germinal

Emile Zola

Una Sabljaković III1

O PISCU Rođen 1840.godine u

Parizu

Do osamnaeste godine živi u Eksu

U književnost ušao kao romantičar

Razvija teoriju eksperimentalnog romana

Priče Nanoni (1864.godine)Klaudijeva ispovijest (1865.godine)Marseilleske tajne

Prirodna i društvena povijest jedne obitelji pod Drugim carstvom

Uspon Rougonovih (1871.godine)KaljugaJazbina (1877.godine)Trbuh Pariza (1873.)

13. roman iz Zolinog dvadesetoknjižnog ciklusa Prirodna i društvena povijest jedne obitelji pod Drugim carstvom

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: između 18. i 19 stoljeća

Mjesto radnje: Francuska

O DJELU

Roman o rudarima, industrijskoj eksploataciji prirodnih bogatstava, o naličju mašinske civilizacije

Roman o ljudskim sudbinama

FABULA Etjen dolazi u rudarsko

naselje

Dobiva posao u rudniku

Upoznaje se sa Maeom i Katarinom

Razvija ideje o štrajku

Počinje simpatisati Katarinu

Šaval uzima Katarinu za djevojku

Početak štrajka

Štrajk završava bez uspjeha

Nesreća u rudniku

Etjen ubija Šavala

Katarina umire i priznaje Etjenu ljubav

„Čir odmazde prskao je u njima, otrovni čir koji je sporo rastao. Godine i godine gladovanja doprinijele su da požele pokolj i rušenje.”

TEMA ROMANA:

Nemogući životni i radni uvjeti u rudarskom naselju

Život rudara ispunjen krajnjom bijedom i glađu i luksuzni život bogatih koji lagodno žive

LIKOVIEtjenKatarinaOtac MaeStarac BonmorMaeva ženaŽanlenRasenerŠavalPorodice Anbo i Gregorje

KATARINA

Lik tragične žene prerano osuđene na zrelost, lišene vlastite ličnosti, emotivno i moralno osakaćene osobe

Razapeta između Šavala za koju je vezuje strah i Etjena koji joj ispunjava srce

Njena smrt je simbol dvostruke tragedije

ETJENGlavni lik romana

Nema odlučnosti ni obrazovanja pravog revolucionara i vođe naroda

Dobronamjeran ali s glavom u oblacima, nesposoban da događaje ocijeni sa potrebnom mjerom realizma

OPIS RUDNIKA

Žerminal (fr. Le germe, sedmice mjesec, nastanka i razvoja klice)

Rudnik - zvijer

„Bilo je svršeno; zla zvijer zgrčena u ovoj jami, nahranjena ljudskim mesom, nije više disala krupnim i otegnutim dahom.”

„Taj mu je rudnik, smješten na dnu ove rupe, sa svojim zdepastim građevinama, dižući dimnjak kao prateći rog, izgledao kao neka opaka nezasitna zvijer, koja je legla tu da bi proždirala svijet.”

OPIS PEJZAŽA"Na goloj ravnici, u noći bez zvijezda, koja je bila tako tamna i tako gusta kao crnilo, jedan čovjek išao je sam glavnom cestom iz Marchiennesa u Montsou, udarajući deset kilometara sasvim ravno, preko polja šećeme repe. Pred sobom nije vidio crno tle te je osjećao beskrajni ravni obzor samo po puhanju ožujskog vjetra, po širokim otpuhajima, kao da su na nekom moru, koji su se smrznuli uslijed toga što su prohujali nad miljama i miljama močvara i golih zemalja. Nikakva sjena kakvog stabala nije se opažala na nebu, pločnik se odmatao sasvim pravilno kao neki lukobran usred zaslijepnoga zamračenja tame"

ALKOHOLIZAM

„Eto, umjesto da čuvaju novac, kao naši seljaci, rudari piju, prave dugove, i završavaju time što nemaju čime da hrane svoju porodicu.”

„On je mrzio rakiju, onom mržnjom posljednjeg djeteta jedne rase pijanica, koje je patilo u svom tijelu zbog čitavog onog nasljeđa, natopljenog i upropašćenog alkoholom, tako da je njegova najmanja kap bila dovoljna da postane za njega otrov.”

HVALA NA PAŽNJI