; kraj sa uvanog dijela ru-kopisa vrlo je ošte en.

PRAVILNIK ZAJEDNIŠTVA

I

1. N(a svima koji dragovoljno pristu)paju životu(vje nomu po pravilni)ku zajedništva je: iskati

2. Boga (svim srcem i svom dušom), initi dobro i pravo pred Njim, kako je to

3. zapovjedio preko Mojsija i preko svih slugu svo-jih, proroka; i voljeti sve

4. koje izabra, a mrziti sve koje prezre, i udaljit i seod svega zla

5. a prianjati svemu dobrome, i postupati istinitoi pravedno i zakonito

6. u zemlji; a ne i i više tvrda srca grešnoga i o ijubludnih

7. ine i sve što je zlo, i dovesti sve pripravne dapostupaju po zakonima Božjim

8. u savezu milosti, sjedine se u savjetu Božjem i hode Njegovim putem neporo ni po svim

9. objavama odre enih asova svjedo anstava njinih,i ljub sinov svjetla svaki

i ljube sve sinove svjetla, svaki10. po svom kolu u savjetu Božjem, i mrze sve sinove

tame, svaki po svom grijehu11. prema osveti Božjoj. I svi pripravni istini Njego-

voj neka prinesu sve svoje znanje i snagu svoju12. i imovinu svoju u zajedništvo Božje. Neka razja-

sne znanja svoja u istini zakona Božjih i odredesnage svoje

13. prema ispravnima Njegovim i svu imovinu svojuprema savjetu pravde Njegove; i neka ne prestupeni jednu

14. od svih rije i Božjih u vremenima svojim, i nekane prethode razdobljima svojim i neka ne kasne

15. s odre enim vremenima svojim; i neka ne odstupeod zakona istine Njegove hode i desno i lijevo.

II

16. A svi koji pri u poretku zajedništva neka buduprevedeni u savez pred Bogom, da bi inili

17. sve kako je zapovjedio i neka ne odstupe odNjega ni zbog kakvog straha ili bojazni i pokusavatrene

18. kušnje za vladavine Belijaalove. A kad prije uu savez, neka kohanit i

19. i leviti blagoslove Boga spasitelja i sva djelaistine Njegove, a svi

20. koji prelaze u savez neka kažu za njima: »Amen.Amen.«

21. I kohaniti neka pripovijedaju o pravednosti Bož-joj u djelima mo i Njegove

22. i neka oglase svu ljubav milosti prema Izraelu.A leviti neka pripovijedaju

23. o grijesima sinova Izraelovih i o svim prijestupi-ma krivnje njihove i o sagrešenjima njihovim za

ma krivnje njihove i o sagrešenjima njihovim zavladavine

24. Belijaalove. (A svi) koji prelaze u savez neka zanjima priznaju, govore i: »Griješili smo,

25. (skrivili smo, prestupili) smo, zlo inismo mi i (o e)vi naši prije nas, kada smo se

26. (suprotstavljali savezu) istine, i praved(an je Bogkoji u ini) svoj sud nad nama i o evima naš(im),

(2) 1. i milosti ljubavi svoje iskaza nam odvajkada i do-vijeka. A kohaniti blagoslivljaju sve

2. iz kola Božjeg koji neporo ni hode po svim puto-vima Njegovim, i kažu: »Neka te blagoslovi svim

3. dobrima i neka te sa uva od sveg zla, i neka tiobasja srce mudroš u života, i neka te pomilujevje nim znanjem

4. i neka svrati na te pogled milosti svoje za vje nimir.« A leviti kunu sve

mir.« A leviti kunu sve

5. iz kola Belijaalova, progovorivši ovako: »Prokletbio ti u svim djelima zlo instva grešnoga svoga,neka te preda

6. Bog užasa u ruke svih izvršitelja osvete, i nekakazni potomke tvoje uništenjem preko svih na-mirilaca

7. odmazde. Proklet bio ti, bez samilosti neka si u tami tvojih djela. I omražen bio ti

8. u tmini vje ite vatre. Neka te Bog ne pomilujekad ga zazivaš i neka ti ne oprosti izmirenjemtvojih grijehova.

9. Neka svrati na te pogled gnjeva svoga za osvetunad tobom, i neka te mirom nitko ne zdravi odbaštinika otaca.«

10. I svi koji prelaze u savez neka izgovore nakononih koji blagoslivljaju i onih koji kunu: »Amen.

Amen.«

11. Neka dodaju kohaniti i leviti, govore i: »Prokletbio tko bi s kumirima u srcu dolazio,

12. koji prelazi u ovaj savez stavljaju i preda se uz-ro nik grijeha svoga da bi se vratio u njega*, i kad

* (u grijeh svoj ponovno)

13. bi uo rije i ovog saveza, blagoslivljao bi samogasebe u srcu svom, govore i: »Mira u imati,

14. premda u tvrda srca hoditi.« I zasiti mu se žednaduša preko mjere, tako da mu se ne e

15. oprostiti. Gnjev Božji i revnost sudova Njegovihrasplamsat e se nad njim do vje noga uništenja.I neka prionu uza nj sva

16. prokletstva ovoga saveza. I uklonit e ga Bog nazlo, i odstranit e ga od svih sinova svjetla. Zbog

odvra anja17. od Boga, zbog kumira njegovih i uzro nika gri-

jeha njegova neka mu poda mjesto u kolu prokle-tih dovijeka.«

18. A svi koji pristupaju savezu neka odgovore, re-kavši za njima: »Amen. Amen.«

19. Tako neka ine iz godine u godinu, u sve danevladavine Belijaalove. Neka kohanit i budu pre-vedeni

20. prvo, u poretku koji odgovara duhu njihovu, je-dan za drugim, a leviti neka budu prevedeni na-kon njih,

21. a ostali neka budu prevedeni kao tre i, u poretkujedan za drugim, po tisu ama i stotnijama

22. i pedesetinama i desetinama. Neka zna svaki o-vjek u Izraelu svoj položaj u zajedništvu Boga,

23 u savjetu vje nom I neka se ne spusti nitko sa

23. u savjetu vje nom. I neka se ne spusti nitko sasvoga položaja i ne podigne s mjesta kola svo-jega,

24. jer svi e biti u zajedništvu istine, i siromaštvudobrome, i l jubavi k milosr u, i u pravednimmislima,

25. ovjek s bližnjim svojim u svetom savjetu i sinovivje ne tajne.

I svatko tko se usteže do i26. (u savez Bo)žji, da bi* hodio tvrda srca, neka se

ne (ubroji u zajedništvo istine Njegove, jer muprezre

(3) 1. duša muke znanja, sudove pravde. Ne bješe sna-žan da se pokaje radi života svoga, s pravednimaneka se ne zbraja

neka se ne zbraja.

2. I neka znanje njegovo, snagu njegovu i imovinunjegovu ne prihvate u savjet zajedništva jer supreko mjere zli naumi njegovi i oskrnavljena

3. pokora njegova. I ne opravda se jer se povede zasvojim tvrdim srcem. I tamu e gledati na puto-vima svjetla. O i neporo nih

4. ne e ga sagledati. Ne e se o istiti žrtvom pomir-nicom i ne e se o istiti vodom o iš enja i ne ega o istiti ni mora

5. ni rijeke i ne e ga o istiti ni sva voda za kupa-nje. Ne ist, ne ist bit e sve vrijeme dok e seustezati od sudova

6. Božjih, dok se ne podvrgne zajedništvu savjetaNjegova, jer u duhu savjeta istine Božje su putovi

ovje ji, pomirit e** sve

7. grijehe svoje, da bi mogao gledati u svjetlo života

7. grijehe svoje, da bi mogao gledati u svjetlo životai u duhu svetom sjediniti se s istinom Njegovom.Da se o isti od svih

8. grijeha svojih, i u duhu pravde i poniznosti do-bit e pomirenje za grijeh svoj i u smjernosti dušenjegove pred svim zakonima Božjim o istit e se

* (i dalje)** (u njemu)

9. tijelo njegovo, da skine kal u vodi o iš enja i dase posveti u istoj vodi. I neka pripremi svojekorake da bi hodio neporo an

10. svim putovima Božjim, kako je to zapovjedio, posvim odre enim asovima svjedo anstava Njego-vih, a da ne skrene ni desno ni lijevo. I neka neodstupi

11. ni od jedne me u svim rije ima Njegovim, te ebiti poželjne miomirisne žrtve pomirnice pred Bo-

gom i bit e mu za savez

12. zajedništva vje nog.

IV

13. Umnik neka objasni i pou i sve sinove svjetlapovijesti sinova ovje jih,

14. svim vrstama duhova njinih sa znakovima njiho-vim, djelima njinim, kroz pokoljenja njina, i do-su enim nevoljama njinim s

15. mirom njihovim u vremenima svršetaka. Od Bogasveznanja je sve što jest i što e biti, i prije nošto postadoše odredi naume njine.

16. I pri stvaranju njinom za odre enja njina, ponaumu slave Njegove ispunjavat e zadatke svojei ništa se izmijeniti ne može U Njegovoj su ruci

i ništa se izmijeniti ne može. U Njegovoj su ruci

17. sudovi nad svima i On e zadovoljiti sve željenjine. A On stvori ovjeka da vlada svijetom,

18. i dade mu dva duha, da hodi po njima do asasudbe njegove. To su, eto, duhovi:

19. istine i poroka. S vrela svjetla povijest je istinea s izvora tame povijest poroka.

Krš anstvo pr ij e Kri sta 161

20. U raci je vo e svjetlonoše vlast nad svim sino-vima pravde, putovima svjetla neka hode, a u rukama an ela

21. tame sva vlast nad sinovima poroka, i neka pu-tovima tame hode. I pod an elom tame blude

22. svi sinovi pravde, a svi grijesi njihovi, i prije-stupi njihovi, i krivnje njihove, i zla djela nji-hova za vlasti njegove

23. nastaju po tajnama Božjim, sve do odre enogkraja njegova I sve nevolje njihove i razdoblja

kraja njegova. I sve nevolje njihove i razdobljajadova njinih bit e za grešne vlade njegove.

24. I svi duhovi kola njegova nastojat e navesti nagrijeh sinove svjetla. Ali Bog Izraelov i an eoistine Njegove pomo su za sve

25. sinove svjetla. Jer O n stvori duhove svjetla i tame i na njima zasnova sva djela (svoja),

26. (a na putovi)ma njihovim sve postupke. JednogaBog voli sve

1. dok je svijeta i vijeka, i sva e mu uzvišenadjela dovijeka željeti. Jednoga su mu osnove od-vratne, a putove njegove mrzit e vje no.

V

2. A ovo su putovi njihovi po svijetu*: obasjati

2. A ovo su putovi njihovi po svijetu*: obasjatisrca ovjekova, i upraviti pred njim sve putovepravde i istine, i zastrašiti mu srce sudovima

3. Božjim; i duh poniznosti i st rpljenja i mnogomilosr a i vje ne dobrote i um i razum i mudrosti mo , koji ja aju po svim

(Duha istine: . . .)

4. djelima Božjim i oslanjaju se na veliku milostNjegovu, i duh saznanja svih nauma djela*, i revnost prema sudovima pravde, i naum

5. sveti u stvoru vrsta zna aja, i mnogo milostiprema svim sinovima istine, i o iš enje u asti,što se gnuša svake ne isti kumira, i skromno hodi

6. u sveop oj mudrosti i skriva radi istine tajne sa-znanja. Ovo su osnove duha za si-nove istine vje ite. A sudbina svih koji hode ponjemu: ozdravljenje

njemu: ozdravljenje7. i mnogo mira u dugom životu, i rodno sjeme sa

svim blagoslovima vje nim, i radost dovijeka u vje nom životu, i vijenac slave

8. s raskošnim ruhom u svjetlu vje nom.

VI

9. A duha poroka**: uznositost i nebriga pri pra-vednom djelu, zlo i laž, gordost i oholost srca,prijevara i okrutna obmana,

10. i prijetvornost velja, naglost u bijesu i glupostvelika i revnost u prijestupu, djela gnusobe poduhu bluda, i putovi kala u postupcima ne istim,

11. i klevetni ki jezik, sljepilo o iju i tvrd sluh, tvr-dokornost i tvrdo srce, da hode svim putovimatame i lukavosti zla I sudba

tame i lukavosti zla. I sudba

12. svih koji hode po njemu bit e: mnogo jada izruku svih an ela zaludnosti, vje na posrnulost odbijesa koji e sru iti na njih Bog osvetnik, užasvje ni i sram

(Njegovih)(putovi su ovi:)

13. dovijeka sa stidom uništavaju im u plamenu tmi-ne. I sva su razdoblja njihova, po naraštaj imanjihovim, u tuzi i žalosti, u zlu i gor ini, nevoljii tami, sve do

14. uništenja njihova bez ostatka i bjegunca izme unjih.

VII

15. U ovome je povijest svih sinova ovje jih: poodjelima svojim e baštiniti sva vojska njina, ponaraštaj ima njinim i po putovima ovim e ho-diti. I sva djelatnost

16. i djela njihova u odjelima njinim bit e premabaštini ovje joj, izme u velikog i malog, do ko-naca vremena. Jer ih je Bog odredio da budujedan uz drugoga sve do kraja

17. vremena i zametnu neprijateljstvo vje no me uodjelima njihovim. Prezir istine je djelo poro niha prezir poroka — svih koji hode putovima istine.I revnjivo

18. e se parbiti rad sve vlasti njihove, jer ne e za-jedno hoditi. Ali Bog e u tajnama Svog umai mudrosti slave Svoje staviti kraj postojanjuporoka, i u odre eni as

19. sudbe uništit e ga zauvijek. I tada e pobijeditiistina svijeta, premda se kaljala po putovima zlapod vladavinom poroka sve do

20. asa predodre enog suda. I tada e Bog raš istitiSvojom istinom sva djela ovjekova, i o istit etjelesnu gra u ovjekovu, da bi uklonio sav duhporoka s

21. tijela njegova, i o istio ga u svetom duhu od svihdjela zla. I poškropit e ga duhom istine kao vo-dom o iš enja od svih gnusoba laži i kaljanja

22. u duhu ne isti. Da shvate ispravni znanje Sve-višnje i mudrost sinova neba, da se prosvijetleneporo ni jer njih je odabrao Bog za savez vje ni,

23. i njihova je sva slava i ast ovjekova. I nemaviše poroka i postat e sramno svako djelo pri-jevarno. Do tada e se parbiti duhovi istine i poroka src ovje jem

poroka u srcu ovje jem,24. hodit e u mudrosti i gluposti. I prema baštini

istine ovjek e se opravdati i tako mrziti porok,a po naslije u u kolu poroka prozliti se u njemui tako

25. prezirati istinu. Jer ih jednog uz drugog odrediBog sve do predodre enog kraja i novog stvara-nja. On je znao djela i postupke njihove sve dokonaca

26. (vremena njihova), i odredi sinovima ovje jimda spoznaju dobro (i zlo i ba)ci kocku za sve živoprema duhu njegovu i (odjelu njegovu sve dokraja v)remena.

VIII

A ovo je pravilnik za lanove zajedništva kojisu dragovoljni odvratiti se od svega zla i držati

1.

dragovoljn svegse svega što zapovjedi*: po volji Njegovoj odstra-niti se od zajedniceljudi grijeha, i biti u zajedništvu u Nauku i imo-vini i odgovarati prema rije ima velikih sve e-nika, sinova Cadokovih, koji su uvari saveza i prema ve ini lanova

(Bog)

2.

3. zajedništva koji se drže saveza — prema njimae padati odluke za sve, u Nauku, imovini i sudu

— postupati istinito u zajedništvu, i ponizno,

4. pravedno i zakonito i u ljubavi i milosti, i smjer-no hoditi svim svojim putovima. Jer, neka nitkone hodi tvrda srca, da bludi za srcem svojim

5. i o ima svojim i pomislima nagona svojih, veneka obrežu u zajedništvu neobrezane nagone i tvrdokornost da bi zasnovali temeljac istine Iz-

temeljaraelu, zajedništvu saveza

6. vje noga, da bi dobili oprost za sve dragovoljcesvetosti u Aharonu, i za dom istine u Izraelu, i za one koji ih slijede u zajedništvu, i u sporu i u sudu,

7. i neka sude po zlu sve koji prestupe zakon. A ovo su odredbe njihovih putova sa svim ovimzakonima; kad pristupe zajedništvu: svatko tkodolazi u savjet zajedništva

8. neka pri e savezu Božjem na o i svih dragovo-ljaca i neka se zakune na svoju dušu, zavjetomobveznim, da e se vratiti Nauku Mojsijevu, posvemu kako je zapovjedio*, svim

9. srcem i svom dušom, svemu što je objavljeno poNjemu velikim sve enicima, sinovima Cadoko-vim koji uvaju savez i istražuju volju Njegovu

vim, koji uvaju savez i istražuju volju Njegovu,i ve ini lanova saveza Njegova

10. koji su dragovoljni u zajedništvu radi istine Nje-gove i vladanja po volji Njegovoj. A kad ve uzeu savezu na dušu svoju da e se udaljiti od svihporo nih ljudi koji hode

* (Bog)

11. putem opakim, jer nisu uvršteni u savez Njegov,jer nisu istraživali i nisu iskali u zakonima Nje-govim da bi saznali skriveno, koji su zabludjeli

12. u njima* na grijeh, a i po objavama su postupaliobijesno, da bi podigli srdžbu**, neka sudi i svetise osvetom, prokletstvima saveza, da im presudi

13. uništenjem vje nim, bez ostatka. Neka ne dolazeu vodu da ne bi doticali svete ljude pri o iš enju,jer se o istiti ne e

jer se o istiti ne e

14. sve dok se ne obrate od opa ina svojih, jer ne istje svatko tko prestupi rije i Njegove. Stoga nekase ne sjedinjuju s njim ni u djelu ni u imovini,da ne bi navukli na se

15. grijeh prijestupni, ve neka se udalji od njega u svemu, jer tako je napisano: »Udalji se od svakelažne rije i!« I neka im ne odgovara nitko od

lanova

16. zajedništva ni u kojoj stvari, ticalo se Nauka ilisuda. I neka ne jedu od imovine njihove ništa, i neka ne piju, i ne uzimaju iz ruku njihovih ništa

17. što nije pla eno, kako je napisano: »Klonite seovjeka kome je duša u nosu, jer u što se on

ubraja?« Jer

18. svakoga koji se ne ubraja u savez Njegov trebaizdvojiti i njih i št j njihovo Nek

izdvojiti, i njih i sve što je njihovo. Neka se neoslanja sveti ovjek ni na koje djelo

19. zaludno, jer su zaludni svi koji nisu znali Njegovsavez, i sve koji preziru rije Njegovu izbrisat esa svijeta, sva su im djela ne ista

(u zakonima)(Božju)

20. pred Njim, a kalna je sva imovina njihova. A kadpri e savezu, da bi inio po svim zakonima ovim,da bi se sjedinio sa svetom zajednicom; nekaistraže

21. duh njegov u zajedništvu, ovjek pred bližnjimsvojim po umu i djelima njegovim u Nauku, pre-ma sinovima Aharonovim koji su dragovoljci u zajedništvu radi o uvanja

22. saveza i držanja na umu svih zakona Njegovih

22. saveza i držanja na umu svih zakona Njegovihkoje zapovjedi da se izvršavaju, i prema ve iniIzraela koji se dragovoljno obra aju, u zajedni-štvu, u savez Njegov.

23. I neka se upišu u poredak ovjek pred bližnjimsvojim prema umu svojem, i djelima svojim. Nekaslušaju svi, ovjek bližnjega svoga, mali velikoga,i neka

24. ispituju duha svojega i djela svoja, iz godine u godinu da bi se svatko uzdigao prema umu svomei neporo nosti svojoj, ili unazadio zbog grijehovasvojih. Neka opominje

25. ovjek bližnjega svoga u isti(ni) i poniznosti i ljubavi i milosti prema ovjeku. Nekane govori s njim srdito ili mrgodno

26. ili tvrdo(korno ili zaviš u) zla duha i neka gai ( neobre)za(nosti) Je ak

ne mrzi (u neobre)za(nosti) srca svoga. Jer akoga u ta j isti dan opomene, ne e

(6) 1. uzeti na se grijeh. A tako er neka ne iznosi o-vjek o bližnjemu svome rije i pred Mnoštvomkoje ne može dokazati pred svjedocima. Po ovima*

* (propisima, pravilima)

2. neka se ophode u svim nastambama svojim:svatko tko nai e na bližnjega svoga neka gasluša, mali velikoga, na radu i u novcu, a zajednoneka se hrane.

3. I zajedno neka blagoslivljaju i zajedno neka sesavjetuju. I na svakom mjestu gdje budu dese-torica ljudi iz savjeta zajedništva, neka ne uz-

manjka me u njima ovjek

4. kohanit. A svaki ovjek neka pred njim sjediprema stupnju svom i tako e svi biti i upitaniza savjet o svakoj stvari. I kada se postavi stol s jelom i s vinom

5. za pi e, neka kohanit pruži prvi ruku da bi bla-goslovio na po etku kruh ili vino.

6. I neka ne uzmanjka u mjestu gdje budu deseto-rica ljudi ovjek koji e tuma iti Nauk, danju i no u,

7. uvijek na smjenu ovjek s bližnjim svojim. A Mnoštvo neka probdije u zajedništvu tre inusvake no i tokom godine radi itanja knjige, i izricanja presuda

8. i blagoslova u zajedništvu. A ovo je Pra-vilnik zasjedanja Mnoštva: svaki ovjek prema

zasjedanj ovje premstupnju svom. Kohaniti neka sjede prvi, a starcidrugi, a ostatak

9. sveg naroda neka sjedi tako da svaki ovjek budeprema svom stupnju. I tako neka se pitaju prisu enju i za svaki savjet i stvar na koju e Mno-štvo imati odgovarati, svaki ovjek po svomznanju

10. u savjetu zajedništva. Neka ne govori ovjek po-sred rije i bližnjega svoga, prije no brat njegovmogne izgovoriti svoje, a tako er neka ne go-vori prije stupnja svoga koji je upisan

11. pred njim. ovjek koji je upitan neka govorikad na njega do e red. A na zasjedanju Mnoštvaneka nitko ne govori ništa što nije po volji Mno-štva. A kad ovjek

12. koji je nadzornik nad Mnoštvom, ili bilo tko koji

ima nešto re i Mnoštvu, što nije postavljeno,ovjek koji pita savjet

13. zajedništva, neka ustane taj ovjek na noge svojei neka rekne: »Imam nešto govoriti Mnoštvu.«Ako mu reknu — neka govori. I svakog, tko izIzraela dragovoljno

14. pristupa savjetu zajedništva, neka ispita ovjek,asnik, koji je na elu Mnoštva, prema umu i

djelima njegovim. Ako shvati pouku, neka gauvedu

15. u savez da bi se obratio istini i udaljio od svakoggrijeha. I neka ga pou e svim zakonima zajed-ništva. A poslije, pri ulasku, neka stane predMnoštvo i neka se upitaju

16. svi o njemu, i kako padne odluka na savjetuMnoštva, neka se primi ili udalji. A kad ga primeu savjet zajedništva, neka ne doti e o iš enje

u savjet zajedništva, neka ne doti e o iš enje

17. Mnoštva sve dok ga ne ispitaju, po duhu njegovui djelu njegovu, do isteka godine neporo na vla-danja. A tako er neka ne ima udjela u imetkuMnoštva.

18. Kad mu se navrši godina u zajedništvu, neka seupita Mnoštvo o njemu prema umu njegovu i djelima njegovim u Nauku. I ako padne odluka

19. da se primi u tajnu zajedništva, po rije ima ko-hanita i ve ine lanova njihova saveza, nekaprime i njegovu imovinu i rad njegov, na ruke

ovjeka20. koji nadzire rad Mnoštva, i neka se upiše u ra un

rukom njegovom, ali za potrebe Mnoštva neka sene izdaje. Neka ne doti e pi e Mnoštva dok

21. mu ne istekne druga godina me u ljudima zajed-ništva. A kad mu istekne druga godina, bit eispitan po Mnoštvu I ako mu padne

ispitan po Mnoštvu. I ako mu padne22. odluka: primiti ga u zajedništvo, neka ga upišu

u poredak po stupnju njegovu me u bra omsvojom po Nauku i sudu, i po o iš enju i zajed-ni koj imovini, i neka savjet njegov bude

23. u zajedništvu, kao i sud njegov.

X

24. A ovo su presude po kojima e se suditi pri za-jedni kim raspravama, ve prema predmetu: Akose me u njima na e ovjek koji slaže

25. u imovini, i to svjesno, neka se izdvoji iz o iš e-nja Mnoštva na godinu dana i neka se kazni e-tvrtinom kruha svoga. Ona j koji odgovara

26. bližnjem svom tvrdokorno i govori svadljivo, od-bijaju i pouku subrata svoga ne sasluša rije i

bližnjega svoga koji je upisan pred njim,27. (ili s)am presudi, kazni t e se na jed(nu) godinu.

(A o)naj tko spomene nešto uza slavno ime o svemu što (jest i što e biti)

1. i ako kune, ili da bi izrazio strah ili zbog bilo kojestvari njegove . . . ita knjigu ili blagoslivlje, nekaga odstrane

2. i neka se više ne vrati u savjet zajedništva. A akos jednim od kohanita, koji su upisani u knjigu,govori bijesno, neka ga kazne na godinu

3. jednu i neka ga izdvoje, na njegovu dušu, iz o iš-enja Mnoštva. Ali ako je govorio nehotice, neka

se kazni na šest mjeseci. A onaj tko se svjesnosrdi

4. neka se kazni na šest mjeseci. A ovjek koji uka-lja nezakonito bližnjega svoga svjesno neka sekazni godin jedn

kazni na godinu jednu5. i neka bude izdvojen. A onaj koji bude govorio s

bližnjim svojim prijetvorno ili tko spletke snujesvjesno, kaznit e se na šest mjeseci. Ako se pak

6. prema bližnjemu svome ponese nehajno, neka sekazni na tri mjeseca. Ako se pak s imovinom za-jedništva ponese nehajno i upropasti je, neka jeplati

7. u c i j e lo s t i . . .

8. A ako ne dosegne platiti, kazni t e ga sa šezdesetdana. A onaj koji u sebi gaji prema bližnjemusvome srdžbu koja nije zakonita, neka se kaznina šest mjeseci (na jednu godinu).

9. I na isti na in koji se osobno sveti bilo zbogega. A onaj koji izusti rije i bezumnosti, tri

mjeseca koji i tok rije i bližnjeg

mjeseca. A koji govori u toku rije i bližnjegasvoga,

10. deset dana. A onaj koji legne i zaspi na zasjeda-nju, tri dana. A tako i ovjek koji sjedi raspuštenna zasjedanju Mnoštva

11. neopravdano i bezrazložno, do tri puta na jednomzasjedanju, neka se kazni na deset dana, a akoga usprave

12. i ponovno se raspusti, neka se kazni na tridesetdana. A onaj koji hoda pred bližnjim svojim nag,a nije bolestan, neka se kazni na šest mjeseci.

13. A ovjek koji pljune u toku zasjedanja Mnoštva,neka se kazni na trideset dana. A onaj koji is-pruži ruku ispod odijela svoga a ono je

14. poderano i pokaže mu se golotinja, neka sekazni na trideset dana. A onaj koji se nasmijeglupo da mu se uje glas, neka se kazni trideset

15. dana. A tko izvu e svoju ruku ljevicu da se po-maže njom pri govoru, neka se kazni na dvadesetdana. ovjek koji raznosi klevete o bližnjemsvom

16. neka se izdvoji na jednu godinu iz o iš enja Mno-štva i neka se kazni. A ovjek koji raznosi kle-vete o Mnoštvu neka se odstrani od njih

17. i neka se više ne vrati. A ovjeka koji bi nego-dovao protiv osnove zajedništva, prognati i nekase ne vrati . A ako negoduje protiv bližnjegasvoga

18. nezakonito, neka se kazni šest mjeseci. I ovjek,iji duh skrene s osnove zajedništva, te je izdao

istinu

19. i hodio tvrda srca, ako se obrati, neka se kaznina dvije godine. U prvoj neka ne doti e o iš enjeMnoštva

Mnoštva20. a u drugoj neka ne doti e pi e Mnoštva i nakon

svih lanova zajedništva neka sjeda. A kada muisteknu

21. dvije godine, neka se Mnoštvo upita o njemu i ako ga primi, neka se upiše u svoj stupanj i teknakon ovoga neka bude upitan i pozivan na ras-prave.

22. Ali svaki ovjek koji e biti u savjetu zajedništvado isteka deset godina

23. a duh mu se vrati u izdaju zajedništva i napusti24. Mnoštvo da bi hodio tvrda srca, neka se više ne

vrati u savjet zajedništva. A ovjeku, lanu za-jedništva, koji po)dijeli

25. s njim o iš enje ili imetak njegov koj(i nije u savjetu) Mnoštva, bit e presu eno kao njemu,neka ga protje(raju izme sebe).

XI

1. U savjetu su zajedništva dvanaestorica ljudi i trikohanita, neporo ni po svim objavama iz cijelog

2. Nauka, treba da postupaju istinito i pravedno i zakonito, i u ljubavi i milosti, i smjerno s bliž-njim svojim hode,

3. uvaju vjernost u zemlji, u vrstom zna aju i duhu slomljenom, i traže oprost krivnje po izvr-šiteljima suda

4. i mukama vatrene kušnje i ophode se prema svi-ma po na elima istine. A kad do e predodre eni

as i na u se ovakvi u Izraelu,

5. bit e vi en savjet zajedništva u istini za vje ninasad, sveti dom Izraelu i temelj svetinje

6 d svetinjam Aharonu svjedocim istin

6. nad svetinjama Aharonu, svjedocima istine nasudu i izabranicima po volji* koji e tražiti oprostza zemlju i uzvra ati

7. zlima odmazdom. Zid kušnje** je on, dragocjeniugao, neka se ne

(Božjoj)(savjet zajedništva — sekta)

8. poljuljaju temelji njegovi i neka se ne pomaknus mjesta svoga. Neka je prebivalište, svetinja nadsvetinjama

9. za Aharona, u svijesti svih, za savez, sud i zaprinošenje žrtve miomirisnog kada i dom nepo-ro nosti i istine u Izraelu,

10. za o uvanje saveza, po vje nim zakonima. I nekabudu po volji*, da traže oprost za zemlju i odredepresudu grešnicima i poroka ne e više biti.Kad se ovi utvrde u osnovama zajedništva, nakon

zajedništva,dvije godine dana po neporo nom putu,

11. neka se izdvoje, sveti, u savjet lanova zajedni-štva, i na svaku stvar, koja je skrivena od Izraela,neka nai e ovjek

12. koji traži. Neka se to ne krije od takvih zbogbojazni od odmetni ke duše. I kad ovi vebudu zajedništvom u Izraelu

13. po ovim pravilima neka se izdvoje iz naselja ljudigrijeha da bi krenuli u pustinju, da bi ondje pri-pravili put Božji

14. kao što je zapisano: »U pustinji pripraviteput**. Poravnajte u suvati stazu Bogu našemu.«

15. Ovo je tuma enje Nauka (kojim) je zapovje enopo Mojsiju initi sve kako je objavljeno, od raz-doblja do razdoblja ,

16. i kako su objavili proroci po svetom duhu Nje-govu.

XII

A svaki ovjek me u lanovima zajedništva, sa-veza

(Božjoj)(V. napomenu!)

17. zajedništva, koji odstupi od bilo koje zapovijedi,govori dignute ruke, neka ne doti e o iš enjesvetih ljudi

18. i neka ne zna ni o kom savjetu njihovu sve dokse ne o iste djela njegova od svakog grijeha, dabi hodio neporo nim putem. I neka ga prime

19. u savjet po rije ima Mnoštva, a nakon toga nekase upiše u svoj stupanj. A po ovom sudu nekabude svima koji prilaze zajedništvu

bude svima koji prilaze zajedništvu.20. Ovo su zakoni po kojima neka hode ljudi nepo-

ro ni, sveti, ovjek s bližnjim svojim.

21. Svatko tko dolazi u sveti savjet*, koji hode nepo-ro nim putem, kako je zapovjedio**, svaki ovjekme u njima

22. koji prestupi rije iz Nauka Mojsijeva, dignuteruke ili prijetvorno, neka bude izop en iz savjetazajedništva

23. i neka se više ne vrati. I neka ne podijeli s njimnitko od svetih ljudi imetak njegov ili savjet zabilo koju

24. stvar. Ali ako bi to u inio nehotice, neka budeudaljen od o iš enja i od savjeta i neka mu iz-reknu presudu

25. prema kojoj ne e mo i suditi nikome i ne e bitiupitan za bilo koji savjet dvije godine dana. Ako

mu putovi postanu neporo ni

26. na zasjedanju i u u enju i na savjetu (prema ri-je ima Mnoštv)a , ako više ne bi nehotice griješiosve dok mu ne isteknu dvije godine

27. dana;

* (me u one)** (Bog)

(9) 1. jer e za jednu nehoti nost biti kažnjen na dvijegodine, a onaj koji ini dignute ruke, ne e se vra-titi više, ali onaj koji nehotice ini

2. bit e iskušan dvije godine dana, da mu putovii savjet njegov, prema rije ima Mnoštva, buduneporo ni, a nakon toga neka se upiše u svoj stu-panj u svetom zajedništvu.

3. Kad svi ovi budu u Izraelu, prema svimovim odredbama, temelj svetog duha, istina

4. vje na, tražili oprost od grešnoga prijestupa i opake krivnje, i bude tako zemlja po volji*, višestoga no zbog mesa paljenica i sala žrtava; a prinosi

5. usana zakonu kao miomiris pravde, a ovjek ne-poro na puta kao darivanje željene žrtve. U tovrijeme neka se izdvoje lanovi

6. zajedništva, sveti dom Aharonu da se sjedini u svetinju nad svetinjama, i dom zajedništva Izra-elu, koji neporo ni hode.

7. Neka samo sinovi Aharonovi vladaju u sudu i u imovini, a po njihovim ak rije ima padaju i od-luke za sve stupnjeve lanova zajedništva.

8. A imovinu svetih ljudi, koji neporo ni hode, nekane miješaju s ljudima prijevarnim, koji

9. ne o istiše svoje putove da bi se udaljili od gri-jeha i pošli neporo nim putem. I neka nitko od

jeh pošl neporo ni putemsavjeta Nauka ne po e

10. putem tvrda srca, jer e im biti su eno po prvimzakonima kojima su se po eli lanovi zajedništvapodvrgavati,

11. sve do dolaska proroka i pomazanika Aharonovihi Izraelovih.

* (Božjoj)

1 2 Krš anstvo pr i je Krista 177

12. Ovo su zakoni za umnika, da hodi po njima sasvim živima, da ostvari na ela za svako vrijemei da odmjeri svakog ovjeka:

13. da ostvaruje volju Božju prema svim objavama,po vremenima i razdobljima, da procijeni sve po-stoje e saznanje prema vremenima i

14. zakon vremena tako er; da izdvoji i odmjeri si-

nove pravde ve prema duhu njihovu; i da iza-branike vremena ohrabri po

15. volji Njegovoj, kako je to zapovjedio, i da sesvakom ovjeku po duhu njegovu sudi odista, i neka se ovjek primi po isto i ruku svojih, i pre-ma umu svom

16. da se prihvati. Tako neka bude s l jubavlju i mr-žnjom njegovom. I neka ne pou ava i nekori, niti se parbi s l judima pakla.

17. Neka krije savjet Nauka me u ljudima poroka.Ali neka pou ava saznanje istine i sud pravdeonima koji izabraše

18. put*, svakome po duhu svom, po na elu vremena,uputi ih u znanje, a tako neka im razjasni tajne

uda i istine. Me u19. lanovima zajedništva neka hodi svaki ovjek s

bližnjim svojim neporo an u svemu što im jeobjavl jeno Je j vrijem pripravljanj put

objavl jeno. Jer ovo je vrijeme pripravljanja puta20. u pustinju. I neka pou i sve da ine po onom što

je nazo no u ovo vrijeme i neka se udalje od sva-kog ovjeka koji nije odstupio s puta

21. sveg poroka. A ovo su na ela puta umnikau ova vremena, kako za ljubav, tako i za mržnjunjegovu: vje na mržnja

(neporo an, ednosti)

22. prema ljudima pakla u duhu skrivenom, prepustitiim imetak i trud ruku, kao što to ini sluga gos-podaru, ili smjeran pred onim

23. koji ga tla i; i biti ovjek revan na zakonu, ijevrijeme e do i u dan osvete, initi po volji* sva-kim pokretom ruku

24. i cijelim vladanjem svojim kako zapovjedi**. I sve što se u ini u Njemu, neka primi kao radoprinesenu žrtvu. A sve što nije po volji Božjoj,

neka ne zaželi.

25. No (sve) rije i usana Njegovih neka primi i nekane zažudi ni za im što ne zapovje(di)**. Nekasud Božji iš ekuje uvijek

26. (u muci i nevo)lji neka blagoslivlje stvoriteljasvog i što se god zbude, neka pri(povijeda o mi-losr u Njegovu. Prinosima) usana neka ga bla-goslivlje.

XIV

1. (Blagoslivljat u ga) u vremena koja ozakoni Bog,na po etku vladavine svjetla, pri obrtaju njegovui pri zalazu u zakonito kona ište njegovo,na po etku

2. smjena straže tame, kad otvori riznicu njezinu i kada je ogrne odozgor, i pri obrtaju njezinu

kada je ogrne odozgor, i pri obrtaju njezinui kada se okupi pred svjetlom. Kad se pojave

3. svjetlila iz prebivališta svetogi kad se okupe u kona ište slave.Na po etku razdoblja, u dane mladine ujedno,obrtajima njinim sa

(Božjoj)(Bog)

4. smjenama me usobnim, kada se obnavljaju: ve-liki dan

u svetinju nad svetinjama i znakotvora vje ne milosti prvinama

5. razdoblja u sva postoje a vremena.Na po etku mjeseca po odre enom asu njihovui u svete dane po redoslijedu svom,spomendane po odre enju svom,

6 prinosi usana blagoslivljat e ga

6. prinosi usana blagoslivljat e gakao uklesani zakon dovijeka.Na po ecima godine i obrtajima razdoblja njinihkada se navrši zakon

7. redoslijeda njinog, dana suda koji predaju jednadrugoj,

doba kosidbe ljetu,a doba sjetve dobu zelenila,razdoblja godine sedminama svojim,

8. i u po ecima sedmolje a njinih blagdanu slobode,i sve dok jesam, bit e to uklesan zakon na mom

jezikuza molitvu plod i darove usana mojih.

9. Zapjevat u u spoznaji,i sva svirka moja u slavu je Božju,a lira harfe moje svetom redu Njegovu,sviralu usana mojih podi i u po crti zakona

Njegovih

Njegovih.

10. S dolaskom dana i no i do i u u savez Božjii s odlaskom ve eri i jutra govorit u zakone Nje-

gove.Prema postojanju njihovu stavit u

11. me e svoje za nepovrat,i po zakonu Njegovu korit u sebe rad krivnje

svoje

a grijesi su moji preda mnom vazdan kao zakonuklesan.

Bogu u re i: »Pravdo moja!«

12. Svevišnjem: »Stvoritelju dobra mojega,izvore znanja i vrelo svetinje,uzvišena slavo i svemo i, uresu vje iti!«Birat u ono što

13. me nau ii željet u ono što mi dosudi

i željet u ono što mi dosudi.Prije no što pokrenem ruke i noge svojeblagoslivlja! u ime Njegovo.Prije odlaska i dolaska,

14. sjedanja i ustajanja.i s lijeganjem u postelju svoju zapjevat ui blagoslivljat u ga prinosom onoga što mi na

usta iza e pred skupom ljudi.

15. I prije no što dignem ruku svojuda se nauživam u slastima plodova zemaljskih;pred stravom i užasomi kad se sprema nevolja i pustoš,

16. blagoslivljat u Ga udesnom hvalomi pred mo i Njegovom se klanjami na milosr a Njegova se oslanjam cijeli dan.Znam da je u Njegovoj ruci sud

17. nad svim živimi da su istinita sva djela Njegova.Kad tjeskobu po ne uklanjati ,slavit u Ga,a kada me spasi,zajedno emo Mu u radosti klicati.Ne u uzvratiti nikomu odmazdom

18. za zlo.Dobrotom u slijediti ovjeka,jer Božji je sud nad svim živimi On e vratiti ovjeku osvetu.Ne u zavidjeti onima što su duha

19. zla, i za lažnim bogatstvom ne žudi mi duša,i u sva u s ljudima paklane u se upuštati do dana osvete.Ali gnjev svoj ne u

20. vra ati od ljudi porokai zadovoljen ne u biti dok ne do e sud.Ne u uvati gnjev u srcu svomprema onima koji su se obratili od grijehaali se smilovati ne u

21. ni jednom od onih koji su odstupili s puta.Tješiti ne u bezvrijedne dok se ne obrate.Belijaala ne uvam u srcu svomi s usana mojih ne e uti

22. pokvarenost i neistinu,grijeh ni uznositost, a ni lažise ne e na i na usnama mojim,ve su plodovi sveti na jeziku mom i gnusobe

23. ne e na i na njemu.Hvalospjevom u otvarati usta svojai pravdu e Božju jezik moj kazivati uvijeki od krivnje ispraznih ljudi sve dok se ne obrate

i od krivnje ispraznih ljudi, sve dok se ne obrate

24. od grijehova svojih, udalji t e se moj sud,od gnusoba i prijetvornosti — naumi srca mog.Po savjetu mudrosti kazivat u znanje

25. a u mudrosti znanja ogradit u rad (nje)gavrstu granicu za uvanje vjere

i mo an sud za pravdu Božju.Podijelit u

26. zakon crtom vremena,i (oglasiti putove) pravde:ljubav i milosr e prema onima koji su pokleknuli ,krijepiti ruke onih ije je srce s(lomljeno,pou iti)

1. zabludjele duhom razumui objasniti onima koji gun aju pouku.I odgovoriti krotkoš u onima koji su uznosita

duha,slomljena duha ljudima

2. koji iskrivl juju zakon,koji pokazuju prstom, govore bezbožnoi žude za imetkom.Jer ja pripadam Bogu, sudu mom,i u Njegovoj je ruci ednost mojai ispravnost srca mojega,

3. i u pravdi Njegovoj nestat e grijeh moj .Jer s vrela znanja Njegovapotje e svjetlost mojai u uda Njegova gledaju o i moje

4. a sjaj srca moga po tajnie nestati.

Jer On je vje ni oslonac desnice moje,po vrstoj stijeni uputi bat moj,

p j stijen uput mojništa je uzdrmati ne e.Jer je istina Božja

5. stijena bata mojiha mo Njegova oslonac desnice moje,i s vrela pravde Njegove je sud moj,sjaj u mom srcu iz tajna udesa Njegovih,i Njega, vje nog,

6. gledaju o i moje.Svevišnja mudrost, koja je skrivena od ovjeka,znanje i umije e mudrosti — od sinova ovje jih — izvorište pravice Njegove i kladenac

7. mo i s vrelom asti — od svega tjelesnog — dane su onima koje izabra Bogza vje nu baštinu i dodijeli imdio u kolu

8. svetih i sa sinovima neba sjedini temelje njine

u savjet zajedništvaa temelje svete zgrade za vje iti nasadza sva

9. postoje a vremena.ovjek pripada poroku

a tjelesni stvor grijehu.A ja, grijesi moji, prijestupi, krivnjes opa inama srca mog —

10. stvorovima crva i onima koji po tmini hode.Jer ovjeku ne pripada put njegovniti ovjek upravlja korake svoje.Jer zakon pripada Bogua iz ruku njegovih

11. dolazi ednost,i po znanju Njegovu sve postajei sve što jest u naumima Njegovim bi odre enoi bez Njega ništa se u initi ne e.

A ja, ako

12. posrnem, milost Božja, spas moj vje ni,i ako pokleknem u grijehu tijela,sud moj na pravdi e Boga stajati dovijeka.

13. I ako nastanu za me nevolje,iz pakla e izbaviti dušu mojui upraviti na put bate moje.

U milosr u me svom prihvatii u milosti e donijeti

14. moju presudu.U pravdi istine Njegove e mi suditii u prevelikoj dobroti svojojdati oprost za sve grijehe moje.U pravdi me Njegovoj o isti od kala

15. ovje jeg i grijeha sinova ovjekovihda bih hvalio Boga zbog pravde Njegovei Svevišnjeg zbo raskoši slav Njegove

i Svevišnjega zbog raskoši slave Njegove.Blagoslovljen budi Ti, Bože moj,koji otvaraš znanju

16. srce sluge Tvoga.Upravljaš pravdi sva djela njegovai ispuni sinu istine Tvojeonako kako si želio da Te izabranici me ljudimasluže

17. pred licem Tvojim dovijeka.Jer bez Tebe ne e put postati neporo ana bez volje Tvoje ništa se ne e u initi.Ti me nau i

18. svem znanjui sve što postoji po Tvojoj volji nasta.I nema drugog osim Tebeda odgovori na savjet Tvoji da pou i

19 Tvojim svetim naumima

19. Tvojim svetim naumimai da sagleda dubine tajna Tvojihi da promotri sva uda Tvojasa snagom

20. mo i Tvoje.I tko može obuhvatit i slavu Tvoju,i što je sin ovje ji premaudesnim djelima Tvojim,

21. i od žene ro en što da odgovoripred licem Tvojim?Jer od praha je on umiješeni kruh crva mu je kona ište,ta on je stvor slabašan tek

22. tvar izvajanai u prah e — požude njegove.Što e odgovoriti tvari tvorevina ruku,i koji savje shvatiti?

i koji e savjet shvatiti?

Objašnjenja uz štivo

PRAVILNIK ZAJEDNIŠTVA

PRAVILNIK ZAJEDNIŠTVA; SRkH HJcHD (sereh hajahad). Rije

PRAVILNIK ZAJEDNIŠTVA; SRkH HJcHD (sereh hajahad). RijeSRkH (sereh) pojavljuje se i u drugim sektarijanskim knjigamavrlo esto. U »Ratu sinova svjetla protiv sinova tame« (u daljnjemtekstu: RSS) pojavljuje se troslovlje SRkH u glagolskom obliku akna dva mjesta, i to na str. (2.) u 1. retku: »a kohanitske glaveneka postave . ..« (»postave« po svom redoslijedu, poretku, redu),i na istoj str. u 6. retku: »I sve ovo neka srede . . .« po istom smi-slu kao i u prethodnom primjeru. Prema rje nicima (navedeni u literaturi) SRkH zna i: rije ili stvari koje su vezane jedna uzdrugu, oponašanje, navika; vjerojatno zbog utjecaja aramejskogjezika na jezik sektarijanskih pisaca ili pisara, prema ne tako dale-kom srodstvu s aramejskom rije ju SRkHX (sirha): povez, navez,privez, prianjanje — u svitcima se ova rije pojavljuje kao imenicasa zna enjem: poredak, red, pravilnik (o redu stvari) i si. U takvomse zna enju i pojavljuje u svitku RSS 19 puta, u PZ 7, u ulomcimaPZ na enim u drugim Kumranskim pe inama 4, u Damaskinskomspisu 4 itd. JcHD (jahad) je prilog: zajedno. No u sektarijanskimspisima pojavljuje se kao imenica i kao takva ozna ava jedno odimena same sekte, daju i time i osnovnu zna ajku zajedni kog ži-vota, komune, u kojoj prevladava zajedni ko vlasništvo duhovnih

kojoj prevladav zajedni ki materijalnih dobara. Vaš se prevodilac odlu io za: z a j e d n i -š t v o . Što se samog naziva svitka ti e, SRkH HJcHD (sereh ha-jahad) potje e od izraelskog u enjaka Hanoha Jalona, prvi ga jeprihvatio prof. Sukenik, da bi nakon toga bio prihva en u znanstve-nom svijetu. Prof. Millar Burrows nazvao je svitak »Manual ofDiscipline«, pozivaju i se pri tome na sli an priru nik crkvenihpropisa metodisti ke crkve u Europi. Sam Burrows smatra da jenaziv SHJ prikladniji.

(i) 1. N(a svima koji dragovoljno pristu)paju; po etak svitkaneznatno je ošte en. Dalje su ošte eni samo donji ru-bovi i nešto vrlo malo u sredini svitka. Dopuna ovogmjesta prema A. M. H.: MMJ glasi: »Š(tovati Boga i lju)de, živje(ti po pravilniku) zajedništva«. Pažljivimmjerenjem ustanovio sam da bi teško stale ove dopunena ošte ena mjesta. Zbog toga prihvatio dopunu J.Lichta (J. L.: MS), koji ovo mjesto dopunjuje na osnoviparalela s daljnjim tekstom i priznaje pri tom da tonije kona na rije u istraživanju osobito mjesta: »po

nije kona na rije u istraživanju, osobito mjesta: »popravilni)ku zajedništva«.

2. (svim srcem i svom dušom); dopuna prema ulomcima iztzv. pe ine br. 4., i to: iz 4QSa i 4QSe; tako dopu-njuje i J. L.: MS, dok A. M. H.: MMJ dopunjuje: (Bogaotaca vaših i).

initi dobro; v. Knj. Ljetopisa II 31, 20; ali ve ovdjepisac rukopisa izostavlja kod navo enja starozavjetnihmjesta ime Božje! V. dalje: (1) 4; (2) 2; (2) 14-17;(5) 3 -4 ; (8) 1 -2 .

3. zapovjedio preko Mojsija i preko svih slugu svojih, pro-roka; starozavjetni spisi nigdje ne spominju ime Moj-sija i proroka zajedno. Tek je u spisima sekte s Mrtvo-ga mora i poslije u Novom zavjetu to postao obi aj.V. Djela Apostolska 26, 22; Luka 16, 29.

4. koje izabra; ovdje je jasno da puna re enica glasi»koje izabra Bog«. U sektarijanskim se spisima imeBoga (JHWH — Jahve ili Jehova?) ne piše. Kada se u nekim spisima to i ini (svitak Tuma enja knj. pro-rok Habakuk npr.) ond ispisuje starim d

roka Habakuka npr.), onda se ispisuje starim, od»obi nog svijeta« ve zaboravljenim, tzv. feni anskimjevrejskim pismom. Pisci svitaka vrlo esto izostav-ljaju, ako je to ikako mogu e, ak i imenicu XL (el)- Bog.

4.-5. udaljiti se od svega zla a prianjati svemu dobrome; V. Posl. Rimljanima 12, 9.

5.-8. Usporediti: Posl. Ivanova I 1, 6—9.

6. a ne i i više tvrda srca; slobodna interpretacija poKnj. Brojevi 15, 39; Jeremija 3, 17; Ezekiel 6, 9; V.tako er J. Flavije: »Judejski rat« (izd. »Prosvete«,Bgd.), str. 160., VIII, II, 6.

8. savez milosti, savjet Božji; imena sekte u spisima.Osim ovih ima i dr.

9. objavama; otkrivenja koja su tajna (»skrivena su«) zasve, osim za lanove sekte. U ovom slu aju radi se o objavama koje su o d r e e n e za unaprijed ozna enovrijeme

vrijeme.

9. sve sinove svjetla-, est naziv u spisima za pravednikeuop e i za lanove sekte posebice. Osim u ovim, našimspisima, nalazi se u apokrifnoj knjizi Hanoha 108, 11;vrlo esto u istom smislu u knjigama Novog Zavjeta.V. Luka 16, 8; Ivan 1, 7, 9; 8, 12; 12, 36; Efež. 5, 8;Posl. Petr. I 2, 9; Solunj. 5, 8.

10. po svom kolu; v. opširno objašnjenje rije i GWRL(goral) — sudba, koja se ovdje prevodi s »kolo«, u objašnj. za svitak RSS (I) (l) 1: sudbu! Ovdje se mislina predodre eno (i odre eno) mjesto, stupanj, koji po-jedinac zauzima u sekti. V. Dj. Apostolska 1, 25:»otišao u mjesto što mu pripada«.

sve sinove tame; sinovi tame su u sektarijanskim spi-sima protivnici, neprijatelji lanova zajedništva.

svaki po svom grijehu; po grijehu koji mu je unaprijeddosu en i zbog kojega e biti kažnjen. O dualizmu i determinizmu sekte v. dalje u tekstu i u objašnjenjima.

9—11 ljube sinove svjetla... osveti Božjoj; J Flav.

9—11. ljube sve sinove svjetla... osveti Božjoj; v. J. Flav.:»Jud. rat«, II, VIII, 7, o obvezi Esena: »da e nepra-vedne uvek mrzeti a pravednima pomagati«.

11.-12. neka prinesu sve svoje znanje ... i imovinu svoju; v.J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 3. T. Gaster (DSS) navodijoš i svjedo enje Philona kod Eusebiusa: Praep. Ev.VIII,"11; kao i Luciana: De morte Peregrini c. 13. o ra-nim krš anima. To ku na ovom mjestu prihvatio onakokako je po A. M. H.: MMJ.

13. prema savjetu pravde Njegove; ovdje u dvojnom zna-enju: prema pravednom savjetu Božjem; i — prema

sekti, jer je i »savjet pravde Njegove« jedno od imenasekte.

13.-15. neka ne prestupe ni jednu . . . desno i lijevo; neka sedrže »vremena« i »razdoblja« kojih se drži sekta, jersu, po njima, jedino ispravna. O kalendaru sekte v.objašnj. za RSS (III) (2) 1: »Poglavara zajednice je 52.« V. tako er Posl. Gala anima 4, 10.

II

16. poretku zajedništva; ovdje SRkH HJcHD (sereh haja-had) zna i: poredak zajedništva — što je ponovnojedno od imena sekte u spisima. (Prema J. L.: MS, str.66.) Flavije na gr kom Esene naziva i t a g m a. V.Majnari -Gorski: »Gr ko-hrvatskosrpski rje nik«, str.545. i 547., pojmovi t a g m a i t a k s i s.

neka budu prevedeni u savez pred Bogom; iako se samin prelaska oslanja na rije i starozavjetnih spisa, ovdje

je rije o novom vjerskom ritualu koji sudionike uvodiu novi savez — u novu vjeru. (U Damaskinskom spi-su odre eno piše: ». . .l judi koji su prišli u novi sa-vez u zemlji Damaska« 8, 21.)

17. i neka ne odstupe; v. J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 10,o mukama koje su Eseni podnosili od Rimljana.

17.-18. pokusa vatrene kušnje; CRF — taliti, plem. metal; estoj upotrebljava glagol spisim i starozavjetni knji

je upotrebljavan glagol u spisima i starozavjetnim knji-gama, osobito u glag. konstrukciji p i e 1 — MCRF(m'caref). V. objašnj. u RSS (XXVI) (17) 1. V. tako er:I. Petr. posl., 1, 6-7.

18. Belijaal; niski, ništavni; prema rje niku J. L.: OLHU, I.knj., kovanica od rije i: BLJ (b'li) — bez i 'L (ol) — jaram; u prenesenom zna enju: onaj koji je bez jarmaBožjeg, koji ga je odbacio. O B. kao vo i sila zla v.objašnj. za RSS (I) (l) 1.

A kad prije u u savez; ne posve jasno mjesto. Možese prevesti i s: »A u vrijeme njihova prelaska«.

19. i leviti; premda je ova rije u transliteraciji M. Bur-rowsa ostavljena kao nejasna, uvidom u izvornik vidise da je samo jedno slovo udvojeno zbog napuklineu koži, ina e se lijepo ita: WHLWJJM (vehaleviim).

20. »Amen. Amen.«; hebr.: neka tako bude, tako je, odi-sta! Tradicionalni odgovor na zavjet, dobru želju, do-govor ili molitvu. V. Brojevi 5, 22; Ponov. zakon 27,15-26

15-26.

21. Iza rije i »Amen. Amen.« pisar je ostavio bjelinu dokraja retka, a slijede i, 21. redak, po eo pisati uvu eno.To je inio još na nekoliko mjesta u ovom svitku.

24.-26. »Griješili smo...«; prema knj. Daniel 9, 5; Psalmi106, 6; Knj. o Kraljevima I 8, 47 i drugim mjestimau starozavjetnim spisima; no ovo mjesto najviše pod-sje a na P r i z n a n j e g r i j e h o v a koje je premaknj. Mišna Joma 3, 8 izgovarao veliki sve enik u imezajednice okupljene u hramu na Dan pomirenja (JomKipur). V. tako er i u Damaskinskom spisu 20, 27—30.Formula priznanja grijeha i priznanja vjere (cidukhadin) u današnjem jevr. sinagogalnom ritualu tako ervrlo bliska ovoj formuli.

26. (suprotstavljali savezu) istine; nakon mjerenja ošte e-nog mjesta ustanovio da bi dopune koje predlaže J. L.:MS zauzimale više mjesta, stoga prihvatio djelomicedopunu prema A M H.: MMJ Naime A M H.: MMJ

dopunu prema A. M. H.: MMJ. Naime, A. M. H.: MMJdrugi dio dopunjuje: »(suprotstavljali savezu) istine i prav(de a Bog spasitelj u ini)«.

(2) 2. »Neka te blagoslovi; ovo je formula sve eni kog, ko-hanitskog blagoslova prema Knj. Brojevi 6, 24—26; V.karakteristi ne izmjene u sektarijanskom tekstu. Oso-bito je zna ajno izostavljanje etveroslovlja (Tetragra-maton) JHWH. V. prethodna objašnj.: I (1) 2, I (1) 4.

Zanimljiv razvoj ovih ideja v. u: Poslanica Efežanima1, 3-14; 17-18.

8. vje ne vatre; osim u spisima sekte »vje ni oganj pakla«spominje se i u nekim apokrifnim knjigama, te u No-vom zavjetu: Matej 18, 9; Marko 9, 43.

11. »Proklet bio tko bi s kumirima ...; slobodan navodprema knj. Ezekiel 14, 3. Odnosi se na one koji neprelaze u novu vjeru, u Zajedništvo, iskreno, nego u svojoj duši i dalje vjeruju u kumire i, prema vjerovanju

svojoj dalje vjeruj , prem vjerovanjsekte, druge »uzro nike grijeha«. Re enica u izvornikunije posve korektna, o ita je pisarova greška. Naime,prvo piše »prelazio«, a zatim »dolazio« — u prijevoduje to ispravljeno.

da bi se vratio; glagol SWG ovdje u obliku LHSWG(l'hisog): povu i se, vratiti se, uzmaknuti, odvratiti se,odmetnuti se; u prijevodu »vratio (se)«, dok u 16. retku»odvra anja«. Prema D. Fluseru [»Sekta iz Judejskepustinje i njezini pogledi«, 1954., str. 90. (2)] glagolSWG u sektarijanskim spisima zna i »izdaju vjere, iz-nevjerenje ideja i zakona sekte«.

13.-14. i pošto bi uo . . . preko mjere; slobodan navod iz knj.Pon. zakon 29, 18. Promijenjena je rije »proklet-stva«, umjesto nje: »saveza«. Imenica RWJH ili RWH(r'vaja, r'vija ili rave) nikako ne zna i p o v o d a n j(?), nego samo: zasi enje (vodom, vinom ili drugomteku inom), pijanstvo, obilje. (V. Bibl. »Stvarnosti«,Pon. zak. 29, 18.)

15. do vje noga uništenja; vje no uništenje, vje na pro-past, zator, est eshatološki pojam u izvanbiblijskimapokrifima kao i u novozavjetnim knjigama. V. II.Posl. Solunjanima 1, 9.

14.-17. tako da mu se ne e oprostiti... prokletih dovijeka; nastavak navoda prema Pon. zak. 29, 19—20; no višeprema prijevodu Septuaginte (Sedamdesetorice) nego pomasoretskom tekstu. Navod je prilago en, kao i obi no,

nazorima sekte. (Izostavljanje imena Božjeg /JHWH/,»sinovi svjetla« umjesto »plemena izraelskih«, »ovogasaveza« umjesto »u ovoj knjizi«.)

17. mjesto u kolu prokletih; v. objašnj. rije i GWRL I (1)10 i u RSS (I) (1) 1.

19.—21. kohaniti. . . prvo . . . leviti nakon njih a ostali. . . tre i; osim ovog odjeljka Pravilnik zajedništva uop e ne spo-minje levite. Prema J. L.: MS (str. 72.) sektarijanskispisi svuda podcrtavaju prvo mjesto kohanita, no polo-žaj levit uop objašnjavaju ini d ih spomi

žaj levita uop e ne objašnjavaju, ini se da ih spomi-nju, daju i im neke, ponajviše drugorazredne zadatke,tek da bi zadovoljili starozavjetni primjer. Ve na str.(6.) u recima 8. i 9., leviti se ne spominju, na drugomsu mjestu — starci! Zanimljivo je da i J. Flavije u »levr.starinama«, IV. knj., § 8., 16, spominje: kohanite,levite i starce, dok u istoj knjizi, § 8., 44 — n a r o ds kohanitima i levitima! U sektarijanskim se spisimapojam koji prevodimo s »ostali« (jer je to i to no zna-enje) izražava rije ima KhWL H'M (kol haam), do-

slovce — cijeli narod. V dalje IX(6)8.

21. po tisu ama i stotnijama i pedesetinama i desetinama; oponašanje starozavjetnog na ina izražavanja, radi seviše o simboli nom ustrojstvu nego o stvarnim organi-zacionim veli inama iz SZ (V. Izlazak 18, 21; Samuel11 18, 1) koje su bile uobi ajene i u vojsci Makabe-jaca (V. Knj. Makab. I 3, 55). Ovdje se više ne spo-minju, ali u opisu eshatološkog rata u RSS svitku (4)vojska je Sinova svjetla podijeljena na ove jedinice.

22. u Izraelu; naime, u sekti, zajedništvu, savjetu vje nom(v. dalje r. 23.). O upotrebi imena Izrael u spisima v.obajšnj. RSS (XIV) (11) 2 predade u ruke Davida.

23. s mjesta kola svojega; još jednom o rije i GWRL!Bacanjem kocke (l'hapil goral) dobivao se udio, na-slije e, mjesto i položaj. ak i pri su enju služilo sebacanjem kocke. V. dalje (6) 16. Usporedi mjesta u

1 3 Krš anstvo pr ij e Krista 193

Dj. apost. 1, 17, gdje se ovaj isti pojam prevodi s: »za-dobio udio, to jest ovu našu službu«; 1, 26: »kockapade«. Na istom mjestu, v. 1, 25: »odstupio i otišaou mjesto što mu pripada«!

24. u siromaštvu dobrome; 'NWT TWV (anvat tov) vrlose razli ito tuma i. Dok neki autori, me u njima i J. L.: MS, smatraju da je po analogiji i ovo jedan odonih oblika spajanja, sažimanja dviju rije i (u tzv.smihutskom obliku) koje pisci sektarijanskih rukopisaupotrebljavaju umjesto upotrebe veznika i (hebr. W-),

te bi se u ovom slu aju prevodilo sa: smjernosti i dobro-ti ('NWH — smjernost, poniznost, pokornost, siromaš-tvo; TWV — dobro, dobrota), vaš se prevodilac odlu-io za: siromaštvu dobrome. V. RSS (XXVIII) (18) 8, i

druga mjesta.

25. u svetom savjetu i sinovi vje ne tajne; »sveti savjet«i »vje na tajna« — ime sekte.

III

26. (u savez Bo)žji; prihv. dopunu J. L.: MS. A. M. H.:MMJ dopunjuje: »(u zajedništvo Bo)žje«.

(3) 1. muke znanja; JSWR (jisur) — muka, nevolja, prijekor,kazna, ukor. U sekt. spisima esto prihva eno kao:muka kojoj se dobrovoljno podvrgava (v. dalje redak6.; (9) 10;) radi stjecanja znanja, uzvišene slave itd.

2 preko zli KhJX BSXWN

2. jer su preko mjere zli naumi njegovi; KhJX BSXWNRŠ' McHRŠW — vjerojatno najteže mjesto za prijevodu spisima.Rije SXWN (s'on) u ovom se obliku svega jednomspominje u SZ, u Knj. Izaija 9, 4—5 u zna enju: voj-ni ka sandala, cipela. No, izvedena iz rije i SXH (s'a)— mjera za obujam teku ine, žitarica (J. L.: OLHU,knj. III.), pojavljuje se u množini i u obliku SXWN(s'on) ili SXJN (s'in). Kao takva, upotrebljava se i u

smislu: »mjera grijeha«! T. G.: DSS dovodi ovu rije u vezu s rije ju sirijskog porijekla, koju on transkribirakao »sejan« (u Rje niku J. L.: OLHU ova se rije bi-lježi: SJN i SJNX — s'jan i sina) u zna enju: glib,blato; a rije McHRŠ s: orati, plug; te tako ovaj redakprevodi: »for such a man 'plows in the slime of wi-ckeddness'«. Me utim McHRŠH — plug — u hebr. jeimenica koja se pojavljuje samo u ženskom rodu, a u našem je tekstu rije muškog roda; glagol orati (cHRŠ)pojavljuje se samo u konstrukciji »kal« (paal) te ni u kojem svom obliku ne može ispred korijena (cHRŠ)dobiti slovo M (mem) Vjerojatnija je dedukcija J L.:

dobiti slovo M (mem). Vjerojatnija je dedukcija J. L.:MS, koji na ovom mjestu rije McHRŠ tuma i: naum,namjera. Polaze i od injenice da su sektarijanci upo-trebljavali rije SXWN kao jedinicu mjere za teku inu,(svaki je bazen za kupanje morao imati odre en brojSXWN-a da bi bio po ritualu ispravan), te da je istarije ve u ta vremena ozna avala pojam: »mjera gri-jeha«, kao i tuma enja J. Lichta, za rije McHRŠ,odlu io se za ovaj prijevod.

3. I ne opravda se; pojam koji se pojavljuje u sekt. spi-sima i NZ. V. Korin anima I 6, 11.jer se povede; u transliteraciji M. Burrowsa: BMTJR;dok kod J. L.: MS - BMTWR - te bi, po Burrowsu,trebalo prevoditi: ». . . I ne opravda se razrješenjemsvog tvrdog srca«. Prema J. L.: OLHU, knj. III., str.303., MTJR — odvezati, razriješiti, raskinuti; J. Gur,str. 1084., TWR — povoditi se (za nekim), zanositise itd.

4 ne e se o istiti; ovdje je pisac napisao glagol ZKhH

4. ne e se o istiti; ovdje je pisac napisao glagol ZKhHkoji zna i: dokazati svoju nevinost, nedužnost (predsudom, pred Bogom) — u prenesenom smislu: o istitise od tužbe, grijeha i si.

žrtvom pomirnicom; starozavjetni pojam KhPR — (lat.:»explatio«, ponekad »propilatio«) bio je vezan za »žrtveza grijehe« kojima sve enik »vrši obred pomirenja«,na Jom Kipur (Dan pomirenja). (Knj. Izlazak 29, 36;30, 10; Brojevi 5, 8; 29, 11; Hebr. 2, 17; Ivan I 2, 2;

4, 10.) Prema mnogim tuma enjima: »pomiriti« u jevr. i krš . teologiji je isto što i »o istiti« — u initi da»neki predmet, mjesto ili osoba budu ugodni bogovimadok su im ranije bili mrski«. Tako je i na ovom mje-stu, i uop e u spisima sekte: »žrtva pomirnica« imazna enje »pomirenja« — odnosno »o iš enja« od gri-jeha. U ovom prijevodu glagol KhPR prevodim naj-eš e s: tražiti oprost, pomirenje i si.

vodom o iš enja; prema SZ (Broj. 19, 9—22) voda iz-miješana s pepelom spaljene crvene junice (»žrtvaokajnica«) služil škropljenj nako obred o iš e

okajnica«), služila za škropljenje nakon obreda o iš e-nja od zaga ivanja (dodir lešine; groba i si.). Ne mo-žemo po dosad, zaklju iti zasigurno je li Zajedništvoodista upotrebljavalo vodu o iš enja, ali — prema 9.retku dalje — vidimo da ovako nazivaju vodu za škro-pljenje.

i ne e ga o istiti ni mora; ovdje za »o istiti« upotre-bljava glagol KDŠ — u konstrukciji »hitpael« — po-svetiti (se), kao i u 9. retku; dalje je prevodilac i osta-vio »posveti«. Glagol se pojavljuje u SZ u ovom zna-enju: Knj. Samuela II 11, 4; Knj. Ljetop. I 15, 14. i

dr. V. još i I. Korin anima 6, 11!

7. u svjetlo života; v. Psalmi 56, 14; Ev. Ivan 8, 12.

u duhu svetom; v. Matej 3, 11; Marko 1, 8; Luka3, 16; Ivan 1, 33 itd.

9. da skine kal; slobodan prijevod — LHZWT — poškro-piti — ali i ovdje u smislu skidanja grijeha, kala.u istoj vodi; drugo ime za »vodu o iš enja«.

IV

13. Umnik; vrlo je malo podataka da bi se shvatila pravauloga »maskila«, prosvije enog, umnika u sekti. Vje-rojatno se radi samo o lanu koji se naobrazbom uz-diže nad ostalima. U SZ v. Daniel 11, 33. Ili je to,možda, ovjek o kome se govori u (IX) (6) 6. V. obja-šnj. VIII (5) 9.

pou i sve sinove svjetla povijesti sinova ovje jih; pred nama je odjeljak koji, zapravo, predstavlja iz-laganje osnovnih idejnih pogleda sekte, njezino vje-rovanje u to da živi »u vremenima svršetaka«, nje-zino dualisti ko gledanje (duh istine — duh poroka) i determinizam.

•19. To su, eto, duhovi: istine i porokanaime: duh istinei duh poroka, po jedan od njih za cijelo ovje anstvo!To nije borba nagona zla i nagona dobra (JCR HR' — jecer hara i JCR HTWV — jecer hatov) u svakomovjeku, po jevrejskom rabinskom teološkom poimanju.

ovjeku, p jevrejskom poimanju

20. U ruci je vode svjetlonoše-, v. RSS (XIX) (13) 10.

24. nastojat e navesti na grijeh; v. RSS (XIX) (13) 11.

25. sva djela (svoja); prihvatio prema transliteraciji A. M.H.: MMJ, koji jednu mrlju od crnila na kraju retka itakao slovo W — (vav), iako može ostati samo: »Svadjela«. Tako ita i J. L.: MS i M. Burr.: DSS.

26. (a na putovi)ma njihovim sve postupke; o ita greška u rukopisu, u prijevodu izbjegnuta, pisar je ovu re enicudva puta napisao, što neki bez razloga tuma e druk ije.

V

2. A ovo su putovi njihovi po svijetu-, analogno 9. retkutreba dodati:: »Duha istine«.

upraviti pred njim; moglo bi se prevesti i s: naputiti

ga na pravi put.

3. i duh poniznosti; v. Korin . I 4, 21 (Bibl. »Stv.«:»blagi duh« — V. Karadži : »duh krotkosti«).

Prema J. Lichtu u Krš anskoj zbirci D i d a c h e III,7—8; sli no nabrajanje: »duh poniznosti... vje nedobrote«.

5. u stvoru vrsta zna aja-, v. Izaija 26, 3.

6. skriva radi istine tajne saznanja; v. J. Flav.: »Jud.rat«, II, VIII, 7.

7. i rodno sjeme sa svim blagoslovima; iz ovoga se katkadu svijetu zaklju uje da su sektarijanci živjeli sa žena-ma. Prema J. L.: MS: »ovo još nije dokaz, ali nema nidokaza za suprotno«. Ali u svitku RSS (XI) (7) 3—6 go-vori se o ženama i djeci ratnika zajedništva! V. tako erJ. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 2; 13. V. M. Burrows: TheDSS IV XI o mišljenju u enjaka Brownleea.

VII

15. po odjelima svojim e baštiniti; daljnja razrada duali-sti ko-deterministi kog shva anja sekte. Svaki ovjekdobiva u naslije e pripadnost svom »odjelu« (MFLG;od glagola PLG — dijeliti, odijeliti, razdvojiti, u svitci-ma se pojavljuje i u ženskom rodu MFLGH (miflaga) — koja u suvr. hebr. jeziku zna i »partija«, »stranka«).

25. i novog stvaranja; dakle, po vjerovanju sekte »nakraju dana«, nakon pobjede dobra nad zlom Bog eiznova stvarati svijet!

26. i odredi sinovima; zapravo, to an prijevod bi bio: »iodredi u naslije e sinovima . . .«

(. . . i ba)ci kocku; v. objašnj. II (2) 23 — »s mjesta kola svojega«. Dopune 25. i 26. retka prema J. L.: MS;A. M. H.: MMJ dopunjuje: »sve do konaca (odre enogasa njihova), i odredi sinovima ovje jim da spoznaju

dobro (i zlo i On ba)ci kocku . . . prema duhu njegovuu (dan dolaska) kona nog suda«.

VIII

(5) 1. A ovo je pravilnik za lanove zajedništva; ovo je odje-ljak iz kojeg emo saznati najvažnije podatke o ustroj-stvu, pravima i dužnostima lanova sekte.

koji su dragovoljni; vjerojatno se radi o onima kojitek pristupaju zajedništvu. (V. dalje 2. i 3. redak: »pre-ma rije ima . . . lanova zajedništva«.)

2. u Nauku; umjesto pojma »Zakon«, za Petoknjižje[TWRH — (tora) — nauka, nauk, znanost] odlu io seza ovaj prijevod, jer je u Spisima ina e vrlo mnogoina ica za pojam »zakon« (MŠPT, cHWK — mišpat,hok).

i biti u zajedništvu u Nauku i imovini; ne samo ma-terijalno zajedništvo (»u imovini«, »i snagu svoju«),

nego i duhovno, idejno jedinstvo u tuma enju NaukaMojsijeva.

3.-4. postupati istinito u zajedništvu . . . svim svojim puto-vima; slobodan navod prema Knj. Mihej 6,8; no do-dane su rije i (istina, zajedništvo, poniznost, pravda)koje iskazuju osnovne ideje sekte. Umjesto »sa svojimBogom, ovdje stoji: »svojim putovima«, jer »sektatraži posluh unutar svoga društvenog ustrojstva, a ni-kako direktan kontakt izme u ovjeka i Boga«. (PremaJ. L.: MS.) V. objašnj. I (l) 2; (1) 4; II (2) 2; (2)14-17; (8) 1-2 .

6. u Akaronu ... u Izraelupo jeziku sekt. spisa sve en-stvo (Aharon) i svjetovni dio sekte (Izrael). V. objašnj.RSS (XIV) (11) 2.

i za one koji ih slijede; vjerojatno »suputnici«, kojinisu potpuno »u zajedništvu«, nego samo »u sporu i u sudu« (ne i »u Nauku i u imovini«). J. L.: MS mislida je, možda, rije o novim lanovima koji još nisu

primljeni. U prilog prve vjerojatno e navodim J. Flav.:»Jud. rat«, II, VIII, 13, o postojanju Esena i izvannajstrože grupe.

8. neka se zakune na svoju dušu-, lanovi sekte se nisuzaklinjali, osim pri »prelasku u savez«, jer je danarije , obveza za njih bila svetinja. V. J. Flav.: »Jud.rat«, II, VIII, 6—7; Matej 5, 33-37; Posl. Jakovljeva5, 12.

9. istražuju volju Njegovu; glagol DRŠ zna i: istraživati,tražiti, iskati, tuma iti, željeti. Sekta je imala ovjekakoji tuma i Nauk (Toru). V. dalje: IX (6) 6; Damas-kinski spis 6, 7; 7, 18.

12. postupali obijesno; doslovce: »dignute ruke«. U skladusa shva anjima o ponašanju, dizanje ruke, mahanje prigovoru, smatralo se obijesnim, ružnim, u sekti se akkažnjavalo. V. dalje (7) 13 i 15. U daljnjem tekstuprevodim doslovce. V. (8) 17; 22; (9) 1.

13. Neka ne dolaze u vodu; ve grafi ka obrada kazuje dase ova re enica (i dalje) ne odnosi na prethodne kojese završavaju uobi ajenom formulom u svitcima. Iz-me u rije i »bez ostatka« i »Neka . . . « pisar je ostaviorazmak i nastavio u istom retku, što zna i da je rije o novom sadržaju.

Simbolizam vode je est u povijesti vjera, u prethodnimstarozavjetnim primjerima [v. objašnj. za III (3) 3. i 4.]objasnili smo neke obrede o iš enja, pranja i škroplje-nja vodom.

U nas prihva ena imenica »krštenje« nadomjestak jeza hebr. TVL, gr ki »baptisma« (od »baptizo« — umo-iti, uroniti, nakvasiti, ali i »bapto« koji, osim pret-

hodnih, zna i i: (o)mastiti, namazati — hebr. M5H — namazati, (o)mastiti, pomazati — odakle i rije »mesija«(MŠJH — mašijah) — pomazanik (v. Majnari -Gorski:Gr ko-hrvatskosrpski rje nik, str. 103.); te prema tome»krštenje« i zna i: umakanje, pranje, kupanje u vodiali i — pomazanje. Osim gornjih, v. J. Flav.: »Jud. rat«,II VIII 5 7 Dj Apostolsk 8 38 Iva 3 5 Tit

II, VIII, 5; 7; Dj. Apostolska 8, 38; Ivan 3, 5; Titu3, 5; I. Korin . 6, 11. O ito je da ovdje po inje novistavak. No teško je pogoditi komu je to zabranjenprilaz vodi, o iš enju. Prema ocjeni mnogih istraživa a,osobito po tekstu 14. retka, u kojem se vidi da se ovoodnosi na pojedinca koji je izvan sekte, trebalo bi do-dati prije po etka re enice nešto sli no ovomu: »I svakiovjek koji ne prije e u savez Božji, neka ne dolazi

u vodu . ..«

15. »Udalji se od svake; Knj. Izlazak 23, 7; u masoretskomtekstu nema rije i »svake«, ali je kod Sedamdesetoriceovako kao i ovdje u svitku.

17. »Klonite se ovjeka; prema Izaiji 2, 22; svojevrsnimjezikom sektarijanaca izražen njihov separatizam.

23. I neka se upišu u poredak.. .; »stupanj« [v. dalje (6) 4] se odre ivao prema duhovnim svojstvima — zna-nje — i »djelima« — izvršavanju i postupanju po pravi-lima i zakonima sekte.

Neka slušaju svi; sekta traži posluh prema lanovima

Neka slušaju svi; sekta traži posluh prema lanovimazajedništva. V. J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 2; 9; 10;I. Petrova posl. 5, 5.

mali velikoga; ovdje ni u kojem slu aju ne po SZ Bro-jevi 26, 56, nego po stupnju, položaju u sekti. Tako jebilo i na zasjedanjima jevr. Sanhedrina (Sanhedr. 4, 2).V. tako er I. Korin . 14, 27; »mali velikoga« uobi a-jeni pojam u sekt. spisima, a i u NZ. V. Dj. Apost.26, 22. Philo (»Quod Omnis Probus Liber«, § 12.):» . . . mla i (kod Esena) sjedi iza starijih«. J. Flav.: »Jud.rat«, II, VIII, 5.

24. ispitaju duha svojega ... iz godine u godinu; svake jegodine lan sekte bio ispitivan, te unaprije en ili una-za en po svom stupnju.

24.-25. Neka opominje ovjek; prema Knj. Levit. 19, 17 i drugim SZ i vjerskim propisima, dužnost je opominjati,koriti svoga bližnjeg da ne ini grijeha. Ta se »svetadužnost« razvila do kulta u sekti iz Kumrana, te ima-mo sli ne spomene u izvanbibl. knjigama kao što jeKnj Sirahov 19 13-17 i 20 1—2 tako e NZ

Knj. Sirahova 19, 13-17; i 20, 1—2; a tako er u NZ,v. Hebr. 3, 13.

25.-26. Neka ne govori s njim; onaj koji kori (opominje) s onim kojega kori. V. Leviti 19, 17—18; Psalmi 6, 2;I. Petrova posl. 2, 1; Hebr. 3, 13.

Jer ako ga u taj dan; v. Hebr. 3, 13; »danas« — naovom mjestu u svitku stoji doslovce »danas«! — Pri-jevod: »u taj dan«.

26. ili tvrdo(korno ili zaviš u); prihvatio dopunu J. L.: MSkoja se zasniva na slobodnom navodu Pon. zak. 10, 17;na dijelovima slova koja se na ošte enom rukopisuvide, kao i na ulomku 4QSd: »mrgodno ili zaviš uzlom. ..« Dopune A. M. H.: MMJ ne bi mogle stati I (u iieobre)za(nosti) srca; est idiom u SZ, prihva enu sektarijanskim spisima. Preneseno: glupo, tvrdokorno.

(6) 1. neka ne iznosi ovjek; daljnja razrada ideje iz Knj.Leviti 19; v. Matej 18, 15—16.

pred Mnoštvom; rije koj ovdj i dalj prevodi

pred Mnoštvom; rije koju ovdje i dalje prevodim s »Mnoštvo« glasi u hebr. RBJM (rabim), a zapravo jemnožina muškog roda od priloga RV-(rav) — mnogo,veliko, i u tom se obliku pojavljuje ve u Knj. Daniela12, 2—i; 10. U sekt. spisima pored velikog brojaimena sekte pojavljuje se i rije »Rabim«, o ito ozna-uju i jedan od njezinih organizacionih oblika. Rije

u ovom obliku zna i: mnoštvo, množina, ve ina. Akopomno prou imo daljnje tekstove, do i emo do za-klju ka da je razlika izme u zajedništva (savjeta z.,osnova z. i si.) i Mnoštva u ovome: »Zajedništvo« jesekta u svim svojim vidovima, društveno-vjerski pojam,zajednica koja uklju uje u sebe sve koji se podvrgavajunjezinim zakonima, dok je Mnoštvo »pravno tijelo«,zajednica koja kolektivno djeluje. Uglavnom na za-sjedanju. Prijevod rije i je težak. G. Komoroczy pre-vodi s »Veliki«. T. Gaster uvijek opisno: »javno za-sjedanje« i si. Najbliža bi bila u nas prihva ena imenica»Plenum«, iako nije posve to na. Pošao sam od NZgdje se ranokrš anska zajednica zove »hoi polloi« — mnoštvo, ve ina, svjetina, narod, demokratski elementi

(Majn.-Gorski: Gr ko-hrvatskosrpski rje nik, str. 460.).V. M. Burr.: The DSS IV XI; Dj. Apost. 4, 32.

2. u svim nastambama svojim; zna i ne samo u Kumranu.Po ovome, po svjedo enju J. Flavija i mjestima iz Da-maskinskog spisa, u kojem se jasno govori o posto-janju razli itih mjesnih grupa, zaklju ujemo da su la-novi sekte stanovali posvuda, pridržavaju i se, gdje godbili, na ela sekte.

i u novcu; pisar je na ovom mjestu upotrijebio ara-mejsku rije (koja je postala i u nas simbolom):MMWN (mamon). U jednom od ulomaka (4QSi) i naovom je mjestu HWN (hon) kao i do sada: imovina,novac, blago, a ulomak (4QSg) u 25. retku ponovno»mamon«. V. Dj. Apost. 4, 32; 34; 35.

zajedno neka se hrane; v. Dj. Apost. 2, 42; 44; 45.J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 5.

3. desetorica ljudi; obavezni, najmanji broj punoljetnih

ljudi; , najmanj j punoljetnivjernika, tzv. »minjan«; bez tog broja prisutnih nidanas se u Jevreja ne mogu održavati vjerski obredi.V. J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 9. Prema Knj. Mišna(Sanhedr. 1, 6) desetorica predstavljaju jevr. zajednicu.Okvir od devetorice s jednim kohanitom utvr en je kaoobavezni kvorum za raspravu pitanja strogo vjerskogzna aja. Knj. Mišna (Megila 3, 4).

4. s vinom; ovdje je upotrijebljena imenica TJRWŠ (tiroš).Kako se ona u hebr. može tuma iti kao vino i kao:mošt, šira, slatkiši — to su neki autori iz ovog izvla ilizaklju ak da su sektarijanci apstinirali od vina. Me-

utim, sude i po J. L.: OLHU, IV. knj., 641, i drugimizvorima, razlika je nastala izme u tadanjeg govornogjezika (vo ni sok, slatkiš) i jezika Petoknjižja (vino).Budu i da su svitci pisani jezikom Tore (Petoknj.),jasno je da se ovdje misli na vino. V. Joel 2, 24.

5 za pi e; pisar je greškom cijeli ovaj redak dva puta na-

5. za pi e; pisar je greškom cijeli ovaj redak dva puta na-pisao, u ulomku 4QSd nema ove greške.

7. radi itanja Knjige; o ito je da je rije o prou avanjuPetoknjižja.

10. Neka ne govori; v. vrlo sli ne poglede na red u rano-krš . zajednici, I. Pavlova posl. Korin anima 5, 11; 14,30; 14, 40.

12. koji je mdzormki hebr. MVKR (m'vaker) — nadzornik,nadglednik. Ovu rije u SZ Sedamdesetorica prevodegr kom rije ju »episkopos«. Prvi starješine rane krš an-ske crkve tako er su se zvali »episkopos« (danas »bis-kup«). V. Dj. Apost. 1, 20.

14. asnik koji je na elu Mnoštva; vjerojatno drugi naziv(PKJD — pakid) za nadzornika, ali može biti i drugiasnik. Iz teksta nije posve jasno.

16. Kako padne odluka; ponovno, doslovce: »kako iza ekocka« (goral) V Dj Apost 1 26

kocka« (goral). V. Dj. Apost. 1, 26.

X

24. Ako se medu njima nade ovjek koji slaže; v. Dj.Apost. 5, 1—3.

27. (ili s)am presudi; cijeli redak dopunjen po J. L.: MS.

1. i ako kune... neka ga odstrane; na cijeloj strani iz-vornika rukopis je neuredan, ne toliko sa stajalištakrasnopisa, nego je pisar esto pisao, brisao, izostavljaocijele retke, tako je i u ovom retku teško dopuniti odmjesta: »stvari njegove.. .« Pisar je tu nešto napisao,to kama ozna io da briše, zatim izbrisao rije i. Ponastavku bi se moglo dopuniti: »(u vrijeme dok) itaknjigu . . . «

ita knjigu ili blagoslivlje; ita Petoknjižje ili se moli.

8 ako dosegne platiti; nejasn mjesto Ili odnosi

8. ako ne dosegne platiti; nejasno mjesto. Ili se odnosina one koji stanuju izvan sjedišta sekte u »nastamba-ma svojim«, ili su lanovi ipak imali nešto osobnogavlasništva.

10. ovjek koji sjedi raspušten; ovo se mjesto vrlo estoprevodi (tako i u dosad navo enim prijevodima): » o-vjek koji napusti zasjedanje«, uzimaju i najlakšu mo-gu u varijantu glagola PTR (koji se ovdje pojavljuje u

trpnoj konstrukciji »nif'al«: NFTR /niftar/) u zna-enju: napustiti, oprostiti (se), otpustiti, otposlati, oslo-

boditi (nekoga), slobodan itd. Ako imamo u vidu po-datak da mu slijedi kazna »ako ga u s p r a v e « (11.redak), kao i strogost u ponašanju i vladanju koju tražiZajedništvo od svojih pripadnika, onda NFTR (niftar)treba prevesti s: raspušten, slobodan (suviše). V. rje nikJ. L.: OLHU IV, str. 31.

13. A ovjek koji pljune; v. J. Flav.: »Jud. rat«, II, VIII, 9.

20. neka ne doti e pi e Mnoštva; T. G.: DSS prevodi ime-nicu MŠKH (maške) — pi e, s »communal board« — zajedni ka trpeza (?). Nema razloga jer je ova kazna,iako blaža od one iz prve godine (zabrana kupanja,»o iš enja Mnoštva«) dovoljno stroga, bilo da se radi o vodi ili vinu (osnovnom dijelu ishrane na Bliskom isto-ku u to vrijeme: kruh i vino!), a drugi dio re eniceukazuje da kažnjeni lan »sjeda« — no svakako »nakon«svih lanova zajedništva«.

24.-25. lanu zajed(ništ)va . . .; dopuna prema J. L.: MS i 4QSe;za dopune prema A. M. H.: MMJ nema mjesta. Nemapotrebe za dopunu rije i WJHJW (vajihju) — »nekabudu« prema A. M. H„ na kraju (7.) strane, jer je po-etak (8.) strane jasan.

XI

(8) 1.—2. objavama . . . svojim hode; slobodan navod prema knj.Mihej 6, 8. Izost. imenice: XL (el) — Bog i etvero-slovlje JHWH. V. objašnj. VIII (5) 3-4.

4. po na elima istine; to ka prema J. L.: MS. No, ini seda bi bilo vrlo mogu e i ovako: »i ophode se premasvima po na elima istine i po odre enju vremena. A kad se na u ovakvi u Izraelu . . . «

6. izabranicima; lanovi zajedništva esto se nazivaju iza-branicima, no isto se tako taj pojam BcHJRJM (b'hirim)pojavljuje i u apokrifima, a esto i u NZ knjigama.V. Posl. Rimljanima 8, 33; I. Petr. posl. 2, 9.

7. Zid kušnje . . .; slobodan navod prema Knj. Izaija 28,16; esto navo eno mjesto i u NZ. Zanimljivosti radi:Pravilnik zajedništva upotrebljava posljednju rije ovognavoda iz Izaije po masoretskom tekstu (glagol HWŠ — potresti se, misliti, zamisliti se, osje ati, žuriti): » . . . nepomaknu s mjesta svoga«. Po Biblia Hebraica, str. 645.,

pomakn mjest svoga«ova rije ima mnogo ina ica u raznim bibl. rukopisima,te na kraju i u I. Petr. posl. »ne e biti posti en« (nagr kom »ep ayto«). U našim je prijevodima stoga ta-ko er pravo šarenilo. (V. Izaija — V. Karadži : » . . . ne-e se plašiti«; Bibl. »Stvarnosti«: » . . .ne e propasti«.)

V. I. Petr. posl. 2, 4—10. Rije BcHN — preveo s »kušnja« — doslovce, a ne »odabran«, premda je odbirrezultat kušnje.

7.—10. Zid kušnje ... po vje nim zakonima; o novim idejamasekte, o prinošenju duhovne žrtve (»žrtve miomirisnogkada« i »prinosi usana«) — vidimo mnogo mjesta u sekt. spisima. Prema prof. D. Fluseru (»Aspects ofthe Dead Sea Scrolls«, Jeruzalem, 1958., str. 233.) vje-rojatno su novozavjetne ideje izložene u I. Petr. posl.2, 4—10 razvoj ovih sektarijanskih ideja. Na str. 327.u Bibl. »Stvarnosti« (Uvodi i napomene) stoji uz I. Petr.posl. 2, 4: »Iz 28, 16; 1 Kor 3, 16 si; Ef 2, 19 si uspo-re uje Crkvu sa zgradom. U jedinstvu s Kristom, vr-hovnim i vje nim sve enikom (Heb 5, 1—4), krš ani sutako er sve enici koji više ne prikazuju Bogu žrtve

tako er sve enici koji više ne prikazuju Bogu žrtveSZ-a, nego same sebe za d u h o v n e . . . ž r t v e :Iv 4, 23; Rim 12, 1.«

10.—12. 1 neka budu po volji. . . koji traži; cijela je strana ru-kopisa neuredno pisana. Ima mnogo ispravaka, ispisi-vanja teksta izme u redaka; tako su i ovi reci ispi-sani djelomice izme u i iznad redaka. Smisao je zbogtoga teško odrediti. Možda i ovako: ». . . i odrede pre-sudu grešnicima. Kad ovi budu pripravni po

osnovama zajedništva, nakon dvije godine dana po ne-poro nom putu, i poroka više ne imaju, neka se izdvoje,sveti. . .«

13. pripravili put Božji; ovdje je upotrijebljena umjestoimenice XL (el) — Bog — rije HWXHX (huaha), kojase nigdje ne susre e. U ulomku 4QSe na ovom mjestustoji: »pripravili put i s t i n e « . Dok neki u enjacigovore o vjerojatno pogrešnom pisanju (na nekim sta-rozavjetnim mjestima, pri obra anju Bogu ili spomi-njanju njegova imena upotrebljava se produljen oblik

njanj njegov upotrebljav produljeosobne zamjenice tre eg lica jednine HWXH (hua) — umjesto HWX (hu); a i u sekt. spisima upotrebljava seoblik HWXH (hua). E. Katz u svojoj raspravi »Huaha«izvla i ovo ime od molitve »Š'ma Jisrael« (» uj, Izrae-le!«), kao vrst kriptografskog bilježenja etveroslovlja.V. Elias Katz: »Huaha«, izd. Vydavatelstvo Slovenskejakademie ved v Bratislave, 1966.

14. »U pustinji pripravite. . . . put; iz Izaije 40, 3. Ovdjeje navod istovjetan SZ-u, no etveroslovlje pisar neispisuje, nego stavlja etiri to ke! U NZ navodi ovogmjesta prevode se po Sedamdesetorici: »Glas jednogakoji vi e u pustinji: Ispravite put Gospodnji! V. Ivan1, 23; Luka 3, 4; Matej 3, 3; Marko 1, 3.

15. (kojim) je zapovje eno; dopuna po rukopisu. Vidi sedesna strana slova X (alef) i lijeva slova R (reš). U ulomku iz 4QSd ovo mjesto neošte eno i vidi se lijepoXŠR (ašer) — koji.

XII

16. me u lanovima zajedništva, saveza zajedništva; u ulomku 4QSd nema prvog »zajedništva«, te je tamo:

lanovima saveza zajedništva«.

17. govori dignute ruke; bezo no, obijesno. V. objašnj.VIII (5) 12.

25. ne e biti upitan za bilo koji savjet; ili: »ne e bitipozvan na bilo koji savjet«.

26. (prema rije ima Mnoštv)a; gornji dijelovi slova vid-ljivi.

1. koji ini dignute ruke; v. prethodno objašnj. red. 17.

3. prema svim ovim odredbama; u ulomku 4QSd: »zajed-ništvu stupnjeva«.

ništvu stupnjeva«.

.—5. više stoga no zbog mesa paljenica . . . željene žrtve; ideja da se prinošenje žrtava zamijeni molitvom i is-pravnim ponašanjem, dalje razra ena u NZ. V. Matej12, 6 -8 ; Rimlj. 2, 15; Hebrejima 9, 8-10; 13, 15. No,sekta još ne odustaje potpuno od prinošenja žrtava,nego obe ava da e nakon povratka u Jeruzalem izsvog »progonstva u pustinju« ponovno uspostavitistare obi aje i zakone, kad padne »vladavina Belija-alova«. V. objašnj. XI (8) 7-10; i u RSS (III) (2) 5:»ovi neka su nazo ni«.

prinosi usana; preneseno: molitva. V. Psalmi 119, 108;Hošea 14, 3. Na nekim mjestima u NZ uzima se pri-jevod iz Sedamdesetorice: »plod usana«. V. Hebr. 13,15.

11. sve do dolaska proroka; prema knj. Pon. zakon 18,15—22; I. knj. o Makabejcima 4, 46; 14, 41. V.objašnj za RSS (XIV) (11) 2

objašnj. za RSS (XIV) (11) 2.

XIII

14. odmjeri sinove pravde; u svitku stoji: BNJ HCDWK(b'nej hacadok), te bi se moglo itati »sinove Cadoka«.

ita greška pisara, iz dva razloga. Jedan gramati kenaravi: pred osobnim imenima ne dolazi »ha« (tzv.»he haj'dija«) — odre eni lan; drugi, važniji: »sinovi

Velika isto na cisterna s dovodnim otvorom u lijevom dnu slike

Zgrada Hrama knjige u Jeruzalemu

Središnja izložbena prostorija Hrama knjige. U stiliziranoj kružnoj staklenoj škrinji izložen je svitak Izaija 1.

Cadokovi« su rukovodioci sekte (kohaniti), prema tome»umnik« ni u kojem slu aju ne može nad njima obna-šati sve nabrojene dužnosti. Prema ulomku 4QSd: »si-nove pravde« (BNJ HCDK — b'nej hacedek).

XIV

1. (Blagoslivljat u ga); dok se u zbirci propisa »Pravil-nik zajedništva« govori o lanovima ili lanu zajed-ništva, u tre em licu — u ovoj pjesmi — zahvalnici,kojom završava svitak govori pojedinac lan zajedni

kojom završava svitak, govori pojedinac, lan zajedni-štva, u prvom licu. U svakom slu aju, pred nama jepjesni ki zbroj svih osnovnih ideja sekte.(Blagoslivljat u ga); deseta strana po inje rije ima »Uvremena«. J. L.: MS dopunjuje, po smislu, ovim rije-ima, da bi bilo razumljivije premda zapravo cijela du-

ga re enica završava logi no u 6. retku: »prinosi usanablagoslivljat e ga«.

na po etku vladavine svjetla; ovdje se odnosi na po-javu sunca, ra anje dana.

pri obrtaju njegovu; u zahvalnici pred nama ova rijeozna ava sredinu vremenskog razdoblja o kojem se go-vori. Ovdje: podne. U 2. retku: pono , itd. Za daljnjeslu ajeve v. objašnj. za 4. redak.

2. smjena straže tame; po starom vjerovanju no ima tri»smjene straže«. V. Tužaljke 2, 19.riznicu njezinu; no ima svoju »riznicu«, kao i dansvoje »kona ište«.

ogrne odozgor; po translit. A. M. H.: MM].

3. svjetlila; sunce i mjesec.

Na po etku razdoblja; u po etku svakog od etiri raz-doblja u godini, po kalendaru sekte. V. objašnj. I (l)13-15; i RSS (III) (2) 1, i slijede a objašnjenja.

u dane mladine; Mlad mjesec, po etak mjeseca, blag-dan.

Krš anstvo pr i j e Krista 209

4. kad se obnavljaju: veliki dan; rije koju ovdje imamokao »dan« prevodim prema prijedlogu J. L.: MS. U ulomcima 4QSb i 4QSd piše isto tako. U rukopisu kojije prvi objavio M. Burrows, rije je dosta nejasno ispi-sana. M. Burrows je ita — umjesto JWM (jom) — dan— HM (hem) — oni. J. Jadin ita ZWM (zivam) — nji-hov sjaj; po njemu bi glasilo: »Kad se obnavlja njihovveliki sjaj . . . « Tako i A. M. H.: MMJ.

i znak; nakon ove rije i u rukopisu stoji jedno slovoN (nun) potpuno osamljeno, iza njega praznina od okoosam milimetara, a zatim se tek nastavlja tekst. Iz

ovoga su neki u enjaci izvla ili zaklju ak, da se radi o »znaku«, i pokušavali odgonetati najrazli itijim kom-binacijama ( esto lišenim svake osnove). Vjerojatno seradi o grešci koju pisar nije ispravio brisanjem kao nadrugim mjestima. U ulomcima 4QSb i 4QSd ovaj N (nun) ne postoji. Ina e: »tajni znakovi« su stvarno bilitajni, a ne ovako otvoreni. U ovom rukopisu ima obiljeznakova koje ni dan danas nitko nije uspio protuma iti.A. M. H.: MMJ ovo prazno mjesto dopunjuje: »i znakv(jeran)«.

veliki dan ... i znak; po kalendaru sekte, ravnodnev-nice, najdulji, te najkra i dan u godini bili su po etnidani godišnjih doba, razdoblja. U apokrif. Knj. Hanohai Jubileja, ti su se dani zvali »Dani znakova«. Premasektarijanskom kultu bili su to dani sje anja, velikiblagdani.

7. sedminama svojim; svaka sedma godina tzv. oprosnagodina, subotna godina. V. objašnj. RSS (I) (l) 6; 8.

8. po ecima sedmolje a; nakon završetka svakog sedmogsedmolje a — bio je blagdan (doba) slobode — tzv.»Jovel«; po injala je pedeseta, jubilejna godina. Go-dina potpunog mira i slobode: za robove, dužnike,obradivu zemlju.

12. »Stvoritelju dobra mojega; glagolska imenica MkHJN(mehin) koja zna i: pripravitelj (od glagola kHWN — spremiti, pripraviti, pripremiti) — u ovom prijevodu

»stvoritelju«. Može se itati i MkHWN (m'hon) — mjesto, boravište, temelj; zbog teško uo ljive razlikeizme u W (vav) i J (jod) — te bi se u tom slu ajumoglo prevesti: »Boravište (ili: temelju) dobra mo-jega

—18. Ne u uzvratiti nikomu odmazdom; v. Rimlj. 12, 17—19.

25. ogradit u rad (nje)ga; radi stjecanja znanja.

26. Dopune prema J. L.: MS.

4. ništa je uzdrmati ne e; prema J. L.: MS. U izvornikupiše LWX JZD 'ZR' (lo jazid azra) »ne e zlonamjerno

initi sila zla« (?). Prema J. L.: MS, pisar je griješioesto kod pisanja glagola Z'Z' — poljuljati, uzdrmati,

pomaknuti s mjesta, te je umjesto tre eg lica budu egvremena JZD'Z' (jizdaz'a) napisao gornje rije i.

.—7. — od sinova ovje jih — ... — od svega tjelesnog — ; skra eno, pisar izostavio: »koje su skrivene od o-vjeka«.

10. stvorovima crva; skra . izostavljeno: »pripadam stvo-rovima . . . «

16. Upravljaš pravdi; može i »u pravdi« — pravedno.

i ispuni sinu istine; ostvari mu sve onako kako siobe ao.

22 tvar izvajana-, tvar materija

22. tvar izvajana-, tvar — materija.

PRAVILNIK ZAJEDNICE IZRAELA NA KRAJU DANA

(1) 1 A j Pravilnik cijel zajednic Izrael

(1) 1. A ovo je Pravilnik za cijelu zajednicu Izraela nakraju dana: Kada se ok(upe da bi zajedno ho-di)li

2. po sudu sinova Cadokovih, kohanita, i ljudi sa-veza njihova, koji su se odvra(tili od hoda popu)tu

3. naroda, to su ljudi savjeta Njegova, koji su u-vali savez Njegov me u grešnicima da bi dobiliop(rost za zemlju).

4. Kad pri u*, neka saberu** sve pridošlice, od dje-teta do žena, i neka im govore na u(ho)

5. (s)ve zakone saveza i neka ih pou e svim zako-(ni)ma svojim, da ne bi ponovili gri(jehe nehoti -ne svoje).

II

6. A ovo je Pravilnik za sve odrede zajednice, za

j zajednice,sve ro ene u Izraelu: Neka ga od dje( aštva nje-gova

7. podu) avaju knjizi Hagi, i prema dobu njegovuneka ga prosvje uju zakonim(a) saveza, i (premaumu njegovu

* (narod)** ( lanovi zajedništva)

8. neka ga po)u e sudovima svojim. Deset godinaneka se smatra djetetom. A (u) dvadesetoj go(dinineka pro e kroz

9. is)pite da bi došao u kolo, unutar poro(di)cesvoje, da se sjedini u svetu zajedni(cu). I neka sene (približi)

10. ženi da bi je upoznao s muškom posteljom, negotek kad mu se navrši dvade(set) godina, kad spoz-na (dobro)

11. i zlo. Tako neka se primi da se osvjedo e nanjemu sudovi Nauka i da bude nazo an slušanjusudova.

12. A kad mu se napuni A s dvadeset i petgodina neka do e da pristu(p)i osnovama zajed-nice

13. svete, da služi službu zajedni(ce). A s trideset go-dina da pristupi rasprama

14. (i su)du, i da pristupi me u poglavare tisu a Iz-raela, glave stotnija, glave pe(d)esetina,

15. (i glave) desetina, suce i redare, po plemenimasvojim, po svim porodicama svojim, (pre)ma rije-ima sinova

16. (Aharo)novih, kohanita, i svim glavama otacazajednice, kako mu padne odluka da pristu(pisluž)bi svojoj,

17. (da iza e) i do e pred lice zajednice, prema umusvom i neporo nosti svojoj; kad okrijepi bedrasvoja da posto( jano preuz)me

18. službu i djela svoja me u bra om svojom, (bilave)lika ili mala*; (jedan dru)goga neka štuju,

ovjek bližnjega svoga.

(djela, tj. dužnosti)

19. A kad se namnože godine ovjeku, prema snazi(neka mu da)ju teret u (služ)bi zajednice. Ali nijedan nedorasli

20. neka ne do e u kolo, da pristupi zajednici Izraelau raspr(i i su)du i da nosi teret zajednice

21. i stupa u rat da pokori narode. (Samo) u poredak(voj)ni neka se upiše porodica njegova

22. i neka na poslovima tlake radi službu svoju premamogu nostima svojim. A sinovi Levijevi neka se

postave, svatko prema svom položaju23. prema rije ima sinova Aharonovih, da bi doveli

i izveli cijelu zajednicu, svakog ovjeka premaporetku svom, do ruku glava

24. (otaca) zajednice, vo a i sudaca i redara, do brojacijele vojske njihove, prema rije ima sinova Ca-dokovih, kohanita,

25. (i svih g)lava otaca zajednice. A ako bude objav-ljen skup za cijelu op inu radi su enja ili

26. savjeta zajedništva, ili objave rata, neka ih po-svete, tri dana, da bi bio svatko tko dolazi

27. pripra(van za savje)t. Ovo su ljudi koji se pozi-vaju na savjet zajedništva: . . . svi

28. mud(raci za)jednice, u enjaci i znalci, neporo ni i ratnici s

29. (glavarima ple)mena i svim sucima svojim i reda-rima svojim, i vo ama tisu a, i vo am(a stotnija)

1. i pedesetina i desetina, i leviti, unu(tar odjelasluž)be svoje — ovo su

2. ljudi od imena, odli nici, koji su odre eni za sa-v j e t zajed)ništva u Izraelu

3. pred sinovima Cadokovim, kohanitima. Ali svakiovjek, koji je zaražen (ma i jednom od svi)h

ne isti

4. ovje jih, neka ne dolazi u ovaj skup, i svakiovjek koji je zaražen ov(im* neka ne)

5. zauzima položaj unutar zajednice, i nitko tko jekljast po svom tijelu, bog(alj u nogama) ili

6. rukama, (sa)kat ili (sli)jep, ili gluh ili nijem, ilije manom obilježen (po tijelu)

7. o ima vidljivom, ili ovjek st(ar), nemo an, da sene može održati unutar zajednice —

8. neka ne dola(ze) ovi radi pristupanja (u) zajednicu

(Iju)di od imena, jer su an eli9. sveti (u zajednici) njihovoj. A ako ima (nešto je-

dan od) ovih da kaže svetoj zajednici,10. (ne)ka (ga) ispita** usmeno, ali u (zajednicu neka

ne) dolazi t aj ovjek jer je o(bilježen11. o)n.*** (Zas)jedanje ljudi od imena, (odli )nika, u

savjetu zajedništva ako . . . 12. ( ) Pomazanika s njima e do i (ko-

hanit), glava cijele zajednice Izraela i (sva13. bra a njegova, sinovi) Aharonovi, kohaniti, (od-

li ni)ci, ljudi od imena, i neka sjednu14. pr(ed njim ovjek) prema asti svojoj. A poslije

(neka do e Poma)zanik Izraela i neka sjednu prednjim glave

15. (tisu a Izraela ov)jek prema asti svojoj, prema(položaju svom) u logorima svojim i pohodimasvojim. I svi

16. glavari (otaca zajed)nice s mudra(cima njihovimi znalcima njihovim) neka sjednu pred njih, o-vjek prema

17. asti svojoj. (I ako se za sto)lom zajedni kimoku(pe založiti kruh i vi)no, a postavljen je stol

(dalje navedenim manama)(netko)(V. objašnjenje!)

18. zajedni ki (za jelo i v)ino za pit(i, neka ne pruži)nitko ruku svoju prvi

19. da na ne kruh i (vino) prije kohanita, jer ( e onblagosloviti na injanje kruha

20. i vin(a i pružit e) ruku ka kruhu na po etku, a posli(je e pruži)ti Pomazanik Izraela ruke svoje

21. ka kruhu (a poslije e bla)goslivljati sva zajednicazajedništva, ov(jek prema) asti svojoj. A premaovom neka zakonu in(e)

22. kod svakog obje(da ako se oku)pi do desetoricaljud(i).

ašnjenja uz štivo

PRAVILNIK ZAJEDNICE IZRAELA NA KRAJU DANA

1 A ovo je Pravilnik na kraju dana; ovaj nam naslov

1. A ovo je Pravilnik ... na kraju dana; ovaj nam naslovukazuje na eshatološki sadržaj svitka. Ovo više nijezajedništvo u sadašnjosti, tj. u vrijeme pisanja spisa,nego u ona budu a vremena kad se budu ostvarilasva proro anstva sekte.

2.-3. odvraftili od hoda po pu)tu naroda; slobodan navodpo Izaiji 8, 11. No, u sektarijanskim se spisima ovoSZ mjesto navodi na nekoliko mjesta, ne po masoret-skom, nego po prijevodu Sedamdesetorice. Po masoret.:» . . . opomenuo me da ne idem putem kojim ovaj na-rod ide« — a po Sedamdeset.: » . . . odvrati me da neidem . . . « itd. V. Bibl. Hebraica, str. 619.

4. Kad pri u, neka saberu; skra eno, trebalo bi: »Kadpri e narod, neka lanovi zajedništva saberu...« Svedo slijed, retka slob. navod po Knj. Pon. zak. 31, 12,s uobi ajenim sektarijanskim promjenama. Umjesto»ovog Nauka« — »Zakone saveza« — pisar ovdje pišei tuma i doslovce »govore na uho« — dužnost uvanjatajna, premda se ovdje radi o skupu nakon eshatološkog

boja, i si.

II

6. A ovo je Pravilnik za sve odrede; preveo »odrede« — umjesto doslovce: »svu vojsku«, jer se po daljnjemtekstu vidi da je rije i o vojnom, ali i drugom ustroj-stvu zajednice.

7. knjizi Hagi; v. RSS (XXIII) (15) 5, knjizi ltul KnjigaHagi spominje se još i u Damaskinskom spisu 10, 6;13, 2, ali se na tim mjestima piše s W (vav): Hagu.Kako se u rukopisima W (vav) i J (jod) teško razli-kuju, nije sigurno da li se ita Hagu (što bi bilo bližearamejskom izgovoru) ili Hagi. Prema J. L.: MS, str.256., možda je knjiga Hagi zapravo Tora (Nauk, Za-kon, Petoknjižje) kao osnovna knjiga sekte.

8.-9. neka pro e ispite; glagolska imenica koja se pojavljujeovdje u množini PKWDJM (p'kudim) upotrebljava se u

ovdj (p'kudim) upotrebljavSZ u zna enju: nova enje (regrutacija), popis i dr. U sektarijanskim se spisima cijela re enica: J'VWR 'LHPKVVDJM (jaavor al hap'kudim) prevodi u dvojnomsmislu: kao i u SZ » . . . potpada pod nova enje« i do-slovce »prolazi kroz. . .« . Naime, PKWD (pikud) je:popis, pregled, nova enje (regrutacija), zapovijest, Božjazapovijed; ali i svi obredi i ispiti vezani uz in primanjavojnih i dr. dužnosti u zajednici. V. Knj. Izlazak 30,11-14.

9. unutar poro(di)ce; zna i ne kao pojedinac. U SZMŠPcHH (mišpaha) — porodica, obitelj, rod; a u sekt.spisima pojavljuje se u dvostrukom zna enju. Naj eš eje to dio plemena, kojem odgovara uglavnom »tisu a«kao vojna formacija. V. J. J.: MMB, str. 46.; Knj. Suci18, 19; Samuel I 9, 21.; Jošua 7, 14.

9.—10. I neka se ne (približi) ženi. . . posteljom; udan navodiz SZ, v. Suci 21, 11; U Talmudskim je spisima rok zaženidbu prije dvadeset godina.

11. Tako neka se primi... da sluša sudove; u svitku seglagol KBL — primiti, pojavljuje u tre em licu jednineženskog (!) roda budu eg vremena: TKBL. D. Barthe-lemy, koji je prvi objavio ovaj dio svitka (a to prihva-aju i neki drugi u enjaci; tako je, me u ostalim, i u

madž. prijevodu G. Komoroczya), smatra da se govorio ženi koja e mo i (»primit e se«) »svjedo iti protivnjega«, tj. protiv svoga muža. No, iako je ovo Pravilnikzajednice u budu a vremena (»na kraju dana«), što

zna i da se ne odnosi više na sektu u svom uskomsastavu, nego na cijeli narod nakon izvršenog eshato-loškog Božjeg prevrata, iako se u prethodnom retku veotvoreno govori o odre enom roku za ženidbu, vjero-jatno se ipak radi o pisarovoj grešci, jer bi ovaj propisbio u potpunoj suprotnosti s položajem žene u vrijemepisanja ovog spisa. Na nemogu nost ove postavke uka-zuje i posljednji dio re enice: » . . . da bude nazo anslušanju sudova. . .« (ako bismo prihvatili navedene

enjake, onda: ». . . nazo na . . .«??). Prevedemo li re-enicu potpuno slobodno s: » . . . da pristupi posluhu

potpun pristup posluhsudova.. .«, o ito je da se govori o prvom stupnjuiskušeništva, o pravu iskušenika da bude nazo an ras-pravama, da se podvrgne disciplini sekte, ali još ne i donošenju istih sudova i ravnopravnog udjela u dono-šenju odluka i sudova, što mu se daje u slijede im re-cima: »A s dvadeset i pet godina neka do e dapristupi osnovama zajednice . . .« itd. S toga sam razlogai prihvatio ispravak J. Lichta — umjesto TKBL — JTKBL, 3. 1. jedn. muškog roda bud. vremena u kon-strukciji »hitpael«. Takvo stajalište prihva a i T. Gas-ter u svom prijevodu.

12. A kad mu se napuni; nakon ovih rije i pisar svitkaostavlja bjelinu, što obi no ini kad pogriješi, da bi senaknadno vratio i ozna io pogrešku (to kama, brisa-njem ili si.), ali je i ovdje to propustio u initi, što kodmnogih u enjaka izaziva zabunu, te na vrlo zapletenna in pokušavaju prevesti i ovaj dio teksta nastavlja-njem na po etni dio retka.

25 neka ih tj o iš enja

25. neka ih posvete; tj. da se podvrgnu obredu o iš enja.V. objašnjenja za PZ III (3) 4 »ne e ga o istiti ni mora«.

27. pri(pravan za savje)t; dopuna prema J. L.: MS. D. Bar-thelemy dopunjuje: ». . . pri(pravan za ovo mjes)to.«

... svi mudraci zajednice; na mjestu koje je u nas oz-na eno to kama pisar je po eo pisati: MBN 'S (mibenes . . .), da bi zatim, kao i na drugim mjestima [u ovom

svitku u retku (l) 12; u PZ XIV (10) 4], ostavio bje-linu. Neki u enjaci dopunjuju ovo mjesto s MBN'SRJM (miben esrim) — »od dvadesete godine« (sta-rosti). Budu i da je u ovom svitku izri ito odre enaodgovaraju a starost za svaki in, o ito je doba oddvadeset godina nespojivo s redoslijedom u daljnjemtekstu koji po inje od najuglednijih. Vjerojatno pisa-rova greška.

(2) 11. (Zas)jedanje ljudi od imena-, skra . vjerojatno: »(Ovoje) zasjedanje . . .« ili »(Pravila) zasjedanja . . .«

11.—12. (Zas)jedanje ljudi.. . zajednica Izraela; jedno od onihmjesta u spisima koja su izazvala najviše zanimanja i uzbu enja u znanstvenom svijetu. Više o ovom mjestuu knjizi, na str. 70. Ovdje samo toliko da se mjestakoja su u nas ozna ena to kama, ili je ostavljena bje-lina u zagradama, dopunjuju i ovako: »(Zas)jedanjeljudi od imena, (odli )nika u savjetu zajedništva kadr o d i (Bog) M e s i j u s njima e do i (veliki) sve-enik cijele zajednice . . . « O ulozi velikoga sve enika

i Pomazanika (Mesije), kao i o porijeklu rije i, v.: PZVIII (5) 13; RSS (XIV) (11) 2.

DODATAK

TLOCRT KUMRANSKE RAZVALINE

1. Toranj; 2. Pisarnica; 3. Kuhinja; 4. Dvorana za sastanke i Blago-vaona-, 5. Radionica i grn arska pe -, 6. Cisterne i bazeni za kupanje; 7. Taložina za vodu; 8. Štale;

Josif Flavije

JUDEJSKI RAT

JUDA GALILEJAC O TRIMA JUDEJSKIM SEKTAMA

(II knjiga, VIII glava)

(II knjiga, glava)

1. Arhelajeva država pretvorena je sada u provinciju, i tamo je upu en kao državni upravitelj, Koponije, Rimljanin,viteškog staleža, kome je Cezar bio dao vlast nad životom i smrti. Za vreme njegovog upravljanja navede neki GalilejacJuda svoje zemljake na ustanak, izjavivši da je sramno akodaju Rimljanima dažbine, i priznaju, osim Boga, i smrtne ljudeza svoje zapovednike. On je bio osniva neke svoje sekte kojasa ostalima nema ni eg zajedni kog.

2. Kod Judejaca, naime, postoje tri vrste filozofskih škola.Jednu sa injavaju fariseji, drugu sadukeji, a tre u, koja živipod naro ito strogim pravilima, takozvani eseni (jeseji). I ovisu ro eni Judejci, ali me usobno mnogo više povezani lju-bavlju od drugih. ulne naslade izbegavaju kao greh, a zavrlinu smatraju uzdržljivost i savladavanje strasti. Malo cenebrak, nego naprotiv uzimaju tu u decu dok su još u nežnomdobu i sposobni za vaspitanje, drže ih kao svoje, i u e ih svo-jim obi ajima. No time ne teže potpunom ukidanju braka nidobijanju potomstva u njemu, nego se samo osiguravaju odraspojasanosti žena, pošto veruju da nijedna od njih ne uva

raspojasanost , pošt veruj nijedn njivernost samo jednom mužu.

3. Bogatstvo se prezire i upravo za uje kod njih zajed-nica dobara, tako da se me u njima niko ne nalazi koji biposedovao više od drugih. Zakon je da oni koji stupaju u zajednicu moraju njoj predati sve što imaju, tako da me unjima nema ni krajnjeg siromaštva niti prekomernog bogat-stva, nego svi raspolažu kao bra a zajedni kim imetkom kojise sastoji od imanja svakog pojedinca. Ne istim smatraju

mazanje uljem, pa ako je neko namazan protiv svoje volje,pere telo, jer hrapavu kožu smatraju lepom, kao i što stalnonose belu ode u. Glasanjem se biraju upravlja i zajedni kogimetka i dužnost je svakoga da se primi vršenja službi.

4. Oni nemaju nijedan svoj grad, nego mnogi stanuju u svakom. lanovi sekte, ma otkuda dolazili, mogu da raspo-lažu svime što na u kod svojih drugova kao svojim imetkom,i dolaze ljudima koje ranije nikada nisu vidjeli kao da su nji-hovi najbolji prijatelji. Zbog toga na put ne uzimaju ništaosim oružja protiv razbojnika. U svakom gradu ima po jedanod njih zbog st ranaca da bi im dao ode u i opskrbio ih i

svakim drugim potrebama. Po svome držanju i svim drugimvanjskim pojavama izgledaju kao de aci koji se još vaspita-vaju štapom svojih u itelja. Ode u i obu u ne menjaju svedok se potpuno ne pocepa ili dugim nošenjem ne dotre. Ništaizme u sebe ne kupuju niti prodaju, nego svaki daje drugomeod svojega kada mu šta treba i prima od njega ako mu neštotreba. Bez svake naknade može svaki da traži od ma kojega

lana šta mu je potrebno.5. Bogopoštovanje vrše na naro it na in. Pre izlaska sunca

ne izgovaraju nijednu nesvetu re , nego mu upu uju neke staremolitve kao da bi hteli da izmole njegov izlazak. Posle togastarešine ih upu uju na onaj posao u koji se pojedini razume.Pošto rade do petoga asa (11 sati pre podne), okupljaju se naodre eno mesto, pripašu platneni ubrus oko sebe i peru se u hladnoj vodi. Posle toga o iš enja odlaze u naro itu zgraduu koju ne sme da u e pripadnik nijedne druge sekte, i tu sesakupljaju, o iš eni, kao da ulaze u neko svetilište, u trpe-zariju. Onde svi posedaju tiho, i pekar im daje hlebove poredu dok im kuvar donosi posudu sa samo jednim jelom. Preru ka sveštenik izgovara molitvu, a pre molitve niko ne smed jede I posl jel sveštenik i molitv tak d

da jede. I posle jela sveštenik govori molitvu tako da se prei posle jela odaje poštovanje Bogu kao davaocu svega. Zatimskidaju svoju svetu ode u i odlaze na posao do ve eri, kadase vra aju i jedu na isti na in. Ako ima nekoga od stranih,i on ru a zajedno sa njima. Ni vika, ni ikoja druga galamane obesve uje ku u, nego svaki pušta drugoga da govori kakomu sleduje po redu. Tišina koja je u ku i ini zastrašuju iutisak na one koji su izvana, no tome miru uzrok je stalnatrezvenost lanova koji jelo i pi e uzimaju samo da se nasite.

6. Bez izri itog nare enja svojih starešina eseni ne ineništa, a samo u dve stvari mogu da postupaju samostalno: u pružanju pomo i i milosr u; svaki može da prisko i u pomoonome koji je dostojan, i da pruži hranu oskudnome. No ro-

acima se ne sme ništa poklanjati bez izri ite dozvole stare-šine. Gnev ispoljavaju samo onde gdje je opravdano. Strastisavladavaju, vernost i veru visoko cene, mir šire svuda. Danare vredi više od zakletve, koju uopšte ne ine, jer je smatrajugorom od krivokletstva. Kome se ne veruje i bez prizivanjaBoga, taj je ve unapred osu en, vele. S naro itom ljubavljuprou avaju spise starih da bi doznali šta je za telo i dušu

spasonosno. Iz tih spisa nastoje da saznaju korene za le enjebolesti, kao i svojstva kamenja.

7. Ako neko želi da bude primljen u sektu, ne prima seodmah, nego mora jednu godinu da živi izvan reda istimživotom kojim i lanovi, a pre toga daje mu se sekirica, spo-menuta prega a i bela ode a. Ako je u tom vremenu izdržaoiskušeništvo, onda se za jedan stepen približava zajednici — isti se vodom osve enja, ali ne sudeluje pri zajedni kom

obedu. Pošto pokaže svoju vrsto u, u slede e dve godineispituje mu se narav, pa ako se i u tome pokaže dostojan,prima se u zajednicu. No pre nego što sme da pristupi za-jedni kom obedu starešinama mora da položi zakletvu da eBoga poštovati, svoje dužnosti prema ljudima ispunjavati , dane e nikome štetu nanositi ni sam po sebi ni po nare enju,da e nepravedne uvek mrzeti, a pravednima pomagati, da esvakome biti veran a naro ito vlastima, jer niko nema vlastiako ne od Boga. Mora se zakleti da se nikada ne e isticatisvojom vlaš u ako bude trebalo jednom da zapoveda, pa niode om ni ikojim drugim ukrasom ne e se izdvajati od svojihpodre enih. Obavezuje se zatim da e uvek istinu voleti a

laž prezirati, da e mu ruke biti uvek iste od kra e a dušaod nepravednog dobitka, da ništa ne e kriti od sabra e, a drugima ne e nikako otkrivat i njihove tajne, pa makar gamu ili i do smrti, da e u enje reda iznositi samo onako kakomu je saopšteno, da e se groziti plja kanja po putevima,knjige reda i imena an ela uva e u tajnosti . Takvom za-kletvom osiguravaju sebe od onih koji pridolaze.

8. Ako neko u ini težak greh, isklju uju ga iz reda i tako isklju en esto umire na najbedniji na in. Vezan za-

kletvama i pravilima reda on ne sme da prima nikakve ži-votne namirnice, nego se mora hraniti zeljem, zbog ega muse telo istroši i na kraju umire od gladi. Zbog toga su estotakvog nesretnika koji je bio u poslednjoj snazi iz sažaljenjaprimali natrag, jer su smatrali da je patn ja koja ga je biladovela blizu smrti dovoljna kazna za njegove grehe.

9. Pri su enju postupaju vrlo savesno i pravedno. Odlukudonose samo ako je sakupljeno najmanje stotinu lanova, i presuda njihova je nepromenljiva. Pored Boga najviše po-štuju ime zakonodavca. Ko huli na njega, kažnjava se smr u.Smatraju da je poštovanja vredno pokoravati se starijima i

Smatraju da je poštovanja vredno pokoravati se starijima i ve ini, pa ako njih deset rešavaju, ne protivre i se mišljenjudevetorice. Pred drugima ne pljuju, niti na desnu stranu. Višeod ostalih Judejaca paze da ne rade subotom, pa zbog togane samo da primaju jelo za sebe dan pre, da ne bi palilivatru, nego subotom ne pomeraju nijednu posudu s jednogmesta na drugo, i nastoje da ne vrše ni prirodnu potrebu. A u drugim danima iskopaju sekiricom sli nom budaku, kojudobija svaki novi lan, jamicu duboku jednu stopu, nju po-krivaju svojim ogrta em da ne skrnave božije svetio, svršenuždu u nju, a zatim zagrnu iskopanom zemljom, a pri tometraže najzaba enija mesta. Pa premda je to izbacivanje pri-rodno, ipak obi avaju da se posle toga peru, kao da su postaline isti.

10. Podeljeni su u etiri dela, prema vremenu od kada suu zajednici, a pri tome su mla i iza starijih toliko da se po-slednji peru, ako ih ovi dotaknu, kao da ih je stranac u inione istim. Žive vrlo dugo i mnogi su i sto godina stari, kakomi se ini, zbog jednostavnosti njihovog na ina života i po-retka. Pri tome ostaju hladni i pri najgorim neda ama, bolovesvladavaj duha slavn t pretpostavljaj naj

svladavaju snagom duha, a slavnu smrt pretpostavljaju naj-dužem životu. Ova njihova vrlina se naro ito pokazala u ratuprotiv Rimljana. Na mu ilišta su stavljani, udovi im rastrzani,paljeni, lomljeni, s najstrašnijim mu ila kim spravama mu enida bi ih prisilili na huljenje zakonodavca, ili da jedu zabra-njeno jelo, ali bez uspeha. Nijednu re molbe ne izustiše svo-jim mu iteljima niti pustiše suzu. Smeju i se, rugali su sesvojim krvnicima i radosno su ispuštali dušu uvereni da enju ponovo dobiti.

11. Oni, naime, veruju da e se tela raspasti i da im tvarne ostaje, ali da duša ve no živi, pa da se ona, proistekla odnajfinijeg etera, samo prirodnim udom svla i dole i zatvarau telo kao u zatvor. Ali im se duša reši okova mesa, kaooslobo ena od dugogodišnjeg ropstva, penje se u blaženoj ra-dosti u visinu. Sli no s mladim Helenima u e i oni da je do-brima odre en život sa one strane okeana, i mesto, gde nikiša ni sneg ni vru ina ne mu e, nego stalno prohla uje blagizefir koji piri sa okeana, dok zli odlaze u mra nu, hladnupe inu s ve nim mukama. Ista misao se nalazi, izgleda mi,i kod Helena, kada svojim junacima, koje zovu herojima ili

svoji junacima koj herojimpolubogovima dodeljuju ostrva blaženih, dok dušama zlih,mesto za zlo ince u Adu, gde po pri i izdržavaju kaznu: Sisif,Tantal, Ilkion i Titios. Time oni ho e da utvrde besmrtnostduše, a zatim i da podstaknu na vrlinu i odvrate od poroka,uzimaju i da e dobri postati još boljima s obzirom da senadaju na nagradu posle smrti, a da e zli iz straha prestajatiod svojih pokušaja, jer moraju ra unati sa tim da e ipak bitikažnjeni na onom svetu, ako za života i ostanu sakrivenanjihova zlodela. Ovo u enje o duši esena je arobna vrpcakojom trajno privezuju za sebe one što jednom okuse njihovumudrost.

12. Uostalom, me u njima ima i takvih koji tvrde dapredskazuju budu nost, postigavši to svojim prou avanjemod mladosti svetih knjiga, izreka i proroka, i raznim iš e-njima. I zaista je retkost da se njihova proricanja ne ispu-njavaju.

13. No sem ove, postoji još i druga grana esena, koji sepotpuno slažu sa ostalima po na inu života, obi ajima i po-stupcima, samo se razlikuju po gledanju na brak, jer verujud i koji uzdržavaj d brak ispunjavaj najvažniji

da oni koji se uzdržavaju od braka ne ispunjavaju najvažnijiživotni zadatak, stvaranje potomstva, tim više što bi celoove anstvo u najkra em vremenu izumrlo kada bi svi mislili

kao oni. No i ovi iskušavaju neveste tri godine, pa kada videposle trikratnog iš enja da su sposobne za ra anje dece, stu-paju sa njima u brak. Za vreme trudno e uzdržavaju se odpolnog opštenja kao dokaz da se nisu oženili iz sladostraš anego zbog dece. Žene se peru u košulji, a muškarci s pre-ga om. Toliko o obi ajima ove sekte.

15* 227

14. Što se ti e drugih dveju sekti, me u njima je najsta-rija farisejska. Oni se cene kao najbolji tuma i zakona, dasve zavisi od Boga i sudbine, i u e da je slobodno, ve inom,ljudima da ine pravo ili nepravo, ali da pri svakoj radnjisudeluje i sudbina. Sve duše su po njima besmrtne, ali samoone dobrih prelaze u drugo telo, dok duše zlih odlaze u ve numuku. Sadukeji, druga od pomenutih sekti, naprotiv potpunoodri u sudbinu i tvrde da Bog nema ništa s ljudskim delimai postupcima, nego je potpuno ostavljeno slobodnoj volji da

ini dobro ili zlo, i po svom vlastitom izboru da ini ovo iliono. Potpuno odri u, zatim, ve nost duše kao i kazne ili

Potpun , ,nagrade u Adu. No dok su fariseji me usobno tesno povezanii visoko cene vrlinu, dotle se sadukeji prema svojima odnosemnogo neprijatnije, kao sa strancima. Toliko sam imao dakažem o filozofskim školama Judejaca.

Prevod: Dušan Glumac

L I T E R A T U R A

Š. cHDŠ (Što

Abramski, Š.: MH cHDŠ BMGJLWT HGNWZWT?, hebr. (Što je novo u pohranjenim svitcima?). Zbornik radova MGJLWT JMHMLcH (Svitci s Mrtvoga mora), izd. »A1 hamišmar«, TelAviv, 1957.

Allegro, J. M.: THE DEAD SEA SCROLLS, Penguin Books, 1964.Allegro, J. M.: THE TREASURE OF THE COPPER SCROLL, An-

chor Books, New York, 1964.Amusin, I. D.: DOKUMENTI IZ VADI-MURABBAAT, »Vestnik

drevnei istorii«, Moskva, 1958/1.Amusin, I. D.: RASKOPKI HIRBET-KUMRANA I AJN-FEŠHI,

»Sovetskaja Arheologija«, 1960/2.

Bagari , I.: KUMRAN l BETLEHEM - Originalnost krš anstva u svjetlu kumranskih otkri a — doktorska radnja, Zagreb, 1966.,ciklostilom.

Barthelemy, D„ Milik, J. T.: DISCOVERIES IN THE JUDEAN DE-SERT, I QUMRAN CAVE I. OXFORD, 195 5. Znanstveno iz-danje manjih tekstova i ulomaka iz pe ine Q I.

Bošnjak, B.: FILOZOFIJA I KRŠ ANSTVO, Naprijed, Zagreb,1966.

Burrows M.: THE DEAD SEA SCROLLS, »Viking Press« XII

Burrows, M.: THE DEAD SEA SCROLLS, »Viking Press«, XII.izdanje, 195 8.

Burrows, M.: THE DEAD SEA SCROLLS of ST. MARK'S MO-NASTERY, Vol. I. i II., izd. The American Schools of Orientalresearch, New Haven, 1950. Transliteracija, snimci izvornika,s uvodnim objašnjenjima M. Burrowsa, J. Trevera i W. Brown-leea.

Davies, A. P.: THE MEAN1NG OF THE DEAD SEA SCROLLS, The New American Library, New York, 1956.

Donini, A.: PREGLED POVIJESTI RELIGIJA, Naprijed, Zagreb,1964. Prijevod Daria Puhari .

Dupont—Sommer, A.: APER£US PRELIMINA1RES SUR LES MA-NUSCRITS DE LA MER-MORTE, Pariš, 1950.

Fluser, D.: PRWŠJM, CDWKJM VXSJJM BPŠR NcHWM, hebr.(Farizeji, saduceji i eseni u Tuma enju Nahuma), Jeruzalem,1970.

Fluser, D.r HMKWR HJHWDJ ŠL JcHS HkHNSJH HNWCRJT HKDWMH XL HMDJNH, hebr. (Jevrejski izvor odnosa ra-

ne krš anske crkve prema državi), Jeruzalem, 1965.Fluser, D.: PŠR JŠ'JHW WR'JWN ŠNJM-'SR HŠLJcHJM BRXSJT

HNCRWT, hebr. (Tuma enje Izaije i ideja o 12 apostola u po etku krš anstva), Jeruzalem, 1969.

Fluser, D.: KhT MDBR JHWDH WHŠKFWTJH, hebr. (Sekta iz Judejske pustinje i njezini pogledi na svijet), asopis »Cion«,Jeruzalem, 1954.

Fluser, D.: MŠPTW WMWTW ŠL JŠW, hebr. (Su enje i smrt Isu-sova), asopis »Molad«, Jeruzalem, 1969.

Fluser, D.: A NEW SENSITIVITY IN JUDAISM AND THE CHRI-STIAN MESSAGE, »Harvard Theological Revievv «, 19 68.

Fluser, D.: MALCHIZEDEK AND THE SON OF MAN, ChristianNews from Israel, 1966., IV.

Fluser, D.: THE SOCIAL MESSAGE FROM OUMRAN, Cahiersd'histoire mondiale, Neuchatel, Švicarska, 1968., XI.

Fluser, D.: THE DEAD SE A SECT AND PRE-PAUL1NE CHRISTI-ANITY, Aspects of the Dead Sea Scrolls, Jeruzalem, 1958.

Fluser, D.: THE APOCRIPHAL BOOK OF ASCENSIO ISAIAE AND THE DS SECT, »Israel Exploration Journal«, Jeruzalem,1953

1953.

Gams, A.: BIBLIJA U SVETLU DRUŠTVENIH BORBI. Autorskoizdanje. Beograd, 1970.

Gaster, T. H.: THE DEAD SEA SCRIPTURES, Anchor Books, NewYork, 1964. Engleski prijevodi svih rukopisa s Mrtvoga mora.U ovoj knjizi krat.: T. G.: DSS.

Glumac, D.: STARI JEVREJSKI RUKOPISI SA OBALE MRTVOGA MORA, Letopis Matice Srpske, knj. 382., sv. 2.-3., avgust——septembar 1958., Novi Sad.

Habertnann, A. M.: MG]LWT MDBR JHWDH, hebr. (Svitci iz Ju-dejske pustinje), Tel Aviv, 195 8. Transliteracija, dopune ošte-enih mjesta. U ovoj knjizi krat.: A. M. H. : MMJ.

Hahn, I.: BEVEZETFS (Uvod). Predgovor madžarskom izdanju knjigeM. Burrowsa THE DEAD SEA SCROLLS, izd. Gondolat, Bu-dimpešta, 1961.

Jadin, J.: MGJLT MLcHMT BNJ XWR BVNJ cHWŠkH, hebr. (Svi-tak o ratu sinova svjetla protiv sinova tame); izd. Bialik In-stitut, Jeruzalem, 1957. Transliteracija, s tuma enjima i dopu-nama ošte enih mjesta U ovoj knjizi krat.: J J.: MMB

nama ošte enih mjesta. U ovoj knjizi krat.: J. J.: MMB.Jadin, J.: HKDMH, hebr. (Uvodna rije ). Zbornik radova MGJLWT

JM HMLcH, Tel Aviv, 1957.Jadin, J.: THE MESSAGE OF THE SCROLLS, The Universal Li-

brary, Grosset & Dunlap, New York, 1962.

Katz, E.: HUAHA, Vydavatelstvo Slovenskej akademie vied, Bra-tislava, 1966.

Každan, A. P.: NOVIE RUKOPISI NA POBEREŽJE MERTVOGO MORJA, Voprosi istorii religii i ateizma, Moskva, 1956., IV.

Komoroczy, G.: FORD 1TASOK. Madžarski prijevodi šest svitaka:PZ, TH, DS, PZJ, RSS i SZ. U prilogu madž. izd. knjige M.Burrowsa: The DSS. U ovoj knjizi krat.: K. G. : FFH.

Licht, J.: MGJLT HSRkHJM, hebr. (Svitak pravilnik®, izd. BialikInstitut, Jeruzalem, 1965. Transliteracija, s tuma enjima i do-punama ošte enih mjesta. U ovoj knjizi krat.: J. L. : MS.

Licht, J.: MGJLT HHWDJWT, hebr. (Svitak zahvalnica), izd. BialikInstitut, Jeruzalem, 1957. Transliteracija, dopune ošte enihmjesta, tuma enja. U ovoj knjizi krat.: J. L. : MH.

Rabi, J.: HSFR HcHJCWNJ BMGJLWT, hebr. (Apokrifna knjiga medu svitcima). Zbornik radova MGJLWT JM HMLcH, TelAviv, 1957.

Roth, C.: THE DEAD SEA SCROLLS, A New Historical Approach,W. W. Norton & Company, INC, New York, 1965.

Roth, J.: BSV/LJ HT'RWkHH ŠL HMGJLWT HGNWZWT, hebr. (Na marginama izložbe svitaka). Zbornik radova MGJLWT JM HMLcH, Tel Aviv, 1957.

Sukenik, E. L.: MGJLWT GNWZWT, Jeruzalem, I. 1 94 8. ; II. 1950.

Wilson, E.: THE SCROLLS FROM THE DEAD SE A, Collins, Fon-tana Books, London, 1 968.

Zeitl in, S.: A C O M M EN T A R Y O N THE BOOK OF HABAKUK IMPORTANT DISCOVERY OR HOAX?, »Jewish QuarterlyReview«, 3 9 /1 9 48 . , Philadelphia.

Zeitl in, S.: SCH0LARSH1P AND THE HOAX OF THE RECENT DISCOVERIES, »Jewish Quarterly Review« 3 9 / 1 9 4 8 . Phila

DISCOVERIES, »Jewish Quarterly Review«, 3 9 / 1 9 4 8 . , Phila-delphia.

U toku rada koristio sam se slijede im izdanjima Biblije i rje nicima:

Kittel, R.: BIBLIA HEBRA1CA, Privileg. Wurtt. Bibelanstalt, Stutt-gart, 195 0.

BIBLIJA — Stari i N o vi zavjet , Stvarnost, Zagreb, 1 96 8.SVETO PISMO STAROGA I NOVOGA ZAVJETA. Prijevod .

Dani a i V. S. Karadži a, izd. Britanskog i inoz emno g bibl ij-skog društva, 1960 .

Levy, J.: XWCR LŠWN HTLMWDJM WHMDRŠJM, hebr. (Rje nik jezika Tahnuda i Midrašd), izd. Benjamin Harz Verlag, Berlinund Wi en, 1924. , od I—IV. U ovoj knjizi krat.: J. L.: O LH U.

Gur, J.: MLWN 'VRJ, hebr. (Hebrejski rje nik), izd. Dvir Co. Ltd.,Tel Aviv , 1960 .

Even—Šošan, A . : A1LWN cHDŠ, hebr. (Novi rje nik), Kiryat SepherLtd., Jeruzalem, 1966. , od I—V.

M aj na ri - G or sk i : GR KO-HRVATSKOSRPSKI RJE NIK, Zagreb,1960.

P O G O V O R

j knjig plod višegodišnjih prou avanj svitak i

Ova je knjiga plod višegodišnjih prou avanja svitaka izokolice Mrtvoga mora i djela raznih pisaca o rukopisima i njihovim stvaraocima i vlasnicima, kao i posjeta Kumranu,Hramu knjige Izraelskog muzeja i bogatoj knjižnici Hebrej-skog sveu ilišta u Jeruzalemu, gdje su mi bili ljubazno sta-vljeni na raspolaganje svi postoje i materijali.

U pravoj poplavi znanstvenih radova, koji su se pojavilidiljem svijeta nakon prvih pronalazaka rukopisa, naša je ze-mlja ostala takore i netaknuta. O ovim zna ajnim povijesnimpronalascima, bez kojih se teško može pri i prou avanju dru-štveno-politi kih gibanja na tlu drevnog Izraela u vrijeme predraspad države i uo i nastanka krš anstva, u nas se vrlo malopisalo. Smatram svojom dužnoš u da o tom, u odnosu na svijetvrlo malom broju djela, u najkra em mogu em obliku oba-vijestim i itaoca ove knjige.

Prije svega, u dnevnim se listovima i tjednicima, premdas velikim zakašnjenjem, pojavilo nekoliko ovlašnih vijesti, a tek u nekim od glasila iz unutrašnjost i i feljton koji je zaTANJUG napisao R. Jedlinski iz Beograda. U beogradskomilustriranom tjedniku »Sport i svet« (danas »SVET«) pojaviose pred nekoliko godina strip od nekoliko sli ica o nalazima.

pre godin pU zagreba kom VUS-u od 11. sije nja 1956. izašao je napis»Kumranski rukopis i legenda o Kristu«.

U »Letopisu Matice srpske« (knj. 382., sv. 2 . - 3 . , avgust——septembar 1958., Novi Sad) dr. Dušan Glumac, profesorBeogradskog univerziteta, objavljuje rad pod naslovom: »Starijevrejski rukopisi sa obala Mrtvoga mora«. U dokumentira-nom pregledu povijesti nalaza prof. Glumac donosi i sadržajpojedinih važnijih rukopisa, s obiljem navoda iz pojedinihsvitaka. Razmatraju i mišljenja u enjaka, koja tako er na-

vodi, da se krš anstvo »razvilo iz te grupe«, prof Glumac ihodbacuje, no ipak dopušta da postoji, odnosno da izme u prvih»krstitelja« i kumranaca » m o r a . . . biti i zajedni kih mome-nata«.

Gore spomenutim napisom u VUS-u poslužio se kao po-vodom za svoju doktorsku radnju i opat Ivo Bagari , pod na-slovom: »Kumran i Betlehem« (Zagreb, 1966.). Ve sam pod-naslov rada o. I. Bagari a: »Originalnost krš anstva u svijetlukumranskih otkri a« govori o nazorima i stajalištu autora.Analiziraju i novinski lanak, o. Bagari daje tako er pregledpovijesti nalaza i napadaju i izvjestitelja brani samoniklost

povijesti nalaza, i napadaju i izvjestitelja, brani samoniklost,originalnost krš anstva. Piše o potpunoj odvojenosti Kristovihpogleda od kumranskih u enja, premda na po etku svog radapriznaje srodnosti i sli nosti koje se mogu na i u spisimaKumrana i Novog zavjeta. Po esto se služe i pojmom Kumran,o. Bagari govori o propisima sekte, poistovje uju i neke odnjih s kasnijim rabinisti kim, talmudskim regulama (»ogradaoko Zakona«, gomilanje propisa na propise i si.) da bi takopoja ao svoju tezu o oštroj razlici izme u Kumrana i Krista.

i to je, a po vrsti svoga pogleda na svijet druk ije i ne možebiti, da opat Bagari nije mogao sagledati nazore Kumranacau njihovu dijalekti kom razvoju. Na kraju svog rada ipakdopušta da: »Na toj sada vidljivoj pozadini lakše itamo Novizavjet«, ali — » n e m a krš anstva p r i j e krš anstva«!

U svom vrsnom djelu »Filozofija i krš anstvo« (»Napri-jed«, Zagreb, 1966.) profesor Zagreba kog sveu ilišta BrankoBošnjak, u poglavlju »Kriti ki pristup tekstovima Novog za-vjeta«, prikazuje tako er kumranske rukopise. Nakon pre-gleda sadržaja važnijih rukopisa (vrlo zanimljivo i ne bez sta-novita opravdanja prof. Bošnjak u prvom redu prikazuje »Tu-ma enje Habakuka«) i razmatranja osnovnih ideja kumran-

ma enje Habakuka«) i razmatranja osnovnih ideja kumranske sekte, uspore uje ideje kumranaca i krš anstva, tuma isrodnosti i razlike, te na kraju zaklju uje da je »Postojanjemkumranskih tekstova crkva izgubila svoju pretenziju na apso-lutnu originalnost«, i »da je Kumran novi element utjecajana rano krš anstvo o emu se prije nije znalo«.

Svakako treba napomenuti i djelo »Pregled povijesti re-ligija«, koje je godine 1959. napisao talijanski marksist, pro-fesor Rimskog sveu ilišta, Ambrogio Donini. Djelo je u nasobjavilo izd. poduze e »Naprijed« (Zagreb, 1964.). Donini

opširno razmatra otkri a rukopisa iz pe inskih knjižnica, pri-daje im veliku važnost u izu avanju povijesti religija a naposekrš anstva, da bi na kraju poglavlja o kumranskim rukopi-sima napisao i slijede e: »Ne razmatramo, dakle, dva me-

usobno opre na vida krš anstva, nego dvije uzastopne fazejednog i istog pokreta.«

Samo se po sebi razumije da je u jednoj knjizi vrlo teškopredo iti zbroj svih znanstvenih dostignu a, prikazati pusto-lovni put svitaka iz njihova tisu ljetnog skrovišta do rukuznanosti i svjetske javnosti. No, vjerujem da e i u nas, kaoi svi drugi zemljam svijeta itala k publik pokazati

i u svim drugim zemljama svijeta, i tala ka publika pokazatidovoljno zanimanja, te ovo ne e biti posljednji napis o Za-jedništvu i njegovim spisima.

Prijevodi pojedinih odlomaka koji se u knjizi navode,zatim cijela tri svitka, sa injeni su prema hebrejskim kri-ti kim izdanjima nekolicine u enjaka, kao i uvidom u izvornerukopise ili njihove fotografske snimke. Prevode i, trudio samse da ostanem do najve e mogu e mjere vjeran izvorniku, tesam ak ponegdje namjerno griješio u sintaksi, da bi rije i u prijevodu ostala u onom redu u kojem je zapisana u rukopisuPokušao sam na i odgovore na neka pitanja u tekstovima zakoja do sada, po izvorima koji su meni bili dostupni, nisuna ena rješenja. U literaturi koju navodim popisana su samoona djela kojima sam se koristio.

Ovim putem želim izraziti zahvalnost izdava kom podu-ze u »Liber«, koje je sudjelovalo u izdacima moga posjetaKumranu u toku godine 1970. i time pripomoglo da se jošjednom na licu mjesta upoznam s izvornicima i mjestom na-stanka rukopisa. Posebno želim zahvaliti profesoru He-brejskog sveu ilišta u Jeruzalemu, dr. Davidu Fluseru, koji mije u dugim razgovorima ukazao zaista nesebi nu pomo a

je u dugim razgovorima ukazao zaista nesebi nu pomo , a svojim brojnim znanstvenim radovima omogu io mi da se jošviše i bolje upoznam sa svom opsežnoš u pitanja koja pro-istje u iz spisa Zajedništva .

Beograd, u lipnju 1971.Eugen Werber

BILJEŠKA O PISCU

Eugen Werber, ina e glumac i prevodilac, najbolji je poznavalacjudaistike u Jugoslaviji. Ro en je 1923. u Subotici, školovao se u Novo m Sadu. Danas je lan Savremenog pozorišta u Beogradu. Pre-vodi s hebrejskog i jidiša, sura uje u enciklopedijskim izdanjima natemu judaistike, a u izdanjima Saveza jevrejskih op ina Jugoslavije

esto se javlja s radovima iz oblasti hebrejske književnosti i povijesti.

K A Z A L O

PREDGOVOR VII

PRI A O OTKRI U XIPrvi vlasnik svitaka u neizvjesnosti 5 Stru na procjena: štivo staro najmanje dva ti su lje a 9 Najve e otkri e modernih vremena 14Znanstvenici na tragu svitaka 18Nuklearni test i beduinska arheologija 26Poprište davnih ratova i kultura 30Kirbet-Kumran — naselje vlasnika pe inskih knjižnica 36Rukopisi vra eni u ruke znanosti 42

O EMU GOVORE SVITCI 51

STRU NE DILEME O PORIJEKLU 53TKO SU BILI ESENI 62RUKOPISI - OPIS I SADR2AJ 74Izaija I 74Izaija II 78Svitak pravilnika 81Damaskinski spis 8 5 Tuma enje knjige proroka Habakuka 88Pešer Nahuma 92Pešer psalama, zahvalnice i drugi rukopisi . . . . 95

PRIJEVODI ODABRANIH SVITAKA 101

RAT SINOVA SVJETLA PROTIV SINOVA TAME . . 103Objašnjenja uz štivo Rat sinova svjetla protiv sinova

tame 133

PRAVILNIK ZAJEDNIŠTVA 153Objašnjenje uz štivo Pravilnik zajedništva . . . . 184

PRAVILNIK ZAJEDNICE IZRAELA N A KRAJU DANA . 2 0 9Objašnj en ja uz št ivo Pravilnik zajednice Izraela na kra-

ju dana 2 1 4

DODATAK 219

Josif Flavije: Judejski rat (prev. D. Glumac) . . . 221Literatura 227

Pogovor 231Bilješka o piscu 234

LIBER

Zagreb, Dure Salaja 3

Za izdava a

Slavko Goldstein

Zemljovid, tlocrt i tabele izradio

akad. slikar Jovan ur

Tehni ki urednik

Katica Zorzut

Korektor

Dubravka Orai

Naklada: 5.000 primjeraka

Br. MK 23

Tiskanje završeno 10. lipnja 1972. godine