gradjanski br. 1 - safaric-safaric.si gradjanski fruki safaric... · gradjanski br. 2 2. srpnja...
Post on 19-Nov-2018
224 Views
Preview:
TRANSCRIPT
S a d r ž a j:
dr. sc. Tomislav Dragun:
Sve se zna 1
Ivo Bartolčić:
Emil – Lalec Perška 13
dr. sc. Tomislav Dragun:
Sto (ili 99) godina Hajduka 23
Naslovnica:
Zvonimir Magdić Amigo i Franjo Glaser
"Gradjanski" izlazi tromjesečno, odnosno 4 broja godišnje. Cijena primjerka iznosi 10,00
kuna, godišnja pretplata 40,00 kuna. Ţiro-račun: 2484008-1105270291 kod Raiffeisen
bank d.d. Zagreb.
Nakladnik: Ognjište, nakladna zadruga, Zagreb, Pete Poljanice 7.
Glavni i odgovorni urednik: dr. sc. Tomislav Dragun (tomislav.dragun@gmail.com),
grafički urednik: Lovorka Dragun Mirković (lovorka.dragun.mirkovic@gmail.com),
informatički urednik: Hrvoje Mirković (hrvoje.mirkovic@gmail.com).
Brzoglas: 00385/1/2923756, 00385/91/3388431, 00385/91/3388433,
hitrozov: naklada.ognjiste@gmail.com
ISSN: 1848-0500
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 1 ~
G R A DJ A N S K I god. I. Zagreb, 2. srpnja 2011. Broj 2.
dr. sc. Tomislav Dragun,
Zagreb
Pitanje koje
nije moguće zaobići
Ministar narodnog zdravlja Na-
rodne vlade Hrvatske Dr. Alek-
sandar Koharović dao je dne 5.
svibnja 1945. Ovlaštenje Ivici
Medariću, Jozi Bačiću i Vladi Du-
bravčiću, kojim ih ovlašćuje da
preuzmu do daljnjeg nadzor na
imovinom i arhivom hrvatskih
športskih društava, u prvom redu
"H.Š.K. Građanski".
Tako je Prvi Hrvatski Gradjan-
ski Športski Klub Zagreb ostao
bez svoje imovine i bez svoga
arhiva. Uskoro pak, iako to nije
napisano u navedenom Ovlaštenju,
također bez svojih trofeja i ig-
rača.
Mjesec dana kasnije – 4. lipnja
1945. - ostao je i bez prava
na natjecanje. Opet se javio
spomenuti Dr. Aleksandar Koha-
rović i navodno, prema tadašnjim
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 2 ~
partizanskim novinama, donio od-
luku:
"Rješavam da se raspuste up-
rave svih športskih saveza, potsa-
veza, ţupa, klubova i ostalih fiz-
kulturnih udruţenja na području
federalne Hrvatske, a koje su
djelovale za vrijeme okupacije t.j.
od 10. travnja 1941. do oslobođe-
nja. Sva pokretna i nepokretne
imovina športskih foruma i klubo-
va raspuštenih uprava povjerava
se do daljnje odredbe na čuvanje
i raspolaganje Zemaljskom fizkul-
turnom odboru Hrvatske, odnosno
okruţnim, kotarskim ili gradskim
fizkulturnim odborima gdje takovi
postoje, a gdje ne postoje, mjes-
nim omladinskim organizacijama.
Opširnije tumačenje ovog rješe-
nja i upute za osnivanje novih fiz-
kulturnih društava prepušta se
Zemaljskom fizkulturnom odboru
Hrvatske.‖
Uskoro je – 9. lipnja 1945. -
odrţana Skupština Prvog Hrvats-
kog Gradjanskog Športskog Kluba
Zagreb, koja je u sluţbenim par-
tizanskim bilješkama prikazana
kao Osnivačka skupština F.D. "Di-
namo".
"Gradjanski" kao da je nestao.
Nije ga više bilo na nogometnom
polju, niti u knjigama partizanskog
nogometnog saveza.
* * *
Prvi Hrvatski Gradjanski
Športski Klub Zagreb bio je velik
i moćan hrvatski športski klub.
Kako je mogao samo takom odjed-
nom, naprasno, tek potezom (nev-
ješta, a zla) pera nestati?
Nuţdno je, zapravo, postaviti,
sljedeća tri pitanja:
1. Tko je taj Dr. Aleksandar
Koharević, koji je "ukinuo" Prvi
Hrvatski Gradjanski Športski
Klub Zagreb?
2. Je li taj Dr. Aleksandar Ko-
harović zaista imao ovlasti za
"ukinuti" Prvi Hrvatski Gradjanski
Športski Klub Zagreb?
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 3 ~
3. Je li taj Dr. Aleksandar Ko-
harović uistinu "ukinuo" Prvi Hr-
vatski Gradjanski Športski Klub
Zagreb?
Ministar
sveopćeg narodnog zdravlja
U rukama mi je partizanska
promičbena brošura pod naslovom
"Narodna vlada Hrvatske" (Dr-
ţavno nakladno poduzeće Hrvats-
ke, 1945. - str. 104). U njoj o Dr.
Aleksandru Kohareviću, ministru
narodnog zdravlja, piše:
"Dr. Aleksandar Koharović rod-
jen je u Trsatu – Sušak 30. oţujka
1998. Svršio je gimnaziju u Suša-
ku, a medicinske nauke u Pragu.
Od godine 1924. Dr. Koharović je
član Hrvatske seljačke stranke.
Do 1939. godine ţivio je kao pri-
vatni liječnik u Garešnici, gdje je
bio tajnik kotarske organizacije
HSS-a. Godine 1933., za vrijeme
diktature, bio je uhapšen i odve-
den u Zagreb.
Okupacija Jugoslavije zatekla
je dra Koharovića u Zagrebu. On
se odmah u početku, na Higijen-
skom zavodu gdje je radio, pove-
zao s ostalim naprednim elemen-
tima, te je stvoren ilegalni odbor
u kome je radio za Narodno-
oslobodilački pokret. U mjesecu
svibnju 1943. dr Koharović je s
osobljem jedne čitave zdravstve-
ne stanice prešao na oslobodjeni
teritorij. Na I. zasjedanju ZAV-
NOH-a biran je za člana ZAV-
NOH-a. Prilikom osnivanja Izvrš-
nog odbora Hrvatske seljačke
stranke postaje članom toga od-
bora, a isto tako osnivanjem Je-
dinstvene narodno-oslobodilačke
fronte Hrvatske postaje članom
njezina Zemaljskog izvršnog od-
bora. Na III. zasjedanju ZAV-
NOH-a izabran je u Predsjedniš-
tvo ZAVNOH-a, a kasnije prima
duţnost povjerenika za narodno
zdravlje.
Pored političkog djelovanja dr.
Koharović je vrlo mnogo radio i
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 4 ~
kao liječnik. Naročito je bio kori-
stan njegov rad na suzbijanju
pjegavca u Baniji, zatim na orga-
niziranju civilne sluţbe uopće. U
tom poslu obišao je skoro sve naše
oslobodjene krajeve."
Toliko o ţivotu Dr. Aleksandra
Koharovića.
Da, još nešto, uspio sam na in-
ternetu pronaći i godinu njegove
smrti – 1989.
Taj pak Dr. Aleksadar Koharo-
vić, prema istom izvoru ("Narodna
vlada Hrvatske", str. 77), postao
je 14. travnja 1945. u Splitu mini-
strom narodnog zdravlja u Naro-
dnoj vladi Hrvatske. U odluci
Predsjedništva ZAVNOH-a, me-
đutim, o imenovanju Narodne Vla-
de Hrvatske, ne spominje se nig-
dje da bi dr. Aleksandar Koha-
rović bio i ministar športa, od-
nosno da bi Ministarstvo narodnog
zdravlja bilo nadležno i za šport:
"Na osnovu čl. 2. Odluke o Na-
rodnoj Vladi Hrvatske Predsjed-
ništvo Zemaljskog antifašističkog
vijeća narodnog oslobođenja Hr-
vatske imenuje:
Za predsjednika vlade
Dra VLADIMIRA BAKARIĆA
Za potpredsjednika vlade
FRANJI GAŢIJA
Za potpredsjednika vlade
Dra RADU PRIBIĈEVIĆA
Za ministra unutrašnjih poslova
VICKA KRSTULOVIĆA
Za ministra pravosudja
DUŠANA BRKIĆA
Za ministra prosvjete
ANTU VRKLJANA
Za ministra financija
ANKU BERUS
Za ministra industrije i rudarstva
Dra MLADENA IVEKOVIĆA
Za ministra trgovine i opskrbe
DUŠANA ĈALIĆA
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 5 ~
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 6 ~
Za ministra poljoprivrede i šu-
marstva
TOMU ĈIKOVIĆA
Za ministra narodnog zdravlja
Dra ALEKSANDRA KOHAROVI-
ĆA
Za ministra socijalne politike
JURICU DRAUŠNIKA
Za ministra gradjevina
STANKA ĆANICU OPAĈIĆA
Za ministra obalnog pomorstva,
ribolova i lokalnog saobraćaja
Dra ULIKSA STANGERA
Smrt fašizmu – sloboda narodu!
Predsjednik:
Vladimir Nazor, v.r."
Tajnik:
Dušan Ĉalić, v. r.
Imenovanje
Narodne vlade Hrvatske
"Točno u 20 sati svi su opet u
dvorani zasjedanja. Sjednica se
nastavlja. Predsjednik izjavljuje
da je povjerio mandatza sastav
Narodne vlade Hrvatske dru Vla-
dimiru Bakariću, što je popraćeno
dugotrajnim pljeskom i poklicima:
'Ţivio dr. Vladimir Bakarić!' On
moli mandatara da pročita listu
ministara." ("Narodna vlada Hr-
vatske", Isto, str. 76)
"Zatim je dr. Vladimir Bakarić
pročitao imena svih predloţenih
ministara uz neopisivo oduševlje-
nje ne samo svih vijećnika i svih
prisutnih u dvorani, nego i cijeloga
naroda na Trgu.
Ujedno je predloţio, da Pred-
sjedništvo donese odluku o imeno-
vanju narodne vlade Hrvatske.
Predsjedništvo ZAVNOH-a je
jednoglasno prihvatilo ovu odluku i
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 7 ~
imenovanju Narodne vlade Hr-
vatske u sastavu, kako ga je pred-
loţio mandatar dr. Vladimir Baka-
rić, pa je na osnovu toga predsje-
dnik ZAVNOH-a Vladimir Nazor
proglasio prvu Narodnu vladu Hr-
vatske." ("Narodna vlada Hrvats-
ke", Isto, str. 76)
Nikakvih podataka o tome tko
je sve glasovao i na koji je na-
čin glasovao (recimo: usmeno ili
pismeno).
Odluka
o Narodnoj vladi Hrvatske
Predsjedništvo ZAVNOH-a
imenovalo je Narodnu vladu Hr-
vatske na temelju čl. 2. Odluke o
Narodnoj vladi Hrvatske.
Otkud ta odluka? Tko ju je i
kada donio?
Odluku je donijelo upravo
Predsjedništvo ZAVNOH-a, koje
je i imenovalo Narodnu vladu Hr-
vatske:
"Predsjedništvo Zemaljskog
antifašističkog vijeća narodnog
oslobođenja Hrvatske na tamelju
čl. 4. Odluke o Zemaljskom anti-
fašističkom vijeću narodnog oslo-
bođenja Hrvatske, kao vrhovnom
zakonodavnom i izvršnom narod-
nom predstavničkom tijelu i najvi-
šem organu drţave federalne Hr-
vatske donijelo je na svojoj izvan-
rednoj sjednici odrţanoj 14. trav-
nja 1945. u Splitu ovu Odluku o
narodnoj vladi Hrvatske ...
... Ĉl. 2. - Narodnu vladu Hr-
vatske imenuje Predsjedništvo
Zemaljskog antifašističkog vijeća
narodnog oslobođenja Hrvatske.
Narodna vlada Hrvatske odgovara
i polaţe račun u svom radu Ze-
maljskom antifašističkom vijeću
narodnog oslobođenja Hrvatske,
odnosno Predsjedništvu." ("Naro-
dna vlada Hrvatske", Isto, str.
72)
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 8 ~
Dakle, Predsjedništvo Zemalj-
skog antifašističkog vijeća narod-
nog oslobođenja Hrvatske samo
je sebe ovlastilo za imenovanje
Narodne vlade Hrvatske, pa i Dr.
Aleksandra Koharovića za minis-
tra narodnog zdravlja.
Na temelju čega?
Slijedom čl. 4 Odluke o Ze-
maljskom antifašističkom vijeću
narodnog oslobođenja Hrvatske.
Tko je pak donio tu odluku i na
temelju čega?
Topusko
nalik na svemirski prasak
Partizani tvrde da su u Topus-
kom 8. i 9. svibnja 1944. (zapravo
u noći između od 8. na 9. svibnja)
odrţali Treće zasjedanje svoje
neregistrirane udruge pod ime-
nom ZAVNOH i na njemu donijeli
sljedeće odluke ("Treće zasjeda-
nje ZAVNOH-a", hr.wikipedia.org):
1. Odluka o odobrenju rada
predstavnika Hrvatske u 2.
zasjedanju AVNOJ-a,
2. Odluka o ZAVNOH - u kao
vrhovnom zakonodavnom i izvr-
šnom tijelu Hrvatske,
3. Deklaracija o osnovnim pra-
vima naroda i građana demokrat-
ske Hrvatske,
4. Odluka o ustroju i poslo-
vanju NOO - a u Federalnoj dr-
ţavi Hrvatskoj.
Recimo da je to tako i bilo, iako
za to – koliko je poznato - nema
nikakvih zapisničkih dokaza, po-
sebno glede sastava i popisa vije-
ćnika ZAVNOH-a i načina njihova
izbora. Ostaje ipak još nešto, za
provjeriti tko je ustrojio ZAV-
NOH i tko ga je ovlastio donositi
odluke poput one o imenovanju
Narodne vlade Hrvatske?
Evo odgovora:
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 9 ~
"ODLUKA
o ZAVNOH-u kao vrhovnom
zakonodavnomi izvršnom
narodnom predstavničkom tijelu
i najvišem organu drţavne vlasti
demokratske Hrvatske
Ĉlan 1. - Na osnovu suverene
volje i prava samoodređenja na-
roda Hrvatske, a u skladu sa od-
lukama donijetim na II. zasjeda-
nju Antifašističkog vijeća narod-
nog oslobođenja Jugoslavije u
Jajcu 29.-30. studenog 1943.,
Zemaljsko antifašističko vijeće
narodnog oslobođenja Hrvatske,
kao jedini pravi drţavni Sabor
Hrvatske, jest vrhovni organ dr-
ţavne vlasti, vrhovno zakonodavno
i izvršno narodno predstavničko
tijelo Hrvatske i predstavnik su-
vereniteta naroda i drţave Hr-
vatske kao ravnopravne federalne
jedinice demokratske federativne
Jugoslavije;
. . .
Ĉlan 4. - Zakonodavnu vlast vrši
Zemaljsko antifašističko vijeće
narodnog oslobođenja Hrvatske
na svojim plenarnim zasjedanjima,
a u vremenu između zasjedanja
preko svog Predsjedništva.
Izvršnu vlast vrši Zemaljsko
antifašističko vijeće narodnog
oslobođenja Hrvatske preko svog
Predsjedništva i preko narodne
vlade Hrvatske." ("Odluke II.
zasjedanja Antifašističkog Vijeća
Narodnog Oslobođenja Jugoslavi-
je i III. Zasjedanja Zemaljskog
antifašističkog vijeća narodnog
oslobođenja Hrvatske", Prop-
odjel Oblasnog NOO Dalmacije,
1944. - 2. dio, str. 6)
Nedvojbeno, Zemaljsko antifa-
šističko vijeće narodnog oslobo-
đenja Hrvatske samog je sebe
proglasilo "jedinim pravim drţav-
nim Saborom Hrvatske", kao "vr-
hovnim organom drţavne vlasti,
vrhovnim zakonodavnim i izvršnim
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 10 ~
narodnim predstavničkim tijelom
Hrvatske". Učinilo je to pozivaju-
ći se na "suverenu volju i pravo
samoodređenja naroda Hrvatske",
ali i na "odluke donijete na II.
zasjedanju Antifašističkog vije-
ća narodnog oslobođenja Jugosla-
vije u Jajcu 29.-30. studenog
1943.".
Hrvatski narod nikada, ni u
kojem obliku, nije se, posebno
ne prije 8./9. 1944., izjašnja-
vao o tomu da bi Zemaljsko anti-
fašističko vijeće narodnog oslo-
bođenja Hrvatske bilo "jedinim
pravim drţavnim Saborom Hr-
vatske", kao "vrhovnim organom
drţavne vlasti, vrhovnim zakono-
davnim i izvršnim narodnim preds-
tavničkim tijelom Hrvatske", ka-
mo li da je o tome donio odluku.
Kako pak stoji s Odluke II. za-
sjedanja Antifašističkog Vijeća
Narodnog Oslobođenja Jugoslavi-
je?
Prije, nego li razmotrimo to pi-
tanje, vratit ćemo se malo Narod-
noj vladi Hrvatske i samom Dr.
Aleksandru Koharoviću.
U "Odluci o ZAVNOH-u kao
vrhovnom zakonodavnomi izvrš-
nom narodnom predstavničkom
tijelu i najvišem organu drţavne
vlasti demokratske Hrvatske",
dakako prvenstveno u njenom čl.
4., nema ni govora o tome da bi
Predsjedništvo ZAVNOH-a bilo
nadležno imenovati Narodnu vla-
du Hrvatske, iako se je na nju
pozvalo.
Na daljem vrijedno je također
ukazati i na odredbe čl. 6. i 10.
"Odluke o ZAVNOH-u kao vrhov-
nom zakonodavnomi izvršnom na-
rodnom predstavničkom tijelu i
najvišem organu drţavne vlasti
demokratske Hrvatske":
"Ĉlan 6. - Zemaljsko antifašis-
tičko vijeće narodnog oslobođenja
Hrvatske bira Predsjedništvo,
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 11 ~
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 12 ~
koje se sastoji od predsjednika,
četiri podpredsjednika, tajnika,
dva zamjenika i najmanje 25 čla-
nova Predsjedništva."
Nije poznato koliko je članova
Predsjedništva ZAVNOH-a bilo na
zasjedanju u Splitu dne 14. trav-
nja 1945. i je li uopće postojao
potreban kvorum.
"Ĉlan 10. - Do obrazovanja Na-
rodne vlade Hrvatske obrazuje se
pri Predsjedništvu Zemaljskog
antifašističkog vijeće narodnog
oslobođenja Hrvatske potreban
broj odjela za razne grane drţav-
ne uprave.
Na čelu svakog odjela stoji od-
jelni predstojnik koji vodi poslove
odjela pod rukovodstvom, nadzo-
rom i odgovornošću člana Pred-
sjedništva koji bude određen kao
odgovoran Predsjedništvu za taj
odjel."
U Ovlaštenju Dr. Aleksandra
Koharovića od 5. svibnja 1945.
govori se o Odjelu za fizkulturu.
Mogao je taj odjel jedino biti pri
Predsjedništvu ZAVNOH-a, ali
nema nikakvih dokaza da bi njegov
predstojnik bio Dr. Aleksandar
Koharović. Što više, ne bi to ni
bilo spojivo s njegovom funkcijom
ministra narodnog zdravlja.
Nezavisna
Država Hrvatska
Osim toga, dne 5. svibnja 1945.
postojala je Nezavisna Drţava
Hrvatska. U Zagrebu su vrijedili i
poštovali se njeni zakoni. Nije bilo
mjesta za partizanske pravno
neutemeljene improvizacije.
Nezavisna Drţava Hrvatska
osamostaljena je Banovina Hr-
vatska.
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 13 ~
Pruţila se pogodna prilika za
hrvatskom samostalnošću i ona je
iskorištena. Najprije, više pokus-
no, 8. travnja 1941. u Bjelovaru, a
onda konačno 10. travnja 1941. u
Zagrebu.
Zakonodavstvo i pravosudstvo
Nezavisne Drţave Hrvatske bilo
je bez ikakva diskontinuiteta. Uz
razumljive i normalne promjene,
koje su uobičajene za takvu ak-
tivnost. Sve do, uglavnom, 8. svib-
nja 1945. kad su partizani okupi-
rali i Zagreb.
"Nije Nezavisna Drţava Hr-
vatska bila, ni drţava, ni hrvats-
ka", reći će zlobno i zlurado Titi-
na svita, u njoj, dakako, i Stjepan
Mesić.
Pa što? Zar je partizanski ju-
go-boljševički svjetonazor krite-
rij ljudske spoznaje i postojanja?
Nije. Nikako. Daleko, vrlo dale-
ko od toga.
Nu, ipak, pogledajmo što bi bi-
lo, kad bi bi bilo.
Usnimo partizanski san i stani-
mo pred usanjanu zbilju u kojoj je
Nezavisna Drţava Hrvatska tek
okrpina magle, koju će raznijeti
prvi dašak povjetarca.
Banovina
Hrvatska
Ono što na sva usta govore o
Nezavisnoj Drţavi Hrvatsko, teš-
ko da mogu čak i u snu reći o Ba-
novini Hrvatskoj.
Banovina Hrvatska nedvojbeno
je postojala za svakoga, pa i po
njihovim, jugo-partizanskim, kri-
terijima. Ako, baš ne po njihovim,
a ono svakako po ocjenama njiho-
vih navodnih saveznika iz Drugog
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 14 ~
svjetskog rata, Saveznika u borbi
protiv Sila osovine.
Ne niječe se pri tom, takvim
stajalištem, niukoliko sama ops-
tojnost Kraljevine Jugoslavije,
ako je to već temeljno pitanje
međunarodnog ustroja, koje se
bespogorno mora uzimati u obzir.
Svagda i svugdje.
Pravni okvir tomu je Uredba o
banovini Hrvatskoj ("Sluţbene
novine" br. 194, A-LXVIII, od 26.
kolovoza 1939. i "Narodne Novi-
ne" br. 196 od 30. kolovoza
1939.).
* * *
U IME
NJEGOVOG VELIĈANSTVA
PETRA II
po milosti Boţjoj i volji narodnoj
KRALJA JUGOSLAVIJE KRALJEVSKI NAMJESNICI
Na predlog Ministarskog save-
ta i na osnovu čl. 116 Ustava, a da
bi se obezbedilo učešće Hrvata u
ţivotu drţave i time očuvali javni
interesi, propisuju ovu
UREDBU
O BANOVINI HRVATSKOJ
I
Obrazovanje banovine Hrvatske
Ĉl. 1.
Savska i Primorska banovina,
kao i srezovi Dubrovnik, Šid, Ilok,
Brčko, Gradačac, Derventa, Trav-
nik i Fojnica spajaju se u jednu
banovinu pod imenom banovina
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 15 ~
Hrvatska. Sedište banovine Hr-
vatske je u Zagrebu.
II
Prenošenje nadleţnosti na banovi-nu Hrvatsku
Ĉl. 2.
(1) U nadleţnost banovine Hr-
vatske prenose se poslovi: poljo-
privrede, trgovine, industrije, šu-
ma, rudnika, građevina, socijalne
politike i narodnog zdravlja, fi-
zičkog vaspitanja, pravde, pro-
svete i unutrašnje uprave. Bano-
vina Hrvatska ostaje nadleţna za
sve poslove koji po sada vaţećim
propisama spadaju u nadleţnost
banovina.
(2) Svi ostali poslovi ostaju u
nadleţnosti organa drţavnih vlasti
na celoj drţavnoj teritoriji.
(3) Isto tako ostaju u na-
dleţnosti drţavnih vlasti i poslovi
koji su od osobitog značaja, po
opšte interese drţave, kao što su:
1. — Staranje o drţavnoj bez-
bednosti, suzbijanje antidrţavne i
razorne propagande, vršenje poli-
cijske obaveštajne sluţbe i osigu-
ranja javnog reda i mira;
2. — Drţavljanstvo; za davanje
drţavljanstva nadleţna je banovi-
na, osim davanja drţavljanstva
izuzetnim putem i oduzimanja
drţavljanstva;
3. — Rudarsko zakonodavstvo i
drţavna rudarska preduzeća. Pri
davanju rudarskih koncesija koje
interesuju narodnu odbranu, pos-
tupa banovina sporazumno sa voj-
nom upravom. Ako ne bi došlo do
sporazuma odlučuje Ministarski
savet;
4. — Izgradnja i odrţavanje
drţavnih saobraćajnih sretstava i
ostalih drţavnih objekata;
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 16 ~
5. — Poslovi vera;
6. — Međunarodni pravni saob-
raćaj s tim da se pravna pomoć u
vanpamičnim stvarima vrši direk-
tno preko sudova;
7. — Spoljna trgovina kao i tr-
govina između banovine i ostalih
delova Drţave (jedinstvo carin-
skog i trgovinskog područja);
8. — Zakonodavstvo o merama i
tegovima, o zaštiti industrijske
svojine, o poslovima privatnog
osiguranja i osiguravajućim druš-
tvima;
9. — Menično pravo, čekovno
pravo, trgovačko pravo, stečajno
pravo, obligaciono pravo, pomor-
sko pravo, autorsko pravo;
10. — Propisivanje kazni za
povredu propisa o predmetima iz
nadleţnosti Drţave;
11. — Postavljanje putem zako-
na osnovnih načela prosvetne poli-
tike, kao i osnovnih načela o lokal-
nim samoupravama;
12. — Opšta načela radničkog
prava i osiguranja, kao i opšta
načela vodnog prava.
(4) U cilju osiguranja narodne
odbrane obezbediće se vojnoj
upravi potreban uticaj u oblasti
proizvodnje i saobraćaja.
(5) Ministarski savet može
prenositi i druge poslove sa dr-
ţavnih vlasti i ustanova u nadleţ-
nost banovine Hrvatske.
Ĉl. 3.
(1) Banovini Hrvatskoj, da bi
mogla uspešno svršavati poslove
svoje nadleţnosti, ima se obezbe-
diti potrebna finansijska samos-
talnost. Ona se sastoji u samos-
talnom prikupljanju određenih
prihoda i izvršenju rashoda pred-
viđenih budţetom banovine.
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 17 ~
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 18 ~
(2) Koji će izvori, oblici i vrste
prihoda pripasti u nadleţnost ba-
novine Hrvatske, odrediće se po-
sebnom Uredbom.
(3) Isto tako posebnim ured-
bama rešiće se i pitanje pripad-
nosti i podele drţavnih fondova,
imovine i dugova.
(4) Sa prenosom poslova iz
nadleţnosti Drţave u nadleţnost
banovine preneće se u nadleţnost
banovine i odgovarajući krediti
predviđeni u drţavnom budţetu za
1939/40 godinu.
(5) Za izvršenje ovako prenetih
kredita pripada Banu potpuno na-
redbodavno pravo.
(6) Ukoliko predviđeni krediti u
drţavnom budţetu za 1939/40
godinu za banovinu Hrvatsku ne
budu dovoljni, odobravaće se nak-
nadni krediti.
III
Organizacija vlasti u banovini
Hrvatskoj
Ĉl. 4.
(1) Zakonodavnu vlast u stvarima
iz nadleţnosti banovine Hrvatske
vrše Kralj i Sabor zajednički.
(2) Upravnu vlast u stvarima iz
nadleţnosti banovine Hrvatske
vrši Kralj preko Bana.
(3) Sudsku vlast u banovini
Hrvatskoj vrše sudovi. Njihove
presude i rešenja izriču se i
izvršuju u ime Kralja na osnovu
zakona.
Ĉl. 5.
Svaki pismeni čin Kraljevske
vlasti u stvarima iz nadleţnosti
banovine Hrvatske premapotpisu-
je Ban i snosi odgovornost za isti.
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 19 ~
Ĉl. 6.
(1) Sabor sastavljaju zastup-
nici, koje narod slobodno bira
opštim, jednakim, neposrednim i
tajnim glasanjem, sa pretstav-
ništvom manjina.
(2) Prvi izborni red, ustrojstvo
i poslovnik Sabora propisaće se
Kraljevom Uredbom. Izborni red i
ustrojstvo Sabora mogu se me-
njati banovinskim zakonom, a pos-
lovnik rezolucijom Sabora.
(3) Narodni zastupnici uţivaju
imunitetsko pravo.
Ĉl. 7.
(1) Sabor se saziva Kraljevim
Ukazom i zaseda u Zagrebu.
(2) Kralj ima pravo da raspusti
Sabor, ali Ukaz o raspuštanju mo-
ra sadrţavati naredbu za nove
izbore i za novi saziv Sabora.
Ukaz o raspuštanju Sabora pre-
mapotpisuje Ban.
Ĉl. 8.
(1) Kralj imenuje i razrešava
Bana ukazom, koji premapotpisuje
novoimenovani Ban.
(2) Pre stupanja na duţnost
Ban polaţe zakletu na vernost
Kralju i poštovanje zakonitosti.
Ĉl. 9.
(1) Do donošenja banovinskog
zakona o krivičnoj odgovornosti
Bana, shodno će se primenjivati
propisi o Ministarskoj odgovor-
nosti, s tim da Bana umesto Na-
rodne skupštine optuţuje Sabor, a
sudi mu poseban banovinski sud,
koji sačinjavaju tri većnika Stola
sedmorice Odeljenja A, i tri sudi-
je Upravnog suda u Zagrebu, pod
pretsedništvom pretsednika Stola
sedmorice Odeljenja A. Pomenute
članove i potrebne zamenike bira-
ju dotična tela svake godine.
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 20 ~
(2) Za štete koje Ban učini
građanima nezakonitim vršenjem
sluţbe odgovara banovina a Ban
banovini.
Ĉl. 10.
(1) Ban rešava konačno u svim
pitanjima svoje nadleţnosti i pro-
tiv njegovih akata dopuštena su
pravna sredstva, pod zakonskim
uslovima, samo na upravne i re-
dovne sudove.
(2) Sve odluke o sluţbenim od-
nosima banovinskih sluţbenika do-
nosi Ban. To vaţi i za sluţbenike
koji su na drţavnom budţetu a
vrše poslove iz nadleţnosti bano-
vine. Sudije Kasacionog suda,
Apelacionih sudova, Upravnog su-
da, Računskog suda i Okruţnih
sudova, kao i činovnici prve, druge
i treće poloţajne grupe postavlja-
ju se i unapređuju Kraljevim Uka-
zom.
(3) Celokupna policijska sluţba
na čitavom području banovine
potčinjena je Banu.
Ĉl. 11.
(1) Administrativne sporove u
stvarima iz nadleţnosti banovine
Hrvatske rešava Upravni sud u
Zagrebu konačno. Na Upravni sud
u Zagrebu prelaze, u pogledu istih
stvari, sve one nadleţnosti Drţav-
nog saveta koje su mu određene
posebnim propisima.
(2) Pretsednik Ministarskog
saveta, odnosno od njega ovlašće-
ni organ, moţe podneti u zakon-
skom roku tuţbu na Upravni sud u
Zagrebu, kad smatra da je aktom
Bana ili koje druge vlasti banovi-
ne, koja je predmet rešila konač-
no, povređen drţavni ili banovinski
zakon na štetu opštih drţavnih
interesa.
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 21 ~
(3) Računsku kontrolu u svim
stvarima iz nadleţnosti banovine
Hrvatske vrši samostalno i konač-
no poseban računski sud.
Ĉl. 12.
Ustrojstvo Vlasti banovine, re-
organizacija Upravnog suda i us-
trojstvo računske kontrole propi-
saće se Kraljevim uredbama, koje
će se podneti na ozakonjenje Sa-
boru, čim se on sastane.
IV
Ustavni sud i nadzor
Ĉl. 13
(1) Za ocenu ustavnosti zakona
i sporove o nadleţnosti između
Drţave i banovine Hrvatske nad-
leţan je Ustavni sud.
(2) Ustrojstvo i postupak ovo-
ga Suda propisaće se Kraljevom
uredbom.
Ĉl. 14.
U onim stvarima u kojima je
Drţava nadleţna samo za donoše-
nje zakona moţe centralna vlast
izdavati opšta uputstva banovini
za primenu tih zakona. U cilju
nadzora nad izvršenjem tih zako-
na od strane banovinskih organa
moţe centralna vlast slati svoje
organe Vlasti banovine, a s njenim
pristankom i niţim vlastima. Bano-
vinske vlasti su duţne na zahtev
centralne vlasti ukloniti nepravil-
nosti učinjene u primeni drţavnih
zakona. U slučaju neslaganja mo-
ţe kako Drţava tako i Banovina
zatraţiti rešenje Ustavnog suda.
V
Završne odredbe
Ĉl. 15.
(1) Ovlašćuje se Ministarski
savet da odmah donese potrebne
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 22 ~
propise i preduzme sve potrebne
mere za izvršenje ove uredbe.
(2) One odredbe za izvršenje
ove uredbe kojima se menjaju i
ukidaju postojeći zakoni, doneće
se Kraljevim uredbama.
(3) Ostaju na snazi svi posto-
jeći propisi dok se nadleţnim pu-
tem ne izmene.
(4) Do dana sastanka Sabora
Kralj moţe izdavati uredbe o pre-
dmetima iz nadleţnosti banovine
Hrvatske. Ove se uredbe imaju
naknadno podneti na saglasnost
Saboru.
(5) Ovlašćuje se Ban da nared-
bama odredi sve što je potrebno
za sprovođenje uredaba donetih
po prethodnim stavovima ovoga
člana.
Ĉl. 16.
Ova uredba dobija obaveznu
snagu danom obnarodovanja u
"Sluţbenim novinama".
26 augusta 1939 godine
Brdo
PAVLE s. r.
Dr. R. STANKOVIĆ s. r.
Dr. I. PEROVIĆ s. r.
Pretsednik Ministariskog saveta,
Dragiša J. Cvetković s. r.
Potpretsednik Ministarskog saveta,
Dr. Vladko Maček s. r.
Ministar pravde,
Dr. Lazar Marković s. r.
Ministar prosvete,
Boţidar Maksimović s. r.
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 23 ~
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 24 ~
Ministar građevina,
Dr. Miho Krek s. r.
Ministar šuma i rudnika,
Dr. Dţafer Kulenović s. r.
Ministar fizičkog vaspitanja
naroda,
Jevrem Tomić s. r.
Ministar saobraćaja,
Inţ. Nikola Bešlić s. r.
Ministar inostranih poslova,
Dr. Aleksandar Cincar-Marković s. r.
Ministar vojske i mornarice
armijski đeneral,
Milan Đ. Nedić s. r.
Ministar pošta, telegrafa i
telefona,
Dr. Josip Torbar s. r.
Ministar finansija,
Dr. Juraj Šutej s. r.
Ministar bez portfelja,
Dr. Bariša Smoljan s. r.
Ministar trgovine i industrije,
Dr. Ivan Andres s. r.
Ministar socijalna politike i
narodnog zdravlja,
Srđan Budisavljević s. r.
Ministar poljoprivrede,
Dr. Branko Ĉubrilović s. r.
Ministar bez portfelja,
Dr. Mihailo Konstantinović s. r.
Ministar unutrašnjih poslova,
Stanoje Mihaldţić s. r.
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 25 ~
* * *
Izdvajam:
1. Banovina je nadleţna za pos-
love "... fizičkog vaspitanja,
pravde ..." (čl. 2. Uredbe o Ba-
novini Hrvatskoj),
2. "Sudsku vlast u banovini
Hrvatskoj vrše sudovi. Njihove
presude i rešenja izriču se i
izvršuju u ime Kralja na osnovu
zakona." (čl. 4. Uredbe o banovini
Hrvatskoj),
3. "Sabor sastavljaju zastup-
nici, koje narod slobodno bira
opštim, jednakim, neposrednim i
tajnim glasanjem, sa pretstav-
ništvom manjina." (čl. 6. Uredbe
o banovini Hrvatskoj).
Nigdje tu nema mjesta za Dr.
Aleksandra Koharovića.
Potvrđuje to u cijelosti Uredba
o poslovima pravde ("Sluţbene
novine" br. 227, LXXIX, od 5.
listopada 1939. i "Narodne novi-
ne" br. 226 od 6. listopada 1939.).
Slijedi citat uvodnog dijela Ured-
be o poslovima pravde.
* * *
U IME
NJEGOVOG VELIĈANSTVA
PETRA II
po milosti Boţjoj i volji narodnoj
KRALJA JUGOSLAVIJE KRALJEVSKI NAMJESNICI
na predlog Ministarskog saveta
a na osnovu čl. 15. Uredbe o bano-
vini Hrvatskoj propisuju
UREDBU
o poslovima pravde
GLAVA I
Ĉlan 1.
Otsek Ministarstva pravde za
područja Apelacionog suda u Zag-
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 26 ~
rebu i Otsek Ministarstva pravde
za područje Apelacionog suda u
Splitu ukidaju se na dan 30 sep-
tembra 1939 godine i od toga da-
na prestaju raditi sve personalne
i upravne poslove redovnih sudova
i drţavnih tuţioštava; kao i poslo-
ve nadzora nad upravom sudova i
drţavnih tuţioštava; poslove odo-
bravanja krivičnog postupka pro-
tiv sudija i poslove koji se obav-
ljaju po Zakonu o advokatima i
notarima (javnim beleţnicima) kao
i sudskim izvršiocima.
Na dan 30 septembra u Minis-
tarstvu pravde prestaje nadleţ-
nost Odeljenja za kaznene zavode
za sve kaznene i slične zavode
koji se nalaze u opsegu banovine
Hrvatske, i to kako u pogledu up-
ravnih poslova tako i u pogledu
ekonomsko računskih stvari.
Svi poslovi navedeni napred
prelaze 30 septembra 1939 godi-
ne u nadleţnost banovine Hrvats-
ke po odredbi čl. II Uredbe o
banovini Hrvatskoj.
Ĉlan 2.
Svi spisi u Ministarstvu pravde
po nesvršenim predmetima nave-
denim u prethodnom članu ustupi-
će se odmah na dalji rad Banskoj
Vlasti banovine Hrvatske. Predaja
spisa izvršiće se po spiskovima
koje će sastaviti nadleţna odelje-
nja.
Ĉlan 3.
Osoblje Ministarstva pravde,
koje je radilo u Otsecima koji
prestaju postojati, uputiće se na
svoju redovnu duţnost ako je bilo
pozvano na rad u Ministarstvo
pravde. Ono osoblje koje je po
poloţaju bilo imenovano u Minis-
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 27 ~
tarstvo pravde staviće se na ras-
poloţenje Banskoj Vlasti u bano-
vini Hrvatskoj, ili na raspoloţenje
po odredbama Zakona o činovni-
cima § 101 ukoliko to osoblje ne bi
bilo dobilo drugi poloţaj u resoru
Ministarstva pravde ili u kom dru-
gom resoru.
Josip Broz kao ministar
predsjednik kralja Petra II.
Sve do konferencije u Jalti
(Staljin, Churchill i Roosevelt, 4.-
11.2.1945.) Josip Broz bio je poli-
tički kukavelj. Nije ni vojno pos-
tigao nešto osobito veliko, osim
one njegove čuvene i opjervane,
partizanske, "bjeţanije" epski
nazvane "Sedam neprijateljski
ofanziva", a bez ijedne njegove
"Tito – ofanzive".
Onda su Saveznici u Jalti
predloţili ...
Citiram ulomke iz knjige "Vlada
Ivana Šubašića" (Dragovan Šepić,
Globus, Zagreb, 1983.).
Početkom 1945. Josip Broz i
njegovi partizani spominju se tek
kao nekakvi "elementi u Jugoslavi-
ji".
"Međunarodni odjek rješenja
jugoslavenske krize bio je povo-
ljan. Britanska, sovjetska i ame-
rička vlada pozdravile su kom-
promis koji je bio postignut, mada
ne iz istih razloga ni s istom top-
linom, ali je to bio povoljan uvod
za sloţno međusavezničko rješa-
vanje problema o kojima su imala
raspravljati velika trojica na Jal-
ti.
Jako je vaţno bilo što je dr-
ţavni podsekretar u State Depar-
tmentu Grew u Washingtonu u
povodu toga dao 1. veljače izjavu
kako je američka vlada odobrila
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 28 ~
glavni cilj sporazuma Tito-Šuba-
šić, naime da izbjeglička vlada i
elementi u Jugoslaviji surađuju
na organiziranju zajedničke vla-
de, i kako je njezin ambasador
Patterson dao na znanje zaintere-
siranim stranama njezinu ţelju za
prijateljsko rješenje pitanja. Je-
dinstvena vlada Jugoslavije —
rekao je Grew — bila bi sastav-
ljena za prijelazno razdoblje a
nakon oslobođenja cijelog nacio-
nalnog teritorija odrţat če se
opči izbori na kojima če jugosla-
venski narod slobodno izraziti
svoju volju." ("Vlada Ivana Šuba-
šića", str. 394)
Onda je, kako rekoh, došla Jal-
ta i naredba Saveznika. Kralj Pe-
tar II. morao je poslušati.
"S aerodroma Croydon blizi
Londona 15. veljače otputovala je
kraljevska vlada u Beograd."
("Vlada Ivana Šubašića", str. 405)
Zajednička vlada? Ĉija?
Što je dogodilo s AVNOJem?
"Tito je bez teškoća prihvatio
preporuke velike trojice o potrebi
proširenja AVNOJ-a i ratifikaciji
njegova zakonodavstva od budu-
će Ustavotvorne skupštine."
("Vlada Ivana Šubašića", str. 406)
Dakle, odluke AVNOJa i sličnih
jugokom-podparlamenata mogle su
se – sve do Ustavotvorne skupšti-
ne – objesiti mačku o rep. Znao je
to najboljei sam Josip Broz, pa se
stoga i nije odveć odupirao prepo-
ruci "velike trojice".
"Kad mu je Maclean 12. veljače
saopćio te preporuke, Tito je od-
mah izjavio da ih prihvaća i da će
formirati vladu čim dođe Suba-
šić." ("Vlada Ivana Šubašića", str.
406)
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 29 ~
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 30 ~
Ĉiju vladu? Kralja Petra II.
Dakako. Ne, moţda, partizansku.
Mandat za sastav vlade bio je u
rukama kraljevih namjesnika.
"Šubašić je već sutradan na-
kon dolaska u Beograd razgovarao
s Kardeljem, a 18. veljače je bio
na objedu kod Maršala. U razgo-
vorima koje je s njima vodio nije
mogao postići sporazum o namjes-
nicima." ("Vlada Ivana Šubašića",
str. 406)
Nije išlo. Kralj je ustrajao na
svojim ljudima. Ta, nije li on
kralj?
"Šubašić je toga dana, 25. ve-
ljače po podne, razgovarao s Ti-
tom. U jednoj svojoj bilješci kaţe
o tom sastanku ovo:
'Maršal Tito je rekao Predsje-
dniku dr Šubašiću da su se Nacio-
nalni komitet i AVNOJ sloţili da
se kralju predloţi da imenuje za
namjesnike Serneca, Mandića i
jednog od slijedećih kandidata:
Generala Simovića, dr Budisavlje-
vića i prof. Belića. Ako se s time
sloţi vlada, onda će se zatraţiti
kraljev pristanak i imenovanje u
roku od osam dana. Ako kralj ne
postupi prema zajedničkom pre-
dlogu vlade, Nacionalnog komite-
ta i AVNOJ-a, onda će se i bez
njegove privole pristupiti primjeni
sporazuma i imenovati namjesnike
kao i formirati zajedničku vla-
du.'" ("Vlada Ivana Šubašića", str.
410)
Zajedničke vlade još uvijek
nema. Postoji samo kraljeva vlada.
"Sutradan, 26. veljače, ujutro
odrţana je u hotelu 'Majestic'
sjednica vlade. Bili su prisutni svi
ministri: Šubašić, Kosanović, Ma-
rušić, Šutej i Vukosavljević."
("Vlada Ivana Šubašića", str. 411)
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 31 ~
Nigdje Josipa Broza i njegovih.
"Nakon te vladine sjednice,
Šubašić je dogovorio s Titom da
se popodne sastanu članovi kra-
ljevske vlade sa članovima NKOJ-
a i AVNOJ-a i da rasprave pitanje
namjesnika." ("Vlada Ivana Šuba-
šića", str. 411)
Kraljevih namjesnika s manda-
tom za sastav zajedničke vlade.
Bilo je to 26. veljače 1945.
Opet je zapelo.
"U saopćenju se kaţe da su
kralj Petar i dr Šubašić na osnovi
dogovora koji su postigli 29. sije-
čnja 1945, zadržali pravo da
imenuju članove namjesništva i, u
skladu s time, kralj Petar je pred-
loţio dr Milana Grola, predsjedni-
ka Srpske demokratske stranke,
dr Jurja Šuteja, ministra financi-
ja u Šubašićevoj vladi i predstav-
nika Hrvatske seljačke stranke, i
g. Dušana Serneca, člana Sloven-
ske ljudske stranke, sa čime se
kraljevska vlada potpuno sloţila."
("Vlada Ivana Šubašića", str. 413)
Nu, nisu se sloţili i partizani.
Saveznicima se pak ţurilo. Bli-
ćio se kraj rata. Iskoristili su u tu
svrhu potrebu za "materijalnom
pomoći", pa su privoljeli kralja i on
je pristao:
"Prema tome, ostalo je samo na
britanskoj vladi, točnije Edenu,
da privoli kralja Petra na popušta-
nje. Eden je razgovarao s kraljem
2. oţujka i već uvečer je ambasa-
da kraljevine Jugoslavije u Lon-
donu dala štampi sluţbeno saop-
ćenje, koje je objavljeno sutra-
dan u svim londonskim i ostalim
novinama. U tom se saopćenju
kaţe da je kralj Petar primio od
predsjednika vlade dra Šubašića,
koji se nalazi u Beogradu, spisak
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 32 ~
četiri srpska, jednog hrvatskog i
jednog slovenskog kandidata za
Namjesničko vijeće, koji su prih-
vatljivi za kraljevsku vladu, NKOJ
i AVNOJ, i da je kralj od toga
broja izabrao tri namjesnika koji
će sačinjavati Namjesničko vije-
će i djelovati u njegovo ime za
vrijeme njegove odsutnosti iz
zemlje. To su dr Srđan Budisav-
ljević (Srbin), dr Ante Mandić
(Hrvat) i inž. Dušan Sernec (Slo-
venac). Kralj Petar je o tome izvi-
jestio predsjednika vlade Šubaš i-
ća." ("Vlada Ivana Šubašića", str.
414)
Očito, za kralja Petra II. naj-
vaţnije je bilo, što će "Namjes-
ničko vijeće djelovati u njegovo
ime", a radilo se o za njega pov-
jerljivim osobama:
"Kralj ima puno povjerenje da
će tri namjesnika lojalno i savjes-
no vršiti svoje teške duţnosti ka-
ko prema narodu tako i prema
Kralju." ("Vlada Ivana Šubašića",
str. 414)
Slijedi ono najvaţnije:
"Točno nakon isteka dobivenog
roka, 3. oţujka, kralj Petar primio
je Ivana Ribara i uručio mu ukaz o
imenovanju Namjesničkog vijeća.
... Prema prethodnom dogovoru,
kraljevski namjesnici su po podne
u 6.45 sati povjerili mandat za
sastav jedinstvene vlade Maršalu
Titu, a dok se nova vlada ne for-
mira drţavne poslove je imao vo-
diti Nacionalni komitet. ... Privre-
mena vlada Demokratske Federa-
tivne Jugoslavije poloţila je sve-
čanu zakletvu narodu pred kra-
ljevskim namjesnicima 7. ožujka
1945. u zelenoj dvorani Narodne
skupštine." ("Vlada Ivana Šubaši-
ća", str. 414)
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 33 ~
* * *
Podsjetimo se sada Odluke,
Zemaljskog antifašističkog vijeća
narodnog oslobođenja Hrvatske, o
ZAVNOH-u kao vrhovnom zako-
nodavnom i izvršnom narodnom
predstavničkom tijelu i najvišem
organu drţavne vlasti demokrats-
ke Hrvatske i njezina čl. 1:
"Na osnovu suverene volje i
prava samoodređenja naroda Hr-
vatske, a u skladu sa odlukama
donijetim na II. zasjedanju An-
tifašističkog vijeća narodnog
oslobođenja Jugoslavije u Jajcu
29.-30. studenog 1943., Zemalj-
sko antifašističko vijeće narodnog
oslobođenja Hrvatske, kao jedini
pravi državni Sabor Hrvatske,
jest vrhovni organ državne vlas-
ti, vrhovno zakonodavno i izvrš-
no narodno predstavničko tijelo
Hrvatske i predstavnik suvereni-
teta naroda i drţave Hrvatske
kao ravnopravne federalne jedini-
ce demokratske federativne Ju-
goslavije."
Tako se je moţda i moglo govo-
riti, ali tek nakon 29. studenog
1945. Prije toga nikako.
Nikako. Vjerojatno ni tada.
Prema
zaključku
Odluke AVNOJa podlijegale
su, s čime se je bez pogovora slo-
ţio i Josip Broz, ratifikaciji od
strane buduće Ustavotvorne
skupštine. Prema tome, te odluke
AVNOJa nikako nisu mogle biti
podlogom proglašenju Zemaljskog
antifašističkog vijeća narodnog
oslobođenja Hrvatske (ZAVNO-
Ha), za "jedinog pravog državnog
Sabora Hrvatske", odnosno za
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 34 ~
"vrhovnog organa državne vlasti,
vrhovnog zakonodavnog i izvrš-
nog narodnog predstavničkog
tijela Hrvatske".
Ovome, naravno, treba prido-
dati i samu okolnost da ničim u
glede toga nije potvrđen "osnov
suverene volje i prava samoodre-
đenja naroda Hrvatske".
Na dalje, to i takvo, sakato
Zemaljsko antifašističko vijeća
narodnog oslobođenja Hrvatske
(ZAVNOH) nije čl. 4. iste Odlu-
ci o ZAVNOH-u kao vrhovnom
zakonodavnom i izvršnom narod-
nom predstavničkom tijelu i najvi-
šem organu drţavne vlasti demok-
ratske Hrvatske dalo ovlast svo-
me Predsjedništvu da imenuje
Narodnu vladu Hrvatske, pa sa-
mim tim niti da imenuje Dr. Alek-
sandra Koharovića ministroma
narodnog zdravlja.
Uz to, ne zna se tko je sve i s
kakvom je sve ovlasti glasovao na
navodnim zasjedanjima ZAVNOHa
u Topuskom dne 8. i 9. svibnja
1944. i Predsjedništva ZAVNOHa
u Splitu dne 14. svibnja 1945.
Konačno, nema niti nikakva do-
kaza da bi se Odjel za fizkulturu
ZAVNOHa, ako je uopće postoja-
o, nalazio u sastavu Ministarstva
narodnog zdravlja Hrvatske, ko-
jim je rukovodio Dr. Aleksandar
Koharović.
Naprotiv, Banovina Hrvatska,
ali i Hrvatski Nogometni savez, o
kojem ovdje nije bilo govora, ali
samo zbog preopširnosti teme, i
te kako je bila nadležna odluči-
vati o sudbini hrvatskih športskih
društava, među njima i o Prvom
Hrvatskom Gradjanskom Šport-
skom Klubu Zagreb, nakon 8. svib-
nja 1945.
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 35 ~
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 36 ~
Slijedi odatle nedvojben i ja-
san zaključak:
Ovlaštenje o nadzoru nad imo-
vinom, zapravo o (pre)uzimanju
imovine hrvatskih športskih druš-
tava i Odluka ministra narodnog
zdravlja o raspuštanju dosadaš-
njih uprava športskih saveza, pod-
saveza, ţupa i klubova, zapravo o
onemogućuvanju njihova djelova-
nja, višestruko se ništetni.
Postoji za nas
dostupno i prihvatljivo rješenje
To rješenje zove se istina.
Za partizane, za boljševike, za
jugo-komuniste laţ je svetinja.
Sve odluke AVNOJa, ZAVNO-
Ha, Narodne vlade Hrvatske, Ov-
laštenje i Odluka Dr. Aleksandra
Koharovića su samo dim i magla.
Omaglica. Maglić, koji je u sta-
nju raspršiti čak i lagani povjeta-
rac.
Nu, toga vjetrića često nema.
Ubojstva, progoni, zatvaranja i
Goli otok, paljenje arhiva, ukla-
njanje pisanih tragova i dokume-
nata, sve su to načini na kojima,
uz pomoć kojih, bi laţ trebala
postati istina.
Nada kaţe: samo privremeno.
Ali, od nekud mora zapuhati
"vjetar s planine".
Sudovi su dobar mijeh, za pod-
pirivanje toga vjetra, za njegovo
stvaranje. Sudovi rade dokumen-
tirano, pa čak i onda, kad su u
rukama Nečastivog i njegovih
slugu.
Zato se Hrvatski uljudbeni po-
kret, u ovom slučaju, glede proš-
losti, ali i budućnosti "Gradjan-
skog", obratio Općinskom građan-
skom sudu u Zagrebu i podnio tri
tuţbe radi utvrđenja ništetnosti,
kojima se predlaţe, zapravo koji-
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 37 ~
ma se traţi donošenje sljedećih
presuda:
PRVA
1. Utvrđuje se ništetnim, kao
doneseno od nenadleţnog tijela, a
suprotno demokratskom moralu i
Ustavu RH, Ovlaštenje Narodne
Vlade Hrvatske, Ministarstva na-
rodnog zdravlja, Dr. Aleksandra
Koharovića br. 823/45 od 5. svib-
nja 1945.
2. Određuje se vraćanje stanja
imovine, arhiva i trofeja u vlasniš-
tvu Prvog Hrvatskog Građanskog
Športskog Kluba Zagreb u pravni
status kakav je bio na dne 5. svi-
bnja 1945.
3. Nalaţe se tuţenicima pro-
vesti postupak povrata imovine,
arhiva i trofeja Prvom Hrvatskom
Građanskom Športskom Klubu
Zagreb, koji su u njegovom vlasni-
štvu, a prema stanju na dne 5.
svibnja 1945.
DRUGA
1. Utvrđuje se kao donesena od
nenadleţnog tijela, a suprotna
demokratskom moralu i Ustavu
RH, ništetnim Odluka ministra
narodnog zdravlja Federalne dr-
ţave Hrvatske Dr. Aleksandra
Koharovića od dne 4. lipnja 1945.
o raspuštanju dosadašnjih uprava
športskih saveza, podsaveza, ţupa
i klubova.
2. Nalaţe se tuţenicima provesti
postupak povrata izvornog imena
Prvog Hrvatskog Građanskog
Športskog Kluba Zagreb.
3. Nalaţe se tuţenicima provesti
do kraja postupak preoblikovanja
Prvog Hrvatskog Građanskog
Športskog Kluba Zagreb u dionič-
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 38 ~
ko društvo, koji je započet 22.
oţujka 1945.
TREĆA
1. Utvrđuje se ništetnim, kao do-
nesenih od nenadleţnih tijela, a
suprotnih demokratskom moralu i
Ustavu RH, Ovlaštenje Narodne
Vlade Hrvatske, Ministarstva na-
rodnog zdravlja, Dr. Aleksandra
Koharovića br. 823/45 od 5. svib-
nja 1945. i predmetna odluka
OZNA od 8. svibnja 1945.
2. Nalaţe se tuţenicima provesti
dostojnu rehabilitaciju igrača
Prvog Hrvatskog Građanskog
Športskog Kluba Zagreb: Emila
Perške Laleca, Dragutina Babića
Brace, Franje Glasera, Miroslava
Brozovića, Florijana Matekala i
Stjepana Bobeka.
3. Nalaţe se tuţenicima o pred-
metnoj presudi na uredovni način
i putem javnih medija s ovom pre-
sudom upoznati hrvatsku, europs-
ku i svjetsku javnost.
* * *
Očekivani posljedak:
Nestat će partizanskog čudo-
višta zvanog Dr. Aleksanadar Ko-
harović, nestat će njegova Ovlaš-
tenja, nestat će njegove Odluke
ministra narodnog zdravlja o ras-
puštanju dosadašnjih uprava
športskih saveza, podsaveza, ţupa
i klubova.
Kao da ih nikad nije ni bilo.
Amen.
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 39 ~
* Dobrotom auktora: Iz knjige o Gradjanskom Zvonimira Magdića, koja uskoro izlazi: "Pobiral sam lopte Franji Glaseru"
Zvonimir Magdić, Zagreb*
Pred zagrebačkim kolodvorom
– vreva. Ljeto je 1944. Tisuće
ljudi. Ĉeka se vlak iz Osijeka. S
njim, na peti peron, dolaze Purge-
ri. Gradjanski. I ja sam u "hrpi". S
menom je moj pajdaš Imbrek. Već
je taj "cug" moral biti tu. Ali, go-
spodo, rat je. Štreke Hrvatskih
drţavnih ţeljeznica su ili pod "op-
ljuvcima" spitfirea ili na partizan-
skim minama. Oni diţu u zrak, sve
"ustaško". Mladi ili stari. Nije
upitno! Pa, prije dvije godine tu
sam, isto tako čekao svoju mamu.
Otišla je po "namirnice" u Bjelo-
var. Ja i tata čekamo, čekamo.
Puni straha. I pitanja: kaj je?
Vlaka nema. Kasno, poslijepodne,
prometni ured je "razglasan":
"Vlak je dignut u zrak!" Koja je to
bila bol. Koji očaj: "Mama ..." Sre-
ćom, njezin je vagon ostao čitav.
"Mama. Nauţivali smo se straha."
Sada, u tri sata čekajući Pur-
gere, vrtim taj stari slikopis. No,
nešto iza tri – evo ih. Gradjanski.
Pljesak potresa "Tomislavac" čiji
je spomenik još samo u postolju.
Ĉeka se da prođe rat, pa bu išel
"gore". To je Frangešov "kipec".
Guram se. Hoću naprijed. Jer nit-
ko nije bliţe Purgerima od mene.
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 40 ~
Ja sam im bil, na svakom "trenin-
gu". Jasno, traţim svog čovjeka.
To je Franjo Glaser. Pa, njemu
sam pobiral lopte. Koliko puta.
Tisuću, više tisuća! Za duţinu tra-
janja čitavog Hrvatskog kraljev-
stva.
Vitak, uspravan, on je junak
pobjede Gradjanskog u Pešti. I
tamo je, na koljenima, po peti put,
mađarski prvak Nagyvarad iz Ve-
likog Varadina. Ne tučen, slišten
sa zemljom: 4:0. Senzacionalnih.
Bila je to najveća pobjeda hr-
vatskog nogometa. Ikada. Purgeri
su svojevremeno tukli Liverpool u
Zagrebu sa 5:1, nabili BSK u Beo-
gradu za bodove, 4:0. Ali, "pomes-
ti" Mađare, kod njih, na Feren-
cvarosevom, to je senzacija.
Ili, nije.
Jer u pentagramu tih nadme-
tanja Gradjanskog i NAC-a, kako
je kraćen Nagyvarad, četiri je
pobjeda plavih i jedna neodlučna
igra, u Varadinu. Gradjanski je na
braniku športa Nezavisne Drţave
Hrvatske, koju, na našu veliku
ţalost i duboku tugu, serviranu,
da mi je znati po kome, osporava i
naše ovozemaljsko utočište Sveti
Otac Benedikt 16. Sorosove novi-
ne urlaju. A, ja sam svjedok, Gra-
djanski ide na boj s Mađarima,
kao Jelačić, u zlokobnoj pratnji
"letećih tvrđava" krcatih tonama
bombi, koje u silnim valovima lete
na Budim. Oko njih, stotine mus-
tanga!, lovaca koji se svijetle kao
sunca! A vlak, drnda, iz kilometra
u kilometar. Ĉak i stojeći, jer ne-
ma sjedećih mjesta.
Vodi se, tamo, borba za slavu
Hrvatske.
Da, naš dragi Sveti Oče, Neza-
visne nam Drţave. I sad su, ti
junaci, pobjednici, u skromnim
odijelima, tu. Među pukom. Među
Hrvatima iz cijele domovine. Pob-
jednici. I, Brozović, koji je uvijek,
pa i sada, u gardu, i Puba Dubac,
koji ima stila. Tu je i uvijek nas-
miješeni Oskar Jazbinšek, koji je
bio čudesan u Pešti, do te mjere
da je krugovalni izvjestitelj Radi-
o-Budapest Egy, prenosio samo
prvo poluvrijeme. Znao je da mu
od drugog, nema koristi. Jer, u
igru je ušao(!), Lešnik umjesto
ozlijeđenog Lokošeka, i zabio sam
- tri gola.
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 41 ~
NAC - Gradjanski 0:4
Gradjanski napušta igralište Ferencvarosa poslije
4:0 pobjede nad Nagyvaradom u Pešti.
S lijeva: Glaser, Pleše, Matekalo, Lešnik, Bobek, Lechner,
Brozović, Dubac, Jazbinšek, Cimermančić i Wolfl
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 42 ~
Rekel je Beli: "A, dečki, da sam
ja bil u formi, dali bi im deset
komada"!
Lešnik, i ta njegova modra ko-
sa, koja blista na ljetnom suncu,
razdragan, okruţen masom. Nas-
miješen. On bi najrađe, znam ga,
zapjevao. Lepi tenor! Ĉak i učenik
operetnog diva Zlatka Šira. Evo i
Koke Kokotovića, koji je uvijek
drag i mirnog Lechnera koji je, na
sve to, mrtav hladan. Jer je i nje-
gov nogomet - "von oben". Mariška
Wolfl, najbolji na terenu u Pešti,
jedva se izvlači iz stiska. On je
očito – gladan. Kod Dolanjskog, na
Jelačić-placu, već ga čeka glava
nekog "švajnera". Cimermančić je
začas nestao. I, nikad nije sam.
Puca ili puce. Kako hoćete. Zvon-
kec je takav. I, basta! Lokošek je
još uvijek novak u momčadi i iz-
bjegava guţvu. Njemu je i stisak
ruku dosta. Ja imam još jednog
svog dečka, Štefa Bobeka. Moj
sused, moj Trnjan. Mladac. U Peš-
ti, do apsolutne nogometne pis-
menosti. Kako je rekel gospon
Vidović, dopredsjednik Gradjan-
skog: "Štef, kao iz knjiga".
Zrak je suh, loman jer fijuče
poput metaka: "plavi, plavi ..."
Nakon toliko ljeta, jedva da
sam svjestan da sam i ja, tu. Dio,
tog velepurgerskog slavlja. Bio
sam prvi koji je, kod mene doma,
u vrt, gdje se kartalo na veliko,
dojurio u nedjelju u devet sati
uvečer, s urlikom. "Gradjanski je
pobijedio sa 4:0.!"
Ljudi, sve sami nogometaši,
odmahnuli su: "Mali, kaj se zafr-
kavaš. Kakvih 4:0!?"
I nastavili svoju pref-partiju,
bez kraja i konca. A, bilo je baš
toliko. 4:0!To je bila športska vi-
jest dana, Drţavne Krugovalne
postaje Zagreb i Banja Luka! Pu-
no, puno tapšanja, zagrljaja, sino-
va, supruga, duţnostnika, jer tu je
i predsjednik Gradjanskog Slavko
Prevendar. Prepoznajem i Martina
Bukovija, podučavatelja plavih,
kojeg nije bilo u rodnoj Pešti. No,
i iz Zagreba, on je poveo momčad
u utakmici s NAC-om, s tri riječi,
saţete u brzojavu: "Mara morala
igrati!" Sam će Wöfl priznat i
priznavati, koliko puta: "Da, pods-
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 43 ~
taknut Marcijevim brzojavom,
zaigrao sam svoju utakmicu ţivo-
ta!" To mu je priznao i inače za-
drti "Nemzethi Sport": „Takvu
igru jednog nogometaša, kao ovu
Wölfla, nismo ovdje već dugo vid-
jeli".
Oni, kaj su imali i Sarosija i
Zsengelera, Bodolu i Kohuta, a
kasnije, i Puskasa!
Sati su prolazili, da bi se mnoš-
tvo, oduševljeno, počelo razilaziti.
Hrvatska je obranjena. Pobjednik
je u modrim majicama Prvog Hr-
vatskog Gradjanskog športskog
kluba.
A vele, da je nije - Hrvatske
- bilo.
Da je nečija. Nije bila ničija.
Ni Hitlerova. Bila je svoja, u sto-
ljetnoj teţnji od punih osam sto-
tina "kervavih" godina da bude –
svoja. I bila je. Ĉetiri godine. S
međunarodnim priznanjem tolikih.
Ĉlanica FIFA-e. A, 'Fifosi' učla-
njuju samo one zemlje koje su –
države.
Achtung! Pozor!
A to putešestvije, u hungarske
puste, počelo je naopako. France-
ka Šoštarića nije bilo na polasku
vlaka. A on je, jedina pričuva Gla-
seru. No, zastoj u Sisku omogućio
je Šoštariću da vlovi svoje Purge-
re. Se dečec valda, negdje dan
prije, naţveglal. Da, to onaj Šoš-
tarić koji bu dvije godine kasnije,
u Moskvi, fliknul flašu votke u
sliku, ni manje ni više, Staljina!
Dani su ţestoki. Teški, ratni, na
nebu ni zvijezda, ali krcato glo-
maznim sivim četvero-motorcima,
nabijenim ko' šipak, bombetinama.
Idu na Peštu. Iz jutra u jutro. I, u
ovo, purgersko, srpanjsko, te če-
trdesetčetvrte. Kad se ne karta,
pilji se kroz prozore u te ptičuri-
ne. Bilo je i zaustavljanja. Pešta
se trese. Umor ubija. Ali i strah.
No, Gradjanski je to. Uvijek je,
kroz povijest tukao baš te velike
strahove. Poslije Pešte ide se u
Veliki Varadin. U vampirsku Tran-
silvaniju. Tamo je grotlo koje je
malo tko preţivio. U zadnjih neko-
liko godina, nitko. Pa ni Ferencva-
ros.
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 44 ~
Hrvatima je dano do znanja:
"Tko tu izvuče ţivu glavu, taj iako
nije pobijedio – pobjednik je!"
Gradjanski nije izgubio: 1:1!
Bukovi je doma komentirao: "Sad
su gotovi, jer oni ne mogla bolji,
mi mogla." Gradjanski je lovio
Sarvarijevih 1:0, i preko Wölfla,
koji je postao "flit" za Pište, po-
ravnao. I, nametnuo svoju igru.
Bio je bolji. Kombinatorniji. I,
opet Lešnik: "Da mi je Cimer (Ci-
mermančić, op.a.) štel dati, ja sam
bil sam, u zadnjoj minuti, mi dobi-
vamo i u Varadinu. Ali, mulec je-
dan, pucal je. I, nije pogodil."
Bio je to veliki uspjeh Purgera.
A, u svetu nedjelju, prvog srp-
nja, uzvrat, u Pešti. Nagyvarad –
Gradjanski. Dva drţavna prvaka.
A, da bude "šareno", Pešta je tog
jutra zasuta angloameričkim bom-
bama iz zraka. Teško bombardira-
nje. Pričao mi je Cimermančić:
"Gledamo u nebo, i odjednom, fiju
...! Kraj samog uha prozujao mi je
špliter! Mislil sam si, Cimer, Ci-
mer, si skoro bil visuljak!" Valja-
nju liberatora nikad kraja. Grad
se trese. I, jasno, upit u očima
Purgera: "Bu se uopće igralo ...?!"
Pokazivao mi je kasnije, "fotić"
Milan Pavić, sliku u kojoj je ek-
splozija zabila teški betonski blok
u drugu kuću. Jezivo. Ipak, sve je
prošlo. Zrak opet diše plavetilom.
Ide se na igralište Ferencvarosa.
Znatiţeljnika sva sila: "Dečki, ima
kaj rulje?" Ne, da ima. Trideset
tisuća! Gotovo, dupkom puno. No-
gomet je to. A igraju Mađari i –
Horvati! I ide se. Nakovci su obe-
ćali da buju sprašili Purgere, još u
Zagrebu, kad je Gradjanski bio
2:0 i 1:0 (uz Poglavnika u loži)
bolji. Grozili su se sa "travom",
jer Purgeri igraju na lešu! Pa, kaj
je onda bilo ...?
Za razliku od Varadina, ovdje,
u Pešti, Purgeri su se osjećali slo-
bodnije.. I već na samom početku
preuzeli su igru u svoje ruke. Ušli
su u taj silni dvoboj s velikim po-
letom. I, samouvjerenošću. I, za-
čas, postali gospodari situacije.
Redale su se, za redom, plave na-
vale na vrata Mađara. Bobek, moj
lički "Trnjan", kao gost i vođa
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 45 ~
Dr. Nikola Mandić,
predsjednik Hrvatske drţavne vlade,
primio je u zagrebačkom Gradskom podrumu
Gradjanski poslije 4:0 pobjede u Pešti protiv Nagyvarada.
Rukuje se s Lešnikom, desno od Lešnika su Wolfl, Brozović,
Kokotović, Jazbinšek ...
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 46 ~
navale, često je upošljavao kri-
la, pa su Cimermančić i Kokotović
bili glavni nositelji naleta i najve-
ća opasnost za elastičnog Vecse-
ya, koji je ne tako davno, oduševio
Zagreb. Hrvati su igrali mnogo
brţe i jednostavnije od Nagyva-
rada. I, ta premoć ostvarena je
već u devetoj minuti.
Koka Kokotović je prodro lie-
vim krilom i ubacio loptu Bobeku,
koji je odmah, vješto proigrao
Lokošeka, na stabilnim, snaţnim
nogama, njegov je udarac teţak i
– neobranjiv. Ne, najbolji mađar-
ski vratar Vecsey nije mogao
spriečiti pogodak. 1:0 Gradjan-
skog. Očito, počelo je.G ledalište
je, iako je vruće, pod hladnim tu-
šem, dok se igrači Gradjanskog
radosni, grle. I oni imaju svoj
zbor. To su Hrvati iz Bačke i
ciele Mađarske koji su došli
bodriti Purgere. Mađari odmah
uzvraćaju. Napadaju. Ali je pred
purgerskim vratima neprobojan
zid. Nema prolaza. Ĉak ni takvom
majstoru kakav je Bodola. Ili,
Sarvari. Sve, što eventualno pro-
đe kraj sjajnih braniča Brozovića
i Dubca i nesavladivog Jazbinšeka
lovi nepobjedivi Glaser. Njegova
mirnoća i teško iskustvo, u punom
su pogonu. Nema mu ravna.
Ubrzo se Purgeri vraćaju u igru
i, opet, tko zna po koji put, izvode
niz opasnih navala. Sjajno igra
Wölfl. Mariška, kako mu tepaju
drukeri Purgera, sve vidi, sve ču-
je. Ne pašu mu oštri Mađari, ali su
njegove lopte točne i dane uvijek
na vrijeme, na čistu uporabu. Da,
da. Mađari štartaju tvrdo. I, u 34.
minuti marljivi Lokošek, napušta
igru. Ulazi Beli Lešnik Bobek sada
igra desnu spojku. I, gle! Stari
lukavac, beli Lešnik, zabija drugi
gol. 2:0 Gradjanskog.
To je već ţivi igrokaz. Kako?
Najprije su Lechner i Pleše ispleli
malu bravuru pa je lopta poslana
do Cimermanćića koji, na svoj na-
čin, bez oklievanja, daje Lešniku.
Beli je poveo nekoliko koraka,a
onda, opalio. Prebrzo za mađar-
skog vratara. 2:0! Sad je gledališ-
te i ono, domaćih, zaigralo dlano-
vima na pljesak Purgerima. Ljudi,
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 47 ~
Ivan (Oskar) Jazbinšek i Gustav Lechner
Budimpešta: NAC – Gradjanski 0:4
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 48 ~
u Pešti! Gradjanski igra izvrsno.
Puni ih je teren. Plave majice, bi-
jeli rukavi! S grbom koji znači: in
hoc signo, vinces; u ovom ćeš
znaku pobiediti! No, Mađari se
"čupaju". Vraćaju ritam igre. Idu
ţestoko. I, oštro. Glaser je prisi-
ljen intervenirati. Njegova pojava,
uspravnost kojoj nema ravna, odu-
ševljava. Dobri stari Franjo! Ob-
rana je plavih na mjestu. Ne, Ma-
đari ne prolaze.
Još je jedan igrač u velom za-
mahu. Njegova je forma gotovo
natprirodna. Ima sve. Nosi sve.
Da, Jazbinšek. Sve niske su lopte
su kod njega, sve visoke, na nje-
govoj glavi. I, kad ima dvojicu, pa
čak i trojicu pred sobom, on je
pobjednik. Nije slučajna njegova,
zagrebačkog fakina, logika: "Ja
čuvam trojicu, vi ostale ...!" Tu ne
pomaţu ni Bodola ni Sarvari. Da-
nas nema ni Totha "harom". Broj,
tri! I gledalište shvaća veličan-
stvenost Oskarove igre. Skandira:
"Jazbinšek, Jazbinšek ..." Bilo ga
je i na toj, obećanoj zelenoj travi.
Jer Varadinci traţe Glasera i –
silom. Glaserove su šake čvršće,
snaţnije daleke. Kao nikad. I kraj
poluvremena. Obojenog – plavim!
Nastavak.
Gradjanski je pun samopouzda-
nja. I vjere. On je dominus litis.
On, gospodari situacijom. Od pr-
vih časaka. Mađari su, doslovce,
rastrojeni. Gradjanski sad igra
krasno. Gledalište, objektivno,
plješće. Dapače, ono i bodri Pur-
gere! A, onda curi 32. minuta.
Senzacionalna. Gradjanski vodi s
3:0!
Tko je zabijač. Jasno, Lešnik.
Poslije Cimerova dodavanja, lopta
pada baš pred Belog. E, takav
zicer, Lešnik ne propušta Ni ne
oprašta.
"Vecsey, čuvaj onaj kut ...!"
Pokazuje mu ispruţenom ru-
kom, ali Mađar je omamljen. Kas-
ni. Zbogom!Veselje je oblilo Pur-
gere. A, Mađari? Oni su potpuno
hin. Plavi doslovce gospodare igra-
lištem. Na travi, koja se vedro
zeleni, njihova lopta sklizi od noge
do noge. Sad, plavi igraju za pub-
liku. Publika im srdačno uzvraća.
A onda, ovo je vrhunac, odigrana
je još jedna velika prilika. U njoj,
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 49 ~
duboko je Belac Lešnik. Opet on.
To je Mariškino dodavanje. I ne-
ma milosti za tog akrobatu
Vecseya. 4:0!
Ludnica! Zagreb bu se napil.
Sad počinje čista plava ekshibici-
ja. Svaki se od igrača natječe tko
će više pokazati od svog bogatog
znanja. Nagyvarad je potpuno
potisnut. Sav je u obrani. Grčevit,
napet, slomljen. To Varadin, grad
prve vjerske tolerancije u Euro-
pi(!), ne pamti. Navale su im prori-
eđene i ne prolaze dalje od crte
kaznenog prostora Purgera. Pur-
geri su utopljeni u vlastitu igru i
za njih, protivnika više i nema.
Ipak, pojavila se prilika i za -
peticu.
Lešnik je razigrao Kokotovića,
ali je njegov pucanj, već širom
otvorenih vrata i bez Vesceya,
završio u vratnici! Očito, nekom
pašu te purgerske "četvrtice".
Kome Mađari plješću, takvi su,
osim svojima. Nikom. Danas, poz-
dravljaju, široko - Gradjanski.
Toplo. Iskreno. Športski. I – ljudi
moji, kraj.
Vele-pobjeda Gradjanskog.
Poviestna. I, zadnja, u nizu pla-
vih velikanki. Jer, takvih više neće
biti. Na istoku – boljševici, na za-
padu - saveznici. A ja, u sredini ...!
Oko Purgera, koji ponosno u širo-
kom lancu (čarkarskom) pozdrav-
ljaju, ponosna koraka, općinstvo.
Grmi. Ovo nisu boengi, ovo su Peš-
tanci, veliki nogometni šmekeri.
Gradjanski je oduševio. Sve. I,
Europu.
Svaki od njih. Glaser, Brozović,
Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner,
Cimermančić, Wölfl, Bobek, Loko-
šek, Lešnik, Kokotović, Matekalo.
Hrvatski je nogomet na krilima
slave… Gradjanski je igral bolje
nego ikada. I na kraju, tko zna po
koji put mrmlja Belac Lešnik:
"Im mater, da sam ja bil u
formi, dali bi im deset koma-
da."
Sic! U zagrebačkom gradskom
podrumu, banket kojeg vodi sam
predsjednik hrvatske državne
vlade dr Nikola Mandić.
Za Purgere.
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 50 ~
Skupština Hrvatskog uljudbenog pokreta na sjednici odrţanoj u Kopru, Re-
publika Slovenija, dne 25. lipnja 2011. donijela je sljedeća:
OPĆA NAĈELA
HRVATSKOG ULJUDBENOG POKRETA
§ 1.
Republika Hrvatska drţava je Hrvata: katolika, muslimana, pravoslavaca i
vjernika ostalih vjeroispovijesti, kao i bezvjeraca, te svih drugih osoba,
koje imaju njeno drţavljanstvo.
§ 2.
Hrvatski Drţavni Sabor staleška je zakonodavna ustanova Republike Hr-
vatske u kojemu su, proporcionalno svojoj brojnosti, zastupljeni svi slojevi i
svi svjetonazori drţavljana Republike Hrvatske. Republika Hrvatska jedna
je izborna jedinica.
§ 3.
Bosanski muslimani podrijetlom su Hrvati, pa - ne niječući Bošnjacima pravo
nacionalnog izraţaja - imaju pravo osjećati se, izjašnjavati se i biti dijelom
cjelovitog hrvatskog naroda.
§ 4.
Razgovori Republike Hrvatske i Europske Komisije o pristupanju Republike
Hrvatske Europskoj Uniji moraju biti ravnopravni, javni i pošteni, a u njima
trebaju sudjelovati svi slojevi hrvatskog društva, a ne samo vladajuća jugo-
boljševička klika, koja je od 1991. na vlasti u Republici Hrvatskoj.
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 51 ~
§ 5.
Republika Bosna i Hercegovina, kao drţava i hrvatskog naroda, mora imati
isti poloţaj: sadrţajni i vremenski, s Republikom Hrvatskom u postupku pris-
tupanja Europskoj Uniji.
§ 6.
Sve zakonodavne, sudske i izvršne odluke jugo-boljševičkih vlasti, koje su
donesene i provedene prije odrţavanja Ustavotvorne skupštine 29. studenog
1945., a u suprotnosti su s Uredbom o Banovini Hrvatskoj ("Sluţbene novi-
ne" br. 194, A-LXVIII, od 26. kolovoza 1939. i "Narodne Novine" br. 196 od
30. kolovoza 1939.) i s Uredbom o poslovima pravde ("Sluţbene novine" br.
227, LXXIX, od 5. listopada 1939. i "Narodne novine" br. 226 od 6. listopa-
da 1939.) ništetne su.
§ 7.
U Republici Hrvatskoj ne priznaju se odluke neregistrirane boljševičko-
partizanske udruge zvane ZAVNOH, jer njeno postojanje i njene ciljeve
nikada: ţivotno i oblikovno, nije potvrdio hrvatski narod.
§ 8.
Provest će se deboljševizacija, dekomunizacija i dejugoslavizacija svih vr-
hovnih drţavnih tijela Republike Hrvatske, posebno Hrvatskog Drţavnog
Sabora, Predsjednika Republike Hrvatske i Vlade Republike Hrvatske.
§ 9.
Sva prirodna bogatstva Republike Hrvatske cjelovito su zadruţno vlasništvo
svih njenih drţavljana. Pobornici smo "gospodarstva zajedništva" (Economia
di Comunione). Preziremo komunizam i liberalni kapitalizam.
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 52 ~
PJESMA HRVATSKOG FENIKSA
Dubravka Vučković Perišin,
Kaštela – 19. lipnja 2011.
Hrvatskoj braći i sestrama
Stih moj, pjesmu tko li mi to krade
Bez vjere, ostavit me htijuć i nade
Noći mrkle, bez zvijezda sjaja
Tminom crnom obgrlile zmaja
Jezicima plamnim koj' mi pjesmu prţi
Pjesma, ne sluteć da mi u biću je i srţi
U srcu mom duboko da vri i ključa
Poljanama sjajnim čineći bespuća
Luč to je što tminu zorom tvori
Sunca trakom, zvijer što mori
Ţivota soci, zvijeri sad su na uviru
Pjesme moje zvuci s nebesa izviru
Umilniji od harfe, od granita tvrđi i oniksa
Gudalo ih poje Hrvatskog Feniksa
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 53 ~
Dragutin Šafarić: Macelj - Fruki
§ 10.
Svi zločini boljševičko-komunističkih vlasti izvedeni u Hrvatskoj i širom
svijeta, bilo na štetu Hrvata kao pojedinaca, bilo na štetu hrvatskog naroda
kao civilizacijske i uljudbene činjenice, počinjeni u razdoblju od 1941. do
2011., bilo fizičkim terorom, bilo zakonodavnim i upravnim aktima, bilo pri-
jevarama i obmanama, zločini su protiv čovječanstva i čovječnosti.
§ 11.
Sustav načina provedbe i korisnika pretvorbe i privatizacije društvenih
gospodarskih poduzeća u Republici Hrvatskoj predstavlja nemoralan čin,
nemoralnu pojavu, te se kao takav u cjelini smatra ništetnom.
§ 12.
Republika Hrvatska jamči za štednju u Hrvatskoj Poštanskoj Banci, gdje i
drţi novac s proračunskih računa na svim razinama, kao u zadruţnoj banci
svih drţavljana Republike Hrvatske.
dr. sc. Tomislav Dragun
predsjednik
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 54 ~
Dr. Ivo Kraljević
Prvi predsjednik Hrvatskog Nogometnog Saveza
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 55 ~
Dalibor Zovko,
"Razgovor sa Zvonimirom Magdi-
ćem Amigom", euronogomet.com,
3. listopada 2010.
Ono što je za katolike Sveti
Otac to je Zvonimir Magdić Ami-
go za sve sportske zanesenjake i
ljubitelje najvaţnije sporedne
stvari na svijetu u Hrvata, a zasi-
gurno i šire! Svjedok oba prvi-
jenca hrvatske nacionalne mom-
čadi 1940. protiv Švicarske i
1990. protiv SAD-a.
Autor knjiga poput Legende
Zagrebačkog Nogometa, Marado-
na "Mali Zeleni", Bajdo Vukas i
drugih. Istinska legenda hrvatske
športske riječi. Dugogodišnji no-
vinar zagrebačkih Sportskih No-
vosti i Sprinta. Danas pomalo za-
boravljen od hrvatske "građan-
ske" uljudbe ovaj istinski gospo-
din i doajen športskog novinarstva
probija sve granice i ne odustaje!
Naime čovjek radi punom parom i
priprema iznimno vrijedne knjige
o hrvatskom nogometu. Zatekli
smo ga u domu na Zagrebačkim
Sveticama iza kako on veli starog
placa Haška (danas Dinama) u
Maksimiru s suprugom Zdenkom.
Ona nam pripovijeda da je Zvone
poput djeteta i kako ga uistinu
raduju sitnice. Započeli smo raz-
govor vraćanjem u djetinjstvo
ovog velikog čovjeka:
Rođeni ste Zagrepčanin. Kakva
je bila slika grada u to vrijeme.
Igrali ste kao dečkić nogomet?
Da! Rođen sam na Peščenici ali
vrlo brzo preselio na Trnje. Tako
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 56 ~
da se mogu nazvat Trnjanom. Ig-
rao sam kako ne. Tad je bilo do-
voljno ledina za sve. Kod na se to
kaţe "na šodru―, u biti to su oni
kamenčići. Po cijele dane smo jur-
cali za loptama raznoraznim jer je
pravih bilo vrlo malo u to vrijeme.
Zagreb je u to vrijeme imao veliki
broj igrališta.
Kako je započeo vaš put pisa-
lački? Tko je "kriv" za to?
Poglavnik! (smijeh). Te 1941.
nam je ispisao diplome nešto rani-
je i imao sam više vremena boravi-
ti po lešu gdje sam promatrao
veličine kao Glazer, Ico Hitrec,
Ĉajkovski, Kacian, Cimermančić,
Wölf kasnije su došli Bobek i Šoš-
tarić… Markirali smo tih godina iz
škole. Mjesto da sam ispisival'
latinski ja sam lepil slike igrača
pa sam znal' zaradit kolac u školi.
Navijali ste za Građanski?
Da! Moj otac je bio politički
djelatan HSS-ovac i on je pripa-
dao samom intelektualnom vrhu
tog vremena. Prenio je na mene
ljubav prema našem klubu koji je
bio poseban. To je nogometna
aristokracija koja se mogla no-
siti s bilo kojim klubom tog
vremena u svijetu. Momčad je
sazrela i bila na vrhuncu između
1941-1945 godine!
Danas Dinamu ţele prišiti
'privjesak' Građanski? Kakvo je
vaše mišljenje o tom pokušaju?
Naziv Građanski nikako ne mo-
ţe bit kako vi kaţete privjesak!
Ili je' ili nije! Trećeg nema! Moţ-
da su namjere u biti dobre ali
logika na kojoj rade pokus prei-
menovanja je maglovita, jer po
toj logici prelaska ljudi iz Gra-
đanskog najveće pravo da se zove
Građanski danas ima FK Partizan
što je naravno neprihvatljiv para-
doks.
Zagreb je u to vrijeme prijes-
tolnica srednjoeuropskog nogome-
ta?
Svjetskog! Pored Građanskog
tu ste imali jedan Hašk ili jednu
Concordiu. Zagrebački klubovi su
bez problema tukli Reala, Juven-
tusa, Liverpoola, Barcelonu, Wie-
nu u vremenu dva svjetska rata!
Mađarskog prvaka smo tukli 4
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 57 ~
puta i jednom je bilo neodlučeno.
Ne treba zaboraviti i da je prvi
radio-prijenos bio 17. srpnja
1927 utakmice HAŠK-Građan-
ski. Prenosio ju je Marijan Polić
tada student prve godine Pravnog
fakulteta.
Zagreb je dobro ţivio tih godi-
na?
U kraljevini je bilo teško ali
nakon slobode bilo je blagosta-
nje. Ljudi su bili sretni. Na sve
strane su bile igranke, krugoval
je širio pozitivne stvari, izdava-
štvo je cvjetalo, poezija, glaz-
beni šlageri, slikopisi. Prva noćna
utakmica igrana je na igralištu
Concordije 31' u Kranjčevićevoj.
Zar se nije osjećao rat?
Teško je sad to opisati. Taj os-
jećaj. S jedne strane je cvjetao
ţivot a s druge smo ţivjeli u tom
jednom okruţenju kojeg nismo bili
svjesni dovoljno. Naravno da se
osjećao rat. Posebno saveznička
bombardiranja pred kraj rata.
Volio sam zrakoplove, jer je kod
nas bilo uzletište. Jednom prigo-
dom bombardiranja Zagreba kri-
omice sam izišao gledati kako le-
te. Jedan očev prijatelj mi je
opalil' pljusku koju i danas pam-
tim. Tim činom me vjerojatno
spasio.
Kraj rata 45 ste dočekali u
Zagrebu. Imali ste 15 godina?
Da! Moja mati je bila na boles-
ničkoj postelji i moj pokojni otac i
ja smo je ostali njegovat. U to
vrijeme u Zagrebu se slilo preko
pola milijuna ljudi iz svih krajeva.
Zanimljivo je da se igrao nogo-
met cijelo vrijeme. 5. 5. 1945.
se igrala službena utakmica iz-
među Uskoka i Zelenih, 8. 5.
1945. su partizani ušli u grad.
U filmu 'stoljeće hrvatskog
nogometa' u kojem ste scenarist
spominje se korisnica za Hajduk?
Hoćete li nam objasniti o čem je
riječ?
Naravno! Početkom 45. godine
zagrebački klubovi su igrali me-
đusobno utakmice koje su bile
izuzetno posjećene. Sav novac
prikupljen iz tih ogleda trebao je
otići za Hajduk u Split, jer su
Zagrepčani ţeljeli ponovno gledati
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 58 ~
Hajduk u našoj ligi. Ne znam gdje
je završila ta korisnica.
Danas postoji taj grdni nes-
porstki antagonizam između Spli-
ta i Zagreba?
Da! To je nešto što netko pot-
paljuje već jako dugo na jedan
neprirodan način. Nedavni primjer
dečkića iz Dinama i Hajduka na
Jelačića placu moţe biti uzor po-
našanja za sve nas.
Ispisali ste najljepšu knjigu o
Bajdi Vukasu a nadimak "mali ze-
leni" za Maradonu je vaše vlasniš-
tvo?
Bajdo je purger velikog srca i
vrhunski nogometaš. Lijepo što se
Split sjetio podignuti spomenik
tom velikanu na starom placu. A
"Pelusa" Maradonu sam pratio od
najranijih dana kad je kao 16-
godišnjak gostovao u Austriji s
Argentinom do dolaska u Barcelo-
nu, Napulj, Sevillu. On uistinu jes-
te "mali zeleni".
Tko je znači najbolji nogome-
taš svih vremena po vašem sudu?
Pele-Maradona-Messi!?
Di Stefano!
Jeli to moguće pored spomenu-
tog trojca?
Apsolutno da! I ovo tvrdim s
punom odgovornošću!
Od Hrvata?
Ico Hitrec! O njemu pišem
knjigu upravo! I ţelja mi je da i
drugi prepoznaju tu vrijednost za
naš nogomet i podupru ovaj pro-
jekt. Prohujala su ljeta, ratovi,
nestala stara igrališta, mijenjali
se klubovi, padale zastave i ljudi,
ali on je ostao uvijek s nama.
Franju Glazera posebno pamti-
te?
"Mama, Tata, dragi Bog i Gla-
zer." (smijeh). To je bila filozofi-
ja mog djetinjstva. Stajao bih iza
branki dok su trajale tekme i sva-
ki njegov pokret sam pamtio. Ja
sam također na ledini branio kad
bi u kvartu igrali nogomet. Glaze-
ra sam oponašao u svemu.
Gospodin Glazer je sudjelovao
u podizanju mostarskog Veleţa
iza drugog svjetskog rata.
Naravno. Sjećam se da mi je
uvijek pominjao madam Nedu Sli-
šković i njene kulinarske sposob-
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 59 ~
nosti. Posebno je volio Nedine
palačinke.
Koga još pamtite iz Mostara u
to vrijeme?
Pa evo vrijedno je spomenuti i
rahmetli Mehu Sefića. On je
veliki glazbeni umjetnik koji je
pjevao na Zagrebačkom krugo-
valu šlagere tog vremena. Napi-
sao je i neke pjesme za legendar-
nog Andriju Konca. U hotelu Ruţa
smo se zajedno znali prisjećati
tih radosnih dana. Iskreno bi mi
se obradoval' svaki puta kad bih
svraćao u Mostar. Znao mi je
pjevušit svoju "Uspavanku".
Netko od nogometnih imena?
Pa tu je Meho Brozović iz Mos-
tara. Rijetki su bili u zagrebačkim
klubovima sa strane u to vrijeme.
Svi što su dolazili južno od Save
imali su nadimak "Meho". Ostao
je u Sarajevu kad je zaratilo 90-
tih, gdje je ispisao najljepšu no-
gometnu priču 67. kad je s Ferha-
tovićem i dečkima osvojio drţavno
prvenstvo.
Sjećate se Asima Ferhatovića
Haseta?
Kako ne! On je bio pozvan za
onu državnu momčad i pobjegao
je. Takvi se više ne rađaju! Koji
jedu ćevape, puše, piju, sevdalije i
najbolji su na travnjaku! Takve
sam oboţavao! Danas je previše
zabrana a nikad se nije lošiji no-
gomet igrao.
Osim Haseta? Koga biste još
izdvojili?
Osima Straussa! I Safeta! Ta
tri su poput Pelea, Maradone i
Messia kad bi se radila uspored-
ba. Svaki ima svoju vrijednost i
svaki je na poseban način obilje-
ţio svoje vrijeme. Šteta što Suši-
ća nismo uspjeli dovest u Dinamo.
Što vam znači ime Muhamed
Mujić?
Grande Mujić!!! Dinamo je za-
kasnio s njim 2 godine. Veliki ig-
rač. Propustili smo ovdje i Sulej-
mana Repca kojeg je ćopio Haj-
duk, a nudio se Dinamu. Rebac je
50-tih igrao za Hrvatsku izab-
ranu vrstu prijateljsku utakmicu
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 60 ~
protiv Indonezije. Bio je i Gor-
dan Irović zvani "kamikaza" koji
je došao iz Veleţa tu kod nas. Iz
smjera Zagreba put Mostara je
otišao naš Haškovac Toni Bolfek.
Sjećate se mostarskog BMV-
a!?
Posebno V-a! Naime, bila je 70-
ih, neka drţavna momčad je igrala
u Africi. Vladala je malarija i bilo
je "opsadno" stanje. Svi su bili u
trci i nervozni. Bila je i zabrana.
Naime gotovo ništa se nije smjelo
jesti. E sad, u toj guţvi jedino je
Vladić bio miran. Ja mu priđem
dok je sjedio za stolicom "noga
preko noge" na drugoj stolici i
pitam ga "Vladiću zaboga kak mo-
ţete bit tak mirni?" A on će meni:
"Amigo mogu ja ovako povazdan".
To mi se tako urezalo u pamćenje
da sam morao baš taj detalj prep-
ričat.
Ostavljamo tako ovog ţivahnog
gospodina izuzetno ţilava duha i
razgovorljiva o svemu na lagan
način svojstven velikim ljudima.
Ispred redakcije lista smo daro-
vali gospodinu Magdiću nogometne
rekvizite (kačket, svečanu veštu
Zrinjskog, bedţ i zastavicu) a
grafički urednik našeg lista daro-
vao mu je zrakoplovni model
Njemačke Štuke čemu se Amigo
razveselio poput djeteta i primio
suznih očiju. Izrazio je veliku
ţelju za dolazak u Hercegovinu za
koju ga veţu lijepe uspomene.
Zbog problema s nogama i kosto-
boljom bit će moţda teško, ali uz
dobru volju dobrih ljudi ništa nije
nemoguće.
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 61 ~
dr.t – www.hrsport.net
Prvi športski prijenos obavljen
je u Pragu, 6. listopada 1926. Ra-
dio Zagreb počeo je s radom 15.
svibnja iste godine. 17. srpnja
dvadesetsedme, vrši prvi radio-
prijenos jedne nogometne utak-
mice u nas. Inicijativu za prijenos
dao je Zagrebački nogometni pod-
savez - ZNP. Pišu "Novosti" od 17.
srpnja 1927, u članku "Zagrebač-
ka radio-stanica i ZNP.
"Upravni odbor ZNP-a poduzeo
je u posljednje vrijeme korake da
se sport što više popularizira, pa
je u tu svrhu stupio u kontakt i sa
zagrebačkom radio-stanicom. Pr-
egovori su uspješno završeni, pa
će nedjeljnja finalna utakmica
HAŠK - Građanski biti prenošena
putem radija. Cijelu utakmicu go-
vorit će u megafon g. Vilim Brkić,
a prije utakmice razjasnit će slu-
šateljima svrhu odigravanja utak-
mica za Balokovićev pokal. Kod
predaje pokala pobjedničkoj
momčadi pomaknut će se megafon
na igralište, kako bi slušatelji bili
točno informirani o svim fazama
ove naše velike derbi utakmice.
Tako će se u megafon javiti svaki
igrač koji imade loptu, faul, gol
itd. Na igralištu će biti postavlje-
na dva megafona.
Sinoć i večeras zagrebačka ra-
dio stanica javila je svojim pret-
platnicima postavu momčadi, cije-
ne ulaznica, početak utakmice.
ovo je prvi puta kod nas da se
pomoću radija popularizira nogo-
metni sport, te vjerujemo da će
ovaj pothvat naići na simpatije
kod općinstva."
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 62 ~
2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2
~ 63 ~
I, u "Rasporedu zagrebačke
radio-stanice", stoji:
"Nedjelja, 17. srpnja - 5.15;
prijenos nogometne utakmice za
Balokovićev pokal: HAŠK - Gra-
đanski sa igrališta Građanskog.
Izvjestitelj g. Vilko Brkić, poslo-
vođa Zagrebačkog nogometnog
podsaveza. Građanski je pobijedio
HAŠK sa 4:2.
Ali, tko je obavio prvi prijenos
u nas, Brkić ili netko drugi...? Hr-
voje Macanović, koji, dvije godine
kasnije, i sam stupa na mikrofon -
scenu, prijenosom veslačkih utrka
na Savi, našao je i tog prvog radio
- reportera. Vilim Brkić je dao
samo nekoliko uvodnih riječi, ali
prijenos utakmice Građanskog i
HAŠK-a, prvi u nas, obavio je Ma-
rijan Polić, tada student prve
godine Pravnog fakulteta. Zašto
baš Polić?
Vjerojatno stoga što se studio
Radio Zagreba nalazio na Gornjem
gradu, na Markovom trgu, u kući
Polićeve tetke Zdenke Rakovac.
Prostorije radija bile su male, pa
se, za lijepog vremena, sluţbenici
radija na čelu sa dr. Ivom Šter-
nom, radije sastaju pod krošnjom
velikog stabla u malom dvorištu
nego u tim, tijesnim prostorijama.
Tim sastancima, više iz radozna-
losti nego iz potrebe ponekad je
prisustvovao i mladi Polić. Bio je
daleko poznatiji kao igrač tenisa
nego kao "nogometaš". Ipak, bio
je sportaš i "kolegij" je predloţio
da Marijan Polić i obavi taj prvi
radio - prijenos. Sam Polić ovako
se sjeća "purgerskog".
"Osjećao sam se kao da su mi
noge odrezane. Međutim, još u
prvom poluvremenu nestala je
svaka trema, jer me je igra zani-
jela. Brzopleto sam prihvatio pri-
jedlog da obavim taj prijenos,
pošto nisam imao nikakvih iskus-
tava. Siguran sam da sam bio dru-
gi ili treći sportski radio-reporter
u Europi. Tek sam kasnije čuo za
Bečanina Schmiegera ili za Laufe-
ra u Pragu. Prijenos sam obavio iz
Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.
~ 64 ~
otvorene loţe, što obzirom na
prisutnost gledalaca nije bilo ugo-
dno, ali je prijenosu dalo akustič-
nu podlogu i neposrednost. Svi su
bili zadovoljni, a radio-stanica je
primila mnogo pisama naročito iz
provincije s poticajem za daljnje
prijenose. Zahvalio sam i dvojici
tehničara koji su mi omogućili
prijenos (spoj ţica na telefon na
igralištu, prastari mirkofon na
staklu osjetljiv na svaki dašak
vjetra), a tehničari Kopsi i Mundi
su se snalazili u svakoj situaciji."
Marijan, kasnije doktor prava,
Polić, radio je sve do 1932. Oko
pet godina javljao se za Radio
Zagreb i dalje s utakmica nogo-
metaša i tenisača. Iza njega dola-
zi Hrvoje Macanović, pa Mladen
Delić, iskričavi Ivo Tomić, Jura
Dodig, Fredi Kramer. A novi su val
Ognjen Naglić, Ivica Škopljanac i
Krešimir Ĉampa.
Građanski - HAŠK 4:2 (2:1)
Zagreb, 17. srpnja 1927. Igra-
lište Građanskog.
Gledalaca 3.500.
Sudac: Pađen.
Strijelci: 1:0 Babić II. (12), 1:1
Zinaja (32), 2:1 Babić II. (38),
2:2 Zinaja, 3:2 Urbanke (82), 4:2
Pasinek (87).
GRAĐANSKI: Mihelčič, Gmaj-
nički, Mantler, Babić I., Cindrić,
Remec, Urbanke, Preška, Pasinek,
Babić II, Kreč.
HAŠK: Mitrović, Hana, Daso-
vić, Kunst, Kolibaš, Kriţ, Zinaja,
Hitrec, Agić, Wolf II., Wolf I.
Cijela utakmica prenošena je
radiom. Na tribini je bila instali-
rana postaja za mikrofon. Funkci-
onirala je izvrsno, pa su mnogi kod
kuće točno bili upućeni u ţivahan
tok igre Građanskog i HAŠK-a za
Balokovićev pokal.
Liskovo d.o.o. za poslovne djelatnosti
Zagreb, Pete poljanice 7 registriran 1992.
Ţiro-račun: 2340009-1110043470 PBZ d.d.
Matični broj: 3895009, OIB: 35780633819
e-mail: liskovo.zagreb@gmail.com
tel: 01/2923756, fax: 01/2923757
Djelatnost: računalne i srodne aktivnosti, savjetovanje u vezi s
poslovanjem i upravljanjem, promidţba (reklama i propaganda),
djelatnost nakladnika, distribucija tiska, djelatnost javnog
informiranja, poljoprivredna djelatnost, prerada u ekološkoj
proizvodnji, trgovina ekološkim proizvodima, neprerađenim
biljnim i ţivotinjskim proizvodima te proizvodima koji su potpu-
no ili dijelom sastavljeni od takvih proizvoda, zdravstvena
zaštita bilja, proizvodnja, prerada, unošenje iz trećih zemalja
ili distribucija određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih nadzi-
ranih predmeta, poslovi suzbijanja štetnih organizama ili uni-
štavanja bilja, biljnih proizvoda i drugih nadziranih predmeta
za koje su naređene mjere uništenja, sudjelovanje u športskom
natjecanju, športska priprema, športska rekreacija, športska
poduka, upravljanje i odrţavanje športskom građevinom, turi-
stičke usluge koje uključuju športsko-rekreativne ili pustolovne
aktivnosti, ostale turističke usluge, turističke usluge u ostalim
oblicima turističke ponude, kupnja i prodaja robe, obavljanje
trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom trţištu,
zastupanje inozemnih tvrtki, proizvodnja i uzgoj uzgojno valja-
nih ţivotinja, oplođivanje domaćih ţivotinja, trgovina uzgojno
valjanim ţivotinjama i genetskim materijalom.
top related