i predmet andragogije i njegove odrednice
Post on 02-Aug-2015
366 Views
Preview:
TRANSCRIPT
I PREDMET ANDRAGOGIJE I NJEGOVE ODREDNICE
Andragogija je nauka o obrazovanju i vaspitanju odraslih ljudi.
Predmet andragogije je istraživanje zakonitosti pripremanja,
izvođenja i vrednovanja školovanja, osposobljavanja i usavršavanja
odraslih za rad, samoupravljanje i slobodno vreme.
Edukacija odraslih je društvena delatnost koja kao cilj ima
oslobođenje čoveka i višestrani razvoj njegove ličnosti.
Komplementarni ciljevi obrazovanja odraslih jesu ekonomski (razvoj
proizvodnih snaga) i društveni (razvoj proizvodnih odnosa) kojima se
stvaraju pretpostavke za ostvarivanje humanističkog cilja
obrazovanja i vaspitanju.
Obrazovanje odraslih integralni je deo celovitog sistema obrazovanja
i vaspitanja te predstavlja fazu permanentnog obrazovanja u kojoj
učestvuju odrasli ljudi.
Odrasla je ona osoba kod koje je završen proces biološkog rasta i
koja je više ili manje psihički, socijalno i profesionalno zrela.
Andragogija integriše ona dostignuća pedagogije, psihologije
vaspitanja i obrazovanja, sociologije i ekonomije obrazovanja koja su
relevantna za objašnjenje delovanje na pojave u edukaciji odraslih.
1. Obrazovanje i oslobođenje čoveka
Predmet andragogije u samoupravnom socijalističkom društvu, te
njen teorijski i praktični zadatak treba odrediti u kontekstu istorijskog
procesa oslobođenja rada. Taj je proces determinisan razvojem
proizvodnih snaga od kojih zavisi način proizvodnje koji pak određuje
odnose koji u proizvodnji i društvu vladaju. Od toga u kakvom su
odnosu ljudi sa sredstvima za proizvodnju i predmetom rada zavisi
mogućnost da čovek ovlada proizvodima i uslovima svog rada, da se
u radu realizuje i razvija, te odnosi među ljudima. Drugim rečima, od
toga zavise globalne mogućnosti samoaktualizacije kao prave svrhe
čovekove egzistencije.
U tom sklopu obrazovanje ima zadatak da doprinosi otuđenju čoveka
delujući na redukciju pojedinih oblika alijenacije. To su: otuđenje od
proizvoda i rezultata njegovog rada, od samoga rada u smislu
nemogućnosti da se radnom aktivnošću zadovoljavaju intrinzični
motivi, odnosno da se čovek samoaktualizuje, te otuđenje od drugih
ljudi. Marksova je teorija otuđenja najuže vezana za sferu rada, no
ona je osnova i ključ za razumevanje različitih oblika otuđenja koji se
pojavljuju u ostalim sferama života.
Razotuđenje čoveka postiže se menjanjem uslova koji generišu
alijenaciju. To je primarno način proizvodnje. Stoga se aktivna uloga
obrazovanja sastoji u doprinosu razvoju proizvodnih snaga i
društvenih odnosa kao faktora koji način proizvodnje determinišu.
Time se stvaraju uslovi za otuđenje od proizvoda rada i socijalnog
otuđenja, a određenoj meri i mogućnosti za samoaktualizaciju u
procesu društvene proizvodnje. Obrazovanje treba da osposobljava i
za kreativno korištenje slobodnog vremena, kako bi se u njemu
realizovali oni potencijali pojedinca koje rad i upravljanje njima ne
trebaju. Bogatije iskorištavanje slobodnog vremena pozitivno deluje
na uspešnost čoveka u ostalim područjima njegove aktivnosti. Osim
toga, obrazovanje je samo po sebi područje samorealizacije.
Takvo teorijsko polazište zahteva odgovarajuću konceptualizaciju i
operacionalizaciju obrazovanja i vaspitanja. Konceptualizacija se
sastoji u izgradnji takve teorije edukacije (edukacija je viši rodni
pojam koji obuhvata obrazovanje i vaspitanje kao podređene
pojmove. U tom se slučaju termin vaspitanje odnosi samo na
formiranje stavova, interesa, navika, vrednosti i voljnih osobina, tj.
Karakter čoveka, čime odustajemo od upotrebe termina vaspitanja
(u njegovom širem značenju), koja neće biti uopštavanje postojeće
vaspitno-obrazovne prakse, nego će biti usmerena prema njenom
menjaju u pravcu oslobođenja čoveka. Predmet teorije obrazovanja i
vaspitanja odraslih valja tako definisati da istraživanja budu
usmerena prema problemima relevantnim sa gledišta posrednog ili
neposrednog oslobođenja čoveka.
Prema tome, predmet andragogije kao teorije edukacije odraslih,
sadrži tri osnovne dimenzije ili aspekta:
Radne postupke koji služe povezivanju obrazovne delatnosti
sa stvarnim potrebama čoveka, privrede i društva i uspešnom
proticanju obrazovnih i vaspitnih procesa u željenom smeru
(radni postupci u edukaciji odraslih)
Osnovna područja obrazovanja i vaspitanja odraslih unutar
kojih se ti postupci primenjuju (obrazovanje i vaspitanje za rad,
upravljanje radom i aktivnosti u slobodnom vremenu)
Osnovne oblike ili obrazovne puteve kojima se obrazovanje i
vaspitanje odraslih izvodi (školovanje, neformalno
osposobljavanje i usavršavanje odraslih, te neintencionalna
edukacija odraslih).
Razume se, andragogija, kao jedna od disciplina koja istražuje
obrazovne pojave, mora definisati i pojam odraslosti kako bi se
usmerila na one obrazovne i vaspitne fenomene u kojima je subjekt
odrastao čovek.
2. Radni postupci u edukaciji odraslih (prva dimenzija)
Budući da je pojam edukacije odraslih kompleksan, mi smo ga, radi
njegova što jednoznačnijeg određenja raščlanili na njegove osnovne
aspekte.
Prvi se aspekt očituje u postupcima od kojih se sastoji obrazovni rad.
Treba, naime, poći od toga da je aktivnost obrazovanja i odgajanja
društvena delatnost, tj. Da je ona svojevrstan rad. Kao i svaki drugi i
obrazovni rad je višefazan proces koji se sastoji od postupaka
pripremanja, izvođenja i vrednovanja. Zbog toga kao obrazovanje
odraslih ne razumevamo samo proces neposrednog pripremanja i
izvođenja, nego i postupke šireg pripremanja od kojih zavisi izbor
polaznika i sadržaja obrazovanja, te postupke vrednovanja učinaka
obrazovnog rada u njegovoj socijalnoj i ekonomskoj okolini, a ne
samo u školi. Ti postupci služe povezivanju obrazovne delatnosti s
potrebama privrede i društva i ličnim potrebama čoveka.
Takvo proširivanje tradicionalnog shvatanja obrazovnog rada koje je
bilo reducirano na izvođenje obrazovno-vaspitnih procesa, nužno je
ako obrazovnu delatnost želimo tretirati kao društvenu delatnost, a
ne kao autonomnu i od društva otuđenu.
Kao društvena delatnost ona ima i određene društveno uslovljene
ciljeve koji se sastoje od razvoja proizvodnih snaga i društvenih
odnosa te svestranog razvoja ljudi u skladu s njihovom autentičnom
prirodom. Da bi obrazovanje odraslih ostvarivalo te ciljeve,
andragoška istraživanja zahvataju njegove društvene i ekonomske
uslove, procese obrazovanja i vaspitanja odraslih, njihove efekte na
planu formiranja ličnosti, te ekonomske i socijalne učinke. Zbog toga
se andragogija koristi rezultatima onih nauka koje, kao svoje
specifične probleme, takođe istražuju te pojave, to tu pre svega,
psihologija, sociologija i ekonomija obrazovanja.
Postupci pripremanja, izvođenja i vrednovanja obrazovanja i
vaspitanja odraslih strukturirani su u tzv. andragoški ciklus.
Andragoški ciklus konstituiraju ove faze obrazovno rada:
Ispitivanje obrazovnih i vaspitnih potreba i motiva
Planiranje obrazovnog i vaspitnog rada
Programiranje obrazovnih sadržaja
Neposredno pripremanje i organizovanje obrazovno-
vaspitnih procesa
Izvođenje procesa obrazovanja i vaspitanja
Vrednovanje spoljašnjih i unutrašnjih učinaka
obrazovno-vaspitnog procesa
Te postupke izvode zajednički oni koji imaju potrebe za
obrazovanjem i oni koji stvaraju uslove za njihovo zadovoljavanje.
Obrazovanje, prestaje biti otuđeno od radnih ljudi i građana. Prestaje
se razvijati nezavisno od razvoja društvene proizvodnje i razvoja
društvenih odnosa, od interesa i potreba udruženih radnih ljudi i
građana. Ostvaruje se integracija obrazovanja sa svetom rada i
društvene proizvodnje.
Postupcima andragoškog ciklusa nastoji se osigurati postizanje
spoljašnjih i unutrašnjih ciljeva obrazovne delatnosti na različitim
područjima obrazovanja odraslih.
3. Ciljevi obrazovanja i odgoja odraslih
Obrazovanje i vaspitanja društveno su i individualno uslovljeni.
Glavne odrednice te delatnosti jesu razvijenost proizvodnih snaga i
društvenih odnosa u jednoj zajednici te njena kulturna tradicija.
Individualne odrednice obrazovanja jesu sposobnosti za učenje te
lični motivi koje pojedinac nastoji obrazovanjem realizovati bez
obzira na to da li je reč o interesu za obrazovanje, ako vrednosti po
sebi, ili je reč o nekoj očekivanoj socijalnoj ili ekonomskoj koristi od
obrazovanja.
Društvene su potrebe i osobni motivi za obrazovanje međusobno
povezani i uslovljeni, jer se pojedinac formira u određenoj socijalnoj
okolini čije vrednosti preuzima i jer potrebe ljudi determinišu
društvene promene.
Ciljeve i zadatke obrazovne delatnosti ne određuju ni pedagozi ni
andragozi već društvo, ili tačnije, oni njegovi delovi koji imaju
najveću društvenu moć. Razlike u ciljevima ne proisteču samo iz
razlika u ekonomskoj razvijenosti zemlje, nego i iz razlika u
vrijednostima prema kojima je jedno društvo orijentirano.
Ekspanzija obrazovanja može se poticati radi ekspanzije proizvodnje
i potrošnje, što je nužno za reprodukciju kapitalističkog načina
proizvodnje.
S druge strane, obrazovanje se može razvijati radi razvoja ljudi,
jednako kao što se proizvodnja može razvijati radi zadovoljavanja
potreba ljudi, a ne radi akumulacije viška vrijednosti. U takvu društvu
obrazovanjem treba osposobljavati ljude za dokidanje društvene
podjele rada na izvršni i upravljački, jer se takva koncepcija društva
ne može ostvariti ako njegovi članovi ne ovladaju poslovima
društvene reprodukcije.
...
Analiza teleoloških sistema obrazovanja i odgoja u različitim
zemljama pokazuje da se ciljevi mogu klasificirati u tri dosta široke
kategorije:
Prvu skupinu ciljeva mogli bismo nazvati HUMANISTIČKOM jer se
obrazovni i odgojni ideal sastoji u višestranom razvoju ličnosti
čovjeka. Humanistički obrazovni i odgojni cilj uvjetno bismo mogli
nazvati unutrašnjim ciljem obrazovne djelatnosti. No unutrašnji cilj
obrazovne djelatnosti ima i jedno drugo, uže značenje. Ono se odnosi
na znanja, vještine, stavove, navike vrijednosti tj. na sve ono što je
predmet učenja. Ta dva aspekta unutrašnjeg cilja ne moraju biti
sukladna, jer ono što se uči ne mora voditi svestranom razvoju
ličnosti.
Druga skupina ciljeva je poticanje ekonomskoga, odnosno,
privrednog rasta, tj. Razvoj proizvodnih snaga određenog društva, ali
i unapređivanje ekonomskog položaja pojedinaca koji se obrazuju. To
su, dakle, ekonomski ciljevi obrazovanja i odgoja.
Treća skupina ciljeva sastoji se u unapređivanju socijalnog položaja
pojedinca, idejnoj homogenizaciji društva te učvršćenju i razvoju
dominantnog društvenog odnosa. To su socijalni ciljevi obrazovanja.
Ekonomske i socijalne ciljeve možemo, za razliku od humanističkih
joj nazvati vanjskim ciljevima obrazovne djelatnosti.
U klasnom društvu svaka klasa i socijalni sloj imaju vlastiti obrazovni,
a pogotovo odgojni ideal. Zato, osim cilja vladajuće klase, postoji i
opozicijski ciljevi socijalnih slojeva koji su potprivilegirani u raspodjeli
materijalnih dobara i društvene moći. No ti se ciljevi nejednako
realiziraju institucionalnim formalnim društvenim sistemom koji
kontrolira najutjecajniji društveni sloj, i funkcionalnim odgojem
različitim izvanškolskim odgojnim utjecajima. Moguća su stoga
antagonistička odgojna djelovanja čiji rezultat reflektira odnos
između smjera i intenziteta utjecaja različitih odgojnih činilaca.
Sam život, odnosno neposredno životno iskustvo, ima snažno
odgojno djelovanje na odrasle, i u tome je važna specifičnost odgoja
odraslih prema odgoju mladih koji su više izloženi odgojnom utjecaju
obitelji i škole.
...
u čvrstoj je vezi s obrazovnim i odgojnim ciljevima pojam obrazovne i
odgojne efikasnosti. Ona se sastoji u stupnju u kojem su ostvareni
ciljevi obrazovne djelatnosti. Kao što postoje tri vrste ciljeva, tako
postoje tri vrste obrazovne i odgojne djelotvornosti koje im
korespondiraju. Budući da su ciljevi obrazovanja višedimenzionalni,
trebao bi se smatrati efikasnim onaj odgojno-obrazovni sistem koji
uravnoteženo i u visokom stupnju ostvaruje sva tri navedena cilja. To
pretpostavlja da su proizvodnja i što se tiče svrhe i načina
proizvodnje, te dominantni društveni odnos usklađeni s autentičnom
ljudskom prirodom. Da joj služe a ne proturječe.
Ta je pretpostavka ostvarena onoliko koliko je realizirano
oslobođenje rada, što će reći da pojedine vrste obrazovnih, a
pogotovo odgojnih učinaka mogu međusobno kolidirati. U društvu
koje nije nadvladalo društvenu i tehničku podjelu rada, obrazovna će
djelatnost teško moću istodobno osigurati podjednaku razinu svih
vrsta edukativne djelotvornosti, bez obzira na to što se tome u
deklaracijama bezrezervno teži.
Što je, međutim, ekonomski i socijalni razvoj humaniji, interakcije
među različitim vrstama edukacijskih učinaka postaju sve pozitivnije,
što znači da efekt u jednoj komponenti cilja djeluje na ukupnu
efikasnost, ovisno o postignutim rezultatima u ostalim vodećim
dimenzijama obrazovne djelotvornosti. Tek kad je rad kreativan i
proizvodnja u funkciji zadovoljavanja ljudskih potreba, a društvo
uistinu demokratično, osposobljavanje za takav rad i za život u takvu
društvu vodi, ujedno i razvoju ličnosti, a razvijanje ličnosti
produktivnijem radu i životu.
...
4. Osnovna područja i oblici obrazovanja i odgoja odraslih
Prilikom operacionalizacije ciljeva obrazovne djelatnosti moguća su
dva pristupa:
Češći je onaj koji polazi od podjele osobina ličnosti koje
se obrazovanjem i odgojem razvijaju. To su kognitivne
osobine (znanja, vještine i sposobnosti) koje se razvijaju
obrazovanjem te afektivne i motivacijske osobine koje
se razvijaju odgojem. Tako se konkretizira unutrašnji ili
humanistički cilj obrazovne djelatnosti (vidi poglavlje
Humanistički cilj obrazovanja i odgoja odraslih!).
Drugi pristup polazi od vanjskih ekonomskih i socijalnih
ciljeva obrazovanja, odnosno strukture obrazovnih i
odgojnih potreba koje proistječu iz interaktivnog odnosa
čovjeka i promjenjivih zahtjeva njegove okoline. Ti se
zahtjevi artikuliraju oko glavnih područja čovjekove
aktivnosti. To su radna i upravljačka aktivnost, te one
aktivnosti koje se ostvaruju u slobodnom vremenu. Tome
korespondiraju osnovna područja obrazovanja i odgoja
odraslih.
Pri tome obrazovno-odgojne potrebe koje proistječu iz radne
aktivnosti uključuju i potrebe vezane za pridržavanje mjera zaštite na
radu i zaštite čovjekove okoline.
Područje obrazovanja i odgajanja za aktivnosti u slobodnom vremenu
uključuje porodične, zdravstvene, kulturne i rekreativne aktivnosti
kao osnovne. Valja imati na umu pojavu novih aktivnosti te
kvalitativnu promjenu sadašnjih.
...
edukacija odraslih realizira se neformalnim oblicima osposobljavanja
i daljeg usavršavanja te formalnim stupnjevitim školovanjem. Pri
tome se i formalno i neformalno obrazovanje zaposlenih može
ostvariti uz rad ili iz rada. Obrazovanje uz rad simultano je s radnom
aktivnošću, dok je obrazovanje iz rada sukcesivno izmjenjivanje
radne i obrazovne aktivnosti pri čemu polaznik zadržava sva prava iz
radnog odnosa.
Neformalno osposobljavanje i usavršavanje odvija se uglavnom uz
rad dok bi se školovanje odraslih (Povratno obrazovanje) trebalo
ostvarivati pretežno iz rada. Zbog ekonomskih i organizacijskih
razloga i školovanje se zaposlenih najčešće izvodi uz rad.
Obrazovanje odraslih može imati kompenzacijski karakter ili karakter
daljnjeg obrazovanja. Kompenzacijsko je ono obrazovanje kojim se
nadoknađuju deficiti nastali zbog objektivnih, najčešće ekonomskih
okolnosti, ili zato što su šanse za obrazovanje u mladosti bile
propuštene zbog subjektivnih razloga. Osnovno obrazovanje odraslih
te njihovo stručno osposobljavanje je usavršavanje za obavljanje
različitih aktivnosti. Ono je potrebno zbog društvenih tehničkih i
kulturnih promjena.
5. Obrazovanje odraslih u globalnom obrazovnom sistemu
Obrazovanje odraslih nije izolirani dio globalnog indukativnog
sustava nego je njegov integralni dio. Do sedamdesetih godina
ono se u nas razvijalo kao relativno zatvoreni sistem, nasuprot
tradicionalnom sistemu redovitog školovanja, namijenjenog prije
svega, mladima.
Razradom i prihvaćanjem koncepta permanentnog obrazovanja kao
osnove svakog obrazovanja, stvorena je podloga za konstituiranje
jedinstvenog odgojno-obrazovnog sistema, čiji je vezivni element
upravo doktrina permanentnog obrazovanja (Filipović, 1971).
...
osnovne promjene školskog sistema jesu programske, metodičke i
organizacijske. One se ponajprije sastoje u tome što:
Školovanje odraslih (povratno obrazovanje) postaje
ravnopravan, a perspektivno i dominantan obrazovani put u
svladavanju viših stupnjeva usmjerenog obrazovanja
Mladi bi se, naime, trebali što prije osposobiti za neko
zanimanje, zaposliti se, a više stupnjeve obrazovanja svladati
uz rad ili iz rada
Institucije redovnog školskog obrazovanja trebaju preuzeti
funkciju daljnjeg permanentnog obrazovanja, stručnog
usavršavanja, prekvalifikacije i dokvalifikacije radnih ljudi, što
je uvjetovano znanstvenim i tehničkim progresom. Time one
prerastaju iz školskih u obrazovne ustanove koje ne razvijaju
samo formalno nego i neformalno obrazovanje odraslih.
Metodičke promjene: nove, mnogo elastičnije metode: dopisno-
konzultativna nastava, različiti tečajevi, seminari, multimedijsko
obrazovanje, organizirano samoobrazovanje, samo su neke od
mogućih didaktičkih inovacija globalnog sistema.
...
transformacija obrazovanja odraslih sastoji se u njegovu rastvaranju
kao posebnog obrazovano sustava te urastanja u globalni edukativni
sistem kao jedne faze permanentnog obrazovanja. Ono postaje
integralno u smislu sadržaja, metoda i oblika. Obuhvaća i :
Stručno i neprofesionalno obrazovanje
Kompenzacijsko i daljnje obrazovanje
Školovanje (povratno obrazovanje) i neformalno
osposobljavanje
...
možemo reći da su predmet andragoškog istraživanja postupci
obrazovnog i odgojnog rada (faze andragoškog ciklusa) na
područjima stručnog i neprofesionalnog obrazovanja
(područja obrazovanja i odgoja za rad, samoupravljanje, slobodno
vrijeme i osnovno obrazovanje) i to kako u školskim tako i
izvanškolskim oblicima obrazovanja i odgoja odraslih
(školovanje, osposobljavanje i usavršavanje).
Andragogija, zajedno s ostalim edukologijskim znanostima,
istražuje i pojave nenamjernog obrazovanja i odgoja
odraslih.
6. Pojam odraslosti
Uz pojam odraslosti vezan je pojam zrelosti, ali ih ne treba
izjednačavati jer postoje različite vrste zrelosti i različiti stupnjevi
istovrsne zrelosti.
Najvažnije vrste zrelosti, uz biološku, jesu psihička, socijalna i
profesionalna.
Kada je postignuta maksimalna razvijenost različitih osobina
ličnosti, to se obično zove razdoblje zrelosti. Smatra se da traje
približno od dvadesete do pedesete ili šezdesete godine života
poslije čega slijedi predstaračka dob odnosno starost.
Sa stajališta obrazovanja odraslih najvažnijim vrstama zrelosti
smatramo psihičku i profesionalnu.
Osnovni kriteriji po kojima se prosuđuje može li se netko i po
svojoj psihičkoj razvijenosti smatrati odraslim (Furlan, 1981).
To je
sposobnost diferenciranog reagiranja koje je prilagođeno
postojećim prilikama,
konstruktivno i društveno prihvatljivo manifestiranje i
zadovoljavanje potreba, čuvstava i napetosti,
prihvaćanje postojećih realnosti, uspostavljanje odnosa
međuzavisnosti s užom i širom socijalnom okolinom itd.
Važan aspekt psihičke zrelosti odrasle osobe je racionalno
iskorištavanje svojih kapaciteta i sposobnosti. Racionalizacija se
ostvaruje primjenom provjerenih rutinskih postupaka, ali i
originalnim rješenjima postojećih problema za što je karakteristična
određena kreativnost. Zadovoljstvo u poslu koje isti autor navodi
kao još jedan kriterij psihičke zrelosti, usko je vezano uz pojam
profesionalne zrelosti
Profesionalna zrelost označuje sposobnost za pravilan izbor i uspjeh
u zvanju (Andrilović, 1976) odnosno, sposobnost čovjeka da sam
sebe izdržava.
Odrasla je, dakle, ona osoba kod koje je završen proces biološkog
rasta i koja je više ili manje psihički, socijalno i profesionalno zrela.
7. andragogija i druge znanosti
...
ergologija ili ergonomija... nauka o radu rezultate posebnih naučnih
disciplina koje proučavaju ljudski rad s različitih stajališta interpretira
sintetički s gledišta mogućeg ljudskog radnog učinka i svih njegovih
preduvjeta.
Ergodidaktika se definira kao teorija o naučnoj organizaciji
svakog obrazovnog rada. (Pri tome se, u rješavanju praktičnih
problema, oslanja na teoriju sistema, kibernetiku i sistemski pristup.)
Vodeća misao ergodidaktike je da je obrazovni rad samo
jedna vrsta organiziranog rada, što znači da se pri njegovu
proučavanju i unapređivanju mogu primijeniti zakonitosti do
kojih je došla ergologija.
8. Integrirani pristup obrazovanju i odgoju
...njegovo višedisciplinarno istraživanje i primjenu tako utvrđenih
spoznaja
Polidisciplinarna istraživanja obrazovanja nisu se razvila kao
rezultat nastojanja da se dođe do jedinstvene slike o njemu radi
usklađenog razvoja obrazovne djelatnosti, nego su nastala iz
autonomnog razvoja različitih i relativno nezavisnih znanosti.
obrazovanje odraslih odvija se u varijabilnim
društvenim, ekonomskim i kulsturnim okolnosima i
različittim tipovima socijalnih sredina. U radnoj ili nekoj
drugoj organizaciji, u teritorijalnoj zajednici i obitelji, pri
čemu je obrazovanje gotovo uvijek usmjereno prema
rješavanju određenih problema u okolini u kojj žeive i rade
polaznici. Stoga je, u pravilu, ono više orijentirano prema
vanjskoj nego prema unutrašnjoj djelotvornosti. A životni
su i radni problemi, prema čijem je rješavanju
obrazovananje odraslih usmjereno, rijetko
monodisciplinarni. Oni se mogu riješiti samo integriranim
pristupom koji prine o cjelini pojave i svim relevantnim
faktorima što je determiniraju.
- dijalektičkapovezanost andrgogije ss drugima naukama o
edukaciji ne negira njenu znanstvenu samostalnost i
originalnost, jer je ta povezanost rezultat kompleksnosti
premeta njezina istraživanja
- dosadašnja andragoška praksa dovela je ddo predmetne
diferenicjacije unutar same andragogije. Dosad se formiralo
nekoliko andragoških disciplina unutar kojih su
identificiranje posebne zakonitosi u pripremanju, izvošenju i
vrednovanju obrazovnih i odgojnih procesa. To su:
industrijska andragogija
socijalna andragogija
vojna andragogija
penološka andragogija
andragoška didaktika i različite metodike
opća i nacionalna povijest andrgogije
komparativna andragogija
metotdologija andragošhih istraživanja
Njihov razvitak pridonosi razvoju opće andragogije koja ne
nastaje samo preradom rezultata ostalih andragoških
disciplina nego i vlastitim istraživanjima koja povratno
djeluju na razvoj posebnih andragogija.
II. METODOLOGIJA ANDRAGOŠKIH
ISTRAŽIVANJA
...
III . HUMANISTIČKI CILJEVI OBRAZOVANJA I ODGOJA
ODRASLIH
Humanistički obrazovno-odgojni cilj sastoji se u doprinosu
razvoju mnogostrano razvijene ličnosti, tj. U razvijanju
njezinih osobina uz pomoć obrazovanja i odgoja. Osnovne
osobine ličnosti jesu spoznajne, emocionalne, motivativne i
tjelesne. Obrazovanjem se djeluje na razvoj spoznajnih i
tjelesnih osobina, a odgojem na razvoj emocionalnih i
motivativnih. Osobine ličnosti se razvijaju tako da se uz
pomoć odogovarajućih aktivnosti stave u funkciju relevantne
dipozicijske strukture.
Razvoj ličnosti determiniran je ljudskom praksom, tj. Nainom
proizvodnje i života. Podjela rada uvjetuje parcijalni razvoj
ličnosti. Zato obrazovanje i dogoj imaju zadatak da ne
formiraju ljudske ličnosti samo prema zahtjevima
proizvodnje, nego da aktiviraju što većži dio dispozivijske
osnove ličnosti i tako omoguće njezin višestrani razvitak.
1. klasifikacija osobina ličnosti
Humanističko obrazovno-odgojni cilj sastoji se u «svestrano
ili mnogostrano razvijenoj čičnosti» čovjeka koji se najstoji
formirati i uz pomoć obrazovanja i dogoja
velik broj različitih osobina ili crta ličnosti. To su sve
one relativno trajne osobine čovjeka važne za njegovo
doživljavanje i ponašanje, relativno univerzalne, tj u većoj
su ili manjoj mjeri prisutne kod svih ljudi
Sve se osobine ličnosti čovjeka mogu klasificirati u neku od 4
osnovne skupine: to su
znanje i vještine te različite sposobnosti
emocionalne osobine (temperament)
motivativne i voljne osobine (karakter)
tjelesne osobine
ovim psihičkim sobinama odgovaraju različiti psihički procesi koji su
pokretani tim osobinama a kroz koje se te osobine manifestiraju i
dalje razvizaju.
Sposobnostima, znanju i vještinama odgovaraju spoznajni ili
kognitivni precesi, temperamentu odgovaraju različiti emocionalni ili
afektivni procesi, a osobinama karaktera ili ličnosti odgovaraju
motivativni ili konativni procesi. Tjelesnim osobinama odgovaraju
fiziološi i fizički rpocesi. Zbog toga što se obrazovanjem i odgojem
djeluje na razvoj psihičkih osobina, aktivirajući odgovarajuće psihičke
procese, opravdano je pripadne osobine i procese grupirati zajedno.
Tako se dolazi do 4 osnovna područja osobina i procesa čija
strukrura čini ličnost pojedinca. To su
spoznajno
emocionalno
motivativno područje i
područje fizičkih osobina.
Razvoj osobina i procesa koji ulaze u ta područja predmet su
obrazovanja i odgoja.
Obrazovanje je stjecanje znanja i vještina te razvoj sposobnosti. Ono
je, dakle, orijentirano na razvoj spoznajnih osobina i procesa, te
razvoj tjelesnih osobina čovjeka.
Odgoj jest razvoj emovionalnih i motivativnih svojstava i procesa, što
čini karakter čovjeka ili njegovu ličnostu u užem smislu riječi.
Pojam odgoja u pedagoškoj se literaturi upotrebljava u širem i u
užem značenju. Odgoj u širem značenju odnosi se na formiranje
čovjeka u cjelini, tj. formiranje njegovih spoznajnih, emocionalnih,
motivativnih i fizičkih osobina.
Odgoj u užem smislu obuhvaća samo moralnu i voljnu sferu, tj. ono
što čini karakter čovjeka.
Ono što fenomene obrazovanja i odgoja povezuje, što je njihov
«zajednički nazivnik» jest činjenica da su u osnovi i jednoga i druga
procesi učenja. I obrazovanje i odgajanje odvija se na osnovi učenja
koje definiramo kao preces stjecanja relativno trajnih promjena
različitih vrsta ponašanja i doživljavanja na osnovi aktivnosti
pojedinca koji uči.
---
Postoje različita stajališta o tome može li se edukacija reducirati
samo na svjesno i namjerno obrazovanje i odgajanje. Naše je
mišljenje da ne može, jer onda obiteljski odgoj, obrazovni i odgojni
utjecaj medija masovnog komuniciranje, djelovanje umjetničkih djela
i različitih životnih iskustava na stavove, uvjerenja i vrijednosti ne bi
bili dogoj, jednako kao što ono radno i životno iskustvo djece i
odraslih koje rezultira novim spoznajama ne bi bilo obrazovanje. U
pedagoškoj se literaturi nenamjerno educiranje naziva
funkcionalnim. U njoj prevladava stav da funkcionalni odgoj i
obrazovanje ne treba biti predmet pedagoškog istraživanja.
Andragogija istražuje zakonitosti namjernog i nenamjernog
obrazovanja i odgoja odraslih.
...
u andragoškoj je literaturi pojam obrazovanja dominantan više nego
što je pojam odgoja dominantan u pedagoškoj. Stoga se najčešće
govori samo o «obrazovanju odraslih», a odgoj se i ne spominje.
Razlozi su tome praktički i teorijski. U andragoškoj praksi
obrazovanje zaista prevladava nad odgojem, a u mnogim se
teorijskim razmatranjima zaključuje da su mogućnosti namjernog
odgojnog djelovanja na odrasle bitno reducirane. Stojimo na
stajalištu da i kod mladih i kod odraslih možemo govoriti o
obrazovanju i o odgoju, ali se odgoj na različite načine ostvaruje, što
i opravdava egzistenicju andragogije kao posebne znanosti o
obrazovanju i odgoju odraslih. U ekukaciji odraslih funkcionalni je
odgoj značajniji od intencionalnog.
2. razvoj osobina ličnosti
...
3. razvoj ličnosti i životna dob
...u toku života mijenjaju se osobine o kojima ovisi efikasnot procesa
učenja, zbog čega nisu sva životna razdoblja jednako povoljna za
stjecanje i mijenjanje različtih osobina ličnosti. Za razvoj sposobnosti
povoljnija su ona razdoblja u kojima su relevantne dispozicije u fazi
fiziološkog sazrijevanja, jer je tada njihovo organiziranje u različite
strukture odgovarajućim aktivnsotima djelotvornikje. Ako je
zakašnjenje obrazovnog i odgojnog djelovanja za takvim optimalnim
razdobljima osobito veliko, dispozicije mogu biti već toliko
stabilizirane da naknadno djeoovanje iz okoline ostaje bez vidljivog
efekta.
Slično je i ko gormiranja ostalih osobina koje više ovise o nasljednoj
osnovi nego o utjecajima okoline. To su još osobine temperamenta i
one voljen osobine determinirane svojstvima živčanog sustava.
Znanja i veštine, stavovi i uvjerenja mogu se stjecati i mijenjati
cijelog života, jer nisu urođena nego naučena svojstva. To, međutim,
ne znači da će u svakoj dobi brzina i kvaliteta učenja tih svojstava
biti jednaki, jer se godinama mijenjaju faktori koji te aspekte
efikasnotsi učenja uvjtuju.
Efikasnost učenja znanja i vještina ovisi o
- sposobnostima,
- relevantnom predznanju,
- tehnikama učenja i
- motivaciji za učenje, a ti faktori nisu jednako raspoređeni u svim
životnim razdobljima.
Dok razvoj sposobnosti u zrelo doba i doba starosti ne ide u prilog
učenju odraslih, ostali faktori – predznanje, tehnike učenja i
motivacija – mogu biti više na strani odraslih nego mladih.
Efikasnost učenja u odraslih, stoga, može biti i veća nego u mladih.
To je jedan od razloga onih nastojanja koja idu za omasovljenjem
obrazovanja uz rad i iz rada na račun kontinuiranog školovanja
mladih na višim stupnjevima obrazovanog sistema.
4. Praksa i formiranje ličnosti
... Marksistički zasnovane psihologija i andragogija polaze od toga
da je razvoj ličnosti uvjetovan ne samo dispozicijskom osnovom nego
i društvenom i tehničkom podjelom rada, jer ona determinira
karakter radne aktivnosti čovjeka i način njegova života. Zato se
moe reći da je čovjek biće vlastite prakse
4.1. Način proizvodnje i razvoj ličnosti
način proizvodnje determinira zahtjeve koji se na izvršioce različitih
vrsta radova i društvenih uloga postavljaju u pogledu potrebnih
znanja, vještina, različitih sposobnosti, odgovornosti i ostalih osobina
ličnosti. Poznato je da rauzličitim razinama tehničke razzvijenost6i
korespondiraju, kao optimalne, različite kvalifikacijske strukture.
Jednako., različitim tipovima društvenih uloga odgovaraju, sa
stajališta nepromjenjivog funkcioniranja društva, različiti tipovi
karaktera, koji se nastoje osigurati organiziranim obrazovanim i
odgojnim djelovanjem. Obrazovni i odgojni sistem ima zadatak
formiranja potebne radne snage za nesmetano odvijanje proizvodnje,
spremne da tu ulogu prihvati kao pravrdnu, jednako kao što će
društveni odnos prihvatiti kao pravedan društveni odnos.
Sva klasna društva organiziraju zbog toga raslojene obrazovne
sustave za «proizzvodnju» parcijalnih ličnosti prema struktru
postojećih društvenih potreba. Tako ona nastoje osigurati svoj
kontinuitet i stabilnost, što je, gledano u povijesnim relacijama,
moguće samo na kraći rok.
...
razvoj proizvodnih snaga otvara nove mogućnosti zadovoljavanja
autentičnih ljudskih potreba kojima na putu stoje postojeći društveni
odnosi. Indoktrinarna snaga odgoja vladajuće klase nije dovoljna da
klasi koja je nosilac progresa nametne toliko iskrivljenu predodžbu
stvarnosti da bi ona odustala od kolektine akcije kojom, objektivno
može izvesti društvenu promjenu. Očito, ljudska se ličnost ne može u
dovoljnoj mjeri formirati po želji onih koji imaju moć da određuju što
su to potrebe društva, jer je generička priroda čovjeka premasivan
faktor u razvoju ličnosti.
Stoga se svaka klasa na vlasti oslanja ne samo na obrazovni sistem
nego i na aparat moći kojim, sredstvima represije nastoji postići ono
što ne može odgojem i obrazovanjem. u takvim okolnostima ne može
biti svestranog razvoja ličnosti, a i potreba pojedinca se aktualizira
može biti potisnuta ako, zbog restriktivnog djelovanja ekonomskih i
socijalnih faktora, nisu zadovolji primarni biološki i socijalni motivi.
Slobodni razvitak čovjeka zahtijeva takvu organizaciju života i rada
koja će poticati i omogućavati aktualizaciju onakvih konfiguracija
dispozicija koje najbolje odgovaraju potencijalima pojednica. To
pretpostavlja postojanje velikog repertoara različitih aktivnosti koje
su dostupne svima, kao i velike mogućnosti promjene i zamjene
jedne aktivnsoti drugom. To se može realizirati u takvim društvenim i
ekonomskim uvjetima u kojima će biti dokinuta društvena podjela
rada na upravljački i izvršni kao i ona thnička podjela rada koja
dovodi do razmrvljenih, parcijalnih i repetitivnih aktivnosti.
...
proizvodnja treba da bude podređena ljudskim potrebama, kako u
vezi s predmetom, tako i u vezi s načinom proizvodnje. A potrebe u
razvijenom društvu nisu samo potebe za potrošnim dobrima nego i
potrebe za slobodom i svestranim razvojem ljudskih sposobnosti,
potrebe za informiranjem, prijateljstvom, potreba da se oslobodimo
ne samo eksploatacije nego i tlačenja u radu i u dokolici (Gorz,
1970).
To postavlja zahtjev za preispitivanje pojma progresa i redefinirnje
ciljeva i gunkcije tehologije u društvu. Danas su dominatni kriteriji
efikasnosti profitabilnost i ekspanzivnost, dok su ciljevi «mekih»
tehnologija mnogo kompleksniji i uključuju zadovoljstvo, kreativnost,
odnose među ljudima, štednju prirodnih resursa i čuvanje okoline od
zagađnosti.
4.2. Alternativne tehnologije i razvoj ličnosti
mogu se klasificirati u tzv «utopijske» i «intermedijarne».
Intermedijarne, nazvane još i tehnologijama samopomoći i
demokratskim ili narodnim tehnologijama, koje su jednostavne i
svima dostupne, naijenjene su sobito zemljama u razvoju kojime ne
odgovara put tehnološkog razvoja visoko razvijenih zemalja. One
nisu kapitalno nego radno intenzivne, osobađaju od nezaposlenosti i
koriste se kreativnošžu ljudi.
Prijelaz od suvremenih na alternativne tehnologije nije,
međutim,,samo tehničko, već primarno političko pitanje. Budući da je
najvažniji sadržaj politike ekonomija, a najvažniji sadržaj ekonomije
tehnologija, intermedijarne tehnologije postaju dio političke
strategije o kojoj ovisi oslobođenje ljudi od inozemnih i vlastitih
centara moći. Postojeće strukture moći ne žele tehnološkim
promjenama dovesti u pitanje svoju dominantrnu poziciju. Zbog toga
je masovna primjena alternativne tehnologije moguća u društvima
koja su ostvarila alternativne sturkture u odnosu prema
kapitalističkoj društvenoj struktrui.
...
tehnološki razvoj ne mora, dakle, voditi isključivo prema mehanizaciji
i automatizaciji koja smanjuje psihološku vrijednsot rada, nego je
moguć drukčiji tehnološki razvitak koji omogućuje veći stupanj
samoaktualizacije čovjeka. Razumije se da takva orijentacija nije
moguća bez permanentnog obrazovanja i samoobrazvoanja.
4.3. Samoupravljanje i razvoj ličnosti
...
4.4. Slobodno vrijeme i razvoj ličnosti
...domena u kojoj se već danas mogu zadovoljavati mnogi vrlo važni
univerzalni motivi. To su motivi za aktivnošću, za druženjem s
ljudima, a javljaju se u različitim blicima i kvalitativnim razinama, te
motiv za postignućem i samoaktualizacijom.
Ti se motivi ostvaruju participacijom čovjeka u tekovinama kulturnog
progresa, razvojem i zadovoljavanjem različitih kulturnih potreba i
kao konzumenta kulturnih dobara elitne kulture i kao aktivnog
sudionika demokratske kulture. Različite tzv. Slobodne ili hobi
aktivnosti jesu značajno područje nezavisne akcije pojedinca u kojoj
on može ispoljiti svoju kreativnost. Sport i rekreacija tipa
«zabavljanje» u kojima stupa u raznovrsne nekonvencionalne
socijalne interakcije razzličith vrsta također su vrlo značajno
područje individualnog razvitka.
4.5. Obrazovanje i razvoj ličnosti
... učenje je univerzalna aktivnost koja djeluje poticajno i oblikovno
na sve vrste dispozicija, odnosno na formiranje svih psihičkih
svojstava ljudi. No nije obrazovanje u razvijenim zemljama toliko
masovno, dugotrajno i intenzivno zbog njegova djelovanja na razvoj
ličnosti, koliko zbog uvjerenja da je obrazovanje jedan od glavnih
motora ekonomskog razvoja i faktora vertikalne socijalne
pokretljivosti.
Takva tehnokratska koncepcija obrazovanja odgovara vrijednostima
kojima teže takva društva, u kojima su proizvodnja i potrošnja postali
vodeći ciljevi.
U socijalističkom društvu, kojemu je glavni cilj razvoj čovjeka,
obrazovanje treba omasovljavati i razvojati već zbog toga....
Ljudi se ne obrazuju samo zbog neke očekivane materijalne ili
socijalne koristi nego i zbog zadovoljavstva ili užitka koji proistječe iz
same aktivnosti učenja, zbog spoznavanjem zadovoljene znatiželje.
...
u laičkoj javnosti, pa i među stručnjacima koegzistiraju
kontradiktorna uvjerenja da je obrazovni sistem ili previše ili premalo
utilitaristički orijentiran. To je posljedica toga što je obrazovanje u
predodžbama ljudi uglavnom reducirano na pkolu, tj. Na
instritucionalizirane oblike obrazovanje, iako se obrazovanje zbiva i
izvan škole, a ne samo u njoj...
treba reći da ni viši stupnjevi stručnog obrazovanja, ni vertikalni
obrazovni put nisu pravi put svestranog formiranja ličnosti. To je
mnogo više horizontalni obrazovni razvoj koji se ne ostvaruje
stjecanjem što viših kvalifikacija
IV. EKONOMSKI CILJEVI OBRAZOVANJA I ODGOJA ODRASLIH
V. SOCIJALNI CILJEVI ORAZOVANJA I ODGOJA ODRASLIH
ANDRAGOŠKI CIKLJUS
KARAKTERISTIKE UČENJA ODRASLIH
OSNOVNA PODRUČJA OBRAZOVANJA I ODGOJA ODRASLIH
ORGANIZACIJA NASTAVE ZA ODRASLE
OSPOSOBLJAVANJE ODRASLIH ZA SAMOOBRAZVOANJE
METODE OBRAZOVANJA ODRASLIH
PRINCIPI OBRAZOVANJA ODRASLIH
OBRAZOVNA GRUPA
top related