joanna saric - mogucnosti primene andragoskih modela obrazovnih potreba za koriscenje u...
Post on 11-Aug-2015
76 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Univerzitet u Beogradu Filozofski fakultet
Odeljenje za pedagogiju i andragogiju
Grupa za andragogiju
DIPLOMSKI RAD
Mogućnosti primene andragoških modela utvrdjivanja
obrazovnih potreba za korišćenje WWW-a
(World Wide Web-a) u organizaciji
Mentor: Doc. dr Kristinka Ovesni
Student: Džoana Sarić
AN 960012
Beograd 2010.
1
SADRŽAJ
UVOD..............................................................................................2
1. TEORIJSKE OSNOVE ISTRAŽIVANJA............................................4
1.1. Potrebe kao bazično svojstvo ljudske egzistencije............................5
1.2. Obrazovne potrebe......................................................................9
1.3. Multideterminisanost obrazovnih potreba.......................................11
1.4. Opšti pristup utvrdjivanju obrazovnih potreba................................14
1.5. Modeli utvrdjivanja obrazovnih potreba.........................................18
1.6. Savremeni andragoški modeli utvrdjivanja obrazovnih
potreba...........................................................................................21
1.7. Smisao i značaj istraživačkih poduhvata na polju
istraživanja obrazovnih potreba u organizaciji......................................28
1.8. Internet i World Wide Web..........................................................33
1.9. Društveni značaj primene savremenih tehnologija i razvoj koncepta
medijske pismenosti.........................................................................35
1.10. Nova uloga znanja u savremenom društvu..................................39
1.11. Organizacije u svetlu izmena nastalih uvodjenjem savremenih
tehnologija.....................................................................................42
1.12. Uloga razvoja ljudskih resursa u organizaciji...............................45
1.13. Odredjenje pojma ''zaposleni''..................................................47
1.14. Prednosti i poslovni značaj upotrebe World Wide Web-a u
organizaciji....................................................................................48
2. METODOLOŠKI PRISTUP PROBLEMU ISTRAŽIVANJA.................51
2.1. Predmet, problem, cilj, zadaci i hipoteze istraživanja.....................52
2.2. Metod, tehnika, instrument........................................................54
2.3. Izvršene modifikacije instrumenta...............................................56
2.4. Organizacija istraživanja i statistička obrada podataka...................57
2.5. Analiza i interpertacija rezultata istraživanja.................................58
3. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA......................................................69
PRILOG........................................................................................72
LITERATURA................................................................................78
2
UVOD
Živimo u svetu koji se ubrzano menja. Promene izazvane
naučno-tehničkom revolucijom i ekonomskom globalizacijom
društva, reflektuju se kroz sve aspekte čovekovog življenja. Svet
rada, kao fundamentalni deo savremenog društva predstavlja
posebno osetljivo područje manifestovanja ovih promena. Može se
reći da globalne društvene promene ne poprimaju tako dinamičan
izraz niti u jednoj drugoj društvenoj oblasti kao u sferi rada.
Opstanak savremene organizacije odredjen je njenom adaptibilnošću
na uslove okruženja čija je osnovna odlika izrazita promenljivost i
kompetitivnost. Primenom novih znanja i savremenih naučno-
tehničkih dostignuća, stvaraju se uslovi za adekvatno upravljanje
materijalnim i ljudskim resursima, što je ujedno i jedan od bitnih
preduslova njenog opstanka. Upravo ovo predstavlja centralni
momenat javljanja neophodnosti za brigu o zaposlenim kadrovima i
nivou njihovih znanja, veština i sposobnosti da na odgovarajući
način iskoriste prednosti savremenih naučno-tehničkih dostignuća i
putem znanja ih stave u službu postavljenih ciljeva organizacije i
njih samih. Jedan od osnovnih zadataka u ovom procesu jeste
davanje odgovora na pitanje koja su to znanja potrebna kako bi ovo
bilo moguće. Primenom savremenih andragoških modela ispitivanja
obrazovnih potreba ostvaruje se najpodesnija konkretizacija potreba
za znanjem, odnosno manifestovanih obrazovnih potreba zaposlenih
u organizaciji.
Jedno od nesumnjivo najvažnijih savremenih dostignića
današnjice jeste Internet i njegovi servisi, posebno, World Wide
Web. Prednosti korišćenja WWW-a u organizaciji su višestruke.
Upotreba WWW-a u organizaciji omogućava racionalizaciju troškova,
3
umanjuje utrošak vremena i olakšava pristup nephodnim
informacijama za svakodnevno poslovanje i funkcionisanje
organizacije.
Tekst koji sledi predstavlja pokušaj da se da odgovor na dva
pitanja: Kakve mogućnosti pružaju andrgoški modeli ispitivanja
obrazovnih potreba za korišćenje WWW-a i kakav je značaj
poznavanja tih potreba za funkcionisanje savremene organizacije?
Rad je koncipiran kao teorijsko-empirijsko istraživanje obrazovnih
potreba u oblasti korišćenja World Wide Web-a. U okviru istraživanja
je korišćen instrument pod nazivom WUTNA (Web User Training
Needs Assessment), konstruisan i razvijen od strane U.S.
Department of Energy, Carlsbad Area Office i Westinghouse Electric
Company, na čelu sa Bil Kilijem (Bill Keeley). Ovaj instrument je deo
baterije instrumenata korišćenih za identifikaciju širih obrazovnih
potreba na nivou organizacije. Implementacija istraživanja
sprovedena je na uzorku od 150 zaposlenih u tri velike organizacije
na teritoriji Beograda. Rad koji sledi, podeljen je u tri velike celine.
U prvom delu, data je teorijska osnova sprovedenog istraživanja. U
ovom delu dat je prikaz različitih gledišta u vezi smisla i značenja
obrazovnih potreba, zatim aktuelni pristupi njihovom utvrdjivanju,
kao i složeni uticaj tehničko-tehnološkog napretka kroz uočavanje,
na ovaj uticaj, posebno osetljivih društvenih domena. U drugom delu
je dat metodološki prikaz sprovodenog istraživanja sa posebnim
osvrtom na dobijene podatke i njihovu interpretaciju. Poslednji deo
predstavlja zaključak. Rad je dopunjen prilogom u vidu primerka
instrumenta WUTNA koji je korišćen u istraživanju, i spiskom
korišćene literature.
4
1. TEORIJSKE OSNOVE ISTRAŽIVANJA
5
1.1. Potrebe kao bazično svojstvo ljudske egzistencije
Priroda ljudske egzistencije je kompleksna. Čoveka, posmatranog
bilo kao biološko, društveno ili socijalno biće, odlikuju višestruke, složene i
mnogobrojne potrebe. Pokušaj definisanja, razumevanja i klasifikovanja
ljudskih potreba je u nauci odavno prisutan. Neka od prvih promišljanja o
fenomenu potreba pronalazimo u učenjima Antičkih filozofa. Još u spisima
Heraklita, Demokrita, Ksenofana, Platona i Aristotela prepoznaju se osnove
današnjih (savremenih) razmatranja o potrebama čoveka.
Značaj naučnog izučavanja potreba je višestruk i teško je zamisliti bilo
kakav naučni pristup proučavanju ma kog aspekta ljudskog ponašanja a
koji ne uključuje potrebe. Kao naučni fenomen, potrebe su predmet
interesovanja velikog broja prirodnih i društvenih nauka medju kojima su
biologija, fiziologija, ekonomija, andragogija etc. Zainteresovanost nauke
za izučavanje ovog fenomena proizilazi iz njegove složene prirode i
isprepletanosti sa celokupnim motivacionim sistemom individue (mikro
plan), što se na makro planu manifestuje kroz procese društvene
dinamike. Drugim rečima, razvijenost jednog društva je u tesnoj vezi sa
sistemom javljanja i potkrepljenja potreba pojedinaca koji pripadaju tom
društvu. Potrebe i mogućnosti njihovog zadovoljenja su nesumnjivo
sastavni činilac dinamike društva.
Termin ''potrebe'' je zahvaljujući Levinu uveden u akademsku
psihologiju početkom tridesetih godina dvadesetog veka (prema: Kulić,
Despotović, 2005). Zbog različitosti u idejnim polazištima, medju autorima
se javljaju brojna neslaganja i u pogledu definisanja, i u odredjenju ili
razumevanju pojma potrebe. U pojedinim radovima, medju kojima su
radovi Pejdža i Tomasa (Page, Tomas), pojam potrebe se izjednačava sa
motivima, nuždom, željom, a ne retko, i žudnjom (Ibid.). Ima i autora čija
se gledišta suprostavljaju ovakvom vidjenju, na primer, Berou i Milburn
ističu da ''potreba nije želja, jer nešto možemo poželeti, a da ga ne
trebamo, ili možemo zatrebati, a da ga ne želimo'' (Barrow and Milburn,
1986, u: Ibid., str.125). U literaturi su zastupljena i drugačija odredjenja.
Havigharst i Or, posmatraju potrebe kao ciljeve i zadatke koje individua
izvršava u odredjenim periodima svog života, a koji zavise od tri faktora:
6
društvenih zahteva i očekivanja od ličnosti, njenog biološkog razvoja, i od
individualnih vrednosti i aspiracija (Ibidem). U daljem objašnjenju
pomenutih faktora, ovi autori navode da su razvojni ciljevi kod dece strogo
biološki determinisani, za razliku od ciljeva odraslih, koji su manje ili više
stvar društvenih očekivanja i individualnih aspiracija (Ibidem).
Prema Despotoviću i Kuliću, u psihološkoj literaturi se zapažaju još
dve interpretacije potreba. Prva je zasnovana na ''tendenciji
samopoboljšanja u čoveku'', dok druga, polazi od prepostavke da postoji
odredjena praznina ili nedostatak izmedju postojeće i željene situacije
(Ibid.). Upravo na prvom gledištu, koje se zasniva na ideji o čovekovoj
težnji da ostvari svoje potencijale i dosegne samorealizaciju, bazira se
jedna od najpoznatijih, i u litetaruri najčešće pominjanih motivacionih
teorija - Maslovljeva teorija hijerarhije potreba, koja iako nedovoljno
empirijski utemeljena, neosporno daje značajan doprinos boljem
razumevanju procesa zadovoljavanja obrazovnih potreba, pa samim tim,
itekako relevantna za andragošku nauku (Ibidem).
Drugo pomenuto gledište koje se može nazvati i subjektivističkim, u
prvi plan ističe nedostatak i svesnost individue o nedostatku, i uz izvesne
razlike od autora do autora, predstavlja preovladavajući pristup potrebama
u radovima psihološke orijentacije na Zapadu. Lindeman, na primer, kaže:
''Potreba je svest da nešto nedostaje a nužda je saznanje situacije koja
zahteva neposrednu akciju'' (Lindeman, 1939, u: Savićević, 1989, str.95).
I Ingliš i Ingliš potrebe odredjuju kao ''nedostatak nečega, što bi, kad bi
bilo, doprinelo blagostanju organizma ili vrste ili olakšalo njihovo
uobičajeno ponašanje; ili stvar aktivnosti, ili stanje (unutrašnje ili spoljnje)
koje nedostaje'' (Ingliš i Ingliš, 1972, u: Despotović, 2000, str.11). U daljoj
razradi, ovi autori izjednačavaju potrebe sa motivima, nagonima, nuždom,
čežnjom, željom, i žudnjom. Na slična odredjenja nailazimo i kod
Harimana, Lindgrena, Vitiga i Belkina koji potrebe sagledavaju kao
nedostatak, deficitit nečeg vitalnog za organizam ili neuravnoteženost koja
inicira aktivnost (prema: Despotović, Kulić, 2005). Kreč i Kračfild govore o
potrebama kao o kombinaciji doživljenog nedostatka i osećaja nužnosti da
se nešto učini u vezi sa tim. Upravo taj osećaj nužnosti je zapravo potreba
(Despotović, 2000). Kako Hul kaže, pojam potrebe se ''često upotrebljava
7
da izrazi nedostatak, kod pojedinca ili neke kategorije ljudi, uopšte ili u
nekom sklopu okolnosti'' (Houle, 1972, u: Ibidem).
Monet je osnovne potrebe definisao kao postojanje ''stanja
nedostatka'', tj. tenzije koja podstiče ličnost na ponašanje koje bi dovelo
do zadovoljavanja istih. Za njega su te potrebe nešto što je urodjeno, a ne
stečeno učenjem. U svojoj daljoj analizi, Monet ističe još nekoliko mogućih
korišćenja termina potrebe, i kaže da se ovaj termin ''može koristiti u
sledećim kriterijumima: osnovne ljudske potrebe, artikulisane i izražene
potrebe, normativne potrebe, komparativne potrebe i varijante korišćenja
termina'' (Monette 1977, u: Kulić, Despotović, 2005, str. 139).
Ovakva i slična individualno-psihološka gledišta nailaze na kritike u
savremenoj literaturi, jer gube iz vida objektivno-situacioni kontekst
javljanja i zadovoljavanja potreba.
Za razliku od prethodno navedenih, ruski autori humanističke
orijentacije ističu povezanost potreba sa društvenim razvitkom i procesima
proizvodnje, a na potrebe gledaju kao na subjektivnu refleksiju onoga što
je objektivno prisutno, odnosno materijalno. Ruski autor Magun, posmatra
potrebe kao fenomen koji je izuzetno značajan za izučavanje individue kroz
tri ''kruga'' problema. Prvi krug se odnosi na tvrdnju da je ''normalno i
zdravo funkcionisanje i razvitak čoveka'' nezamislivo bez zadovoljenja
njegovih potreba. Drugi krug problema tiče se aktivnosti čoveka, odnosno,
transformacije potreba u ljudsko ponašanje i postupke. Treći krug
izučavanja individue kroz prizmu fenomena potrebe, odnosi se na vezu
potreba individue sa potrebama socijalnog okruženja kome ona pripada.
(Magun, 1983, u: Ibid., str. 123).
Grebenikov zasniva svoju koncepciju ljudskih potreba na gledištu po
kome one imaju subjektivno-objektivni karakter, jer su uslovljene sa jedne
strane, prirodnom i društvenom sredinom, zatim, biološkom i socijalnom
organizacijom, a takodje i ličnim poimanjem sveta u kome se sistem
potreba ispoljava (Grebenikov, 1978, prema: Ibid.).
Autori humanističke orijentacije se u suštini slažu da se čovekove
potrebe formiraju u toku njegovog vaspitanja tj. u procesu ovladavanja
znanjima, veštinama, navikama i vrednostima, a da se proces ispoljavanja
tih potreba odvija upravo kroz aktivnosti njihovog zadovoljavanja. Još
jedan ruski autor, Petrovskij, potrebe odredjuje kao ''stanje ličnosti koja
8
izražava njenu zavisnost od konkretnih uslova postojanja, i koja se
pojavljuje kao izvor aktivnosti čoveka'' (Petrovskij, 1970, u: Kulić, 1997,
str.62). Takodje, Naletova ističe da bez potreba ''nema i ne može biti
proizvodnje'', jer kako kaže, ''potrebe su osnovni pokretač čoveka na
delatnost i izražavaju zavisnost subjekta delatnosti od spoljnjeg sveta''
(Naletova, u: Ran Osipova, 1995, prema: Kulić, Despotović, 2005,
str.127).
Upravo ovakav pristup ljudskim potrebama donekle prevazilazi
ograničenja subjektivističkih gledišta kroz isticanje njihovog značenja u
jednoj široj perspektivi koja uključuje čovekovo društveno i socijalno
okruženje tj. kontekst u kome se potrebe javljaju, razvijaju i
zadovoljavaju. Ako potrebe posmatramo kao impulse koji pokreću na
izvesnu aktivnost, uočavajući da one imaju dublje korene u razvoju ljudske
kulture i civilizacije, imaćemo mogućnost da se približimo boljem
razumevanju njihovog mesta i uloge u procesu obezbedjivanja i
osmišljavanja uslova ljudskog života (Ibid.). Drugim rečima, ovakav
pristup jasno ukazuje na to da su potrebe istorijski i civilizacijski fenomen
a ne jednostavna subjektivna kategorija.
Možda najobuhvatnije odredjenje daje Savićević kada kaže da
''potrebe odredjujemo kao dinamičko-aktivističke procese objektivno-
subjektivnog odražavanja stvarnosti i pokretačka snaga razvoja društva i
pojedinca'' (Savićević, 1989, str.71). On dalje ističe da ova definicija
obuhvata i objektivni (društveno uslovljeni) i subjektivni (individualno
uslovljeni) aspekt potreba, odredjuje ih kao proces, čime ističe njihovu
nedovršenost u kvalitetu i kvantitetu, i ukazuje da je zadovoljenje potreba
jedan ''otvoreni proces'' koji se nikada ne završava u potpunosti. Takodje,
ovakvo odredjenje naglašava dinamičku i aktivističku prirodu potreba,
odnosno, ukazuje na tendenciju da potrebe izrastaju jedne iz drugih što je
izuzetno značajno za razumevanje procesa društvenog razvoja (Ibidem).
Ovakvo odredjenje pojma potrebe prevazilazi neke od nedostataka
prethodno pomenutih pristupa. U jednom kasnijem radu, Savićević dodaje
još jednu formulaciju: ''Potrebe odredjujemo kao proces i rezultat šire
motivacione sfere čije zadovaljavanje ili nezadovoljavanje utiče na
ponašanje društvenih grupa i pojedinaca. Pri tome, potrebe ne tražimo u
čoveku samome već i u okolini u kojoj živi i koja ga okružuje. Naglašen je i
9
objektivni (društveno determinisani) i subjektivni (individualno
determinisani) karakter potreba. Potrebe shvatamo i kao proces što ističe
njihovu nedovršenost u kvalitetu i kvantitetu i ostavja ih uvek otvorenim i
nikada konačno i potpuno zadovoljenim. Mi naglašavamo njihovu
dinamičku i aktivističku prirodu'' (Savićević, 1992, str 23-24).
1.2. Obrazovne potrebe
Uprkos intezivnom interesovanju brojnih autora različitih teorijskih
orijentacija, odnos obrazovnih i opštih ljudskih potreba je ipak, po
mišljenju Despotovića, ostao nedovoljno teorijski odredjen i obrazložen.
Čak i u savremenoj literaturi ne nailazimo na jedinstveno teorijsko
odredjenje da li su potrebe zaista strukturalni deo opštih potreba ili ne, i u
kakvom se odnosu one nalaze sa pojedinim delovima te strukture
(Despotović, 2000).
Po mišljenju Kogana, obrazovne potrebe pripadaju bazičnim ljudskim
potrebama. Kao takve, one su strukturalni deo jedinstvenog sistema
potreba, medjutim, obrazovne potrebe ne mogu biti svedene na potrebu za
saznanjem, jer su šire i imaju integrativnu funkciju. Priroda obrazovnih
potreba je takva da one objedinjavaju i materijalne i duhovne potrebe
individue. To implicira da su sve ljudske potrebe ne samo povezane sa
obrazovnim potrebama, već su na njima i zasnovane. Kogan ističe da se,
na primer, potreba za radom neće javiti osim ako nije povezana sa
potrebom za sticanje znanja. Obrazovne potrebe uspostavljaju stukturalne
i funkcionalne veze sa svim ostalim potrebama, što rezultuje svestranim
razvitkom ličnosti, a to u osnovi i jeste njihova suština (Ibid.).
Pejatović pristupa razmatranju odnosa opštih i obrazovnih potreba
ističući njihovu funkcionalnu povezanost (Pejatović, 1994). U skladu sa
ovim gledištem, opšte ljudske potrebe se povezuju sa saznajnim na tri
nivoa. Kao ilustraciju, Pejatović navodi vezu izmedju potrebe za hranom i
tendencijom da se stekne saznanje iz oblasti kulinarstva kako bi se na što
adekvatniji način zadovoljila bazična potreba za hranom. Na sledećem
nivou, potrebe koje nisu u svojoj osnovni obrazovne, ali se njime mogu
zadovoljiti, vezuju se za obrazovne potrebe (Ibid.). Takva potreba, na
10
primer, bila bi potreba za druženjem i pripadnošću. Ona suštinski nije
obrazovna, ali može biti zadovoljena u okviru obrazovne grupe. Neretko,
ovo predstavlja osnovni pokretački motiv za uključenje u obrazovnu
aktivnost. Na trećem nivou, obrazovne potrebe se mogu razmatrati kao
zasebna vrsta potreba. Radi se o potrebama za odredjenim obrazovnim
aktivnostima, sadržajima i metodama obrazovanja (Ibid.).
Razmatrajući rezultate nekoliko empirijskih istraživanja
(Samolovčev, 1979; Kulić, 1985; Oljača i Kosanović, 1987; Kulić, 1997) o
motivima uključenja polaznika u obrazovne aktivnosti, Despotović
zaključuje da rezultati zaista ukazuju na visok stepen podudarnosti sa
pomenutim vidjenjima Kogana i Pejatović. Iz rezultata se može primetiti da
polaznici putem participacije u obrazovanju, samim tim i zadovoljavanjem
obrazovnih potreba, zadovoljavaju i neke sasvim druge potrebe koje nisu
primarno obrazovne. Medju njima su egzistencijalne potrebe, potreba za
novcem, profesionalnim napredovanjem, ugledom, kao i potrebe koje
proističu iz porodičnih uloga i funkcija (Despotović, 2000). Despotović
rezimira da čovek, posmatran filogenetski i ontogentski, na prvom mestu
je biće učenja koje svoje ciljeve, ambicije i potrebe realizuje učenjem i
obrazovanjem (Ibid.). Prema tome, nije neopravdana Despotovićeva
tvrdnja da su potrebe učenja, a samim tim i obrazovne potrebe, ''jedan od
strukturalnih delova celovitog sistema potreba odraslih ljudi'' (Ibid., str.
32). Slično je vidjenje i Savićevića koji ističe da u procesu zadovoljenja
obrazovnih potreba, čovek formira svoj pogled na svet, uverenja, usvaja
odredjene vrednosti, razvija sposobnosti, formira stavove i interesovanja,
te da se potrebe vaspitavaju. Zadovoljavanjem obrazovnih potreba, ljudski
potencijal se transformiše u ljudske sposobnosti koje čoveku omogućavaju
da dalje usvaja i stiče nova znanja, i time oblikuje svoju ličnost (Savićević,
1989).
11
1.3. Multideterminisanost obrazovnih potreba
Obrazovne potrebe posmatrane u hijerarhiji opštih ljudskih potreba
zauzimaju specifično mesto. Značaj njihovog izučavanja je od
neprocenjivog značaja posebno ako se uzme u obzir da one nikada nisu
jednodimenzionalna pojava nastala isključivo na osnovu ljudske prirode i
njenih nedostataka, već predstavljaju rezultantu multidimenzionalnih
interakcija individue i društva kome pripada. Iz tog razloga, prilikom
razmatranja obrazovnih potreba, neophodno je uzeti u obzir različite
''spoljne'' činioce. U rečima Savićevića, ''proučavanje obrazovnih potreba u
andragogiji trebalo bi da podje od holističke osnove'' (Savićević, 1989, str.
11), je upravo naglašena ova neophodnost njihovog celovitog sagledavanja
u istorijskoj, društvenoj, kulturnoj i psihološkoj perspektivi.
Iako se pojam ''obrazovne potrebe'' javlja u radovima američkog
psihologa Djuija (Dewey) još početkom dvadesetih godina prošlog veka,
veće interesovanje za izučavanje ovog fenomena, zapaža se tek početkom
šezdesetih godina. U to vreme se u američkoj andragoškoj literaturi javlja
veći broj radova čija je osnovna namera da istaknu značaj izučavanja
obrazovnih potreba, kako sa pozicije andragogije kao nauke, tako i sa
pozicije budućih participanata programa za obrazovanje odraslih. Ove
radove odlikuje primetna sličnost u gledištima, mada se medju njima
izdvaja i nekolicina, koja ukazuje na različita značenja i tumačenja koncepta
obrazovnih potreba. U većini tih radova je prevladan pristup svodjenja
obrazovnih potreba na ''obrazovni deficit'', koji je do tada bio dugo prisutan
kao dominantan (Kulić, Despotović, 2005, str.137).
Početkom sedamdesetih godina, Etvud i Elis, ukazuju na složenost
pojma ''obrazovne potrebe'', i ističu da on može imati dva značenja:
''preskriptivno i motivaciono'' (Atwood i Ellis, 1971, Ibid.). U njihovom
razmatranju preskriptivni aspekt potrebe je izražen u terminima ciljeva,
naredbe, nužnosti, deficijencije i obaveza, dok drugi, motivacioni, razmatra
potrebu kao stanje deficijencije koja inicra ponašanje, drugim rečima,
stanje tenzije koje uzrokuje želju da se nešto učini. Ovi autori takodje
navode da postoje i druge važne konotacije pojma obrazovne potrebe koje
nazivaju ''vrednosnim'' i ''samoaktualizujućim''. Takvo odredjenje, dalo je
12
značajan doprinos kasnijim razmatranjima potreba u andragogiji zbog
isticanja motivacione, odnosno, vrednosne dimenzije obrazovnih potreba.
Ovakva perspektiva je bila i ranije pominjana, ali ne i objašnjena u toj meri
kao u radu Etvuda i Elisa (James, 1956, prema: Ibid.). Etvud i Elis takodje
uočavaju da postoje još ''neke varijacije'' i specijalizovanije korišćenje
termina ''potreba'', koje po njihovom mišljenju ima značaj za vaspitače
odraslih tj. andragoge. Njihova klasifikacija nudi sledeću podelu potreba na:
• stvarne (koje se ne razlkuju od preskriptivnih, pri čemu je pridev
''stvarne'' upotrebljen da bi se izbegle dvosmislenosti),
• obrazovne (koje se razlikuju od ostalih po tome što mogu biti
zadovoljene učenjem),
• realne obrazovne potrebe (koje zaista postoje, a čija je osnovna
karakteristika da mogu biti zadovoljene učenjem),
• osećene (koje su povezane sa interesima a kojih je pojedinac
svestan; one mogu, ali ne moraju biti obrazovne),
• simptomatične (koje snažno asociraju na osećenu potrebu i suštinski
predstavljanju njenu manifestaciju (Ibid.).
Ono što Etvud i Elis naglašavaju u svojoj analizi pojma obrazovne potrebe,
je to da vrednosni sistem odredjuje javljanje potreba, dok sa druge strane,
iste te potrebe uključuju neku vrstu vrednovanja odnosno prosudjivanja. Iz
navedenog, autori zaključuju da je koncept potreba visoko moralan,
kriterijski i vrednostan.
Dirdenovo (Dearden) gledište ima puno toga zajedničkog sa
gledištem Etvuda i Elisa. To se posebno uočava u njegovom isticanju
normativnog aspekta potreba. Prema Dirdenu, potreba je ''nešto više'' od
''stanja odsustva'', pa su ''za primenu koncepta potreba bitni i slededeći
kriterijumi: 1) postojanje norme; 2) činjenica da norma ili standard nije
dostignut; 3) činjenica da je potreba je relevantan uslov postignuća norme''
(Dearden et al.,1972, u: Ibid., str.139). Dirden takodje govori o tome da su
socijalne norme ono što se reflektuje na način sagledavanja koncepta
potrebe, te da je proces utvrdjivanja i zadovoljavanja obrazovnih potreba
uslovljen društvenim vrednostima i tradicijom.
Američki autori Šafric, Koep i Soper odredjuju obrazovne potrebe kao
koncept koji označava ''prazninu izmedju postojećeg i poželjnog statusa''
(Ibidem). Da bi naglasili razliku od situacija u kojima se pojam potrebe
13
koristi kao sinonim za želju, kao značajan kriterijum, oni ističu identifikaciju
diskepancije izmedju onoga ''što je'' i onoga ''što bi trebalo da bude''. To je
ujedno, po mišljenju autora, prvi korak u formulisanju namere da se
individua podvrgne odredjenom programu obrazovanja. Ovi autori ističu da
je utvrdjivanje obrazovnih potreba prioritet pri gradjenju programskih
ciljeva i zadataka svake obrazovne aktivnosti (Ibid.).
Noules (Knowles) obrazovne potrebe posmatra kao nešto što ličnost
treba da nauči za sopstveno dobro, i za dobro organizacije odnosno
društva kome pripada. Prema Noulesu, obrazovne potrebe se manifestuju
u vidu jaza izmedju sadašnjeg i zahtevanog nivoa kompetentnosti koji je
definisala sama individua, organizacija ili društvo (Knowles, 1970, prema:
Despotović, 2000). Slično kao i prethodno navedeni autori, Noules u
jednom od svojih kasnijih radova, ističe da je subjektivna spoznaja i
doživljeni osećaj diskrepancije izmedju onoga gde učesnik obrazovne
aktivnosti jeste, i gde bi želeo biti, zapravo ključni momenat procesa
zadovoljavanja obrazovnih potreba (Knowles, 1990, prema: Kulić,
Despotović, 2005, str.149). Kulić i Despotović smatraju da je ovo svakako
neophodan, ali ne i jedini značajan parametar procene obrazovnih potreba.
Oni ističu da je važnost pojedinih elemenata multideterminisana, pa je
samim tim i varijabilna, i uočavaju da su značajni elementi takodje i
kreiranje vizije, anticipacija budućih znanja, kompetencija, stanja, situacija
etc. (Ibid.).
Obrazovne potrebe se nikada ne javljaju kao neutralna kategorija,
već su redovno složeni proizvod isprepletanih uticaja individualnog,
socijalnog i drštvenog. Razvoj civilizacije posmatran kao kontinuirani
proces usložnjavanja društva, samo je sinonim za transformaciju znanja
kojim čovečanstvo raspolaže. Nije preterano reći da jedinka u procesu
socijalizacije, koja je u svojoj suštini proces postanka čovekom, neprestano
pod pritiskom neophodnosti da poseduje odredjena znanja i umenja.
Upravo ovo predstavlja jednu od ključnih determinanti potrebe za
znanjem, odnosno zadovoljenja obrazovnih potreba obrazovanjem.
Obrazovanje koje je sastavni deo socijalizacije, temelji se na artikulaciji
potreba društva, odnosno eksplicitno ili implicitno iskazanih preskriptivnih
ideja o tome na koji način ljudsko biće treba da se ponaša, i šta je to što bi
14
ono trebalo da može, zna i ume. Ako znanje posmatramo kao moć, kako to
Tofler (Toffler) čini, postaje jasno zašto su razmatranja obrazovnih potreba
u značajnoj meri vrednosno obojena. Tofler predvidja da će društveni
sukobi u budućnosti biti vezivani upravo za procese dolaska do saznanja i
ukazuje na ''preokret moći'' (powershift), koji predstavlja rekonstrukciju
tradicionalnih odnosa izmedju sredstava moći: nasilja, bogatstva i znanja
(Toffler, 1990). U tom kontekstu, znanje dobija potpuno novu ulogu; ulogu
instrumenta moći kojim se ostvaruje socijalna kontrola. U novoj epohi,
''Trećem talasu'' (Third Wave), informacija postaje važnija od vojne moći
(Ibid.). Napredak tehnologije, sredstava komunikacije i prenosa podataka,
rezultovaće društvenim odnosima u kojima moć odlučivanja o ishodima
sukoba pripada onima koji su u stanju da na najefektivniji i najefikasniji
način prikupljaju, analiziraju i distribuiraju znanje. Tofler smatra da će
porast značaja znanja prouzrokovati novu preraspodelu moći koja će
svetsku ekonomiju izmeniti iz korena (Ibid.).
1.4. Opšti pristup utvrdjivanju obrazovnih potreba
Obrazovanje kao civilizacijski fenomen ne može biti haotično ili
stihijsko, ono je uvek unapred uobličeno nekakvim planom tj. planska
delatnost. Izučavanje i utvrdjivanje obrazovnih potreba predstavlja
fundamentalni deo procesa planiranja i programiranja svake obrazovne
aktivnosti, pa samim tim, i integralno pitanje andragogije kao bazične
nauke o obrazovanju i vaspitanju. Osnovni zadatak ispitivanja obrazovnih
potreba je da pruži što precizniji odgovor na suštinsko pitanje o tome koja
znanja i veštine je neophodno saznati, usvojiti, uvežbati i razviti. Proces
planiranja kao takav, uvek je zasnovan na objektivnoj proceni postojećeg
odnosno trenutnog, i željenog stanja, kao i niza aktivnosti koje vode ka
željenom ishodu. Ipak, treba naglasiti da prilikom razmatranja procesa
utvrdjivanja obrazovnih potreba, ne smemo izgubiti iz vida da to nikada
nije jednostavan empirijski postupak prikupljanja podataka. Ovaj
postupak, uvek ima svoje polazište u odredjenoj teorijskoj orijentaciji koja
opet, odražava društveno-političke, etičke i estetske vrednosti društva u
kome je nastala. Ta objektivnost kojoj se teži, često je višeznačan pojam
15
jer implicira pitanja o kriterijumima po kojim je definišemo. Louson
(Lawson) ističe da su društvene vrednosti i norme u tesnoj povezanosti sa
razvojem obrazovnih potreba, te da se u osnovi njihovog utvrdjivanja
nalazi vrednosno obojena procena (prema: Kulić, Despotović, 2005).
Drugim rečima, pristup obrazovnim potrebama, njihovom ispitivanju i
oblicima zadovoljavanja tih potreba je neizbežno ideološki obojen i pod
odredjenim uticajima opštih stavova društva prema obrazovanju, radu i
čoveku uopšteno.
Obrazovnim potrebama se najčešće pristupa kao objektivnom
nedostatku, razlici, diskrepanciji, odnosno jazu izmedju postojećeg,
sadašnjeg, dosegnutog, posedovanog i poželjnog, zahtevanog ili
normiranog od stane sistema, grupe ili pojedinca. Kako Despotović
primećuje, ovakav pristup je prisutan čak i kod autora čija razmatranja
potreba uzimaju u obzir njihovo društveno poreklo i uslovljenost, a razlog
tome je lakša operacionalizacija pojma za potrebe istraživanja (Despotović,
2000). Despotović upozorava da bez obzira na pristup utvrdjivanju
obrazovnih potreba, ne treba gubiti iz vida da su preferencije, želje,
sklonosti i interesovanja onih čije obrazovne potrebe utvrdjujemo, ipak
jedan od suštinski značajnih elemenata ovog procesa (Ibid.).
Pri razmatranju samog procesa utvrdjivanja obrazovnih potreba,
Pastuović naglašava neophodnost uočavanja da se obrazovnim potrebama
može pristupiti na nekoliko nivoa, što implicira bitne različitosti u
metodološkom postupku njihovog ispitivanja (Pastuović, 1978). Kada se
ispitivanje obrazovnih potreba vrši na nivou celokupne radne organizacije,
privredne grane ili obrazovnog sistema u celini, tada govorimo o
globalnim obrazovnim potrebama, odnosno ispitivanju obrazovnih
potreba na makro ili mezo nivou. Pokazatelji takvih potreba su brojčano
iskazani, i odnose se na brojnost potrebnih kadrovima u profesionalnoj i
kvalifikacionoj strukturi koji su neophodni za izvodjenje odredjenog
organizacionog plana. Ovo se može odnositi na uvodjenje novih kadrova, ili
na kadrove koji su već zaposleni. Drugim rečima, globalne obrazovne
potrebe se odnose na kadrovske potrebe i deo su opšteg procesa
planiranja kadrova (Ibid.).
16
Ako se utvrdjivanju obrazovnih potreba pristupi na nivou
organizacije ili njenim pojedinačnim delovima, tada govorimo o
diferencijalnim obrazovnim potrebama i njihovom sagledavanju na
mikro nivou. Diferencijalne obrazovne potrebe se izražavaju indikatorima
obrazovnih sadržaja koji su zaposlenima nepohodni za uspešno obavljanje
radnih zadataka i funkcija, odnosno za buduće zadatke i poslove koji su
predvidjeni razvojnim planovima i projektima preduzeća. Diferencijalne
obrazovne potrebe su detaljna razrada sadržaja globalnih obrazovnih
potreba. Rezultat dobijen utvrdjivanjem diferencijalnih obrazovnih potreba,
formulisan je kao detaljno razradjen odgovor na pitanje koja su to znanja,
veštine i sposobnosti neophodne zaposlenima za uspešno i adekvatno
obavljenje posla (Ibid.).
Pastuović daje definiciju prema kojoj je ''obrazovna potreba
predstavljena razlikom izmedju znanja, veština i stavova koji su potrebni
za uspješno obavljanje odredjene funkcije ili zadatka te onih znanja,
vještina i stavova koje kadrovi, koji te funkcije i zadatke treba da
obavljaju, već imaju'' (Ibid., str.103). U skladu sa ovom definicijom, on
izlaže opšti model utvrdjivanja obrazovnih potreba, kao prvu etapu
obrazovnog ciklusa. Obrazovni ciklus predstavlja opštu metodiku
obrazovanja zaposlenih.
Prema Pastuoviću, ispitivanje diferencijalnih obrazovnih
potreba u profesionalnom osposobljavanju i usavršavanju zaposlenih se
izvodi kroz sledeće 4 etape:
• analiza rada,
• profiliranje rada, tj. utvrdjivanje znanja i veština neophodnih za
uspešno obavljanje zadataka,
• ispitivanje znanja i veština,
• uporedjivanje postojećih i potrebnih znanja.
Proces utvrdjivanja obrazovnih potreba započinje sa analizom
rada. Analiza rada se zasniva na kvalitativnoj analizi:
a) funkcija i aktivnosti koje pojedinac obavlja u procesu rada,
b) zadataka od kojih se radna aktivnost sastoji,
c) postupaka i tehničkih sredstava koja se pri tom koriste,
17
d) uslova u kojima se aktivnost obavlja.
Ovde se pre svega uzima u obzir postojeće stanje rada, ali i ''projektni
rad'', odnosno, rad onakav kakav bi trebalo da bude u svom optimalnom
izvodjenju (Ibid., str. 89). Obrazovne potrebe se ne izvode isključivo iz
postojećeg već i iz budućeg razvoja i budućih stanja. Rezultat analize rada
je u formi detaljnog opisa radne situacije i aktivnosti koja se obavljaju.
Naredna etapa, profiliranje rada, predstavlja utvrdjivanje onih znanja,
veština i sposobnosti koje su neophodne za obavljanje rada koji se
analizira. Sledeća etapa, ispitivanje znanja i veština, se sastoji iz
procesa ispitivanja posedovanih teorijskih i praktičnih znanja zaposlenih, a
izvodi se primenom objektivnih standardizovanih postupaka kao što su
serije zadataka objektivnog tipa. Finalna etapa, uporedjivanje
postojećih i potrebnih znanja, zasniva se na komparaciji znanja i
veština identifikovanih u etapi profiliranja rada, i aktuelno prisutnih znanja
i veština identifikovanih ispitivanjem. Rezultat ove komparacije predstavlja
izražene i prisutne obrazovne potrebe zaposlenih (Ibid., str. 87-89).
Sistem ispitivanja globalnih obrazovnih potreba koji daju
Samolovčev i Muratbegović, sastoji se iz sledećih etapa:
• utvrdjivanje (snimanje) opšte situacije,
• snimanje trenutne kadrovske razvijenosti i utvrdjivanje razlika
izmedju idealne i stvarne kadrovske situacije,
• ocrtavanje prognostiče kadrovske situacije,
• utvrdjivanje projekcije razvoja kadrova zavisno od ustanovljenih
potreba i ekonomskih mogućnosti organizacije,
• izrada obrazovnih modela,
• utvrdjivanje didaktičkih modela i neposredna valorizacija obrazovno-
vaspitnih sadržaja i organizacija nastavnog procesa (Samolovčev,
Muratbegović, 1979).
18
1.5. Modeli utvrdjivanja obrazovnih potreba
Različiti pokušaji kreiranja prikladnog modela utvrdjivanja
obrazovnih potreba iznedrili su veliki broj pristupa i različitih modela.
Medjutim, postoji tendencija zastupljena medju autorima neandragoške
orijentacije, da bude izgubljeno iz vida da ovaj proces zapravo ''ima široku
metodološku osnovu koja se ne ograničava samo na metode i tehnike za
empirijsko prikupljanje podataka'' (Savićević, 1989, str. 194, u: Abibabić,
Ovesni, 2004, str. 116). Kao rezultat ovakvog parcijalnog pristupa, javljaju
se mnogi modeli, koji iako primenjivi na makro, mezo i mikro nivou, prate
brojni problemi u praktičnoj primeni (Ibid.).
Dva osnovna, najčešće korišćena, pristupa prikupljanja podataka o
potrebnoj obrazovnoj aktivnosti su:
• Pristup zasnovan na analizi posla (Job Analysis),i
• Pristup zasnovan na analizi radnih zadataka (Task Analysis).
Modeli utvrdjivanja obrazovnih potreba zasnovani na analizi radnih
zadataka mogu biti orijentisani na:
• kadrove,
• performansu i
• znanje, veštine i sposobnosti neophodne za obavljanje radnih
zadataka (Ovesni, 2007).
Postupak analize radnih zadataka orijentisan na kadrove se
zasniva na posmatranju ponašanja na radu i zadatke koji se u toku rada
obavljaju. Na osnovu ovog posmatranja se apstrahuju bitni andragoško-
didaktički elemenati relevantnih zadataka i detaljno opisuju, nakon čega
sledi ustanovljavanje razlika u obavljanju zadataka od strane početnika i
iskusnih kadrova. Svrha ovakve analize je da se ustanove konkretni
sadržaji koje zaposleni mora da usvoji kako bi dostigao optimalnu
performansu u obavaljanju radnih zadataka (Ibid.). Metode prikupljanja
podataka koje se koriste u ovom modelu su posmatranje, intervjuisanje i
anketiranje.
Nedostaci ovakvog pristupa su mnogobrojni, pre svega, ovakva
metoda je znatno prikladnija za opisivanje konteksta rada, nego za
19
utvrdjivanje konkretnih obrazovnih potreba zaposlenih. Pored toga, čitava
procedura je nepraktična, naporna, zahtevna u finansijskom i kadrovskom
pogledu i dugotrajna (Ibid.).
Postupak analize radnih zadataka orijentisan na performansu
se zasniva na opisivanju i prikupljanju podataka o različitim i specifičnim
zadacima od kojih se posao sastoji (Ibid.). Ovaj postupak izvršava
andragog u svojstvu analitičara kome direktni izvršioci i supervizori putem
intervijisanja iznose detalje i pojedinosti o poslu koji se obavlja. Krajnji
ishod analize je kreiranje ''profila posla'', koji se kasnije koristi za
definisanje potrebnih znanja, veština i sposobnosti neophodnih za
dostizanje odgovarajućeg nivoa performanse u izvršavanju posla (Ibid.).
Ovaj model je daleko upotrebljiviji od analize radnih zadataka orijentisane
na kadrove, jer su podaci dobijeni ovim putem znatno šireg obima,
odnosno, ne opisuju samo kontekst obavljanja posla, već i precizan način
na koji zadatak mora biti obavljen, a takodje i podatke o potrebnim
znanjima i veštinama, neophodnim sredstvima, opremi, ponašanju i
stavovima zaposlenih (Abibabić, Ovesni, 2004). Ipak, ovaj model znatno
više odgovara planiranju na mezo i makro nivou, nego za primenu na
organizacijskom (mikro) nivou. Njegova osnovna slabost se ogleda u
činjenici da zahteva dugotrajnu i, u kadrovskom i finansijskom smislu,
iscrpljujuću proceduru, a bez konkretnih garancija da će ovakvo planiranje
zaista biti uspešno. Ovaj model je statičan, okoštao i nije pogodan za
primenu na strateški zasnovanim organizacijama jer ne bi bio u stanju da
isprati dinamičnost poslovanja savremenih organizacija (Ibid.).
Kao pokušaj prevazilaženja pomenutih nedostataka, u poslednjim
decenijama, razvijeni su manje složeni instrumenti za prikupljanje
podataka u okviru ovog pristupa. Najpoznatiji oblici tog tipa analize su
BARS (Behaviorally anchored rating scales), koju je razvio Sempl (Sample,
1983, prema: Ibid.), i model Dousonove pod nazivom ''Framework for
analysing job elements in organization'' (Dawson, 1992, in:Thomson and
Mabey, 1994, prema: Ibid.).
Samplov model je u svojoj osnovi sistemski i zasnovan je na
ukrštanju faza ''ciklusa razvoja ljudskih resursa'' (regrutovnja, selekcije,
20
prijema, socijalizacije, evaluacije, razvoja i/ili obučavanja, promocije i/ili
premeštanja) i dimenzija posla - ponašanje, radne aktivnosti (Ovesni,
2007). Sampl polazi od toga da faze ciklusa razvoja ljudskih resursa
predstavljaju ''seriju ključnih tačaka'' u kojima se vrše procesi odredjenih
odlučivanja, pa samim tim, zahtevaju precizne informacije o obavljanju
radnih zadataka. Svaka dimenzija posla se meri zasebnom skalom i
''usidrava se'' (anchors) posebnim tvrdnjama - ilustracijama različitih nivoa
performanse (Abibabić, Ovesni, 2004). Model se prilagodjava potrebama
svake pojedinačne organizacije tako što andragog formira grupu od 15-30
zaposlenih, koji definišu dimenzije poslova i izdvajaju tvrdnje koje kasnije
služe za ''usidravanje''. Po rečima autora, ovaj model je visoko primenjiv u
svim fazama razvoja kadrova gde se javlja potreba za andrgoškom
intervencijom (Ibid.). Velika prednost Samplovog modela se ogleda u
njegovoj razvojnosti, što je posebno važno za njegovu primenu na
strateški orijentisanim organizacijama, medjutim, sama primena modela je
i dalje prilično zahtevna i dugotrajna (Ibid.).
Drugi pomenuti model koji se u praksi često koristi je model
Dousonove. Ovaj model predstavlja svojevrsnu kompilaciju instrumenata
i tehnika pozajmljenih iz metodologije društvenih nauka (Ibid.). Njegova
primena se suštinski zasniva na popunjavanju liste bazičnih elemenata
poslova u kojoj su navedeni kratki opisi zadataka, metoda, tehnologija,
raznovrsnosti, sekvenci, vremena trajanja, dozvola, kvaliteta,
specijalizacija, medjuzavisnosti, parcijalnosti, načina merenja performanse,
monitoringa i odgovornosti (Ovesni, 2007). Podaci za popunjavanje liste se
prikupljaju intervjuisanjem, anketiranjem, direktnom opservacijom i
reflektivnim dnevnicima. Iako na prvi pogled deluje jednostavan, sama
primena ovog modela zahteva intenzivan, visoko specijalizovan rad
andragoga. Odlikuju ga brojne slabosti, počev od diskutabilne objektivnosti
dobijenih podataka sa kojima operiše, do primetne statičnosti i
nemogućnosti da isprati dinamiku savremenog sveta rada (Abibabić,
Ovesni, 2004).
Analiza radnih zadataka orijentisana na znanje, veštine i
sposobnosti je zasnovana na proceni tehničkih veština vezanih za
zanimanje od strane stručnog tima. Tehničke veštine koje su obuhvaćene
21
procenom su radno iskustvo, kvalifikacije zaposlenih, kao i specifične
veštine vezane za industrijsku granu. Istovremeno, andragog razvija
poseban anketni list kojim se prikupljaju podaci o ključnim veštinama,
neophodnim za efikasno obavljanje posla. Na osnovu prikupljenih
podataka, zaposleni se stimulišu za participaciju u konkretnim obrazovnim
programima. Najpoznatiji model ove vrste je FIMP1 (Ibid.).
Svi pomenuti modeli u praksi pokazuju značajne nedostatke koji se
ogledaju pre svega, u nemogućnosti da isprate promenjivost savremenog
sveta rada i dinamičnost funkcionisanja savremenih organizacija. Pored
toga, odlikuje ih zahtevnost, kako u pogledu stručnosti i broja kadrova koji
rade na njihovoj primeni, tako i u pogledu vremena koje je potrebno da bi
ovako organizovano ispitivanje obrazovnih potreba bilo sprovedeno (Ibid.).
Generalizacija doprinosa rezultata i njihove validnosti se ne može sa
preciznošću odrediti jer praktična primena pomenutih modela nije dovoljno
široko rasprostranjena (Ibid.).
1.6. Savremeni andragoški modeli utvrdjivanja obrazovnih potreba
Utvrdjivanje obrazovnih potreba se u andragogiji odvija kao
sistematski, organizovani proces prikupljanja i analiziranja podataka i
informacija o obrazovnim potrebama individua, grupa ili društvene
zajednice. Ovaj proces je od suštinskog značaja za proces planiranja svih
savremenih modela obrazovanja odraslih bilo da se radi o institucionalnom,
sistemskom, participatornom, strateškom, ili interaktivnom modelu
planiranja obrazovanja (Ovesni, 2007). Despotović naglašava da
''utvrdjivanje obrazovnih potreba je osnova za uspešnost planiraja i
programiranja obrazovanja odraslih'' (Kulić, Despotović, 2005, str.154).
Savremeni svet rada, njegova dinamičnost i kompleksnost savremenih
organizacija, rezultovao je neophodnošću da se osmisle novi, adekvatni
modeli utvrdjivanja obrazovnih potreba koji bi bili u stanju da prevazidju
ograničenja pomenutih modela (Abibabić, Ovesni, 2004). Na toj osnovi,
nastali su savremeni, u metodološkom smislu ''hibridni'' instrumenti koji su
1 Skraćeno od: Fact, Image, Procedure, Mechanism.
22
osmišljeni tako da pruže što preciznije podatke o obrazovnim potrebama
upravo u segmentima organizacije koji nas interesuju (Ibid.). Prednost
koju ovakav pristup pruža, ogleda se u mogućnosti sagledavanja potreba
na tri nivoa ispitivanja obrazovnih potreba zasnovanog na analizi radnih
zadataka:
• individualni,
• procesualni i
• organizacioni (Ovesni, 2007).
Jedan od najpoznatijih, u praksi široko primenjivanih savremenih
andragoških modela utvrdjivanja obrazovnih potreba je Matrica
dijagnostifikovanja performanse, konstruisana od strane Svonsona
(Swanson). Svonsonovo polazište pri koncipiranju sopstvenog modela se
zasniva na konceptu bazičnog razvoja kadrova u organizaciji koji
podrazumeva uskladjivanje nivoa profesionalne osposobljenosti pojedinca
sa zahtevanim standardima za obavljanje radnih zadataka (Ibid.). U skladu
sa tim, zadaci istraživača obrazovnih potreba u organizaciji odnose se na
prikupljanje podataka:
• o specifikovanim nivoima izvodjenja radnih zadataka u odnosu na
koje se merenja vrše,
• o specifikovanim nivoima znanja i veština neophodnih za izvršavanje
radnih zadataka u skladu sa očekivanim standardima,
• o samim zadacima iz kojih se rad sastoji,
• o standardima njihovog izvodjenja,
• o neophodnim znanjima i veštinama za njihovo izvodjenje,
• o posedovanim znanjima i veštinama zasnovano na rejilabilnim i
validnim procenama,
• o nivoima postignuća u izvršavanju zadataka ili njihovih delova
zasnovano na rejilabilnim i validnim procenama (Ibid.).
Svonsonovu matricu performanse odlikuje izrazita osetljivost i sposobnost
da pruži odgovore na postavljena pitanja, kao i da ukaže na moguće
intervencije na sva tri nivoa ispitivanja - individualnom, procesualnom i
organizacionom. Iz toga proizilazi njena dvostruka primenjivost:
1. kao dijagnostičko sredstvo utvrdjivanja problema koji se javljaju u
toku procesa rada,
23
2. kao instrument koji pruža konceputalni okvir kasifikovanja mogućih
obrazovnih intervencija (Alibabić, Ovesni, 2004).
Sam instrument konstruisan je kao matrica sastavljena iz 15 ćelija
dobijenih ukrštanjem varijabli performanse (misija/cilj, dizajn sistema,
kapacitet, motivacija, razvoj kadrova) i nivoa performanse (individualni,
procesualni, organizacioni). U okviru svake ćelije, artikulisana su
odgovarajuća pitanja (Ibid.). Matrica sa odgovarajućim pitanjima,
prikazana je u tabeli 1.
NIVOI REALIZACIJE
ORGANIZACIONI PROCESUALNI INDIVIDUALNI
MISIJA/CILJ
Da li misija/cilj organizacije odgovaraju
realnosti u pogledu ekonomskih, političkih i
kulturnih snaga?
Da li ciljevi procesa omogućavaju da se u organizaciji realizuju
organizacioni i individualni ciljevi?
Da li su profesionalne i individualne
misije/ciljevi zaposlenih kadrova kongruentne
sa misijom/ciljem organizacije?
DIZAJN SISTEMA
Da li organizacioni sistem poseduje
strukturu i politiku koja pomaže željenoj
realizaciji?
Da li je proces koncipiran tako da deluje kao sistem?
Da li kadrovi nailaze na prepreke u realizaciji
svojih radnih zadataka?
KAPACITET
Da li organizacija ima upravu, kapital i
infrastrukturu potrebnu za realizaciju misije/ciljeva?
Da li proces ima kapacite (kvantitativni,
kvalitativni i vremenski) za
realizaciju zadatka?
Da li kadrovi poseduju mentalne, fizičke i
emocionalne kapacitete za realizaciju zadataka?
MOTIVACIJA
Da li politika, kultura i sistem nagradjivanja podržavaju željenu
realizaciju?
Da li su za proces obezbedjeni informacije i kadrovi neophodni za njegovo ostvarivanje?
Da li kadrovi žele da obavljaju bilo koji
zadatak?
RAZVOJ KADROVA
Da li je organizacija obezbedila selekciju kadrova i kreirala
politiku i resurse za njihovo usavršavanje?
Da li tokom razvoja kadrova dolazi do promene zahteva i promena u samom
procesu?
Da li kadrovi imaju potrebna znanja,
veštine i iskustvo za obavljanje zadataka?
(Knowles, Holton, Swanson, 1989, preuzeto iz: Alibabić, Ovesni, 2004)
Tabela 1.
Ustanovljeni negativni odgovori na pomenuta pitanja detektuju potrebu za
adekvatnim obrazovnim intervencijama. Ove intervencije, sastoje se iz
konkretnih, unapred odredjenih andragoških aktivnosti s' obzirom na nivo
na kom se potreba, odnosno, negativan odgovor na pitanje iz matrice
javlja (Ibid). Za negativan odgovor na individualnom nivou ostvarenja,
preduzima se organizovanje opšte obrazovne aktivnosti. Ako se negativan
odgovor javi na procesualnom nivou ostvarenja, treba sprovesti
24
aktivnosti stručnog (profesionalnog) obrazovanja. Ukoliko se problem
detektuje na organizacijskom nivou, intervencija se sastoji u
organizovanju obrazovnih aktivnosti koje su vezane za sticanje znanja o
organizaciji. Navedene obrazovne aktivnosti na svakom nivou se mogu
sprovesti u skladu sa uočenom potrebom u vezi:
• misije/cilja organizacije,
• dizajna sistema organizacije,
• kapaciteta organizacije,
• motivacije,
• razvoja kadrova u užem smislu (Ovesni, 2007).
Svonsonov model se u praksi pokazao kao veoma efikasan i fleksibilan, pa
samim tim i vrlo prigodan za ispitivanje obrazovnih potreba u savremenim
organizacijama. Njegova konstrukcija je takva da u velikoj meri uspeva da
isprati dinamiku savremenog sveta rada. Primena ovog modela ne
iscrpljuje ni materijalne, ni kadrovske resurse, a sam proces primene ne
zahteva veliki utrošak vremena (Alibabić, Ovesni, 2004).
Još jedan, u praksi široko primenjivan, savremeni andragoški model
utvrdjivanja obrazovnih potreba je baterija instrumenata razvijena od
strane grupe praktičara U.S. Department of Energy, Carlsbad Aria Office i
Westinghouse Electric na čelu sa Bil Kilijem (Bill Keeley) (prema: Ibid.).
Ovaj model se zasniva na kompilaciji instrumenata konstruisanih tako da
sa velikom preciznošću detektuju postojanje potreba za andragoškim
obrazovnim intervencijama u odredjenom aspektu funkcionisanja
organizacije. Svaki od instrumenata ispituje obrazovne potrebe u
odredjenom segmentu organizacione strukture, a mogu biti korišćeni
zajedno ili pojedinačno. Instrumenti od kojih je baterija instrumenata
sačinjena su:
1) GETNA - upitnik za odredjivanje opštih zajedničkih obrazovnih
potreba;
2) WOBRIC - instrument za merenje činilaca koji ometaju efektivnu
radnu performansu;
3) LEADNA - instrument za utvrdjivanje obrazovnih poteba uprave koji
popunjava odabrana grupa zaposlenih;
25
4) MTDNA - instrument za utvrdjivanje obrazovnih potreba uprave, koji
popunjavaju svi članovi uprave;
5) IDNA - instrument za utvrdjivanje obrazovnih potreba instruktora i
nastavnika u organizaciji;
6) TELSA - instrument za sistematsko praćenje potreba andragoških
kadrova u organizaciji;
7) WUTNA - instrument kojim se ispituju teškoće, značaj i frekvencija
korišćenja WWW-a (World Wide Web) u okviru rada (Ibid).
Ovoj osnovnoj listi instrumenata, u skladu sa potrebom, mogu se pridodati
i:
o TOTEM – instrument za merenje transfera znanja stečenog
obrazovnim programima na proces rada,
o TrainSat – instrument za identifikovanje snaga i slabosti
obrazovnih programa,
o HR Partnership Profile – instrument za pozicioniranje
andragoškog rada na razvoju kadrova (od administrativnog do
strateškog modela).
Svi pomenuti instrumenti su koncipirani tako da njihova primena ne
zahteva puno vremena, obrada dobijenih podataka je relativno
jednostavna, a sama konstrukcija instrumenata ostavlja prostor za izvesna
prilagodjavanja i modifikacije u zavisnosti od potreba istraživača i situacije
u kojoj se primenjuju (Ibid.).
Pored navedenih modela koji su konstruisani pre svega, da
detektuju i konkretizuju prisustvo obrazovnih potreba na organizacionom
nivou, u praksi se uspešno mogu primeniti i neki od modela zasnovanih na
ispitivanju individualnih obrazovnih potreba. Jedan od poznatijih modela
ovog tipa je Kafarelina Matrica odlučivanja o alternativnim
obrazovnim intervencijama bazirana na prethodnom znanju i
sposobnostima. (Caffarella, 2002, prema: Ovesni, 2009). Kafarelin model
se zasniva na opisivanju znanja i sposobnosti grupe s' obzirom na sledeća
dva pitanja:
• Da li pojedinac ili grupa poseduju znanja ili/i veštine koje su
neophodne za realizaciju odredjenih radnih zadataka?
26
• Da li pojedinac ili grupa razumeju šta se od njih očekuje u pogledu
radnih zadataka?
Negativan odgovor na oba postavljena pitanja predstavlja indikator
neophodnosti primene specifičnog obrazovnog programa. Ukoliko je samo
jedan od odgovora negativan, naredni korak se sastoji u primeni serijala
pitanja čiji odgovori, u zavisnosti od toga da li su pozitivni ili negativni,
usmeravaju pravac aktivnosti koje će se dalje sprovoditi (Ibid.).
Prvo pitanje koje se postavlja je: ''Da li su pojedinac ili grupa ikada
korektno obavili radni zadatak?'' Negativan odgovor na ovo pitanje ukazuje
na potrebu da se obezbedi obrazovni program sačinjen tako da
zaposlenima pruži neophodna znanja i veštine kako bi oni bili u stanju da
zadatke obavljaju korektno.
Ukoliko je odgovor na postavljeno pitanje bio pozitivan, postavlja se
naredno pitanje koje glasi: ''Da li pojedinac ili grupa imaju dovoljno
iskustva za obavljanje radnih zadataka?'' Ako je odgovor na ovo pitanje
negativan, andragoška intervencija koja iz toga proističe je organizovanje
takvih aktivnosti koje bi zaposlenima omogućile uvežbavanje procedure
izvodjenja radnih zadataka.
Ukoliko je dobijeni odgovor pozitivan, naredno pitanje na koje se
traži odgovor je: ''Da li grupa ili pojedinci sami odlučuju da ne obavljaju
radne zadatke ili ih u tome blokira neki drugi faktor?'' Ako dobijeni odgovor
ukazuje na to da uzrok problema leži u samoj volji pojedinca ili grupe,
rešavanje problema zahteva primenu alternativnih intervencija umesto
obrazovnog programa.
Ukoliko se iz odgovora zaključi da postoje pojedinci koji blokiraju
kolektiv zbog nedovoljnog znanja ili sposobnosti, rešenje se pronalazi u
njihovom identifikovanju i uključenju u adekvatni obrazovni program, ili se
odredjuju druge alternativne intervencije (Ibid.).
Na jednom sličnom principu je zasnovan i model koji su razvili
Ramler i Brač (Rummler, Brache), a čiji je naziv ''Kvadrant za analizu
performanse'' (Performance Analysis Quadrant) (Ovesni, 2009). Model je
zasnovan na stavu da je nivo performanse u direktnoj zavisnosti od nivoa
znanja i motivisanosti zaposlenih. Primena ovog modela se bazira se na
postavljanju ključnih pitanja i primeni odgovarajućih intervencija u
27
zavisnosti od dobijenih odgovora (Ibid.). Pvo pitanje treba da identifikuje
prisutnost, odnosno nedostatak adekvatnog nivoa znanja i sposobnosti za
obavljanje posla, dok drugo, ukazuje na nivo motivisanosti zaposlenih za
obavljanje radnih zadataka u okviru svog posla. Ključna pitanja koja se
ovom prilikom postavljaju formulisana su na sledeći način:
• Da li zaposleni ima adekvatna znanja za obavljanje posla? i
• Da li zaposleni ima odgovarajući stav (želju) da obavlja posao?
Na osnovu dobijenih odgovora zaposleni se ''smeštaju'' u jedan od četiri
kvadranta (slika br.1), koji predstavljaju svojevrsni dijagnostički ''okvir''
problema i mogućih intervencija. Odgovori se rangiraju numeričkom
skalom od 1 do 10, pri čemu, najviši skor predstavlja pozitivan odgovor na
postavljeno pitanje, a najniži (1), negativan (Ibid.).
Svaki od četri kvadranta se odnosi na jednu od 4 oblasti u kojima se
problem može javiti:
Kvadrant A MOTIVACIJA
Kvadrant B RESURSI
Kvadrant C SELEKCIJA
Kvadrant D UČENJE
Slika br.1
28
Zaposleni čiji je skor, na primer, na prvo postavljeno pitanje u
rasponu od 6 do 10, a skor na drugom pitanju manji od 6, pripada
kvadrantu A, što nam ukazuje na posedovanje odgovarajućeg nivoa
znanja za obavljanje posla, ali i postojanje niskog nivoa motivisanosti
odnosno, neodgovarajućeg stava prema obavljanju posla. Iz ovoga
proizilazi da se postojeći problem može klasifikovati kao motivacioni, pa bi
i odgovarajuća intervencija bila usmerena na korigovanje stava/želje
adekvatnim merama za podizanje motivacije zaposlenih (Ibid.).
Na sličan način, kod zaposlenih lica čiji skor pripada kvadrantu B,
koji se odnosi na resurse, zaključujemo da je problem uzrokovan
nedostatakom resursa, vremena, potrebom za poboljšanjem procesa i
slično tome, iz čega proizilazi da bi adekvatna intervencija bila usmerena
na korigovanje ovih uslova.
Ukoliko skor zaposlenog pripada kvadrantu C, što označava da
zaposleni ne poseduje ni adekavatan nivo znanja za obavljanje posla, niti
odgovarajući stav (želju) prema poslu, uočeni problem se dovodi u vezu sa
selekcijom ili sa promocijom zaposlenih, iz čega proističe neophodnost
odgovarajuće revizije.
Kada skor zaposlenog pripada kvadrantu D, što označava situaciju
u kojoj zaposleni ima odgovarajući stav (želju) da obavlja posao ali nema
zahtevana ili adekvatna znanja za njegovo obavljanje, potencijalno rešenje
problema može se ponuditi u vidu organizovanja dodatne obuke ili
profesionalnog usavršavanja (Rummler, Brache, 1990, u: Ovesni, 2009;
Clark, 2004).
1.7. Smisao i značaj istraživačkih poduhvata na polju istraživanja
obrazovnih potreba u organizaciji
Organizovanje i sprovodjenje istraživačkih projekata unutar
organizacije sa ciljem da se dobije sveobuhvatna procena o potrebama za
dodatnom obukom zaposlenih i ekonomičnijoj preraspodeli resursa,
svakako je složen i veoma zahtevan zadatak. To je posebno slučaj kada se
radi o velikim organizacijama čije su organizacione jedinice na različitim
29
lokacijama u zemlji, i koje obuhvataju veliki broj zaposlenih. Medjutim,
značaj sprovodjenja ovakvih aktivnosti je višestruk. Informacije
prikupljene istraživanjima doprinose:
• odabiru novih, adekvatnijih strategija ili korigovanju postojećih,
• racionalizaciji potrošnje materijalnih i/ili ljudskih resursa, i
• poboljšanju kvaliteta usluge ili proizvoda.
Kao primer jednog ovakvog istraživanja, poslužiće nam iskustvo
Konklina (Conklin) i saradnika sa Eksteze Državnog Univerziteta u Ohaju
(Ohio State University Extension). Polazeći od činjenice da se savremeni
svet ubrzano menja, efekat zastarevanja znanja, danas više nego ikada
nameće potrebu za kontinuiranim ulaganjem u intelektualni kapital, a to se
naročito odnosi na organizacije čiji je osnovni domen delatnosti u sferi
obrazovanja i nauke, kao što je to slučaj sa univerzitetima. U tom
kontekstu, jedan od osnovnih izazova sa kojim se organizacija u 21.veku
suočava, je neophodnost da bude u stanju da kontinuirano razvija i ulaže u
kapacitete svojih zaposlenih (Conklin et al, 2002).
Ekstenza Državnog Univerziteta u Ohaju predstavlja jednu od
najvećih institucija neformalnog obrazovanja na svetu. Rad ove institucije
je zasnovan na ideji o unapredjenju kvaliteta života pojedinaca i lokalne
zajednice putem edukacije za implementaciju najsavremenijih naučnih
saznanja i dostignuća u svakodevnom životu i radu. U radni domen ove
institucije, izmedju ostalog, spada programiranje, organizovanje,
sprovodjenje i evaluacija edukativnih programa namenjenih širokoj
populaciji mladih i odraslih. Širokim opsegom programske ponude
obuhvaćeni su različiti sadržaji iz oblasti agrikulture, poslovanja, razvijanja
zajednice, zaštite životne sredine, unapredjenja porodičnog života, brige o
zdravlju, prostornog uredjenja i edukacije mladih. Pored pomenutih
aktivnosti, pojedini ogranci Eksenze su zaduženi za programiranje,
organizovanje i sprovodjenje in-service training programa koji su
namenjeni kontinuiranoj edukaciji zaposlenih u ovoj instituciji (Ibid.). In-
service programi, koncipiraju se tako da zadovolje obrazovne potrebe koje
proističu iz neposrednog radnog procesa. Znanja i veštine koje se razvijaju
i stiču putem in-service training-a, dirketno su povezane sa procesom rada
i konkretnom profesijom polaznika. U tom pogledu, in-service training
30
predstavlja izuzetno značajnu komponentu profesionalnog razvoja
zaposlenih (Ibid.).
Programiranje sadržaja i uspešnost sprovodjenja in-servis training-a
se u najvećoj meri oslanja na utvrdjene obrazovne potrebe zaposlenih,
s'toga je koordinacija obrazovnih aktivnosti i praćenja aktuelnih obrazovnih
potreba imperativ.
Istaživanje Minsmojera i Kelsija (Mincemoyer, Kelsey), sprovedeno
1999. godine na Univerzitetskoj kooperativnoj ekstenzi u Pensilvaniji
(Pennsylvania State University's Extension), ukazalo je na značajne
probleme vezane za participaciju zaposlenih u ovim programima. Drugim
rečima, kod zaposlenih je uočena tendencija da iako imaju mogućnost
učešća u in-service training programu, iz odredjenih razloga se ipak
opredeljuju za neučestvovanje (Mincemoyer, Kelsey, 1999, prema: Ibid.).
Medju uočenim razlozima neučestvovanja, značajan procenat se ticao
samih sadržaja ponudjenih in-service training-a. Selekcija i programiranje
ovih programa se najvećim delom vrši na osnovu preporuka specijalista sa
Okružne i Državne Ekstenze (District and State Extension), čiji je zadatak u
domenu praćenja aktuelnih obrazovnih potreba svojih ogranaka širom
zemlje i pružanje servisa njihovog zadovoljavanja na nivou celokupnog
sistema (Ibid.). Rezultati pomenutog istraživanja su jasno ukazali na
postojanje izrazite neuskladjenosti izmedju stvarnih potreba
univerzitetskog osoblja i ponudjenih obuka.
Pošavši od ovih rezultata, istraživači sa Ekstenze Državnog
Univerziteta u Ohaju, projektovali su i pokrenuli istraživanje sa namerom
da se ispitaju:
• faktori negativnog uticaja na učešće zaposlenih u mogućnostima
koje in-service training pruža
• prepreke sa kojima se koordinatori programa profesionalnog razvoja
suočavaju, i kakav im je vid podrške potreban,
• potrebe za profesionalnim razvojem kod programskog personala i
personala podrške, a u vezi tehničkih znanja i veština vezanih za
sam proces (Conklin et al, 2003).
Israživački projekat je bio koncipiran kao deskriptivo-korelaciona,
četvorodelna studija koja je obuhatila ispitivanje obrazovnih potreba aktera
uključenih u celokupni proces programiranja, organizovanja, realizacije i
31
evaluacije in-service training programa na Ekstenzi Državnog Univerziteta
u Ohaju (Ibid.). Formirane su 4 grupe ispitanika, sačinjene od lica različitih
zaduženja i odgovornosti u okviru institucije:
• 200 koordinatora angažovanih na kreiranju i razvoju in-service
training programa,
• 1400 zaposlenih na Ohajo Univerzitetu koji su ujedno i potencijalni
korisnici in-service programa,
• 800 lica različitih zaduženja i pozicija u okviru same realizacije in-
service programa,
• 628 lica uključenih u proces realizacije u svojstvu pomoćnika i
saradnika.
Instrumentarijum koji je korišćen u istraživanja je obuhvatao različite
upitnike posebno konstruisane za ovo istraživanje, anketne listove,
posebno modifikovan instrument GETNA i testove za utvrdjivanje nivoa
kompetencija ispitanika. Za svaku ispitaničku grupu korišćeni su zasebni
instrumenti koji su dostavljani elektonskim putem. Rezultati istraživanja su
doveli do značajnih zaključaka. Kao četri najizraženije prepreke participaciji
u in-service programima javljaju se:
• teškoće da se izdvoji vreme za pohadjanje in-service training-a
usled opterećenosti svakodnevnim radnim dužnostima,
• poklapanje tremina in-service obuke sa drugim obavezama,
• ponudjeni in-service programi su od strane potencijalnih korisnika
procenjeni kao irelevantni za poslao koji obavljaju,
• prevelika udaljenost lokacija gde se in-service training organizuje,
što zahteva da se previše vremena utroši na putovanje (Ibid.).
Ustanovljene barijere sa kojima se koordinatori suočavaju u radu su:
• nadmetanje za auditorijumom,
• niska posećenost,
• neodgovarajuće prostorije,
• prevelika odgovornost,
• previsoki troškovi za angažovanja spoljnih saradnika (Ibid.).
Na osnovu rezultata ispitivanja, uočeno je da je najzastupljenija
metoda izvodjenja in-service training-a kontaktom licem u lice (face to
32
face), što je po mišljenju najvećeg broja ispitanika ujedno i najprihvatljiviji
način. Najveći broj ispitanika (90%) je medjutim, izrazio spremnost i za
učešće u in-service training-u organizovanom metodama učenja na daljinu.
Sa druge strane, kako istraživanje pokazuje, vrlo mali broj organizatora
(22%) koriste ovaj oblik. Ovi podaci doveli su do nekoliko značajnih
zaključaka. Pre svega, potrebno je podstaći koordinatore na korišćenje
različitih metoda organizovanja i sprovodjenja in-service traininga (Ibid.).
Ovakvi podsticaji bi mogli imati svoju konkretizaciju u vidu organizovanja
obuka za koordinatore sa ciljem da se kod njih razvije veća kreativnost u
radu. Takodje, startni fondovi (start-up funds) bi mogli biti upotrebljeni za
razvoj i implementaciju in-service programa pomoću metode učenja na
daljinu. Ako se uzme u obzir da su najveći troškovi organzovanja in-service
training-a vezani za samu organizaciju dešavanja, uvodjenjem novih
pristupa, mogu se ostvariti značajne uštede. U tom pogledu, organizovanje
in-service programa putem metoda učenja na daljinu ili organizovanja
obuka na lokacijama koje više pogoduju korisnicima nego predavačima,
predstavljaju vid miminizacije troškova. Istraživanje je takodje pokazalo
da, iako su obrazovne potrebe ličnog i profesionalnog razvoja procenjene
kao najpotrebnije, zaposleni su pohadjali u proseku 6 dana in-service
training-a vezanog za razvoj tehničkog znanja i veština, a samo jedan dan
obuke vezane za razvoj ličnih sposobnosti. Utvrdjeno je da
zainteresovanost za razvoj sposobnosti (process skills) postoji, medjutim,
zaposleni ne pristupaju ovim obukama, jer usled opterećenosti radnim
zadacima, zapostavljaju ovaj značajan deo svojih obrazovnih potreba.
Zaposlene bi trebalo ohrabriti da učestvuju u in-service training
programima za razvoj sposobnosti. Fokus organizacije bi trebao da bude
usmeren na razvijanje i implemetaciju kreativnih pristupa razvoja
sposobnosti u okviru programa profesionalnog razvoja (Ibid.). Budući da
evaluacije igra značajnu ulogu kada su ovakvi programi u pitanju,
organizacija bi trebalo da podstiče razvoj standardizovanih evaluativnih
instrumenata koji u prvi plan ističu postignute promene u znanju,
stavovima, veštinama, aspiracijama, iskustvu i konačne ishode obrazovnih
aktivnosti. Primena takvih instrumenta koji su lako prilagodljivi potrebama
svakog pojedinačnog in-service programa, može biti od značajne koristi
(Ibid.).
33
Prikazano istraživanje je imalo za cilj da pokaže način na koji
sprovedena istraživanja u organizaciji pružaju osnovu po kojoj se vrši
usmeravanje daljih aktivnosti u pravcu pronalaženja boljih rešenja za
uočene probleme. Rezultati istraživanja sprovedenih u organizaciji
predstavljaju solidnu osnovu za logičko promišljanje odgovarajućih
alternativa i izmenu rutina koje su se pokazale kao nefunkcionalne. U tom
kontekstu, sprovodjenje ovakvih ativnosti u organizaciji, predstavlja temelj
strateškog organizovanja upravo na taj način što omogućava
racionalizaciju potrošnje materijalnih i ljudskih resursa. Minimizacija
slabosti predstavlja svojevrsno sredstvo adaptacije organizacije na
promene (Alibabić, Ovesni, 2004). Prikupljene informacije i odluke
zasnovane na njima, igraju značajnu ulogu za dostizanje optimalnog nivoa
funkcionisanja organizacionih delova i celine.
Da li će pokretački motivi ovakvih istraživanja biti manifestovani
problemi u funkcionisanju, ili će pak istraživanja biti sprovedena kao deo
redovnog praćenja situacije i tendencija usmerenih na razvoj organizacije,
zavisi uglavnom od inicijativnosti onih koji odlučuju i mogućnosti samih
organizacija.
1.8. Internet i World Wide Web
Nastanak Interneta se vezuje za 1962. godinu i pojavu prvih
razmatranja o mogućnosti povezivanja većeg broja računara i uzajame,
decentralizovane komunikacije medju njihovim korisnicima (Štambuk,
2005). Autor ove ideje je bio američki naučnik iz oblasti računarstva
Liklajder (Licklider), jedan od učesnika projekta ARPA sprovedenog od
strane Agencije za napredna istraživanja američkog Ministarstva odbrane -
DARPA1 (Ibid.). Projekat pod nazivom ARPA se zasnivao na ideji o
formiranju decentralizovane računarsko-komunikacijske mreže (ARPAnet)
koja bi predstavljala alternativni način prenošenja i čuvanja podataka
1 skraćeno od: Defense Advanced Research Projects Agency
34
važnih za bezbednost SAD-a u vanrednim situacijama. U višegodišnjoj
razradi projekta ARPANET, učestvovalo je više američkih univerziteta, kao i
veliki broj istraživača. Univerziteti koji su prvobitno bili uključeni u projekat
su: Kalifornijski Univerzitet u Los Andjelesu – UCLA (University of
California, Los Angeles ), Stanford institut (Stanford Research Institute),
Kalifornijski univerzitet u Santa Barbari (University of California at Santa
Barbara), i Univerzitet u Juti (University of Utah). U oktobru 1969. godine,
obavljen je i prvi uspešni transfer poruke na mreži sačinjenoj od četri
grupe računara u pomenutim istraživačkim centrima (Ibid.). Razvoj
projekta se zasnivao na višegodišnjem intezivnom radu timova stručnjaka
angažovanih na složenim pitanjima razvoja sistema i Internet aplikacija
(Ibid.). Uspostavljanjem i razvojem sistema adresiranja računara pod
nazivom TCP/IP protokol, stečeni su uslovi za je razvitak prvobitne
ARPANET mreže u Internet kakav danas poznajemo. Eksponencijalni rast
broja korisnika Interneta, kao i razvoj računarskih tehnologija, učinio je
Internet veoma specifičanim medijem na kom počiva globalni razvoj
informacionih tehnologija.
Pojmovi Internet i World Wide Web se u svakodnevnom govoru
često koriste kao sinonimi, medjutim, postoji značajna razlika izmedju
Interneta i World Wide Web-a. Dok je Internet globalni sistem umreženih
računara, World Wide Web ili skraćeno Web, je servis koji funkcioniše na
Internetu (Ibid.). World Wide Web je složeni multimedijalni sistem
organizovanih dokumenta i izvora zasnovan na hipertekstu (HTML-u1) i
URL2 adresama, kojim je omogućeno jednostavno pristupanje željenim
informacijama na Internetu. Drugim rečima, WWW je servis na Intenetu
koji funkcioniše na principu klijent – server veze, i omogućava
pregledavanje, objavljivanje i pretraživanje sadržaja koji mogu biti u formi
teksta, slika, animacija, zvuka i videa (Ibid.). Preteča današnjeneg Web-a
je kreirana u novembru 1990. godine zahvaljujući radu britanskog
naučnika Breners-Lia (Berners-Lee) sa CERN-a3, u okviru projekta čiji je
cilj bio da se obezbedi sredstvo namenjeno olakšanoj razmeni podataka
medju naučnim institucijama. Primena Web-a se vremenom menjala. U
1 skraćeno od: Hyper Text Markup Language 2 skraćeno od: Uniform Resource Locator 3 European Organization for Nuclear Research
35
početku bio korišćen od strane univerziteta, da bi se ubrzo njegova
primena proširila na industriju. Sa pojavom ''user friendly''1 pretraživača
postaje, pored elektronske pošte, jedan od najpopularnijih servisa na
Internetu čime dobija široku primenu u najrazličitije svrhe. U savremenom
dobu, Web igra značajnu ulogu u sferi rada i obrazovanja, ali i korišćenja
slobodnog vremena (Ibid.).
Pristupanje sadržajima na Web-u se odvija kao proces odredjenog
broja radnji, od kojih se nekolicina odvija bez neophodnosti učešća, umeća
ili pak, znanja korisnika. Sadržaji na Web-u su organizovani i povezani
putem hiperlinkova (hyperlinks), koji upućuju na druge stranice ili sadržaje
na Web-u. Takvi sadržaji mogu biti različiti podaci dostupni za skidanje
(download), slike, tekstualni dokumenti, audio i/ili video sadržaji i slično.
Hiperlinkovi ili jednostavno linkovi, omogućavaju navigaciju i kretanje
Web-om. To Web čini visoko-funkcionalnom kolekcijom najrazličitijih izvora
koji se mogu nalaziti na jednom ili većem broju servera, udaljenih
medjusobno hiljadama kilometara. Web sajt (Website) predstavlja
povezanu grupu web strana (Web page) u funkcionalnu celinu. Web
stranama se pristupa preko web browser-a. U današnje vreme postoji više
različitih Web Browser-a, odnosno pretraživača, a medju najpoznatiji su:
Internet Explorer, Mozilla, Opera, Google Chrome, Netscape itd.
Korišćenje Interneta i Web-a zahteva poznavanje odredjenih pravila
njegovog funkcionisanja, kao i odredjeni nivo znanja iz oblasti primene
računara. Za efektivnu upotrebu Web-a, neizbežno je poznavanje
odredjenih pojmova i funkcija koje objedinjava. U tom kontekstu, primena
informacionih tehnologija u društvu, dovela je do javljanja niza potpuno
novih potreba na području obrazovanja i zahteva za ovladanošću jednom
potpuno novom pismenošću - informatičkom pismenošću.
1.9. Društveni značaj primene savremenih tehnologija i razvoj
koncepta medijske pismenosti
Sa stanovišta društvenih nauka je izuzetno je važno razumevanje
uloge Interneta u procesima razvoja ljudskog društva. Internet u svojoj
1 pojam ''user friendly'' u ovom kontekstu označava pretraživače koji pružaju audio-vizuelnu prezentaciju prilagodjenu potrebama korisnika
36
suštini je stvar dogovora, koncenzusa i definisanja (Milovanović, 2002).
Njegova decentralizovana priroda i zasnovanost na opšte prihvaćenom
kodu, omogućili su da se razvoj Interneta kreće u pravcu njegove
sveprisutnosti i univerzalnosti, dok sa druge strane, ovaj razvoj ima
značajne implikacije na savremene društvene tokove i pojavu efekata
globalizacije. U tom smislu, Internet istovremeno predstavlja i uzročni
faktor, i posledicu globalizacije (Ibid.).
Na području obrazovanja odraslih, Internet kakav jeste, dobija jedan
specifičan značaj. Kao visoko funkcionalni medij prenošenja sadržaja,
Internet je prouzrokovao izmene u oblicima obrazovanja odraslih ali i
omogućio javljanje niza alternativih pristupa procesu doživotnog
obrazovanja i učenja (Ovesni, 2001). Na izvestan način, Internet se može
posmatrati kao sredstvo ublažavanja jaza izmedju formalnog i neformalnog
odnosno, institucionalnog i ne institucionalnog obrazovanja odraslih, gde
proces učenja, koji je ranije bio razmatran kao proces prenošenja znanja,
poprima oblik pojedinačnih setova samousmerenih aktivnosti učenja
orijentisanih na pojednica koji ih preduzima (Ibid.). Sa druge strane, kako
Ovesni ističe, ''digitalna revolucija izazvala je re-evaluaciju koncepta
pismenosti, uloge edukatora odraslih, aktivnosti učenja, a takodje
proizvela i bujicu informacija, šireći jaz medju akterima učenja u
razvijenim i nerazvijenim zemljama'' (Ovesni, 2000). U tom kontekstu,
implementacija informacionih tehnologija u sferi vaspitanja i obrazovanja
odraslih čiji je osnovni zadatak promovisanje promena u društvu,
operacionalizovano izraženih kao ''razvoj autonomije, fleksibilnosti ,
slobode i nezavisnosti ličnosti i razvoja kritičkog mišljenja i kritičkih
stavova prema socijalnoj realnosti'' (Popović, 2000, u: Ibid.), balansira
izmedu ovih mogućnosti i njihove potpune negacije, uobličene u fenomenu
alijenacije i ugnjetavanja (Ibid.). Uvodjenje digitalnih tehnologija u sferu
obrazovanja odraslih praćeno je nizom zahteva za prilagodjavanjem i
emancipacijom nerazvijenih društava prema modelu razvijenih društava,
medjutim, ukoliko planiranje ovakvih aktivnosti nije zasnovano na
demokratskoj i pluralističkoj osnovi, kako Ovesni upozorava, ovaj proces
rezultovaće stvaranjem mogućnosti za pojavu jedne vrste potčinjavanja i
otudjenja, i dovesti do napuštanja kritičkog razumevanja demokratske i
socijalne realnosti, što je u suprotnosti sa jedinstvenim ciljem obrazovanja
37
i učenja odraslih (Ibid.). Po mišljenju autorke, putem pažljivog
razrešavanja teorijskih i praktičnih problema u ovoj oblasti, i vršenjem
vertikalnih i horizontalnih planiranja, moguće je izbeći zamku podubljenja
jaza izmedju razvijenih i nerazvijenih zemalja, otudjenja i potčinjenosti
(Ibid.). U tom kontekstu, jedan od značajnih zahteva predstavlja javljanje
potrebe za novom sposobnošću upotrebe i primene savremenih
informacionih tehnologija. Ova nova sposobnost izražena je u konceptu
''informatičke pismenosti'', koja iako preusko, vrlo često se odredjuje kao
''nova masovna pismenost informacijskog društva koja se postiže
sticanjem psihomotornih veština neophodnih za rad na kompijuteru,
poznavanjem principa funkcionisanja hardvera i softvera, najvažnijih
načina primene kompijutera i njihovih društvenih implikacija, kao i
odredjenih stavova o korišćenju kompijutera'' (Bostock, Seifert, 1986, u:
Ovesni, 2001). Napori uloženi u preoblikovanje školskog obrazovanja sa
ciljem da se u obrazovnim programima obuhvate i znanja koja bi u skladu
sa ponudjenom definicijom razvili informatičku pismenost, nisu bili u stanju
da isprate tempo zastarevanja znanja u ovoj oblasti (Ibid.). Jednostavno
uvodjenje informatike u školama se pokazalo kao neadekvatan pristup
razvijanju složenih veština i sposobnosti koje su neophodne za efikasnu i
aktivnu participaciju u savremenom svetu. Potencijalno rešenje se uočava
u razvoju koncepcije ''medijske pismenosti'', čija je suština u učenju o
medijima putem medija (Ibid.). U tom kontekstu, razvila su se tri osnovna
pristupa konceptu medijske pismenosti (Ovesni, Samurović, 2000).
Prvi pristup medijsku pismenost razmatra kao sposobnost
razumevanja, korišćenja i evaluacije komunikacije pri čemu se ističe
neophodnost učenja o samim medijima. Ovakvo učenje se ostvaruje
kroz pristupanje, analiziranje, evaluaciju i produkovanje komunikacija u
raznovrsnim formama (Ibid.). Rečima ovih autora, koncept medijske
pismenosti kojim se promoviše učenje o medijima je posledica
''dominantnog uticaja medija na politički i kulturni život, medijacije svih
posrednih iskustava, medijske ponude gotovih modela vrednosti i
ponašanja, uticaja koje mediji vrše na nas na planu nesvesnog, ali i
povećanog zadovoljstva koje pruža znanje o medijima, kao i mogućnosti
aktivizacije odnosa prema medijima kroz njihovo razumevanje'' (Ibid.).
38
Drugi pristup definisanju medijske pismenosti se, pored učenja o
samim medijima, odnosi i na učenje pomoću medija, koje doprinosi
razvoju demokratičnosti društva (Ibid.). Medijska pismenost shvaćena na
taj način, odnosi se na sposobnost čitanja i pisanja, govora i slušanja,
pristupa novim tehnologijama, sposobnost kritičkog posmatranja, kao i
stvaranja sopstvenih poruka korišćenjem raznovrsnih tehnoloških
dostignuća (Ibid.). Medjutim, kako pomenuti autori ističu, poznavanje ovih
veština, ne mora nužno dovesti do sticanja sposobnosti kritičkog mišljenja,
mada zbog svoje neraskidive povezanosti sa obrazovanjem odraslih,
svakako vodi jednom širem, demokratičnijem poimanju sebe i sopstvenog
okruženja (Ibid.).
Treći pristup konceptu medijske - kompjuterske pismenosti je dosta
pojednostavljen i razmatra je kao novu, masovnu pismenost
informacijskog društva ''koja se postiže sticanjem psiho-motornih veština
neophodnih za rad na kompjuteru'' (Ibidem). Ovakvo sagledavanje
koncepta medijske pismenostu je u suprotstavljenom odnosu sa suštinom
obrazovanja odraslih, jer ističe značaj informalnog obrazovanja odraslih
kao suprotnost kontinuiranom obrazovanju. Proces sticanja kompjuterske
pismenosti se posmatra kao vid slučajnog, fragmentarnog, povremenog
učenja pri čemu su mogućnosti učenja odraslih ograničene (Ibid.).
Po mišljenju autora, samo prvi pristup konceptu medijske pismenosti
(učenje o medijima putem medija), zaista otvara mogućnost za aktivno
učešće u svetu savremene realnosti, i pruža mogućnost sagledavanja
učešća medija u kreiranju stavova i vrednosti, te preoblikovanja društvene
stvarnosti. (Ibid.). Činjenica je ipak, da je osnovni preduslov medijske
pismenosti, neophodnost ispunjenosti uslova da je stečena bazična
pismenost (u smislu elementarne alfabetsko- jezičke i matematičke
pismenosti), ali i znanja engleskog jezika, pa se postavlja pitanje: ''da li se
medijskom pismenošću otvara prostor za produbljavanje jaza izmedju
razvijenih i nerazvijenih zemalja?''(Ibid.). Sa pozicije andragogije kao
nauke, potencijalno rešenje pomenute problematike razmatra se u svetlu
adekvatnog pripremanja andragoških kadrova, čiji bi rad bio usmeren na
realizaciju visoko demokratičnih ideala oličenih u ideji pružanja,
pojedincima iz nerazvijenih, i društava u razvoju, mogućnosti aktivnog
učešća u javnom životu, osposobljavanja za rad, profesionalnog
39
usavršavanja, bolje zarade i aktivnog korišćenja slobodnog vremena
(Ibid.). Primena informacionih tehnologija, u bilo kom aspektu društvenog
funkcionisanja, dobija svoj smisao tek kroz aktivnost pojedinca i efekte koji
se tim aktivnostima ostvaruju. Zato je od krucijelnog značaja rad na
iskorenjivanju bazične nepismenosti i opštem podizanju nivoa znanja,
sposobnosti i veština pojedinaca. Na praktičnom nivou, nephodan
preduslov ovakvom radu predstavlja ulaganje u razvoj andragoških
kadrova, koje putem adekvatne pripreme, kao i medijskim
opismenjavanjem i učenja engleskog jezika treba pripremiti (Ibid.). Ipak,
ovo predstavlja izuzetno složen zadatak, koji vrlo često, usled
neadekvatnih ljudskih resursa i skučenosti u finansijskom pogledu, dovodi
područje obrazovanja odraslih u nezavidnu poziciju, a društvo u poziciju u
kojoj se problem samo produbljuje bez mogućnosti njegovog
prevazilaženja i kretanja ka napretku. U tom kontekstu, kako Ovesni i
Samurović zaključuju, ''primena savremene digitalne tehnologije postaje
mač sa dve oštrice - sa jedne strane postaje sredstvo za "oslobadjanje", a
sa druge sredstvo suptilnog "ograničavanja"'' (Ibid.).
1.10. Nova uloga znanja u savremenom društvu
Jedna od osnovnih odlika savremenog društva je njegova ubrzana
promenljivost. Ova promenljivost se uočava u svim aspektima društvenog
organizovanja i funkcionisanja. Ubrzani tehnološki razvoj, praćen je
pojavom novih društvenih odnosa, izrazitim promenama u procesima rada,
ekonomskim razvojem naprednih društava, globalnim razvojem svesti i
složenim globalnim transformacijama društva uopšteno.
Još osamdesetih godina, Rihta (Rihta) uočava da se društvena
transformacija kreće u smeru kreiranja naučno zasnovane civilizacije
bazirane na uslugama, obrazovanju i kreativnim aktivnostima. Po
njegovom mišljenju, ova transformacija predstavlja posledicu naučno-
tehničkih promena koje proističu iz tehnološkog razvoja i uvećanog značaja
upotrebe kompijutera u proizvodnji (Rihta, 1977).
Toflerova predvidjanja o društvu budućnosti u kome je sistem
produkcije zasnovan na komunikaciji i mrežama podataka, ideja, simbola i
40
simboličkih sistema, velikom brzinom prerastaju u realnost (Toffler, 1990).
Kako je Tofler predvideo, proces transformacije u fazi ''trećeg talasa''
(Third Wave), oslanja se na izgradnju elektronske infrastrukture naprednih
ekonomija. Takva elektronska infrastruktura zasnovana je na šest osnovnih
principa: interaktivnost, konvertibilnost, pokretljivost, konektivnost,
sveprisutnost i globalizovanost. Ovi principi, kombinovani zajedno, u
potpunosti menjaju sliku sveta, ne samo u smislu primene novih
komunikacionih tehnologija, već i sam način mišljenja, samosagledavanja,
gledanja na svet, pa sami tim i gledanja na politiku društva u kome živimo
(Ibid.). Za ekonomiju zasnovanu na znanju, osnovni problem više ne
predstavlja preraspodela bogatstva, već informacija i medija koji ga
produkuju (Ibid.). U novom dobu, socijalna pravda za čoveka, zavisiće od
načina na koji se društvo odnosi prema obrazovanju, informacionim
tehnologijama i slobodi izražavanja. Obrazovanje budućnosti mora pružati
pojedincu neuporedivo više mogućnosti nego što je to bilo do sada (Ibid,
str. 436-447). Tofler ovu promenu smatra toliko revolucionarnom, da će
doći do potrebe za potpunim preispitivanjem svih dosadašnjih političkih
ideja.
Zaista, jedna od značajnih karakteristika ljudskog rada u
savremenom društvu je široka upotreba složenih tehnologija, s'toga nimalo
ne iznenadjuje stavljanje akcenta na značaj naučnog znanja i specifičnog
obrazovanja za procese društvene produkcije.
Poslednjih godina, uočava se izrazito jačanje ekonomija zasnovanih
na znanju. Pojmom ''ekonomija zasovana na znanju'' se označava sistem
produkcije i distribucije dobara i usluga u odredjenom regionu, zasnovan
direktno na upotrebi znanja i informacija (prema: OECD, 1996). Ovakav
razvoj, rezultat je globalne transformacije društva i sve većeg upliva
informacionih tehnologija u procese društvene produkcije. Globalni razvoj
nauke i tehnologije, i procesi ekonomsko-političkog udruživanju razvijenih
društava nesumnjivo vode ka jednoj potpuno novoj etapi društvenog
organizovanja. Ova nova etapa izražena je u konceptu ''informatičkog
društva'', koje se najčešće opisuje kao društvo u kom glavnu ekonomsku,
političku i društvenu ulogu igra stvaranje, distribucija, difuzija, upotreba
informacija (Ibid.). Informatičko ili informaciono društvo predstavlja
društvo budućnosti, ideal kome se teži, ''zvezdu vodilju'' nerazvijenih, i
41
zemalja u razvoju, u njihovoj borbi da se približe savremenim standardima,
privredjivanja, funkcionisanja i življenja uopšteno.
Pojam ''informatičko društvo'' se prvi put pojavljuje u literaturi na
engleskom jezku 1970. godine, u štampanoj formi predavanja japanskog
sociologa Masude (prema: Karvalics, 2007). Pri definisanju ovog pojma,
medju autorima su prisutne izrazite razlike i u pristupu, i u isticanju
njegovih bitnih karakteristika. Masuda odredjuje informatičko društvo kao
''novi tip društva u kom posedovanje informacija (a ne materijalnog
bogatstva), predstavlja pokretačku snagu njegove transformacije i razvoja
(...) i, u kom ljudska intelektualna kreativnost buja''1 (Ibid.). Potpuno
drugačiji je fokus u odredjenju Nezbita (Naisbitt), koji ističe da je
informatičko društvo ''ekonomska realnost'' a ne ''mentalna apstrakcija'' i
dodaje: ''usporeno širenje informacija prestaje (...) nove aktivnosti,
operacije i proizvodi postepeno izlaze na svetlost dana''2 (Ibid.).
Razvoj savremenih informacionih i komunikacionih tehnologija i trend
globalnog kretanja ka informatičkom društvu, nesumnjivo imaju značajne
implikacije na sferu obrazovanja. U današnje vreme, jedan od osnovnih
zahteva za zaposlene u savremenim organizacijama je solidan nivo
poznavanja rada na računaru i korišćenja Interneta i njegovih servisa.
Savićević ove trendove posmatra kao izazov postavljen pred andragošku
profesiju i ističe značaj pozitivnih iskustava prethodnih generacija, ali i
kritičkog promišljanja ovih iskustava, kao i neophodnost oslobadjanja od
''tradicionalnih stavova i percepcija učenja i obrazovanja odraslih''
(Savićević, 2006, str. 359.). Po mišljenju Savićevića, usled inertnosti
obrazovnih ustanova, obrazovanje, a posebno obrazovanje odraslih ne
može ostati onakvo kakvo je ranije bilo, zato se sve više pomera sa
obrazovnih ustanova ka kući, radnom mestu i drugim alternativnim
oblicima (Ibid.). On ukazuje na značaj kontrole znanja u kontekstu moći, i
podseća da mnoge zemlje zasnivaju svoju moć na znanju (Ibid.). Danas
gotovo sve razvijene zemlje u svojim planovima razvoja, u značajnoj meri
poklanjaju pažnju informatizaciji obrazovanja. Ovu činjenicu valja imati na
1 ''A new type of society, where the possession of information (and not material wealth) is the driving force behind its transformation and development […] (and where) human intellectual creativity flourishes.'' 2 ''The slow spread/dissemination of information ends […] new activities, operations and products gradually come to light.''
42
umu prilikom razmatranja problema u društvu i mogućnosti iznalaženja
solucija putem reorganizovanja obrazovanih sistema, jer kako Ovesni i
Samurović uočavaju ''potencijalno osavremenjavanje privrede u zavisnosti
je od mogućnosti primene digitalne tehnologije, odnosno od mogućnosti
medijskog opismenjavanje radno sposobne populacije'' (Ovesni,
Samurović, 2000). Ovi autori s'pravom podsećaju da umnožavanje
neadekvatno profesionalno pripremljene radne snage vodi daljem
produbljivanju siromaštva upravo zbog nemogućnosti primene savremenih
proizvodnih tehnologija, što se opet, na opštem planu, manifestuje kroz
siromaštvo nerazvijenog društva (Ibid.). Govoreći o procesima
reformisanja ''obrazovnog prostora'' u Srbiji, Alibabić navodi da pored
koncepta filozofije doživotnog učenja i obrazovanja, u konceptualne
okvire našeg obrazovnog sistema su uključena još ''dva koncepta vredna
pažnje - koncept društva učenja i koncept društva znanja'' (Alibabić,
2008, str.9). Po mišljenju Alibabićeve, ovakvi konceptualni okviri mogu
predstavljati dobru polazišnu osnovu (re)definisanja opštih obrazovnih
ciljeva, obrazovnih strategija i čitavog obrazovnog sistema u Srbiji
(Ibidem). Usvajanjem Bolonjske dekleracije u Evropi, precizirani su načini
povećanja efikasnosti studiranja, ujednačavanja programa srodnih
fakulteta i povećanja razmene informacija i nastavnika/studenata.
Uvodjenje ovih standarda u naš obrazovni sistem predstavlja značajan
korak ka integraciji Srbije u aktuelne Evropske tokove.
1.11. Organizacije u svetlu izmena nastalih uvodjenjem savremenih
tehnologija
Proces prelaska iz industrijskog u informatičko, odnosno, post-
industrijsko društvo, sa sobom nosi fundamentalne izmene koje imaju
značajne implikacije na sve aspekte ljudskog života, a posebno na svet
rada i obrazovanja. Porast učešća i značaja intelektualnog rada u
savremenoj društvenoj produkciji označava svojevrsnu intelektualizaciju
rada. Intelektualizacije rada, odnosno ''neprekidna progresija obrazovnih
zahteva sa stanovišta rada'' kako su je Samolovčev i Muradbegović odredili
pre više od trideset godina (Samolovčev, Muradbegović, 1979, str. 101), je
43
proces koji je dugo prisutan kroz istoriju, medjutim, poslednjih decenija
pod uticajem tehničko-tehnološkog razvoja i sve šireg upliva informacionih
tehnologija u procese društvene produkcije, ovaj proces dobija sve
izraženiju formu. Razvoj informacionih i komunikacionih tehnologija, i
procesi globalizacije, značajno menjaju sadržaj i karakter rada, ali i
strukturu organizacija u kojima se taj rad odvija. Bolčić smatra da
izdvajanje ''radnih'' iz mnoštva drugih organizacija sa kakvim se u
modernom društvu susrećemo, nije jednostavno, ni u pojavnom, ni u
suštinskom smislu (Bolčić, 2003). Pojam organizacije u savremenom
društvu, ovaj autor odredjuje kao ''institucionalno uredjeno mnoštvo ljudi i
sredstava čije je delanje centrirano na proizvodjenje društveno korisnih
dobara (sredstava, resursa, usluga) nužnih za svakodnevni život ljudi i gde
je tkz. radni pogon ključni element (''podsistem'') organizacije'' (Ibid,
str.77). Organizacija se najčešće razmatra kao strukturisani sistem, čija se
struktura ispoljava u formalnom i neformalnom obliku (Ovesni, 2009).
Formalnu strukturu savremene organizacije koju uspostavlja menadžment,
čini stepen u kome su zadaci izdeljeni u zasebne poslove, grupe poslova,
neprekinutu liniju nadležnosti, raspona kontrole i sistema odlučivanja
(Ibid.). Formalnom strukturom organizacije je utvrđen odnos kadrova i
radnih zadataka. Ovaj odnos karakteriše:
• specijalizovanost rada,
• departmentalizacija,
• lanac naređivanja - neprekinuta linija nadležnosti,
• raspon kontrole i
• sistem odlučivanja (Ibid.).
Sa druge strane, neformalna struktura zasnovana je na neformalnom,
interesnom grupisanju zaposlenih u organizaciji (Ibid.).
Primena savremenih tehnologija u društvenoj produkciji, praćena je
tehničkim i tehnološkim promenama u procesu produkcije i informacionim
sistemima, redizajniranjanjem procesa upravljanja, produbiljenim jazom
između tehničke i opšte uprave od strane sistema podrške pri odlučivanju,
pojavom da se i na nižim nivoima u radu zahteva više informacija, moći i
znanja, i pojavom da tržište postavlja zahteve za bržom proizvodnjom i
razvijenim produktima (Ibid.). Sve ove promene imaju značajne implikacije
na razvoj ljudskih resursa u organizaciji (Ibid.).
44
Svonson i Holton sagledavaju organizaciju kao sistem sa misijom
usmerenom na ciljeve proizvodnje (Swanson, Holton, 2001). Ovi autori
ističu bitne izmene u samom pristupu savremenom poslovanju koji se
ogleda kroz napore organizacionog razvoja ka smanjenju troškova,
integrisanju tehnologije i posla, i povećanju komunikacije sa klijentima i
dobavljačima, koje ne samo da eliminišu radna mesta u čitavoj
organizaciji, već i uvećavaju nivo kompleksnosti radnih zadataka za one
koji ostaju (Ibid.). Od zaposlenih u savremenoj organizaciji se danas
očekuje ne samo poznavanje sopstvenih specifičnih radnih zadataka, već i
upoznatost sa celinom radnih operacija koje se odvijaju u organizaciji.
Zaposleni u savremenoj organizaciji moraju biti u toku sa onim što se
dešava na radnom mestu na osnovu apstraktnih, pre nego fizičkih dokaza
(Ibid.). Ravnjanje organizacionih struktura (flattening an organization's
structure) postavlja zahtev zaposlenima na višem hijerarhijskom nivou da
podnose odgovornost za veći broj zadataka nego ranije. Kako Svonson i
Holton ističu, oni se više ne mogu oslanjati na menadžment, jer se
planiranje i organizovanje ovih zadataka integriše u konkretne proizvodne
zadatke (Ibid.). Rad u savremenim organizacijama zahteva celovitu
perspektivu organizacijske strategije i strukture sa pažnjom usmerenom na
potrebe internih i eksternih klijenata (Ibid.).
Još jedan značajni faktor koji proističe iz promenjivosti prorode
savremenog rada je uočljivo zastarevanje znanja. Nova znanja podstiču
razvoj novih sistema rada i tehnologija (Ibid.). Proces zastarevanja znanja
u intenzivno tehnološkim oblastima poput inženjeringa i zdravstva, danas
iznosi manje od četri godine. Drugim rečima, relevantna ekspertiza u
kompletnoj oblasti inženjerske struke, za samo četiri godine će se smanjiti
za pedeset procenata (Ibid.). Slična je situacija i u ostalim strukama. Jak
uticaj ovih neprekidnih promena u znanju i načina na koji se posao obavlja,
je očigledan za one koji su stalno stalno angažovani na unapredjuju svoje
radne sposobnosti i znanja. Napredna tehnologija, linearne organizacione
strukture, i okruženje sa manjim resursima, a stalno promenljivim
potrebama klijenata, su moćni faktori koji oblikuju radne organizacije i u
osnovi menjaju prirodu posla (Ibid.).
45
1.12. Uloga razvoja ljudskih resursa u organizaciji
Primena savremenih tehnologija nameće potrebu za kontinuiranim
obrazovanjem i stručnim usavršavanjem zaposlenih. Razvijena društva,
svesna ovih potreba, uložila su značajne napore u razvoj odgovarajućih
sistema praćenja i održavanja tempa sa javljanjem novih obrazovnih
potreba svog stanovništva, na prvom mestu radno-aktivnog. Ovakve
aktivnosti na nivou organizacije, prepoznajemo u vidu brige o
profesionalnom razvoju kadrova u organizaciji. Kadrovi predstavljaju jedan
od osnovnih resursa u organizaciji. Ulaganje u ljudske resurse se pokazalo
kao delotvoran način poboljšanja nivoa performanse poslovanja. Razvoj
ljudskih resursa (Human Resource Development - HDR) je, nauopštenije
gledano, zasnovano na ulaganju u kontinuirano usavršavanje zaposlenih,
čiji se pozitivni efekti manfestuju kroz poboljšanje performanse
organizacije. Svonson odredjuje HDR kao ''proces razvoja i oslobađanja
ljudskog znanja kroz razvoj organizacije i obučavanje kadrova u cilju
poboljšanja performanse'' (Swanson, 1995, u: Ovesni, 2009). Marsik i
Votkins, razmatraju HRD kao kombinaciju ''obučavanja, razvoja karijere i
razvoja organizacije koja nudi teorijsku integraciju neophodnu za
uspostavljanje organizacije koja uči, i koja mora da bude postavljena tako
da strateški deluje u organizaciji'' (Marsick and Watkins, 1994, u: Ibidem).
Osnovna uloga razvoja ljudskih resursa kako ih Ovesni sumira, ogleda se u
''povezivanju različitih disciplina koje se bave razvojem ljudskih resursa
kroz sedam koraka'':
1) priprema ljudskih resursa za promene koje nastaju u svetu rada,
2) podsticaji za prihvatanje raznolikih, raznovrsnih radnih mesta,
3) integrisanje u bilo kom smislu ometene populacije u svet rada,
4) podsticaji za ovladavanjem bazičnim veštinama, posebno bazičnom
pismenošću radi efikasne integracije odraslih u svet rada,
5) smanjenje broja osoba koje koriste plaćeno odsustvo radi učenja,
6) osvežavanje znanja kod starijih zaposlenih i
7) kontinuirano profesionalno usavršavanje, obučavanje i
dokvalifikaciju nedovoljno i neadekvatno za rad pripremljenih (iz:
Ibid.).
46
U tom kontekstu, Ovesni ističe sedam grupa posebnih veština neophodnih
za uspešnu realizaciju poslova:
• veštine učenja (o tome kako treba učiti);
• bazične veštine (čitanje, pisanje i upotreba računara kompjutera),
• komunikacijske veštine
• veštine prilagođavanja (rešavanje problema, kreativno mišljenje),
• razvojne veštine (samo-procenjivanje, motivacija i postavljanje
ciljeva, profesionalno usavršavanje),
• veštine grupne efikasnosti (interpersonalne veštine, timski rad i
pregovaranje),
• veštine uticanja na druge (razumevanje kulture organizacije i
rukovođenje) (Ibidem).
Pri čemu se u andragoškom pristupu razvoju ljudskih resursa posebno
ističu još tri dodatna zadatka:
• zadovoljavanje potreba za specifičnim obrazovanjem,
• povećanje dostupnosti i mogućnosti korišćenja resursa za učenje i
obrazovanje i
• motivisanje odraslih za prihvatanje svih vrsta učenja (Ibidem).
Tri osnovna pristupa razvoju ljudskih resursa, kako ih Krušinka odredjuje
su: na individuu centriran pristup, na produktivnost centriran pristup i na
rešavanje problema centriran pristup (Kušinka, 1999, u: Ibid.). U okviru
ovih pristupa, razvijeni su različiti modeli rada na razvoju ljudskih resursa
u organizaciji (Ibid.). Savremeni pristup ljudskim resursima usmeren je na
učenje, upravljanje znanjem i na sagledavanje zaposlenih kao potencijale
koje treba prepoznati i razvijati. Osnovni zadatak upravljanja ljudskim
resursima je stalno praćenje i podsticanje razvoja veština i znanja. Pristup
u upravljanju ljudskim resursima, zasnovan je na stvaranju ambijenta u
kome se odvija proces neprekidnog učenja i razvoja kompetencija. Ovakav
razvoj zaposlenih predstavlja osnovu razvoja organizacije u celini.
Planiranje i programiranje obrazovnih aktivnosti u organizaciji može biti
zasnovano na nekoliko modela:
• sistemski
• interaktivni
• strateški
• participatorni
47
• linearni (klasični) (Ibid.).
Savremene organizacije prevazilaze okvire nekadašnjeg značenja po
kom su predstavljale mesto vršenja isključivo radnih aktivnosti, i
prerastaju u mesto učenja, ličnog razvoja, razvoja socijalnih veština i
drugih individualnih potencijala neophodnih za punu realizaciju ličnosti.
1.13. Odredjenje pojma ''zaposleni''
Pojam zaposleni spada u red opšte prisutnih pojmova, koji su u
naučnom smislu nedovoljno jasno definisani. Zarad preciznosti u ovom
radu, istaknućemo nekoliko pristupa definisanju pojma ''zaposleni'' u
savremenoj literaturi.
Prema Kolins Kobildovom rečniku engleskog jezika za napredne
učenike (Collins Cobuild English Dictionary for Advanced Learners, 2003),
pojam zaposlenog odredjujemo kao:
osobu angažovanu na pružanju usluga kompaniji, na svakodnevnoj
osnovi u zamenu za nadoknadu, a koja ove usluge ne obavlja kao
deo samostalne delatnosti.
osobu koja je angažovana od strane druge osobe ili preduzeća za
nadoknadu ili fiksiranu platu u zamenu za lične usluge i koja ne
pruža ove usluge kao deo samostalne delatnosti; bilo koja osoba
zaposlena kod poslodavca.
osobu angažovana da radi za drugu osobu, privatnika ili firmu etc.,
u zamenu za platu.
Osobu koja je plaćena da radi za organizaciju ili drugu osobu.
Oksfordski rečnik engleskog jezika (The Oxford English Dictionary)
nam daje sledeće odredjenje pojma zaposleni (employee): ''osoba
angažovana da radi za honorar ili platu'', ali u modernom svetu, ovakva
definicija nije baš najbolja. U pravnom smislu, pojam ''zaposleni''
obuhvata kompleksnu definiciju koja obuhvata i osobe sa privremenim
ugovorima ili čak, tretira samo-zaposlene, kao zaposlene u odredjenom
smislu.
48
Prema rečniku pojmova Ujedinjenih nacija (U.N. Data Glossary),
zaposleni je ''osoba koja je uključena u dogovor bilo da je on formalan ili
informalan, koja je radom uključena u projekt za koji dobija naknadu u
gotovini ili nekom drugom obliku''.
1.14. Prednosti i poslovni značaj upotrebe World Wide Web-a u
organizaciji
Okruženje u kome savremena organizacija posluje, odlikuje izrazita
kompetitivnost (Ovesni, 2007; 2009). Organizacija se suočava sa
neophodnošću da na ovu činjenicu reaguje primenom različitih strategija.
Preduslov dobrog organizovanja se sastoji u adekvatnom korišćenju
dostupnih resursa. U tom kontekstu, Internet, a posebno World Wide Web
igraju značajnu ulogu. Korišćenjem Web-a u okviru rada organizacije,
ostvaruje se konkurentska prednost organizacije, unapredjuje poslovanje i
pojednostavljuju procesi administracije i transakcija, olakšava
komunikacija unutar i izvan organizacije, ostvaruju uštede energije i
resura i unapredjuju procesi poslovnog odlučivanja. Internet i njegovi
servisi predstavljaju značajnu infrastrukturu savremenog poslovanja
(Combe, 2006).
Konkurencija - Savremeno tržište odlikuje prisustvo izuzetno
različite i široke ponude proizvoda i usluga u svim domenima. Savremena
organizacija se suočava sa ključnim pitanjem: Kako se istaći u tom
mnoštvu i zauzeti konkurentnu poziciju? Savremeni menadžment je razvio
brojne pristupe i modele. Jedna od osnovnih mogućnosti za dostizanje
uspeha u savremenom poslovanju i uspostavljanju visoke pozicije u
odnosu na konkurenciju, tiče se upravo korišćenja Interneta i njegovih
servisa (Popović, 2008).
Unapredjenje poslovanja - Pravilno upotrebljen, Web pruža
velike mogućnosti za unapredjenje poslovanja, a istovremeno doprinosi
smanjenju troškova praćeno boljim uslugama. U savremenim okvirima,
poslovni uspeh se procenjuje na osnovu finansijskih pokazatelja
medjutim, treba uzeti u obzir i druge pokazatelje kao što su: kvalitet
proizvoda, zadovoljstvo potrošača, utrošak vremenena na procese
49
administracije, transakcija i obradu porudžbina, brzina isporuke,
fleksibilnost proizvodnje i kvalitet kadrova u organizaciji (Turban, McLean,
Wetherbe, 2003).
Komunikacija - Internet omogućava pronalaženje potrebnih
informacija, komunikaciju i saradnju unutar organizacije i izvan nje.
Korišćenjem Web-a, posao se može lakše obaviti, mogu se kreirati nove,
fleksibilne, forme organizacione strukture i olakšati mnogi procesi u okviru
organizacije (Ibid.).
Ušteda energije i smanjenje troškova - Novim oblicima
komunikacije kao što su video konferencije, ostvaruju se značajne uštede
na putnim troškovima. Uštedom vremena i energije zaposlenih, povećava
se brzina poslovnih procesa, poboljšava se efikasnost i kvalitet
komunikacija. Ovi oblici komunikacije se takodje mogu koristiti za učenje
na daljinu, što ima poseban značaj za organizaciju i sprovodjenje
kontinuiranog obrazovanja zaposlenih (Conklin, 2000).
Poslovno odlučivanje - poslednjih godina su sve više u upotrebi
Web-bazirani sistemi za individualno, grupno i organizaciono donošenje
odluka. Ovi sistemi su oblikovani kao alati tj. aplikacije koje se mogu
koristiti u web okruženju. Njihovom primenom, postiže se unapredjenje
procesa donošenja odluka i uštede organizacionih resursa, poboljšava se
brzina i kvalitet odlučivanja, i omogućava zajednički rad i interakcija
zaposlenih pri donošenju ili rešavanju problema čak i kada se oni nalaze
na različitim lokacijama (Turban, McLean, Wetherbe, 2003).
Po mišljenju Komba (Combe), potencijal Interneta za vodjenje
poslova je ogroman (Combe, 2006). On posebno ističe nekoliko važnih
prednosti korišćenja Web-a u organizaciji koje se ostvaruju kroz u oblasti
komunikacije, transakcije i distribucije proizvoda:
• jednostavniji pristup globalnim informacijama i niži troškovi
komuniciranja,
• oslobodjenost vremenskih i teritorijalnih ograničenja komunikacije
putem mreže,
• jednostavniji proces postizanja kritične mase korisnika usluga
(klijenata) i dostupnost velikom tržištu,
• brži i jednostavniji kontakt sa dobavljačima, partnerima i klijentima,
• ubrzano širenje informacija kroz mrežu,
50
• mogućnost ponude većeg opsega proizvoda i usluga, i visokog
kvaliteta u opsluživanju klijenata,
• mogućnost da se ponuda usluga i proizvoda prilagode potrebama
specifičnog tržišta (Ibid.).
Poslovna primena Web-a nudi brojne mogućnosti organizacijama da
unaprede svoje operacije. Internet i njegovi servisi predstavljaju važan
novi resurs kako za pojedince, tako i za organizacije u celini. Da li će ove
mogućnosti biti iskorišćene ili ne, zavisi od velikog broja faktora,
medjutim, svakako jedan od značajnih, jeste sposobnost organizacije da
adekvatno motiviše svoje zaposlene da kontinuirano razvijaju svoje
sposobnosti za iskorišćenje prednosti koje pruža primena informacionih
tehnologija u svakodnevnom radu i životu. Još jedan, vrlo značajan
momenat u ovom procesu je i spremnost zaposlenih da novim
tehnološkim dostignućima pristupe na odgovarajući način. U tom domenu,
vrlo značajnu ulogu igra sama njihova priprema za korišćenje uvedenih
savremenih tehnologija. Medjutim, kako Ovesni upozorava, u
organizacijama koje uvode savremenu tehnologiju bez simultanog i
adekvatnog andragoškog delovanja, u ekonomskom smislu, ''proces rada
postaje znatno skuplji od zarade koju donosi'' (Ovesni, 2008, str. 184). U
tom kontekstu, neophodno je imati u vidu da se podsticanje kreativnosti
ne sme zapostaviti, te da se andragoško delovanje ne može svesti
isključivo na ''input''-''output'' pristup, tj. pojednostavljeno ispitivanje i
zadovoljavanje potreba tržišta uz ograničenu razmenu podataka (Ibid.).
Treba imati u vidu da puko ulaganje u savremenu opremu i
osposobljavanje zaposlenih da je koriste nije dovoljno. Andragoški pristup
implicira primenu savremenih tehnologija za podršku u razmeni znanja u
organizaciji (Ibid.). Ovaj potencijal nikako ne sme ostati neprepoznat i
neiskorišćen. U tom kontekstu, savremene tehnologije otvaraju jedno
novo polje razvitka i individue i organizacije kojoj pripadaju. Pronalaženje
balansa izmedju potreba pojedinaca i organizacije kao funkcionalnog
nosioca procesa društvene produkcije, predstavlja neophodan preduslov
za društvenu transformaciju ka humanom društvu budućnosti.
51
2. METODOLOŠKI PRISTUP PROBLEMU ISTRAŽIVANJA
52
2.1. Predmet, problem, cilj, zadaci i hipoteze istraživanja
Predmet istraživanja
Predmet istraživanja su mogućnosti primene andragoških modela
utvrdjivanja obrazovnih potreba za korišćenje WWW-a (World Wide Web-
a) u organizaciji.
Problem istraživanja
Problem kojim smo se bavili u ovom istraživanja su mogućnosti primene
andragoških modela utvrdjivanja obrazovnih potreba za korišćenje WWW-
a (World Wide Web-a) u organizaciji.
Cilj istraživanja
Cilj istraživanja je ispitati, istražiti, analizirati i proveriti mogućnosti
primene jednog od savremenih andragoških modela za utvrdjivanje
obrazovnih potreba zaposlenih u organizacijama u Srbiji, instrumentom
WUTNA (Web User Training Needs Assessment), koji je konstruisan tako
da oslikava aktuelne potrebe u oblasti korišćenja WWW-a u okviru
organizacije, čiji je značaj obrazložen u teorijskom delu istraživanja.
Zadaci istraživanja
Zadaci: provera mogućnosti primene andragoškog modela utvrdjivanja
obrazovnih potreba zaposlenih za korišćenje WWW-a (World Wide Web-a)
u organizaciji (WUTNA, Bill Keeley, 1997) kroz ispitivanje:
1) teškoća pravilnog izvodjenja radnje;
2) značaja/važnosti pravilnog izvršavanja radnje;
3) učestalosti izvodjenja radnje (frekvencija korišćenja WWW-a).
Opšta hipoteza istraživanja
Opšta hipoteza - Andragoški modeli utvrdjivanja obrazovnih potreba
(posebno Web User Training Needs Assessment), pokazuju znatnu
efikasnost prilikom utvrdjivanja obrazovnih potreba za korišćenje WWW-a
(World Wide Web-a) u organizaciji.
53
Opis uzorka korišćenog za istraživanje
Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 150 zaposlenih u tri veće
organizacije u Srbiji, uzorak je prigodan.
Opis populacije istraživanja
Populaciju čine zaposleni u većim organizacijama u Srbiji.
Opis varijabli istraživanja
Nezavisna varijabla – zaposleni u organizacijama u Beogradu.
Zaposleni – Pod ovim pojmom podrazumevamo zaposlena lica unutar
organizacija u kojima se vrši ispitivanje, a prema odredjenju datom u
Kolins Kobildovom rečniku engleskog jezika za napredne učenike: ''osoba
angažovana na pružanju usluga kompaniji na svakodnevnoj osnovi u
zamenu za nadoknadu, a koja ove usluge ne obavlja kao deo samostalne
delatnosti'' (Collins Cobuild English Dictionary for Advanced Learners,
2003).
Organizacija – pod ovim pojmom podrazumevamo ''institucionalno
uredjeno mnoštvo ljudi i sredstava čije je delanje centrirano na
proizvodjenje društveno korisnih dobara (sredstava, resursa, usluga)
nužnih za svakodnevni život ljudi'', prema odredjnju Bolčiča. (Bolčić,
2003, str.77).
Zavisna varijabla - Obrazovne potrebe zaposlenih, pod kojima smo
smatrali da je ''obrazovna potreba predstavljena razlikom izmedju znanja,
veština i stavova koji su potrebni za uspješno obavljanje odredjene
funkcije ili zadatka te onih znanja, vještina i stavova koje kadrovi, koji te
funkcije i zadatke treba da obavljaju, već imaju'', prema definiciji koju
daje Pastuović (Pastuović, 1978, str.103).
Operacionalizacija pojma ''obrazovne potrebe'' je izvedena preko tri
indikatora, kako je predloženo u originalnom instrumentu: 1) težina, 2)
značaj/važnost, 3) učestalost.
54
2.2. Metod, tehnika, instrument
U istraživanju je primenjena deskriptivna metoda. Tehnike - skaliranje petostepenim skalama. U istraživanju je primenjen instrument WUTNA – PROCENA POTREBA WEB
KORISNIKA (Web User Training Needs Assessment), deo baterije
instrumenata za procenu obrazovnih potreba na nivou organizacije,
razvijen od strane praktičara U.S. Department of Energy, Carlsbad Area
Office i Westinghouse Electric Company, na čelu sa Bilijem Killijem (Bill
Keeley, 1997).
Opis instrumenta:
Naziv: WUTNA - PROCENA POTREBA WEB KORISNIKA - Web User Training
Needs Assessment, 04/11/00, Rev. 0.
Struktura instrumenta: instrument je otvorenog (exhausting) tipa.
Originalni instrument je sačinjen od osnovnih 57 ajtema/pitanja, od kojih
se na svako pitanje daje odgovor u formi zaokruživanja odgovarajuće
vrednosti na petostepenoj skali. Za svako pojedinačno pitanje, traži se
odgovor (na gore navedeni način) na tri nivoa, odnosno, daju se odgovori
o težini radnje koju treba pravilno izvesti, o značaju, odnosno važnosti
pravilnog izvršavanja ovih radnji, i učestalosti (frekvenciji) izvodjenja tih
radnji. Pitanja su grupisana u osam celina prema tipu radnji vezanih za
korišćenje World Wide Web-a, i to:
1. PRISTUPANJE RADNJAMA NA WEB-U, 2. PRONALAŽENJE POTREBNIH SADRŽAJA, 3. UPOTREBA MULTIMEDIJE, 4. OČUVANJE SIGURNOSTI, 5. IZVODJENJE INTERAKTIVNIH, ON-LINE RADNJI, 6. RAD SA FAJLOVIMA, 7. ODRŽAVANJE BROWSER-A, 8. DODATNI ZADACI/RADNJE,
U poslednjoj celini (dodatni zadaci/radnje), je ostavljena mogućnost
istraživaču da prilagodi instrument prema svojim specifičnim potrebama.
Na raspolaganju je do osam dodatnih ajtema koje istraživač formira sam
prema potrebi. Za potrebe ovog istraživanja, dodato je šest ajtema, a
modifikovana su dva. Ukupan broj ajtema u korišćenom instrumentu je
šesdeset i tri.
Lista aktivnosti (radnji) koje se navode u originalnom instrumentu:
• PRISTUPANJE RADNJAMA NA WEB-U:
Pristupiti svom web browser-u Pristupiti web adresi (URL) Izmeniti Dial-up (modemska) podešavanja Razrešiti problem sa Dial-up (modemskom) konekcijom Primeniti tehničku pomoć (upustvo) dobijeno od strane Internet Servis Provajdera (ISP)
• PRONALAŽENJE POTREBNIH SADRŽAJA:
Pronaći Internet pretraživač Izvesti jednostavno pretraživanje Izvesti složenije pretraživanje koristeći Bulovske iskaze (logički tip pretraživanja, upotreba I, ILI, NE) Pronaći adresu (ulicu i broj) Pronaći lokaciju na mapi Pronaći e-mail adresu Pronaći telefonski broj Pronaći samo jednu odredjenu reč na web strani Pronaći slikovni dokument (sliku) Pronaći video dokument Pronaći strimovani dokument (stream file) Pronaći zvukovni fajl (sound file)
• UPOTREBA MULTIMEDIJE:
Ažurirati (update-ovati) Vaš browser (pretraživač) Instalirati plugin-ove Pogledati video fajl (movie file) Gledati strimovane fajlove (stream file) Preslušati zvukovni fajl (sound file) Podesti web kameru Napraviti website Održavati (ažurirati) website
• OČUVANJE SIGURNOSTI:
Utvrditi da je website siguran (tj. da informacija poslata ka site-u nije presretnuta) Utvrditi da li neko hakuje Vaš računar dok surfujete Skenirati skinutne (download-ovane) fajlove na viruse Reagovati na virus Izbeći ulazak na neprikladne website-ove Izmeniti sigurosna podešavanja Vašeg browser-a (pretraživača)
55
56
• IZVODJENJE INTERAKTIVNIH, ON-LINE RADNJI:
Popuniti/podneti online prijavu Ispuniti online upitnik Osvežiti (refresh) web stranicu Obeležiti (bookmark) web stranicu Vratiti se na prethodno pogledane web stranice Odštampati web stranicu Odrediti značenje web akronima (skraćenica) Utvrditi značenje HTML error koda Upotrebiti pomoć uključenu u pretraživač (browser help feature) Sačuvati web stranicu kao HTML dokument Sačuvati web stranicu kao tekstualni dokument Poslati web stranicu putem elektronske pošte (e-mail-om) Poslati web link putem elektronske pošte (e-mail-om) Uspostaviti Telnet konekciju sa drugim računarom
• RAD SA FAJLOVIMA:
Skinuti (download-ovati) dokument sa web stranice putem http i ftp-a Dekompresovati (unzip) skinute fajlove (dokumente) Konvertovati skinute fajlove u druge formate Korigovati ekstenzije dokumenata (file extensions)
• ODRŽAVANJE BROWSER-A:
Uključuti alate (enable toolbars) Izbrisati privremene dokumete (temporary files) Isprazniti history foldere Organizovati omiljene stranice (favourites) Vašeg web browser-a Promeniti podešavanja Vašeg browser-a vezana za sadržaj (browser content) (sertifikati, lične informacije) Promeniti podrazumevane vrednosti (defaults) Vašeg browser-a za početnu (home) i pretraživane (search) stranice Izmeniti ''napredna'' (advanced) podešavanja (dostupnost, multimedija, štampanje itd..) Razrešiti problem u vezi pretraživača
2.3. Izvršene modifikacije instrumenta
Zbog izmena u tehnologiji i zastarevanja sistema umrežavanja računara
pomenutog u originalnom instrumentu (Dial-up connection), dva ajtema
sa originalne liste:
• Izmeniti Dial-up (modemska) podešavanja, i
• Razrešiti problem sa Dial-up (modemskom) konekcijom,
modifikovana su u skladu sa aktuelnim sistemom umrežavanja u:
• Izmeniti Vaša Internet podešavanja (Internet settings), i
• Razrešiti problem sa Internet konekcijom.
57
U sklopu instrumenta se nalazi osam praznih polja ispod kojih autor daje
sledeću instrukciju: ''Ako postoje dodatni zadaci vezani za Web koje
smatrate vrednim razmatranja, uvrstite ih u instrument'' (Bill Keeley,
1997). Po našoj proceni, bilo je prigodno uvrstiti još sešt dodatnih ajtema,
medju kojima je ajtem ''kreirati animaciju'', preuzet iz WUTNA
instrumenta, Rev.1, 10/18/2002.
Ostalih pet ajtema smo uvrstili u instrument na osnovu saznanja stečenog
u preliminarnom razgovoru sa zaposlenima, prema kome navedene radnje
sačinjavaju uobičajene aktivnosti koje oni izvode u okviru zadataka
vezanih za rad. Na toj osnovi, formulisani su sledeći ajtemi:
Budući da je originalni instrument na engleskom jeziku, kao i činjenica da
su mnogi korisnici navikli da pojedine izraze vezane za Internet i njegove
servise koriste u njihovoj originalnoj formi na engleskom, većina
prevedenih izraza je ostavljena i u originalnom obliku unutar zagrada.
2.4. Organizacija istraživanja i statistička obrada podataka
Istraživanje je sprovedeno tokom februara i prvom polovinom maja,
tekuće (2010.) godine. Distribucija instrumenta je sprovedena putem
direktnog kontakta sa ispitanicima. Instrument u štampanoj formi je
uručivan ispitanicima na njihovim radnim mestima, sa molbom da ih
pažljivo razmotre i popune, a potom nam ih tako popunjene vrate
sutradan u dogovoreno vreme. Naša odluka da za potrebe istraživanja
distribuiramo veći broj primeraka instrumenta nego što je to specifikovano
veličinom uzorka, a koja je zasnovana na pretpostavci da nije realno
očekivati stopostotni odaziv ispitanika, se pokazala kao ispravna. Za
potrebe istraživanja, umnoženo je i dostavljeno približno 180 primerka
instrumenta, od kojih je 150 adekvatno popunjenih primerka uključeno u
dalju obradu podataka.
Promena šifre Vaših web naloga
Prebacivanje podataka na prenosive medije (CD,DVD,FLASH,USB HDD)
Poslati fajl u attachment-u e-maila
Sačuvati tekstualne sadržaje sa web stranice korišćenjem copy/paste komande
Sačuvati slikovne sadržaje sa web stranice korišćenjem copy/paste komande
58
Postupak obrade i evaluacije dobijenih podataka, u potpunosti je zasnovan
na preporuci autora originalnog instrumenta. Statistička obrada podataka
je izvedena korišćenjem matematičkih funkcija sumiranja, izračunavanja
aritmetičke sredine i rangiranja pomoću aplikacije Microsoft Excel iz
Microsoft Office paketa.
2.5. Analiza i interpertacija rezultata istraživanja
Dobijeni rezultati su po preporuci autora instrumenta rangirani prema
dobijenim skorovima svakog pojedinačnog ajtema. Konstrukcija
instrumenta je takva da se očekivane vrednosti po pojedinačnom ajtemu
kreću u intervalu od 3-15. Autor daje sledeću preporuku za procenu
rezultata:
Interval dobijenih rezultata rezultata
Preporuka autora instrumenta za procenu rezultata
3 - 7 Formalna obuka nije neophodna – usmeravati specifične
potrebe kroz informalnu obuku na radnom mestu (on-the-job training - OJT)
8 – 11
Potreban inicijalni formalni trening (jednokratno)
12 – 15
Potreban inicijalni i kontinuirani formalni trening
Po preporučenom vodiču za tumačenje rezultata, rang lista aktivnosti na
osnovu zbirnih skorova po svakom pojedinačnom ajtemu iz instrumenta,
predstavlja listu prioriteta u vezi kojih je neophodno organizovati
obrazovne aktivnosti. Naša rang lista aktivnosti dobijena je rangiranjem
od najviših skorova prema najnižim:
Utvrditi da li neko hakuje Vaš računar dok surfujete 10.46 Utvrditi da je website siguran (tj. da informacija poslata ka site-u nije presretnuta)
10.07
Napraviti website 10.02 Održavati (ažurirati) website 9.70 Kreirati animaciju 9.69 Razrešiti problem u vezi pretraživača 8.91 Razrešiti problem sa Internet konekcijom 8.69
Primeniti tehničku pomoć (upustvo) dobijeno od strane Internet Servis Provajdera (ISP)
8.66
Uspostaviti Telnet konekciju sa drugim računarom 8.65
Izmeniti sigurosna podešavanja Vašeg browser-a (pretraživača) 8.46
59
Izmeniti ''napredna'' (advanced) podešavanja (dostupnost, multimedija, štampanje itd..)
8.29
Utvrditi značenje HTML error koda 8.20 Promena šifre Vaših web naloga 8.17 Podesti web kameru 8.16 Promeniti podešavanja Vašeg browser-a vezana za sadržaj (browser content) (npr. sertifikati, lične informacije itd.)
8.11
Instalirati plugin-ove 8.08 Izbeći ulazak na neprikladne website-ove 8.05 Reagovati na virus 7.72 Promeniti podrazumevane vrednosti (defaults) Vašeg browser-a za početnu (home) i pretraživane (search) stranice
7.64
Skenirati skinutne (download-ovane) fajlove na viruse 7.62 Korigovati ekstenzije dokumenata (file extensions) 7.57 Izmeniti Vaša Internet podešavanja (Internet settings) 7.50
Ažurirati (update-ovati) Vaš browser (pretraživač) 7.45 Konvertovati skinute fajlove u druge formate 7.45 Upotrebiti pomoć uključenu u pretraživač (browser help feature) 7.41 Uključuti alate (enable toolbars) 7.34 Popuniti/podneti online prijavu 7.25 Dekompresovati (unzip) skinute fajlove (dokumente) 7.21 Ispuniti online upitnik 7.09 Izvesti složenije pretraživanje koristeći Bulovske iskaze (logički tip pretraživanja, upotreba I, ILI, NE)
7.08
Organizovati omiljene stranice (favourites) Vašeg web browser-a 6.95 Skinuti (download-ovati) dokument sa web stranice putem http i ftp-a 6.87 Pronaći telefonski broj 6.85 Gledati strimovane fajlove (stream file) 6.77 Odrediti značenje web akronima (skraćenica) 6.76 Isprazniti history foldere 6.76 Pronaći e-mail adresu 6.74 Pronaći strimovani dokument (stream file) 6.74 Sačuvati web stranicu kao HTML dokument 6.71 Izbrisati privremene dokumete (temporary files) 6.71 Pronaći zvukovni fajl (sound file) 6.63 Pronaći samo jednu odredjenu reč na web strani 6.61 Poslati web link putem elektronske pošte (e-mail-om) 6.57 Obeležiti (bookmark) web stranicu 6.56 Poslati web stranicu putem elektronske pošte (e-mail-om) 6.54 Pronaći lokaciju na mapi 6.53 Pronaći adresu (ulicu i broj) 6.46 Preslušati zvukovni fajl (sound file) 6.36 Pronaći video dokument 6.33 Osvežiti (refresh) web stranicu 6.33 Sačuvati web stranicu kao tekstualni dokument 6.28 Odštampati web stranicu 6.23 Sačuvati slikovne sadržaje sa web stranice korišćenjem copy/paste komande 6.21 Pogledati video fajl (movie file) 6.10 Pristupiti web adresi (URL) 6.06 Sačuvati tekstualne sadržaje sa web stranice korišćenjem copy/paste komande 6.01 Pronaći Internet pretraživač 5.98
Pronaći slikovni dokument (sliku) 5.97 Pristupiti svom web browser-u 5.91
60
Poslati fajl u attachment-u e-maila 5.91
Izvesti jednostavno pretraživanje 5.87 Vratiti se na prethodno pogledane web stranice 5.60 Prebacivanje podataka na prenosive medije (CD,DVD,FLASH,USB HDD) 5.59
Za detaljniji uvid u dobijene rezultate, uradili smo rang listu skorova
dobijenih po svakom pojedinačnom nivou ispitivanja aktivnosti navedenih
u instrumentu. Prikaz rang liste aktivnosti prema nivou težine pravilnog
izvodjena radnje, je sledeći:
Utvrditi da li neko hakuje Vaš računar dok surfujete 3.82
Kreirati animaciju 3.70
Napraviti website 3.67
Utvrditi da je website siguran (tj. da informacija poslata ka site-u nije presretnuta)
3.42
Održavati (ažurirati) website 3.37
Utvrditi značenje HTML error koda 2.74
Uspostaviti Telnet konekciju sa drugim računarom 2.47
Razrešiti problem u vezi pretraživača 2.43
Izmeniti sigurosna podešavanja Vašeg browser-a (pretraživača) 2.37
Podesti web kameru 2.32
Instalirati plugin-ove 2.20
Razrešiti problem sa Internet konekcijom 2.19
Izbeći ulazak na neprikladne website-ove 2.17
Primeniti tehničku pomoć (upustvo) dobijeno od strane Internet Servis Provajdera (ISP)
2.10
Izvesti složenije pretraživanje koristeći Bulovske iskaze (logički tip pretraživanja, upotreba I, ILI, NE)
2.09
Izmeniti ''napredna'' (advanced) podešavanja (dostupnost, multimedija, štampanje itd..)
2.07
Promeniti podešavanja Vašeg browser-a vezana za sadržaj (browser content) (npr. sertifikati, lične informacije itd.)
2.03
Upotrebiti pomoć uključenu u pretraživač (browser help feature) 2.02
Promena šifre Vaših web naloga 2.02
Skenirati skinutne (download-ovane) fajlove na viruse 2.01
Korigovati ekstenzije dokumenata (file extensions) 1.95
Konvertovati skinute fajlove u druge formate 1.91
Pronaći strimovani dokument (stream file) 1.89
Dekompresovati (unzip) skinute fajlove (dokumente) 1.86
Ažurirati (update-ovati) Vaš browser (pretraživač) 1.85
Pronaći zvukovni fajl (sound file) 1.83
Reagovati na virus 1.83
Promeniti podrazumevane vrednosti (defaults) Vašeg browser-a za početnu (home) i pretraživane (search) stranice
1.81
Gledati strimovane fajlove (stream file) 1.80
Odrediti značenje web akronima (skraćenica) 1.80
Izmeniti Vaša Internet podešavanja (Internet settings) 1.75
Uključuti alate (enable toolbars) 1.63
61
Sačuvati web stranicu kao HTML dokument 1.61
Organizovati omiljene stranice (favourites) Vašeg web browser-a 1.59
Pronaći samo jednu odredjenu reč na web strani 1.57
Pronaći e-mail adresu 1.51
Pronaći video dokument 1.51
Skinuti (download-ovati) dokument sa web stranice putem http i ftp-a 1.51
Pronaći telefonski broj 1.49
Pronaći slikovni dokument (sliku) 1.48
Poslati web stranicu putem elektronske pošte (e-mail-om) 1.44
Isprazniti history foldere 1.44
Pogledati video fajl (movie file) 1.43
Preslušati zvukovni fajl (sound file) 1.43
Obeležiti (bookmark) web stranicu 1.43
Osvežiti (refresh) web stranicu 1.41
Poslati web link putem elektronske pošte (e-mail-om) 1.41
Sačuvati web stranicu kao tekstualni dokument 1.37
Izbrisati privremene dokumete (temporary files) 1.34
Odštampati web stranicu 1.30
Ispuniti online upitnik 1.29
Sačuvati slikovne sadržaje sa web stranice korišćenjem copy/paste komande 1.29
Vratiti se na prethodno pogledane web stranice 1.27
Pronaći lokaciju na mapi 1.23
Popuniti/podneti online prijavu 1.21
Poslati fajl u attachment-u e-maila 1.21
Pristupiti web adresi (URL) 1.20
Pristupiti svom web browser-u 1.19
Izvesti jednostavno pretraživanje 1.15
Pronaći adresu (ulicu i broj) 1.14
Prebacivanje podataka na prenosive medije (CD,DVD,FLASH,USB HDD) 1.14
Pronaći Internet pretraživač 1.11
Sačuvati tekstualne sadržaje sa web stranice korišćenjem copy/paste komande 1.11
Rang lista aktivnosti prema nivou značaja/važnosti pravilnog
izvodjenja radnji za obavljanje dela posla vezanog za web:
Pristupiti svom web browser-u 3.57
Pronaći Internet pretraživač 3.57
Pristupiti web adresi (URL) 3.48
Sačuvati tekstualne sadržaje sa web stranice korišćenjem copy/paste komande 3.43
Izvesti jednostavno pretraživanje 3.39
Reagovati na virus 3.38
Popuniti/podneti online prijavu 3.33
Skinuti (download-ovati) dokument sa web stranice putem http i ftp-a 3.32
Pronaći e-mail adresu 3.31
Poslati fajl u attacment-u e-maila 3.29
Utvrditi da je website siguran (tj. da informacija poslata ka site-u nije 3.25
62
presretnuta)
Utvrditi da li neko hakuje Vaš računar dok surfujete 3.25
Skenirati skinutne (download-ovane) fajlove na viruse 3.21
Razrešiti problem sa Internet konekcijom 3.17
Pronaći lokaciju na mapi 3.17
Pronaći adresu (ulicu i broj) 3.14
Odštampati web stranicu 3.13
Konvertovati skinute fajlove u druge formate 3.13
Pronaći samo jednu odredjenu reč na web strani 3.09
Dekompresovati (unzip) skinute fajlove (dokumente) 3.07
Sačuvati slikovne sadržaje sa web stranice korišćenjem copy/paste komande 3.06
Poslati web link putem elektronske pošte (e-mail-om) 3.05
Izbeći ulazak na neprikladne website-ove 3.03
Vratiti se na prethodno pogledane web stranice 3.00
Poslati web stranicu putem elektronske pošte (e-mail-om) 2.99
Pronaći telefonski broj 2.93
Ispuniti online upitnik 2.93
Primeniti tehničku pomoć (upustvo) dobijeno od strane Internet Servis Provajdera (ISP)
2.91
Razrešiti problem u vezi pretraživača 2.90
Prebacivanje podataka na prenosive medije (CD,DVD,FLASH,USB HDD) 2.90
Obeležiti (bookmark) web stranicu 2.88
Izbrisati privremene dokumete (temporary files) 2.88
Osvežiti (refresh) web stranicu 2.87
Korigovati ekstenzije dokumenata (file extensions) 2.86
Uključuti alate (enable toolbars) 2.83
Izmeniti sigurosna podešavanja Vašeg browser-a (pretraživača) 2.78
Sačuvati web stranicu kao HTML dokument 2.78
Sačuvati web stranicu kao tekstualni dokument 2.75
Pronaći slikovni dokument (sliku) 2.71
Pronaći video dokument 2.71
Izmeniti ''napredna'' (advanced) podešavanja (dostupnost, multimedija, štampanje itd..)
2.71
Promeniti podešavanja Vašeg browser-a vezana za sadržaj (browser content) - (sertifikati, lične informacije)
2.67
Isprazniti history foldere 2.63
Izmeniti Vaša Internet podešavanja (Internet settings) 2.62
Izvesti složenije pretraživanje koristeći Bulovske iskaze (logički tip pretraživanja, upotreba I, ILI, NE)
2.62
Odrediti značenje web akronima (skraćenica) 2.62
Organizovati omiljene stranice (favourites) Vašeg web browser-a 2.61
Promena šifre Vaših web naloga 2.61
Uspostaviti Telnet konekciju sa drugim računarom 2.54
Pronaći zvukovni fajl (sound file) 2.53
Utvrditi značenje HTML error koda 2.53
Instalirati plugin-ove 2.46
Ažurirati (update-ovati) Vaš browser (pretraživač) 2.45
Preslušati zvukovni fajl (sound file) 2.42
Upotrebiti pomoć uključenu u pretraživač (browser help feature) 2.38
63
Promeniti podrazumevane vrednosti (defaults) Vašeg browser-a za početnu (home) i pretraživane (search) stranice
2.35
Pronaći strimovani dokument (stream file) 2.31
Održavati (ažurirati) website 2.29
Pogledati video fajl (movie file) 2.23
Gledati strimovane fajlove (stream file) 2.15
Podesti web kameru 2.06
Napraviti website 1.97
Kreirati animaciju 1.78 Rang lista aktivnosti prema nivou učestalosti (frekvencije): Pristupiti svom web browser-u 1.15
Pronaći Internet pretraživač 1.29
Izvesti jednostavno pretraživanje 1.33
Vratiti se na prethodno pogledane web stranice 1.33
Pristupiti web adresi (URL) 1.38
Poslati fajl u attacment-u e-maila 1.40
Sačuvati tekstualne sadržaje sa web stranice korišćenjem copy/paste komande 1.47
Prebacivanje podataka na prenosive medije (CD,DVD,FLASH,USB HDD) 1.55
Pronaći slikovni dokument (sliku) 1.78
Odštampati web stranicu 1.80
Sačuvati slikovne sadržaje sa web stranice korišćenjem copy/paste komande 1.86
Pronaći e-mail adresu 1.93
Pronaći samo jednu odredjenu reč na web strani 1.94
Skinuti (download-ovati) dokument sa web stranice putem http i ftp-a 2.03
Osvežiti (refresh) web stranicu 2.05
Poslati web stranicu putem elektronske pošte (e-mail-om) 2.11
Poslati web link putem elektronske pošte (e-mail-om) 2.11
Pronaći video dokument 2.12
Pronaći lokaciju na mapi 2.14
Sačuvati web stranicu kao tekstualni dokument 2.17
Pronaći adresu (ulicu i broj) 2.18
Obeležiti (bookmark) web stranicu 2.25
Pronaći zvukovni fajl (sound file) 2.26
Dekompresovati (unzip) skinute fajlove (dokumente) 2.28
Sačuvati web stranicu kao HTML dokument 2.31
Odrediti značenje web akronima (skraćenica) 2.34
Izvesti složenije pretraživanje koristeći Bulovske iskaze (logički tip pretraživanja, upotreba I, ILI, NE)
2.37
Skenirati skinutne (download-ovane) fajlove na viruse 2.41
Konvertovati skinute fajlove u druge formate 2.41
Pronaći telefonski broj 2.42
Pogledati video fajl (movie file) 2.45
Izbrisati privremene dokumete (temporary files) 2.49
Preslušati zvukovni fajl (sound file) 2.51
64
Reagovati na virus 2.51
Pronaći strimovani dokument (stream file) 2.55
Isprazniti history foldere 2.69
Popuniti/podneti online prijavu 2.71
Organizovati omiljene stranice (favourites) Vašeg web browser-a 2.75
Korigovati ekstenzije dokumenata (file extensions) 2.77
Gledati strimovane fajlove (stream file) 2.82
Izbeći ulazak na neprikladne website-ove 2.85
Ispuniti online upitnik 2.87
Uključuti alate (enable toolbars) 2.89
Utvrditi značenje HTML error koda 2.93
Upotrebiti pomoć uključenu u pretraživač (browser help feature) 3.01
Izmeniti Vaša Internet podešavanja (Internet settings) 3.13
Ažurirati (update-ovati) Vaš browser (pretraživač) 3.15
Izmeniti sigurosna podešavanja Vašeg browser-a (pretraživača) 3.31
Razrešiti problem sa Internet konekcijom 3.34
Utvrditi da li neko hakuje Vaš računar dok surfujete 3.39
Utvrditi da je website siguran (tj. da informacija poslata ka site-u nije presretnuta)
3.40
Instalirati plugin-ove 3.42
Promeniti podešavanja Vašeg browser-a vezana za sadržaj (browser content) (sertifikati, lične informacije etc.)
3.42
Promeniti podrazumevane vrednosti (defaults) Vašeg browser-a za početnu (home) i pretraživane (search) stranice
3.48
Izmeniti ''napredna'' (advanced) podešavanja (dostupnost, multimedija, štampanje itd..)
3.51
Promena šifre Vaših web naloga 3.54
Razrešiti problem u vezi pretraživača 3.59
Primeniti tehničku pomoć (upustvo) dobijeno od strane Internet Servis Provajdera (ISP)
3.65
Uspostaviti Telnet konekciju sa drugim računarom 3.65
Podesti web kameru 3.78
Održavati (ažurirati) website 4.03
Kreirati animaciju 4.21
Napraviti website 4.38 Na osnovu dobijenih rezultata i rang lista aktivnosti, a prema
preporučenom vodiču za tumačenje rezultata datog od strane autora
instrumenta, možemo zaključiti da je za 37% ispitivanih aktivnosti
vezanih za korišćenje weba u okviru obavljanja rada u organizaciji,
potrebno sprovesti ''inicijalnu formalnu obuku'' (jednokratno), dok je za
63% pomenutih aktivnosti dovoljna informalna obuku na radnom mestu
(on-the-job training).
65
2.5
3
3.5
4
Utvrditi da li neko hakuje Vaš računar dok surfujete
Utvrditi da li nekohakuje Vaš računar doksurfujete
3.82 3.25 3.39
1 2 3
Lista aktivnosti u vezi kojih je potrebno organizovati ''inicijalnu formalnu
obuku'' su:
1. Utvrditi da li neko hakuje Vaš računar dok surfujete, 2. Utvrditi da je website siguran (tj. da informacija poslata ka site-u nije
presretnuta), 3. Napraviti website, 4. Održavati (ažurirati) website, 5. Kreirati animaciju, 6. Razrešiti problem u vezi pretraživača, 7. Razrešiti problem sa Internet konekcijom, 8. Primeniti tehničku pomoć (upustvo) dobijeno od strane Internet Servis Provajdera
(ISP), 9. Uspostaviti Telnet konekciju sa drugim računarom, 10. Izmeniti sigurosna podešavanja Vašeg browser-a (pretraživača), 11. Izmeniti ''napredna'' (advanced) podešavanja (dostupnost, multimedija, štampanje
itd..), 12. Utvrditi značenje HTML error koda, 13. Promena šifre Vaših web naloga, 14. Podesti web kameru, 15. Promeniti podešavanja Vašeg browser-a vezana za sadržaj (browser content) (npr.
sertifikati, lične informacije itd.), 16. Instalirati plugin-ove, 17. Izbeći ulazak na neprikladne website-ove,
Detaljnija razrada rang lista pokazala je da aktivnost koja svim
ispitanicima predstavlja najveću poteškoću, a ujedno se nalazi i na samom
vrhu liste prioriteta sprovodjenja obrazovnih aktivnosti, je ajtem iz
instrumenta ''da li neko hakuje Vaš računar dok surfujete''(grafikon 1).
Grafikon 1.
Ova aktivnost iz grupe ODRŽAVANJA SIGURNOSTI, se nalazi na
dvanaestom mestu po nivou značaja, a tek na pedesetom mestu po
66
učestalosti izvršavanja. Aktivnost koja zauzima drugo mesto na zbirnoj
rang listi skorova je takodje iz grupe ODRŽAVANJA SIGURNOSTI, ''utvrditi
da je website siguran (tj. da informacija poslata ka site-u nije
presretnuta''(grafikon 2). Na rang listi poteškoća, zauzima četvrto mesto,
a na rang listi učestalosti, pedesetprvo.
3.13.23.3
3.43.5
Utvrditi da je website siguran (tj. da informacija poslata ka site-u nije presretnuta)
Utvrditi da je websitesiguran (tj. dainformacija poslata kasite-u nije presretnuta)
3.42 3.25 3.4
1 2 3
Grafikon 2.
Uočeni rezultati ističu da je posebno značajno da jednokratne (inicijalne)
formalne obuke bude usmerene ka podizanju nivoa znanja i sposobnosti
zaposlenih u oblasti ODRŽAVANJA SIGURNOSTI u okviru korišćenja Web-
a. Zanimljivo je da se na dva naredna mesta, u samom vrhu prioritetne
liste, nalaze radnje koje se tiču UPOTREBE MULTIMEDIJA, konkretno
sledeće aktivnosti:
• Napraviti website, i
• Održavanje (ažuriranje) website-a.
Ovo je još jedan dobar pokazatelj pravca i sadržaja koji treba imati u vidu
prilikom organizovanja obrazovnih aktivnosti. Primenjeni andragoški
model utvrdjivanja obrazovnih potreba, sa jasno izraženom doslednošću
ukazuju na oblasti u kojima se uočava najizraženija prisutnost obrazovnih
potreba zaposlenih za korišćenje WWW-a u organizaciji. Na opštem nivou
razmatranja dobijenih rezultata može se doći do zaključka da je uočeni
nivo znanja i sposobnosti korišćenja WWW-a zaposlenih u organizaciji, u
relativnom skladu sa zahtevanim nivoom znanja i sposobnosti od strane
organizacije, odnosno dela posla vezanog za Web koji se u njima odvija.
67
Prema proceni zaposlenih, najveći značaj u okviru obavljanja njihovog
dela posla vezanog za Web, ima aktivnost pristupanja Web browseru i
pronalaženje Internet pretraživača, što je prema dobijenim podacima
ujedno i najučestalija radnja koju oni izvode u okviru rada (Grafikon 3).
1.19
3.57
1.15
5.91
1.11
3.57
1.29
5.98
0
5
10
15
Pronaći Internetpretraživač
1.11 3.57 1.29 5.98
Pristupiti svom webbrowser-u
1.19 3.57 1.15 5.91
1 2 3 4
Grafikon 3
Odmah nakon pomenutih aktivnosti, zaposleni ističu kao najznačajnije, još
tri aktivnosti:
• Pristupiti web adresi (URL),
• Sačuvati tekstualne sadržaje sa web stranice korišćenjem
copy/paste komande,
• Izvesti jednostavno pretraživanje.
Istovremeno, ove aktivnosti se nalaze u samom vrhu učestalosti
izvršavanja. Na rang listi prioriteta preduzimanja obrazovnih intervencija,
ove aktivnosti se nalaze pri samom dnu, drugim rečima, zaposleni
poseduju sasvim zadovoljavajući nivo znanja, sposobnosti i veština
potrebnih za njihovo izvršavanje. Medjutim, ako se uzme u obzir široki
spektar mogućnosti koje primena World Wide Web-a u organizacijama
može da ponudi (što je obrazloženo u teorijskom delu istraživanja), stiče
se utisak da je stepen iskorišćenosti tih potencijala u našim
organizacijama izuzetno nizak. Adekvatanim pristupom razvoju ljudskih
resursa u organizaciji, potrebno je aktivirati zaposlene u smeru boljeg
iskorišćenja ovih potencijala. Aktivnostima koje uključuju poboljšanje
proizvodnog procesa, kao i adekvatnim motivisanjem i usmeravanjem
68
zaposlenih da se fokusiraju na svoj profesionalni razvoj je moguće
napraviti pomak u pravcu razvoja organizacije i realizacije dobro
osmišljenih savremenih strateških pristupa. Sistematskim usavršavanjem
zaposlenih in-service programima, postiže se podizanje nivoa kadrovskog
potencijala, koji predstavlja potencijalnu snagu za prevazilaženje brojnih
problema sa kojima se organizacije u Srbiji susreću. Uzevši u obzir
nezavidan polažaj naše privrede, nije teško zaključiti da je za najveći broj
organizacija u Srbiji potrebno preispitati kakva je realnost brige o
obrazovnim potrebama zaposlenih, i kakva se uopšte kadrovska politika
nalazi u samoj osnovi organizovanja rada u našoj zemlji.
Grafikon 4
Kako je ispitivanje pokazalo, najveći broj ispitanika je u potpunosti
ovladalo veštinom transfera podataka na prenosive medije (Grafikon 4).
Medjutim, ni ovo ne označava situaciju u kojoj preduzimanje obrazovnih
aktivnosti nije potrebno. Razlog tome proizilazi iz činjenice da se
savremene tehnologije ubrzano smenjuju, samim tim, zadovoljavajući
nivo znanja, veština i sposobnosti u datom trenutku, vremenom gubi svoj
aktivni potencijal. Bez kontinuiranog profesionalnog razvoja kadrova
nemoguće je obezbediti održanje (a posebno ne poboljšanje)
zadovoljavajućeg nivoa produktivnosti na nivou organizacije.
0
2
4
Prebacivanje podataka na prenosive medije (CD,DVD,FLASH,USB HDD)
Prebacivanje podatakana prenosive medije(CD,DVD,FLASH,USBHDD)
1.14 2.9 1.55
1 2 3
69
3. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Svet rada, kao fundamentalni deo savremenog društva predstavlja
posebno osetljivo područje manifestovanja promena izazvanih tehničko –
tehnološkim razvojem društva i sve većeg učešća informacionih
tehnologija u procesima rada. Opstanak savremene organizacije odredjen
je njenom adaptibilnošću na uslove okruženja čija je osnovna odlika
izrazita promenljivost i kompetitivnost. Kombinovanjem novih znanja i
savremenih naučno-tehničkih dostignuća, stvaraju se uslovi za adekvatno
upravljanje materijalnim i ljudskim resursima što je ujedno i jedan od
bitnih preduslova njenog opstanka i razvoja. Jedan od osnovnih zadataka
u tom procesu je adekvatno i kontinuirano praćenje aktuelnih obrazovnih
potreba zaposlenih u organizacijama. Primenom savremenih andragoških
modela ispitivanja obrazovnih potreba ostvaruje se najpodesnija
konkretizacija obrazovnih potreba, što predstavlja temelj svakog daljeg
planiranja obrazovnih aktivnosti u organizaciji.
Prikazano istraživanje ukazalo je na važna područja vezana za
primenu World Wide Web-a u organizaciji u vezi kojih se javlja potreba za
profesionalnim razvojem zaposlenih u organizacijama na našem tlu.
Praksa stručnog usavršavanja kadova je u primetnoj meri zapostavljena
usled višegodišnje ekonomske krize kakva je prisutna na našim
prostorima, ali treba imati u vidu da upravo ulaganje u kadrovske
potencijale predstavlja jednu od mogućih strategija prevazilaženja brojnih
društvenih problema. Sa obzirom na promenjivost okruženja i trend
rastuće primene informacionih tehnologija u procesima produkcije, ističe
se neophodnost da se ovom problemu posveti puna pažnja. Sistematičnim
rešavanjem uočenih nedostataka sistema obrazovanja društava u razvoju,
medju kojima se nalazi i Srbija, otvara se mogućnost njihovog uključenja
u savremene tokove globalnog društvenog razvoja. Profesionalni razvoj
zaposlenih je neophodno sagledati u kontekstu koncepcije doživotnog
obrazovanja i učenja i kroz dobro osmišljene aktivnosti, maksimalno
promovisati vrednost i značaj znanja za budući razvoj naše zemlje kroz
implementaciju savremenih tehnologija. Ovo se posebno odnosi na
profesionalni razvoj zaposlenih u organizacijama koje implementiraju
70
savremene informacione tehnologije u kakvim je naše istraživanje
sprovedeno.
Polazeći od hipoteze da je obrazovne potrebe zaposlenih u oblasti
korišćenja World Wide Web-a moguće efikasno utvrditi primenom
savremenih andragoških modela utvrdjivanja obrazovnih potreba, u
našem istraživanju smo na osnovu prikupljenih podataka utvrdili da je
primena Web User Training Needs Assessment primena u organizacijama
na teritoriji Srbije itekako efikasna. Na osnovu saznanja dobijenih
istraživanjem, uočavamo da primenjeni instrument sa visokom
doslednošću ukazuje ne važne oblasti gde su obrazovne intervencije
neophodne za efikasno korišćenje Web-a u cilju vršenja radnih zadataka.
Pored toga, ovaj instrument pruža uvid u hijerarhiju uočenih potreba,
precizno ističući prioritetne oblasti. Posebno značajno za razmatranje
informacija koje ovaj model pruža, jer bitno ukazuje na samu prirodu
uočenih obrazovnih potreba, drugim rečima, pruža saznanje da li one
nastaju na osnovu teškoće izvodjenja specifičnih radnji, značaja koji je
odredjen zadatkom, ili na osnovu učestalosti vršenja specifičnih aktivnosti
sa kojima se zaposleni susreće u svom radu. Ovako detaljan uvid u
prirodu i značaj obrazovnih potreba specifične organizacije je od
neprocenjivog značaja za proces planiranja i programiranja obrazovnih
aktivnosti koje će te potrebe biti u stanju da zadovolje.
Još jedno značajno pitanje koje se na osnovu rezultata istraživanja
nameće kao vredno razmatranja su aktuelne mogućnosti koje se
zaposlenima pružaju u cilju povećanja nivoa relevantnih znanja, veština i
sposobnosti u oblasti korišćenja World Wide Web-a u okviru obavljanja
radnih zadataka. Kako su rezultati pokazali, najizraženije obrazovne
potrebe se uočavaju u oblasti održavanja sigurnosti (maintain security) na
Webu. Uprkos činjenici da je u našoj zemlji dostupna široka ponuda obuka
različitih nivoa iz oblasti informatike, Interneta i korišćenja World Wde
Web-a, relevantna znanja iz oblasti održanja sigurnosti na Web-u ipak
izostaju. Ovo značajno ukazuje na to da prilikom koncipiranja ovih
programa, nisu u dovoljnoj meri uzete u obzir relevantne obrazovane
potrebe populacije kojoj su namenjeni. Zadatak andragoške profesije u
tom kontekstu bi bio promovisanje svrsishodnijih pristupa programiranju
sadržaja obrazovne ''ponude'' u Srbiji.
71
PRILOG
72
INSTRUMENT
WEB USER TRAINING NEEDS ASSESSMENT (WUTNA)
Molimo Vas da popunite sledeći upitnik zaokruživanjem odgovarajućih tvrdnji u skladu sa gradacijom prikazanoj u tabeli ispod.
Pitanja se odnose na korišćenje web-a u sklopu Vašeg svakodnevnog posla. Upitnik je anoniman.
*Ukoliko radnju niste nikada izvodili, procenite koliko bi za Vas bilo teško da je izvedete.
PRISTUPANJE RADNJAMA NA WEB-U
TEŽINA
ZNAČAJ / VAŽNOST
UČESTALOST
Pristupiti svom web browser-u
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Pristupiti web adresi (URL)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Izmeniti Vaša Internet podešavanja
(Internet settings) 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Razrešiti problem sa Internet konekcijom
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Primeniti tehničku pomoć (upustvo) dobijeno od strane Internet Servis
Provajdera (ISP)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
PRONALAŽENJE ONOGA ŠTO VAM JE
POTREBNO
TEŽINA
ZNAČAJ / VAŽNOST
UČESTALOST
Pronaći Internet pretraživač
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
TEŽINA*
PRAVILNOG IZVODJENJA RADNJE
ZNAČAJ/VAŽNOST
PRAVILNOG IZVRŠAVANJA RADNJE
UČESTALOST
IZVODJENJA RADNJE
1 = JEDNOSTAVNO mi je da ovo izvedem (uradim)
1 = od MINIMALANOG ZNAČAJA za obavljanje onog dela mog posla
koji je vezan za web
D = Izvodim ovu radnju jednom DNEVNO ili češće
2 = DONEKLE JEDNOSTAVNO mi je da ovo izvedem (uradim)
2 = od ODREDJENOG ZNAČAJA za obavljanje onog dela mog posla
koji je vezan za web
W = Izvodim ovu radnju jednom NEDELJNO
3 = RELATIVNO TEŠKO mi je da ovo izvedem (uradim)
3 = od PROSEČNOG ZNAČAJA za obavljanje onog dela mog posla koji
je vezan za web
M = izvodim ovu radnju jednom MESEČNO
4 = TEŠKO mi je da ovo izvedem (uradim)
4 = od NADPROSEČNOG ZNAČAJA za obavljanje onog dela
mog posla koji je vezan za web
Y = izvodim ovu radnju JEDNOM GODIŠNJE ili redje
5 = VEOMA TEŠKO mi je da ovo izvedem ili
NE ZNAM KAKO DA IZVEDEM ovuradnju/zadatak
5 = od IZUZETNOG ZNAČAJA za obavljanje onog dela mog posla koji
je vezan za web
N = NIKADA nisam izveo ovu radnju/zadatak
73
Izvesti jednostavno pretraživanje
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Izvesti složenije pretraživanje koristeći
Bulovske iskaze (logički tip pretraživanja,
upotreba I, ILI, NE)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Pronaći adresu (ulicu i broj)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Pronaći lokaciju na mapi 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N Pronaći e-mail adresu 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N Pronaći telefonski broj 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N Pronaći samo jednu
odredjenu reč na web strani
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Pronaći slikovni dokument (sliku)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Pronaći video dokument 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N Pronaći strimovani
dokument (stream file) 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Pronaći zvukovni fajl (sound file)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
UPOTREBA MULTIMEDIJA
TEŽINA
ZNAČAJ / VAŽNOST
UČESTALOST
Ažurirati (update-ovati) Vaš browser (pretraživač)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Instalirati plugin-ove 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N Pogledati video fajl
(movie file) 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Gledati strimovane fajlove (stream file)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Preslušati zvukovni fajl (sound file)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Podesti web kameru 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N Napraviti website 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Održavati (ažurirati) website
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
OČUVANJE SIGURNOSTI
TEŽINA
ZNAČAJ / VAŽNOST
UČESTALOST
Utvrditi da je website siguran
(tj. da informacija poslata ka site-u nije
presretnuta)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Utvrditi da li neko hakuje Vaš računar dok
surfujete 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Skenirati skinutne (download-ovane) fajlove
na viruse 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Reagovati na virus 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N Izbeći ulazak na
neprikladne website-ove
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Izmeniti sigurosna podešavanja Vašeg
browser-a (pretraživača) 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
74
IZVODJENJE
INTERAKTIVNIH ON-LINE RADNJI
TEŽINA
ZNAČAJ / VAŽNOST
UČESTALOST
Popuniti/podneti online prijavu
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Ispuniti online upitnik 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N Osvežiti (refresh) web
stranicu 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Obeležiti (bookmark) web stranicu
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Vratiti se na prethodno pogledane web stranice
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Odštampati web stranicu 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N Odrediti značenje web akronima (skraćenica)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Utvrditi značenje HTML error koda
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Upotrebiti pomoć uključenu u pretraživač (browser help feature)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Sačuvati web stranicu kao HTML dokument
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Sačuvati web stranicu kao tekstualni dokument
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Poslati web stranicu putem elektronske pošte
(e-mail-om) 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Poslati web link putem elektronske pošte (e-
mail-om) 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Uspostaviti Telnet konekciju sa drugim
računarom 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
RAD SA FAJLOVIMA
TEŽINA
ZNAČAJ / VAŽNOST
UČESTALOST
Skinuti (download-ovati) dokument sa web
stranice putem http i ftp-a
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Dekompresovati (unzip) skinute fajlove (dokumente)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Konvertovati skinute fajlove u druge formate
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Korigovati ekstenzije dokumenata
(file extensions) 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
ODRŽAVANJE VAŠEG BROWSER-A
TEŽINA
ZNAČAJ / VAŽNOST
UČESTALOST
Uključuti alate (enable toolbars)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Izbrisati privremene dokumete (temporary
files) 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Isprazniti history foldere 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
75
Organizovati omiljene stranice (favourites) Vašeg web browser-a
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Promeniti podešavanja Vašeg browser-a vezana
za sadržaj (browser content)
(sertifikati, lične informacije)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Promeniti podrazumevane
vrednosti (defaults) Vašeg browser-a za početnu (home) i
pretraživane (search) stranice
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Izmeniti ''napredna'' (advanced) podešavanja
(dostupnost, multimedija, štampanje
itd..)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Razrešiti problem u vezi pretraživača
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
DODATNI ZADACI/RADNJE
TEŽINA
ZNAČAJ / VAŽNOST
UČESTALOST
Kreirati animaciju 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N Promena šifre Vaših web
naloga 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Prebacivanje podataka na prenosive medije (CD,DVD,FLASH,USB
HDD)
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Poslati fajl u attacment-u e-maila
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Sačuvati tekstualne sadržaje sa web stranice korišćenjem copy/paste
komande
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Sačuvati slikovne sadržaje sa web stranice korišćenjem copy/paste
komande
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
Zahvaljujemo Vam na učešću! Molimo Vas prosledite Vaš popunjeni upitnik osobi koja Vam ga je dala.
76
Web User Training Needs Assessment (WUTNA) Vodič za evaluatore
Upustvo: • Razmotrite sve zadatke u upitniku. Uklonite, modfikujte ili dodajte
zadatke kako je prigodno za vašu organizaciju i tehnologiju. • Neka svaki korisnik web-a u vašoj organizaciji ispuni upitnik • Sakupite popunjene upitnike. Pregledajte sve rezultate ocenjujući svaki
pojedinačni zadatak. Na primer:
PRISTUPANJE RADNJAMA NA WEBU
TEŽINA
ZNAČAJ
UČESTALOST
Pristupanje Vašem browseru
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 D W M Y N
2 + 4 + 1 = 7
• Imajte u vidu da se učestalost ocenjuje prema sledećem pravilu: D = 1 W =2 M= 3 Y = 4 N = 5 • Nakon što ocenite svaki zadatak ponaosob na svakom upitniku,
odredite srednju vrednost za svaki zadatak. Da bi ste izračunali srednju vrednost, saberite sve individualne skorove zajedno za svaku datu aktivnost a zatim podelite sa brojem zapolenih koji su popunjavali upitnik. Srednja vrednost bi trebala biti izmedju 3.0 i 15.0, uključujući i ove dve vrednosti.
• Rangirajte zadatke od najviše do najniže vrednosti srednje vrednosti.
Time ste kreirali prioritetnu listu obrazovnih potreba korisnika web-a korišćenjem sistematskog pristupa treningu.
• Kao najprigodniji, koristite sledeći vodič za odredjivanje najboljeg tipa
treninga (obuke) As appropriate, use the following guide to determine the best type of training:
Srednja vrednost: 3-7 -- Formalna obuka nije neophodna – usmeravati specifične
potrebe kroz informalnu obuku na radnom mestu (on-the-job training - OJT)
8-11 -- Potreban inicijalni formalni trening (jednokratno) 12-15 -- Potreban inicijalni i kontinuirani formalni trening
77
LITERATURA
1. Alibabić, Š., Ovesni, K. (2004), Andragoški modeli utvrdivanja obrazovnih potreba u organizaciji, ka postizanju optimalne performanse, 2004 Zbornik radova, Beograd: Fakultet civilne odbrane Univerziteta u Beogradu, str. 115-128.
2. Alibabić, Š. (2008), Konceptualne i organizacione karakteristike daljeg
obrazovanja, Alibabić, Š, Pejatović, A. (ur.), Obrazovanje i učenje - pretpostavke evropskih integracija Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, Institut za pedagogiju i andragogiju, str. 9-21.
3. Bandjur, V., Potkonjak N. (1990), Metodologija pedagogije, Beograd: Savez
pedagoških društava Jugoslavije.
4. Bolčić, S. (2003), Svet rada u transformaciji, Beograd: Plato.
5. Clark, D., R. (2004), Performers in the Organization - Performance Analysis Quadrant, Retrieved April 25, 2010: http://www.nwlink.com/~donclark/performance/performer.html
6. Combe, C. (2006), Introduction to e-business: Management and Strategy,
Oxford: Butterworth-Heinemann. 7. Conklin, N. L., Hook, L. L., Kelbaugh, B. J., Nieto, R. D. (2002), Examining
a professional development system: A comprehensive needs assessment approach, Journal of Extension 40(4).
8. Conklin, N. L., Hook, L. L., Kelbaugh, B. J., Nieto, R. D. (2003), Identifying
training needs of extension personnel: A Comprehensive Model, Proceedings of the 19th Annual Conference AIAEE 2003, Raleigh, North Carolina, USA, str. 148-159.
9. Collins Cobuild English Dictionary for Advanced Learners, 4th edition
(2003), London: HarperCollins Publishers
10. Despotović, Lj., M. (2000), Igra potreba - andragoške varijacije, Beograd: Institut za pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
11. Employee. (n.d.). In United Nations Data Glossary, Retrieved from
http://data.un.org/Glossary.aspx
12. Kulić, R., Despotović, M. (2005), Uvod u andragogiju (treće izdanje), Beograd: Svet knjige.
13. Kulić, R. (1985), Radna organizacija kao obrazovno-kulturna sredina,
Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Katedra za andragogiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.
14. Kulić, R. (1997), Sadržaj rada i obrazovanje, Beograd: Institut za
pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta.
78
15. Karvalics, L., Z. (2007), Information Society – what is it exactly? (The
meaning, history and conceptual framework of an expression), Budapest: Education and Culture, March-May coursebook, Leonardo da Vinci project.
16. Milovanović, G. (2002), Internet i globalizacija, Pavićević, P. i dr. (ur.),
Aspekti globalizacije - sa pregledom osnovnih pojmova, Beograd: Centar za proučavanje informacionih tehnologija, Beogradska otvorena škola.
17. OECD (1996), The Knowledge-Based Economy, Paris: Head of Publications
Service, OECD.
18. Ovesni, K., Samurović, S. (2000), Constraints on Adult Education in the Era of “Digital Revolution” (Digital technology as a sword that can turn out either way), Spark-online (exploring electronic consciousness), issue 4.0, January, Constraints.html URL: http://www.spark-online.com
19. Ovesni, K. (2000), New Technologies in Adult Education, a paper
unofficially presented at Workshop ''Problems of curriculum and New technologies in Education'', International Conference ''Educational Systems in Balkan Countries: Issues and Trends'', Balkan Society for Pedagogy and Education, Istanbul, Turkey, 21-23 September.
20. Ovesni, K. (2001), Razvoj kadrova za realizaciju koncepcije medijske
Pismenosti, International Conference "Tehnologija i informatika u obrazovanju - izazov 21. veka”, Institut za pedagoška istraživanja, i Centar za razvoj i primenu nauke, tehnologije i informatike, Belgrade: 29-30 May 2001. Filozofski fakultet, Beograd.
21. Ovesni, K. (2007), Planiranje kadrova i obrazovanja, Beograd: Filozofski
fakultet, hrestomatija.
22. Ovesni, K. (2008), Andragoška podrška realizaciji koncepta organizacije koja uči kroz primenu informacione tehnologije, Alibabić, Š, Pejatović, A. (ur.), Obrazovanje i učenje - pretpostavke evropskih integracija Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, Institut za pedagogiju i andragogiju, str. 179-191.
23. Ovesni, K. (2009), Razvoj ljudskih resursa, Beograd: Filozofski fakultet,
hrestomatija.
24. Oljača, M., Kosanović, M. (1987), Andragoška profesionalna orijentacija u udruženom radu, Novi Sad: Filozofski fakultet, Institut za pedagogiju.
25. Oxford English Dictionary, Second edition (1989), ed. J. Simpson, E.
Weiner, Oxford: Clarendon Press
26. Pastuović N. (1978), Obrazovni ciklus, Zagreb: Andragoški centar.
27. Pejatović, A. (1994), Vrednosne orijentacije i obrazovne potrebe odraslih,
Beograd: Institut za pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
28. Popović, Ž. (2008), Učesnici na tržištu – Konkurencija, Beograd: LINK
group, http://www.link-elearning.com/linkdl/elearning/jedinica.php?IDJedinice=4740
79
29. Rihta, R. i saradnici (1972.), Civilizacija na raskršcu – Društvene i ljudske
posledice naučnotehničke revolucije, Beograd: Komunist. 30. Samolovčev, B., Muradbegović, H. (1979), Opšta andragogija, Sarajevo:
IRO ''Veselin Masleša''.
31. Savićević, D. (1989), Koncepcija obrazovnih potreba u andragogiji, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Institut za pedagoška istraživanja, Katedra za andragogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
32. Savićević, D. (1992), Priroda i karakteristike interesa u andrgogiji,
Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Katedra za andragogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
33. Savićević, D. (2006), Andragogija i andragoška profesija pred izazovima
XXI veka, Alibabić, Š, Pejatović, A. (ur.), Andragogija na početku trećeg milenijuma, Beograd: Institut za pedagogiju i andragogiju, Filozofski fakultet, str. 393-402.
34. Swanson, R. A., Holton, E. F. III (2001), Foundations of Human Resource
Development, San Francisco: Berrett-Koehler Publishers, Inc. 35. Štambuk, V. (2005), Informatika i Internet, Beograd: Fakultet političkih
nauka, Čigoja.
36. Turban E., McLean E., Wetherbe J. (2003), Informaciona tehnologija za menadžment, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
37. Toffler, A. (1990), Powershift : knowledge, wealth, and violence at the edge
of the 21st century, New York: Bantam Books.
top related