horizontalni izravan učinak osnivačkih ugovora i uredbi

Dr.sc. Snježana Vasiljević

Van Gend an Loos, 1963.Costa v. Enel, 1964.Simmenthal, 1978.

NANAČELO NADREĐENOSTI PRAVA ČELO NADREĐENOSTI PRAVA ZAJEDNICEZAJEDNICE

Predmet 106/77 Amministrazione delle Finanze dello Stato v. Simmenthal S.p.A.,

(1978) ECR 643 (što znače oznake?). U predmetu Simmenthal Europski je sud razjasnio da

nadređenost europskog prava zahtijeva od nacionalnog suda da u sporu primijeni normu europskog prava ako ona ima kvalitete da bude izravno primijenjena (izravni učinak), čak i ako to podrazumijeva istodobnu neprimjenu suprotne nacionalne

norme.

PREDMET SIMMENTHALPREDMET SIMMENTHAL

Europska norma s izravnim učinkom može potjecati iz bilo kojega izvora prava Zajednice (primjerice, neke provedbene direktive Komisije),

a suprotna norma nacionalnog prava koja zbog toga ostaje neprimijenjena može biti podzakonska norma, zakonska norma, pa čak, prema mišljenju Europskog

suda, i ustavna norma.

PREDMET SIMMENTHALPREDMET SIMMENTHAL

odredba mora biti JASNA i NEDVOSMISLENA

mora biti BEZUVJETNA

njen učinak ne smije ovisiti o daljnjem djelovanju Zajednice ili nacionalnih vlasti

UVJETI ZA IZRAVAN UVJETI ZA IZRAVAN UCINAKUCINAK

PROCITAJTE ODLUKU ESP I ODGOVORITE!!!!

Glavno pitanje - može li se profesionalni biciklist pozvati na zabranu diskriminacije u zapošljavanju propisanu Ugovorom o EEZ pri osporavanju odredbe statuta privatne biciklističke udruge koja mu zabranjuje zapošljavanje na temelju državljanstvA???

Pravno gledano riječ je o pitanju mogu li odredbe Osnivačkih ugovora imati horizontalne učinke, odnosno,

mogu li se fizičke i pravne osobe pred nacionalnim sudovima

pozivati na subjektivna prava koja proizlaze izravno iz Osnivačkih ugovora ne samo u odnosu na državu, već i u odnosu na druge pravne subjekte.

Predmet 36/74, Walrave and Koch v. Predmet 36/74, Walrave and Koch v. Association Union Cycliste InternationaleAssociation Union Cycliste Internationale

BICIKLISTI VS. BICIKLISTIČKA BICIKLISTI VS. BICIKLISTIČKA UDRUGA (horizontalna situacija)UDRUGA (horizontalna situacija)

tumačenje čl. 59. UEZ I Uredbe Vijeća br. 1612/68 od 15. listopada 1968. (O.J. L257, str.2) o slobodi kretanja radnika u Zajednici.

Osnovno je pitanje treba li te članke i Uredbu interpretirati na način da su im odredbe Pravilnika Međunarodne udruge biciklista (Union Cycliste Internationale) koja se odnose na svjetska prvenstva u biciklizmu na srednje pruge, prema kojima "pacemaker" [onaj koji određuje ritam] mora imati isto državljanstvo kao i "stayer" [biciklist koji vozi neposredno iza motora koji određuje ritam] suprotne.

TUMAČENJETUMAČENJE

Imajući u vidu ciljeve Zajednice, bavljenje sportom je predmetom prava Zajednice samo u mjeri u kojoj predstavlja ekonomsku aktivnost u smislu Čl. 2 Ugovora.

Kada takva aktivnost ima narav zaposlenja uz naknadu ili naplatne usluge, tada ona spada u doseg članaka 48 do 51 ili 59 do 66, Ugovora, ovisno o situaciji.

Te odredbe koje daju učinak općem pravilu iz Čl. 7 Ugovora, zabranjuju svaku diskriminaciju utemeljenu na državljanstvu pri obavljanju aktivnosti na koje se odnose (EKONOMSKIH AKTIVNOSTI).

ZABRANA DISKRIMINACIJE se ne odnosi na sastavljanje sportskih timova, posebice nacionalnih timova, čije je sastavljanje pitanje isključivo sportskog interesa, te kao takvo nema ništa zajedničkog s ekonomskom aktivnošću.

nacionalni sud mora odrediti narav aktivnosti o kojoj

odlučuje, te odlučiti posebice čine li "pacemaker" i "stayer" tim u sportu o kojemu je riječ, ili ne.

PACEMAKER / STAYERPACEMAKER / STAYER

Glavno pitanje u vezi sa svim Člancima koji se

navode je, mogu li se pravila međunarodne sportske federacije smatrati suprotnima Ugovoru.

utvrđeno je da se Čl. 48 koji se odnosi na zabranu svake diskriminacije temeljem državljanstva u pogledu zaposlenja uz naknadu, odnosi i na ugovore i pravila koji ne potječu od javne vlasti.

Zbog toga što je imperativne naravi, pravilo o zabrani diskriminacije primjenjuje se pri prosudbi svih pravnih odnosa

cl.48.ZABRANA DISKRIMINACIJE cl.48.ZABRANA DISKRIMINACIJE NA TEMELJU DRZAVLJANSTVANA TEMELJU DRZAVLJANSTVA

Konačno, nacionalni sud postavio je pitanje imaju li prvi paragraf Čl. 59 i moguće prvi paragraf Čl. 7 Ugovora, izravne učinke u pravnim poretcima država članica.

IZRAVAN UCINAK NORMI IZRAVAN UCINAK NORMI UGOVORAUGOVORA

prvi paragraf Čl. 59. u mjeri u kojoj se odnosi na zabranu svake diskriminacije temeljem državljanstva, stvara

subjektivna prava koja nacionalni sudovi moraju štititi.

NAČELO IZRAVNOG UČINKANAČELO IZRAVNOG UČINKA

1. Uzimajući u obzir ciljeve Zajednice, bavljenje sportom je predmetom prava Zajednice samo u mjeri u kojoj to predstavlja ekonomsku aktivnost u smislu Čl. 2 Ugovora.

2. Zabrana diskriminacije utemeljene na državljanstvu sadržana u Čl. 7, 48 i 59 Ugovora ne utječe na sastavljanje sportskih timova, posebice nacionalnih timova, čije je formiranje pitanje čisto sportskog interesa i kao takvo nema ništa zajedničkog s ekonomskom aktivnošću.

Glavni problem na koji je morao odgovoriti Europski sud je mogu li odredbe Ugovora o EEZ, konkretno Čl. 119 [danas nakon izmjena i dopuna – Čl. 141 UEZ] imati horizontalni izravni učinak. Predmet je značajan i zbog konkretizacije načela jednaka plaća za jednaki rad muškaraca i žena.

Za razliku od predmeta Walrave and Koch, ovdje je riječ o članku Ugovora koji je izravno upućen državama članicama i riječ je o socijalnoj politici Zajednice, a ne o jednom od ciljeva nabrojenih u Čl. 3 Ugovora o EEZ.

Predmet je važan i stoga što je ES ograničio retroaktivne učinke svoje odluke.

Predmet 43/75, Defrenne IIPredmet 43/75, Defrenne II

1. Ima li norma Osnivackog ugovora horizontalni izravan ucinak?

2. Jei ponasanje poslodavca bilo diskriminatorno I zasto je to vazno (iz 2 razloga?)

Zasto kazemo da cl. 119. UEZ ima dvostruki cilj?

PitanjaPitanja

1. Cour du travail iz Bruxellesa, je po članku 177. Ugovora o Europskoj zajednici postavio dva pitanja o učinku i implementaciji članka 119. Ugovora koji se odnosi na načelo jednake plaće za jednak rad muškaraca i žena.

2. Ova pitanja su se pojavila u kontekstu postupka između stjuardese i njenog poslodavca, Sabena S.A., radi naknade koju tužiteljica traži u glavnom postupku po osnovi da je, u razdoblju od 15. veljače 1963. i 01. veljače 1996., kao ženski radnik trpila diskriminaciju u plaći s obzirom na muške kolege koji su obavljali jednaki rad u svojstvu stjuarda.

3. Prema odluci u kojoj je sadržano prethodno pitanje, stranke se slažu da je rad stjuardese identičan radu stjuarda i u ovim okolnostima nije sporno postojanje diskriminacije u plaći na štetu stjuadese tijekom navedenog razdoblja.

4. Prvo pitanje je uvodi li članak 119. Ugovora izravno u nacionalno pravo načelo da muškarci i žene moraju primati jednaku plaću za jednak rad i da li, stoga, neovisno od ikakve nacionalne norme ovlašćuje radnike da pokrenu postupak pred nacionalnim sudom kako bi osigurali poštivanje tog načela.

5. Ako je odgovor na ovo pitanje pozitivan, postavlja se i pitanje od kojeg se datuma mora priznati takav učinak.

7. Pitanje izravnog učinka čl. 119. se mora razmotriti u svijetlu prirode načela jednake plaće, cilja ove odredbe i njenog mjesta u shemi Ugovora.

8. Članak 119. ima dvostruki cilj. 9. Prvo, u svijetlu različitog stupnja razvoja socijalnog

zakonodavstva u različitim državama članicama, cilj članka 119. je eliminirati nejednak polozaj na trzistu poduzeća s poslovnim nastanom u državama koje su stvarno provele načelo jednake plaće u odnosu na poduzeća s poslovnim nastanom u državama koje još nisu eliminirale diskriminaciju ženskih radnika u pogledu plaće.

10. Drugo, ova odredba predstavlja dio socijalnih ciljeva Zajednice, koja nije samo ekonomska unija, već je ujedno usmjerena, kroz zajedničku akciju, na osiguravanje socijalnog napretka i na traženje neprestanog poboljšanja uvijeta života i rada svojih naroda, kao što naglašava Preambula Ugovora.

41. Drugo pitanje traži odgovor je li Čl. 119 postao primjenjiv u državama članicama temeljem mjera koje su prihvatila tijela Europske ekonomske zajednice, ili se nacionalni zakonodavac mora smatrati jedinim nadležnim u toj stvari.

42. U skladu s onime što je već rečeno, prikladno je spojiti ovo pitanje s problemom datuma od kojega se za Čl. 119 mora smatrati da ima izravne učinke.

43. U svjetlu ovih problema najprije je potrebno ustanoviti kronološki red mjera koje je donijela Zajednica kako bi se osigurala provedba odredbe čija se interpretacija traži.

  1. Na načelo da muškarci i žene moraju primati

jednaku plaću koje je propisano člankom 119 može se pozivati pred nacionalnim sudovima.

Ti sudovi imaju obavezu osigurati zaštitu prava koja ta odredba dodjeljuje pojedincima, posebice u slučaju onih oblika diskriminacije koji svoj izvor imaju u zakonskim odredbama ili kolektivnim ugovorima o radu, kao i kada muškarci i žene za jednaki rad u istom poduzeću ili za iste usluge, u privatnom ili javnom sektoru, primaju nejednaku plaću.

4. Čak i u područjima u kojima Čl. 119 nema izravni učinak, tu odredbu ne može se interpretirati na način da nacionalni zakonodavac ima pridržano isključivo pravo provoditi načelo jednake plaće, s obzirom da, u mjeri u kojoj je takva provedba potrebna, ona može biti ostvarena kombinacijom mjera Zajednice i nacionalnih mjera.

  5. na izravni učinak Čl. 119. ne može se pozivati u

tužbama koje se odnose na razdoblja primanja plaće koja prethode datumu ove presude (zabrana retroaktivnog učinka).

Kako bi provodili svoje zadaće u skladu s odredbama ovog Ugovora, Europski parlament djelulujući zajedno s Vijećem, Vijeće i Komisija donosit će uredbe, direktive, odluke, ili će izdavati preporuke ili mišljenja.

Uredba ima opću primjenu. Obvezjuća je u cijelosti i izravno primjenjiva u

svim državama članicama.

Članak 249. Ugovora o EZČlanak 249. Ugovora o EZ

Direktiva je obvezujuća, u pogledu rezultata koji se ima ostvariti, za svaku državu članicu kojoj je upućena, a li ostavlja nacionalnim vlastima izbor forme i metoda.

Odluka je obvezujuća u cijelosti za one kojima je upućena.

Preporuke i mišljenja nemaju obvezujuću snagu.

Članak 249. Ugovora o EZČlanak 249. Ugovora o EZ

ČINJENICE:  Republika Italija donijela je zakon kojime je uvela "iskrcajnu

pristojbu" u iznosu od 30 Lira po metričkoj toni žitarica koje se iskrcavaju u talijanskim lukama.

U postupku koji je poduzeće Fratelli Variola pokrenulo protiv talijanske carinske uprave tražeći oglašavanje takve pristojbe nezakonitom, tršćanski sudac pokrenuo je pred ES postupak temeljem čl. 234 Ugovora o EZ.

smije li propise prepisati u nacionalno zakonodavstvo i

onda primjenu opravdati pravnim temeljom u nacionalnom zakonodavstvu/?????

OPRAVDANJE ITALIJEOPRAVDANJE ITALIJE

1) Ne smiju se prenositi u nacionalno pravo, već se imaju prevesti i primjenjivati

neposredno 2) Ako uredba to traži, države članice moraju donijeti provedbene propise

kako bi omogućile primjenu uredbe (sličnost s nacionalnim uredbama za

provedbu zakona) 3) Provedbeni propisi ne smiju mijenjati smisao Uredbe, rokove za njenu primjenu, ili na bilo koji način onemogućavati ili ograničavati njene

učinke 4) Pri tome države članice moraju poštivati Čl. 10 UEZ 5) Imaju izravni učinak, horizontalni i vertikalni

LEONESIO 93/71LEONESIO 93/71

za njihovu inkorporaciju u nacionalna prava

nije nužan

akt transformacije nacionalnim propisom,

a u većini slučajeva čak je i zabranjen.

1972. Komisija je tužila Italiju Europskom sudu u postupku iz članka 226 (tada 169) EZ, tražeći da Sud donese deklaratornu presudu kojom utvrđuje da je Italija povrijedila svoje obveze utemeljene na uredbama.

Italija je 1972. donijela zakonodavstvo nužno za isplatu premija za klanje krava.

Članak 226. (bivši članak 169.) Ako Komisija smatra da je neka država-članica

propustila ispuniti neku obvezu na temelju ovog Ugovora, dužna je sastaviti obrazloženo mišljenje o toj stvari nakon što je omogućila dotičnoj državi da podnese svoje očitovanje.

Ako država ne postupi u skladu s mišljenjem u roku koji odredi Komisija, ova potonja može taj predmet uputiti Sudu.

Izravna primjena uredbi znači da za njihovu inkorporaciju u nacionalna prava nije nužan akt transformacije nacionalnim propisom, a u većini slučajeva čak je i zabranjen.

Sud je doktrinu da su nacionalne mjere neprimjerene prvo postavio 1973. u slučaju Komisija vs. Italije (39/72).

1. Načelo nadređenosti 2. Primarno i sekundarno pravo 3. Učinak odredbi osnivačkih ugovora 4. Što su uredbe i kakav učinak imaju? Kako to znamo? 5. Koja je osnovna razlika između uredbi i direktiva? 6. Po čemu je sve značajan predmet Defrenne?

DA PONOVIMO!DA PONOVIMO!

Gospođica Jurić zaposlena je u modnoj ageniciji Fashion HR. Njezine kolegice i ona primaju nizu plaću od svojih muških kolega manekena a rade isti posao u istom opsegu. RH je clanica EU.

Tužile su vlasnicu agencije za diskriminaciju na temelju spola. Općinski sud u Zagrebu iako je diskriminacija zabranjena

hrvatskim ZoRS i ZoR nije znao kako postupiti. Što je hrvatski sudac mogao učiniti? Na koje odredbe europskog prava se u konkretnom slučaju

može pozvati?

UČIMO NA PRIMJERUUČIMO NA PRIMJERU