iluzija jedne noci p
Post on 26-Nov-2015
4.573 Views
Preview:
TRANSCRIPT
ILUZIJA JEDNE NOĆI
1. poglavlje
Pilot je dobio lozvolu za poletanje. Izvršio je probu motora, izvukao flapove
i pokrenuo letelicu po pisti.
Posle dvesta metara ubrzanja povukao je palicu prema sebi i sjajna
„cesna" je poletela.
Sigurno je rukama držao upravljač i popeo se na visinu od šest hiljada
metara. Kada je dostigao potrebnu visinu, ispravio je avion.
Kretao se maksimalnom brzinom pri odličnoj vidljivosti i izvrsnim
vremenskim uslovima.
Mada su vrata pilotske kabine bila otvorena, Tejlor Rovajton nije obraćala
pažnju na ono što se tamo dešavalo. Pilot je uživao njeno apsolutno
poverenje jer je već pet godina radio za kompaniju „Hegan i Krajton".
Kompaniju su osnovali Tejlorin deda Trevis Hegan i njegov kompanjon
Stiven Krajton još tridesetih godina dvadesetog veka. Mukotrpnim radom,
praktično ni iz čega, stvorili su ogromnu kompaniju kojoj nije bilo ravne.
Trevis je imao samo jedno dete, kćerku Silviju koja se udala za Mičela
Rovaj-tona. Njihov brak nije bio srećan jer je Mičel bio veliki šarmer i voleo
je žene iznad svega, a Silvija je bila previše uplašena da svom strogom ocu
kaže istinu.
Nekoliko godina kasnije Silvija je umrla na porođaju, a njen otac je ubrzo
saznao kakav je zapravo njen muž. Zbog toga je stari Trevis Hegan preuzeo
na sebe obavezu da podiže i vaspitava svoju unuku.
Mičel je ubrzo shvatio da su se završili dani njegovog dotadašnjeg
lagodnog života. Sav novac koji je dotad nemilice trošio na provod i žene
pripadao je, u stvari, njegovom tastu.
Mogao je da zadrži svoju poziciju u „Hegan i Krajton avio-kompaniji" i
kuću u kojoj je živeo sa suprugom. I to je bilo sve. Dobijao je direktorsku
platu koja nije podmirivala njegove megalomanske prohteve, a kuća nije bila
u njegovom vlasništvu pa nije mogao daje proda. Ništa nije mogao da učini
bez Trevisove saglasnosti. Tajler je ostala sama sa starim, ćudljivim dedom
koji nije imao mnogo vremena za nju. Podizale su je brojne dadilje i
guvernante, a kada je stasala za školu, deda ju je upisao u najbolju školu
internatskog tipa, gde je stekla visoko obrazovanje.
Mada je bio prezauzet poslom, Trevis je unuku od prvog dana pripremao
da zauzme njegovo mesto u kompaniji kada za to dođe vreme. Kad god bi
bila kod kuće, Tejlor je vreme provodila u dedinoj kancelariji dok je on
sklapao poslove i potpisivao ugovore.
U vreme kada je Trevisovo zdravlje počelo da slabi, Tejlor je imala
dvadeset četiri godine. Malo-pomalo, počeo je da prenosi svoje obaveze na
nju. Do njegove smrti ona je uveliko samostalno vodila poslove.
Sve što je Trevis posedovao ostavio je svojoj unuci. Kompanija „Hegen i
Krajton", poput sličnih firmi te veličine, ulagala je novac u mnoštvo drugih
poslova na svim kontinentima.
Delovi kompanije koji su se bavili rudarstvom, vađenjem i preradom
plemenitih metala i dragog kamenja, kao i transportom, donosili su ogromne
prihode. Međutim, bilo je tu još desetak različitih firmi koje su takođe
donosile prihod: između ostalih, lanac poznatih odmarališta koji se protezao
po ćelom svetu, zatim, „Hegan i Krajton televizija", firma koja je snimala
visokobudžetne filmove, televizijske programe i druge zabavne sadržaje.
Firma „Hegan i Krajton Vajoming" upravljala je većinom poslova u toj
državi, a pod njenom upravom bile su hiljade hektara zemlje. Mnogo novca
uloženo je u industriju visoke mode u Parizu i u modne kuće na Sedmoj
aveniji.
Bilo je toliko poslova da ih jedan čovek nije mogao držati sve u glavi. To
nije mo gao ni stari Trevis, pa ni Tejlor. O jednom delu poslova vodio je
računa Trevisov partner Stiven Krajton, kasnije njegov sin, a danas unuk.
Stivenov unuk Grant Krajton preuzeo je poslove svog oca koji se povukao
posle srčanog udara. Grant je bio uspešan biznismen i posao je uvek
obavljao besprekorno, a uživao je radeći.
Doduše, nije oduvek bilo tako. U početku mu je bilo interesantnije ono što
je uz kompaniju išlo: novac, moć i žene, ali kako je vreme odmicalo, sve je to
počelo da ga zamara.
Tejlor je sve to dobro znala jer ga je poznavala čitavog života i bili su dobri
prijatelji. Odloživši papire koje je dotad proučavala, udobnije se smestila u
sedi-štu i zatvorila oči. Poslovni put s kojeg se upravo vraćala bio je naporan
pa joj je san bio neophodan.
U trideset prvoj godini izgledala je mlađe, muškarci su njenu dob retko
procenjivali na više od dvadeset i pet. Za to je mogla da zahvali pre svega
svom izgledu: visoka i vitka, s blago naglašenom muskulaturom, a to je bila
posledica stalne fizičke aktivnosti, plivanja i povremenih odlazaka u
teretanu.
Njena kestenjasta kosa oblikovana je u izuzetno smelu, kratku frizuru
koju bi se retko koja žena usudila da nosi. Ali je njoj savršeno pristajala
ističući njeno lice s visokim jagodicama, malim nosom, lepo oblikovanim
usnama i bademastim očima.
Uvek je bila besprekorno doterana i ostavljala je bez daha i muškarce i
žene. Sve što je Tejlor nosila bilo je skupo, jednostavno i odlično je stajalo na
njoj. Ipak, svi su verovali da bi ona i u ritama izgledala fantastično.
Činilo se da u svoj izgled ne ulaže nimalo truda, kao da joj je elegancija
urođena. Njeni poznanici verovali su da ona ne razmišlja previše o tome šta
će obući, ali to je bila iluzija. Ona je želela da izgleda savršeno i to joj je
polazilo za rukom.
Frizura i šminka, glas i hod, cipele i garderoba, kao i parfem koji je
koristila, sve je bilo nepogrešivo usklađeno. Kao da se o tome i dan i noć
brinula čitava četa ljudi. Ali Tejlor je sve to sama birala i o svemu je sama
odlučivala.
Ona nije bila tip žene koja bi bilo šta u vezi sa svojim izgledom prepustila
drugima. Ipak, ispod savršene spoljašnjosti krila se neobuzdana, divlja,
tvrdoglava i snažna ličnost na koju niko nije mogao da utiče.
Nije bila svesna svoje lepote i nije shvatala da je svi muškarci, bez obzira
na godine i afinitete, žele. Doduše, iz iskustva je znala da može da privuče
svakog čoveka koga poželi i vremenom je naučila da to koristi.
Mnogi su je smatrali bolesno ambicioznom, hladnom, sujetnom i
bezosećajnom ženom od čije je pojave, dostojne filmske dive, zastajao dah.
Svoj imidž i životni stil isplanirala je do najsitnijih detalja i niko joj nije
mogao stati na put.
Bio je to jedini načina da zadrži vodeću ulogu u surovom svetu biznisa
koji je još uvek bio u muškom domenu. A ona niti je smela niti je želela đa
ustukne.
Prema svim svojim saradnicima i službenicima bila je uzdržana i hladna,
ali je svima znala imena, interesovala se za njihove probleme i uvek je bila
spremna da im pomogne. Zato su je svi poštovali.
- Gospođice Rovajton! - pozvao ju je pilot.
- Da? - odgovorda je istog trenutka.
- Za deset minuta slećemo - obave-stio ju je.
- Hvala, Majki - uspravila se u sedištu i vezala sigurnosni pojas.
Pogledala je kroz prozor i ugledala svetla Njujorka. Volela je taj grad, u
njemu se uvek osećala živom. Volela je gužvu na njegovim ulicama i to što
grad nikada ne spava.
Ubrzo je „cesna" lagano dodirnula pistu i zaustavila se nedaleko od
hangara. Bez žurbe je otkopčala pojas i sačekala da pilot otvori vrata i spusti
stepenice. Tek tada je ustala i polako krenula prema izlazu.
Nedaleko od aviona bila je parkirana limuzina sa zatamnjenim staklima i
Tejlor se uputi ka njoj. Ćudjivi vozač klimnuo joj je glavom u znak pozdrava i
otvorio vrata. Minut kasnije seo je za volan i kola su krenula.
Tejlor se udobno zavalila u sedište i duboko je uzdahnula. Poslovni put s
kojeg se upravo vratila bio je veoma uspešan i konačno je mogla da se
opusti. Čekala ju je duga vožnja do njenog luksuznog stana na Menhetnu.
Vozač se vesto probijao kroz gusti nju-jorški saobraćaj i nepunih sat
kasnije zaustavio se pred ulazom u zgradu. Portir je, prepoznavši limuzinu,
požurio da otvori vrata i uzme prtljag.
- Hvala, Stive - Tejlor se osmehnula vozaču. - Večeras mi više nećeš
trebati.
- U redu, gospođice Rovajton - klimnuo je vozač glavom. - I dobro došli
kući.
Osmehnula mu se još jednom pre nego što je izašla iz kola. Ušla je u
zgradu praćena portirom koji joj je uslužno doneo putnu torbu do vrata
stana. Tejlor je sa uzdahom olakšanja otključala ulazna vrata.
Njen stan je bio na vrhu zgrade i sastojao se iz dva nivoa: na prvom nivou
kuhinja, trpezarija, velika dnevna soba i radna soba, a na drugom bile su
četiri spavaće sobe s lojpatilima.
Ostavila je torbu pored vrata i uputila se u dnevnu sobu, do bara jer joj je
piće bilo neophodno. Tejlor je retko pila, činila je to samo onda kada je
osećala potrebu da se malo opusti.
Nasula je malo francuskog konjaka u čašu i umorno protrljala ukočeni
vrat. Čitav jedan zid dnevne sobe bio je u staklu i vodio je na terasu s koje
se pružao pogled na grad.
Terasa je bila uređena tako da predstavlja malu zelenu oazu. Bila je tu
fontana, lepo oblikovano zimzeleno drveće, raznobojno cveće u ukrasnim
žardinjerama i garnitura za sedenje od ratana.
Tejlor je volela da provodi slobodno vreme na toj terasi jer je tu zaista
mogla potpuno da se opusti. Najviše je uživala u opuštanju u toploj vodi
đakuzija u uglu terase.
Tejlor je polako prišla staklenim vratima koja su vodila na terasu i zastala
je otpivši gutljaj pića. Pažnju joj je privukao šum vode karakterističan za
đakuzi i ona pogleda u tom pravcu.
U prvom trenutku nije bila sigurna da je dobro videla i zato je nakratko
zažmurila. Međutim, kada je otvorila oči, slika pred njom bila je ista. Ma
koliko njen mozak odbijao da je prihvati, bila je stvarna.
Njen verenik Piter Hendriks, čovek za koga je smatrala da je bezgranično
voli, bio je u đakuziju. Ali, nije bio sam. Društvo mu je pravila nepoznata
plavuša. Koliko je Tejlor mogla da vidi, oboje su bili nagi i u veoma prisnom
položaju.
Prvo je bila šokirana, zatim iznenađena, pa razočarana i u neverici, potom
ju je preplavio osećaj izneverenosti i na kraju bes. Taj bes nastao je negde u
dnu njene podsvesti i polako se podizao sve dok nije burno izbio iz nje.
Njeni bliski saradnici koji su samo jednom prisustvovali njenom izlivu
besa znali su da je to jedino što nikada više nisu želeli da dozive. A kada je
Tejlor shvatila ko je žena u zagrljaju njenog verenika, bes u njoj dostigao je
neslućene visine.
Ispila je ostatak pića u jednom gutijaju i spustila je čašu na stočić pre
nego što je izašla na terasu. Dvoje ljubavnika bili su toliko zaokupljeni jedno
drugim da nisu čuli da im se neko približava.
- Vas dvoje imate tačno pet minuta da nestanete iz mog stana i života -
rekla je Tejlor ledenim glasom. - Zauvek!
- Tejlor?! - uzviknu plavuša izbezumljeno se odmičući od svog ljubavnika.
- Nije to što misliš - Piter je uspeo da se pribere.
- Rekla sam pet minuta! - ponovila je streljajući ih pogledom. - U
protivnom, izletećete odavde preko terase.
- Tejlor, dozvoli da ti objasnim - Piter se iskobeljao iz đakuzija i krenuo
prema njoj.
- Neću da slušam nikakva objašnjenja!
- odmahnula je glavom. - Oblačite se i izlazite ili ću vas takve izbaciti
napolje.
- Tejlor... - pokušao je ponovo, ali ga je ona grubo prekinula.
- Mislim da sam bila sasvim jasna - presekla ga je pogledom i skinula
vere-nički prsten. - A ovo možeš slobodno da joj daš!
Bacila mu je prsten u lice, a onda se okrenula i ušla unutra. Uputila se
pravo u spavaću sobu, iz ormara je izvadila veliki kofer i počela da ubacuje
Piterove stvari. Jedva je uspela da taj teški kofer spusti niza stepenice
nekoliko minuta kasnije.
- Tejlor, molim te, dozvoli mi da objasnim - Piter ju je čekao u dnu
stepenica potpuno obučen.
- Rekla sam ti da ne želim objašnjenja
- nastavila je da vuče kofer do ulaznih vrata. - Ti i ja smo završili, zauvek.
- Znam da sam pogrešio, ali nisam kriv. Debi je...
- O, molim te! - pogledala ga je podsmešljivo preko ramena. - Nemoj mi
reći da te je silovala!
- Ne, naravno da nije - zbunjeno je prošao prstima kroz kosu. - Znaš...
- Ne želim da znam! - širom je otvorila ulazna vrata i izgurala kofer u
hodnik.
- Tejlor, molim te - pokušao je još jednom. - Ja te volim...
- Upravo sam videla koliko me voliš -rekla je ledeno i pokazala rukom
vrata. -Napolje!
- Tejlor...
- Ili izlazi ili ovog trenutka zovem obezbeđenje da te izbaci! - viknula je.
Oči su joj plamtele poput žeravica i Piter je morao da ustukne. Iz iskustva
je znao da Tejlor može biti nerazumna kada je ljuta, a u tom trenutku to je
bila blaga reč da se opiše njeno stanje.
Tejlor je izgledala poput vulkana pred erupciju. Piter nije znao na šta je u
tom trenutku bila spremna i zato je odlučio da se povuče. Nadao se da će
sutra, kada se bude malo smirila, moći da porazgovara s njom.
Čim je zakoračio u hodnik, vrata su se uz tresak zatvorila za njim. U
stanu se Tejlor naslonila na zid i zatvorila oči pokušavajući da se smiri.
Osetila je gorčinu u grlu i odlučila da je spere konjakom.
Iako nije želela da razmišlja o Piteru i Debi, malopređašnje scene stalno
su joj bile pred očima. Duboko je uzdahnula, ali je istog trenutka u mislima
videla lepo, na-smejano lice svog verenika.
Poznavala je tako dobro svaku crtu njegovog lica. Pogled njegovih plavih
očiju uvek je postajao nežan kada je želeo da je poljubi. Setila se koliko je
volela miris njegove guste, smeđe kose.
Otvorila je oči odmahnuvši glavom i brzo je prišla baru. Ovoga puta
napunila je čašu do vrha i sručila se u najbližu fotelju. Otpila je veliki gutljaj
a onda je u mislima, i protiv svoje volje, počela da luta.
Gorko se osmehnula shvativši da je njen deda opet bio u pravu prilikom
procene ljudi. Pored sigurnosti koju joj je Trevis pružao, nedostajalo joj je i
njegovo društvo.
Kada je on umro, nestao je njen zaštićeni, sigurni svet, kao da je bio tek
iluzija. Ma koliko da ju je deda pripremao za život i preuzimanje poslova,
uvek je vodio računa o tome da bude zaštićena na svaki način.
Prisetila se dana kada je Trevis umro. Poslednjih mesec dana proveo je u
bolnici. Tokom poslednje dve nedelje Tejlor je danonoćno sedela uz njegovu
bolesničku postelju. Odlazila je kući samo da se istušira i presvuče.
Dok je ona bila odsutna, Debi je ostajala uz Trevisa. Debi... pomislila je i
pod-smehnula sebi i svojoj naivnosti. Onog jutra kada je deda umro,
obavestila je prvo Debi. Njoj je javila pre nego Grantu Krajtonu.
Srce joj se stegnulo pod naletom uspomena. Debi Norton je bila njena
najbolja prijateljica. Družile su se još kao devojčice, a bile su vršnjakinje.
Debina majka je bila kuvarica u dedinoj kući u kojoj je Tejlor odrasla.
Zahvaljujući tom prijateljstvu, Trevis je Debi platio školovanje u privatnim
školama, a zatim ju je zaposlio u jednoj od svojih firmi. Debi je već radila
dok je Tejlor završavala fakultet, ali se njihovo prijateljstvo održalo.
U Debinom stanu upoznala je Pitera. Odmah je privukao svu Tejlorinu
pažnju. Pošto osim Debi nikoga nije poznavala, prijala joj je Piterova pažnja.
Prišao joj je uz reči da je najlepša devojka koju je ikada upoznao i da će se
njome oženiti.
Tejlor se, naravno, nasmejala njegovoj izjavi. Mada su cele večeri vodili
neobavezan razgovor, Piter je ostao dosledan. Do kraja zabave Tejlor je
pristala da sutradan izađe s njim na večeru.
Piter je radio kao službenik u osiguravajućoj kompaniji. Bio je veoma
privlačan, zgodan i neodoljivo šarmantan. Ali je isto tako bio i veoma
ambiciozan i nemilice je grabio ka vrhu.
Brzo je saznala da mu je životni cilj da osnuje sopstvenu kompaniju i
rekao joj je da će ona biti uz njega na vrhu. Govorio joj je o zlatu i
draguljima kojima će je obasuti kada bude uspeo i kada bude imao onoliko
novca koliko želi.
Tejlor se uvek smejala tim njegovim pričama koje su joj bile simpatične.
Neko vreme nije mu otkrila istinu o sebi - da već ima i zlata i dragog
kamenja koliko joj srce želi. Čak je i Debi zabranila da mu bilo šta kaže.
Plašila se da mu saopšti da će jednog dana naslediti ogroman novac i
brojne kompanije jer je većina muškaraca s kojima se upoznala bila mnogo
više zainteresovana za njeno nasledstvo nego za nju. Nekoliko puta se
opekla i sada je umela da se čuva i da bude obazriva.
U početku veze s Piterom dobro je pazila da on ne sazna ništa o njenom
poreklu. Nije ga dovodila kući i nalazila se sa njim uvek u gradu. A kada je
konačno postala sigurna u to da je Piter zaista voli, odvela ga je da upozna
dedu.
Ugledavši kuću u kojoj je živela, Piter je dugo stajao nemo je
posmatrajući. Prokomentarisao je tiho da je ona daleko van njegove lige i da
bi najbolje bilo da se on povuče. Tejlor se na to slatko nasmejala.
Ali Trevis Hegan nije se smejao, Piter Hendriks nije mu se dopao. Toliko je
bio protiv Pitera da je Tejlor morala da obeća dedi da nikada više neće
dovesti tog mladog čoveka u kuću.
Tejlor nije želela da se protivi dedi jer je znala da je on teško bolestan i da
mu se bliži kraj. Međutim, nastavila je da se viđa s Piterom kome se nije
dopalo to što ga starac nije prihvatio. Ali je popu: stio na Tejlorine molbe.
Njih dvoje su se tajno verili. Tejlor je odlazila u njegov stan kad god je
mogla, ali se uvek kratko zadržavala. Piter je počeo da kuje planove u vezi s
tim da jednoga dana, kada Trevis umre, preuzme upravljanje njegovim
delom kompanije.
Zbog toga je izbila prva svađa i Piter se prvi put suočio s Tejlorinim
besom. Izašao je iz tog sukoba poražen, ali je odlučio da strpljivo čeka svoj
trenutak. Tejlor je to upravo shvatila.
Kada je njen deda umro, Debi je bila uz Tejlor. Mada joj je i Piter ponudio
pomoć, nije je prihvatila. Ionako je Grant Krajton preuzeo gotovo sve obaveze
oko sahrane na sebe.
S Piterom se videla nedelju dana posle dedine smrti. Otišli su u mali
italijanski restoran na ručak i Tejlor se opustila uživajući u pažnji kojom ju
je okružio. Piter je insistirao da se venčaju što pre i ona se složila s tim.
Međutim, od tada je prošlo više od godinu dana. Tejlor je morala da se
izbori s brojnim poslovima koji su se nagomilali pred kraj dedinog života.
Grant jednostavno nije mogao da vodi računa o svemu.
Odlaganje venčanja je na kraju ispalo dobra stvar, pomislila je Tejlor i
ispraznila čašu do dna. Večeras je doživela surovo otrežnjenje. Prvi put
otkad je upoznala Pitera, shvatila je da je on isti kao svi drugi muškarci u
njenom životu.
Sve to s Piterom nije je toliko bolelo jer je naučila da prima udarce. Ono
što ju je dotuklo bila je činjenica da ju je Debi, njena najbolja prijateljica,
podlo izneverila. Pitala se da li je to uradila zato što je bila zaljubljena u
Pitera ili zato što je htela da joj ga preotme jer je ona, Tejlor, uvek imala sve
što je poželela.
Nikada neće saznati odgovor na to pitanje. Znala je samo to da nikada
više neće moći da veruje nijednom muškarcu niti će ikada više dozvoliti sebi
da se toliko zbliži s nekim, bio to muškarac ili žena. Nikome više neće pružiti
priliku da joj nanese bol.
2. poglavlje
Tragovi neprospavane noći nisu se videli na Tejlorinom licu kada je
sledećeg jutra ušla u svoju kancelariju. Sekretarica je pošla za njom noseći
poslužavnik sa šoljom sveže skuvane kafe i čašom soka.
- Da li vam je nešto potrebno, gospođice Rovajton? - upitala je spuštajući
poslužavnik na sto.
- Da - Tejlor je klimnula glavom. -Donesi mi aspirin i pošalji nekoga da mi
kupi cigarete.
- Cigarete? - sekretarica ju je zapanjeno pogledala.
Tejlor je odmahnula rukom dajući devojci znak da izađe iz kancelarije.
Bes koji ju je obuzeo prethodne večeri još uvek je bio u njoj, ali u znatno
manjoj meri. Ipak, Fara nije bila kriva ni za šta i nije želela da se istrese na
njoj.
Kancelarija je bila besprekorno čista, kao i uvek. Svaki komad nameštaja
bio je uglančan do visokog sjaja, svaka metalna ručka na nameštaju bila je
bleštava, a pod je bio toliko izglancan da bi jedan neoprezan korak bio
dovoljan da se oklizne.
Sav nameštaj bio je crn i oštrih linija. U prostoriji nije bilo nikakvih ličnih
predmeta, ni fotografija, ni onih tipično ženskih sitnica. Jedini ukras u
kancelariji bilo je ulje na platnu mladog, perspektivnog slikara, koje je
predstavljalo panoramu Menhetna.
Čitava prostorija izgledala je pomalo sterilno, ali to je bilo upravo ono što
je Tejlor želela da postigne. Nijednog trenutka nije želela da se njeni
saradnici osećaju prijatno u njenoj kancelariji. Ako bi poželela s nekim
neobavezno da porazgovara, s tom osobom našla bi se u nekom od
mnogobrojnih restorana.
Fara se brzo vratila u kancelariju noseći tablu aspirina i neotvorenu
paklu cigareta.
Dvadesetosmogodišnja Fara Stivens bila je potpuno neiskusna kada je
počela da radi pre nekoliko godina, odmah posle škole, negde u isto vreme
kada i Tejlor, ali su se od tada stvari promenile.
Danas je Fara bila nezamenljiv pomoćnik, a zauzvrat je dobijala veliku
platu, automobil i jedan od kompanijinih stanova na korišćenje. Bez reći je
pružila Tejlor lekove i cigarete strpljivo čekajući pored stola da joj se obrati.
- Da li me je neko tražio od jutros? -upitala je Tejlor kada je popila tabletu
i pripalila cigaretu.
- Zvala vas je izvesna gospođa Tokvil - odgovorila je devojka - iz
Memorijalne bolnice, i to već dva puta od jutros. Pominjala je neku večeru u
dobrotvorne svrhe...
- Za izgradnju novog krila bolnice -Tejlor duboko uzdahnu. - Pozovi Pjera i
rezerviši mi sto za dvoje za sutra uveče u devet. Večeraću s gospođom
Torkvil da vidim šta joj je tačno na umu. Obavesti je o tome, molim te. Još
neko?
- Gospodin Krajton je zvao da pita da li ste slobodni za ručak - reče Fara
pomalo nervozno. - Uzela sam sebi slobodu da kažem da jeste jer imate
slobodan termin između dva sastanka.
- U redu je, Fara, ne moraš da se preznojavaš - uvukla je dim i otpila
gutljaj kafe. - Dobro znaš da Grant uvek ima prednost.
- Naravno - promrmljala je sekretarica s olakšanjem. - I, zvao vas je Adam
Mekena. Kazao je da mu se javite čim budete mogli.
- Adam Mekena? - ponovi Tejlor namrštivši se. - Podseti me ko je on.
- Mekena vodi računa o finansijskom poslovanju „Hegan i Krajton avio-
kom-panije" - brzo objasni Fara. - Pominjao je neki račun koji ne može da
odobri.
- E, samo mi je još to trebalo - progunđa Tejlor i ljutitim pokretom ugasi
cigaretu. - Šta li je opet uradio? Zovi mi Mekenu, odmah.
Fara požuri u svoju kancelariju. Tajler se zavalila u kožnoj fotelji
zatvorivši oči. Već je pretpostavila u kojem će smeru teći razgovor i zato je
duboko udahnula.
Nagnula se napred i oslonila laktovima na sto spuštajući bradu na
isprepletane prste. Neverovatna misao proletela joj je glavom, ali ju je brzo
otresla. Posegnula je za novom cigaretom upravo u trenutku kada se oglasio
interfon.
- Da? - pritisnula je dugme.
- Gospodin Mekena je na liniji dva -začuo se Farin glas.
- Hvala - podigla je slušalicu. - Gospodine Mekena, tražili ste me.
- Tako je, gospođice Rovajton - odgovorio je dubok muški glas. - Radi se,
naime, o zahtevu gospodina Mičela Rovajto-na za isplatu povećeg iznosa.
Dosadašnji iznosi nisu bili preterano visoki i ja sam ih, shodno našem
dogovoru, isplaćivao. Međutim, ovaj iznos ne usuđujem se da odobrim dok
ne dobijem vašu saglasnost.
- O kojem je iznosu reč? - upitala je tiho.
Duboko je uzdahnula kada je čula kolika je suma u pitanju, a oči su joj
ljutito zasijale. Duboko je uvukla dim cigarete u pluća i jedva je odolela
naletu kašlja. Besno je zgnječila cigaretu u pepeljari.
- Potpuno ste u pravu, gospodine Mekena - rekla je konačno. - Ne dolazi u
obzir da mu se isplati ta svota. Hvala vam što ste mi javili, proveriću o čemu
se radi u svakom slučaju.
- Izvinite što sam vas omeo, gospođice Rovajton - ljubazno je dodao: -
Želim vam prijatan dan.
- Takođe, gospodine Mekena - promrmljala je učtivo i zalupila slušalicu.
Zgrabivši tek načetu paklu cigareta, zgnječila ju je prstima pre nego što ju
je bacila daleko od sebe. Kada je sinoć izašla iz aviona, osećala se tako
dobro, a sada je želela da porazbija sve oko sebe.
- Da?! - viknula je pritisnuvši dugme interfona koji se oglasio.
- Gospodin Bejkersfild je na liniji tri -promuca uplašeno Fara.
-I on?! - Tejlor je osećala da bes u njoj raste. - Dosta mi je muškaraca koji
stalno nešto hoće od mene! Reci mu da nisam tu! U stvari, reci mu da ću ga
zvati kada budem imala vremena za njega. Za otprilike sto godina!
Prekinula je vezu i naglo ustala, a onda je krupnim koracima prešla
rastojanje do prozora. Njena visoka figura obučena u crnu kožu potpuno se
uklapala u enterijer kancelarije, a njeno raspoloženje odgovaralo je boji
garderobe.
Doduše, Tejlor je gotovo uvek nosila crno, ali je refko bila u takvom
raspoloženju.
Odmahnula je glavom besna na sebe stoje dozvolila daje sve to toliko
pogodi. Uzela je dugi kožni mantil i tašnu pa je izletela napolje.
- Otkazi mi sve obaveze za danas - uletela je poput furije u Farinu
kancelariju. -Izuzev ručka s Grantom. Da li je pomenuo restoran?
- Nije - promuca sekretarica odmah-nuvši glavom. '
- Onda mu reci da ga čekam u jedan na uobičajenom mestu. Potvrdi mi
dogovor - okrenula se i izašla.
Tejlor nije bila svesna svog ljutitog izraza lica, ali primetila je da joj se svi
sklanjaju s puta. Ušla je u lift ne gledajući nikoga. Izvadila je iz tašne tamne
naočare zaklonivši njima oči pre nego što se lift zaustavio.
Portir na ulazu ponudio je da joj pozove vozača ili taksi, ali je ona odbila.
Obukla je mantil i izašla iz zgrade. Odjednom se našla okružena mnoštvom
ljudi i to ju je malo smirilo. Polako je krenula prema Brodveju.
Besciljno je lutala ulicama razgledajući izloge. Fara joj je u međuvremenu
javila da je Grant čeka u „Rojal rumu". Tejlor pogleda na sat i shvati da ima
tek toliko vremena da stigne do restorana.
Dok je stigla do lokala na uglu Brodveja i 116. ulice, bila je savršeno
mirna. Kada je zakoračila u prijatnu unutrašnjost, sve loše što joj se desilo
bilo je iza nje. Nasmešila se konobaru koji joj je prišao.
- Gospođice Rovajton, dobro došli - mladić se blago nakloni. - Gospodin
Krajton vas očekuje.
- Hvala, Džo - krenula je za njim između stolova.
Ugledala je Granta mnogo pre nego što je prišla stolu iako je restoran bio
pun u vreme ručka. Bilo je nečega u njegovoj pojavi i držanju što je privlačilo
poglede, naročito žena.
Grant je bio visok i zgodan, prosede crne kose i oštrih crta lica. Delovao je
snažno i imao je široka ramena.
Ustao je da je dočeka. Sako mu je bio otkopčan i jasno je videla mišiće
koji su poigravali pod tankim materijalom njegove košulje. Pantalone su bile
tesno pripijene uz njegove duge i mišićave noge. Bdo je očigledno da je odelo
skupo i da je šiveno po meri.
Grant Krajton nije bio lep u pravom smislu te reči, ali je neodoljiva snaga
izbijala iz njega. Nema žene koja nije reagova-la na njegov bariton. Njegove
veze bile su javna tajna i često su časopisi objavljivali fotografije na kojima je
snimljen u društvu različitih lepotica. Kroz njegov život prošle su glumice,
pevačice, žene plave krvi, ali i one po'puno nepoznate. Jedno im je bilo
zajedničko: sve su bile lepotice.
- Tejlor - osmehnuo se kada ju je ugledao.
- Grante - ljupko se nasmešila i podmetnula obraz da je poljubi.
- Kako si? - upitao je. - Baš se dugo nismo videli.
- Tako je - spustila se u stolicu koju joj je pridržao. - Prvo si ti bio u
Španiji, onda sam ja otišla u Englesku, a ti si u međuvremenu otputovao u
Japanu. A onda sam morala da skoknem u Cirih.
- Uf! - nasmejao se. - Moraćemo početi da ugovaramo ručkove mesec dana
unapred.
- Izgleda da si u pravu - rekla je iznenađeno ga pogledavši. - Ne mogu da
verujem da je dotle došlo.
- Da naručimo? - upitao je pošto je konobar strpljivo čekao pored njihovog
stola.
- Može - složila se. - Raspoložena sam za... ribu!
- Losos? - predložio je.
- Ne - odmahnula je glavom. - Afrodizijaci mi neće trebati neko vreme.
- O? - podigao je obrvu. - Razgovaraćemo o tome posle. Ja sam raspoložen
za dobru šniclu. - Opa! - nasmejala se i pogledala konobara. - Džo, za mene
losos, a za gospodina šnicla na žaru s odgovarajućim prilozima.
- Za Tejlor ćeš doneti francuski rizling, berba iz osamdeset devete -
pogledao je mladog konobara. - Znaš na koje vino mislim?
- Znam - mladić se osmehnuo. - Na ono iz gazdine lične kolekcije.
- Tačno - Grant zadovoljno klimnu glavom. - A meni ćeš doneti burgundac
iz devedeset druge.
- Odmah, gospodine Krajton - Džo klimnu glavom i brzo se udalji.
- I? - Grant je pogleda iskosa. - Kako je Piter?
- On je prošlost - mirno je odgovorila.
- Od kada? - zbunjeno je upitao.
- Od sinoć - slegnula je ramenima i posegnula za hlebnim štapićima. -
Raskinuli smo jer je naša veza krenula u pogrešnom smeru. Rekla sam mu
da ne mogu više.
- Znači, slomio ti je srce - nežno ju je pomilovao po ruci.
- Ne - odmahnula je glavom. - Zaprosio me je.
- To nisam očekivao - Grant je bio iskreno iznenađen.
- Ni ja - duboko je uzdahnula. - Odjednom su mi se slike smenjivale pred
očima. Čak sam videla i tebe kako me vodiš do oltara pošto si mi najbliži. A
onda mije sinulo. Nisam mogla da zamislim sebe kako šetam njujorškim
ulicama s njim, kako se budim svakog jutra s njim, do kraja života. Nikako
nisam mogla da zamislim Pitera kako drži naše dete u krilu. I okončala sam
to.
- Želela si da te zaprosi, a kada je to konačno učinio, napustila si ga -
Grant odmahnu glavom i tiho se nasmeja. - Neverovatno je kako ženski
mozak radi. Ti si mi nešto kao prijatelj među neprijateljima. Uvek nešto
želim da pitam ženu, ali ne mogu jer smo u vezi. Ali tebe mogu sve da pitam.
Govoriš mi sve one male ženske tajne.
- Mogao bi da mi uzvratiš uslugu - pogledala ga je popreko. - Mogao bi da
mi objasniš'kako funkcioniše muški mozak.
- Šta te zanima? - videlo se da mu je zabavno.
- Sada je kasno - nasmejala se ironično.
- Pitaću te šta me zanima kada sledeći put uletim u vezu.
- Dogovoreno - klimnuo je glavom. -Pomoći ću ti da nađeš savršenog
čoveka.
- Baš lepo - ošinula ga je pogledom. -A šta je s tobom i onom glumicom?
- Kloi? - slegnuo je ramenima. - Trenutno snima neku seriju u Holivudu.
- Kad pre? - Tejlor ga zapanjeno pogleda. - Čini mi se da ti se ona baš
dopada.
- Predivna je dok ne lupi glupost - rekao je pomalo prezrivo. - Poslednji
biser me je naročito oduševio. Znaš, umela je da leži na krevetu i čita
„Njujork post". Pošto je dobila ulogu u toj seriji, morala je da se vrati u Los
Anđeles. I ugrabim ja malo slobodnog vremena i krenem za njom. Ponesem i
„Njujork Post", da je obrađujem. A ona će meni kada je videla šta sam joj
doneo: „Ne razumem, jesu li objavili moju fotografiju?" Možeš li da zamisliš?
- Ne! - Tejlor odmahnu glavom pokušavajući da priguši neobuzdani smeh.
- Znaš šta?!
- Šta? - upitao je gledajući je pravo u ženice.
- Od sada ću da se zabavljam sama sa sobom! - izjavila je.
- Nije to loša ideja, Tejlor - rekao je zamišljeno. - Možda bih mogao da
sledim tvoj primer.
Oboje su se glasno nasmejali, bili su potpuno opušteni i za trenutak su
zaboravili poslovne probleme. U tom momentu prišao im je konobar
donoseći porudžbinu. Hrana je izgledala veoma primamljivo i oni su joj se
brzo posvetili.
3. poglavlje
Mlada žena koja je dočekala Tejlor pred vratima imala je sreoliki oblik
lica, svetloplavu farbanu kosu i previše šminke na očima. Njene vodnjikave
plave oči radoznalo su odmerile pridošlicu. Tejlor je istog trenutka počela da
sklapa kockice u glavi,
- Dobro veče - reče plavuša otežući. -Koga tražite?
- Mičela - odgovorila je Tejlor hladno.
- Reci mu da se što pre dovuče u radnu sobu.
- Ali...
- Čula si me - ignorišući plavušu, ušla je u kuću.
- Mič nije tu - uspela je da kaže plavuša.
- Onda ga zovi da odmah dođe - Tejlor pođe u salon. - Nemam mnogo
vremena.
- Treba da stigne svakog trenutka -uspela je da se pribere mlada žena. -
Ja sam Nora Vinson, njegova verenica. A ko ste vi?
- Tejlor Rovajton, njegova kćerka - od-merila je sagovornicu od glave do
pete.
- Koliko ti je godina? Dvadeset tri, četiri?
- Dvadeset i šest - Nora visoko podiže bradu.
- Znači, Mičel je samo četrdeset godina stariji od tebe - podsmehnu se
Tejlor.
- U ljubavi godine nisu važne - oštro je uzvratila. - Osim toga, ljudi danas
žive mnogo duže.
Tejlor je ironično pogledala plavušu u tesno pripijenoj haljini i na
potpeticama od najmanje deset centimetara. Dobro je poznavala takvu vrstu
devojaka, tačnije, Grant je bio ekspert za njih.
- Nisam očekivala da ću te upoznati -nastavi plavuša pošto je Tejlor
ćutala. - Mičel mi je rekao da se retko viđate.
- Tačno.
- Možda bi to moglo da se promeni? - Nora joj se osmehnu. - Smem li da ti
kažem „ti"?
- Mislim da bi ipak trebalo da pokažeš malo poštovanja prema starijima -
podsmehnula se i pošla prema baru.
- Ali... Starija si samo pet godina od mene - pobuni se plavuša.
- Ipak sam starija.
Tejlor je shvatila zašto je njen otac u poslednje vreme često tražio novac
za posebne izdatke. Mlada žena mnogo košta, pomislila je. Nasula je konjak
u čašu i udobno se smestila u fotelji.
Ponašala se kao kod svoje kuće i primetila je da Nori to smeta, ali je nije
bilo briga. Ta plavuša će ionako uskoro shvatiti da su sav Mičelov sjaj i
bogatstvo lažni. Pitanje je samo koliko će tada njena ljubav biti jaka.
U tom trenutku Mičel Rovajton ušao je kroz vrata salona. Nora je brzo
ustala i požurila mu u susret. Ne obazirući se na Tejlor, zagrlila ga je i
poljubila. Mičel je postao svestan kćerkinog prisustva tek kada se Nora
odmaknula od njega.
- Tejlor? - uzviknuo je iznenađeno. -Kakvo prijatno iznenađenje!
- Kako za koga - rekla je ledenim glasom i otpila gutljaj pića.
- Vidim da ste se vas dve upoznale -promrmljao je pomalo zbunjeno.
- Da li si za piće, dragi? - zacvrkuta Nora.
- Odlična ideja, dušo - Mičel joj se zahvalno osmehnu i pogleda kćerku.
-Tejlor, da li bi želela da večeraš s nama?
- Ne, hvala - ošinula je oca pogledom. -Sigurna sam da biste više voleli da
jedete sami, kao pravi zaljubljeni par.
- Tejlor, molim te - prošaputao je.
- Ti i ja moramo da razgovaramo -rekla je ne obazirući se na molbu u
njegovim očima.
- Evo tvog pića, dragi - Nora mu je pružila čašu prisno se naginjući ka
njemu.
- Hvala ti, dušo - brzo je otpio veliki gutljaj. - Moram da obavim važan
telefonski razgovor ako možeš toliko da sačekaš, Tejlor. Posle možemo da
razgovaramo koliko hoćeš.
- U redu - klimnula je glavom.
- Primećuješ li nešto, Tejlor? - upitala je tiho Nora kada su ostale same.
- Ne - hladno je odgovorila.
- Ostavio nas je same da mogu da razgovaram s tobom - plavuša je
pogleda pravo u oči. - Da li sada razumeš?
- Ne, jer nas dve nemamo o čemu da razgovaramo - nezainteresovano je
rekla i nastavila da se igra čašom u ruci.
- Treba da te ubedim da ostaneš na večeri - rekla je Nora zavereničkim
tonom. - Ali neću to učiniti. Mislim da se ništa ne bi promenilo čak i da te
zamolim da ostaneš, zar ne?
- Tako je - Tejlor ispi piće do kraja. -Ništa se ne bi promenilo.
Nora ju je zadovoljno pogledala, očigledno joj je odgovarao ovakav razvoj
događaja. Udobno se zavalila u fotelji i izazovno prekrstila noge. Zamišljeno
je pogledala Tejlor i počela da lupka svojim dugim, crveno nalakiranim
noktima.
- Ni ja ne bih želela maćehu u kući da sam u tvojim godinama. Naročito
ne mlađu od sebe - značajno se osmehnula. - Zato razumem tvoju reakciju.
- Baš lepo od tebe - Tejlor se sarkastično nasmeja.
Mičel se tada vratio u salon i laganim koracima prišao je fotelji u kojoj je
sedela Nora. Pomilovao je plavušu po obrazu i poljubio je u vrh nosa, što je
ona propratila oduševljenim cicanjem.
- Možemo li sada da razgovaramo? -upitala je Tejlor ledeno.
- Naravno - trgnuo se Mičel. - Hoćeš li da odemo u radnu sobu?
- Svejedno mi je - slegnula je ramenima primetivši da je njen otac
pobledeo.
- Bolje da ipak odemo u radnu sobu -promucao je.
Tejlor je bez reči spustila praznu čašu na stočić, ustala je i uputila se
pravo u radnu sobu. Nije ni pogledala da li je Mičel prati, znala je da ide za
njom. Obišla je veliki radni sto i udobno se smestila u kožnoj stolici
ostavljajući njemu da bira između drvene stolice s druge strane stola i kožne
sofe pod prozorom.
- O čemu se radi, Tejlor? - upitao je spustivši se na drvenu stolicu.
- Ona se udaje za tvoj novac, položaj, kuću i poslugu - rekla je mirno. -
Sve ono što ona nema.
- Nemoj tako...
- Jesi li razmišljao o tome koliko će trajati njena ljubav kada sazna čije je
sve ovo? - upitala je pokazujući rukom oko sebe.
- Znam da izgleda malo neobično...
- Izgleda smešno, Mičele - prekinula ga je oštro. - Zar zaista veruješ da je
zaljubljena u tebe?
- Znam da ti Nora ne odgovara - počeo je polako. - Zapravo, verovatno ti
ne odgovara to što se ponovo ženim. Mnogo sam voleo tvoju majku, ali ne
može se večno tugovati.
- Poštedi me patetike, molim te -obrecnu se Tejlor.
- Smatram da i ja imam pravo na ljubav i malo nežnosti - rekao je brzo. -
Ili možda hoćeš to da mi zabraniš?!
- Što se mene tiče, radi šta hoćeš. Sigurna sam da je Nora divna.
- Nemoj da joj se podsmevaš - oštro je rekao. - Ni njoj nije lako. Rekla mi
je da joj je teško što tako mlada ulazi u kuću u. kojoj još uvek vlada duh
druge žene. Zato ne mogu da joj zamerim...
- Šta ne možeš da joj zameriš? - pogledala ga je ispitivački.
- Pa, to što hoće da promeni nameštaj u dnevnoj sobi. I spavaćoj, naravno
- nervozno je prošao rukama kroz kosu. - I hteo sam da je povedem na
krstarenje Mediteranom na medeni mesec.
- Znači, tu smo! - nagnula se napred.
- Zato ti treba onoliki novac.
- Nadam se da ćeš mi ga dati - pogledao ju je s nadom u očima.
- Za venčanje i medeni mesec dobićeš novac - bacila je olovku kojom se
igrala.
- Za ostalo ne.
- Ali, zašto?! - pobunio se. - Smatram da je Norina želja sasvim normalna.
Kupićemo novi nameštaj, a ovaj stari ćemo skloniti na tavan. Nora želi
moderan nameštaj. Ako će se ona bolje osećati u kući opremljenoj takvim
nameštajem, zašto joj to ne bih učinio?
- Zato što nemaš novca za to - naglasila je svaku reč gledajući ga
netremice.
- Osim toga, ne mogu da razumem tu njenu želju. Ovo je izuzetno skup
nameštaj, tačnije, stilski nameštaj koji vredi čitavo bogatstvo. Ne mogu da
shvatim da se nekome ne sviđa. Mada... Nora nije bilo ko, žarne?
- Tejlor, molim te - rekao je tiho. - Ovo mi je veoma važno. Nora mi je
važna.
- Naravno, kao i sve one pre nje - podsmehnula se. - Možeš joj kupiti
nešto nakita, možeš pozvati mnogo zvanica na svadbu i možeš je odvesti na
krstarenje Mediteranom. Platiću sve te troškove, ali nameštaj ostaje. Da li
sam bila jasna?
- Naravno - promrmljao je. - Zar nikako ne možeš da...
- Mičele, dobro znaš da ne volim da ponavljam - prekinula ga je grubo. -I
nemoj sad da počneš da mi izigravaš dobrog oca. Biološki čin ne čini nekog
ocem, čine ga njegova dela.
- Matori te je odmah uzeo - pobunio se. - Nije mi se ukazala prilika...
- O, bilo je prilike za to - nasmejala se Tejlor. - Deda ti nikada nije branio
da me viđaš, ali ti si uvek imao preča posla. Čak si i moje rođendane
zaboravljao, Mičele. Jedino što ti je bilo i ostalo važno u životu, to su žene.
Mada, priznajem da ti se s vremenom ukus promenio. Nekada si voleo lepe,
obrazovane žene, a sada voliš male, glupe sponzoruše.
- Nora nije sponzoruša! - planuo je.
- Ne! - ironično se osmehnula. - Samo se slučajno zaljubila u četrdeset
godina starijeg muškarca. Ona je zaljubljena samo u jednog gospodina, a to
je mister Dolar. Zapamti šta sam ti rekla.
- U redu - klimnuo je glavom duboko uzdahnuvši.
- Pošalji mi pozivnicu - rekla je ustajući. - Možda ću doći na tvoje
venčanje.
Potom je izašla iz radne sobe. Čula je tiho udaranje potpetica koje su se
udaljavale i nasmejala se u sebi. Kao što je očekivala, Nora je prisluškivala
razgovor ali je pitanje koliko je čula jer su vrata na radnoj sobi tapacirana.
Širom je otvorila ulazna vrata i izašla iz kuće. Dobro je znala da ova priča
još nije završena i da će se još mnogo toga nepredviđenog desiti. Ipak, bar
neko vreme ova tema je za nju zatvorena.
***
Tejlor je izašla iz zgrade u kojoj je stanovala i brzo je ušla u limuzinu.
Duboko je uzdahnula zavalivši se u sedište isklopivši oči. Glava ju je užasno
bolela, a čekao ju je naporan put.
Pola sata kasnije stigla je na heliodrom jer bi, zbog prevelike gužve u
saobraćaju, zakasnila na aerodrom. Helihopterom je bilo brže. Privukla je
krajeve svoje bunde i pognula se izbegavajući elise.
Nekoliko minuta kasnije helihopter se vinuo u vazduh i Tejlor je shvatila
da je njena glavobolja upravo postala nesnosna. Počela je snažno da trlja
slepoočnice nadajući se da će joj to bar malo ublažiti bol.
Ubrzo se helihopter spustio nedaleko od privatnog aviona koji je pripadao
njenoj kompaniji. Dograbila je malu putnu torbu i požurila do aviona čiji su
motori bili uključeni. Grant je sedeo u svom se-dištu i prelistavao neke
dokumente.
- Kada se pojavio taj problem u Montani? - upitao je čim ju je ugledao. - I
zašto tek sada čujem za to?
- Nisam želela da te opterećujem dok si bio zaokupljen sklapanjem posla
u Japanu - rekla je vezujući sigurnosni pojas.
- Kakvi su to tačno problemi? - odložio je papire u fasciklu.
- Ne znam - rekla je iskreno. - Tamo se nešto čudno dešava, a u centru
svega je Bejkersfild.
- Zar on nije zadužen samo za ranč? - pogledao ju je zbunjeno.
- U tome izgleda i jeste problem - duboko je uzdahnula. - Izgleda da se
Bejkersfild mesa u sve i da hoće svime da upravlja.
- Tako, dakle - klimnuo je glavom. -Šta planiraš da učiniš?
- Još uvek nisam sigurna - slegnula je ramenima. - Znaš da se dobro pri-
lagođavam svakoj prilici. Kako god da vetar duva...
- Ti duvaš bolje - završio je umesto nje i nasmejao se.
- Hvala na komplimentu - ljupko mu se osmehnula i izvukla je papire koje
je ponela. - Imam užasno mnogo posla. Nadam se da ću uspeti ovo da
završim dok ne sletimo u Vajoming da bih mogla potpuno da se posvetim
tamošnjim problemima.
Kada je konačno odložila papire, Tejlor se udobno smestila u sedištu.
Zagledala se kroz prozor u ogromno prostranstvo šuma prekrivenih snegom.
Sat kasnije avion je počeo polako da se spušta. Sleteo je na delimično
očišćenu pistu gde ih je čekao veliki crni džip s ćutljivim vozačem. Čitav kraj
bio je prekriven debelim snežnim pokrivačem. Iznenadan jak nalet vetra
gotovo je oborio Tejlor, ali ju je Grant u poslednjem trenutku zadržao.
- Pažljivo - osmehnuo se. - Ovde je, izgleda, vetrovito.
- Hvala na blagovremenom obaveštenju - promrmljala je.
Čim su se njih dvoje udobno smestili na zadnjem sedištu, vozač je bez reči
ušao u kola i startovao motor. Vozili su se vijugavim putem prekrivenim
snegom gotovo pola sata. Tejlor je osetila da je grudi bole od hladnoće i sve
je teže disala.
Upravna zgrada „Hegan i Krajton Vajoming" bila je velika kamena
građevina koja je izgledom više podsećala na kuću nego na firmu. Ipak,
unutra je bilo udobno i toplo. Tejlor se osećala kao kod kuće jer su se svuda
videli znakovi kompanije.
Veliki znak izrađen od hrastovog drveta kao da im je poželeo dobrodošlicu
u velikom mermernom predvorju. Tejlor diskretno laktom gurnu Granta
videvši da im Džek Bejkersfild ide u susret.
Grant oštro pogleda pridošlicu koji mu uzvrati pogled ne trepnuvši. Ličio
je na pravog kauboja sa šeširom širokog oboda nabijenim na čelo i
palčevima zabijenim u pojas farmerki. Tejlor je poželela glasno da se
nasmeje.
- Želim da se gospođica Rovajton i ja što pre smestimo - rekao je Grant
poslovnim tonom. - Gospođica Rovajton je umorna od puta.
- Naravno, gospodine Krajton - ka-uboj dodirnu prstom obod svog šešira.
- Vaš apartman je spreman.
Svaka zgrada koja je pripadala „Hegan i Krajton" kompaniji imala je veliki
apartman koji je uvek bio prazan i spreman da primi starog Trevisa ili nekog
Krajtona. Oni su dolazili u neočekivane posete, kao što je sada bio slučaj, da
bi pregledali poslovanje neke firme.
Apartmani su svuda bili isti i lako uočljivi po dvostrukim masivnim
vratima sa znakom kompanije. Bili su luksuzno opremljeni i sastojali su se
od dve spavaće sobe s kupatilima, salona i radne sobe.
- Neka nam donesu nešto za jelo i postarajte se za to da bude potpaljena
vatra u kaminu - rekla je Tejlor gledajući netremice kauboja. - Ne mogu da
podnesem da u kaminu ne gori vatra.
Ako je Džek Bejkersfild umešan u probleme u Vajomingu, brzo će mu
nestati taj osmeh s lica, pomislila je i krenula uza stepenice. Jedan od
problema bio je opadanje profita.
Dok su se oni smestili, neko je potpalio vatru u kaminu u salonu gde je
postavljen ručak. Tejlor je s velikim apetitiom navalila na hranu. Smešeći se,
Grant ju je gledao kako guta gotovo ne žvaćući.
- Kako ćemo sada, Tejlor? - upitao je kada su ručali.
- Mislim da bi bdo najbolje da pozovemo sve šefove - rekla je otežući.
- Uključuje li to i našeg prijatelja Bejkersfilda? - ironično je naglasio reč
prijatelj.
- On je na prvom mestu, naravno -ustala je od stola i prišla kaminu.
Grant je takođe ustao i prišao je zidu na kojem je visila velika mapa
Vajomin-ga. Svi posedi koji su pripadali „Hegan i Krajton" kompaniji bili su
obeleženi crvenom bojom. Prekrivali su dobar deo države.
- Pravi beskraj koji pripada kompaniji - rekao je hladno. - Bilo bi lepo
kada bismo znali kako da izvučemo najveći mogući profit.
- Zašto ne pozoveš nekoliko naših službenika i ne pokušaš da saznaš
ponešto od njih? - predloži Tejlor pogledavši ga preko ramena.
-Ko je ovde direktor? - upitao je zamišljeno.-Izuzev, naravno, Bejkersfilda?
- Džek Bejkersfild je odgovoran samo za poslovanje ranca - odgovorila je. -
„Hegan i Krajton Vajoming" ima mnogo drugih poslova koji su važniji. Samo
zato što ostali rukovodioci ne znaju svoj posao ili nisu dovoljno sposobni da
mu se odupru, Bejkersfild je mogao da preuzme u svoje ruke celokupnu
upravu.
- Možda bi bilo dobro da čujemo i njih - predložio je Grant.
- Slažem se - klimnula je glavom i sela u fotelju. - Mada, mislim da će
ovde biti mnogo promena i otkaza. Hoćeš li da ih pozovemo jednog po jednog
ili sve zajedno?
- Jednog po jednog - odgovorio je ne radujući se nimalo onome što ih je
čekalo. - A onda ih okupi na kraju.
- Odlična ideja - složila se i krenula u radnu sobu.
Grant je ušao za njom. Ubrzo su čuli pomalo pašljivo kucanje po vratima i
trenutak kasnije u sobu je ušao neobično visok i snažan čovek. Mada je bio
krupan, nije izgledao zastrašujuće.
- Dobar dan, gospođice Rovajton, gospodine Krajton - bio je primetno
uznemiren. - Ja sam Heri Barker.
- Drago mi je što smo se upoznali, gospodine Barker - Grant klimnu
glavom i osmehnu se.
- Cime se vi ovde bavite, gospodine Barker? - ljubazno upita Tejlor.
- Gospođicu Rovajton zanima - Grant požuri da objasni kada je video da
čovek ne shvata pitanje - koje su najvažnije dužnosti našeg službenika na
vašem položaju.
Ako je direktor „Hegan i Krajton Vajominga" ovakav, pomisli Tejlor
nikakvo čudo što ih je onaj kauboj sve nadmudrio. Ukoliko je Barker najbolji
među njima, onda je Bejkersfild nešto najbolje, a ne najgore što su dobili.
- Jeste li oženjeni? - prešla je na pitanja o privatnom životu.
- Zar nisu svi? - odgovorio je zbunjeno.
- Naravno da jesu - nasmejala se slatko. - Neki od nas oženjeni su svojim
poslom, neki drugim stvarima, a neki čak i drugim ljudima.
Ako je Hari Barker naslutio o čemu ona govori, nije to pokazao. Na
njegovom licu nije bilo nikakvog izraza i Tejlor je shvatila da je on čovek koji
nema sopstveno mišljenje.
Dok ga je gledala, shvatila je da od njega neće dobiti nikakvu korisnu
informaciju. Taj čovek nije želeo da prizna da mu je Džek Bejkersfild preoteo
vlasti i autoritet.
- Grante, kako bi bilo da pozovemo i ostale? - pogledala ga je značajno.
Ubrzo su svi članovi uprave „Hegan i Krajton Vajoming" bili na okupu.
Tejlor je je svakoga ljubazno pitala ponešto o porodici. Ipak, ostalo je jedno
pitanje koje je morala da postavi a od odgovora je zavisilo mnogo toga.
- Svi izvrsno obavljate svoj posao - rekla je široko se osmehnuvši. - Recite
mi zašto smo onda gospodin Krajton i ja morali hitno da dođemo u
Vajoming? Zbog čega smo vam toliko potrebni?
Petorica muškaraca počeli su nervozno da se premeštaju s noge na nogu.
Tejlor ih je pustila da se neko vreme preznojavaju pokušavajući da dokuči
njihove misli.
- Grante, mislim da znaš šta nam je potrebno - pogledala ga je značajno.
Grant je u prvom trenutku bio zatečen, ah je onda shvatio da ona želi da
ostane nasamo sa članovima uprave. Bio je ubeđen da će Tejlor upotrebiti
sve što je potrebno da iz njih izvuče prave informacije.
- Znam, naravno - nasmešio joj se i ustao je.
Tajler mu je krišom namignula, njih dvoje su se oduvek dobro razumeli.
Grant je brzo izašao iz apartmana odlučivši da iskoristi vreme za razgledanje
upravne zgrade i upoznavanje sa ostalim, nižim službenicima.
Za to vreme Tejlor je sa čudnim smeškom na usnama gledala članove
uprave. Nije morala mnogo da se trudi, izazivala ih je i zbunjivala
najjednostavnijim potezima iz svog nepresušnog repertoara.
Osećala se kao violinista koji ima još jednu neiskorišćenu žicu na svom
instrumentu. Kada je ubrzo saznala sve što ju je interesovalo, završđa je
sastanak. Čim je ostala sama, podigla je telefonsku slušalicu.
- Hteli ste da me vidite, gospođice Rovajton? - upita Džek Bejkersfild
ulazeći nekoliko minuta kasnije.
- Želim da čujem zašto je nastao ovaj problem? - glas joj je bio hladan i
poslovan. - I kakvu ulogu vi igrate u svemu tome?
- Čovek u životu igra mnoge uloge - zavodljivo se nasmešio. - Ako nije
običan glupan, pronaći će mnogo toga što ga zanima.
- Zaista? - podigla je jednu obrvu. Bejkersfild je je ustao pokazujući se u
svojoj punoj visini. Premda je izgledao impresivno, Tejlor je bila previše
samou-verena da bi je taj kauboj zaplašio. Zavalila se u stolici odsutno se
igrajući olovkom.
- Vi uništavate zemlju - rekao je iznenada. - Prekopavate je, iskorišćavate i
sve upropašćavate.
- Oho! Nisam znala da ste borac za zaštitu životne sredine, gospodine
Bejkersfild - podsmehnula se. - A sad je dosta! Hoću da znam šta se ovde
dešava! Želim da znam šta je najbolje za mene i moju kompaniju.
- Verovatno razumete zašto sam morao da uskočim i preuzmem stvar u
svoje ruke - pogledao ju je pravo u oči.
- Pričajte, slušam vas.
Bejkersfild je dugo govorio pokušavajući da je ubedi da je ono što je
uradio bilo jedino ispravno. Međutim, Tejlor se nije dala zavarati, čula je i
ono što on nije izgovorio.
Sve se svodilo na to da je Bejkersfild pokušavao da onesposobi sve poslove
kompanije u tom kraju osim ranca. Tačnije, pokušavao je da sve ostale stavi
pod svoju kontrolu.
- Uveren sam da ste dosad otkrili da su predstavnici uprave nesposobni i
smešni - rekao je.
- Svako od njih radi svoj posao - Tejlor sleže ramenima.
- A, ne! - uzviknuo je skočivši na noge.
- Ne rade samo ono što im je dužnost, nego iznose i sopstvene zamisli.
Barker je najgori od svih.
Tejlor se jedva uzdržala da se glasno ne nasmeje. Da je naveo bilo koga
drugog člana uprave, možda bi se zamislila. Dovoljno je čula i nije bilo svrhe
produžavati taj razgovor. U pravo vreme, pomislila je videvši da se Grant
vraća.
- Nastavićemo ovaj razgovor drugi put, gospodine Bejkersfild - zanosno
mu se osmehnula. - Imam neka važna posla s gospodinom Krajtonom.
- Naravno! - Bejkersfild se brzo pozdravi i ode.
- Dugo te nije bilo - rekla je Grantu kada su ostali sami. - Mislim da ću je
otpustiti ma ko ona bila.
- Ovu nećeš otpustiti, draga moja -uhvatio ju je za nadlakticu. - Biće
veoma korisna.
- Kome? - upitala je podigavši jednu obrvu.
- Nama, naravno - seo je u fotelju ispruživši noge. - Odličan izvor
informacija, veruj mi. Kako je prošao tvoj sastanak?
- Zakazala sam im još jedan da bih bila sigurna u to da potpuno shvataju
šta želim - rekla je umorno.
- A šta tačno želiš?
- Ako zaista hožeš to da znaš, moraćeš da dođeš na sastanak - krenula je
u svoju sobu.
- Hoćeš li mi reći kada je sastanak? -doviknuo je za njom.
- Možda! - viknula je i zatvorila vrata spavaće sobe za sobom.
4. poglavlje
Tejlor je uletela u apartman rumenih obraza i sjajnih očiju. Skinula je
tešku bundu od polarne lisice prebacivši je preko fotelje u salonu. Prišla je
kaminu i ispružila ruke da se ugreje.
- Gde si bila dosad? - upita je Grant izlazeći iz radne sobe.
- Obišla sam imanje - odgovorila je ne pogledavši ga.
- I? - seo je u fotelju naspram nje.
- To je bilo korisnije nego da sam provela dan u salonu lepote - nasmejala
se. -Mislim da mi koža nikada nije bila mekša. - Znači, dok si ti vodila računa o lepoti, ja sam morao da radim - rekao je
tobože ljutito.
- Jesi li se mnogo umorio? - upitala je koketno.
- Pregledao sam sva dokumenta.
- I, šta si otkrio? - zainteresovala se.
- U pravu si, Tejlor - rekao je uzdahnuvši. - Neki će morati da lete odavde,
a neki da promene pozicije. To će biti najbolje i najbrže rešenje.
- A služiće i kao dobra opomena za ubuduće - primetila je.
- U pravu si - klimnuo je glavom. -Slušaj, ogladneo sam. A ti?
- Posle čitavog prepodneva provedenog na vazduhu mislim da bih mogla
da pojedem sve što je kuvar pripremio - tiho se nasmejala.
- Ne bih se iznenadio - ustao je i pošao ka telefonu. - Poručiću da nam
donesu ručak. Nisam raspoložen da silazim u veliku trpezariju.
- Slažem se s tobom - lenjo se protegnula. - Mogli bismo da odgledamo
neki film posle večere, da se malo opustimo.
- Odlična ideja. Jesi li za neko piće dok čekamo jelo?
- Idem da se istuširam, a ti mi za to vreme sipaj dupli konjak.
Sledećeg trenutka nestala je iza vrata svoje spavaće sobe. Oslobađajući se
usput odeće, išla je prema malom kupatilu. Tuširala se duže da bi opustila
napete mišiće, a zatim je telo namazala mlekom.
Osušila je kosu peškirom i obukla dugi svileni kimono. Pokušala je da
dovede u red kosu još uvek vlažnu od tuširanja. Pre nego što je ušla u salon
zategnula je kaiš komona oko struka.
Tejlor se uputila ka stolu u uglu salona i Grant je požurio da joj pridrži
stolicu zbog čega je nagrađen osmehom. Ručak je već bio poslužen, ali su
oni prvo popili aperitiv uz neobavezni razgovor.
- Hteo sam nešto da te pitam, Tejlor - rekao je iznenada.
- Reci - pogledala ga je preko ruba čaše.
- Pošto smo oboje sami, da li bi htela da budeš moja devojka za Dan
zaljubljenih? - gledao ju je netremice.
- Ma, daj! - našmejala se odmahnuvši rukom.
- Zašto? - bio je uporan. - Oboje možemo da odemo svako svojoj kući ili da
ostanemo zajedno i da se zabavimo.
- A šta bismo radili? - upitala je zainteresovano.
- Bilo šta - slegnuo je ramenima. - Šta god želiš.
- Postoji nešto što sam oduvek želela da uradim - rekla je gladno gutajući
ukusnu hranu.
- Šta to?
- Da ofarbam grad u crveno - našmejala se.
- Šta to znači? - zbunjeno ju je pogledao namrštivši se.
- To ti je ono, kao u starim filmovima - nagnula se prema njemu u želji da
mu bolje objasni - kada dvoje šetaju Brodvejom ruku pod ruku. Znaš ono:
svetla ih obasijavaju sa svih strana, muzika počinje i odjednom je sve
crveno.
- Crveno? - upitao je kroz smeh.
- Crveno - klimnula je glavom.
- Pa, ne znam da li ću moći da ti ispunim tu želju, ali obećavam ti dobar
provod - rekao je sugestivno.
- U redu, prihvatam! - složila se posle kraćeg razmišljanja. - A sada bih
htela da čujem tvoje mišljenje o nekim stvarima.
- Slušam - odmaknuo je tanjir i zagledao se u nju.
- Šta misliš o Anabeli Hjuston? - počela je da lupka vrhom noža po stolu.
- Da li je zaista iskusna kao što izgleda?
- Ona je veoma nadarena mlada dama
- rekao je iskreno. - Mislim da je pred njom sjajna karijera.
- A Sara Lengfeld?
- Veoma sposobna devojka - rekao je shvativši da je Tejlor već donela
odluku.
- Obe su odane, poslušne, brze i temeljne. Čovek im se zaista mora diviti.
- Mnogo sam razmišljala o poslovima u Vajomingu - bacila je nož dalje od
sebe.
- Vrlo sam zabrinuta zbog problema na koje smo ovde naišli. Mislim da je
krajnje vreme da sprovedemo korenite promene.
- Slažem se s tobom.
Grant je bio tu da joj pomogne savetima i znanjem pošto su u sličnim
situacijama uvek oboje intervenisali. Međutim, „Hegan i Krajton Vajoming"
bio je pod direktnom Tejlorinom upravom i ona je donosila konačne odluke.
- Mislim da bi nam Heri Barker bolje koristio da više ne radi za nas - rekla
je ozbiljno. - Ne znam ko ga je postavio na tu funkciju, ali nam on nije ni od
kakve koristi u ovom trenutku. Htela bih da Anabela Hjuston bude novi
direktor jer mi se čini da je talentovana za šefovanje. A Saru Lengfeld bih
postavila za upravnicu ranca.
- Slažem se s tim - rekao je posle kraćeg razmišljanja. - Ali kako će
dosadašnji šefovi prihvatiti te promene? Mogli bismo izazvati njihov bes i
neprijateljstvo ako te dve žene stavimo na čelo „Hegan i Krajton Vajominga".
- Ovo je novo doba, Grante - odgovorila je veselo. - Ovo je doba žena!
Začudila bih se kada njih dve ne bi za petnaest minuta naučile više nego što
su dosadašnji članovi uprave znali. Osim toga, tim budalama potrebno je da
ih te dve sposobne žene dobro pritisnu i da ih nauče poneku lekciju o
poslovanju.
- Mislim da si donela dobru odluku -složio se.
- Imam još jednu novost, ali nije potrebno da je saznaš pre drugih -
zagonetno se osmehnula. - A sada bih želela da se obučem pre nego što
ostali stignu.
Nekoliko minuta kasnije Tejlor je ušla u radnu sobu i sela za veliki radni
sto. Zauzela je željenu pozu, namrštila se i počela da lupka olovkom po
površini stola. Grant je seo u fotelju malo dalje od stola. Ubrzo su začuli tiho
kucanje na vratima.
- Napred! - rekao je Grant i udobnije se namestio u fotelji.
- Ovo neće dugo trajati - rekla je Tejlor poslovnim tonom.- Reč je o vašoj
budućnosti u našoj kompaniji. Biću kratka.
Muškarci su razmenili uznemirene poglede, jedino je Heri Barker izgledao
smireno, kao da je priželjkivao ono što će se dogoditi.
- Gospodine Barkeru, otpušteni ste - nastavila je Tejlor službeno. - Mislim
da će to biti bolje i za vas i za nas. Više ćete zaraditi prodajući znak naše
kompanije koji pravite od hrtastovine nego kao direktor. Ostalih što se tiče,
neki će preći na niže položaje a neki će promeniti filijalu. Od ovog trenutka
Anabela Hjuston je direktor „Hegan i Krajton Vajoming", a Sara Lengfeld je
upravnica ranca.
Muškarci su je tako zabezeknuto gledali da je poželela glasno da se
nasmeje. Pogledala je krišom Granta i videla da i njega ova situacija
zabavlja. Uspela je da zadrži smireni izraz lica, kao da nije sve-sna učinka
svojih reči.
- A sada, jedna dobra vest - osmehnula se uzdržano. - Džek Bejkersfild ta-
kode odlazi, pa će se posao nastaviti kao pre. Nadam se da više neće biti
nikakvih problema. Na sreću onih koji ostaju, ova filijala je prošle godine
ostvarila veliki dobitak.
Odlučila je da malo zastane da bi svojim recima dala malo dramatike. Pri-
metila je da se svi, uključujući i Granta, naginju napred da bi bolje čuli šta
će reći. U tom trenutku začulo se kucanje i Džek Bejkersfild je ušao u
pratnji dve mlade žene.
- Kao i obično, dolazite u pravom trenutku - dočekala gaje osmehom a
zatim pogledala ostale. - Gospodin Bejkersfild i ja dugo smo razgovarali o
poslovnoj situaciji ovde i oboje smo se složili da će za sve nas biti najbolje
ako ga postavimo za direktora rudarsko-istraživačkog centra u
Saskačevanu.
Nastalo je jedva primetno komešanje među prisutnima. I Tejlor i Grant
bezuspešno su pokušavali da pročitaju nešto na licu Džeka Bejkersfilda, ali
ono kao da je bilo od kamena.
- Kada ćete biti spremni za put? - upitala ga je.
- Kada vi to želite, gospođice Rovajton - odgovorio je ljubazno.
- Organizovaću sve da što pre pređete na svoju novu funkciju -
osmehnula se pogledavši dve žene koje su ušle s njim.
- Vama želim dobrodošlicu na novim funkcijama. Gospodin Krajton i ja
imamo potpuno poverenje u vas i uvereni smo da ćete odlično obavljati svoju
dužnost.
- Dobro, to bi bilo to - rekao je Grant ustajući. - Nadam se da ćete se svi
lako i brzo prilagoditi ovim promenama. Ne bih voleo da moramo uskoro
ponovo da dolazimo.
- Sigurna sam da neće biti nikakvih problema, gospodine Krajton - rekla
je Anabela.
- Odlično - Tejlor zadovoljno klimnu glavom. - Ovaj sastanak je završen,
možete ići.
- Ovo je dobro prošlo - rekao je Grant kada su ostali sami.
- I meni se čini - klimnula je glavom. – Zaslužila si.
Sledećeg jutra njihove torbe bile su spakovane i ubačene u džip koji je
čekao da ih odveze do lokalnog aerodroma. Osvanulo je hladno i maglovito
jutro a Tejlor je jedva čekala da se vrati u Njujork. Činilo joj se da tamo
vreme ne može biti ovako tmurno.
Beskrajno prostranstvo ispunilo ju je nekim čudnim osećajem. Odjednom
je osetila potrebu da što pre uleti u mnoštvo ljudi koji nekud žure.
Uzdahnula je s olakšanjem kada se smestila u sedište aviona.
Tejlor i Grant malo su pričali tokom leta jer su oboje bili zaokupljeni
svojim poslovima. Prelistavali su papire i telefonirali, pa nisu osetili da je
vreme brzo proletelo i da su stigli.
- Nadam se da nisi zaboravila naš dogovor za danas - rekao je Grant kada
je avion sleteo.
- Koji dogovor? - zbunjeno ga je pogledala namrštivši se.
- Znao sam - nasmejao se. - Dogovorili smo se da današnji dan provedemo
zajedno.
- Zar je danas Dan zaljubljenih?
- Zar ti ne gledaš u kalendar, Tejlor?
- Nisam obratila pažnju - skrušeno se osmehnula.
-I? - zagledao joj se u oči. -Šta, i?
- Hoćemo li provesti dan zajedno?
- Volela bih - osmehnula se.
- Onda budi spremna u jedan - požurio je do svog automobila. - Dolazim
po tebe.
Tejlor mu mahnu rukom i požuri prema limuzini koja ju je čekala. Nešto
kasnije bila je u svom stanu i shvatila je da nema mnogo vremena do Gran-
tovog dolaska. Ostavila je putnu torbu da je kasnije raspakuje i požurila u
kupatilo.
Napunila je kadu toplom vodom i trenutak kasnije uronila je u mirišljavu
kupku zadovoljno uzdahnuvši. Ostala je u kadi sve dok voda nije počela da
se hladi.
Obukla je omiljene crne kožne panta-lone, debelu rolku i duboke kožne
čizme. Izabrala je toplu jaknu od meke bele kože s debelim krznom. Kada je
Grant pozvonio, dočekala ga je spremna, s vunenom kapom na glavi i
rukavicama u ruci.
Grant je takođe bio sportski odeven u farmerke i debelu zimsku jaknu.
Lice mu je bilo crveno od hladnoće. Zavrteo je glavom otresajući pahulje
snega iz kose.
- Ako nisi primetila, sneg je počeo da pada - rekao je veselo. - To znači da
će Brodvej biti beo a ne crven.
- Nažalost - napućila je usne. - Želiš li nešto da popiješ pre nego što
krenemo?
- Ne - odmahnuo je glavom. - Upravo sam se navikao na spoljnu
hladnoću. Hajde, polazi!
- Razumem! - našmejala se i brzo izašla iz stana.
Ulice Menhetna bile su pune ljudi a sve je bilo u znaku Dana zaljubljenih.
Tejlor i Grant besciljno su lutali ulicama razgledajući izloge. Kupili su vruć
čaj aa jednom uličnom kiosku i popili su ga oslonjeni na ogradu stanice
metroa.
- Mislim da si zaslužio datikupim poklon - rekla je Tejlor iznenada. - Tako
ću ti se zahvaliti ZA ovaj dan.
- U tom slučaju ću i ja tebi kupiti poklon.
- Ali ne sme da bude ništa vredno! -uzviknula je. - Dogovoreno?
- Dogovoreno - nasmejao se povu-kavši je prema jednoj galeriji.
Tejlor je odlučila da njen poklon bude lep i originalan. Na kraju su ušli u
veliku robnu kuću i dogovorili se da se nađu u restoranu na trećem spratu
po završetku kupovine.
Tejlor je pokupovala gomilu sitnica koje joj verovatno nikada u životu neće
trebati, ali nije mogla da im odoli. Kada je konačno ušla u restoran, shvatila
je da se dugo zadržala i da je Grant odavno čeka.
- Izvini - rekla je spuštajući kese pored stola. - Izgubila sam pojam o
vremenu.
- Tipično žensko - prevrnuo je očima. - Kada je šoping u pitanju, potpuno
izgubiš glavu.
- Onda? - spustila je laktove na sto i oslonila bradu na dlanove. - Hoću li
dobiti svoj poklon?
- Prvo ti.
- U redu - našmejala se i pružila mu je jednu ukrasnu kesu
- Da nisam ovo malo prerastao? -upitao je kada je otpakovao udobne
kućne papuče s glavom psa pri vrhu.
- Pravice ti društvo kada si sam -objasnila je smeškajući se. - Istovremeno
ti neće biti hladno.
Sklonio je kesu i pružio joj mali paketić.
- Izvoli. Da vidimo tebe.
- Ogledalo - uzviknula je gledajući malo džepno ogledalo divne izrade.
-Zašto?
- Tvoj osmeh me uvek oraspoloži -objasnio je. - Kada se rastužiš, nasmej
se sebi u ogledalo. Siguran sam da će ti se raspoloženje odmah popraviti.
- To je nešto najlepše što mi je neko rekao - promrmljala je iskreno. -
Divno je, hvala ti. - Nema na čemu - osmehnuo se. -Hoćeš li da pojedemo
nešto pre nego što krenemo?
- Radije bih da odemo kući pa da nešto naručimo - predložila je.
- Predlog usvojen - nasmejao se. - Krećemo.
Tejlor brzo pokupi kese i požuri za njim. Na izlazu iz restorana gotovo se
sudarila s parom koji je ulazio. Za trenutak nije znala kako da reaguje.
Čudan grč ju je celu obuzeo, razum joj se pomutio.
Bila je licem u lice s Piterom i Debi, njih dvoje su izgledali srećni. Trgnuli
su se kada su shvatili na koga su naleteli i nije se znalo kome je bilo
neprijatnije. Tejlor je osetila da u njoj ponovo raste bes.
- Idemo? - upita Grant sustigavši Tejlor pošto je platio račun.
- Idemo - procedila je.
Izašla je iz restorana visoko podignute glave. Čula je da Grant nešto govori
ali njegove reči nisu dopirale do nje jer joj je u ušima šumelo. Jedva je
čekala da izađe na ulicu i udahne oštar, hladan vazduh.
- Hej! - Grant je uhvati za ruku. -Šta se desilo?
- Ništa - istrgnula se iz njegovog stiska.
- Kako ništa, Tejlor? - rekao je zabrinuto. - Do malopre si bila odlično
raspoložena. Nešto se desilo u onih nekoliko minuta dok sam plaćao račun.
- Ništa se nije desilo! - obrecnula se.
- Evo, pogledaću u ogledalo pa će mi se raspoloženje popraviti.
- Šta se desilo, Tejlor? - upitao je nežno.
- Meni možeš da kažeš.
- Ono... - pokazala je glavom u pravcu restorana. - Ono je bio Piter i...
Debi.
- Tvoj verenik? - upitao je namrštivši se. - Mislim, bivši verenik?
- Da - klimnula je glavom. - I moja najbolja prijateljica.
- Ono je bila Debi Norton?
- Da - klimnula je glavom. - Očekivala sam da on pati za mnom, a ne da...
- Hajde, idemo - uhvatio ju je za ruku.
- Kuda? - zbunjeno ga je pogledala.
- U moj stan - odgovorio je ne okrećući se. - Potrebno nam je piće.
Pre nego što je Tejlor stigla da se pobuni podigao je ruku i zaustavio taksi.
Nežno ju je gurnuo, a onda se smestio pored nje na zadnjem sedištu. Pola
sata kasnije taksi se zaustavio ispred luksuzne zgrade.
Grant je platio taksisiti a onda je uhvatio Tejlor za ruku i poveo je do
ulaza. Odlučnim koracima uputio se ka liftu i pritisnuo dugme za poslednji
sprat. Ubrzo su bili u hodniku obloženom belim mermerom i uputili su se
prema jedinim vratima na tom spratu.
Grantov stan bio je opremljen stilskim nameštajem. Mnoštvo vrednih
slika bilo je po zidovima. Široke spiralne stepenice vodile su na gornji nivo
gde su bile dve spavaće sobe.
Tejlor se sručila u najbližu fotelju, a on je otišao do bara. Napunio je dve
čaše i pružio joj jednu. Ispitivački ju je po-smatrao.
- Pričaj - rekao je spustivši se u fotelju naspram nje.
- Nema šta da se priča - slegnula je ramenima i otpila gutljaj pića.
- Ako mi ne kažeš šta te muči, ne mogu da ti pomognem, Tejlor - obratio
joj se nežno.
- Dobro sam - rekla je tvrdoglavo. -Ne treba mi ničija pomoć.
- Dobro si? - izvio je jednu obrvu. - To je najbolji vic koji sam čuo u po-
slednje vreme. Mislim da uživaš u svojoj patnji. Koliko je prošlo?
- Misliš da želim da budem zaljubljena?! - planula je. - Samo želim da ga
prebolim!
- Nisam siguran - promrmljao je pogledavši je preko ruba čaše. - Koliko se
sećam, rekla si da se od sada zabavljaš sa sobom. Šta god to značilo!
- To znači da nastavljam da živim -obrecnula se.
- Tejlor, jednoga dana ćeš shvatiti da biti sam nije dobro iskustvo - rekao
je meko.
- Ne želim da budem sama - prošaputala je.
- Sama si kriva - zavalio se u fotelju. - Fantaziraš o tome da te neko
zaprosi pa navedeš muškarca da to uradi. I, šta onda učiniš?! Položiš mu
ruku u grudi, stegneš mu srce i iscediš sav život iz njega.
- Prevario me je! - vrisnula je a onda briznula u plač. - Prevario me je! Sa
Debi!
- Zašto mi nisi rekla?! - prišao joj je povukavši je u zagrljaj. - Vičemo
jedno na drugo kao luđaci. Trebalo je da mi kažeš.
- Izvini - promucala je između jecaja.
- Ne znam šta mi je...
- Kada bih znao šta je u ženskom umu...
- Mislila sam da znaš - osmehnula mu se kroz suze.
- Eto, to je osmeh koji volim - vrhovima prstiju obrisao joj je vlažne
obraze.
- Ne plači. Oni nisu vredni tvojih suza, Tejlor.
- U pravu si - klimnula je glavom i duboko uzdahnula.
Grant se zagledao u njene širom otvorene, sjajne oči i poluotvorene usne.
Tejlor je iznenada osetila snažnu želju da pobegne što dalje od njega, ali
noge je nisu slušale.
Ispružio je ruke i privukao ju je u zagrljaj. Odmahnula je glavom spremna
da protestuje, ali je on nežno uhvati za bradu i natera je da ga pogleda.
Tejlor je znala da treba da se usprotivi, da mu kaže da mora da ide, ali reči
nisu izlazile iz njenog grla.
Njegove usne spustile su se na njene, njegovo telo se približilo a rukama
ju je čvrsto obgrlio, pa je bila nemoćna da se bori protiv toga. U nozdrvama
je osećala njegov muževni miris koji je još više raspalio vatru u njenom telu.
Njihove usne ponovo se spojiše, a tela im se pokrenuše kao jedno. Počela
je ubrzano da diše, a srce joj je tuklo kao ludo dok je, zbunjena i iščekujući,
gledala u krupnu priliku koja se nadvila nad njom.
- Ne... - uspela je tiho da se pobuni. - Ne želim...
- Tiho, draga - obuhvatio je njeno lice rukama. - Više ni ti ni ja ne
možemo nazad.
Tejlor je, nesposobna da se pomeri, zurila u njega, a pogled joj je bio
prikovan za njegove grudi. Kao da je shvatila istinitost njegovih reči, njeno
telo je reagovalo drhtajem. Na neki neobičan način sve joj je izgledalo tako
normalno i tako blisko.
Celo njeno biće zahvatio je vrtlog strasti koje ne bi mogla da se oslobodi
čak i da je njena svest bila u stanju da se vrati u realnost. Uplašena da bi on
to mogao da pročita u njenim očima, naterala je sebe da brzo skrene pogled.
- Grante... - pokušala je još jednom.
- Dozvoli da nam se ovo desi - prošaputao je.
Tejlor je kao hipnotisana gledala njegovo lice koje se sve više primicalo
njenom dok joj je srce tuklo kao ludo. Kada su im se usne dotakle, postala
je nemoćna da mu se odupre i klonula je u njegovim rukama.
Kao kroz san osetila je da je Grant podiže u naručje i obavila mu je ruke
oko vrata. On se kretao kao da ne nosi ništa teško. Ne ispuštajući je iz ruku,
pošao je uza stepenice, a zatim pravo u svoju sobu.
Zatvorio je vrata nogom i tek ju je tada spustio. Njegove ruke i dalje su
bile obavijene oko nje, nije joj dozvolio da se odmakne. Podigla je glavu i
potražila njegove usne koje su je spremno dočekale.
Ljubila ga je strasno i divlje, kao nikoga pre. Zavukla mu je prste u kosu i
počela da je mrsi. Osetila je njegov vreli dah na svom licu i vrelinu njegovog
tela koje je bilo sasvim pripijeno uz njeno.
Želela je da mu pripadne, osećala je bolnu potrebu za njim. Grant je
priljubio usne uz njen vrat i zavukao je ruke pod njenu rolku. Tejlor je
zadrhtala osetivši njegove prste na svojim grudima.
Potpuno mu se prepustila zarivši mu prste u kosu. Znala je da nema
načina da odbije Granta, ne noćas. Budio je vatru i strast u njoj, činio je
svakim dodirom da se oseća ženom kao nikada pre.
Uspeo je da je navede da sama poželi da mu pripadne. U tom trenutku
nije mogla da misli ni na šta drugo. Grant je veštim pokretima skinuo njenu
odeću i počeo je da se oslobađa svoje.
Tejlor je ispružila drhtave prste zavukavši ih u malje na njegovim
grudima. Dodir sa čvrstom i toplom kožom njegovih grudi snažno ju je
uzbudio. Grant ju je naglim pokretom podigao u naručje i poneo do kreveta.
- Sada nam je lakše, zar ne? - tiho je upitao spustivši se pored nje na
meku posteljinu.
- Šta će biti sada? - pokušala je da uhvati njegov pogled.
- Zar moramo odmah da odlučimo? - uzvratio joj je pitanjem. - Hajde da
vidimo šta će se desiti. Šta će biti kada uradim ovo?
Grant ju je nežno privukao sebi, a onda je počeo da je ljubi. Njegove ruke
su sigurnim pokretima istraživale njeno telo. Osetivši dodir njegove nežne
tople ruke, Tejlor zadrhta. Nesvesno je zatvorila oči i prepustila se
milovanju.
Prstima je znalački prelazio po njenom telu izazivajući u njoj drhtaje.
Tejlor je stekla utisak da lebdi na oblaku. Izvijala se ka njemu telom toplim i
podatnim, ispunjenim željom.
Kada su se njene ruke sklopile oko njegovog vrata, njegove su se spustile
na njen struk. Privukao ju je jače uza se, a talasi prijatnog uzbuđenja širili
su se po njenom telu.
Kada je osetila njegove usne na grudima, zadrhtala je i provukla prste
kroz njegovu gustu kosu privlačeći ga još bliže. Njeno telo nikada nije bilo
tako nemoćno i tako svesno potrebe koja je rasla u njoj. Podrhtavala je u
njegovom zagrljaju.
Tejlor se prepustila njegovoj silovitosti. Njen razum se brzo povukao pred
strašću i željom koje su je obuzele i ona im se povinovala ne pitajući ništa.
Nije bila dovoljno snažna da mu se odupre.
Požudno je ljubio njene usne, klizio je usnama niz njen vrat, zatim joj je
ljubio grudi, pa glatku kožu njenog zategnutog stomaka. Izluđivao ju je
puštajući je da čeka i poigravajući se njenom strašću, držeći je potpuno u
svojoj vlasti.
Kada je njegova ruka pronašla put do unutrašnje strane njenih butina,
oboje su zadrhtali. Tejlorini dlanovi klizili su niz Grantova leđa osećajući
podrhtavanje njegovih mišića, a onda ga je grčevito zagrlila privlačeći ga jače
sebi.
Zagrlio ju je tako da je shvatila da njegova želja nije slabija od njene.
Nežno joj je milovao bokove, stomak i sva ona oset-ljiva i skrivena međa.
Smestio se između njenih nogu i za trenutak zastao.
- Potrebna si mL Tejlor - promrmljao je ljubeći joj vrat. - Ne možeš da
zamisliš koliko...
U tom trenutku to joj je bilo dovoljno. Počela je strasno da mu uzvraća
poljupce. Njegovi mišići podrhtavali su pod njenim prstima a dah mu je
postao isprekidan. U tom polumraku činilo joj se da su njegove oči užarene.
Posegnula je za njim, poletela mu je u susret izdižući bokove i osetila je da
je ispunjava. Prepustila mu se željno kao da je celog života čekala samo taj
trenutak i kao da je se ništa više ne tiče na ćelom svetu.
Kretali su se u savršenoj harmoniji, kao jedno, gledajući se netremice
očima punim strasti. Grant ju je privukao sebi i počeo divlje da je ljubi.
Uhvatila se grčevito za njegova ramena ne želeći da ga pusti.
Potražila je njegove usne... Tejlor se potpuno predala lepoti tog trenutka.
Osetila je njegovu ruku kako polako klizi niz njen vrat, a potom i preko leđa
da bi joj se zaustavila na bokovima.
U jednom trenutku Tejlor je pomislila da će izgoreti u Grantovom
zagrljaju, da bi već sledećeg osetila da celo njeno telo drhti. To je trajalo
nekoliko dugih trenutaka, a onda se sve umirilo. Činilo joj se da su se
njihova tela stopila u jedno.
Napetost u njima je odjednom nestala, ali se Grant nije odmaknuo od nje.
Držao ju je u naručju, kao da ne želi da je pusti. Tejlor se činilo da su njih
dvoje sada mnogo bliži jedno drugom nego u trenucima dok su vodili ljubav.
Oko njih je vladala tišina. Tejlor je kroz prozor videla da veje sneg.
Odsutno je noktima šarala po njegovim snažnim, mišićavim grudima. Srce
joj je i dalje snažno lupalo.
- Svaki put kada bude padao sneg, misliću na tebe - prošaputala je jedva
čujno.
- Nismo učinili ništa strašno - rekao je. - Uostalom, ovo je moralo da se
desi pre ili kasnije. Svih ovih godina pitao sam se kako bi to izgledalo
između nas dvoje. Verujem da su i tebi slične misli padale na pamet.
- Ne baš - promrmljala je zamišljeno.
- Nema razloga da te grize savest - poljubio ju je u čelo. - Ovo se
jednostavno desilo.
- Ne brini - osmehnula se. - Tvoja Kloi nikada neće saznati za ovo osim
ako joj sam ne kažeš. A nećeš biti toliko lud.
- Pretpostavljam da neću - promrmljao je odsutno.
- Sigurna sam u to - Tejlor se osloni na lakat da bi mogla da ga pogleda. -
Znam da si iskren čovek, ali veruj mi da ti u ovom slučaju iskrenost ne bi
donela ništa dobro. Ako si srećan s njom i ako ti je dobro, čuvaj tu sreću i
zaboravi da se ovo danas dogodilo.
-Da zaboravim? - pogledao ju je zbunjeno. - Nisam siguran da ću moći. A
ti?
- Ne pada mi na pamet da zaboravim - rekla je iskreno. - Previše mi je bilo
lepo da bih to sada izbrisala iz sećanja. Ali ja sam sama i mogu da radim šta
me je volja. Nemam nikoga koga bih ovim povredila, ali ti imaš.
- A ako ponovo poželim da budem s tobom? - upitao je tiho. - Ako jako
poželim, a siguran sam da hoću?
- Onda dođi u Njujork - rekla je nepromišljeno. - Ili me pozovi da dođem
na kojem god da si kraju sveta. I budi siguran da ću doći. Bila bih luda da
ne dođem.
Tejlor je shvatila da je rekla glupost, ali je bilo kasno. Nije joj bila
potrebna veza s Grantom, makar se to svodilo samo na povremene susrete i
samo zato da bi vodili ljubav.
Bila je ljuta na sebe što je podlegla impulsu. Nadala se da to ipak nije
previše opasno. Moglo bi da bude opasno samo ukoliko bi se ponovilo.
Znači, ovo ne sme da se ponovi.
Nijedan muškarac nikada nije ovako uticao na nju. Ovo više ne sme da se
dogodi osim ako baš namerava da uništisebe i sve ono za šta se teškom
mukom izborila.
- Predlažeš mi povremene susrete? -iznenađeno je upitao. - Bojim se da to
rešenje ne dolazi u obzir, Tejlor. Jednom sam prevario Kloi, ali da nastavim
da je varam ne mogu. Ponajmanje s tobom. Pored toga, nemam ambicije da
budem nečiji povremeni ljubavnik, pa ni tvoj.
- U pravu si - odmaknula se od njega i pomerila na drugu stranu kreveta.
- Ni ja to ne bih mogla ako ćemo iskreno. Zato je najbolje da zaboravimo da
se ovo desilo. Ili: ako ne možemo da zaboravimo, onda da se dogovorimo da
to nikada više ne spomenemo.
Tejlor više nije mogla da ostane u njegovoj blizini, brzo se umotala u
čaršav pa je ustala. Krenula je u kupatilo usput skupljajući svoju razbacanu
odeću. Kada se vratila u sobu, bila je potpuno obučena.
Čula je Grantovo ravnomerno disanje i mada nije bila sigurna da spava,
tiho se iskrala iz sobe. Pomisao na ono što se dogodilo između njih bilo joj je
u isto vreme i zastrašujuće i prelepo.
Stekla je utisak da se sve to, od trenutka kada je napustila Grantovu
sobu, ne događa njoj već nekom drugom, i da to nije stvarnost. Ali posle
samo nekoliko trenutaka shvatila je da nije u pitanju ni film ni san i osetila
je neodređenu zebnju.
5. poglavlje
Mada je bio početak aprila, nebo nad Njujorkom bilo je sumorno. Kiše su
često padale, a temperatura je umela da se spusti čak i koji stepen ispod
nule. Tejlor je sve to podnosila mnogo teže nego inače.
Dani su joj proticali beskrajno sporo, nalik jedan na drugi. I svaki je bio
mnogo gori od prethodnog. Osećala je da vetar probija kožni mantil koji je
imala na sebi i da joj sitna, dosadna kiša koja je upravo počinjala kvasi lice.
Događalo joj se nešto čudno, bila je svesna toga, ali se uporno trudila da
to niko ne primeti. Ni sa kim nije želela da razgovara ni o poslu, ni o
dobrotvornim akcijama u kojima je redovno učestvovala, ni o običnim,
svakodnevnim stvarima.
Tih dana bila je rezignirana, umorna i bezvoljna, i ništa nije moglo da je
uzbudi ili razvedri. Ništa nije moglo da je izvuče iz ljušture u koju se
začaurila. Činilo joj se da su se osećanja u njoj odjednom okamenila.
Dok je brzo koračala ulicama Menhet-na prema svojoj kancelariji,-nije
obraćala pažnju ni na prolaznike ni na izloge. Bilo je to nešto sasvim novo za
nju. Kada nešto nije bilo u redu, Tejlor nije tražila grešku u sebi, već u
onome što joj se nije dopalo. Čim je ušla u svoju kancelariju, videla je da
Fara nervozno gricka vrh olovke.
- Šta se desilo? - upitala je skidajući mantil.
- Gospođa Torkvil vas je zvala već triput od jutros - promucala je
sekretarica svesna Tejlorinog čudnog raspoloženja.
- I? - pogledala ju je preko ramena.
- Insistira da se večeras vidi s vama -Fara se nervozno premeštala s noge
na nogu.
- U čemu je problem? - Tejlor je pogleda iskosa. - Rezerviši nam sto kod
Pjera.
- Ali... - sekretarica zapanjeno odmahnu glavom.
- Šta?!
- Danas popodne treba da odletite u Dalas - podseti je Fara.
- Pobogu! - Tejlor ljutito udari šakom o sto. - Ima li još nešto?
- Ne - devojka uplašeno odmahnu glavom.
- Da li je rekla zašto me traži? - upitala je nešto smirenije.
- Želela je da vas podseti na aukciju u dobrotvorne svrhe - požuri da
objasni devojka. - „Hegan i Krajton" su jedan od sponzora, pa...
- Kada je aukcija? - oštro je prekinula sekretaricu.
- Sledeće nedelje, u sredu - promuca Fara.
- Reci joj da ću doći ali da ne mogu da se vidim s njom pre toga -
odmahnula je rukom. - Znaš već šta ćeš reći, uobičajene gluposti.
- Naravno, gospođice Rovajton - Fara požuri prema vratima. - Odmah ću
to srediti.
Kada je ostala sama, Tejlor je duboko uzdahnula pokušavajući da se
smiri. Nije joj bilo jasno šta joj se to dešava. Njena raspoloženja smenjivala
su se neverovatnom brzinom.
Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se sabere i povrati kontrolu nad
svojim emocijama. Bila je zahvalna svojoj srećnoj zvezdi što je mogla da se
baci na posao bar preko dana. Noć je bila nešto sasvim drugo...
U jednom trenutku podigla je pogled prema vratima i zaledila se. Tamo je
stajao Grant, visok i uspravan, izgledao je sjajno u tamnosivom odelu i
snežnobeloj košulji. Oči su mu nemirno sijale mada se videlo da je umoran.
Nekoliko trenutaka netremice su se gledali, ali Tejlor nikako nije mogla da
prikupi snagu da progovori. Grant se zagledao u nju kao da na njenom licu
traži nešto što je samo on poznavao. Onda se nasmejao i Tejlor oseti
olakšanje.
- Izgledaš odlično! - rekao je naslonivši se na dovratak.
- A ti izgledaš umorno - pogledala ga je zabrinuto. - Kako si prošao na
putu?
- U redu je, ali je suviše dugo trajao - duboko je uzdahnuo. - Bilo je
problema u Bostonu. Upravo sam krenuo za Njujork kada sam morao da se
vratim. A kada sam konačno uspeo da resim taj problem, iskrsnuo je novi.
Pitao sam se da li ću se ikada vratiti kući.
- Nadam se da je sada sve u redu - pokazala mu je rukom fotelju ispred
svog radnog stola.
- Zasad - seo je duboko uzdahnuvši. -Ukoliko ne iskrsne novi problem. A
kako stoje stvari kod tebe?
- Pre dva dana vratila sam se iz Pariza - osmehnula se nagnuvši se prema
njemu u poverenju. - Obnovila sam garderobu.
- Mogu da zamislim - prevrnuo je očima. - Čujem da danas putuješ u
Dalas.
- Aha - klimnula je glavom. - Osta-ću nekoliko dana. U pitanju je rutinska
kontrola.
- Dobro je - zadovoljno je rekao. - Dosta mi je problema koji u poslednje
vreme iznenada iskrsavaju.
- I meni - promrmljala je svesna dvosmislenosti njihovih reči.
Odjednom Grant više nije bio opušten. Naglo je ustao i u nekoliko koraka
našao se ispred nje. Uhvatio je prstima njenu bradu i podigao njeno lice
zagledavši joj se u oči. Htela je da protestuje, ali ništa nije rekla.
- Tejlor... - nežno joj je rukama obuvatio lice.
Videla je sirovu želju u Grantovim tamnim očima. Usne su joj'se razdvojile
pod njegovim prstima. Prestala je da diše očekujući da oseti njegove usne na
svojima. A onda se oglasio interfon.
- Pusti ga da zvoni - rekao je zapovedničkim tonom.
- Ne mogu - promrmljala je odmičući se od njega i pritiskajući dugme na
interfonu. - Reci, Fara. - Gospodin Stiler je na liniji tri - rekla je sekretarica. - Kaže je da mora
odmah da razgovara s vama.
- U redu - uzdahnula je i pritisnula dugme. - Halo?
- Gospođice Rovajton, izvinite što vas uznemiravam - javio se muški glas.
- Sve je u redu, gospodine Stiler - trudila se da zvuči ljubazno. - O čemu
je reč?
- Danas sam dobio ponudu da otkupim neka platna... - napravio je
pauzu. - Platna za koja sam siguran da su u vašoj kolekciji.
- Da? - Tejlor je naslućivala pozadinu ovog razgovora.
- Izvesna gospođa Rovajton ponudila mi je da otkupim Matisov pejzaž s
brodovima - muškarac se nakašljao. - Da li ste slučajno nekome poklonili to
platno? Da li je u pitanju neka vaša rođaka?
- Odgovor na oba vaša pitanja glasi ne - rekla je uzdahnuvši. - Hvala što
ste me obavestili o ovome, gospodine Stiler. Naravno, Matis nije na prodaju.
- Tako sam i mislio - čovek se tiho nasmejao. - Izvinite što sam vas
prekinuo, gospođice Rovajton. Želim vam prijatan dan.
- Takode - promrmljala je i prekinula vezu.
Nekoliko trenutaka netremice je zurila u zamišljenu tačku pred sobom.
Trgnula se tek kada je osetila nečiju ruku na ramenu. Polako je podigla
glavu i ugledala Granta. Potpuno je zaboravila na njega.
- Izvini, molim te - rekla je skočivši na noge. - Moram da idem.
- Tejlor, šta...
Nije zastala da do kraja čuje njegovo pitanje. U prolazu je dohvatila mantil
i izletela iz kancelarije. Ma koliko se trudila da se pridržava njihovog
dogovora posle one noći, nije mogla. U njegovom prisustvu uvek je osećala
da se guši.
Izašla je na ulicu i zaustavila taksi jer nije imala vremena da čeka svog
vozača. Potpuno nesvesna onoga što radi, tokom čitavog puta nervozno je
grickala donju usnu. Kada je konačno shvatila šta čini, bila je ljuta na sebe.
Taksi se zaustavio na odredištu, a Tejlor je pomislila da će nekoga
zadaviti. Desetak radnika iznosili su nameštaj iz kuće ubacujući ga u
kamion koji je bio parkiran na prilazu. Nora je stajala na tremu zadovoljno
prateći ono što se dešavalo.
- Šta se ovde događa?! - prilazeći, upitala je Tejlor jednog radnika.
- Valjda vidite - glasio je neljubazan odgovor.
- Ne znam da li ste svesni toga, ali upali ste na privatni posed - nastavila
je ledenim glasom. - I to što iznosite iz kuće privatno je vlasništvo pa se
može smatrati krađom.
- Očigledno je u pitanju greška - zbunjeno promuca radnik. - Došli smo
ovamo na poziv.
- A ko vas je pozvao? - pitala je mada je znala odgovor.
- Gospođa Rovajton - rekao je pokazujući prema tremu koji je sada bio
prazan.
- Ta fufica još uvek nije gospođa Rovajton - preocedila je ljutito kroz
stisnute zube. - Taj nameštaj je moj i bolje bi vam bilo da ga što pre vratite u
kuću da ne bih zvala policiju.
- Neke stvari su već odnete...
- Potrudite se da budu vraćene - rekla je i uputila se u kuću.
Htela je da se obračuna s krivcem za ovaj haos, ali nije mogla da pronađe
Noru, kao da je u zemlju propala. Konačno ju je zatekja u malom salonu
kako nadgleda uklanjanje persijskog tepiha.
- Vrati taj tepih na mestol - Tejlor Ijutito reče radniku, a onda pogleda
devojku. - Šta ovo treba da znači?! I gde je Mičel?
- Mičel je na službenom putu - mirno joj je odgovorila Nora. - Za to vreme
ja preuređujem kuću i mislim da se to tebe ne tiče.
- Ako se ne varam, zabranila sam da se menja nameštaj - ošinula ju je
pogledom.
- Ne tiče me se - Nora prkosno podiže bradu. - Ovo je Mičelova kuća a ne
tvoja. I...
- Ovo je moja kuća! - viknula je iznervirano Tejlor. - Svaka prokleta sitnica
u ovoj kući je moja! Sve osim Mičelovih ličnih stvari pripada meni!
- Nije istina! - ciknula je plavuša. - La-žeš!
- Da nećeš možda da ti pokažem vlasnički list? - Tejlor podiže obrve. - Ne
znam šta si zamislila da uradiš ovde, ali neće moći! Žao mi je, ali tvoj dragi
Mičel nije ni približno bogat kao što misliš.
- Lažeš! - Nora je pobledela i sručila se u fotelju.
- Pitaj ga kada se vrati ako meni ne veruješ - Tejlor ju je prezrivo
pogledala. - Zbog njega sam se nadala da nisi obična sponzoruša, ali vidim
da nisam pogrešila. A sada se pobrini za to da se svaka stvar vrati na svoje
mesto. I budi srećna što te neću prijaviti za pokušaj krađe.
Tejlor se okrenula na peti i izašla je iz salona. Na ulaznim vratima
sudarila se s radnicima koji su počeli da vraćaju nameštaj u kuću. Pogledala
je na sat i shvatila da nema svrhe da se vraća u kancelariju.
Požurila je kući da se spremi za put u Dalas. Imala je tek toliko vremena
da spakuje putnu torbu i stigne na aerodrom. Pilot je bio spreman kada je
ona stigla. Duboko je uzdahnula smestivši se u sedište.
***
Tejlor je stajala ispred plakara u hotelskom apartmanu u Dalasu
odbacujući jedan po jedan komad garderobe. Ako
ovako nastavi, pomislila je u jednom trenutku, neće stići na tu poslovno-
zabavnu večeru.
Crna boja bila je karakteristika njenog imidža, njen zaštitini znak. Ali te
večeri osećala se raspoloženom za nešto potpuno drugačije. Htela je da
obuče crveno, belo, zeleno, bilo šta osim crnog, kao da je želela da se uvuče
u drugu kožu.
Tiho je opsovala osećajući da je obuzima bes, a onda je nemoćno sela na
ivicu kreveta, naslonila laktove na kolena i poduprla bradu rukama. Refko
joj se ovo događalo. A kada joj oblačenje nije polazilo za rukom, za nju je to
uvek bio pouzdan znak da ne treba da izađe. Shvatala je to kao upozorenje
da ostane kod kuće.
Podigla je s poda crnu svilenu haljinu zaključivši da nije previše
izgužvana. Haljina je bila jednostavnog, ali vrlo izazovnog kroja. Imala je
duge, uzane rukave, pokrivena leđa, visoku kragnu i dubok dekolte koji je
isticao njene lepo oblikovane grudi.
Meko je prianjala uz obline tela sve do članaka, a kada bi zakoračila, na
levoj strani otvarao se šlic koji joj je dosezao do polovine butine. Na brzinu je
popravila šminku i bacila letimičan pogled na svoju figuru u ogledalu.
Nikada nije imala običaj da se dugo ogleda jer je znala kako joj odeća
pristaje i kakav utisak u njoj ostavlja. Znala je da joj ta haljina savršeno
stoji, uostalom, šivena je za nju.
Uzela je bundu i večernju torbicu, duboko je uzdahnula i izašla iz
apartmana. Odlučnim koracima, žustro lupkajući potpeticama po
mermernom podu, krenula je niz hodnik. Pozvala je lift, ali kada su se vrata
otvorila, Tejlor je zastala i pustila ih da se polako zatvore.
Odjednom je bila obuzeta umorom i pospanošću, nesposobna da nači-ni
bilo kakav pokret. Bila je u nekom čudnom stanju. Osećala je malaksalost u
nogama, a u stomaku uznemirujuće treperenje.
Oslonila se rukom o zid svesna toga da su joj kolena slaba i da noge jedva
drže. Zapitala se da li mora da ide na tu večeru. Više je osetila nego što je
videla ili čula da je neko stao iza nje i pružio ruku da pritisne dugme.
Lift se ponovo zaustavio pred njom i vrata su se opet otvorila. Tejlor je i
dalje nepomično stajala tupo zureći u tesnu, ogledalima obloženu
unutrašnjost kabine. Alarm je zapištao upozoravajući da će se vrata
zatvoriti.
- Ulaziš li, ili ne? - upitao je ljutiti muški glas tik iza nje.
Tejlor uplašeno odskoči unazad. Iza nje je stajao krupan muškarac duge
kose, lica zaraslog u bradu i s nekoliko minđuša u levom uvu. Na sebi je
imao crne svilene pantalone i jarkocrvenu svilenu košulju. Kaput mu je bio
prebačen preko jedne ruke, a u drugoj je držao povodac za psa.
Tejlor oseti da joj se niz leđa sliva hladan znoj kada je ugledala njegovog
psa. Bio je krupan skoro kao i gazda, imao je gustu crnu dlaku i krupne
svetle oči. U životu nije videla takvog psa.
- Zajedno s ovim? - upitala je pokazujući na životinju. - Zajedno s ovim da
uđem u lift? Da li ste vi normalni?
- Pitomiji je od većine ljudi - neznanac se ironično osmehnuo. - I čistiji.
Hajde, ne glumi finoću, curo, nego ulazi!
Tejlor je bila zapanjena strančevim načinom obraćanja i nesvesno je
zakoračila unazad ulazeći u lift. Govorio je iskrivljenim, otegnutim
naglaskom poput teksaških kauboja, ali nije tako izgledao.
- Pomeri se u stranu! - upozorio ju je. - Vidiš da je mokar, malopre sam ga
kupao. Ako mu padne na pamet da se
ponovo istrese, istuširaće tu tvoju finu haljinu.
Tejlor je šćućurila u uglu lifta, što dalje od čoveka i psa, podozrivo ih
gledajući. Neobična čovekova pojava, pas i taj prostački govor bili su joj
odnekud poznati.
- Da niste vi Vudro Harison? - upitala je iznenada.
- Taj sam! - klimnuo je glavom i široko se osmehnuo. - Otkud znaš?
Doduše, poznat sam i volim da se fotografišem za novine. Čitaš ih, a?
- Onako - slegnula je ramenima trudeći se da ostane ozbiljna.
Vudro Harison, kralj kantri muzike, omiljeni pevač njenog bivšeg
verenika, bio je s njom u liftu. Poznat po ekscentričnosti, hvalio se da ne
ume ni da čita ni da piše, ali da mu to ne smeta da bude slavan.
- Ja sam Tejlor Rovajton - rekla je ne-poverljivo merkajući njegovog psa.
- Rovajton, a? - pogledao ju je namr-štivši se. - Da se nismo negde sreli?
- Nemam pojma - pogledala gaje iznenađeno. - Ne slušam kantri muziku.
- Nema veze - uhvatio je njenu ruku svojom ogromnom šakom i snažno ju
je protresao. - E, baš mi je milo što sam te upoznao. Hoćeš li sa mnom, a?
Krenuo sam na neku večeru u „Hilton" s nekim budžama.
- Upravo tamo idem - rekla je izlazeći za njim iz lifta.
- Onda ne treba da brineš, ja ću te povesti - uhvatio ju je za ruku i poveo
prema izlazu.
Vudro se ponašao kao da su dugogodišnji poznanici i povukao ju je prema
šljaštećem crnom „kadilaku" koji je bio parkiran ispred hotela. Šofer im je
uslužno otvorio vrata sačekavši da se smeste pre nego što je obišao kola i
startovao motor.
Dok se automobil lagano uključivao u saobraćaj, Tejlor je u neverici
gledala unutrašnjost. Bio je to pravi pokretni apartman, snabdeven mini-
barom, muzičkim stubom i televizorom.
- Sviđa ti se? - upita Vudro češkajući psa iza ušiju.
- Interesantno, priznajem - rekla je smešeći se.
- Imam još jedan, ali nije ovako veliki. Hoćeš li sutra da ga vidiš, a? -
gledao ju je netremice. - Sviđaš mi se, znaš. Mogli bismo da se nađemo
sutra, a? Odvešću te u fini restoran na klopu. Šta kažeš, a?
Tejlor je poželela da se nasmeje, ali plašila se kako bi on to shvatio. Čovek
je bio neverovatno zabavan, pravo otkriće, upravo ono što joj je trebalo.
Odjednom su svi problemi koji su je mučili, i poslovni i emotivni, bili daleko
od nje.
Njen osmeh Vudro je shvatio kao ohra-brenje da nastavi da priča. Za to
vreme Tejlor se trudila da uhvati neku nit u njegovom nepovezanom
brbljanju. U jednom trenutku uhvatila je sebe da tupo zuri u njega pa se
trgnula.
Kada su konačno stigli u „Hilton", Tejlor je odahnula. Nadala se da će
uspeti brzo da se oslobodi svog slučajnog pratioca. Ušli su u veliku salu za
prijem i ona se zadovoljno osmehnula ugledavši poznato lice.
Džesika Hačison mahnula joj je čim ju je ugledala i rukom joj je dala znak
da priđe. Džesika je bila najbolja prijateljica njene majke i njih dve su se
često viđale. Tejlor se osmehnu i poče da se probija kroz gužvu.
- Izgledaš fantastično, draga moja - rekla je Džesika umesto pozdrava.
- Džes! - uzviknu oduševljeno Tejlor i zagrli je.
Istog trenutka se odmaknula od starije žene setivši se da ona ne voli izlive
nežnosti, naročito na javnim mestima. U šezdesetoj godini Džesika je
izgledala ni dan starije od četrdeset pet, a radila je ono što većina žena ne
radi više ni u tridesetoj.
- Gospođo Hačinson! - uzviknu Vudro duboko se naklonivši.
- Kako si, momče? - upitala ga je ljubazno.
- Odlično, odlično! Odoh da vidim ima li nešto čime mogu da skvasim grlo
- osmehnuo se i uštinuo Tejlor za obraz.
- A vi biste za to vreme mogli da učinite nešto za mene. Obajsnite ovoj
lepotici da sam trenutno peti na listi najpoželjnijih neženja i da će, ako se
uda za mene, živeti u izobilju.
- Ovaj je potpuno lud - nasmejala se Tejlor kada su njih dve ostale same.
-Upoznala sam ga pre sat vremena i za to vreme me je već tri puta zaprosio.
Kako da ga otkačim, Džes?
- A šta bi ti falilo? Osim što bi bila gospoda Harison broj četiri ili pet -
Džesika se vragolasto osmehnu. - Misliš da treba da ga otkačiš?
- Definitivno! - uzdahnula je Tejlor.
- U pravu si, draga moja - složila se starija žena. -1 dalje mislim da je
Grant Krajton idealan muškarac za tebe.
- Mani me, Džes - obrecnula se.
- Oho! - Džesika je podozrivo pogleda.
- Šta se desilo?
- Ništa - pocrvenela je.
- Ne bih rekla da je ništa - odmahnula je Džesika glavom. - Ni po tebi ni
po njemu.
- Kako to misliš „ni po njemu"? - Tejlor je zapanjeno pogleda.
- On izgleda veoma čudno od kada se pojavio pre pola sata - rekla je
Džesika ozbiljno. - Eno ga, ako me moje staračke oči ne varaju, a ne varaju
me. Njegova razbijačka ramena primetio bi i slepac. .
- Grant je ovde? - Tejlor je osetila da joj se grlo suši a dlanovi počinju da
se znoje. - Gde ga vidiš?
- Desetak metara iza tvojih leđa, draga moja - diskretno je pokazala
pokretom glave.
- Šta radi? - upitala je gotovo šapatom.
- Stoji u šmekerskoj pozi za šankom i igra se čašom u ruci - odgovorila je
Džesika. -I zuri u tebe, naravno. Uzgred, izgleda bolje nego ikada. Ali ti si to
vero-vatno i sama primetila.
- Nisam - Tejlor je bila besna na sebe zbog slabosti koju je osećala. - Jesi
li sigurna da gleda baš u mene?
- Sigurna sam - klimnula je glavom. -Kad god sam u životu bila u prilici
da se s vama dvoma nađem u istoj prostoriji, uvek ste gledali jedno u drugo.
Doduše, ovoga puta Grant zuri u tebe. A čini mi se da je počeo lagano da ti
prilazi.
Nije mogla da se okrene da bi videla da li joj se Grant zaista približava, ali
je zato iza Džesikinih leđa ugledala Vudroa Harisona. Ljudi su se razmicali
pred njim i njegovim psom da bi im napravili mesta.
- Jeste li je ubedili, gospođo Hačison? - upitao je zagrlivši Tajler. - Jeste li
joj lepo objasnili šta gubi ako ne prihvati moju bračnu ponudu? Sa mnom će
žive-ti kao princeza, piće šampanjac umesto vode. Ima da joj napunim bazen
šampanjcem pa nek se kupa u njemu. Šta kažeš, mala, a?
Govorio je toliko glasno da je Tejlor bila sigurna da su ga svi u sali čuli
uprkos muzici koja je glasno svirala. Nije bilo sumnje da je i Grant čuo
njegove reči ako je zaista pošao prema njoj.
- Džes? - upitala je tiho.
- Ne više - odmahnula je glavom shvativši neizgovoreno pitanje. - Mislim
da je upravo izašao iz sale.
- E, sad mogu slobodno da se napijem - promrmljala je Tajler sebi u
bradu.
- Ne ovde - opomenula ju je Džesika tiho. - Ako zaista osećaš potrebu da
se napiješ, uradi to u svom apartmanu, bez svedoka.
6. poglavlje
Tejlor se trgnula iza sna shvativši da neko iz sve snage lupa na vrata
njenog apartmana. Pogledala je pospano na sat na noćnoj komodi i videla da
je četiri sata ujutro. Polako je ustala iz kreveta i krenula ka vratima.
- Ko je? - upitala je naslonivši se na kvaku.
Nije bilo nikakvog odgovora, ali se kucanje ponovilo, ovog puta nešto tiše.
Tejlor je nekoliko trenutaka razmišljala a onda je privukla krajeve svog
svilenog kimona pre nego što je odškrinula vrata.
Zaprepašćeno je ustuknula kada je ugledala Granta Krajtona. Bio je u
tamnom večernjem odelu, ali mu je kravata bila olabavljenja, a košulja
raskopčana. Oči su mu čudno sijale.
- Otkud ti ovde? - upitala je tiho. - Da li se nešto desilo?
- Da li se nešto desilo? - ponovio je odgurnuvši je u stranu da bi mogao da
uđe. - Ništa se nije desilo. Da li je Harison tu?
- Nije - zbunjeno je odmahnula glavom.
U prostoriji je zavladala tišina dok su se njih dvoje odmeravali kao dvoje
protivnika u ringu pred borbu. Grant je izgledao kao čovek spreman na sve.
Nečujno joj je prišao i zastao ispred nje gledajući je pravo u oči. Tejlor nije
bila u stanju da skrene pogled. Instinkt ju je upozoravao na to da treba da
pobegne što dalje dok još ima vremena.
Zaustila je nešto da kaže ah ju je Grant uhvatio za ramena i privukao
sebi. Poljubio ju je tako divlje i strasno da je ostala bez daha. Podrhtavala je
pod dodirima njegovih raku. Nije pokušala da mu se odupre, zaboravila je
na sve.
U Grantovim rukama bila je samo žena, to je odavno shvatila. Nije mogla
da porekne strast koju je budio u njoj. Pitala se gde je nestala ona mirna i
uzdržana Tejlor koja je sada jedva uspeva da se obuzda.
- Uh! - zastenjao je kada se konačno odmaknuo od nje. - Zbog tebe sam
prešao pola države, draga moja.
- Ja... - zbunjeno ga je pogledala.
U tom trenutku, dok ju je ponovo strasno ljubio, u njoj se javilo osećanje
da je Grant po nečemu jedinstven i da više nikada neće naći takvog čoveka.
Odustala je udiotpora i prepustila se njegovim strasnim poljupcima.
Nije znala koliko mu znači niti šta on oseća dok je ljubi, ali znala je da se
ona menja. Nikada više neće uživati u zavođenju jer je osećala da ju je ovaj
muškarac zarobio. Nije želela da se to dogodi, ali je isto tako bila svesna
činjenice da je kasno za bilo šta.
Osećala se potpuno ispunjenom, nijedan drugi čovek nije tako delovao na
nju. Telo joj je treperilo od erotskog naboja koji je Grant prenosio na nju.
Pogled joj je bio prikovan za njegove usne koje su joj bile sve bliže.
Kada su se ponovo spojile, ona je osetila da tone u ponor bez dna. Nikada
ranije nije osetila ništa slično, nikada pre njeno telo nije gorelo takvim
plamenom niti joj je takva vatra strujala venama.
Tačnije, osetila je to samo jednom: one noći kada je prvi put vodila ljubav
s Grantom. Činilo joj se da gori kao u groznici i više je nije bilo briga ni za
ponos, ni za samopoštovanje, ni za dostojanstvo. Gladno je odgovorila na
njegovu divlju strast. Usnama se divlje upijao u njenu meku, nežnu kožu a
rukama je grubo i gotovo nervozno stiskao svaki deo njenog tela.
Tejlor pomisli da je poludela, ali u tom trenutku želela ga je više nego bilo
kog muškarca na svetu.
Tejlor je zatvorila oči i čvrsto se privila uz njegovo snažno telo. Iznenada
nju je uhvatila panika jer je shvatila da će joj biti teško kada on ode. Ona se
zaljubila... Osetila je da joj kolena klecaju.
Bila je potpuno savladana čežnjom koja je strujala po njenom telu. Bila je
prepuštena snazi i nežnosti njegovog zagrljaja. Ljubio ju je sve strasnije dok
nije potpuno izgubila dah. Drhtavim prstima razvezala mu je olabavljenu
kravatu, a onda je počela da mu otkopčava košulju koju je smaknula s
njegovih širokih ramena i pustila da sklizne na pod. Ispružila je ruke i
dotaknula Grantove nage grudi.
Čula je kako snažno uvlači vazduh i osetila da mu se pod njenim
dlanovima mišići zatežu. Spustila je usne na njegova prsa, a zatim je
nastavila da ga ljubi sve do korena vrata i tu se zaustavila.
Osetila je da mu telo podrhtava pa je jednu ruku spustila, nežno mu
milujući kožu, do pojasa njegovih pantalona. Grant je šumno ispustio
vazduh privukavši je u zagrljaj. Počeo je da je ljubi po vratu dok ju je vesto
oslobađao odeće.
Ubrzo je stajala naga pred njim a njegovi vreli prsti palili su joj kožu. Nije
primetila kada se i kako našla na krevetu. Bila je svesna samo Grantovih
ruku koje su bile svuda po njenom telu, a njegove usne pratile su njihov
trag.
Bila joj je prijatna težina njegovog tela. Odahnula je s olakšanjem kada ga
je osetila duboko u sebi. Želela je samo jedno: da je Grant voli i da joj priušti
uživanje koje će pamtiti.
Vodili su ljubav kao dva očajnika, kao ljudi koji to čine poslednji put.
Njihova tela susretala su se u besnim naletima. Izvukao je iz nje na površinu
svu strast pretvorivši je u divljakušu, nateravši je da svakim delićem tela
žudi za njim.
Vazduh u sobi postao je vlažan i nabijen elektricitetom. Plima zadovoljstva
protresla je čitavo njeno telo. Nije znala da li to traje jedan tren ili čitavu
večnost, znala je samo to da se utapa u strastan vrhunac. Pogledi su im se
sreli kada je plima povukla njihova tela u nezaustavljivi vrtlog.
Kada se opustio pored nje, dok su ćutali u zagrljaju, Tejlor je znala da ovo
što je do-živela nikada neće zaboraviti. Nije znala da li je zaspala ili je samo
na trenutak zatvorila oči, ali ih je naglo otvorila kada je ponovo osetila
njegove prste na svojim grudima.
Iščezla snaga vratila joj se čim je osetila njegove usne na svom vratu.
Milovao joj je čvrste bokove budeći novu želju u njoj. Tejlor više nije znala
gde se nalazi.
Kada ju je privukao u čvrst zagrljaj, zaboravila je da bilo šta drugo postoji
na svetu. Činilo joj se da lebdi u svemiru, iznad zemlje, iznad oblaka, dok je
Grant lagano prevlačio prstima po njenoj koži.
Svaki dodir bio je tako prisan da ga je osećala duboko u sebi. Kada je
spustio usne na njene, učinilo joj se da joj se to nikada pre nije dogodilo, da
joj je to prvi poljubac u životu. Oživela je pod njegovim dodirima.
Telo joj je podrhtavalo u iščekivanju. Svaki njegov dodir bio je drugačiji od
onoga stoje već doživela. Čitavim telom tražila je njegov dodir, tražila je da se
zauvek stopi s njim. Prepustila se strasti koju su jedno u drugom probudili
dopuštajući mu da diktira ritam. A onda su se opet strmoglavili u vrtoglavi
zanos...
***
Tejlor je probudila uporna zvonjava. Pružila je ruku da isključi budilnik,
a onda se setila da ga nije navila prethodne večeri. Pospano je otvorila oči i
lenjo ispružila ruku da dohvati slušalicu telefona.
- Da? - promrmljala je sanjivo.
- Gospođice Rovajton, konačno sam uspela da vas pronađem - začuo se
Farin uznemireni glas.
- Gde je izbio požar? - upitala je ze-vajući.
- Za petnaest minuta imate sastanak Upravnog odbora - objasni njena
sekretarica. - Gospodin Krajton je već tri puta zvao da proveri da li dolazite.
- Reci mu da me nisi našla - odbrusila je Tejlor. - Nekoliko narednih dana
biću nedostupna za sve i svakoga. Da li je to jasno, Fara?!
- Da, da, naravno - promucala je devojka. - Samo sam...
Tejlor više nije zanimalo šta njena sekretarica ima da kaže i jednostavno
je spustila slušalicu. Navukla je prekrivač preko glave i sklupčala se.
Danima je bila u ovom neobičnom stanju, tačnije, od onog jutra u Dalasu
kada se probudila sama u krevetu. Grant je netragom nestao ne ostavivši joj
nikakvu poruku. Prevrtala je stvari, bacala jastuke s kreveta, ali poruke nije
bilo. A ona se osećala slomljeno.
Prethodni dani bili su joj naporni i fizički i psihički, a sinoć je kasno legla
i san joj je bio neophodan. Njeno inače bledo lice imalo je avetinjsku boju a
tamni kolutovi ispod očiju svedočili su o neprospavanim noćima.
Tupo je zurila u tavanicu spavaće sobe, nesposobna da o bilo čemu
razmišlja. Naročito nije želela da razmišlja o Grantu Krajtonu jer bi svaki
put kada bi pomislila na njega, osetila da je hvata nešto nalik panici.
Po povratku iz Dalasa odlučila je da se posveti poslu, svemu čime bi
mogla da skrene misli. Ali ni to joj nije pomoglo jer je i posao bio u tesnoj
vezi s Grantom.
Bila je besna na sebe što je razmišljala o njemu, bila je besna na ceo svet.
Sinoć čak nije uspela ni da se napije iako se svojski trudila. Uspela je samo
da isprazni sadržaj želuca.
Bilo je glupo to što je razmišljala o Grantu. Njemu nije bilo potrebno da ga
neko voli, on je voleo sebe. Nije bilo razloga da sumnja u to da je bio
savršeno zadovoljan svojim načinom života.
Naravno, za nju nije bilo mesta u njegovom životu. Nije brinuo ni o kome i
nije morao nikome da daje, on je samo uzimao. Iako u stabilnoj vezi, bio je
zadovoljan povremenim, neobaveznim avanturama i lako je zaboravljao žene
s kojima je provodio noć.
I ona mu je bila samo trenutni hir. Duboko je uzdahnula i zatresla glavom
kao da će joj to pomoći da rastera neželjene misli. Ipak, nije mogla da se
otrgne osećanju ljubomore pri pomisli da on sada razmišlja o drugoj ženi.
Ona je bila ludo zaljubljena u Granta. Zašto je od svih muškaraca na
svetu morala da se zaljubi baš u njega, bilo je pitanje koje je postavila sebi
po ko zna koji put u poslednjih nekoliko dana.
Upravo je počela da se oporavlja od njihove prve zajedničke noći kada ju
je on vratio na početak svojim dolaskom u Dalas. Mogla je da se kontroliše u
svakoj situaciji, ali taj čovek ju je jednostavno izbacivao iz ravnoteže.
Sve što se ranije dešavalo u njenom životu nije moglo da se poredi s
eksplozijom strasti koju je doživela u njegovom zagrljaju. Znala je da su
mnoge žene spremne da mu padnu u zagrljaj, a sada je i ona postala jedna
od njih. Razum joj je govorio da neće biti poslednja u tom nizu i to joj je
najviše smetalo. Znala je da neće ponovo ni želeti ni voleti nekoga kao što je
želela i volela njega u tom trenutku.
Čitavu noć provela je plačući zbog Granta Krajtona. Ali je ta noć konačno
prošla i ona je odlučila da obriše suze i da nastavi da živi. Čvrsto je obećala
sebi da nikada više neće plakati zbog nekog muškarca makar on bio Grant
Krajton.
Krivila je i sebe za sve što joj se dogodilo. Da mu ona nije dozvolila, Grant
nikada ne bi mogao da je povredi. Ipak, posle svega toga ostalo je nešto zbog
čega sutrašnji dan nije izgledao tako sumoran.
Trgnula se kada je čula zvono na ulaznim vratima, neko je bio baš
uporan. Tejlor nije imala volju da vidi bilo koga ali taj neko nije nameravao
da odustane. Duboko je uzdahnula i zbacila pokrivač sa sebe. U prolazu je
dohvatila svileni kimono i počela da ga oblači idući ka ulaznim vratima. Bila
je spremna da posetioca, ko god on bio, dočeka rafalnom paljbom i da ga
odmah isprati odakle je došao.
Ali kada je besnim pokretom otvorila vrata, zanemela je. Pred njom je
stajao Vudro Harison i široko se osmehivao. Na glavi je imao žuti, kožni
kaubojski šešir i bio je obučen u crne pantalone i žutu svilenu košulju.
Zapanjeno je gledala u njegove razdrljene grudi prekrivene svetlim
dlačicama i debeli zlatni lanac. Tejlor se jednom rukom uhvatila za glavu, a
drugom za dovratak da ne bi izgubila ravnotežu.
- Kako to izgledaš? - upitala je pokušavajući da se ne nasmeje.
- Nije loše, a? - namignuo joj je. -Izgleda da su mi dali pogrešnu kartu pa,
umesto u Dalas, ja sleteo u Njujork. Kad sam već tu, da vidim šta radiš.
Tejlor nije morala da se pretvara da joj je drago što ga vidi, njen osmeh je
govorio više od reči. Vudro Harison je bio upravo čovek koji joj je u tom
trenutkubio potreban: nudio je mnogo dobrog raspoloženja i smeha.
- Odakle dolaziš? - upitala je propuštajući ga u kuću.
- Vraćam se s koncerta, znaš - ušao je i obratio se nekome iza sebe. -
Hajde, momci, unesite to!
Tejlor je zapanjeno zurila u dvojicu grmalja koji su unosili ogromnu
kartonsku kutiju. Najzad su uspeli da se provu-ku i s treskom su spustili
kutiju na pod.
- Lakše! - viknu Vudro ljutito. - Rekoh vam ja da je osetljiv. Ako mu se
nešto desilo, nateraću vas da idete pešice do Filadelfije da mi donesete
novog!
- Ko je osetljiv? - upita Tejlor.
Dok je Vudro častio momke, ona je nepoverljivo gledala kutiju. Stekla je
utisak da će iz nje svakog trenutka iskočiti neko čudo koje bi moglo žive da
ih proguta. Ma koliko se trudila, nije mogla da pretpostavi staje unutra.
- Je li unutra nešto živo? - pogledala ga je ispod oka.
- Jok! - odmahnuo je glavom i počeo da otpakuje kutiju. - Ako si htela
živog, trebalo je da mi kažeš. Doneo sam ti tigra.
- Tigra? - ponovila je zbunjeno. Sledećeg trenutka Vudro je ponosno stajao
pored ogromnog keramičkog tigra s iskeženim čeljustima. Tigar je gledao u
Tejlor svojim sjajnim, žutim očima kao da će svakog trenutka skočiti na nju.
- Imate iste oči - rekao je Vudro smešeći se.
- Divan je - promrmljala je mada tako nešto sama nikada ne bi kupila. -
Ali ne mogu da ga primim.
- Zašto? - pogledao ju je zbunjeno. -Pa, to je običan tigar!
- Prvo, sigurna sam daje ta stvarčica veoma skupa - rekla je. - A drugo,
nemam gde da ga stavim.
- Uguraćemo ga u dnevnu sobu - slegnuo je ramenima. - Imaš valjda
dnevnu sobu?
- Naravno, ali...
- Odlično - počeo je da gura ogromnu figuru. - Imaš kamin, a? Najbolje bi
stajao pored kamina.
- Nastavi pravo - rekla je nemoćno raširivši ruke. - Jesi li za kafu? Ili
nešto žestoko?
- Iz tvojih ruku popio bih i otrov, curo - pogledao ju je preko ramena.
Tejlor sleže ramenima i požuri u kuhinju da skuva kafu. Tek tada je
shvatila da joj na usnama sve vreme titra osmeh. Vudro je zaista pozitivno
uticao na njeno raspoloženje. Čula ga je kako gunđa u dnevnoj sobi.
- Preneo sam ga! - rekao je trijumfalno kada se nešto kasnije pojavio na
vratima kuhinje. - Uspeo sam da odguram to prokleto čudovište!
- Sedi - pokazala mu je glavom kuhinjski sto. - Kafa samo što nije.
- Koliko ima otkad smo se poslednji put videli, a? - upitao je sedajući.
- Nedelju dana - nasmejala se pružajući mu šolju.
- Toliko? - usuo je ogromnu količinu šećera u kafu i promešao tako da je
pola tečnosti prosuo po stolu. - I, jesi li promenila mišljenje za to vreme?
- Nisam, Vudro - odmahnula je glavom. - Obožavam te, ali ne mogu da se
udam za tebe. Svet je pun žena, zašto si baš mene izabrao? Teška sam
osoba, sa mnom nije lako izaći na kraj. Tebi je potrebna žena koja će te u
svemu pratiti, a ja to nisam. Radim po celi dan, a noću kasno dolazim kući.
Osim toga...
- Ništa mi nije važno! - prekinuo ju je gledajući je s obožavanjem. - Voleo
bi te i da imaš rogove na glavi! Od one večeri kada sam te sreo pred liftom,
sve mi je krenulo naopako. Ne mogu ni da jedem ni da spavam.
Nije mogao ni da jede ni da spava, ponovila je Tejlor u sebi. Da, to su bili
simptomi zaljubljenosti i ona ih je dobro znala. Nažalost, i ona je volela
osobu koja joj ne uzvraća osećanja.
- Ali ne mogu da se udam za tebe! -gotovo je viknula. - Ja sam u drugom
stanju, Vudro.
- Šta si? - zapanjeno ju je pogledao.
- Trudna sam - rekla je mirnije. - Čekam bebu.
- Uf! - naslonio je bradu na ruke kao da razmišlja a onda se široko
osmehnuo. - Nije važno! Uzeo bih te i da imaš onog tigra u stomaku, a
kamoli bebu. Još bolje, znaš. Već sam se triput ženio i ništa. Ovako će
onoliki novac imati kome da ostane. Šta kažeš, a?
- Vudro - nežno ga je pogledala. - Ne vredi. S bebom ili bez nje, shvati da
se nećemo venčati. Jednostavno, nisam žena za brak.
- Nisi žena za brak a trudna si, a? -prekorno je zavrteo glavom. - A šta
kaže otac? I, ako smem da pitam, ko je otac?
- Niko! - skočila je sa stolice kao da želi da mu iskopa oči. - Ovo dete
nema oca!
- Hoćeš da mu ja budem otac, a? - pogledao ju je pravo u oči. - Ja hoću!
- Hvala ti, Vudro, ali... - refleksno je spustila ruku na svoj još uvek ravan
stomak. - Ovo dete je samo moje.
7. poglavlje
Tejlor je stajala ispred prozora u svojoj kancelariji zagledana u panoramu
grada. Posao joj više nije zaokupljivao pažnju kao pre, nije mogala da se
koncentriše ni na šta i ni na koga. Sve je počelo da je nervira.
Noći su joj bile još gore, nije mogla da zaspi i stalno se prevrtala po
velikom krevetu. Ona je i ranije održavala kratke veze, za noć ili dve, i
nikada nije imala problema da sve to ostavi za sobom. Njeno telo se budilo
svaki put kada bi pomislila na Granta i prisetila se s koliko mu se strasti i
želje predavala. Odmahnula je glavom terajući takve misli što dalje od sebe.
Bila joj je potrebna bistra glava da pregura dan.
Vratila se za radni sto i pokušala je da se koncentriše na posao. Posle
desetak minuta odgurnula je papire koje je be-zuspešno iščitavala i koji su
se razleteli na sve strane.
Pogledala je na sat shvativši da je tek dva. Bacila je oko na kalendar i
otkrila da je, osim obaveze da uveče prisustvuje godišnjem prijemu
kompanije, slobodna. Nije se dugo premišljala.
- Fara, slobodna si ostatak dana! -doviknula je sekretarici u prolazu.
Nekoliko minuta kasnije bila je na ulici i zastala je za trenutak. Nije bila
previše raspoložena za šetnju a, s druge strane, nije joj se išlo kući.
Prošlo je nekoliko nedelja od one noći u Dalasu i Tejlor je otkrila da vreme
nije tako dobar lek za ljubavne jade. Pitala se koliko će vremena proći pre
nego što iz glave izbaci misli koje su je mučile. Čitav grad je odjednom bio
pun beba i trudnica. Tejlor ih je gotovo na svakom koraku susretala: na
ulicama, u parkovima, u hodnicima zgrada, pred vratima lifta, na putu do
kuće ili kancelarije.
Jednostavno, svet je bio preplavljen bebama. Činilo joj se da ih viđa kud
god da se okrene. Znala je da se njena podsvest igra s njom, ali nije mogla
da se izbori s tim. Uostalom, nije bila sigurna u to da želi da se bori. Kada je
konačno stigla kući, mrak je počeo da se spušta. Umornim korakom krenula
je u spavaću sobu i zastala pre nego što je otvorila vrata da bi se vratila
nekoliko koraka unazad. Naslonila se na dovratak susedne sobe i zagledala
se unutra.
Zidovi su bili sveže okrečeni u nežnožutu nijansu a miris boje još uvek se
osećao. Plafon je bio oslikan zvezdama i srebrnim polumesecom s jednim
okom i kapicom, kao u dečjim slikovnicama.
Nameštaj je bio beo, a zavese na velikom prozoru takođe bele i prozračne.
Tejlor se zadovoljno osmehnula, sve je baš onako kako je zamislila. Uskoro
će ta soba dobiti svog malog stanovnika.
Negde je pročitala da trudnoća promeni ženu i shvatila je da je to tačno.
Ona je bila nedodirljiva, uspešna poslovna žena a sada je samo razmišljala o
tom malom biću koje treba da dođe na svet.
Njen život promenio se iz korena, pomislila je koračajući prema kupatilu,
ništa više neće biti isto. Ona više nije bila ista. Podesila je vodu da napuni
kadu dok se ona polako oslobađala odeće.
Stala je potpuno naga ispred velikog ogledala zagledavši se u svoj odraz.
Pogledala se i iz profila i shvatila da joj se stiomak malo zaoblio. Ne mnogo,
ali ipak uočljivo.
Zbunjeno se zagledala u svoje lice. Odisalo je mirom koji ništa na ovom
svetu ne može da poremeti. Primetila je i da su joj grudi veće i punije.
Osmehnula se shvativši da se menja i fizički i psihički.
Uronila je u kadu punu tople vode osetivši da se opušta. Oduvek je više
volela kupanje u kadi od tuširanja i kad god je imala vremena, prepuštala se
toj blagodeti. Zatvorila je oči i dopustila mislima da odlutaju...
Stresla se od jeze i brzo je otvorila oči shvativši da je voda počela da se
hladi. Duboko je uzdahnula i oprezno izašla iz kade. Dohvatila je peškir s
police i snažnim pokretima prosušila kratku kosu. Potpuno naga ušla je u
spavaću sobu i širom otvorila plakar. Znala je da će i Grant večeras biti na
prijemu pa je želela da izgleda zanosno. Želela je da zaseni sve žene, naročito
onu u njegovom društvu.
Nekoliko minuta kasnije Tejlor je zastala ispred velikog ogledala na
vratima plakara i kritički je osmotrila svoju priliku u večernjoj toaleti.
Svilena haljina boje zlata padala je u mekim naborima prateći obline njenog
tela i završavala se nisko ispod kolena.
Haljina je imala dubok izrez, bila je naborana na grudima i stomaku, a na
leđima izrezana sve do struka. Možda bi na nekome drugom ta haljina
izgledala vulgarno, ali je njoj savršeno pristajala.
Jedini nakit bile su male zlatne naušnice i tanak zlatni lančić koji su
pripadali njenoj majci. Cipele s visokim potpeticama isticale su njene vitke
listove. Diskretnom šminkom naglasila je boju svojih očiju, koja je bila
gotovo identična boji haljine, a na usne je nanela samo sjaj.
Bila je veoma zadovoljna svojim izgledom. Klimnula je glavom i, dohvativši
svileni šal i večernju torbicu, požurila je prema izlazu gde ju je čekao
automobil.
Pogledi puni divljenja koji su je dočekali na ulazu u salu rekli su joj da je
postigla cilj. Polako je krenula od jedne do druge grupe ljudi široko se
osmehujući i trudeći se da niko ne primeti njeno pravo raspoloženje.
Svi su bili oduševljeni zabavom ali, umesto da bude zadovoljna time,
Tejlor je bila potpuno ravnodušna. Svi komplimenti su joj, u tom trenutku,
bili suvišni. Nadala se da će Grant uskoro doći. Prošlo
je više od nedelju dana otkad gaje posled-nji put videla na sastanku, ali
njoj se činilo da je prošlo mnogo više. Povremeno se osvrtala po mnoštvu,
međutim, njega nije bilo.
Zabava je bila u punom jeku kada se Grant konačno pojavio u pratnji
mlade crnke. Čim ih je ugledala, Tejlor je osetila da se njena utroba
rasprskava u milione delića.
On, čovek njenog život, bio joj je nadohvat ruke, a ona se nije usuđivala
da mu priđe. Njegova blizina, ali i nedostupnost, bili su poražavajući za nju.
Oslonila se celim telom na masivni mermerni stub da bi se održala na
nogama.
Kada je uspela da povrati snagu, ponosno je isturila bradu i uspravila se.
Odlučila je da ni njemu ni bilo kome drugom ne pokaže da je poražena.
Smešila se svima, ali je jedva čekala priliku da ode odatle.
Grant nije prišao da se pozdravi s njom, samo joj je klimnuo glavom kada
su im se, u jednom trenutku, pogledi ukrstili. Prisilila je sebe da mu se
osmehne i podigla je čašu kao da mu nazdravlja pre nego što se posvetila
starijem gospodinu koji je živo gestikulisao.
Kada je konačno uspela da se izvuče sa zabave, zastala je na ulici i punim
plućima udahnula svež, noćni vazduh. To ju je malo povratilo mada se još
uvek tresla čitavim telom. Lako je skliznula na sedište svog automobila koji
ju je čekao.
Bila je ljuta na sebe što je dozvolila da joj se ovako nešto dogodi. Trebalo
je da se bori za njega, da se bori sa svim drugim ženama u njegovom životu,
a ne da se povuče. Ali Grant nijednog trenutka nije pokazao da je želi pored
sebe.
Duboko je uzdahnula i zatvorila oči. Obećala je sebi da u njenom životu
više neće biti muškaraca, posvetiće život poslu i detetu. Ta odluka donela joj
je olakšanje.
Kada je konačno zatvorila vrata svog stana, oslonila se svom težinom na
njih. Sledećeg trenutka skliznula je na pod. Verovala je da isplakala sve
suze, ali se očigledno prevarila.
Nije znala koliko je vremena prošlo pre nego što je uspela da se uspravi na
noge i krene u spavaću sobu. Nije imala snage da se istušira i zato je izula
cipele.u hodu i pustila da joj haljina sklizne niz telo. Bacila se na krevet i
pokrila prekrivačem po glavi nadajući se da će joj san doneti olakšanje.
Međutim, san joj nije dolazio na oči. Zagrlila je jastuk obema rukama i zarila
lice u njega.
Uporno je odbijala da čuje zvuk upozorenja koji joj je odzvanjao u svesti
pa je navukla jastuk preko glave. Jedno vreme vladala je tišina, a onda se
javio malo drugačiji zvuk, isto tako uporan.
Trebalo joj je nekoliko dugih minuta da shvati da je taj zvuk zapravo
zvono na ulaznim vratima. Pogledala je na sat na noćnoj komodi i videla da
je ponoć prošla. Razmišljala je o tome da li da otvori pitajući se ko bi to
mogao biti u to doba.
Ustala je i ogrnula kimono pre nego što je požurila niza stepenice. Kada je
otvorila ulazna vrata, odjednom je stekla utisak da joj se tlo ljulja pod
nogama. Pred njom je stajao Grant, s nedokučivom rešenošću na licu.
- Moramo da razgovaramo - ušao je ne sačekavši da ga pozove.
- Izvoli, uđi - sarkastično je rekla zatvarajući vrata. - Ovo je baš pravo
vreme za razgovor.
Pogledao ju je tako da je Tejlor zadrhtala. Bez rečije krenula za njim u
dnevnu sobu stežući pritom pojas kimona. Grant je zapanjeno zastao zureći
u ogromnu figuru tigra.
- Pobogu, šta je ovo?! - upitao je u neverici.
-- Tigar - odgovorila je kratko.
- Vidim da je tigar, Tejlor - rekao je tiho. - Otkud ovo čudo u tvom stanu?
- Vudro mi ga je poklonio - slegnula je ramenima. - Kaže da imamo iste
oči.
- Da li je on ovde? - glas mu je postao napregnut.
- Ko? - zbunjeno ga je pogledala.
- Harison! - obrecnuo se ljutito.
Tejlor ga je pogledala širom otvorenim očima ne shvatajući šta je pita.
Otkud mu ideja da bi Vudro Harison mogao da bude u njenom stanu u
gluvo doba noći?
Grant se, shvativši da od nje neće dobiti nikakav odgovor, okrenuo na po
iji pošao iz prostorije u prostoriju. Tejiojr je pošla za njim pokušavajući da
dokuči šta mu je na pameti.
Kada je shvatila da je krenuo prema stepeništu, oblio ju je hladan znoj.
Ali pre nego što je stigla da reaguje Grant je već ustrčao uza stepenice i
počeo da otvara vrata spavaćih soba i da zaviruje u njih.
Zatekla ga je kako stoji kao okamenjen, jednom nogom zakoračio je u
dečju sobu, a druga je ostala u hodniku. Videla je da mu se grudi podižu i
spuštaju. Nikada ga nije videla takvog.
Kada se okrenuo njoj, videla je vatru u njegovim očima i ustuknula je
korak unazad. U tom trenutku, zbog slabog osvetljenja, učinilo joj se daje
njegovo lice demonsko.
- Harison? - upitao je tihim, kontrolisanim glasom pokazujući glavom
sobu.
- Ne - odmahnula je glavom zaštitinički obgrlivši stomak. - Rovajton!
- Za to je potrebno dvoje, Tejlor -zakoračio je prema njoj.
- Nije! - vrisnula je uspaničeno. -Ovo dete je samo moje!
- Hoćeš da kažeš da si išla na veštačku oplodnju? - bio je za korak bliže.
- Ja... - zbunjeno gaje pogledala. - Naravno da nisam.
- Koliko dugo? - sada je već bio sasvim blizu nje.
- Šta? - počela je da uzmiče ka vratima svoje spavaće sobe.
- Koliko dugo si trudna? - nadneo se nad nju zarobivši je zidom i svojim
snažnim telom.
- Tri meseca - promucala je.
- Znači, i tvoj bivši verenik otpada - rekao je zadovoljno. - Onda ostajem
samo ja, zar ne, Tejlor?
-Ne! - odmahnula je glavom. - Kakvo vo ispitivanje, Grante?!
- Samo sam hteo da čujem ko je zaslužio čast da bude otac tvog deteta -
rekao je mirno.
- Ne tiče te se! - uspela se da se istrgne iz njegovog stiska. - Vrati se Kloi,
a mene ostavi na miru!
- Šta se krije u toj tvojoj glavi, Tejlor? -rekao je zamišljeno, više za sebe. -
To je ono što godinama pokušavam da saznam.
- To ćeš morati sam da otkriješ - promrmljala je ljutito. - Jesi li završio
ispitivanje? Sigurna sam da te Kloi nestrpljivo čeka.
- Ne verujem - naslonio se leđima na zid zavukavši ruke u džepove. -
Nismo se videli otkad smo raskinuli, skoro tri meseca.
- Molim?! A ko je ona crnka s kojom si se pojavio na zabavi?
- A, ona - osmehnuo se zagonetno. -To je Meri.
- Nova, znači - promrmljala je. - Ništa, onda požuri da te Meri ne čeka.
- Ne čeka me - odmahnuo je glavom.
- U redu, Grante - duboko je uzdahnula. - Slušaj, veoma sam umorna i
zamolila bih te da odeš.
- Jesi li sigurna da ti nisam potreban? - upitao je zagledavši joj se u oči. -
Ni u jednoj varijanti i ni pod kojim uslovima?
Tejlor ga je netremice gledala pokušavajući da shvati značenje njegovih
reči. Oči su mu sijale dok ju je beskrajno nežno gledao. Sva snaga i sva
sposobnost da skrije svoja prava osećanja najednom su je napustile.
- Potreban si mi u svim varijantama i pod svim uslovima - prošaputala je i
spustila ruku na stomak. - Dao si mi ovaj najlepši poklon, ali i ti si mi
potreban.
Pogledi su im se sreli i Grant je nešto nerazumljivo promrmljao. Prišao joj
je, nagnuo se i poljubio je takvom silinom da je posrnula. Snažno ju je
privukao sebi ljubeći je bez prestanka.
Bih su to poljupci kakve Tejlor nikada nije iskusila, prepuni strasti i
inata, želje i vatre, očajanja i nadanja. Uzvratila mu je istom merom. Osetila
je navalu vreline u čitavom telu, koja je prerastala u pravu groznicu.
- Volim te, Tejlor - prošaputao je muklo.
- Kaži mi to opet, molim te - sklopila je oči.
- Volim te toliko da nisam verovao da je to moguće. Želim da budem jedini
muškarac u tvom životu i da nikada više ne odeš od mene. Voleću te i
ispuniću ti svaku želju. Sada i zauvek.
- Toliko te volim - rekla je konačno. -Bez tebe ne mogu da živim.
Sporim pokretima odvezala je pojas, a zatim je kimono skliznuo s njenih
ramena. Videla je da Grant snažno uvlači vazduh u pluća. Potražio je njene
usne pre nego što ju je podigao u naručje i, prešavši nekoliko koraka do
njene spavaće sobe, spustio ju je na krevet.
Tejlor je podigla pogled. Zadrhtala je ostavši bez daha kada je srela
njegove oči tamne od želje. Bila je svesna njegove blizine i mada je nije
dodirivao, osećala je njegovu magnetsku privlačnost.
Ispružila je ruke nemo ga pozivajući. Nestrpljivim pokretima Grant se
oslobodio odeće i spustio se na krevet pored nje. Tejlor je zapahnuo dobro
poznati miris njegove kože.
Njeno telo je pod njegovim dodirima postalo divlje i budno, napeto od
snažne, prigušene želje. Kada su im se usne konačno spojile, Tejlor je osetila
da tone. Dodir njegovih usana udario je poput struje njeno srce a odatle
jurnuo u celo telo. Uskoro je svaka misao nestala iz njene glave, mogla je da
razmišlja samo o njegovim poljupcima i dodirima.
Puls joj je udarao u nepravilnim razmacima i bespomoćno je uzdahnula
kada je osetila njegove ruke na svojim grudima. Prstima je nežno prelazio
preko njenih grudi a zatim po struku i naniže.
Znala je da je to što oseća želja koju samo on može zadovoljiti. Grant ju je
zagrlio privlačeći je sebi, pa je osetila svu snagu njegove želje. A njena želja
za njim postala je neizdržljiva.
Osećala je da zadovoljstvo u njoj raste a zatim se pretvara u eksploziju
kakvu nikada pre nije doživela. Ta eksplozija donela joj je olakšanje i
potpuno zadovoljenje. A kada se sve smirilo, ležali su nepomično u čvrstom
zagrljaju.
- Već sam sve isplanirao - rekao je Grant. - Nemaš mnogo izbora, Tejlor.
Venčaćemo se u subotu.
- Ne dolazi u obzir! - pobunila se neuverljivo.
- Planirala si nešto drugo? - uhvatio ju je za bradu nateravši je da ga
pogleda.
- Da - osmehnula se zanosno. - Život u grehu.
- To ne može! - ozbiljno se pobunio. -Moje sin će se roditi u braku. - Muški
šovinista - nasmejala se tiho. -Ubeđena sam da nosim devojčicu.
- Nemoguće - odmahnuo je glavom. -Krajtonovi već generacijama imaju
samo sinove.
- E, vreme je da se nešto promeni.
- Tejlor, da li bi mi rekla da si trudna da večeras nisam došao? - upitao je
kružeći rukom po njenim leđima.
- Ne znam - slegnula je ramenima -Možda.
- Više nije važno - promrmljao je privu-kavši je bliže sebi. - Od sada ćemo
stalno biti zajedno, pa ćemo nadokanditi sve što smo propustili. Dosad sam
imao mnogo žena ali od kada smo nas dvoje prvi put vodili ljubav, nijedna
me više nije interesovala - rekao je iskreno. - Nijednu nisam čak ni pogledao.
- Zašto si onda čekao tako dugo? - pogledala ga je zbunjeno.
- Zbog onog pevača - konačno je izgovorio.
- Smešno - oslonila se na lakat da bi mogla bolje da ga pogleda. - Kao da
bilo koji muškarac može da se poredi s tobom.
- Zagrli me, Tejlor! - privukao ju je sebi. -Volim te kao što nikada nikoga
nisam voleo.
Spojena zagrljajem, njihova tela otela su se kontroli. Razum nije upravljao
nijednim njihovom pokretom. Grant nije morao da bude ni strpljiv ni nežan
jer ni Tejlor nije bila takva.
Naizgled hladna, pod njegovim dodirima postajala je kao užarena lava.
Uzvraćala mu je divljom žestinom privijajući se uz njega u želji da ga oseti
do poslednjeg atoma. On je činio da se oseća posebnom, jedinom ženom na
svetu.
***
- Gospođo Krajton, ovo je upravo stiglo za vas - rekla je Fara ulazeći u
kancelariju.
Tejlor pogleda svoju sekretaricu koja se borila s velikim paketom
umotanim u šareni papir i vezan mašnom. Osmehnula joj se i pokazala
rukom da spusti paket na komodu.
- Otkud to? - upitala je Tejlor smešeći se.
- Kurir ga je upravo doneo - objasni devojka.
- Trebalo je da bude isporučeno na kućnu adresu - rekla je prekorno. -
Opet je neko nešto pobrkao.
- Ne znam, gospođo Krajton - promr-ljala je Fara. - Šta želite da učinim?
- Ništa - Tejlor sleže ramenima. - Po-neću to kada krenem kući.
- Gospodin Krajton se izvinjava, ne može da se nađe na ručku s vama -
dodala je brzo sekretarica.
- Opet? - Tejlor je počela da lupka noktima po površini stola. - Šta sad
opet petlja?
- Ne znam - promuca Fara. - Ako je to sve...
- Naravno - Tejlor klimnu glavom. Fara se osmehnu i brzo izađe. Tejlor se
zavalila u kožnoj stolici. Pitala se šta je Grant sada smislio. Kada
poslednji put nije mogao da se nađe s njom na ručku, kupio je konja
njihovoj kćerki Valentini. Tejlor se nasmejala jer je samo njemu moglo da
padne na pamet da kupi konja desetomesečnoj bebi.
Danas je Valentina slavila prvi rođendan, a Grant ju je obožavao.
Duboko je uzdahnula i ponovo se posvetila dokumentima na stolu. Kada
je nešto kasnije protrljala ukočene mišiće vrata, shvatila je da je već četiri
sata. Bilo je vreme da krene kući, čekala ju je duga vožnja do Long Ajlenda.
Grant je insistirao da pređu u kuću njegovih roditelja. Još uvek su imali
stan u gradu, ali su ga retko koristili od kada se Valentina rodila jer su želeli
da svaki slobodan trenutak provedu s njom.
Pozvala je vozača da dođe po paket pa je polako krenula za njim. Ubrzo su
bili na putu prema kući i Tejlor se opustila na zadnjem sedištu zatvorivši
oči. Nadala se da će moći da odrema.
Otvorila je oči baš u trenutku kada su prolazili kroz široku gvozdenu
kapiju. Imanje je bilo uređeno po ugledu na imanja u Engleskoj iz
devetnaestog veka. Vozili su se do kuće šljunkovitom stazom između visokih
stabala. Kuća je izgledala impresivno, kao i njena okolina. Bila je velika i
podsećala je na zamak. Zidovi su bili obrasli zelenom puzavicom, pa su
prozori i vrata izgledali kao veliki prorezi u zelenilu.
Kola su se zaustavila ispred dvostrukih drvenih vrata kroz koja se ulazilo
u unutrašnje dvorište. To dvorište činilo je središnji prostor zajedno s
fontanom.
Ogroman ulazni hol bio je svetao i iz njega se ulazilo u gotovo sve
prostorije u prizemlju. Prostrano prizemlje popločano je grubim mermernim
pločama koje su formirale mozaike.
Čitava kuća odisala je udobnošću, na-meštaj je bio minimalan i
funkcionalan. Svaka prostorija bila je puna slika, skulptura i svetlosti, pa je
sve zajedno, u stvari, podsećalo na ogroman atelje.
Veliki salon u prizemlju pripremljen je za proslavu rođendana. Za razliku
od Tejlor, Krajtonovi su imali mnogo rođaka i svi su dolazili u njihovu kuću.
Brzo su prihvatili Tejlor, kao i ona njih.
Do nje je dopirao veseli žamor mnoštva glasova, koji je svedočio o tome da
su gosti već stigli. Grantova majka Debora bila je u svom elementu, dok je
njegov otac Gordon ponosno držao unuku u naručju.
Pozdravila se sa svima zadovoljno zaključivši da se dobro provode. Kada je
shvatila da Grant nije tu, počela je nervozno da grize donju usnu.
Čim je čula zvuk automobila, prišla je prozoru. Razočarano je primetila da
to nije njen suprug već njen otac s najnovijom ljubavnicom. Gledala je kako
se devojka zadivljeno osvrće.
- Šta misliš, koliko će joj trebati da proceni vrednost imanja? - upitao je
Grant zagrlivši je s leđa.
- Zavisi - naslonila se na njegove snažne grudi. - Kuću u kojoj je Mičel već
je procenila, sigurna sam u to. Za ovo imanje trebaće joj malo više vremena.
- Misliš? - poljubio ju je u čelo.
- Gde si danas? - pogledala ga je preko ramena.
- Morao sam da skoknem do Filadelfije - objasnio je. - Rekao sam ti juče,
zar si zaboravila?
- Nisam, ali trebalo je da se nađemo na ručku - prebacila mu je.
- Odužilo se - uhvatio ju je za ruku.
- Koliko će ovo potrajati? - upitala je tiho.
- Gospođici će se brzo prispavati pa ćemo moći da se izvučemo -
prošaputao je da ga ne čuju gosti koji su im prilazili.
I, zaista, Valentina se uskoro unervozila, bila je pospana. Tejlor je uzela
kćerku u naručje i požurila da je okupa i nahrani. Kada je devojčica zaspala,
izašla je iz dečije sobe i tiho zatvorila vrata za sobom.
Posle kraćeg razmišljanja Tejlor je odlučila da se ne vraća na zabavu već
da se istušira i legne. Bila je umorna jer se Valentina još uvek noću budila.
Istuširala se i osušila je kosu peškirom. Uvila se u veliki peškir i vratila se
u spavaću sobu. Vatra je gorela u kaminu dajući dovoljno svetlosti da može
slobodno da se kreće.
Iznenađeno je zastala kada je ugledala Granta kako mirno spava na
krevetu. Ležao je na leđima, potpuno obučen, a kosa mu je bila rasuta po
jastuku. Grudi su mu se lagano podizale i spuštale u ritmu disanja.
Kao hipnotisana, prešla je rastojanje do kreveta. Popela se na krevet i
opkoračila ga. Sledećeg trenutka sedela je na njemu. Kada mu je otkopčala
košulju, bila je toliko uzbuđena da je drhtala celim telom. Polako je prešla
prstima preko njegovih grudi prekrivenih maljama osetivši blago
podrhtavanje mišića ispod zategnute kože.
Nežno ga je poljubila u vrat, a zatim u rame ohrabrena drhtajem koji je
prostujao njegovim telom. Dlanovima je lagano klizila naniže po glatkoj,
zategnutoj koži sve dok je nije zaustavio pojas njegovih pantalona.
- Gde si se toliko zadržala? - pogledao ju je kroz poluotvorene kapke.
- Imala sam neka posla - otkopčavala je kaiš.
Tejlor se prigušeno nasmejala kada ju je oslobodio peškira i povukao na
sebe. Nagnula se napred i prstima lagano prešla po njegovoj koži od
stomaka do grudi gledajući ga pravo u oči.
Osetila je njegove snažne ruke na svojim butinama i stresla se od tog
dodira. Tejlor se predala osećanju radosti koje ju je uvek obuzimalo u
Grantovom zagrljaju.
Nisu žurili želeći da ljubavnu igru što više produže. U njegovom zagrljaju
Tejlor se osećala potpunom a znala je da i on oseća isto.
Sledećeg trenutka osetila je lagani pritisak, kao i uvek, za nju je to bio
poseban, uzbudljiv osećaj. Zadrhtala je kada joj je vrhovima prstiju
dodirnuo grudi.
Posle vrhunca koji ih je oboje istovremeno zahvatio Tejlor je klonula na
njegove grudi. Dugo su ležali u čvrstom zagrljaju dok im se disanje polako
smirivalo.
Njena glava počivala je na njegovim grudima i činilo joj se da nikada nije
bila ispunjenija i srećnija. Dugo nije razmišljala ni o čemu, nije imala snage
čak ni da se pomeri sve dok nije osetila da se Grant pomera pod njom.
Sledećeg trenutka bio je nad njom i ona se osmehnu spremna za strast
koja se ponovo u njima budila. Duboko je udahnula uvlačeći opojni miris
njegove kože. Osetila je da drhti pod njenim dodirima i poljupcima.
Pustio ju je da dodiruje i istražuje njegovo telo sve do trenutka kada je
morao da joj sputa ruke. Naglo se pridigao i u jednom pokretu bio je nad
njom a zatim se sagnuo i poljubio je u koleno.
Osetio je njene ruke na svojim leđima i trenutak kasnije polako se smestio
između njenih nogu i jednim pokretom učinio da im se tela ponovo spoje u
iskonskoj igri ljubavi.
Zagrlila ga je čvrsto zarivajući mu nokte u ramena dok ih je vrhunac
ponovo podizao u neslućene visine. Činilo im se da je prošla čitava večnost
pre nego što su mogli opet smireno da udahnu vazduh.
- Grante... - tiho ga je pozvala.
- Molim? - privukao ju je u zagrljaj.
- Koliko bi dece želeo da imamo? - upitala ga je igrajući se dlačicama na
njegovim grudima.
- Ne znam. Koliko ih bude i koliko ti budeš želela.
- Ja hoću bar troje - rekla je oslonivši se na lakat. - Uvek sam patila što
nemam brata ili sestru.
- Onda ćemo se postarati za to da Valentina dobije bar po jednog brata i
sestru - nežno je prešao prstom po njenom obrazu.
- Već si, se pobrinuo za jedno - nasmešila se vragolasto.
- Jesam? - zbunjeno ju je pogledao.
- Opet sam trudna - osmehnula se.
- Onda mislim da je pravo vreme da promenimo naziv kompanije u
„Krajton i sin" - rekao je zadovoljno.
- Možda je opet devojčica - rekla je zamišljeno.
- A, ne! Ovoga puta siguran sam da je sin. Ovog puta rodićeš mi nasled-
nika.
- Sneg ponovo pada - zavodljivo se promeškoljila. - Mislim da će opet biti
devojčica.
- Volim te, Tejlor - prošaputao je spustivši strastan poljubac na njene
usne.
KRAJ
By Voki
top related