istorija filozofije historia e filozofisë - · pdf fileistorija filozofije historia e...
Post on 30-Jan-2018
274 Views
Preview:
TRANSCRIPT
ISTORIJA FILOZOFIJE
HISTORIA E FILOZOFISË
Uvod u filozofiju – treći deo
Hyrje në filozofi – pjesa e tretë
Karta antičke Grčke Karta e Greqisë antike
2
PITAGORA (570-490)
Pitagora i pitagorejci Pitagora dhe pitagorët
Istorijski izvori češće govore o
pitagorejcima, dok se Pitagora
pominje gotovo isključivo u legendama
Namerna tajnovitost:
nije iza sebe ostavio nikakvih spisa,
već je delovao usmeno i to u okviru
društva
teško je razlučiti njegov lični
doprinos od rada njegovih
sledbenika
devizom „Učitelj je tako rekao.“,
bivala je prekidana svaka rasprava
Doprineo je nauci na polju
matematike, geometrije, teorije muzike
i numerologije
Prvi je odvojio veštine:
teorijskog baratanja brojevima i
trgovanja (apolaustika)
Burimet historike flasin për pitagorët,
deri sa Pitagora përmendet
ekskluzivisht nëpër legjenda
Fshehtësia e qëllimshme:
nuk ka lënë pas vetit asnjë
shkrim, por përmes
gojëdhënave edhe atë në mes
të shoqërisë
vështirë është të dallohet
kontributi i tij personal prej
punës së trashëgimtarëve të tij
„ Mësuesi kështu ka thënë“ ka
qenë një debat i pa ndërprerë
I ka kontribuar shkencës në fushën e
matematikës, gjeometrisë, teorisë
muzikore si dhe numerologjisë
I pari i ka ndarë shkathtësitë:
trajtimi teorik i numrave dhe
tregtimi („apolaustika“)
4
Pitagorejci Pitagorët
Pitagora je važio ne samo za mudraca, već i za čudotvorca
Pitagorejska zajednica nalikovala je staroj orfičkoj sekti, naročito po svom prihvatanju asketizma i verovanju u palingeneziju (seobu duša)
Nisu odvajali etiku od politike i nastojali su da svoja shvatanja što pre prenesu u svakodnevicu, a većina njih se nije bavila naukom
Postojala je jaka unutrašnja kohezija: važnija je bila odgovornost bratstvu nego odgovornost državnim institucijama
Iako je cilj zajednice bio moralni i religiozni preobražaj ljudi, a ne nekakav politički prevrat, kod predstavnika države javila se sumnja i otpočeo je progon pitagorejaca, zbog čega su se oni raselili po celoj teritoriji tadašnje Grčke
Pitagora konsiderohet jo vetëm si njeri i urtë,
por edhe si mrekullibërës
Bashkësia pitagorjane i ka përngjarë sektit të
vjetër orfik, në veçanti për shkak të pranimit të
asketizmit dhe besimit në paligenezi (migrimi i
shpirtit)
Nuk është e ndarë etika prej politikës dhe
kanë vazhduar që botëkuptimet e tyre t’ia
transmetojnë në përditshmëri, kurse shumica
prej tyre nuk janë marr me shkencën
Ka ekzistuar kohezion i fuqishëm: më e
rëndësishmja ka qenë përgjegjësia për
vëllazërinë se sa përgjegjësia për institucionet
shtetërore
Qëllimi edhe pse i bashkësisë ka qenë moral
dhe religjioz i transformimit të njerëzve, e jo
ndonjë përmbysje politike, tek përfaqësuesit
shtetërorë është lajmëruar dyshimi dhe ka
filluar persekutimi i pitagorëve, për ketë arsye
ata kanë filluar të shpërndahen në tërë
territorin e Greqisë së atëhershme
5
Pravila pitagorejskog bratstva Rregullat e vëllazërisë pitagore
Prihvatili su istočnjačko učenje o seobi duša
(duša umrlog seli se u novoroĎeno telo
(čoveka ili životinje) i verovali su da su sva
živa bića u srodstvu
Iz toga je izveden sistem zabrana, kojeg se
većina morala strogo da pridržava:
„Ne jedi meso!”
„Ne zlostavljaj domaće životinje!”
„Ne jedi pasulj!“
„Ne lomi hleb!“
„Ne podiži hranu sa zemlje!“
„Ne sedi na merici za žito!“
„Ne džaraj vatru gvožĎem!“
„Ne jedi srce!“
„Ne šetaj glavnom ulicom!“
„Ne mokri na odsečene nokte ili kosu i ne gazi ih!“
„Oštricu mača uvek okreni naopako!“
„Ispravi čaršav posle spavanja i okreni postelju!“...
Kanë pranuar mësimin lindor për
migrimin e shpirtit ( shpirti i të vdekurit
qëndron në trupin e porsalindur ( të
njeriut apo të kafshës)
Prej saj ka dal sistemi i ndalesës, të
cilin shumica është deshtë të
përkrahet fuqishëm:
„ Mos ha mish!“
„ Mos i dhuno kafshët shtëpiake!“
„ Mos ha fasule!“
“Mos përbuz bukën!“
„ Mos e merr ushqimin prej tokës!“
„ Mos u ulë në thesin e miellit!“
„ Mos e ngacmo zjarrin me hekur!“
„ Mos e ha zemrën!“
„ Mos shëtit rrugës kryesore!“
“Mos urino në thonjtë apo flokët e
prera dhe mos i shkel”
„ Tehun e shpatës gjithë mbaje prapë!“
„Rregulloje shtratin mbas fjetjes dhe
hekë batanijet!“ 6
. . .
. . . . . . .
Teorija brojeva Teoria e numrave
Pitagora je lično otkrio:
brojne odnose koji odreĎuju
harmonične intervale muzičke
lestvice
suprotnosti u medicini: toplo i hladno,
vlažno i suvo moraju se naći u
skladnoj mešavini u telu
SVE STVARI JESU BROJEVI I BROJNI
ODNOSI
U osnovnim slučajevima brojevi su
predstavljani i objašnjavana su
njihova svojstva putem tačaka,
pomoću kojih su obrazovane
odreĎene geometrijske figure ili
obrasci
Tetraktis – formula nebeske i ljudske
muzike
1. Monada – fizis
2. Dijada – par primarnih suprotnosti
3. Trijada – prvoroĎeno prirodno biće
4. Tetrada – osnove čulne manifestacije
prirode
Pitagora personalisht e ka zbuluar:
numrat janë në raport që përcaktojnë
intervalet harmonike të shkallëve
muzikore
përkundrazi me mjekësinë: nxehtë dhe
ftoftë, e lëngëta dhe e thata duhet të
jenë në pajtueshmëri me përzierjet në
trup
TË GJITHA GJËRAT JANË NUMRA DHE
RAPORTE TË NUMRAVE
Në rastet esenciale numrat janë të
paraqitur dhe është e sqaruar pronësia e
tyre nëpër mes pikëve, me ndihmën e të
cilave janë të formuara figura të caktuara
gjeometrike
Tetraktis – formula e muzikës qiellore dhe
njerëzore
Monada – fizis
Dijada – disa kontradikta primare
Trijada – lindja e qenieve njerëzore
Tetrada – mrekullitë themelore te
manifestimit natyrës 7
Broj i brojni odnos Numri dhe raporti i numrave
Otkrili su konusne preseke
(parabolu, elipsu, hiperbolu)
Pitagorina teorema:
Kvadrat nad dijagonalom jednak zbiru
dva kvadrata nad stranicama trougla.
MeĎutim, ovo otkriće im se nije učinilo
posebno značajnim, budući da je
rezultat predstavljao iracionalan broj
(d=√2), o kojima se tada ništa nije
znalo - „skandal nesamerivosti“
Kanë zbuluar seksione konike
(parabolën, elipsën, hiperbolën)
Teorema e Pitagorës:
Shuma e katrorëve të ndërtuar mbi
katete është e barabartë me katrorin e
ndërtuar mbi hipotenuzë.
Megjithatë, ky zbulim nuk është bërë
shumë i rëndësishëm, tu marr
parasysh që ka paraqitur numër
irracional (d=√2), për te cilët atëherë
asgjë nuk ka qenë e njohur – „skandali
i pa përputhshmërisë“ 8
Osnovne suprotnosti Kundërshtimeve themelore
Oni prebivaju u harmoniji i čine
osnovu svega što postoji:
1. ograničeno – neograničeno
2. neparno – parno
3. jedno – mnoštvo
4. desno – levo
5. muško – žensko
6. mirno – pokretno
7. ravno – savijeno
8. svetlo – tamno
9. dobro – zlo
10. kvadratno – pravougaono
Ata jetojnë në harmoni dhe bëjnë
bazën e krejt asaj çka ekziston:
1. e kufizuar- e pakufizuar
2. çift -tekë
3. njëjës-shumës
4. djathtas-majtas
5. mashkull-femër
6. i qetë – i lëvizshëm
7. drejt-lakuar
8. dritë-errësirë
9. mirë-keq
10. katror-drejtkëndësh
Teorija muzike Teoria muzikës
Otkriveno je da harmoniju proizvode samo
tonovi koji se nalaze u odnosima:
1:2 (oktava)
12:8 (kvinta)
8:6 (kvarta)
Otkrivanje veza izmeĎu pojedinih fenomena
stvarnosti (naročito muzike) i brojeva dovelo je
do mistike brojeva
Broj su shvatili kao idealnu suštinu
materijalnog
Gnoseološki kriterijum (preuzet iz matematike
kao najpouzdanije vrste znanja), je pretvoren u
ontološki rezultat: broj je proglašen za trajnu i
nematerijalnu osnovu svega
Savremena prirodna nauka, koja se zasniva na
matematici, nastoji da utvrdi prirodne zakone
tako što odreĎenim svojstvima materijalnog
sveta dodeljuje brojne vrednosti – pitagorejska
teza o brojnoj prirodi stvarnosti ugraĎena je u
temelje današnje nauke
Është zbuluar që harmoninë e prodhojnë
vetëm tingujt të cilat gjinden në raportet:
1:2 (oktavë)
12:8 (kuintë)
8:6 (kuartë)
Zbulimi lidhjeve në mes të fenomeneve të
përveçëm real (posaçërisht muzikës) dhe
numrave ka shpie në mistikën e numrave
Numrin e kanë kuptuar si esencën ideale të
materialit
Kriteri Gnoseologjik ( është marr prej
matematikës si forma ma i besueshëm i dijes),
është shëndruar në rezultat ontologjik: numri
është shpallur për bazë të përhershme dhe jo
materiale
Shkenca natyrore bashkëkohore, e cila ka
bazën në matematikë, vazhdon ti vërtetoj
ligjet natyrore , çka përbërësit e caktuara të
botës materiale u ndanë vlera numrave – teza
pitagoriane për natyrën reale të numrave është
themel i shkencës bashkëkohore.
10
PARMENID (510-?)
Parmenid
Postoji samo biće i ono je:
nenastalo
večno
jedno
nepromenjivo
nepokretno
lopta koja kontinuirano ispunjava prostor
identično je sa mišljenjem
Nebiće nije
Nema nikakvog nastajanja.
Sve mnoštveno i menjajuće samo je privid
Celokupno čulno saznanje samo je varka
Postoje tri puta:
put istine (koji vodi do bića i koji je
nezaobilazan)
put privida (koji vodi ka ne-biću i koji je,
stoga, neprohodan)
put mnjenja (koji krivuda izmeĎu dva
prethodna puta i stoga je prohodan, ali
zaobilazan)
Ekziston vetëm qenia dhe ajo është:
e pa shterur
e përjetshme
e vetme
e pandryshueshme
e palëvizshme
topi i cili në kontunitet e plotëson hapësirën
identike me mendimin
Jo qenie nuk është
Nuk ka kur far vazhdueshmërie
Gjitha mërishëm dhe
ndryshimin e vetëm privim
Gjithë njohuritë mistike është vetëm
mashtrim
Ekzistojnë tri rrugë:
rruga e së vërtetës (i cili shpie deri tek
qenia dhe i cili është i patejkalueshëm)
rruga e iluzioneve (i cili shpie ka jo qenia
dhe i cili në baze te kësaj është i
patejkalueshëm)
rruga e të menduarit ( i cili bënë kthesë në
mes të dy rrugëve të mëparshme dhe në
bazë të kësaj është i tejkalueshëm , por i
tërthortë) 12
Biće i privid Do të jetë edhe iluzion
Nastojanje da se biće razume kao
(sama) STVARNOST, a ne kao njen
deo (makar to bio deo od koga je sve
drugo poteklo)
Ističe se važnost tumačenja odnosa:
mišljenja i bića: ISTO JE MISLITI I
BITI (Mišljenje je uvek upućeno na
neki predmet, ono je o nečemu)
pravog i prividnog saznanja:
UMNOSTI I ČULNOSTI (Biće ili
jedno jeste, nastajanje, promena ili
šaroliko mnoštvo je privid)
SVE ŠTO SE DA POMISLITI,
IZGOVORITI ILI ZAPISATI PRIPADA
JEZIKU, PA, UTOLIKO, I BIĆU.
Përpjekjet që qenia të kuptohet si vet
REALITETI, e jo si pjesë e saj (edhe nëse
është pjesë prej të cilës krejt kjo ka rrjedhë)
Theksohet rëndësia interpretimit të raporteve:
mendimet dhe qeniet: NJEJTË ËSHTË
MENDOJ prandaj JAM (Mendimi
gjithmonë të drejton në ndonjë lëndë, ajo
në diçka që është e)
drejt dhe njohuri e parashikueshme:
URTËSIAS DHE SHQYSAT (Qenia ose
një veç është, vazhdimësi, ndërrimi ose
laramania e shumtë është paraqitje)
KREJT CKA JEPET PËR TË MENDUAR, TA
SHPREHIM OSE TA SHKRUAJM I TAKONË
GJUHËS, DHE, DUKE QENË, DO TË JËMË.
13
Biće i nebiće Qenie dhe jo qenie
„Isto je misliti i biti.“
Još se ne razlikuju bivstvovanje i bivstvujuće
(ali se više misli na bivstvovanje)
Isto je da biće jeste i uopšte misliti.
– To je isti put
– Ne može se misliti i govoriti o onome što
ne postoji (jer bi takvo mišljenje i govor bili
prazni)
Iz toga se zaključuje da nema:
promene
(inače biće više ne bi bilo onakvo kakvo je)
kretanja
(inače bi bilo još neostvarenih mogućnosti)
praznine
(inače bi bilo ne-bića)
Biće je:
sve
celo
ograniĉeno
sferiĉno
„Njëjtë është me menduar dhe me qenë.
Ende nuk dallohen të qenurit dhe ekzistencës (
por më shumë mendohet për të qenurit)
Është e njëjtë që qenia është dhe të mendohet
në përgjithësi.
– Kjo është rrugë e nyejt
– Nuk mund të mendohet dhe të flitet për atë çka
nuk ekziston (sepse ky lloj i të menduarit dhe ky
lloj fjalimi do të jetë i zbraztë)
Prej kësaj konkludohet që nuk ka:
ndryshimet
(përndryshe qenia nuk do të jetë ashtu çfarë është)
lëvizja
(përndryshe nuk do të jenë mundësi të pa realizuara)
zbrazëtirat
(përndryshe do të kemi jo-qenie)
Qenia është:
të gjithë
komplet
e kufizuar
sferike 14
Problematizacija bića Problematizimi i qenies
Biće se shvata kao oduhovljena
materijalnost
Odbijanje mitološkog
podrazumevanja bića
U želji da se:
o biću progovori
ono razume
i na taj način utvrdi
ono je nehotice ugroženo, jer je u
mišljenje uvedeno ne-biće
Qenia kuptohet si material spiritual
Refuzimi i të kuptuarit mitologjik të
qenies
Në dëshirë për të:
për qenien të flitet
ajo kupton
dhe në atë mënyrë përcakton
ajo është padashur e rrezikuar,
sepse në mendime është futur jo
qenia
15
PLATON (424-348)
16
Uvod Hyrje
Jedan od najuticajnih filozofa
Zapada: ustanovio je učenje o
istinskom biću
Oslanjao se na praksu svog učitelja
Sokrata, koji je vodio kritičke dijaloge
o tome šta je vrlina
Odgovor na to pitanje upućuje na
zaključak da postoji večna i
nevidljiva suština vrline: ideja
Čuvena “teorija ideja” slikovito je
prikazana u „alegoriji pećine“, kroz
sliku uspinjanja individualne duše
od opažanja pojedinačnih stvari do
sagledavanja onostranog sveta ideja
Njëri ndër filozofët më me ndikim të
Perëndimit: ka themeluar mësimin
për qenien e vërtetë
I është mbështetur praktikës të
mësuesit të tij Sokratit, i cili ka
digresuar për atë se çka është vërtiti
Përgjegjësja për atë pyetje na
udhëzon në konkludim që ekziston
baza e përjetshme dhe e
padukshme e vërtiti: ideja
E njohura „teoria idesë“ është
prezantuar në „alegorinë e
shpellës“, nëpërmes fotografisë
shpirti individual prej kujdesit te
gjërave individuale deri tek shqyrtimi
e anës tjetër të ideve
17
Problemi Platonovih spisa Problemi i shkrimeve të Platonit
Forma istraživanja je dijaloška, što
podrazumeva konverzaciju (koja je
otvorena i nedogmatična), a ne izlaganje
„Nameštenost“ dijaloga: Platon fingira
razgovor, koji je u stvari njegov monolog,
u kojem se pitanja postavljaju tako da je
moguć jedan jedini odgovor
Uvek govori preko nekog drugog,
najčešče preko Sokrata, koji je glavni lik
njegovih dijaloga
Teško je razlikovati predstavni i
spekulativni sadržaj: slobodno se prelazi
sa spekulacije na mit, zbog čega nije uvek
jasno na kojem terenu se misao trenutno
nalazi
Umetniĉka vrednost je isprepletena sa
didaktiĉkim pristupom
Forma e hulumtimit është dialogu, çka
nënkupton bisedën (e cila është e hapur
dhe jo dogmatike) e jo ekspozimi
„Montimi“ dialogut: Platoni e prekë
bisedën, i cili në realitet është monologu
i tij, në të cilin pyetjet shtrohen ashtu që
ka të mundur vetëm një përgjigje e saktë
e jo më tepër
Gjithë flet nëpërmes të dikujt tjetër, e ma
së shpeshti nëpërmjet Sokratit, i cili
është personi kryesor i dialogut të tij
është vështirë të dallohet përmbajtja e
shfaqur dhe spekulative: lirshëm
kalohet prej spekulimit në mit, për çka
edhe nuk është gjithë e qartë në cilin
hapësirë gjendet kuptimi
Vlera artistike është e gërshetuar me
qasjen didaktike
Teorija ideja Teoria idesë
Platon stvarno postojanje pripisuje samo
onome što je opšte (ideji, dobrom), dok ono
što ĉulno egzistira jeste samo privid
Ideje:
nisu puki subjektivni pojmovi, već
objektivne suštine
kao opštost postoji transcendentno
ne prostorno odvojeno od čulnih stvari
(ideje su bestelesna suštastva)
poseduju stvarnost nezavisnu od
ĉulnih stvari (ne menjaju se i ne
propadaju s njima)
ne nalaze u našoj svesti (mi ih nemamo),
već se putem saznanja otkrivaju u duhu
Termini: idea (ideja), eidos (oblik), genos (rod)
Platoni ekzistimin real e përshkruan vetëm në
atë çka është në përgjithësi (ideja, mirësinë),
deri sa ajo çka është ekziston vetëm me shqisat
është vetëm iluzion
Idetë:
nuk janë terme të thjeshta subjektive, po
përmbajtje objektive
si i përgjithshëm është i transcendent
në mënyrë jo hapësinore janë ndarë
shqisat (idetë janë terme joshpirtërore)
posedojnë realitet të pavarur prej
shqisave të gjërave (nuk nderohen dhe
nuk i takojnë atyre)
nuk gjinden në vetëdijen tonë (ne nuk i
kemi), por nëpërmes të rrugës së njohjes
zbulohen në shpirt
Termet: ideja (ide), eidos (forma), genos (gjinia)
Teorija ideja Teoria idesë
ĉulne stvari: „slike ideja”
ideje: uzori (kao za umetnika)
Ideja Dobra je centralna ideja:
saznajno naĉelo (omogućava saznanje)
ontološko naĉelo (bivstvovanja)
Država: Dobro kao Sunce
čija svetlost čini predmete prirode
vidljivim za sve
koje je izvor njihove vrednosti i
lepote
Uzroci : stvari ← Ideje ← Jedno
Jedno = Dobro = Lepo
gjërat shqisore: „fotografia idesë“
idetë: shkaqet (sikur për artistin)
Ideja e së mirës është ideja qendrore
parimet njohëse (mundësojnë njohjet)
parimet ontologjike (të qenurit)
Shteti: si diell i mirë
drita e kujt i bënë lëndët
natyrore të dukshme për të
gjithë
cili është burimi i vlerës dhe
bukurisë së tyre
Shkaqe: Gjërat ← Idetë ← Njëra
I përveçëm = E mirë = E bukur
Teorija ideja Teoria idesë
Jedno ili dobro je:
naĉelo
sjedinjavajuće
imanentno – fenomeni:
preslikavaju ga (mimesis)
u njemu sudeluju (metheksis)
transcendentno (nadilazi i
samo bivstvovanje)
svrha
MeĎu idejama vlada HIJERARHIJA
što je ideja apstraktnija – to je viša
Čulni svet:
slika sveta ideja
nije potpuno nestvaran
ali sadrži element ne-bića
I përveçëm ose e mira është:
parim
e inkorporuar
e imanente – fenomenet :
e paraqesin (mimesis)
në atë pëson (metheksis)
transcendente (përtej edhe vet
qenies)
qëllimi
Në mes të ideve ekziston HIRARKIA
Bota e shqisave:
pasqyra e botës ideja
nuk është plotësisht i parealizuar
por përmban elemente të jo qenies
Dijalektika kao put kojim se stiže do suštine
Dialektika rruga përmes së cilës arrihet deri tek esenca
“Alegorija pećine”: izlazak zarobljenika
na svetlost dana kao metafora „izlaženja“
ljudske svesti iz varljivog pojavnog i
čulnog sveta u sferu umnog
Ono što se može opaziti čulima nije
stvarno
Saznanje mora da se okrene idejama kao
jedinoj stvarnosti
Dijalektika = put kojim se stiže do suštine
Dijalektičar shvata bit svake stvari što
znači – da može sebi i drugima dati
objašnjenje
Dijalektika ima dva vida:
tehniĉki: veština unošenja nereda u
subjektivne predstave s ciljem da se
pokaže njihova ništavnost
epistemološko–ontološki: put kojim
se duša uzdiže kroz različite nivoe
(od čulnog do idealnog) vodi do
vrhunskog dobra i lepote)
„ Alegoria e shpellës“: dalja e të burgosurit në
dritën e ditës si metaforë e “botimit“ të vetëdijes
njerëzore nga mashtrues te lajmëruar dhe bota
shqisore në sferën e trurit
Ajo çka mund të identifikohet nga shqisa nuk
është reale
njohurit duhet të drejtohen ka idetë si të vetmen
realitet
Dialektika = rruga nëpër mes së cilës arrihet deri
tek esenca
Dialektiku e kupton rëndësinë e çdo sendi se çka
do me thënë – që vetit dhe të tjerëve mundet mi
dhënë sqarime
Dialektika i ka dy pamje:
teknike: aftësia e futjes çrregullimit në
prezantimet subjektive me qëllim që të
tregohet paaftësia e tyre
epistemologjike-ontologjike: rruga
nëpërmes së cilës zgjohet shpirti nëpër nivele
të ndryshme (prej shqisave deri tek idealja)
qon deri tek ma e mira dhe më e bukura)
Psihologija i politika Psikologjia dhe politika
Deo duše Vrlina Stalež
um mudrost pravednost vladari
volja hrabrost (svako radi branioci
požuda umerenost svoj posao) hranioci
Pjesë e shpirtit Vërtiti Klasë
mendja urtësia shteti/drejtësia pushtetarët
dëshira guximi (kur secili e krye mbrojtësit
epshi përmbajtje punën e vet) ushqyesit
Teorija vaspitanja Teoria e edukimit
24
vrsta pouĉavanja
Telesna snaga
Pripovedanje mitova
Gimnastika
Čitanje i pisanje
Pesništvo
Matematika i astronomija
Vojničko vežbanje
Dalje obrazovanje (činovnici)
Dijalektika (komandanti)
Vladar
godine
vitet e
pleqërisë
lloji i mësimdhënës
1 – 3. Forca trupore
3 – 6. Ndërlidhja e miteve
7 – 10. Gjimnastika
10 – 13. Shkrimi dhe leximi
14 – 16. Poetika
16 – 18. Matamatika dhe astronomia
18 – 20. Ushtrimet e ushtrisë
20 – 30. Shkollimi i më tejmë (graduesit)
30 – 35. Dialektika (komandantët)
50. Pushtetari
ARISTOTEL (384-322)
25
Teorijske nauke Shkencat teoritike
Principi ovih znanja se nalaze
u predmetu
prva filozofija
(teologija, metafizika): proučava
prva počela i uzroke, tj. biće kao biće
fizika:
proučava
prirodna bića, tj. pokretnu materiju
matematika:
proučava
nepokretnu formu, tj. broj
Parimet e këtyre njohurive gjinden
në subjektin
filozofia e parë
(teologjia, metafizika): studion
së pari ka filluar ti hkaqet, ajo është
qenia si qenie
fizika:
studion
qeniet natyrore, ajo është materia
lëvizëse
matematik:
studion
formën, ajo është palëvizshme
26
Praktičke nauke Shkencat praktike
Principi im se nalaze delom u
delatniku, a delom u predmetu
etika: pojedinac
ekonomika: porodica
politika: država
o uključuju i volju (poriv ili žudnju)
o odnose se na ljude
o predmet im je promenljivo biće
o koje je u potencijalnosti
o odnose na nešto buduće
o Saznanje praktičkog delanja:
o zavisi od konkretne situacije
o izgraĊuje se kroz niz
situacija (nije naučivo)
Parimet gjenden në veprimin e tyre, kurse një
pjese subjektin
etika: individuale
ekonomia: familja
politika: shteti
o e kyçin edhe vullnetin (kundër ose kërshëri)
o i kushtohet njerëzve
o subjekti për ta është qenie ndryshese
o cilat janë potencialet
o ka të bëjë për të ardhmen
o Njohja e veprimit praktik:
o varet prej situatës konkrete specifike
o ndërtohet nëpërmjet shumë situatave
(nuk është e mundshme te mësohet)
27
Poietičke nauke Shkencat poetike
Principi im se nalaze u stvaraocu
U njih spadaju:
umetnost
zanati
veštine (graĎevinarstvo, lekarstvo,
retorika, gramatika)
o odnose se na stvari
o predmet im je promenljivo biće
o koje je u potencijalnosti
o odnose na nešto buduće
o Saznanja se mogu naučiti (veštine)
Parimi i tyre gjendet tek krijuesi
Këtu përfshin
artin
zanatet
aftësitë (ndërtimtarinë, mjekësinë,
retorikën, gramatikën)
ka të bëj me sendeve
subjekt tyre është qenia ndryshuese
cila ka potencial
ka të bëjë me të ardhmen
Njohurit mund të mësohen (aftësitë)
28
Etika Etika
Vrlina:
naklonost za odreĎeni voljni izbor
(individualnost, sloboda, odgovornost)
drži se sredine (odmerenost)
otkriva se razmišljanjem (važi za sve)
Vrlina je
ontološki: sredina (izmeĎu krajnosti)
aksiološki: maksimum.(najbolje, a ne
osrednje)
Primeri:
hrabrost je sredina izmeĎu plašljivosti i
smelosti (koja je nerazumna)
umerenost je sredina izmeĎu
neosetljivosti i razuzdanosti
darežljivost je sredina izmeĎu škrtosti i
rasipnosti
ponos je sredina izmeĎu poniznosti i
oholosti itd.
Vërtitet
simpatia për një zgjedhje të caktuar
(individualiteti, liria, përgjegjësia)
i përmbahet një mesi (përmbajtja)
zbulohet nëpërmes të menduarit (vlen
për të gjithë)
Vërtiti është
ontologjik: mesi (në mes te fundit)
aksiologjike: maksimumi (më e mira,
e jo mesi)
Shembujt:
guximi është mesi në mes të frikës dhe
guximit (e cila është e pakuptimtë)
urtësia është mesi në mes të mos
ndjeshmërisë dhe shthurjes
bujaria është një mesatare në mes të
koprracisë dhe shpenzimeve të
tepruara
mburrja është mesatare ne mes të
përulësisë dhe krenarisë etj. 29
Metafizika (prva filozofija) Metafizika (filozofia e parë)
Najvažniji (ontološki) problemi:
nauka o biću kao biću
Prethodni filozofi su postavili pitanje o
bitku bića, ali su odgovor tražili u
nekom pojedinačnom elementu
Bitak:
nije nikakvo pojedinačno biće
on prethodi svim bićima kao njihova
izvorna priroda
Ipak, bića nisu iscrpljena bitkom, jer
bogatstvo svojih svojstava bića
pokazuju tek u ontičkom stavu:
„Nema bića bez bitka, ali ni bitka bez
bića.“ – ontološka diferencija
Problemet më të rëndësishme (ontologjike):
shkenca për qenien si qenies
Filozofët e mëparshme kanë shtruar pyetjen
për qenien, por përgjigjen e kanë kërkuar
në ndonjë element të ngjashëm.
Beteja:
nuk ka qenie individuale
parakalon të gjitha qeniet si dhe
natyrën e tyre burimore
Megjithatë, qeniet nuk janë të rraskapitura
me betejën, sepse pasuria e cilësisë së
qenies së tyre tregojnë qysh në qëndrimin
ontik.
30
Biće kao biće Qenia si qenie
Suština mišljenja: kada mislimo
mišljenje, uviĊamo prisutnost bitka,
jer mišljenje je identično sa onim o čemu se
misli (forma = sadržaj)
Postoje dva pristupa bitku:
opažanje (prisutni su i forma i materija)
mišljenje (prisutna je samo forma)
Bitak kao najviši sadržaj saznanja:
ISTINA
(Parmenidov identitet mišljenja i bića).
Mišljenje -------------------------------------------- Biće
apstrahovanje
Mišljenje mišljenja ------------------- Biće kao biće
Esenca e të menduarit: kur ne shqyrtojmë
mendimin, vërejmë prezencën e vetes,
sepse mendimi është identik me atë për çka
mendohet ( forma= përmbajtja)
Ekzistojnë dy qasje për betejën:
kujdesi (janë prezentë forma dhe materia)
mendimi (prezentë është vetëm forma)
Beteja si përmbajtje ma e lartë e njohurive:
E VËRTETA
(Identiteti i Parmenidit për mendimet dhe qenien).
Mendimi.................................................... Qenia
apstrakimi
Mendimi i mendimeve................... Qenia si qenie
31
Teorija uzroka Teoria e shkaqeve
Prethodni filozofi su postavili pitanje
o uzročnosti, ali nijedan nije otkrio
sva četiri uzroka stvari
Četiri primarna uzroka su:
1. materijalni uzrok unutrašnji
2. formalni uzrok (ideja)
3. pokretaĉki uzrok spoljašnji
4. finalni uzrok (svrha)
Filozofët e më parshëm kanë shtruar pyetje
rreth shkakut, por asnjëri nuk ka zbuluar
katër shkaqet e sendeve
Katër shkaqet primare janë:
1. shkaqet materiale të brendshme
2. shkaku formal (ideja)
3. shkaqet lëvizëse të jashtme
4. shkaku final (qëllimi)
32
IMANUEL KANT (1724–1804)
33
Osnovna pitanja Pyetjet esenciale
Postavlja tri osnovna pitanja i na svako
od njih odgovara u jednoj knjizi, želeći da
odgovori na suštinsko pitanje:
„Šta je ĉovek?”
1. Šta ĉovek može da zna?
(kakve i kolike su naše moći saznanja?)
Kritika čistog uma
2. Šta ĉovek treba da radi?
(da bi bio slobodno biće koje ne ugrožava
i ne narušava slobodu drugih ljudi)
Kritika praktičnog uma
3. Ĉemu ĉovek treba da se nada?
(da bi mogao da shvati prirodu kao celinu
i da u haosu može da naĎe red i smisao)
Kritika moći suĎenja
Shtron tri pyetje esenciale në secilën prej
tyre përgjigjet në një libër, duke dëshiruar të
përgjigjet në pyetjet esenciale:
„Çka është njeriu?”
1. Çka njeriu mund të di? (çfarë dhe sa janë
mundësit tona të njohim)
2. Çka duhet të punoj njeriu? (që qenia e lirë
mos të pengoj dhe mos ta rrënoj lirinë e
njerëzve tjerë)
3. Ku duhet njeriu të shpresoj?
(që te mundet të kuptoj natyrën si tërësi dhe
në kaos të gjendet rendi dhe kuptimi)
34
Ispitivanje granica saznanja Hulumtimi i kufijve të diturisë
Kritika:
empirista (potcenjivanje stvaralačke
moći razuma u saznanju)
racionalista (favorizovanje isključivo
sposobnosti razuma u saznanju)
Glavni zadatak:
ispitati šta naša moć saznanja dodaje
sama iz sebe (bez čulnog opažanja)
Traga se za nečim što je a priori dato, tj.
pre
nezavisno
od svih čulnih utisaka
Moć stvaranja novih saznanja iz
samog ĉovekovog uma:
sintetički sudovi a priori
Razlikovanje sudova:
analitičkih i sintetičkih
apriornih i aposteriornih
Kritika:
empiristi ( vlerësimi i fuqive krijuese të
mendjes)
racionalisti ( favorizimi ekskluzivisht i
aftësisë për të kuptuarit e njohurive)
Detyra kryesore:
te hulumtohet se çka fuqia jonë e njohjeve
jep prej vetes (pa kujdesin e shqisave)
para
pavarur
prej krejt përshtypjeve shqisave
Fuqia e realizimit te njohurive të reja prej
vet mendjes së njeriut:
gjykimet sintetike të a priori
Dallimi në mes gjykimeve:
analitike dhe sintetike
apriori dhe apostpriori 35
Stuktura saznajnih moći Struktura e fuqive njohëse
Polazi se od tradicionalne podele moći
saznanja: čulnost, razum i um
Na svakom od tih nivoa traži element koji
saznanju pridaje opštost i nužnost
Sadržaj saznanja je:
neodreĎen
neformiran
čista mogućnost
Forma saznanja je ono što:
stvara
oblikuje
ureĎuje
Pažnja se usmerava na čiste forme moći
saznanja (forme čulnosti i forme razuma)
U tim formama ispoljava se ĉista
subjektivnost saznajnih moći, koje
nema ni u kakvom sadržaju, tj. predmetu
– sfera transcendentalnosti
Fillon prej ndarjes tradicionale të fuqive
njohëse: shqisat, të kuptuarit dhe mendja
Në secilin prej këtyre niveleve kërkohet
elementi i cili njohjes ja jep universialitetin
dhe domosdoshmërinë
Përmbajtja e njohjes është:
i papërcaktuar
i paformuar
mundësi e pastër
Forma e njohjes është ajo çka:
krijon
formëson
rregullon
Kujdesi drejton në forma të pastërta të
fuqisë së njohjes (format e shqisave dhe
format e të kuptuarit)
Në ato forma shfaqet subjektiviteti i
thjesht i fuqive njohëse, të cilat nuk janë
në asnjë përmbajtje, dmth në asnjë subjekt
– sferë e transcendencës 36
Čiste forme čulnosti Format e pastërta të shqisave
Čiste forme čulnosti su:
prostor i
vreme
To znači da sadržaj celokupnog
čulnog iskustva ima prostorni i
vremenski karakter
Da nije reč o pukim subjektivnim
entitetima, svedoče njihove
karakteristike:
transcendentalni idealitet
(bitni uslovi svakog opažanja u
samom subjektu
empirijski realitet
(važe za sve predmete opažanja)
Ono što se opaža je pojava
Iza pojave stoji stvar po sebi, ali je
ona nedohvatna za naše saznanje
Format e pastërta të shqisave janë
hapësira dhe
koha
Kjo dmth qe përmbajtja e gjithë përvojës
së shqisave ka karakterin kohor dhe
hapësinor
Nuk është fjala për entitet subjektiv,
që dëshmojnë karakteristikat e tyre:
idealiteti transcedantal
(kushtet e rëndësishme të çdo kujdesi
në vet subjektin
realiteti empirik
(vlen për të gjitha objektet e perceptimit)
Ajo çka mund të perceptohet
Mbas dukshmërisë qëndrojnë sendet në
veti, por ajo është e pakapshme për
njohuritë tona
37
Čiste forme razuma Format e thjeshta të arsyes
kvantitet
(jedinstvo, mnoštvo, celokupnost)
kvalitet
(realnost, negacija, limitacija)
relacija
(inherencija i supstancija, kauzalitet i
dependancija, delovanje i trpljenje)
modalitet
(mogućnost – egzistencija, nužnost –
slučajnost)
U kategorijama se nalazi stvaralaĉka
moć sinteze, kojom se nešto razume u
raznovrsnosti i haosu opažanja (koji je
dospeo u svest preko čula)
Tek pomoću kategorija može se razumeti
čulna datost: one omogućuju iskustva
Ne postoji problem objektivnosti
saznanja, ali samo stoga što razum nije
u stanju da ide dalje od mogućeg
iskustva
kuantiteti
(i bashkuar, shumë përfshirës,
gjithëpërfshirës)
kualiteti
(realiteti,mohimi, limitimi)
relacioni
(të qenurit dhe substanca,
kauzaliteti, reagimi dhe durimi)
modaliteti
(mundësia – ekzistenca,
domosdoshmëria – rastësia)
Në kategoritë gjendet mundësia
krijuese e sintezës, me të cilën diçka
kuptohet në shumëllojshmëri dhe ne
kaosin e vrojtimeve
Me ndihmën e kategorive mund të
kuptohet sensi i dhënë
Nuk ekziston problemi i njohurive
objektive, por për shkak të kuptuarit
nuk është në gjendje të shkoj më larg
prej përvojës të mundshme
38
Ideje čistog uma Ideja e mendjes pastër
Čisti um po svojoj prirodi teži stalno da preĊe granice iskustva i baš se zbog toga postavljaju metafizička pitanja
Čisti um stvara ideje:
koje sadrže ono čemu pripada celokupno iskustvo
ali samo nikada ne može da bude predmet iskustva
Čisti um dolazi do dijalektičkih zaključaka:
ideja besmrtnosti
ideja slobode
ideja boga
Sve tri ideje podvrgavaju se kritičkom razmatranju i utvrĎuje se da one nemaju mesta u filozofiji (kao nauci)
Naime, um uvek upada u nerešiva protivrečja – antinomije – sa samim sobom kad pokušava da postavlja pitanja koja se odnose na stvar po sebi
Mendja e pastër me natyrën e saj gjithë anon ti
kaloj kufijtë e përvojës dhe për shkak të kësaj
shtrohen pyetjet metafizik
Mendja e pastër krijon ide:
të cilat përmbajnë atë çka i takon e tërë
përvoja
por vet kurrë nuk mund te jetë subjekt i
përvojës
Mendja e pastër vjen prej konkludimit dialektik:
ideja e pavdekshmërisë
ideja e lirisë
ideja zotit
Të gjitha këto tri ide futen në shqyrtimin kritikë
dhe vërtetojnë se nuk kanë vend në filozofi
(si shkencë)
Mendja gjithë bie në kontradikta të pa zgjidhura
– antinomia – me vet veten kur tenton të shtroj
pyetje të cilat kanë të bëjnë për gjërat në veti
39
Praktični um Mendja praktike
Čisti (teorijski) um u pogledu saznanja ima vrlo ograničenu funkciju
Ideje uma:
jesu pojam o nadčulnom (kojem ne odgovara ništa čulno)
ne mogu biti saznate i dokazane, već samo predstavljaju stvar uverenja
nisu konstitutivne (za saznanje), nego su regulativne (za delovanje)
Natĉulni svet (noumenon) otvara se pred praktičnim umom (za moguću upotrebu), dok za teorijski um on ostaje predmetom protivrečja
Čovek:
ambivalentno biće, jer živi u svetu prirode i svetu slobode
zadobija vrednost i dostojanstvo kao slobodno biće, a ne kao prirodno
upravo iz ovoga se izvodi primat praktiĉkog uma
Mendja e pastër (teorike) në vështrim te
njohurive e ka shumë të kufizuar funksionin
Ideja mendjes:
janë terme për mbishqisën (të cilës nuk i
përgjigjet asnjë kuptim)
nuk mund të jenë të njohura dhe të
argumentuara, por vetëm bëjnë paraqitjen
nuk janë konstitutive (për njohurit),
por janë rregullative (për veprim)
Bota e mbishqisave (noumenon) hapet para
mendjes praktike (për përdorim të mundshëm)
deri sa për mendje teorike mendja mbetet lëndë
e kundërshtuar
Njeriu:
qenia ambivalente, sepse jeton në botën e
natyrës dhe botën e lirisë
fiton vlerën dhe dinjitetin si qenie e lirë, e
jo si natyrore
saktësisht prej kësaj nxjerrët primati i
mendjes praktike 40
Kategorički imperativ Kategoria imperativë
1. formulacija: „Postupaj tako da maksima tvoje volje uvek može važiti kao princip opšteg zakonodavstva.“
(ovaj fakt uma se ne može izvesti, nego se on uzima kao sintetički stav a priori)
2. formulacija: „Postupaj tako da ĉoveĉanstvo u tvojoj liĉnosti, i u liĉnosti svakog drugog, uvek upotrebljavaš ujedno i kao cilj, a nikada samo kao sredstvo.“
Sva bića koja imaju um i volju (iz koje proizilaze sklonost ili dužnost) primorana su da se upravljaju prema čistoj volji u formi zapovesti
Interes različitih upotreba uma:
spekulativna → saznanje predmeta do najviših principa a priori
praktiĉna → odreĎivanje volje s obzirom na poslednju i potpunu svrhu
1. formulimi: „Vepro ashtu që maksima e
dëshirës tënde gjithë mundet të vlejë si
parim i përgjithshëm i legjislacionit.“
(ky fakt i mendjes nuk mund të bëhet, por ai
merret prej qëndrimeve sintetike a priori)
2. formulimi: „Vepro ashtu qe njerëzimi në
personalitetin tënd, dhe në personalitetin e
çdo kujt, gjithmonë e përdorë në një të
bashkuar dhe si qëllim dhe kurrë vetëm
sikur mjet.“
Të gjitha qeniet të cilat kanë mendjen dhe
dëshirën (prej të cilave dalin prej dispozitës
dhe obligimeve) janë të obliguara që të
orientohen drejt dëshirës pastër ne formën e
urdhërimeve
Interesi i përdorimit të shumëllojshëm të trurit
spekulative → njohuritë e lëndëve deri te
parimet më të larta apriori
praktike → përcaktimi i dëshirës tu marr
parasysh qëllimin e fundit të plotë 41
GEORG VILHELM FRIDRIH HEGEL (1770-1831)
42
Fenomenologija duha Fenomenologjia e shpirtit
Hegelov UVOD U FILOZOFIJU, kao
pokušaj da se ljudski razum povede:
od carstva svakodnevnog iskustva
do carstva stvarnog filozofskog
saznanja, do apsolutne istine, tj. do
saznanja procesa sveta kao duha
Svet u stvarnosti nije onakav kakvim
izgleda, nego onakav kakvim ga
filozofija shvata
1. Počinje se sa iskustvom obične svesti u
svakodnevnom životu
2. Pokazuje se da ovaj (kao i svaki drugi)
vid iskustva sadrži elemente:
a) koji potkopavaju njegovo
poverenje u sopstvenu sposobnost
da opazi stvarno
b) koji ga teraju da u traganju preĊe na
još više naĉine razumevanja
HYRJA NË FILOZOFI e Hegelit,
prej mbretërisë deri te përvoja e
përditshme
prej mbretërisë të njohjes reale
filozofike, deri tek e vërteta absolute, ajo
është deri te njohja e procesit
jetësorë
Bota në realitet nuk është ashtu siç
duket, por është ashtu çfarë filozofia e
kupton
Fillon prej përvojës të ndërgjegjes thjesht
në jetën e përditshme
Tregon se ky (si çdo tjetër) lloj i përvojës
përmban elemente:
a) të cilët minojnë besimin e tij në
aftësinë personale që të kujdeset
seriozisht për to
b) të cilat e detyrojnë që në hulumtim të
kaloj në më shumë mënyra tjera të
mirëkuptimit 43
Unutrašnji proces razvoja svesti Procesi i brendshëm i vetëdijes
Napredak prema višim načinima saznanja jeste, tako, unutrašnji proces samog iskustva i nije proizveden spolja
Ako čovek obrati punu pažnju na rezultate svoga iskustva, napustiće jedan tip saznanja i poći ka drugome usled suprotnosti u koje se svest sama zaplela:
čulna izvesnost
opažanje
razumevanje
samoizvesnost
Fenomenologija je imanentna povest ljudskog iskustva
To više nije iskustvo zdravog razuma, već iskustvo u kome je sigurnost u razum već poljuljana zbog osećaja da ono ne poseduje punu istinu
Përparimi ndaj shumë mënyrave të njohjes është
ashtu që procesi i brendshëm i vet përvojës nuk
është i prodhuar për jashtë
Nëse njeriu i kushton vëmendje rezultateve të
përvojës së tij, do ta lëshoj një model te njohurive
dhe do të niset në drejtim të tjerave në
kundërshtimet të cilat vetëdija vet është ngatërruar:
shqisa e sigurt
perceptimi
të kuptuarit
vetëbesimi
Fenomenologjia lidhjes imanente e përvojës së
njeriut
Ajo më nuk është përvojë e mendjes shëndoshë,
por është përvojë në të cilën siguria në të kuptuarit
është e luhatur për shkak të ndjenjës që ajo mos
të posedoj të vërtetën e plotë 44
Dijalektički dinamizam Dinamika dialektike
Činilac koji odreĎuje tok tog iskustva je
promenljivi odnos izmeĊu svesti i
njenih predmeta
Ako se subjekt koji filozofira drži uz svoje
predmete i dozvoljava da ga vodi njihovo
značenje, otkriće promenu:
njihovog oblika i
njihovog odnosa prema subjektu
Kada iskustvo počinje:
predmet izgleda kao:
čvrsti entitet
nezavisan od svesti
subjekt i predmet izgledaju:
jedan drugome strani
MeĎutim, proces saznanja otkriva da oni
ne stoje u izolaciji, nego da predmet
dobija svoju objektivnost od subjekta
Faktori i cili cakton atë përvojë është raport
i ndryshueshëm në mes të vetëdijes dhe
objektit të tij
Nëse subjekti i cili filozofon dhe i përmbahet
subjektit të saj dhe lejon qe ta udhëheq
ndikimi i tyre
i formës së tyre dhe
raportit të tyre ndaj objektit
Kur përvoja fillon:
objekti duket sikur:
etnitet i fort
i pavarur prej vetëdijes
subjekti dhe objekti duken:
njëri tjetrit i del krahë
Megjithatë procesi i njohjes zbulon që ata
nuk mbesin të izoluar, por objekti e fiton
objektivitetin e vet prej subjektit
45
Osnova predmeta u subjektu Baza e lëndës në subjekt
Stvarno je opštost koja se ne može
svesti na objektivne elemente slobodne
od subjekta (kvalitet, stvar, sila, zakon)
Stvarni predmet uspostavljen je tek
intelektualnom delatnošću subjekta
Subjekt otkriva da sam stoji iza
predmeta: svet postaje stvaran samo
pomoću poimajuće sile svesti
Ovo je istina samo za filozofe, ali još nije
istina objavljena u objektivnom svetu
Zato treba ići dalje, samosvest mora da:
pokaže da je ona istinska stvarnost
uĉini svet svojim slobodnim
ostvarenjem
Me të vërtetë thjeshtësia e cila nuk mund
të reduktohet në elementet e lirisë prej
subjektit (kualiteti, sendi, fuqia, ligji)
objekti reale janë të vendosura në
veprimtarinë intelektuale të subjektit
Subjekti zbulon që vet qëndron prapa
objektit: bota bëhet e realizuar vetëm me
ndihmën me fuqinë e vetëdijes
Kjo e vërtetë është vetëm për filozofët, por
ende nuk është e vërteta e shpallur në
botën objektive
Për këtë duhet të shkohet me larg vetë
vetëdija duhet të:
të tregoj që ajo është e vërteta reale
e bënë botën me lirinë e saj krijuese
46
Svet kao deo subjekta Bota si pjesë e subjektit
Subjekat je apsolutni negativitet:
on ima moć da negira svako dato stanje i
da ga učini svojim sopstvenim svesnim delom
Ovo nije samo saznajna delatnost, jer se taj proces se može odvojiti od istorijske borbe izmeĎu čoveka i njegovog sveta, koja je sama po sebi sastavni deo puta ka istini i istine same
Subjekt mora uĉiniti svet svojim vlastitim delom ako želi da prizna sebe za jedinu stvarnost
Tako proces saznanja
postaje proces istorije
Svet (stvarnost) pokazuje se kao delo subjekta
Subjekti është negativitet absolut:
ai ka fuqi të mohoj çdo gjendje të dhënë
dhe
ta bëjë si vepër të vetë ndërgjegjësimit
Kjo nuk është vetëm
një veprimtari njohëse, sepse kyproces mund
të ndahet nga luftën historike në mes njeriut
dhe botës së tij, e cila është vetë një pjesë
integrale e rrugës së vërtetës dhe të vërtetës
Subjekti duhet të bëjnë pjesën e tyre të
botës në qoftë se ju doni të pranojnë vetes
realitet vetëm
Kështu procesi i njohjes
mbetet proces historik
Bota (realiteti) tregohen si vepra të subjektit
47
Objektivizacija razvoja svesti Objektivizmi dhe zhvillimi i vetëdijes
Samosvest se prenosi u borbu na život i smrt
izmeĎu pojedinaca
Povezuju se:
saznajno-teorijski proces samosvesti
(od čulnosti do umnosti)
istorijski proces čovečanstva
(od ropstva do slobode)
Oblici svesti javljaju se kao objektivne
istorijske stvarnosti – stanja sveta
Svaki oblik svesti koji se javlja u imanentnom
napretku saznanja kristališe se
kao život jedne date istorijske epohe
(od grčkog polisa do francuske revolucije)
MeĎutim, država stvorena revolucijom:
učinila je objektivni svet sredstvom
subjekta
ne postigavši subjektovu bitnu slobodu
Zato se ostvarivanje istinske slobode prenosi:
sa plana istorije (nosilac Francuska)
u unutrašnje carstvo duha
(nosilac.Nemačka)
Vetëdija bartet në luftën për jetë dhe vdekje në mes
të individëve
lidhen:
procesi teorik i njohjes të vetëdijes
(prej shqisave deri tek dituria)
procesi historik i njerëzimit
(prej robërisë deri tek liria)
Format e vetëdijes lajmohen sikur realitete
historike objektive – gjendja e botës
Çdo formë e vetëdijes lajmohet në përparimin
imanent te njohurive dhe kristalizohet
si jeta e një epoke të dhënë historike
(prej poliseve greke deri tek revolucioni francez)
Megjithatë shteti është krijuar me revolucion:
e ka bërë botën objektive me mjetin subjektiv
duk mos arritur lirinë e rëndësishme të
subjektit
Për atë realizimit lirisë vërtetë transmetohet:
prej planit historisë (bartësi i Francës)
në brendësin e shpirtit mbretëror (bartëse
Gjermania) 48
Fenomenologija kao istorija iskustva svesti
Fenomenologjia si përvojë historike e vetëdijes
Fenomenologija je nauka o
svesti
stvarnosti
Svest je samo pojavljivanje duha
Fenomenologija je istorija iskustva svesti
Stepeni uzdizanja izvesnosti do istine:
svest uopšte
(koja ima neki predmet kao takav)
samosvest
(za koju je predmet Ja)
um, pojam duha
(jedinstvo svesti i samosvesti)
Fenomenologjia është shkenca për
vetëdijen
realitetin
Vetëdija është vetëm paraqitje e shpirtit
Fenomenologjia është përvoja historike e
vetëdijes
Niveli i ngritjes së kërshërisë:
vetëdija në përgjithësi
(e cila ka ndonjë lëndë si të tillë)
vetëdija
(për të cilën objekti është Unë)
mendja, termi i shpirtit
(bashkimi I vetëdijes dhe mos vetëdijes)
49
Dijalektički razvoj saznajne svesti
Zhvillimi dialektik i njohjes së vetëdijes
Saznanje počinje kada filozofija razori iskustvo
svakodnevnog života
1. Predmet iskustva se prvo javlja kao stvaran i čini
se kao da postoji po sebi
2. Analizom uviĎamo da ono što čulna izvesnost
zadržava kao nešto nepromenljivo usred toka
utisaka nije predmet već da on postoji ovde i sada
3. Oni jedini ostaju postojani u neprestanom menjanju
objektivnih podataka, oni postoje kao identični, jer
su nešto opšte
4. Suprotno očekivanju, istina čulnosti nije
pojedinačni predmet nego opštost
5. Ležište opštosti je subjekt, a ne predmet. Opštost
postoji u saznanju koje je smatrano nebitnim
činiocem: Predmet ne postoji po sebi već zato
što ga ja saznajem
6. Dalja analiza otkriva da „ja“ prolazi kroz isti
dijalektički proces kao predmet i da pokazuje da je
ono nešto opšte (opšte „ja“)
7. Čulno iskustvo otkriva da istina nije ni kod
njegovog posebnog predmeta ni kod pojedinačnog
ja
8. Istina je rezultat dvostrukog procesa negacije:
negacije postojanja predmeta po sebi
negacije pojedinačnog ja, time što se istina
pomiče prema opštem ja
Njohurit fillojnë kur filozofia shkatërron përvojën e jetës
përditshme
1. Objekti i përvojës së pari lajmohet si i realizuar dhe
duket sikur ekziston në veti
2. Nëpër mes të analizës shohim se ajo çka është shqisa
mbahet si diçka e pa ndryshuar në mes të atyre
përshtypjeve nuk është objektit që ajo veç ekziston më
3. Të vetimit ata mbesin pa ndaluar ndryshojnë të dhënat
objektive, ata ekzistojnë si identik, sepse janë diçka në
përgjithësi
4. E kundërta e asaj çfarë presim e vërteta e shqisave
nuk është objekt identik por në përgjithësi
5. Shtrati i përgjithshëm është subjekti e jo objekti.
Përgjithësia ekziston në njohurit të cilat janë shqyrtuar
si faktor të parëndësishëm: Objekti nuk ekziston në
veti sepse unë e njohë
6. Analiza të mëtejshme zbulon që “Unë” kalon
nëpërmes te njëjtit proces dialektikë si objekti dhe
tregon që ai diçka është i përgjithshëm
7. Përvoja e shqisës zbulon që e vërteta nuk është as tek
lënda e saj e posaçme e as tek ato individuale
8. E vërteta është rezultat i procesit të dyfishtë të
mohimit:
mohimi përmban objektin në veti
mohimi i jo-së individuale, me atë çka është e
vërteta ndaj të përgjithshmes Unë 50
Dijalektika slobode Dialektika e lirisë
Samorazvoj ideje zbiva se:
i logički
i istorijski
Dijalektika je metoda zahvatanja živog,
pokretnog i borbenog dogaĎanja
Istorija je jedinstveni proces u kome
ispod prividnih slučajnosti vladaju zakoni
Priroda i duh su konkretni oblici
postojanja ideje, ali samo duh ima
istoriju
Istorija počinje ukidanjem prirode od
strane samoosloboĎenog duha
Um vlada svetom, ali njegova vlast
gotovo da nije vidljiva – „lukavstvo uma“
Sve se zbiva po planu uma, tj. ostvaruje
se napredak svesti o slobodi
Krajnji cilj je potpuna sloboda, odnosno
samosvest – kraj istorije
Vetëzhvillimi i idesë ndahet në:
edhe logjik
edhe historik
Dialektika është metoda e të kuptuarit,
lëvizshme dhe ngjarjes luftuese të dialektikës
Historia është proces unik në të cilin nën
rastet e parashikuara dominojnë edhe ligjet
Natyra dhe shpirti janë forma konkrete të
ekzistimit të ideve, por vetëm shpirti ka
historinë
Historia fillon me heqjen e natyrës prej anës të
vet çlirimit të shpirtit
Mendja dominon botën, por autoriteti i tij gati
se nuk shihet
Krejt rrjedh sipas planit të mendjes. realizon
përparimin rreth vetëdijes për lirinë
Qëllimi i fundit është liria e plotë ose më
saktë vetëdijes
51
Filozofija istorije Historia e filozofisë
Tri osnovna istorijska razdoblja:
1) Drevni Istočni narodi (Kine, Indije itd.) još
nisu znali da je čovek kao takav po sebi
slobodan, zbog čega ljudi i nisu bili
slobodni, već je samo jedan bio slobodan
(koji, usled toga, i nije bio istinski
slobodan)
2) Grci i Rimljani su znali da su
neki slobodni, ali ne i čovek kao takav,
nego su mnogi ljudi smatrani robovima
3) Germanski narodi su, zahvaljujući
reformaciji, stekli svest o tome da je
čovek kao takav slobodan, čime su
dostigli krajnji cilj društvenog razvitka
Sve što se dogodilo ne samo da nije bez
boga, već je u suštini božije delo
Istorijski razvoj ima:
oruĊe u velikim ljudima i duhu naroda
cilj u državi uma, u kojoj se ostvaruje
sloboda
Tri periudhat e rëndësishme historike
1) Popujt e vjetër të lindjes (Kina, India e
kështu me radhë) ende nuk kanë ditur qe
njeri si i tille në veti është i lirë, për shkak se
njerëzit nuk kanë qenë të lirë, vetëm një ka
qenë i lirë (i cili për shkak të kësaj nuk ka
qenë sinqerisht i lirë)
2) Grekët dhe Romakët kanë ditur që disa janë
të lirë, por jo edhe njeriu si i tillë, por shumë
njerëz janë konsideruar si robër
3) Popujt e Germanikës, duke ju faleminderuar
reformave, kanë arritur vetëdijen për atë që
njeriu është i lirë me të, cilën kanë arritur
qëllimin të zhvillimit shoqërisë
Krejt çka ka ndodhur jo vetëm që është pa
zot, por në esencë janë veprat e zotit
Zhvillimi historik ka:
vegël në njerëzit e mëdhenj dhe në
shpirtin e popullit
qëllimi në mendjen e shtetit, në të cilën
realizohet liria 52
Objektivni duh Shpirti objektiv
Objektivni duh je ostvarenje slobodne volje, a država ostvarenje moralno-pravnog poretka
On ima tri elementa:
1. APSTRAKTNO ILI FORMALNO PRAVO
• priznaje samo slobodu privatnog vlasništva
• ostvaruje se preko odnosa pravnih osoba (koje još nisu subjekti)
• osniva se na „nedodirljivom“ društvenom ugovoru
preko kojeg se raspoznaju: neprava, prekršaji i zločini
prema kojima se izvršava kazna kao odmazda (da bi se zločinac potvrdio kao ličnost)
Objektivi është për të arritur frymën e vullnetit të
lirë dhe arritje moral të sistemit
shtetëror dhe juridik
Ai ka tre elemente:
1. E DREJTA ABSTRAKTE DHE FORMALE
• njeh vetëm lirinë e pronës private
• realizohet mbi marrëdhëniet e personave
juridike (që nuk janë ende subjekte)
• është i bazuar në kontratën social e
“paprekshme”
ne përdorim për të dalluar:
paligjshmërisë: krime dhe kundërvajtjeve
për të shërbyer dënimin
e hakmarrjes si (duhet të konfirmohet një
kriminel si një person)
53
Objektivni duh Shpirti objektiv
2. ELEMENTI MORALNOSTI
• čovek se pojavljuje kao subjekt, tj. od spoljašnjih stvari okreće se u sebe samoga, uzima sebe za predmet zbog čega može da bude samosvestan
• pravo na sopstveno, intimno uverenje – savest
• priznavanje forme uverenja, ali ne i njegovog sadržaja
2. ELEMENTËT E MORALIT
• njeriu duket si subjekt,
dmth. nga gjërat e jashtme janë
kthyer në vetvete, merr veten pse
subjekti mund të jetë vetë-vetëdijshëm
• e drejta për të poseduar, besimi intim -
ndërgjegjja
• njohja e formave të certifikatave, por
jo përmbajtja e saj
54
Objektivni duh Shpirti objektiv
ELEMENTI OBIĈAJNOSTI:
a) porodica (brak, uslovi postojanja,
vaspitanje dece)
b) graĊansko društvo (odnos privatnih
vlasnika stvara ekonomski sukob, tj.
stanje nužnosti ili zavisnosti svih od
svih, zbog čega spoljašnja država
pridolazi kao sredstvo održanja
ekonomske mehanike
(razumska ili pravna država))
c) država (kao područje realne
slobode, tj. opšte volje predstavlja
jedinstvo pojedinačnih i opštih
interesa, društvene i individualne
slobode kao umnost)
ELEMENTËT E DOKEVE:
a) familja (martesa, kushtet
e ekzistencës, edukimi i fëmijëve)
b) shoqëria civile (raporti i pronësisë
private krijon konflikte ekonomike,
dmth. në varësi të gjendjes së nevojës,
ose të gjithë ata të gjithë, i cili jashtë
shtetit, si një mjet për të ruajtur
mekanikë afron ekonomike
(racional ose shtetit ligjor))
c) shteti (si një zonë e vërtetë të lirisë,
dmth. i përgjithshëm do të
përfaqësojë unitetin
e interesave individuale dhe të
përgjithshme, liria sociale dhe
individuale, si urtësinë pëlqeu)
55
Apsolutni duh Shpirti absolut
Svet duha jeste spekulativno-
dijalektiĉki proces vraćanja duha iz:
drugobitka (prirode)
svog subjektivnog oblika
svog objektivnog oblika
u vlastitu apsolutnost
Bota e shpirtit është spekulative-
dialektik procesi i restaurimit frymës nga:
qenie tjetër (natyra)
formën e saj subjektiv
forma e tij objektiv
absolutizmin e tij
56
apsolutni duh
vid forma sadržaj
umetnost čulno
saznanje ISTINA
(otkrivanje
Apsolutnog)
religija predstava
filozofija pojam
shpirti absolut
lloj forma përmbajtja
art e vetëdijes
shqisore E VËRTETË
(zbulimi i
Absolutes)
religjion pasqyrim
filozofia koncept
MARTIN HAJDEGER (1889-1976)
57
Zaborav bitka Beteja latente
Temeljna filozofska interesovanja i celokupni
misaoni napor usmereni su na pitanje o
bivstvovanju
Kod Platona i Aristotela ono je već pretvoreno u
metafizičko pitanje, pa je baš filozofija postala
teren „zaborava bivstvovanja“
„Bivstvovanje se skriva ukoliko se otkriva u
bivstvujće.“
Cela istorija evropske metafizike:
pokazuje tu skrivenost bivstvovanja
koji se kao zaboravljen prikriva u stalnu
prisutnost bivstvujućeg
Metafizika pita za bivstvujuće kao bivstvujuće i
ostaje kod bivstvujućeg, umesto da se okrene
bivstvovanju
„Zaborav bivstvovanja“:
nije nikakva subjektivna greška filozofa
nije „objektivno dogaĎanje“ nezavisno od
čoveka
već je bitna karakteristika otuĊenja čoveka
i čitave istorije Zapada
Interesat kryesore filozofike, dhe mendohet
përpjekjet e tëra drejtuar në pyetje për të qenë
Në Platonit dhe Aristotelit është shndërruar
tashmë në një pyetje metafizike, dhe vetëm
ajo u bë një kurs filozofi "beteja latente"
„Beteja është latente për deri sa zbulohet
qenia..“
Historia e përgjithshme e metafizikës evropiane:
tregon pikërisht latente e betejës
e cila si e harruar fshehët në pranin e
vazhdueshme të qenies
Metafizika pyet për qenien si qenie mbetet tek
qenia, jo për të kthyer betejën
„Harresa e betejës “:
nuk është një gabim subjektiv e filozofëve
nuk është një "objektiv ngjarje” pavarësisht
nga njeriu
ajo është një karakteristikë e rëndësishme
e tjetërsimit të njeriut dhe gjithë historia e
Perëndimit
58
Kritika zapadne metafizike Kritika e metafizikës perëndimore
Ako se uzme u obzir Dekartova slika filozofije
kao drveta (koren – metafizika, stablo – fizika,
grane – posebne nauke), pokazuje se da je
nužno zasnovati fundamentalnu ontologiju
kao ispitivanja tla na kome to drvo počiva
Metafizika:
pita o bivstvujućem kao bivstvujućem,
ne osvrćući se na bivstvovanje
izlaže bivstvujuće na različite načine
(kao: duh, silu, tvar, bivanje, život, predstavu,
supstanciju, subjekat, energiju, večno vraćanje
istog i sl.)
MeĎutim, bivstvujuće se uvek javlja
rasvetljeno bivstvovanjem
i kada to uspemo da razumemo,
bivstvovanje dospeva u neskrivenost
Metafizika:
ne pita da li i kako bivstvovanje sa sobom
donosi takvu neskrivenost
govori iz neprimećene objavljenosti
bivstvovanja, koja je njen temelj
može da se prevlada (iako ne trajno) u
mišljenju istine bivstvovanja
jeste dispozicija čoveka shvaćenog samo
kao animal rationale
Nëse marrim parasysh filozofinë
e imazhit Descartes si një pemë (rrënjët –
metafizika, trungun – fizika, dega – shkencë të
veçantë), kjo tregon se është
e nevojshme për të krijuar një ontologji themelore
si një terren testimi në të cilën pema qëndron
Metafizika:
pyet qenia për qenien, pa marrë parasysh qenien
duke u ekspozuar në mënyra të ndryshme
(si një: frymë, fuqi, subjektin, energjinë, jetën,
punën, substancë, entitet, pushtet, kthimin e
përjetshëm të njëjtë, etj.)
Megjithatë, gjithmonë do të ketë beteje pasturar,
dhe kur ne dështojmë për të kuptuar, qenia
arrin i pafshehtë
Metafizika:
nuk pyet nëse dhe si qenit me ta sjell pa
fshehësin e tillët
deklarimi pa u vënë re tregon betejën,
e cila ka themelinë saj
të përhapura në mendimin (nuk hiqet)
e së vërtetës e të qenit
është disponimi i njeriut të kuptohet vetëm si
një animal rationale 59
Ontološka razlika Dallimi ontologjik
Metafizika:
u svojim odgovorima na pitanje o
bivstvujućem kao bivstvujućem,
predočava pre bivstvujućeg
bivstvovanje, izgovara ga nužno i stalno,
ali ga ne dovodi do reči, jer ga ne
pomišlja u njegovoj istini
u njoj se suština istine pojavljuje uvek
već u kasnijem obliku iskaza i saznanja
(tj. izvedenog suprotstavljanja
bivstvujućeg i mišljenja)
misli bivstvujuće u celini i govori o
bivstvovanju, što znači da ona ovo
dvoje neprekidno zamenjuje
ipak, ova zamena nije nikakva greška,
nego je ona dogaĊaj
Metafizika:
në përgjigjet e tyre ndaj çështjes së të qenit si,
paraqet para se të të qenit, shqiptohet kjo
domosdoshmërisht i përhershëm, por kjo nuk
do të çojë në fjalë, sepse ai është duke
menduar në të vërtetën e tij
kjo është thelbi i së vërtetës, por gjithmonë
duket më vonë në formën e deklaratave dhe
njohurit (kundërthënia e të qenit dhe të
menduarit)
mendimet do të jetë në përgjithësi dhe për
betejë, që do të thotë se ajo zëvendëson
vazhdimisht këto dy
megjithatë, ky zëvendësim nuk është
një gabim, por është ngjarje
60
o n t o l o š k a r a z l i k a
bivstvovanje bivstvujuće
d a l l i m i o n t o l o g j i k
qenie qenia
Tu-bivstvovanje kao egzistencija Këtu-qenia si ekzistenca
Koristi se naziv tu-bivstvovanje da bi se
ujedinio:
odnos bivstvovanja prema biti čoveka
odnos čoveka prema biti bivstvovanja
Suština tu-bivstvovanja je egzistencija –
kao izraz otvorenosti samog bivstvovanja
Jedino čovek egzistira, jer jedini on
istrajava u neskrivenosti bivstvovanja
Metafizika predočava bivstvujuće kao
bivstvujuće u celini na dvostruki način:
u smislu njegovih najopštijih crta
(ontologija)
u smislu najvišeg i, stoga, božanskog
bivstvujućeg (teologija)
Metafizika nema svest o ovoj
dvoznačnosti, jer uvek već predstavlja
bivstvujuće kako se ono samo od sebe
pokazalo, a ne obraća pažnju na ono što
se u bivstvujućem, koje je postalo
neskriveno, već skrilo
Shfrytëzohet emërtimi këtu-qenia (Gjerm.
Da-Sein) që të bashkohet:
marrëdhëniet betejë ndaj të qenit njeri
marrëdhëniet njeriut ndaj të qenit qenie
Thelbi këtu-qenies është ekzistenca –
si shprehje e hapjes e vetë betejës
Vetëm njeriu ekziston, vetëm sepse
ai vazhdon duke qenë i pafshehur
Metafizika pasqyron qenien si qenie në
tërësi në mënyrë të dyfishtë:
në kuptimin e vijave më të
përgjithësuara (ontologjia)
në kuptimin e qenies më të lartë dhe
hyjnore (teologjia)
Metafizika nuk ka vetëdijen e
kësaj paqartësie, si ajo gjithmonë do të
jetë, por është se si ajo tregoi veten, dhe jo
duke i kushtuar vëmendje për atë krijesë, e
cila është qenie e hapur, por e fshehur
61
Shvatanje bitka iz horizonta vremena Nocioni i betejës nga horizonti i kohës
Postavljajući pitanje o smislu bivstvovanja,
čovek postaje:
ono „tu“ bivstvovanja
mesto objavljivanja bitne istine
Ovo postavljanje pitanja ne dolazi od nas, već je
realan proces bivstvovanja (ono nas uzima u
posed)
Čovek:
uvek na neki način transcendira bivstvujuće
ostajući otvoren za bivstvovanje
čime odreĎuje i otkriva svoju ekstatičnu
suštinu
Razumevanje bivstvovanje postaje zbivanje
samog bivstvovanja u bitnom mišljenju
Suština tu-bivstvovanja jeste njegova
egzistencija
Razumevajući svoju konačnost, tu-
bivstvovavanje:
transcendira sebe kao obično bivstvujuće
ek-sistira, ostvarujući se u svojim projektima
Pyet në lidhje me kuptimin e të qenit dhe bëhet,
njeriu:
ajo „këtu“ beteja
vendi i botimit të së vërtetës thelbësore
Kjo pyetje nuk vjen prej nesh por procesi i vërtetë
i të qenit (ai të merr në posedim)
Njeriu:
gjithmonë në një farë mënyre kapërcen
transcendencën mbetet ekzistente për të
qenë
përcaktohet dhe nxjerr në pah thelbin e saj në
ekstazë
Kuptimi i ekzistencës së ngjarjes bëhet pak për të
qenë në opinionin
Çështja e këtu-qenies është ekzistenca saj
Kuptimi përfundimtar i këtu-qenies:
transcendetohet si përfundimtar, zakonisht
ekziston
ajo ek-ziston në realizimin e projekteve të tyre
62
Vremenitost Përkohshmëria
Smisao tu-bivstvujućeg otkriva se u ekstatičnoj
strukturi vremena
Tu-bivstvujuće je vremenito (preko koje
transcendira konačnost)
Samo čovek može da se odnosi prema svojoj:
prošlosti (bivstvovanje-ka-roĎenju)
budućnosti (bivstvovanje-ka-smrti)
Preduzima se tako izvorna interpretacija
vremenitosti, da se samo bivstvovanje tumači iz
horizonta vremena
Autentično vreme – vremenitost:
omogućava jedinstvo vremenskih ekstaza
(bilosti, sadašnjosti i budućnosti) i to preko
budućnosti, tj. svesti o smrti:
čovek se brine zbog toga što će umreti
otkriva smrt kao neprestano prisustvo kraja
okreće se, od svakodnevice, prema sebi
samom, čime dolazi u priliku autentičnog
postojanja
Kuptimi i këtu-qenies është
shpallur në strukturën ekstazë e kohës
Këtu-qenia është e përkohshme (përmes së cilës
transcendenton në përfundimtare)
Vetëm njeriu mund të lidhet ndaj saj:
e kaluara (qenie-ndaj-lindjes)
të ardhmen (qenie-ndaj-vdekje)
Merë rrugën me interpretimin origjinal e
përkohshmërisë, që unë isha duke u interpretuar
në horizont kohor
Kohë autentik – përkohshmëri:
për unitetin e ekstazit kohore (e kaluara, e tashmja
dhe të ardhmen) dhe mbi të ardhmen, dmth.
vetëdija e vdekjes:
njeriu është i shqetësuar për shkak se do të vdes
por shqetësimi zbulon vdekjen jo si fakt të fundit,
por prania e vazhdueshme e fundit
vetëm vetëdija e vdekjes (përfundimit) lëviz tu
qenien (njeriun) për veten e tij (e përditshme)
dhe siguron vërtetësinë
63
top related