historijska topografija ilirskih zemalja

Historijska topografija ilirskih zemalja

• U kontekstu savremena topografije ilirski narodi su naseljavali prostor od Julijskih Alpi na sjeveru do Epira na Jugu i od obala Jadranskog mora na zapadu do rijeke Morave (Agnos) na istoku.

• Naseljavali su prostor savremenih država : Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore,Makednojie, Albanije i djelimično Austrije i Mađarske.

Izvori za ilirsku topografiju• Mitovi : a) Mit o Argonautima ( prema ovom mit su Argonauti nakon što su se domogli u Kolhidi svetog runa krenuli niz Dunav, te došli na sjever Jadranskog mora. Putovanje Argonauta je analizirao Apolonije Rodjanin u III stoljeću p.n.e u svom radu “Argonautika”)

b) Mit o Kadmu i Harmoniji (ovaj mit daje naznake naseljenosti određenih ilirskih naroda )

C) Mit o Apolonu Hiperborejskom (Grci lociraju prema ovom mitu Ilire na sjever)

d) Ilijada i Odiseja(spominju se

određeni ilirsjki narodi prije svih Peonci i Dardanci.)

Opis ilirske topografije u djelima grčkih i rimskih pisaca

• Grčki svijet kao cjelina malo je znao o Ilirima prije IV st. pr.n.e.

• Najstarije podatke o Grcima na Jadranskoj obali daje pjesnik Alkman u VI. stoljeću pr.n.e.

• Logograf Hekatej iz Mitilene oko 500.god. pr.n.e u djelu “Periegresis” spominje Histre, Liburne i Mentore.

• Herodot navodi da se Ilirija (uslovno rečeno) širi od Veneta do rijeke Angnos (Morava).

• Najraniji detaljan zapis o ilirskim narodima nalazi se u radu “Periplus” (Opis obalnog puta), koji u smjeru kazaljke na satu opisuje jadransku obalu oko sredine IV stoljeća

Ime i porijeklo autora ovog djela nisu poznati iako je tradicija pogrešno to djelo pripisivala Sckylaxu iz Karijadne, slavnom pomorcu koji je oplovio Indijski okean i rijeku Indus za perziskog vladara Darija krajem šestog stoljeća.

Slabo poznaje unutrašnjost Balkana, a Liburne ne smatra Ilirima.

Tekst Periplusa

Periegesis ( περιήγησις )

• Pseudo – Skymnos u svojoj Periegesis ( rad nastao oko 110. god.pr.n.e) također na osnovu starijih izvora nabraja narode : Ismenoi, Mentores, Libyrnoi, Boulinoi, Hylloi, Illyrioi ( etničko ime), te Enheleioi.

• Podaci se odnose na period prije prodora Kelta i pojavu Ardijejaca na donoj Neretvi, a Autarijata u zapadnoj Srbiji.

• Polibije (Polybios, Πολύβιος,)opisuje događaje vezena za Agronovu ilirsku državu sve do njenog pada 168. god.pr.n.e. On spominje Ardijejce , Delmate, Daorse i Panone. Enhelejce smješta umjesto u Rhizonski zaljev (kako to čini Pseudo Skilaks) u Makedoniju.

Livije (Livius) navodi : Vardeje (Ardijejci), Daorse, Delmate, Japode, Liburne, Panone , Piruste i Taulante.

Strabon (Στράβων) navodi : Ardijejce, Delmate, Daorse,Japode,Liburne,Panone (generičko ime), Breuke, Andizete, Dicione,Piruste, Mezeje, Dezidijate, Plerejce i Autarijate.

U Apijanovoj (Aππιανός 'Aλεξανδρεΰς) etnografiji se razlikuju četri “liste” ilirskih naroda :

• 1. Gusarski narodi na primorju, što ih je Agripa savladao akcijom s mora, neposredno prije Oktavijanove akcije u Iliriji 35. god.pr.n.e : Hippasioni, Bessoi – narod u Trakiji, Melitenoi (stanovnici Mljeta), Korkyrenoi ( stanivnici Korčule), Libyrnoi i Iapodes ( s one strane Alpa).Posebno navodi Derbanoi ( Bojanovski predpostavlja da su to Deuri), koji su se posljednji predali nakon poraza Delmata.

• 2. Narodi koji su se predali Oktavijanu u prvom napadu (osvanju Ilirika) : Oksyaioi (prema Bojanovskom* Ozujei), Pertheenatai (prema Bojanovskom Pertheni), Bathiatai, Taulatoi,Kambaioi, Mermmenoi ( prema Bojanvskom Melkumani)

• 3. Narodi koji su Oktavijanu pružili nešto jači otpor : Dokleatai ( Dokleati), Karnoi ( keltski narod u Alpama),Interfrourinoi (Endiradini), Naresioi (Naresi), Glinditiones ( Glindicioni), Tauriskoi (Turisci, keltski narod u istočnim Alipama)

• *Bojanovski predpostavke temelji na Pliniju Starijem i njegovoj etnografiji Ilira

• 4. Narodi koji su Oktavijanu pružili najjači otpor :

Salassoi (Salassi, Aplski narod), Iapodes (Japosi),Segestoi (Segesti – keltski narod), Dalmatai ( Delmati), Dasitiatai ( Dezidijati) i Painones ( Panoni)

• Apijanova etnografija ilirskih naroda je jedna od najpotpunijih iz antike. Iz navedenog popisa treba izdvojiti Salase, Karne, Taurske i Bese koji nisu Iliri, a Bathijate, Kambeje i Kinabre treba shvatiti kao manje etničke jednice koje su ulazile u sastav određenih ilirskih naroda.

Plinije Stariji (Gaius Plinius Secundus)

• ...conventum Scardonitanum petunt Iapudes et Liburnorum civitates XIIII, ex quibus Lacinienses, Stulpinos, Burnistas, Olbonenses nominare non pigeat. ius Italicum habent ex eo conventu Alutae, Flanates, a quibus sinus nominatur, Lopsi, Varvarini inmunesque Asseriates, et ex insulis Fertinates, Curictae. (Skardonitaski konvent, Plin. H.N. III, 139)

... petunt in eam iura viribus discriptis in decurias CCCXLII Delmatae, XXVDeuri, CCXXXVIIII Ditiones, CCLXVIIII Maezei, LII Sardeates. in hoc tractu sunt Burnum, Andetrium, Tribulium, nobilitata proeliis castella. petunt et ex insulis Issaei, Solentini, Separi, Epetini. ab his castella Petuntium, Nareste, Oneum. Narona colonia tertii conventus a Salona LXXXV p., adposita cognomins sui fluvio a mari XX p. M. Varro LXXXVIIII civitates eo ventitasse auctor est. (Salonitaski konvent Plin. H.N. III, 142)

)

• ...nunc soli prope noscuntur Cerauni decuriis XXIIII, Daversi XVII, DesitiatesCIII, Docleatae XXXIII, Deretini XIIII, Deraemistae XXX, Dindari XXXIII, Glinditiones XLIIII, Melcumani XXIIII, Naresi CII, Scirtari LXXII, SiculotaeXXIIII populatoresque quondam Italiae Vardaei non amplius quam XXdecuriis. praeter hos tenuere tractum eum Ozuaei, Partheni, Cavi, Haemasi, Masthitae, Arinistae.

• (Naronitanski konvent Plin. H.N. III, 143)

•a Narone amne C p. abest Epidaurum colonia. ab Epidauro sunt oppida civium Romanorum Rhizinium, Acruium, Butuanum, Olcinium, quod antea Colchinium dictum est, a Colchis conditum, amnis Drino superque eum oppidum civium Romanorum Scodra ab mari XVIII, praeterea multorum Graeciae oppidorum deficiens memoria nec non et civitatium validarum: eo namque tractu fuere. Labeatae, Senedi, Rudini, Sasaei, Grabaei; proprieque dicti Illyri et Taulanti et Pyraei retinent nomen. in ora Nymphaeum promunturium. Lissum oppidum civium Romanorum ab Epidauro C p.

• (Plin. H.N. III, 144)

HVALA NA PAŽNJI!