narodna knjizevnost (ii semestar)
Post on 02-Jan-2016
474 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Narodna knjiţevnost
Kolokvijum posle drugog semestra
1. Navedite najvaţnije pomene o postojanju usmene knjiţevnosti srpskog
naroda.
Materijalni dokazi o starosti usmene knjiţevnosti se dele na pomene i zapise koji su nam
dragoceni iz više razloga:
omogućavaju nam praćenje procesa usmenog naslojavanja;
dozvoljavaju nam uvid u slojevitost usmenog pamćenja;
predstavljaju nam varijante u dijahronijskoj (dubinskoj) perspektivi.
Pomeni i zapisi usmene knjiţevnosti su nam dragoceni jer nam svedoĉe o izgraĊenosti stilsko-
izraţajnih sredstava, kompozicionih obrazaca, o ustaljenosti tema i motiva usmene knjiţevnosti.
Najstariji pomeni produbljuju naše vertikale o starosti rodova i vrsta, vrlo su oskudni, magloviti,
seţu na poĉetak nove ere, tj. moţemo govoriti o pomenima u prvom veku po Hristu. Prvi zapisi o
postojanju pevanja kod Slovena javljaju se 46. godine nove ere. O slovenskim pevaĉima govore
vizantijski izvori sa doseljavanjem Slovena na Balkan. U 4. veku za reĉ špilman upotrebljavala se
reĉ plinsjan (dvorski profesionalni pevaĉ). Dakle, slovenska imena za dvorske pevaĉe su
„plinsjan“ i „igric“.
6. vek Prokopije, vizantijski istoriĉar, kaţe kako su Grci u 6. veku napali Slovene i zarobili ih
lako jer su Sloveni pevajući zastali.
7. vek Teofilakt Simokata je govorio o susretu sa nekim Slovenima uhodama koji su izjavili
kako se radije bave pevanjem nego ratovanjem: „Radije bi pevali uz gusle nego što bi ratovali.“
10. vek Konstantin VII Porfirogenit, vizantijski car, pominje slovenske pevaĉe u svom delu „O
upravljanju carstvom“.
Primanje hrišćanstva je takoĊe jako uticalo na usmenu knjiţevnost (negativno je uticalo na
narodnu knjiţevnost i obiĉaje, trudilo se da ih potisne).
9. vek episkop Konstantin Preslavski pominje da se treba kloniti besovskih (narodnih) pevaĉa,
pesama i pevanja. U 10. veku besovske pesme oštro napada i Kozma u besedi protiv bogumila,
pominje gusle, napada paganske obiĉaje. Dakle, gusle se pominju u 10. veku, ali i u 13. veku se
pominju: „Kada bi sedeo u ĉelu trpeze, Stefan Prvovenĉani bi sam uveseljavao goste bubnjevima
i guslama.“
10. vek „O pismenih“, prva filozofska rasprava Crnorisca Hrabra, gde on kaţe da su Sloveni i
pre nego što su imali knjige gatali po crtama i rezama.
12. vek Letopis popa Dukljanina – barski rodoslov (lokalna predanja iz okoline Bara, priĉa o
zetskom kralju Vladimiru i Kosari, legenda o prepoznavanju oca i sina u noćnoj bici kod Bara i
sl.)
13. vek Domentijanovo Ţitije Svetog Save („ljudi svetim duhom nauĉeni“ pevali su pesme o
Rastkovom odlasku u manastir) – u 19. veku „zlatna svirala“ – Serafim.
U Ţitiju Svetog Save s kraja 13. veka Teodosije Hilandarac kaţe da je Rastko izbegavao „štetne
pesme mladićkih ţelja“. Stefan Dečanski u svom ţitiju pominje pobedniĉke pesme.
14. vek Putopis Nićifora Grigora (opisuje svoj put kroz srpske krajeve) – lirika, najstariji zapisi
lirskih stihova saĉuvani u tuţbi (sedmerac).
Gradski sud (1462) u Dubrovniku: „O jelo, vita jelo, ne hod sama na vodu.“
15. vek u Šibeniku je najstariji pomen lirske vrste napisao Juraj Šiţgorić ? Zabeleţene su forme
ljubavnog bajanja. RoĊeri de Paĉijenca zatim imao i zbornik Nikše Ranjine ? iz 15. veka u kome
se nalaze tri lirska fragmenta usmenog postanja.
16. vek roman „Planina“ Petra Zoranića (poĉetni stihovi dve narodne pesme , jedna pesma
poĉinje „A ti devojko ???“)
Pomeni o epskom pevanju su sve uĉestaliji (slepi vojnik na splitskom trgu je pevao pesmu o
Marku Kraljeviću).
„Janičareve uspomene“, Konstantin Mihajlović Ostročanin – autobiografsko delo (tragovi
epskog deseterca)
1531. letopisac Benedikt Kurilečić ? u svom dnevniku je opisao putovanje kroz Bosnu, Srbiju,
Bugarsku i Rumuniju. Ostavio je i svedoĉanstvo o Kosovskom boju i Milošu Kobiliću.
Grobni natpis na stećku vernog sluge vojvode Radoslava Pavlovića napisan je na srpskom jeziku
– internacionalni motiv sahranjivanja sluge pod noge gospodara.
16. vek Nemac Stefan Gelah ? u dnevniku putovanja po Turskoj opisuje obiĉaje tuţenja za
umrlim u selima oko Smedereva. Sliĉan opis pogrebnih obiĉaja u Jagodini daje Augerije Buzbeg.
U 16. veku su francuski putopisci beleţili zapaţanja o kultu Sv. Save. (1547) Ţan Šeno kaţe da
Savi milostinju ĉine i Turci i Srbi, a Ţak Gaso govori o oĉuvanju tela Sv. Save.
1554. „Istorija Erdelja“, Sebastijan Tinodi pominje srpski naĉin pevanja i pevaĉa Dimitrija
Karamana „od kojeg boljeg nema“.
1568. u Veneciji objavljeno „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ Petra Hektorovića (hvarski
pesnik).
17. vek Jurij Kriţanić beleţi stihove neke bugarštice o Marku Kraljeviću.
Alberto Fortis, „Put po Dalmaciji“ zabeleţio Hasanaginicu, 1774. „Ţalosna pjesanca plemenite
Asanaginice“.
Putopis Evlije Ĉelebije iz 17. veka
15. v. Orao se vijaše
16. v. Petar Hektorović – zapisi
17. v. Juraj Baraković – „Vila Slovinka“ – Majka Margarita
2. Navedite najstarije zapise usmene knjiţevnosti srpskog naroda.
Orao se vijaše, zabeleţio Rođeri de Pačijenca, u Napulju, 1497. godine
Petar Hektorović, 1555. godine otišao je na izlet ĉamcem i taj izlet je opisao u
delu Ribanje i ribarsko prigovaranje, štampano u Veneciji 1568. godine; dva ribara
Paskoje Debelja i Nikola Zet otpevali su mu tri poĉašice, dve bugarštice, jednu o Marku
Kraljeviću i bratu mu Andrijašu, a drugu o vojvodi Radosavu Siverincu i Vlatku
Udinskom, i lirsko-epsku pesmu Devojka i Šišman
Juraj Baraković, bugaršticu o tuţenju majke Margarite, koju je ĉuo u Dalmaciji,
umetnuo je u svoj spev Vila Slovinka, štampan 1614. g. u Veneciji
Nikola Ohmućević, dubrovaĉki kapetan i trgovac, na slobodnim stranicama svog
omiljenog speva Osman napisao je dve bugarštice: o smrti despota Vuka i o pogibji
ugarskog cara Vladislava (sredina 17. veka)
Petar Zrinski, znameniti hrvatski vitez i pesnik, smatra se da je
bugaršticu Popevka od Svilojevića napisao 1663.
Alberto Fortis, Ţalosna pjesanca plemenite Asanaginice, izdata u delu Put po
Dalmaciji, 1774. g.
3. Kada je Valtazar Bogišić sastavio svoj zbornik, koje je izvore pri tom koristio
i kako je sistematizovao objavljenu građu?
Narodne pjesme iz starijih, najviše primorskih zapisa, 1878.
Izvori koje je koristio su:
1. Hektorović, Ribanje i ribarsko prigovaranje (odavde je Bogišić uzeo dve
bugarštice, jedna je o svaĊi Marka Kraljevića i njegovog brata Andrija[a, a druga o
Radosavu Siverincu i Vlatku Udbinskom)
2. Barakovića „Vila Slovinska“ („Majka Margarita“)
3. „Popevka“ o Svilojeviću, naĊena u dvorskom arhivu u Beĉu
4. Rukopis dubrovaĉki koji se sad nalazi u knjiţnici manastira Male Braće u
Dubrovniku (najbogatiji izvor)
5. Peraški rukopis Balovića
6. Peraški rukopis Mazarovića (1775, ovaj je mlaĊi od rukopisa Balovića)
7. Zagrebaĉki rukopis pod br. 638, koji se nalazi u knjiţnici Jugoslovenske
akademije.
8. drugi zagrebaĉki rukopis pod brojem 641
U Bogišićevom zborniku ima ukupno 130 pesama, od toga 76 bugarštica, brojeći i one koje nisu
cele, a od toga su tri umetniĉke, a ne narodne. Sve su istorijske i ozbiljne epske pesme, osim onih
pod brojevima 82, 83 i 84 koje su lirske. Ova zbirka sadrţi narodne pesme svakog razmera koje
su bile zapisane u prošlim vekovima. Zato je bilo potrebno podeliti ih na grupe:
1. prva grupa, od poĉetka do 231. strane – bugarštice
2. druga grupa, 231 – 336. str. – epske pesme u desetercu
3. treća grupa, od 336. str. do kraja – lirske pesme u desetercu ili u nekom drugom
metru, osim bugarštica
Na poĉetku prve grupe nalaze se epske pesme koje govore o temama koje su poznate svem
narodu (kosovske, o braći Jakšić, o Marki Kraljeviću), a posle njih dolaze one koje imaju više
lokalni karakter (peraške, kotorske, dubrovaĉke). Varijante istoga predmeta i istoga razmera
poreĊane su jedna uz drugu. Uz pojedine peraške bugarštice dodata je i njihova deseteraĉka
paralela. Na kraju grupe nalaze se ĉetiri bugarštice neepskog znaĉaja. Takvim su redom poreĊane
i deseteraĉke pesme druge grupe. Na kraju treće grupe dodata je jedna poĉašnica i dve umetniĉke
pesme.
Bogišićevo izdanje nije kritiĉko, već je nareĊao pesme po odreĊenim kriterijumima. Išao je
Vukovim tragom koristeći istorijsko-hronološki i tematski kriterijum. Tako je sam formirao
tematske krugove:
1. prvom Kosovskom boju
2. Marku Kraljeviću
3. drugom Kosovskom boju
4. poslednjim Brankovićima i Jerini
5. Banović Strahinji; Zmaj Ognjeni Vuk ???
Bogišić je dao podelu bugarštica na:
1. pesme koje se tiĉu dogaĊaja iz opšte narodne istorije i o junacima poznatim u svim
našim krajevima
2. pesme lokalnog karaktera
4. Navedite odlike bugarštica i pretpostavke o značenjima samog termina.
Odlike bugarštica:
1. bugarštice su pesme dugog stiha, glavni stih ima 15 slogova sa cezurom posle 7.
sloga, ili 16 slogova, sa cezurom posle 8. sloga, mada se mogu naći bugarštice sa više ili
manje slogova (broj slogova kreće se od 12 do 20), drugi polustih redovno ima 8 slogova
2. metar je trohejski, naglašen je svaki prvi, treći i peti slog, radi utvrĊenog ritma u
pesmi pevaĉ ĉesto odstupa od akcenta svakodnevnog jezika; stih je akcenatsko-tonski
3. osim glavnih stihova ima još i „pripjevni priloţak“ od šest slogova, on ponavlja ili
bliţe odreĊuje glavnu radnju iskazanu u prethodnoj strofi; ima preteţno melodijsku
funkciju; pripevom se u poredak stihova unosi strofiĉni red, u nekim zapisima bugarštica s
podruĉja Dubrovnika pripeva nema ili se javljaju neredovno
4. razmeštaj stihova je strofni, strofu ĉine dva glavna stiha i njima dodati „pripjevni
priloţak“, pripev dolazi odmah posle prvog stiha, a poslednja strofa nema pripev;
dubrovaĉke pesme nemaju pripev
5. mnogo pleonastiĉnih reĉi i deminutiva, nema turcizama, ĉesti su dvostruki
epiteti, ima fantastiĉnih elemenata
6. nema rime na kraju stihova, ali u stihovima od 16 slogova ima unutrašnje rime,
rimuje se kraj polustiha sa krajem stiha
7. proseĉna duţina bugarštica je 50-90 stihova, ne brojeći pripeve koji nemaju
samostalnog epskog sadrţaja
8. jezik: i dubrovaĉke i bokeljske bugarštice su štokavske, a u onih nekoliko pesama
koje su zabeleţene van štokavske teritorije, osnova je štokavska, ali su na nju posle
naneseni izvesni ĉakavski, odnosno kajkavski elementi
9. pevale su se, pevao ih je jedan ĉovek, ali ne zna se da li je pevao uz
instrumentalnu pratnju
10. vreme bugarštica: iz narodnog pevanja išĉezavaju u drugoj polovini 18.veka, ne
zna se taĉno vreme njihovog nastanka, ali se one smatraju nešto starijim od deseteraĉkih
pesama, do ovog zakljuĉka došlo se zbog mnogih arhaizama, a i odelo i oruţje u
bugaršticama je zastarelo
11. prostor: potiĉu sa celokupnog srpsko-hrvatskog podruĉja, jer govore o istim
temama i junacima kao i deseteraĉke pesme; u njima ima puno realija karakteristiĉnih
za pravoslavlje, u njima je naglašen feudalni element i prisutne su forme uĉtivosti, što
ukazuje da su pevane u gradovima u visokom društvu, a oslikavaju sliku ugarskog viteštva
poznog srednjeg veka
12. u tematskom pogledu bugarštice su u velikoj većini istorijske pesme, ne postoje
mitološke bugarštice, one koje govore o savremenim dogaĊajima sve su hroniĉarskog
karaktera
Bugarštice su usmenog porekla. Da su bile pevane pokazuju njihove osobine: varijantnost,
formulativnost, posebni oblici poĉetaka i završetaka pesama gde se uspostavlja odnos izmeĊu
pevaĉa i publike. Kompozicija: bugarštice prate sam tok radnje, nema epizoda i digresija, a i ako
se pojave one se niţu hronološki. Vrlo ĉesto je u centru pesme sam lik, a ne radnja.
Ove pesme dugog stiha u zagrebaĉkom rukopisu imenovane su kao „pjesan bugarska“. Gundulić
ih u svom „Osmanu“ naziva bugarkinjama. Hektorović ih
naziva bugarskicama ili bugaršćicama. Jurij Baraković ih takoĊe naziva bugarskicama. Od toga
dolazi glagol bugariti u znaĉenju pevati bugarske pesme.
U zapisima pesama i u drugim izvorima za njih se koriste mnogi srodni nazivi: bugarštica,
bugaršćica, bugaršćina, bugarskica, bugarkinja, bugarka, pjesan bugarska, ali u nekim
sluĉajevima upotrebljen je i manje odreĊeni naziv popijevka. O poreklu naziva bugarštica neki
su iznosili tezu da on potiĉe od reĉi Bugarin (etnonim) ili „bugarin“ (stoĉar), drugi su smatrali da
je ta reĉ nastala od latinskog izraza carmen vulgare kojim su nazivane narodne puĉke pesme,
treći da je izveden od glagola bugariti što znaĉi tuţno pevati. Moţda su, doista, ove pesme
poreklom iz dublje slovenske unutrašnjosti Balkana, iz krajeva koji su etniĉki bugarski, pa su se
otuda poĉele širiti dalje na zapad do jadranske obale, gde su bile zabeleţene. Bogišić iznosi
pretpostavku da su se bugarštice pevale ili pripevale uz nekakav muziĉki instrument nalik na
tamburu, koji je bio naroĉito omiljen kod Bugara pa su ga i suseddni narodi nazivali bulgarina. (J.
Deretić)
5. Kada, gde i u kakvim okolnostima je mogao nastati Erlangenski rukopis; ko
ga je i kada pripremio za štampu; kako se mogu podeliti pesme iz ovog zbornika?
Erlangenski rukopis otkriven je 1913. u univerzitetskoj biblioteci u Erlangenu.
Objavio ga je nemaĉki slavista Gerhard Gezeman 1925. u Sremskim Karlovcima pod nazivom
„Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama“, Srpska kraljevska akademija.
Gezeman je objavio 217 pesama izostavljajući one varijante koje su se kosile sa lepim manirima i
dobrim ukusom graĊanskog društva jer su bile izuzetno slobodne, lascivne. Po Gezemanovoj
pretpostavci sam rukopis mogao je nastati oko 1720. godine u nekom vojnom logoru koji su
bili česti na Vojnoj granici. Po šarenilu jezika i dogaĊaju koji je najĉešće opevan u samim
pesmama, a to je austrijsko-tursko rat (1716-1718) zakljuĉuje se da je rukopis nastao u ratnim
uslovima, na mestu gde su sabrani ljudi iz razliĉitih krajeva: iz Srbije, Makedonije, Hrvatske,
Bosne i Hercegovine, Slavonije i iz Primorja.
Pesme iz ovog zbornika mogu se podeliti ţanrovski na lirske pesme, lirsko-epske pesme (balade i
romanse), bajke u stihu, legende u stihu, epske pesme (ima više motivskih nego hroniĉarskih
pesama) i na posebne prelazne forme od usmene ka pisanoj knjiţevnosti, takve pesme oznaĉavaju
se kao pevanje „na narodnu“.
Ako bismo primetili metriĉku organizaciju u Erlangenskom rukopisu nema bugarštica, najĉešći je
deseterac, mada ni on nije doslovno sproveden. Ima i osmeraĉkih epskih pesama, dok u korpusu
lirskih pesama vlada izuzetna metriĉka raznovrsnost, od 6 do 16 slogova.
Ako bismo primenili Vukov hronološko-tematski princip, u Erlangenskom rukopisu nalaze se
pesme starijih vremena i pesme srednjih vremena.
6. Navedite tematske krugove lirskih / lirsko-epskih / epskih pesama
Erlangenskog rukopisa.
Tematski krugovi epskih pesama Erlangenskog rukopisa (moje beleške):
Marko Kraljević – za njega su vezani internacionalni motivi razgovor ranjenog junaka sa
pticom, odricanje od junaĉkih atributa, opklada o vernosti ţene, izbavljanje pobratima iz
tamnice, motiv o nevernoj ljubi i motiv o sablji koji iz korica moţe da izvadi samo jedan
junak
poslednji Brankovići – meĊu njima se najviše istiĉe Prokleta Jerina koja je dosledno
negativno okarakterisana; u njenoj senci je ĐurĊe, a izuzetan junak u ovoj porodici je Zmaj
Ognjeni Vuk
braća Jakšić – za njih se vezuju porodiĉne teme, deoba i bratoubistvo
Sibinjanin Janko – za njega se vezuju porodiĉne teme, u nekim pesmama zove se Ugrin
Janko ili vojvoda Janko, a njegovo ime moţe se naći i u pesmama na meĊi
Starina Novak i njegovi sinovi Grujica i Tatomir – govori se o njihovoj druţini, prisutni
su motivi zavade braće i bratoubistva, za Grujicu Novaka vezuje se neverstvo ţene
(sa papira)
Erlangenski rukopis sadrţi 217 pesama. U velikoj većini su narodne, ali ima pesama na prelazu
od usmene ka pisanoj lirici; tzv. meliĉka lirika zastupljena je u nekim pesmama,
najverovatnije poteklim iz puĉkog pevanja po primorju, kao i graĊanskim pesmama sa
kajkavskog podruĉja, većinom ljubavnih. Najveći broj ĉine epske pesme koje pevaju o Marku
Kraljeviću, Brankovićima, Jakšićima, preteţno o uskocima i hajducima, zatim o krajišnicima i o
najnovijem austrijsko-turskim ratovima. U zapisima nema ni jedne pesme o Kosovskom boju, ali
se pominju poznati junaci iz ovog perioda. Pesme o Marku Kraljeviću ga ne prikazuju u
prvenstveno antiturskom stavu. Tako pesma o oranju Markovom poznata u Vukovom beleţenju
kao opevanje Markovog napada na tursku vojnu silu, izuzetnom snagom i oruţjem, u
Erlangenskom rukopisu je opevana samo kao jedna od Markovih hajduĉkih epizoda (na prevaru
ubija Arapina i uzima mu blago). Veliki broj lirskih narodnih pesama znatno je bliţi pesmama iz
Vukovih zbirki, što potvrĊuje sporije menjanje lirskih pesama. U Erlangenskom rukopisu postoji
razvijem krug pesama o Starini Novaku i njegovoj druţini , o Senjaninu Ivi... Pominju se i Stari
Vujadin, Vuk Mandušić, Janković Stojan... Lirske pesme i romanse velikim brojem su bile
muslimanske. Odlikuju se slobodnim tonom i razigranošću, vedrom slikom ţivota te stare
narodne kulture. Balade najĉešće govore o tragiĉnim ljubavima. Ima 40 lirskih pesama, a najveći
deo rukopisa zauzimaju epske pesme. Najviše ima pesama srednjih vremena (o hajducima i
uskocima).
7. Navedite osnovne Vukove stavove o narodnoj poeziji.
U predgovoru prvoj knjizi Srpskih narodnih pesama, koju je štampao u Lajpcigu 1823/4. godine,
Vuk je dao vaţna zapaţanja na kojima će se izgraditi celokupno poimanje usmene knjiţevnosti.
Vuk je dao podelu narodne poezije na:
1. junačke (muške) pesme – kaţe da ih ljudi uz gusle pevaju, ali muziĉka pratnja
nije uvek obavezna; ove pesme se pevaju da ih drugi slušaju, a najvaţniji je sadrţaj.
2. ţenske pesme – kaţe da ih pevaju ţene i devojke i momĉad radi svoga razgovora,
vaţnija je melodija, a ne ono o ĉemu se peva.
3. peme na međi – sliĉnije su junaĉkim pesmama po duţini, formi, ali se ne pevaju
uz gusle, a zbog duţine ne pevaju se ni kao ţenske već se samo kazuju.
Sve su naše narodne pjesme razdijeljenje na pjesme junačke, koje ljudi pjevaju uz gusle, i na
ţenske, koje pjevaju ne samo ţene i djevojke nego i muškarci, osobito momčad, i to najviše po
dvoje u jedan glas. Ţenske pjesme pjeva i jedno ili dvoje samo radi svoga razgovora, a junačke se
pjesme najviše pjevaju da drugi slušaju; zato se u pjevanju ţenskih pjesama više gleda na
pjevanje nego na pjesmu, a u pjevanju junačkijeh najvise na pjesmu. [...] Đe koje su pjesme tako
na međi između ţenskije i junačkije da čovek ne zna među koje bi i uzeo [...]. Ovake su pjesme
naličnije na junačke, nego na ţenske, ali bi se teško čulo, da i ljudi pjevaju uz gusle (već ako
ţenama), a zbog duţine ne pjevaju se ni kao ţenske, nego se samo kazuju.[Soft Break]
Vukovo razmišljanje o starini narodnih pesama: starije su ţenske nego junaĉke pesme.
Kaţe da junaĉkih pesama ima malo kojih su starije od Kosova, a ţenskih ima od hiljadu
godina. Prednost po starini daje obrednim pesmama, posebno kraljiĉkim i dodolskim. Srbi su
imali junaĉkih pesama i pre Kosova, ali je taj dogaĊaj ostavio takav trag u svesti naroda, da su
starije pesme zaboravljene. Vuk kaţe da je svakako postojao veoma razvijen fond formula,
tema i motiva, ali u itmenjenom kontekstu uvode se novi junaci i oko njih se koncentrišu
epske biografije u zavisnosti od afiniteta sredine. [Soft Break]
Što se tiče starine naši pjesama, ja bi rekao, da imamo stariji ţenski, nego junački; jer junački
pjesama malo imamo stariji od Kosova, a od Nemanića nema starije nijedne; a među ţenskima
moţe biti da i ima i od iljade godina, i. n. p. Kraljičkima, Dodolskima i t. d. Ja mislim, da su
Srblji i prije Kosova imali i junački pjesama od starine, no budući je ona premjena tako silno
udarila u narod, da su gotovo sve zaboravili, što je bilo donde, pa samo odande počeli nanovo
pripovijedati i pjevati.
Govoreći o rasprostranjenosti, Vuk kaţe da su junaĉke pesme naroĉito rasprostranjene u
Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i juţnoj Srbiji, gde svaka kuća ima gusle. U krajevima oko
save i Dunava slabije je interesovanje za junaĉke pesme. U Banatu, Sremu i Baĉkoj gubi se
interesovanje za epske podvige i tamo se same gusle oznaĉavaju kao slepaĉke. Ţenske pesme
su tamo najrasprostranjenije, a naroĉito u bosanskim varošima.
Junačke se pjesme danas najviše i najţvlje pjevaju po Bosni i Hercegovini i po Crnoj Gori i po
juţnim brdovitim krajevima Srbije. Po tim mjestima i današnji dan gotovo u svakoj kući imaju po
jedne gusle, a po jedne osobito na stanu kod čobana, i tesko je naći čovjeka da ne zna gudjeti, a
mnoge ţene i djevojke znadu. Po donjim krajevima Srbije (oko Save i oko Dunava) vec su rjeđe
gusle po kućama, no opet mislim da bi se u svakom selu (osobito s lijeve strane Morave) po jedne
mogle naći. U Srijemu pak i u Bačkoj i u Banatu gusle se danas mogu vidjeti samo u slijepaca
(pa i oni moraju učti u njih udarati, a mnogi ne pjevaju pjesmama, nego samo bogorode uz njih),
a drugi bi se ljudi vrlo stidjeli sljepačke gusle u svojoj kući objesiti; i tako po tim mjestima
junačke (ili, kao što se tuda već zovu sljepačke) pjesme niko drugi i ne pjeva osim slepaca i po
Bačkoj gdjekojih ţena (koje bez gusala pjevaju). Iz toga se lasno moţe doznati, zašto se junačke
pjesme po Srijemu i po Bačkoj i po Banatu gore pjevaju nego po Srbiji, a i po Srbiji oko Save i
oko Dunava gore nego dalje unutra, osobito k Bosni i k Ercegovini...
Govoreći o specifiĉnim vidovima nastanka, prenošenja i trajanja, posebno junaĉkih
pesama, Vuk razlikuje dva tipa izvoĊaĉa: oni koji prenose tvorevine i one koji sami stvaraju
novu varijantu. MeĊu njima je izdvojio sredoveĉne ljude i starce, što indirektno govori o
neophodnom iskustvu, o poznavanju tradicije, a meĊu prenosioce ukljuĉio je hajduke i
putnike.
Mi vidimo da pjesme junačke i danas postaju, zato mislim da ne će biti suviše i o postanju
njiovom štogođ reći. Koliko sam ja do danas mogao doznati junačke pjesme ponajviše spjevavaju
ljudi sredoviječni i starci. [...] Pjesme junačke po narodu najviše raznose slijepci, i putnici i
hajduci. Slijepci radi prošnje idu jednako po svome narodu od kuće do kuţe, i pred svakom
kuţom ispjevaju po jednu pjesmu, pa onda istu da im se udijeli, a gdje ih ko ponudi, ondje pjevaju
i više; a o praznicima idu k manastirima i k cekvama na sabore i na panađure, pa pjevaju po
čitav dan. Tako putnik kad dođe u kakvu kuću na konak, obično je da ga uveče ponude s guslama
da pjeva, a osim toga, putem po hanovima i po krčmama svud imaju gusle, pa putnici uveče
pjevaju i slušaju; hajduci zimi na jataku danju leţe u potaji, a po svu noć piju i pjevaju uz gusle, i
to najviše pjesme od hajduka.
Vukovo zapaţanje o idealnoj ravnoteţi izmeĊu dara/talenta i poznavanja izgraĊenog
fonda tradicije:
Po rečenim mjestima, kud se danas junačke pjesme najviše pjevaju, nema čoveka, koji ne zna
nekoliko pjesama (ako ne čitavi, a ono barem komada od nji), a ima i, koji i znadu i preko
pedeset, a moţe biti i na stotine. Koji čovek zna pedeset različni pjesama, (ako je za taj posao)
njemu je lasno novu pjesmu spjevati.
Premda ima dosta ljudi koji znadu mnogo pjesama, ali je opet teško naći čovjeka koji zna pjesme
lijepo i jasno. U tom je pokojni Tešan Podrugović bio prvi i jedini između sviju koje sam ja ovih
deset godina nalazio i slušao. [...] On je vrlo lijepo znao udarati u gusle, ali pjevati nije znao (ili
nije htio) nikako, nego je pjesme kazivao kao iz knjige; i za skupljanje pjesama takvi su ljudi
najbolji, jer oni osobito paze na red i na misli, a pjevači (osobito koji su samo pjevači) mnogi
pjevaju i ne misleći šta, i znadu redom samo pjevati, a kazivati ne znadu (s takvima sam ja kašto
imao muku).[Soft Break]
Dobar deo predgovora posvetio je „smiješnim pjasmama“. Parafrazirao je kontekst u
kojem su se ove pesme u Tršiću kao male parodije pevale. Naveo je nekoliko zapaţanja koja
su izuzetno bitna za trajanje celokupne epike. Kaţe da neki spevaju šaljive, a neki zbiljske
pesme. Istakao je vaţnost dogaĊaja za trajanje pesme, naglašavajući da takve šaljive pesme
brzo nestaju iz kolektivu. Zahvaljujući njegovim opservacijama moţemo da rekonstruišemo
procese koji su butni za trajanje i prenošenje usmene poezije.
U Tršiću je jedan čovek pod samu starost svoju spjevavao mloge smiješne pjesme, od koji ja sad
ne znam čitave nijedne... Kako god sto saljivi starci i momcad spjevaju ovako saljive pjesme, tako
i drugi spjevaju zbiljske od bojeva i od ostalih znatnih dogadjaja.
Vuk je istakao i specifiĉan status odbijanja autorstva, što u suštini oznaĉava dokaz
vrednosti dela koje je sam kolektiv prihvatio.
Da se ni najnovijim (a kamoli starim) pjesmama (kao narodnim) ne moţe upravo doznati ko je
koju prvi put spjevao, to nije začudo; ali je začudo da u narodu niko ne drţi za kaku majstoriju ili
slavu novu pjesmu spjevati, i ne samo što se niko tim ne hvali nego još svaki (baš i onaj koji jest)
odbija od sebe i kaţe da je čuo od drugoga. To je o najnovijim pjesmama za koje se zna da nijesu
niotkud došle, nego da su ondje postale o dogadjaju koji se prije nekoliko dana dogodio; a kako
događaju i pjesmi prođe makar samo godinu dana, ili se pjesma gdje čuje makar i o jučerašnjem
a daljnijem događaju, niko više i ne misli o njezinu postanju.
Govorio je o suţenosti tematike ţenskih pesama.
Ţenske se pjesme danas slabo spjevavaju, osim što djevojke kašto pripijevaju momčadma i
momčad djevojkama. Između sviju ovđe naštampani ţenski pjesama najnovija će biti 347.[Soft
Break]
Na specifiĉan naĉin izdvojio je još jednu osobenost celokupnog pesništva – promenljivost
i varijantnost. To je oznaĉio na jednostavan naĉin, kaţe da se ista pesma razliĉito peva u
zavisnosti od terena i pevaĉa.
Jednih pjesama različno pjevanje po narodu pokazuje očevidno da sve pjesme nijesu odmah (u
prvom početku svome) postale onakve kakve su, nego jedan počne i sastavi što, kako on zna, pa
poslije, idući od usta do usta, raste i kiti se, a kašto se i umanjuje i kvari; jer kako god što jedan
čovjek raste i kiti se, a kašto se i umanjuje i kvari; jer kako god što jedan čovjek ljepše i jasnije
govori od drugoga, tako i pjesme pjeva i kazuje. Tako bi se gotovo o svakom događaju mogle
naći po nekolike pjesme. Moţe biti da su ovakve gdekoje pjesme jednom događaju od različitih
ljudi različne i postale; a najviše su ih (osobito u kojima je manja razlika) različni pjevač
okrenuli po svome načinu, kao što se i danas čini jednako.
Vuk smatra da su najbrojnije pesme o dogaĊajima iz 16. i 17. veka, o hajducima i
uskocima. Tom prilikom je primetio udeo sredine. Hrišćani pevaju o otmicama muslimanskih
devojaka kojima se ţene viĊeniji hajduci, a muslimani o ţenidbama sa hrišćankama. Isti
narativni model razliĉito predstavlja karakterizaciju epskih junaka u zavisnosti od afiniteta
sredine.
Pjesama junačkih danas ima najviše iz šesnaestoga i sedamnaestoga vijeka od primorski junaka i
uskoka, koji su prebjegavali iz Bosne u Ercegovinu u primorje pod Mletačku zaštitu, i odande
četovali (kao ajduci) i branili Mletačku krajinu od Turaka (kao što su u III. knjizi pjesme 7-15).
Ovake pjesme pjevaju i Srbi turskog zakona po Bosni, samo što oni ponajviše pjevaju, da su
njiovi nadjačavali i rišćanske ţene i đevojke robili i premamljivali.[Soft Break]
8. Šta obuhvata Vukov „račun“ o pesmama i zbog čega je značajan za teorijska
izučavanja usmene epike?
U predgovoru ĉetvrtoj knjizi Srpskih narodnih pesama, štampanoj 1833. u Lajpcigu, Vuk je dao
male portrete svojih pevaĉa i Tešana kao kazivaĉa. Njega predstavlja kao idealnog pripovedaĉa i
njime zapoĉinje svoj raĉun o narodnim pesmama. Vukov raĉun imao je višestruku funkciju za
zbirku: trebalo je da potvrdi autentiĉnost usmene graĊe, potvrdio je opšta Vukova zapaţanja o
odnosu talentovanog pojedinca i kolektiva i istakao da pesma nije istinita istorija, ali da
pripovetka mora imati pravoga smisla i reda, ovde je Vuk dao svoje razmišljanje o odnosu
istorije i epske stilizacije.
Vukov „račun“ o pesmama:
1. Tešan Podrugović
2. Filip Višnjić
3. starac Milija
4. starac Raško
5. Stojan ajduk
6. Đura Milutinović Crnogorac
7. slepac Gaja Balać
8. slepica Ţivana
9. AnĊelko Vuković
10. od jednog trgovca iz Bosne
11. Gruja Meandţijć
12. od dvojice Crnogoraca
13. od jednoga seljaka iz Rudniĉke nahije
14. od nekoga Rova
15. od neke slepice Stepanije iz Jadra
16. od Pavla Irića
17. Lukijan Mušicki zapisao je neke pesme od slepice iz Grgurevaca
18. Vasa Popović
9. Po čemu se međusobno razlikuju Vukove zbirke pripovedaka (zastupljenost
ţanrova, izvori)?
Prvu zbirku narodnih pripovedaka (zajedno sa zagonetkama) Narodne srpske
pripovijetke objavio je 1821. godine u Beĉu, u Dodatku Davidovićevih Novina
Serbskih. Knjiga sadrţi 12 ţanrovski razliĉitih varijanata, dominira kratka šaljiva priča. 11
pripovedaka Vuk je zapisao po sećanju, onako kako je ĉuo u detinjstvu, a jednu je ĉuo od
Tešana Podrugovića.
Srpske narodne pripovijetke, Beč, 1853. – ova zbirka trebalo je da predstavi ugled narodnog
jezika u prozi. Ovde je Vuk dao klasifikaciju razliĉitu od one iz Rjeĉnika (1818). Ţanrovski
posmatrano, posebno su zastupljene „ţenske“ pripovetke . Ova zbirka sadrţi 50 pripovedaka,
preteţno bajki i legendi. Broj 50 bio je za Vuka neka vrsta simboliĉke osnove poznavanja same
tradicije. Vuk je preuzeo 6 (ozbiljnih) pripovedaka iz prve zbirke, 8 je zapisao po sećanju iz
detinjstva, a ostale je slušao od pripovedača (Tešan Podrugović, Gruja Mehandţić, a bilo je
i dosta anonimnih pripovedaĉa). Jedan deo pripovedaka Vuk je dobio od saradnika koji su u
razliĉitim okolnostima beleţili narodne umotvorine, kao na primer od Vuka Vrčevića (u svoju
zbirku iz 1853. uneo je ĉak 15 pripovedaka koje je zapisao Vrĉević), Đorđe Kojanov
Stefanović, sveštenik iz Kaća u Baĉkoj, Atanasije Nikolić ili Milice Stojadinović Srpkinje.
10. U kojim je delima Vuk objavljivao narodne umotvorine kao sekundarnu
građu?
Vuk je objavljivao predanja u Rječniku, ukljuĉivao ih je u odrednice tumaĉeći odreĊene
pojmove. Na nivou tumaĉenja Vuk je pojedina predanja ukljuĉio u zbirke poslovica kao i
u zbirke narodnih pesama.
12. Navedi i ilustruj primerima odnose izmeĊu istorije i epske stilizacije.
1. Moţe se dogoditi da se istorijska ĉinjenica podudari se naĉinom na koji je pesma oblikovana.
Ni u kakvim sluĉajevima epska pesma nema rang istorijske ĉinjenice. Najveći stepen
podudarnosti izmeĊu stvarnih zbivanja i epske varijante uoĉava se meĊu pesmama “novijih
vremena”. Nakon bojeva na Mišaru, Salašu, Ĉokešini, Loznici, posle uzimanaj Uţica, pobeda na
Deligradu usledile su epske pesme. Za ţivota KaraĊorĊa, ĐorĊa Ćurĉije, Petra Dobrnjca širio se
glas o njihovom junaštvu, hrabrosti, megdanima, podvizima i slavnoj pogibji. Zbog kratkog
vremenskog intervala koji deli epsku stilizaciju od istorijskog prototipa, ovaj tip stilizacije se
oznaĉava kao hroniĉarski.
2. Istorijska ĉinjenica ili epska biografija se potpuno razlikuje od naĉina na koji je dogaĊaj
prikazan u pesmi. Kritiĉka istorija krajem 19. Veka utvrdila je da je Vukašin poginuo u Mariĉkoj
bici, a da ga je Uroš nadţiveo nekoliko meseci. Narodna tradicija je Vukašina zapamtila kao
negativca i kao careubicu, ĉak ni kad je istorijska ĉinjenica izbila na površinu nije uspela da
promeni utisak o Vukašinu. Motiv izdaje maksimalno je suzio epsku biografiju Vuka Brankovića.
Za njega se vezuju motivi klevetništva i ĉin izdajstva kneza, vojske, vere. Istorijske ĉinjenice;
naprotiv, istiĉu pobedu Lazarevog desnog krila na ĉijem ĉelu je bio Vuk Branković. Jenino on
nije imao gde da se povuĉe iz bitke jer je Kosovo bila njegova teritorija. Umro je u turskom
zatoĉeništvu upravo zbog svoje antiturske politike.
3. Moţe se dogoditi da istorijski podaci daju izuzetnu sliku o nekoj liĉnosti ali da sama tradicija
nije baš tako zapamtila tu liĉnost. Na primer, srpski car Dušan ima sve elemente za izuzetnu
biografiju: karakterišu ga izuzetne vojne sposobnosti, politiĉke ambicije, za njega se vezuje
drţavniĉka misija, doneo je zakone, proširio teritoriju. Savremenici ga pamte po izuzetnoj
fiziĉkoj pojavi. MeĊutim, naĉin na koji je poezija stilizovala ovaj lik pokazuje veoma svedenu
biografiju. Za Dušana se vezuju samo internacionalni motivi: junaĉka ţenidba sa preprekama i
motiv incesta.
4. Suprotan primer odnosa je onaj gde je u svedoĉanstvima ostalo izuzetno malo elemenata,
meĊutim, tokom vekova razgranala se izuzetno bogata epska biografija. To je Kraljević Marko.
Istorijske ĉinjenice: bio je sin kralja Vukašina, prestoni grad Prilep, bio je sultanov vazal; u
istoriji se spominju i dva Markova brata. Mladi Marko bio je legitimno krunisan za mladog kralja
kad Vukašin postaje legitimni savladar kralja Uroša. Nakon smrti Vukašina i nejgovog brata, on
je jedini legitimni krunisani naslednik, ali u pesmama nema toliki znaĉaj. Svi ovi elementi iz
istorije prisutni su u Markovoj epskoj biografiji. On ima jednu od najrazvijenijih epskih
biografija. Razlozi njegove popularnosti su odduvek intrigirali prouĉavaoce, ali ishod tih
istraţivanja uvek se utapao u gusto tkanje internacionalnih motiva i duboke slojeve tradicije.
5. Istorija i epska situacija se podudaraju. Arhivski podaci potvrĊuju da je slavni kotarski uskok
Stojan Janković robovao u Carigradu 14 meseci, da bi po poetskim zakonitostima vreme
njegovog tamnovanja bilo prošireno na 9 godina i 7 meseci.
6. Elementi iz istorijskih biografija razliĉitih liĉnosti mogu postati konstitutivni elementi epske
biografije. – Primer ovakvog odnosa predstavlja sinkretiĉna liĉnost Starina Novak. On je
dovoĊen u vezu s liĉnostima koje su ţivele na raznim mestima i u raznim vremenima: s
hajduĉkim harambašom Baba Novakom koji je vojevao u Erdelju pred kraj 16. veka, zatim, idući
unazad, s ozloglašenim hajdukom iz srednjih oblasti Balkana koji je ţiveo u doba
despota Stefana, s ćesarom Novakom s Prespanskog jezera, kao i s Novakom Grebostrekom,
vojskovoĊom kralja Milutina.
7. U istoriji nema nikakvih oslonaca za epski portret. Tako se po modelu tipskog, trećeg,
najboljeg i najmlaĊeg junaka epskim Mrnjavĉevićima pridruţuje vojvoda Gojko. Kao što se npr. i
prezimenom tumaĉilo poreklo epskog junaka (npr. Miloš Kobilović). TakoĊe, ni epski Jugovići
nisu potvrĊeni u istoriji.
13. Navedi elemente epske biografije.
Elementi epske biografije su:
- poreklo
- atributi ( svetlo oruţije, dobri konji, ostali atributi )
- opis + prestonica + ime
- odnosi u porodici ( krvno srodstvo )
junak: otac ( oĉevi i sinovi )
majka ( mudre i neverne majke )
brat / braća ( mlad i rivalstvo meĊu braćom )
sestra ( sestrice i krvnice )
sestrić ( ujakovi naslednici )
ljuba ( nije po krvnom srodstvu ) „verne ljube i preljubnice“
- duhovno svojstvo: kum ( „ne moţe se raskinuti kumstvo“ )
pobratim
- odnosi u društvu: junak ® vladar
sluga
- motiv ţenidbe ® muţ na svadbi svoje ţene
junaĉka svadba sa preprekama ( primer: Ţenidba Dušanova )
PROTIVNICI:
- svet mitskih bića ( vile, zmajevi )
- otmiĉari ( poput Vlah Alije )
- Musa Kesedţija ( tri srca ), Balaĉko Vojvoda ( tri glave ), Arapi...
Izazivaĉ sukoba nikada nije poznat epski junak.
DVOBOJI ( oznaĉavaju kraj epske biografije )
motivacija
izazivaĉ izazivana strana
( negativno markiran) ( pozitivno markiran ) - zatoĉnik ( M.Vojinović, I.Senković )
- zaštitinik slabijih ( M. Kraljević )
Najbitnija šema biografije epskog junaka:
1) poreklo junaka / snage
-fantastiĉni elementi ® ţenidba ĉoveka vilom
zmaj-ljubavnik
-ujak-sestrić
-otac-sin
2) opis, fiziĉki izgled
3) epski atributi junaka
14. Kako se u epici mogu uobliĉiti motivi porekla snage epskog junaka?
Motivi pomoću kojih se objašnjava snaga najznaĉajnijih junaka su internacionalno
rasprostranjeni. U osnovi tog postupka jaĉe ili slabije uobliĉavaju se uticaji epske poezije sa
mitskim kompleksom (Gilgameš je sin boginje i ĉoveka). U tradiciji srpskog naroda poreklo
junaka se prikazuje uz aktivan udeo fantastike, pri ĉemu se kroz zakonitosti epske stilizacije
prelamaju dva siţejna modela. Po jednom zmaj ljubavnik opseda ţenu i ona raĊa izuzetnog sina.
Onda kada se ________ razvija direktno, imenovanje junaka ukazuje na snagu ovih predstava. Uz
karakteristiĉno ime se nabrajaju i ĉudesna svojstva.
„U mog sina slijepca Grgura,
u njega se muško ĉedo naĊe,
nije ĉedo, ĉeda kakvano su,
vuĉja šapa i orluje krilo,
i zmajevo kolo pod pazuhom.“
Dok je sticanje snage uz pomoć zahvalne vile – pomajke pojedinost obraĊena u predanjima i
bajkama, epski sistem na poseban naĉin modeluje internacionalni motiv o ţenidbi ĉoveka vilom.
Primer je u starom zapisu (deseterac) kada kralj Vukašin sa ĉudesnom ljubavnicom dobija
nepobedivog Marka (Bogišć, 39, 85).
Realistiĉna podloga objašnjava epsku snagu krvnim srodstvom sa slavnim pretkom, ali se i tu
uoĉavaju nijanse pri predstavljanju junaka „starijih“ i „srednjih“ vremena. Najmoćniji vitezovi iz
perioda „carstva i gospodstva“ nasleĊuju ratniĉka odliĉja po ţenskoj liniji jer se poreklo njihovih
fiziĉkih i epskih svojstava vezuje za ujake (Markove moći krase njegove sestriće, zatim još jedan
primer: ţenidba cara Stjepana bi bila osujećena da latinsku prevaru ne razotkrivaju njegovi
sestrići). Tokom dugog vremenskog perioda se stabilno ĉuva srodstvo izmeĊu Janka i Sekule dok
se Ivanov sestrić imenuje razliĉito (Tadija, Margan, Vuk). Za razliku od Marka koji nasleĊuje
Momĉilovu snagu i srĉanost, senjski uskok i njegov sestrić Tadija su prikazani po principima
kontrasta. Znatno ĉešće hajduci i uskoci snagu epskih ratnika nasleĊuju po direktnoj vezi izmeĊu
oĉeva i sinova. Udeo tog modela u portretisanju likova potvrĊuje i konstitucija epskih imena.
Epska i emotivna veza uspostavljena izmeĊu Novaka i slavnog Novakovića takoĊe se prenosi na
sledeći naraštaj jer se Grujica prikazuje kao briţan i neţan otac. Relacija otac–sin nije
zanemarljiva ni meĊu starijim junacima, samo što dobija veoma raznovrsne uloge i znaĉenja.
15. Koji se internacionalni motivi vezuju za ljubu epskog junaka?
U sistemu epske biografije izuzetno vaţnu ulogu ima junakova ljuba, a njenu osnovnu
karakterizaciju odraţava epitet, ustaljeno povezan sa imenicom. Dostojna ţivotna saputnica
epskih junaka se uvek dovodi izdaleka, iz otmenih latinskih, bugarskih, dubrovaĉkih, leĊanskih
dvorova. Za oţenjenog junaka ljuba je oliĉenje i njegove ĉasti i ĉestitosti, a braĉni sklad je uvek
blagosloven brojnim potomstvom. Karakterizacija ljuba retko kada prevazilazi okvire tipskih
osobina što je izrazito već i na planu nomenklature – izvedene iz imena muţa ili sinova (
Miloševa verenica ). Ţenska imena su inaĉe u interakciji sa porodiĉnim i društvenim statusom
likova.Tako se pripadnice carskih loza prepoznaju kao Roksande, Kandosije, krĉmarice su Mare,
Janje, robinja Kumrija, a plemenite sestre Jelice. AnĊelija ili AnĊa je ĉesto ime epske tradicije, a
tako imenovana ljuba moţe da preuzme ulogu anĊeoskog zaštitnika svoga muţa i porodice. Ţena
je nekada tek u pozadini radnje, nekad pokretaĉ akcije, ali se uvek osnovna tipska crta izoštrava u
ekstremnim situacijama kao odraz poštovanja / kršenja etiĉkih normi i porodiĉnih odnosa.
„Tanana“ Gojkovica je plemenita ţrtva, što istiĉe njeno ophoĊenje preka svekrvi, jetrvama,
deverima. Mudra AnĊelija Jakšića svojom odlukom postaje jedini ĉlan kuće dostojan simbola
ĉasti. Naspram idealizovanih likova, negativna karakterizacija je srasla sa imenima nevernica npr.
Vidosava vojvode Momĉila. Do koje mere se likovi ljuba mogu oblikovati u senci junaka
potvrĊuju portreti Lazarevih ćerki dok su zetovi postojano izdvojeni i imenom. Za sudbinu
epskog junaka je izbor ljube izuzetno znaĉajan, ponekad i sudbonosan, a njene osobine i status u
zadruzi-zajednici omogućavaju razvoj brojnih internacionalnih motiva. Zbog ţene se vode ratovi
i padaju gradovi, ona sama ugroţava muţevljev rod i radi o glavi muţu i roĊenoj deci. Ţena, sa
druge strane lako postaje i ţrtva nove porodice, spasava gospodara, pomaţe savetima u odsutnom
trenu, svojim odlukama i postupcima spreĉava krvoproliće. Ljube postaju centralni nosioci radnje
pri obradi fabule o deliji/devojci/ţeni i tokom novelistiĉkog razvijanja opklade o ljubinu vernost.
Karakteristiĉni su portreti ţene vladara i ţene vladarke (carica/knjeginja Milica, Jerina). Shodno
ophoĊenju prema ĉlanovima porodice blagorodne, briţne, poţrtvovane ţene i vernice postaju
savotodavci, glasnici ili pomoćnici. Oteta ili prinuĊena da se preda, ţena moţe postojano da ĉuva
svoju ĉast i ostane verna. Motivi povratka muţa na svadbu svoje ljube, najpoznatiji po sudbinama
Odiseja i Penelope, stilizovani su u srpskoj usmenoj epici. Na skali greha najteţi prestup
obeleţava nevernicu koja sama podstiĉe ljubavnika ne obazirujući se ni na muţa, ni na decu
(Ikonija bana Milutina). Nevernice bivaju kaţnjene (spaljene, rastrgnute, sakaćene) i one obiĉno
izrazitije ispoljavaju strah od kazne nego svest o grehu i pokajanje. Mogućnost izbora koji se
pred ţene postavlja ĉini podlogu karakterizaciji likova. Siţe pojedinih pesama „na meĊi“ se
zasniva na specifiĉnom poloţaju ljube koju muţ prodaje da bi izmirio dugovanja. Iako junak
namerava da u ropstvo pošalje majku, ljuba je odmeni i time se potvrĊuje ideal potpunog sklada
telesnih, moralnih i duhovnih osobina. (Majka Stojana Jankovića snahu naziva : „nenošeno
zlato“.)
16. Na osnovu kojih elemenata se moţe izdvojiti tipologija epskih dvoboja?
Dvoboj kao središnja epska tema je ĉesto prepleten sa dugim motivima (ţenidbe, neverstvo ljube,
bratoubistvo, tok boja...). Uĉestalost megdana u usmenim stilizacijama je uticala na visok stepen
formulativnosti svih segmenata siţejnog sklopa. U stabilnosti modela uĉestvuju motivacija
sukoba, tipovi protivnika, podela delokruga izmeĊu parova megdandţija i sporednih likova, scene
i sekvence direktnih okršaja, sve do finalnih formula koje konstatuju ishod okršaja. Dvoboj
oznaĉava kraj epske biografije poraţenog junaka, makar on izgubi duel od lošijeg i neĉasnog
protivnika. Megdani su uvek borba na ţivot i smrt. Što su epske biografije šire, kakav je sluĉaj sa
Markom, trijumf u duelima potvrĊuje junakovu snagu, a broj poraţenih protivnika se povećava.
DVOBOJI
motivacija
izazivaĉ : izazivana strana
( negativno markiran) ( pozitivno markiran ) - zatoĉnik ( M.Vojinović, I.Senković )
- zaštitinik slabijih ( M. Kraljević )
Kao nosilac dinamiĉke predstavljene radnje, motivacija borbe je uvek naglašena, ukljuĉuje se u
obaveznu etiĉku dimenziju likova a moţe se uobliĉiti na više naĉina. Iako epski sukob uvek
izrasta na osnovnoj opoziciji izazivaĉ : izazivani, uz raznovrsnost nomentklatura junaka,
raznolike su pobude i povodi zbog kojih dolazi do dvoboja. Marko K. nije npr. štiteći Kosovku
devojku od Arapina istupa kao kosovski osvetnik i kao zaštitnik ĉitavog naroda. Junaci poput
Miloša Vojinovića ili Iva Senkovića na megdan odlaze kao zatoĉenici i istovremeno štite ĉast
svojih porodica. Izazov na megdan se ostvaruje na dva naĉina. U oba sluĉaju plan prikazivanja je
usmeren na izazivaĉa koji pismom saopštava svoje namere ili pokreće radnju pustošenjem
protivnikovog doma. Izazivaĉ ugroţava junakov dom u trenutku kad je junak odsutan. Umesto
jednostavne relacije izazivaĉ : izazvani, aktivira se i sloţeniji odnos izazivaĉ® ţrtva; ţrtva®
izazvani. U svakom sluĉaju je izazvani junak statiĉan, a neprijatelj remeti ravnoteţu. Odloţeno
suoĉavanje protivnika predstavlja princip pripremanja sukoba, odlaganje je deo modela u kom
junak ne treţi zamenu vec kreće da se sveti ali se pre toga prerušava ili izlaţe svoj plan. Posle
preokreta u zapletu radnje se usporava statiĉnim motivom – detaljnim opisom opremanja za
dvoboj (to je obavezan ĉlan kompozicije). Epski dvoboj je kuliminacija radnje. Duel zapoĉinje
reĉima, nakon ĉega se lome koplja, buzdovani i sablje. Presudan udeo ima i junaĉki konj, a
završnica pripada borbi prsa u prsa. Borba reĉima motiviše sukob i povećava borbenost. Ove
formule je potpunije analizirao Svetozar Matić:
- uvredljivo pismo ( nipodaštava poreklo, ugled i junaštvo )
- pretnja da će izazivaĉ ugroziti ĉast protivnikove ljube
- borba reĉima i isticanje znaĉaja junaĉkih atributa
- megdan
- trijumfalni povratak izazvanog junaka ( preuzimanje atributa savladanog- oruţije, konj, oprema,
barjak, ljuba...)
Najbolji epski junaci nikada ne izazivaju ali i ne odbijaju izazove!
17. Navedite tipove smrti epskih junaka.
Pored boţije odluke koja junaka vodi do „suĊenog danka“ svaki trenutak epskog ţivota odvija se
u senci smrti. Hrabreći se, mladi uskok iskazuje pogled na svet, utemeljen na poimanju raĊanja i
umiranja kao neminovnosti, ĉiji se tokovi ne mogu izmeniti:
„U Ċetetu srce zaigralo,
na dijete srce oslobodilo:
- Što si mi se, srce, uplašilo?
Jednom mi se od majke rodilo,
a drugom ćeš, srce, umrijeti.“
Da smrt bitno odreĊuje puteve epske slave, potvrĊuju i formule o biranju sopstvene pogibje. Tu
privilegiju imaju najbolji junaci, ĉak i kada se dopadnu tamnice. Samo smrt u boju i dvoboju,
koja dolazi od sablje i „svetlog“ oruţija priliĉi epskom junaku i najveći broj epskih sudbina ima
takav ishod. Drugaĉiji kraj baca ljagu i na junakova preĊašnja dela. I u drugim varijantama smrt
vešanjem treba da unizi savladanog protivnika, da obezvreĊuje njegove epaske zasluge. Tako
Đemo podiţe tri puta vešala pod Ohridom, Vuĉitrnom i Zveĉanom sa namerom: „Da obesi
Kraljevića Marka“. Osim „novih“ i „gornjih“ vešala spremaju se junacima i lomaĉe, mada je
naturalistiĉki opis spaljivanja jedna od ĉestih završnica fabule o neveri ljube. Opredeljenje za
carstvo nebesko, koje se zadobija kroz ţrtvovanje za slobodu i veru svojstveno je Lazaru i
njegovim vitezovima. Kolektivna pogibja, zakletva i odluka ĉini ih svetim ratnicima
„pristupaĉnim“ Bogu, a uzvišenost takvog svesnog izbora postaje imperativ ponašanja potonjim
generacijama. Smrt u dvoboju se takoĊe uĉestalo obraĊuje, bilo da tako skonĉavaju nasilnici i
razmetljivci ili plemenitog junaka muĉki, na prevaru savlada nedostojan protivnik. Izuzetan junak
moţe pasti i kao ţrtva zavere, zavisti i izdaje, mada se ĉešće dogaĊa da izdajnik sam postane
ţrtva sopstvenih zamki. Pored planiranog ubistva smrt donosi i tragiĉan nesporazum izmeĊu
srodnika. Takva smrt Jankovog sestrića moţe se povezati i sa silom jaĉom od oruţija kakvu
predstavlja kletva ili pogled devojaka. Smrt kao posledica prekršenog tabua (ćutanja ili gledanja)
neizbeţno stiţe i najveće junake. U jednoj varijanti i sam Marko napušta ovaj svet pošto „ubi
njega sa grada devojka“. Kada nepoverljiva ljuba pogleda u sobu gde Zmaju Ognjenom Vuku
vidaju rane, mitski zašnitnici odlaze i junak umire. Zatim odsecanje glave i njeno odnošenje sa
poprišta dokaz je pobede. Smrt Strahinjinog protivnika je neobiĉna u
bugarštici gde hrt kolje neprijatelja. Sliĉna formula je vezana i za okršaje vatrenim oruţijem. Za
Lazara se vezuje hagiografsko ĉudo koje potvrĊuje njegovu svetost. Lazarevu smrt oblikuju epski
pevaĉi. Teška iskušenja se postavljaju pred junake, razapete izmeĊu sramote poraza i greha
samoubistva. Zato se vojvoda Prijezda i vojvoda Rajko odriĉu ţivota jer su nemoćni da saĉuvaju
ĉast porodice. I verne ljube radije biraju smrt nego da postanu robinje neprijatelja. Pojedini junaci
umiru na neobiĉan naĉin. Car Stjepan i Jovo Despotović se gase na bolesniĉkoj postelji, dok
Marku nakon tri veka smrt dolazi od Boga. Turci zarobljenim junacima namenjuju smrt na
mukama. Majke najĉešće presvisnu od bola i tuge. Pojava ptica (gavranova) je potvrda smrti,
nezavisno od toga da li samo kruţe nad mrtvim i ţivima ili grakću i progovaraju.
18. Navedite motive i karakterizaciju likova u krugu pesama o Nemanjićima.
U selektivnom pamćenju tradicije na stranu se smenjuju Nemanjići, Hrebeljanovići, Lazarevići i
Brankovići.
Stefan Nemanja
Vukan Stefan Prvovenĉani Rastko
Dimitrije Stefan Radoslav Vladislav Uroš
Vladislav Milutin Dragutin
( srpski kralj) ( sremski kralj)
Vlatko
Stefan Deĉanski Konstantin
Milica
(udata za Lazara) Dušan Dušica Dragutin Simeon
Uroš Stefan Jovan
Pretkosovske pesme opevaju nekoliko vladarskih i plemićkih porodica: Nemanjiće (Nemanja,
Sava, Stefan Deĉanski, Dušan, Uroš), Mrnjavĉeviće (Vukašin, Uglješa, Gojko), Vojinoviće i
Dejanoviće. Stefan Nemanja je osnivaĉ vladarske dinastije Nemanjića i gradio je crkve i
manastire kao središta duhovnosti, kulture, obrazovanja i prosvećenosti. Zamonašio se u
Studenici i dobio ime Simeon. Posle godinu dana ide kod Save na Svetu Goru gde podiţu
Hilandar i umire 1200. godine. S obzirom na veliku vremensku udaljenost pevaĉa od vremena o
kojem preva, jasno je što u ovoj poeziji ima malo istorije a mnogo legende. Istorijsko je samo u
obrisima, a u opštoj slici epohe, atmosferi i duhu vremena nemanjićke Srbije i postnemanjićkog
doba u lokalitetima, geografskim podruĉjima, imenima istorijskih liĉnosti. Legendarno je u
izboru dogaĊaja i liĉnosti za koje istorija ne zna. Opevani su dogaĊaji i liĉnosti koji pevaju o slavi
i bogatstvu, ali i o prvim znacima raspada.
Sveti Sava je namlaĊi sin Stefana Nemanje. Ceo ţivot je posvetio podizanju manastira i crkava,
pisanju crkvanih knjiga i uĉvršćivanju dinastije Nemanjića, podizanju kulture i prosvete. U epici
se Stefan Nemanja i Sveti Sava uglavnom javljaju zajedno i uglavnom se govori o podizanju
zaduţbina. Dakle, kao glavni motiv uzima se podizanje crkava i manastira ® ĉinjenje velikih
dela! To je jedna od osnovnih tema naših pevaĉa i taj motiv se nalazi kod Juţnih Slovena i
muslimana. Katalog zaduţbina se vezuje za Sv. Savu ( Vuk II, 2 pesme: od Slepe Stepanije i
Višnjića ). Vuk pesme o Nemanjićima smešta u pesme srednjih vremena ( u III zbirci ) – u vreme
kada Turci opsedaju manastire ( pale, ruše ih ), pale i Savine mošti, vladaju Srbijom. Sveti Sava
se u ovim priĉama javlja kao branilac hrišćanstva i nacije, a epski sukob se svodi na takmiĉenje,
molitve koje će dovesti do toga da Turci priznaju nadmoć hrišćanske vere. Nemanja podiţe
manastire u doba mira a Lazar u doba apokalipse.
Dušan je u narodnoj pesmi poznatiji kao “srpski car Stjepane”. Spremao se da osvoji Carigrad pa
je dobio ime Dušan Silni. Za Dušana se vezuje motiv uzimanja u rodu – rodoskrnavljenje.
Problematiĉni Nemanjić, negativno okarakterisan (u našim verzijama je njegov postupak
opravdan pijanstvom).
Marijine beleške: Od loze Nemanjića zapamćeni su otac i sin sa kojima loza poĉinje i sa kojima
se završava: Nemanja i Sveti Sava, Dušan i Uroš. Epsko pamćenje saĉuvalo je po imenu i mnoge
druge ĉlanove te porodice. U katalozima manastira spominju se njihovi graditelji: Stefan
Prvovenĉani, ţupan Vukan, kralj Milutin, kralj Deĉanski.
Nemanja je zapamćen kao ime i uz to ime se dodaje car (anahronizam), bio je veliki ţupan.
Izdvojen je kao idealan epski vladar ne zato što je materijalne vrednosti uĉinio dostupnim nego
zbog duhovne dimenzije njegove vladavine. Izgradio je manastire – ktitorska Nemanjina uloga. U
Višnjićevim pesmama pripisuju mu se sve najznaĉajnije crkve koje nisu ni postojale u njegovo
vreme. Uvećanje kataloga zaduţbina uvećava njegovu slavu.
Sveti Sava se javlja kao idealan sin koji će skloniti svaku ljagu koja moţe pasti na ime njegovog
oca.
Car Dušan – Vuk ga prepoznaje kao cara Dušana mada se on u samim stihovima tako ne imenuje,
nego se pevaĉi koriste imenom Stjepan, Stjevan, Stipan kako su se u tradiciji nazivali Nemanjići.
Sama ĉinjenica što je bio Dušan bio car omogućuje širenje epske biografije. Tipska odrednica
titule cara vezuje se za Prizren. Za ime srpskog cara Stjepana vezani su iskljuĉivo internacionalni
motivi. Zakljuĉujemo da je bio izuzetno popularan, zastupljen lik, bez obzira kako je
okarakterisan. Od tih internacionalnih motiva izdvajaju se:
- junaĉka ţenidba sa preprekama (Ţenidba cara Dušana)
- incest ili rodoskrvni greh; dolazi do namere o grešnom braku izmeĊu brata i sestre ali do greha
ne dolazi zahvaljujući moralnim kvalitetima same devojke.
- motiv o detetu pronaĊenom u gori; nema istorijsku podologu
Uroš – on je Dušanov naslednik. Tradicija je Dušana zapamtila kao Silnog a Uroša kao Nejakog.
Odrednicu Nejaki sama tradicija protumaĉila je na svoj naĉin: Dušan umire kad Uroš ima 40 dana
(toliko duša umrlog još uvek boravi na ovom svetu i taj period su novoroĊenĉe i majka u
opasnosti od htonskih sila). Kada je pod nerazjašnjenim okolnostima Dušan umro Uroš je bio
punoletan. Nevolja je bila u ambiciji njegovih srodnika, polubrata i majke koji su poĉeli da
komadaju zemlju odmah po Dušanovoj smrti. Drugi motiv vezan za Uroša nema uporišta u
istoriji i tu vidimo kako tradicija ima veću jaĉinu od istorije. U narodnoj tradiciji uvaţena je
predstava da je Vukašin u gori ubio Uroša. Kada je krajem 19. veka kritiĉka istorija utvrdila da je
Uroš nadţiveo Vukašina koji je poginuo u Mariĉkoj bici, te ĉinjenice ostale su nemoćne pred
ustaljenim mišljenjem o Vukašinu kao negativcu (pesma “Uroš i Mrnjavĉevići”)
19. Za koje Brankoviće se svezuje negativna karakterizacija i na koji naĉin je stilizovana.
Uprskos kolebljivosti atribucije, sećanje na sremske Brankoviće je, u dugom vremenskom
intervalu (od kraja 15. do 19. veka) saĉuvalo titulu, koju je ĐuraĊ nasledio od ujaka. Iako ne
ispunjavaju delokrug Lazara, i ĐurĊevi potomci su u epici izdvojeni kao Vuk-despot (Ognjeni) i
Jovo Despotović.
Loza Brankovića
vojvoda Mladen (iz doba Stefana Deĉanskog)
sin Branko Mladenović (gospodar Ohrida)
sin Vuk Branković (gospodar Kosova)
sin ĐuraĊ Branković (prvi despot)
Lazar Stefan Grgur
Vuk Grgurević (Zmaj Ognjeni Vuk)
ĐurĊe Jovan
Loza se gasi 1503. g. Prvi despot ove loze bio je ĐuraĊ Branković, posle njegove smrti
Smederevo i despotovina su pali pod tursku vlast. “Nevera i nesloga”, zapisao je Konstantin
Mihailović. Nesloga je naglašena već u pesmama pretkosovskog ciklusa; nevera se sluti iz
“Kletve kneţeve”:
“Ko ne doĊe na boj na kosovo-
od ruke mu ništa ne rodilo; ?
ni u polju pšenica bjelica,
ni u brdu vinova lozica!”
Konkretizuje se u pesmi “Kneţeva veĉera”, dok knez nazdravlja Milošu kao prvoj veri, a
potonjoj neveri, Miloš imenuje Vuka Brankovića kao neveru a “viĊećemo u polju Kosovu, ko je
vjera a ko li nevjera”. U pesmi “Propast carstva srpskoga”? izdajnik je imenovan:
“Bog ubio Vuka Brankovića,
on izdade tasta na Kosovu”
Istorija je nepobitno dokazala da se Vuk Branković borio na Kosovu, da se povukao iz bitke tek
kad je sve bilo izgubljeno, te da je posle pruţao otpor Turcima ali je ubrzo potpao pod njihovu
vlast. Dakle, po istoriji, on nije bio izdajnik. Zašto li mu je dodeljen ovaj atribut? Objašnjenja:
bio je u boju, a ostao je ţiv dok su svi drugi poginuli; bio je u zavadi sa knjeginjom Milicom i
njenim sinovima oko vlasti. Atribut vremešnog ĐurĊa iskljuĉuje mudrost, ugled i autoritet,
obeleţja koja inaĉe prate tipske crte staraca (Jug, Starina Novak, Starac Foĉo itd.) i delokrug
starešine–vladara. Starost je u ĐurĊevoj epskoj biografiji znak slabosti i nesposobnosti, dok su
pritvornost, kukaviĉluk i podmuklost naliĉja vladarskih obeleţja. Njegova nemoć posebno će
doći do izraţaja u odnosu prema Jerini, ali je upadljiva tipska pasivnost i protumaĉena samo kao
segment motivacije ĐurĊevog ophoĊenja prema izazivaĉu. ĐurĊe je obiĉno izbegavao susret sa
neprijateljem, zaklanjajući se iza društvenog statusa. Kletva koja se vezala za Vuka Brankovića
kao da je potvrĊena i proširena udesom njegovih potomaka. Druga strašna kletva pokrenuta je
Jerininim izborom zeta (turski car), a slomila se ne samo na ĐurĊu i njegovim potomcima nego i
na sudbini drţave.
Deretić: U krugu pesama o despotu ĐurĊu centralna liĉnost nije on nego njegova supruga Jerina,
najomraţenija ţena u narodnoj poeziji i usmenom istorijskom predanju, “prokleta Jerina”, kako
ju je nazvao narod, pripisujući joj sva zla koje je donelo to nesrećno doba. U pesmi “Ţenidba
ĐurĊa Smederevca” ona je prikazana kao “lijepa Ċevojka”, kćerka dubrovaĉkog “kralja Mijaila”,
koja pomaţe Srbima da savladaju zamke koje su im postavili lukavi Latini. U pesmi “Ţenidba
Todora od Stalaća” ona preotima ţenu slavnog vojvode i udaje je za sveg brata, a u pesmi “Oblak
Radosal” šalje na vešala dve vojvode ni krive ni duţne.
20. Navedite motive koji se koncentrišu oko Prvog kosovskog boja.
Vuk Karadţić kaţe da je Kosovska bitka “Tako snaţno udarila u narod, da su gotovo sve
zaboravili što je donde bilo, pa samo odande poĉeli dalje pripovedati i pevati”. Ovaj dogaĊaj je
snaţno odjeknuo u srpskom narodu, koji je u godinama robovanja pod Turcima, postepeno
izgraĊivao kosovsku legendu i oblikovao svoj ep o Kosovskom boju. Nastajanje kosovske
legende ima više podsticaja:
* potreba za ljudskim moralnim obrascima koji će sluţiti kao uzor savremenicima; stvarana je
specifiĉna vrsta morala: “kosovska epika”
* ljubav prema domovini koja je izgubila slobodu ali je ponovo mora izvojevati;
* mrţnja prema neprijatelju i zavojevaĉu: legendarni dogaĊaji i junaci su osveta za ponašanje u
ropstvu;
Ekspozicionu funkciju imaju tri pesme koje daju sliku opšte situacije neposredno pre boja:
“Zidanje Ravanice”, “Banović Strtahinja”, “Kosanĉić Ivan uhodi Turke”. “Zidanje Ravanice”,
suštinsko predosećanje Miloša Obilića da je nastalo “pošljednje vrijeme, hoće Turci carstvo
preuzeti”. Zato savetuje kneza da gradi hram od kamena pa će trajati “od vijeka do suda
boţijega”. “Banović Strahinja” peva o junaku koji je osetio posledice turske najezde: poharani
dvori i oteta ţena. Pesma “Kosanĉić Ivan uhodi Turke” ukazuje na brojnu nadmoć turske vojke:
“Svi mi da se u so premetnemo
ne bi Turkom ruĉka osolili”
Za Miloša Obilića nema odustajanja od boja, bez obzira na brojnost i vojniĉku obuĉenost Turaka.
Boriti se mora! Zaplet poĉinje Muratovim pismom knezu Lazaru (“Kletva kneţeva”): obojica ne
mogu carevati nego da mu preda carstvo ili da dodje na boj na Kosovo. Opredeljen za borbu
Lazar kletvom poziva na boj. “Kneţeva veĉera” poĉinje sveĉanim tonom kazivanja i sveĉanim
uvodom Lazareve zdravice. Crv sumnje razjeda okupljene, misao o izdaji obuzima sve prisutne,
atmosfera je napreta. U Miloševom odgovoru sadrţan je zavet, ali i klima legende o izdajniku
Vuku Brankoviću. Pesma “Car Lazar i carica Milica” predoĉava atmosveru neposredno pred
bitku. Kulminacija, ono što je jezgro kosovskog epa, sam boj, nije našao mesto u kosovskim
pesmama. Nema pesme koja opisuje tok boja. Pesma “Musić Stefan” sadrţi proširenu varijantu
kneţeve kletve. Samo završni stihovi kazuju o bojevanju Musića Stefana, koji je zakasnio, ali nije
odustao od boja- ušao je u njega i svesno poginuo zajedno sa slugom i 12.000 vojnika.
Rasplet kosovskog epa ĉine pesme “Carica Milica i Vladeta vojvoda”, “Sluga Milutin”,
“Kosovka devojka” i “Smrt Majke Jugovića”. Opšta slika Kosovskog boja je apokaliptiĉna:
totalni poraz, masovna pogibja, ucveljene majke, sestre, udovice, devojke. Kosovska tragedija je
imala odjeka u potonjem pevanju o potonjim dogaĊajima i liĉnostima. Tako, npr. u pesmi “Marko
Kraljević i orao” kosovska tragedija je samo inicijalni motiv za priĉu o orlu i Kraljeviću Marku,
ali je u toj priĉi simboliĉna poruka: kao što je vaskrsla ptica, tako će vaskrsnuti i narodni otpor za
nove bitke!
21. Drugi kosovski boj odigrao se od 17. do 19. oktobra 1448. izmeĊu Turaka i pod
voĊstvom Muhameda II i Ugara koje je prevodio Janjoš Hunjadi, tj. Janko Sibinjanin.
Motivi kojih ima u oba ciklusa su: dolazak Turaka, izlazak i priĉešćivanje vojske, kletve
zakasneliog junaka, pogibija obojice voĊa, junak Sekula koji se, poput Miloša Obilića, zavetovao
da će udariti na careve i ubiti sultana.
Motiv uhoĊenja protivniĉke vojske je malo drugaĉije realizovan, Turke uhodi Janko, veĉe uoĉi
boja.
U pesmama o II kosovskom boju ima više opisa situacija pre boja, više paţnje se daje
individualnoj sudbini devojaka i ţena, njihovim osećanjima. U ovim pesmama ima više
baladiĉnih elemenata. Ţenski likovi u pesmama o II kosovskom boju su Sekuline sestre i majka,
koja umire na njegovom grobu, kao i sestra kralja Vladislava.
Motiva metamorfoze nema u pesmama o I kosovskom boju. U okviru pesama o II kosovskom
boju Sekula se pretvara u zmiju i pripisuju mu se magijske moći.
U oba kruga pesama prisutan je motiv ruke sa prstenom: Damjanova ruka u krilu majke Jugovića
i ruka kralja Vladislava koju Janko donosi njegovoj majci.
Pesme o I kosovskom boju su najĉešće deseteraĉke, dok su pesme o II boju bugarštice.
Ishod o porazu se dobija na sliĉan naĉin u oba kruga pesama (preko glasnika): u II kosovskom
boju Janko piše Sekulinoj verenici o Sekulinoj smrti. Sestra kralja Vladislava dobija tuţne
glassine o ishodu boja i o bratovljevoj smrti. Vila planinka govori Janku o ishodu boja, a on nosi
majci kralja Vladislava sinovljevu ruku. Crna vrana izveštava kraljevu sestru i Sekulinu verenicu
o tome ako su svi poginuli.
U pesmama o II boju sreće se motiv da junak bira mesto gde ţeli da bude sahranjen – u gori ili
kraj puta (dve verzije),gde Turci ne zalaze da mu ne gaze grob. Ne postoji lojalnost gospodaru i
ţelja da bude sahranjen uz njega.
I izdaja je prikazana drugaĉie – u prvom boju Vuk se nije pojavio na bojištu, a u drugom jedan
vojvoda (KOJI?) svoju vojsku prevodi na tursku stranu.
22. Tradicija o Starini Novaku predstavlja balkansku tradiciju u najboljem smislu te reĉi.
Najverovatnije je u svom liku saĉuvao sećanje na dva istorijska junaka: Novaka Debelića, iz XIV
i XV veka, i Baba-Novaka, harambašu s kraja XVI veka. U istorijskim izvorima je utvrĊeno
postojanje Baba Novaka koji je ĉetovao u Banatu za vreme velikog vojvode Mihajala Hrabrog u
XVI veku. Skonĉao je tragiĉno. Iza strašne smrti Baba Novaka nazire se tipski lik oklevetanog
junaka koji umire u strašnim mukama na lomaĉi na trgu u Kluţu 1601. godine. Tradicijsko
stanište Starine Novaka je gora Pomanija kod Sarajeva. Epska biogarfija hajduka poĉinje
njegovim odmetanjem u goru. Vreme koje prethodi hajduĉkoj epskoj inicijaciji je neutralno,
mirno vreme, stoga se ne insistira na motivima koji se bave junakovim poreklom.
Sam poĉetak Novakove epske biografije u skladu je sa njegovom dvostrukom prirodom
sredoveĉnog junaka i gorskog hajduka. U pesmi Starina Novak i knez Bogosav (Vuk, SNP III, br.
1) Novak se dovodi u vezu sa vladavinom despota ĐurĊa Brankovića i kulukom nametnutim
prilikom zidanja Smedereva. Nije, meĊutim, samo Jerinin zulum razlog zbog kog se Novak
odmeće u hajduke. Mladi Turĉin i njegova smaovolja su prisutni kako bi se prikazala i
nacionalistiĉka motivacija za odlazak u hajduke (Starina Novak i knez Bogosav).
On je kao hajduk najcelovitije istaknut i pesniĉki osmišljen. Sjedinio je u sebi mnoge vrline i
mane, hrabar je, samosvestan, odvaţan i nepokolebljiv. U pesmama je kadar da „stigne i
prestigne”, i ne boji se „nikoga do boga“, ĉetrdeset godina ĉuva „druma kroz planinu“ i otima
oteto blago, od siline njegovog glasa opada lišće sa gore. Na carevom drumu sa sabljom koja
nikog ne propušta on deluje kao boţanstvo osvete. Novakovo poreklo se dovodi u vezu sa vilom.
Uz njega se u pesmama pominje i njegova druţina: brat Radivoje i sinovi Tatomir i Grujica.
Na arhaiĉnu osnovu epskg lika Starine Novaka posredno upućuje nomenklatura (Novak),
atributizacija (Starina i Debelić), izgled (Novakovo ruho u pesmi Ţenidba Grujice Novakovića),
prebivalište (Novakova pećina).
Najupeĉatljiviji opis Starine Novaka dat je u pesmi Ţenidba Grujice Novakovića (Vuk, SNP III,
br. 6). Novak je ovdje odeven u strašnu odoru. Na glavi ima „kapu vuĉetinu“, na plećima "koţuh
od meĊeda", za kapom “krilo od labuda”. Zoomorfna maska koju on nosi moţe se dovesti u vezu
sa mitskim prototipom. Medved i vuk iz aspekta simboliĉkog statusa ţivotinja (zoomorfni kod)
predstavljaju ţivotinje koje su najbliţe ĉoveku. Za izgled Starine Novaka u ovoj pesmi
ilustrativan je, meĊutim, i istorijski prototip. Lako je uoĉiti tipološku sliĉnost izmeĊu odeće
Starine Novaka i opisa jednog delije u Jedrenu koji nam ostavlja francuski putopisac Nikola de
Nikole sa svojih putovanja po Turskoj u 16. veku.
On je jedini hajduĉki junak koji se opeva u bugaršticama. Za njega se vezuje i internacionalni
motiv ţenidbe junaka vilom, omiljen je epski junak u starijim epskim pesmama s poĉetka XVI
veka zapisanim u Erlangenskom rukopisu. O njemu pevaju, pored srpskih, i makedonske,
bugarske i rumunske pesme.
23. Zahvaljujući Vuku Karadţiću i njegovim pevaĉima naša epika je zauzela visoko
mesto u svetskoj narodnoj knjiţevnosti. Vukovi pevaĉi su uglavnom hajduci, slepi pevaĉi i
trgovci.Svi su prošli svet – Filip Všnjić je odlazio ĉak do Albanije i Rumunije. Skoro svi su
uĉestvovali u oslobodilaĉkoj borbi Srbije i Crne Gore. Višnjić je u opsednutoj Loznici sokolio
junake svojim pesmama. Njegove pesme o ustanku su zabeleţene 1815. godine. Od njih su
najbolje one koje slikaju poĉetne godine srpske bune – one odaju velikog pesnika, a najslabije
one sa kraja ustanka – priakzuju pesnika kao obiĉnog hroniĉara. Nakon što je njegovu kuću
zadesila velika nesreća (Turci su mu ubili celu porodicu), Višnjić putuje po Srbiji i peva dve vrste
pesama – za raju i za gospodare. Nakon Bitke na Mišaru beţi iz Bosne u Srbiju, a 1810. se nalazi
usred okršaja kod Loznice gde je bodrio srpske junake. Ovi dogaĊaji predstavljaju prekretnicu u
njegovom stvaralaštvu jer tada prvi put izvodi svoji pesme,a ne prepeve.
U Višnjićevim pesmama se oseća nabujalost narodne snage, izdrţljivost revolucionarnog zamaha
koji kao vetar ruši sve pred sobom. Višnjić je više nego drugi osećao kakav se strahovit vihor
podigao u našoj zemlji. Po svom oslobodilaĉkom poletu Višnjić je najsliĉniji Njegošu, za kojeg
ga vezuje i niz drugih zajedniĉkih crta. Višnjić je stvorio epsku sliku novog ?????, prikazao
ustaniĉku i osloboĊenu, revolucionarnu pesmu, sa sloţenim individualnim obeleţjima. On stoji
na prelazu izmeĊu usmenog i knjiţevnog stvaralaštva.
Vuk je od njega zabeleţio ĉetiri pesme sa starijom istorijskom tematikom i dvanaest pesama o I
srpskom ustanku.
Kroz neke njegove pesme se proţimaju kosovski odlomci. U „Boju na Loznici” se kroz kletve
uoĉiboja prikazuje kosovska istorija, a u „Poĉetku bune protiv dahija“ prikazana je Muratova
smrt. Moţe se primetiti i uticaj muslimanske epike u pesmi „Smrt Marka Kraljevića“.
Višnjić je deset pesama posvetio drinskom ratištu – bojevi na Ĉokešini, Salašu, Mišaru, Loznici.
U pesmi Poĉetak bune protiv dahija pokazao je zbir svojih unutrašnjih darova povezujući ljudske
dogaĊaje sa prirodnim, osećanje istorije, svest o veliĉini sirotinje raje, snagu vajanja likova,
dubinu razmišljanja, uzdizanje nad stvarima. Seĉu knezova, napad Mehmed-aginih ljudi na
KaraĊorĊa, izbijanje bune prikazao je hroniĉarski. Dakle, Filip je bacao pogled na svemir,
prošlost, sadašnjost i budućnost u svojim delima.
Jedino se pesma Knez Ivan Kneţević izdvaja predmetom. Iako je oblivena krvlju poseĉenih
Dobrićana, ona ne govori o boju već plemenitosti njegovog zemljaka koji je otkupio roblje od
Turaka.
24. Po Vukovoj definiciji gatkama ili „ţenskim“ pripovetkama savršeno odgovara
savremeni termin bajka. Bajka se gradi od niza razliĉito rasporeĊenih epizoda, izmeĊu kojih se ne
mora nalaziti ĉvršća uzroĉno-poslediĉna veza. Smeštena u daleku prošlost i apstraktne predele,
radnja je specifiĉna po udelu elemenata fantastike, u stilizaciji hronotopa i likova. Junaci bajke su
tipizirani, nezavisno od toga da li pripadaju fantastiĉnim sferama ili su pribliţni realnom ţivotu
odreĊenog podneblja. Glavni junak bajke je uvek ĉovek kome je dozvoljeno da prelazi granice
meĊu svetovima, da se sukobljava sa fantastiĉnim ili realnim protivnicima, stiĉe ĉarobne
predmete i zadobija ĉudesne sposobnosti.
Bajka je u svom prvobitnom obliku, sudeći po njenoj vezi sa mitom i magijiom, imala i praktiĉnu
namenu, ali tokom vremena ona se razvila u nezavisnu umetniĉku tvorevinu.
Osnovna namera narodne bajke mogla bi se u krajnjoj liniji svesti na nastojanje da se zadovolje
potrebe slušalaca za estetskim doţivljajima, a ĉesto i na teţnju da se doţivljavaju iluzije i
zabaoravi na svakodnevni ţivot.
Narodne bajke krase vedar duh, optimizam, hiperboliĉne slike, neprirodni i nestvarni likovi,
zamišljena bića (zmajevi, aţdaje, vile). Radnja bajke nije vezana za odreĊeno vreme i mesto.
Junaci retko imaju imena, a kada ih imaju uglavnom su simboliĉna.
Bajka je komponovana tako da se prvim reĉima izazove paţnja, a nizom epizoda koje prikazuju
avanture glavnog junaka, ĉesto datih gradacijom, zadrţi napetost do kraja priĉe gde dolazi do
naglog, skraćenog, srećnog završetka sa preokretom u junakovom ţivotu.
U bajci nema psihološkog i emotivnog razvitka liĉnosti. Svet i likovi u njemu su
jednodimenzionali, a stvarno i nestvarno u istoj ravni.
25. Basne imaju jednostvanu kompoziciju, slikovita je, bazirana na jednoj epizodi i na
svedenom broju tipskih likova. Basne su svojevrsna alegorija stvarnog ţivota. Ţivotinje, biljke ili,
reĊe, predmeti su nosioci jedne osobine, a dogaĊaj figurativno oslikava odnose izmeĊu ljudi i
negativne pojave u društvu. Poenta basne je u usmenim varijantama jezgrovito sroĉena poruka,
neretko i poslovica. MeĊu pisanim delima, koja se sreću u stihu i prozi, nekada ĉini i razvijeno
naravouĉenije pisca.
Basna se od priĉe o ţivotinjama razlikuje ne samo po moralistiĉkoj tendenciji, nego i po
kompoziciji. Basna je po pravilu kratka, celo izlaganje je usmereno ka konstatovanju jedne istine
u ljudskim odnosima i zato je završetak naglašen.
Zasniva se na realnim ĉovekovim zapaţanjima i alegorijama pomoću kojih se tumaĉe ţivotni
odnosi. Sluţeći se ustaljenim osobinama ţivotinja (lukava lisica, plašljiv zec) kao sredstvom
saţimanja i sporazumevanja, onemogućava preteranu razvijenost radnje, ali ĉuva ekspoziciju,
zapleti rasplet. Poenta kao naravouĉenije moţe biti eksplicitno zakljuĉena ili da proizilazi iz
samog teksta.
26. Priĉa o ţivotinjama je veoma srodna basni, ali se od nje razlikuje po razvijenoj
kompoziciji i naĉinu prikazivanja junaka. Epizode mogu oformiti ???? sklop, u kojem se po
odreĊenom redosledu ţivotinje susreću, razilaze, meĊusobno sukobljavaju, pomaţu. No, likovi
ovih zgoda nisu kao u basni, tek svedeni na svoju dominantnu osobinu, već sam niz epizoda
dopušta dinamiĉnije poigravanje sa tipskim svojstvima junaka, pri ĉemu kontekst priakzanih
situacija uĉestvuje u jednostavnom psihološkom nijansiranju. U znatnoj većini naših priĉa o
ţivotinjama govori se o domaćim (petao, pas, maĉka, vo, ovan) i dobro poznatim divljim (vuk,
lisica, medved) ţivotinjama.
Priĉe o ţivotinjama prikazuju ĉovekovo rano interesovanje za ţivotinje i ţivotinjski svet kao i
njegovu naivnu ljubav prema ţivotinjama koje je najĉešće sretao.
Ako se izuzme zamisao da ţivotinje govore, a ĉesto se i ponašaju kao ljudi, fantastiĉnih predstava
iĉudesnih situacija u priĉama o ţivotinjama nema. Nema ni zamišljenih bića, aţdaja, zmajeva i
sliĉno. Svojevrstan realizam ovih priĉa pojaĉan je humorom, ponekad i ironijom.
Priĉe o ţivotinjama su jednolike i jednostavne po formi, a krug obraĊenih tema je uzak i
oĉigledno se još od davnina nije širio. Iza priĉa o ţivotinjama ne treba po svaku cenu traţiti neki
alegoriĉni smisao iako su ţivotinjski odnosi posmatrani iz ljudskih vidika.
Jedan deo ovih priĉa, naroĉito iz krugova o putovanju ţivotinja, zadrţao je delimiĉno ili u
potpunosti svoju staru kompoziciju koju bismo mogli nazvati veriţnom. Jedna ţivotinja poĊe na
putovanje pa joj se usput po nekom redu pridruţuju i druge; u drugom delu priĉe, opet po nekom
redu, jedna po jedna ţivotinja od udruţenih nestaje, i na kraju opet ostane jedna, obiĉno najjaĉa
ili najizdrţljivija. Ĉim se makar malo odstuti od variţne sheme, priĉa postaje ţivlja.
27. Novela je narodna pripovetka realistiĉne sadrţine, po strukturi bliska bajci. Osnovni
motiv naših narodnih novela i dobar deo njihovih siţea poznati su i kod drugih naroda: za mnoge
su otkrivene paralele u pisanoj knjiţevnosti. Ponekad naše narodne novele predstavljaju
kombinaciju dva ili više osnovnih motiva, što ni u drugim priĉama nije redak sluĉaj. Kao i kod
bajke, kompozicijom novele teţi se ka izazivanju i stalnom zadrţavanju slušaoĉeve paţnje.
Teţeći zanimljivosti, novela se ĉesto drţi neobiĉnog i uţiva u iznenadnim obrtajima situacija.
Situacije su skoro uvek duhovito smišljene, ponekad ĉak nameštene. Teţnja ka zanimljivom
odvodi i ka neobiĉnom, nesvakodnevnom, ali se ipak ostaje u granocama mogućeg. Kao i u
bajkama, liĉna imena junaka su izuzetno retko data. U tipiĉnim novelama, pri kraju dolazi do
iznenadnog obrta u doţivljajima glavnog junaka tako da je kraj zaoštren poentom. Junak uvek
uspeva da izbegne smrt, ali ne zahvaljajući natprirodnoj pomoći, već zbog mogućnosti junaka da
kontaktima sa drugim likovima novele menja dalji tok dogaĊaja. Susreti ljudi u noveli omogućuju
njihove meĊusobne uticaje, lik se razvija, menja, nekad prerasta u sopstvenu suprotnost. Junak se
u noveli izvlaĉi iz nevolje, iz najĉudnovatijih, gotovo gizarnih, situacija, svojom snalaţljivošću,
ili domišljatošću svojih pomagaĉa.
Rešavanja zadataka – zagonetki postaje u mnogim novelama glavna poenta kojoj se podreĊuje
ĉitava fabula. U prvi plan dolazi duhovito, ĉesto samo verbalno, nadigravanje. Ukoliko pitanja i
odgovori, zadaci i rešenja, postanu sami sebi svrha gubeći svaku prethodnu motivisanost, prestaju
da budu deo fabule, izdvajaju se kao posebna epizoda i podudaraju se sa zagonetkom/pitalicom.
Najveći deo novela se završava srećno po glavnog junaka, ali jedan deo ozbiljnih ima tragiĉana
kraj izazvan opštim moralnim principima.
28. Šaljiva priĉa je zasnovana na komici reĉi ili situacije, opisuje jedan dogaĊaj, jednu
osobinu i daje jedan odgovor. Ĉesto je zasnovana na nesporazumu koji proizilazi iz upotebe
stranih reĉi, homonima, lokalizama, ili iz bukvalnog shvatanja reĉi. Priĉa se bez zastajkivanja,
bez ikakvih digresija i objašnjenja, ukoliko nisu neophodna, a kraj je odseĉan; najĉešće je pri
kraju teţište cele priĉe. Zbijenost kazivanja i odseĉnost završetka osobina je skoro svih šaljivih
priĉa. Veliki je broj šaljivih priĉa u kojima ljudi dolaze u smešne situacije zbog svog neznanja ili
gluposti, zbog postupaka koji nisu u skaldu sa shvatanjima sredine u kojoj se naĊu. S druge
strane, dovitljivost i snalaţljivost pojedinaca ili ĉitavih grupa ĉest je predmet šaljivih priĉa;
omiljen predmet su i drske kraĊe.
Šaljiva priĉa je najregionalnija i najnacionalnija, ali i najuniverzalnija od svih pripovedaĉkih vrsta
našeg podruĉja. Po jedna opšteljudska osobina (mudrost, glupost, gramzivost, zloba, lukavost),
koja se propisuje mahom anonimnim nosiocima radnje u potenciranim situacijama, vezuje se za
odreĊene liĉnosti. Tada se oko ovih liĉnosti sakupljaju situacije koje odreĊenu osobinu
naglašavaju. Posatajući pravi tipovi ove liĉnosti dobijaju izvesnu nacionalno-socijalnu obojenost.
Mnoštvo šaljivih priĉa se svodi na ismevanje postupaka ĉitavih etniĉkih grupa ili socijalnih
sredina. Konflikt se ĉesto zasniva razlici u podruĉijima znanja i interesovanja. Humor velikog
broja priĉa o verskim predstavnicima proizilazi iz nesaglasnosti njihovog poziva i ponašanja (pop
se utopi iako mu sa obale kaţu da da ruku, jer nije navikao da išta daje – trebalo je reći „na, pope,
ruku“). Humor koji izbija iz sukoba na nacionalno-društvenoj osnovi ima vrlo tamne tonove i
daje jednu vrstu uvoda u opštu situaciju. Gorĉinu satire ima većina priĉa o agama, begovima i
njihovim postupcima prema raji. Šaljive priĉe su uglavnom jednoepizodne, ali mogu biti i
višeepizodne. Tada imaju tendenciju prerastanja u novelu.
29. Legendarna priĉa je razvijen pripovedni oblik religiozno-fantasiĉne sadrţine o
ovozemaljskim ili onozemaljskim susretima ĉoveka sa višom silom. Nastaje iz potrebe da se
objasni neka pojava u prirodi ili u ljudskom ţivotu i istoriji. Po pravilu, to je kraća priĉa
jednostavne kompozicije. Objašnjenja su fantastiĉna, a ukoliko ima realistiĉnih pojedinosti one su
mahom izmišljene. Motivi su preteţno internacionalni.
Sama namena legendarne priĉe da pruţi neka objašnjenja o pojavama i ljudima iziskivala je
izvesno ograniĉavanje slobodnog razmaha mašte; povod za pisanje je racionalan, to je neko
konkretno zapaţanje ili istorijsko sećanje, pa je to ĉini realistiĉnijom. Ima ih i humoristiĉkih i
satiriĉnih, što je, takoĊe, znak realistiĉkog odnosa prema ţivotu. Legendarna priĉa pruţa
ilustracije tradicionalno-folkornih i religioznih normi pomoću zabavnih, neobiĉno ţivopisnih
slika sveta. Susret ĉoveka sa višom silom: bogom, Ċavolom, anĊelom nisu sputani strahom.
Legendu obiĉno ĉini jedna epizoda kazana sa više ili manje pojedinosti, ali se moţe naći i
komponovna iz niza zanimljivih epizoda. Postoje legende o mestima u kojim ima istorijskih
reminescencija. One govore o gradilištima, klisurama, crkvama, jezerima, izvorima. najĉešće su
takve legende o mestima ĉiji se postanak moţe objasniti samim imenom – ćesto pogrešno
shvaćenim ili protumaĉenim pomoću narodne terminologije. Ponekad se, ĉak, radi sliĉne
etimologije, izmeni u priĉi i sam naziv mesta. Primer za to je legenda „Zaum“ o zidanju
manastira Sv. Nauma na Ohridskom jezeru. Postoje i legende o liĉnostima koje su knjiţevnog
porekla i imalu moralistiĉnu ili prosvetiteljsku tendenciju.
U strukturi legendarne priĉe su uobiĉajena dva susreta ĉoveka sa višom silom pri ĉemu prvi
predstavlja iskušavanje ĉoveka uz postavljanje zadataka ili pitanja koja su proba njegovih
moralnih vrednosti. Drugi susret predstavlja procenjivanje moralnih postupaka u izmenjenom
ambijentu. Paralelno ponavljanje prethodnog iskušavanja i reagovanja donosi nagradu ili kaznu,
prema zasluzi. Ukoliko je saţeta i svodi se samo na ilustraciju moći više sile ili ĉovekovog
postupka koji ostavlja vidljic trag, legendarna priĉa moţe prerasti u predanje. Ukoliko drugovanje
sa višom silom postaje duhovito nadigravanje s njom uz pobedu ĉoveka, ona prerasta preko
parodije u šaljivu priĉu.
30. Predanje je sveobuhvatna kategorija narodne usmene proze u evropskoj folkloristici. Još
su ih braća Grim suprotstavili kategoriji pripovedaka naglasivši element verodostojnosti u
njihovom kazivanju. Sve vrste predanja imaju tendenciju razjašnjavanja utvrĊenih tradicionalnih
motivskih šema. I slušaoci i pripovedaĉi treba da veruju u istinitost kazivanja i zato se predanja
završavaju materijalnim „dokazima“ za ispriĉani dogaĊaj, sagledan kao objektivno dešavanje ili
kao doţivljaj ispriĉan kao liĉno uzbudljivo iskustvo. Vuk je predanja razvrstao u poglavlja:
1. verovanja u stvari kojijeh nema
2. postanje gdekojijeh stvari
3. junaci i konji njihovi
Ĉetvrta, meĊunarodna, grupa – legende i mitovi o bogovima i herojima – nije obuhvaćena
Vukovom podelom.
Prvoj Vukovoj grupi pripadaju mitološka i demonološka predanja koja su zasnovana na
ĉovekovom verovanju u natprirodna bića (vile, Ċavole, vampire). Pojavljuju se u tri oblika:
1. u vidu kratkog izveštaja, kao saopštenje o samom postanju demonskog bića ili
pojave; kao sinteza uopštenog i usvojenog verovanja.
2. ovaj razvijeniji oblik predstavlja konkretizaciju uopštenog verovanja slikom,
dramatiĉnom situacijom iz koje nastaje fabula. Ispriĉano sa distancom, ubaĉeno u
fabulu, ovakvo predanje podjednako evocira verodostojnost dogaĊaja, ali daje i
mogućnost pruţanja pomoći. Pored opisa natprirodnog bića ĉesto pruţa sliku
njegovog ponašanja u koje je ukljuĉen odnos prema ĉoveku.
3. najrazvijeniji oblik predstavljaju višeepizodna kazivanja u ĉijem su središtu još
uvek natprirodna bića. Ali poenta nije u potvrĊivanju verovanja, već u
zanimljivosti dogaĊaja, u kojima veoma aktivno uĉestvuje ĉovek raspet izmeĊu
realnog i fantstiĉnog, ovozemaljskog i natprirodnog, u strepnji i u strahu, ali i
samoispitivanju sopstvenih snaga.
Drugoj Vukovoj grupi pripadaju etiološka i eshatološka predanja. Eshatološko predanje je
predanje o poreklu pojava u prirodi i društvu, o nastanku sveta, nebeskih tela, biljaka i ţivotinja.
Ukoliko se odnosi na objašnjavanje dogaĊaja posle smrti, o paklu i raju, ili govori o „pošljednjem
vremenu“ – naziva se eshatološkim (osnovna mu je tendencija razjašnjavanja, fabula je
jezgrovita, ispriĉana najĉešće kao liĉni doţivljaj, zadire u etiĉko – religiozne norme). Etiološko
predanje je najĉešće jednoepizodno, saţeto, uopšteno tumaĉenje nastanka pojave, bića ili osobine.
Cilj mu je da to tumaĉenje bude zanimljivo, ĉak uzbudljivo, ţivopisno, ali uvek sa pretenzijom na
istinitosti. Dokaz za verodostojnost je samo postojanje pojave (kornjaĉa je nastala od pileta
poklopljenog tanjirom koje je negostoljubivi domaćin sakrio od svog kuma gosta – dokaz je samo
postojanje kornjaĉe). Za etiološko predanje je karakteristiĉno više objašnjenja, razliĉite fabule se
seku u završnom delu, u pojavi koja postoji što zavisi od razliĉitih asocijacija na nju – zvuĉnih,
vizuelnih, istorijskih – što dovodi do proţimanja s lokalnim, kulturno-istorijskim predanjima.
Oba ova predanja mogu preći u pripovetke razvijanjem fabule i tada se postepeno prekida veza sa
verovanjem.
31. Navedite najznacajnije teorije o tumacenju narodnih pripovedaka.
Postoje sledece teorije o nastanku narodnih pripovedaka:
1) MITOLOŠKA TEORIJA (objašnjenja sliĉnosti meĊu pripovetkama najudaljenijih krajeva),
ĉiji su zastupnici braća Grim: Ova teorija objašnjava sliĉnost motiva u priĉama arijskih naroda .
To se objašnjava mitskim likovima u njihovim prvobitnim religijama, odakle su se spustili do
narodnog priĉanja kad su te religije poĉele da se razlaţu. Ova teorija je u 19. veku kod svih
evropskih naroda imala veliki broj pristalica. Kod nas se ideje mitološke škole osećaju već u
radovima Ilariona Ruvarca. Braća Grim nisu bili iskljuĉivi u primeni svoje osnovne pretpostavke.
Bilhelm Grim nije poricao mogućnost prenošenja motiva iz jednog u drugi narod i verovatno je
samoniklo nastajanje sliĉnih motiva kod više naroda na istom stupnju razvitka.
2) MIGRACIONA TEORIJA : Nemaĉki indolog Teodor Benfaj u opseţnom i detaljnom uvodu u
nemaĉki prevod „Panĉatantre“ razradio je svoje tumaĉenje rasprostranjenosti motiva. Po
njegovom mišljenju, Indija je kolevka bajke i srodnih priĉa. Stara indijska knjiţevnost
posedovala je niz zbornika pripovedaka, koji su knjiţevne obrade usmenih narodnih priĉa.
„Panĉatantra“ spada u najpopularnije zbornike. Po Benfejevom mišljenju, stare indijske priĉe su
najviše preko prevoda „Panĉatantre“ i sliĉnih zbornika prešle u usmene knjiţevnosti
prednjoazijskih, severnoafriĉkih i evropskih naroda. Migraciona teorija prema ranijoj mitološkoj
znaĉi krupan napredak. Njome se moţe objašnjavati sliĉnost u priĉama arijskih naroda s jedne
strane i arapskih i berberskih s druge, što mitološka škola ni ne uzima u razmatranje. Benfajevo
uĉenje o seljenju motiva ĉini idejnu osnovu komparatistiĉke škole u folkloristici.
3) ANTROPOLOŠKA TEORIJA (teorija o poligenezi motiva): Ovu teoriju je izneo Englez
Edvard Tejlor u delu „Primitivna kultura“ . Dve osnovne postavke teorije su:
1. Sliĉni uslovi ţivota na pribliţno istom stupnju razvitka ljudskih zajednica izazivaju u svesti
ljudi sliĉne predstave o prirodi i ţivotu, te usled toga i sliĉne verovanja – pa prema tome, sliĉni
motivi usmenog pesništva mogu samoniklo ponići na raznim stranama sveta („poligeneza
motiva“).
2. Jednom stvorene predstave, kao realan odraz odredjenog stupnja u razvitku jedne ljudske
zajednice, odraţavaju se u svesti ljudi i posle već davno prevaziĊenih uslova koji su ih izazvali
(„survival“).
Poligenezom motiva i zaostacima preţivelog u svesti ljudi, Tejlor i njegovi sledbenici
objašnjavali su sliĉnost motiva u bajkama i predanju kulturnih i primitivnih naroda, meĊu kojima
nije bilo tešnjih uticaja. Rezultati antropoloških studija su znaĉajni, jer pokazuju da ni bajka ni
neka druga vrsta pripovedaka nije morala postati na jednom odredjenom mestu i vremenom se
odatle širiti, nego se mogla i samoniklo stvarati na raznim stranama sveta.
4) TEORIJA „O SPUŠTANJU KULTURNIH VREDNOSTI“: Osnovna ideja je da usmeno
stvaralaštvo, posebno narodne epske pesme, predstavlja u narodu spuštene,
manje ili više ponarodnjene tvorevine „viših klasa“, posebno feudalnog plemstva. Pristalice ove
teorije su pred oĉima imale pre svega neke pojave u poznijem razvitku usmenog pesništva
kulturnih naroda, kada su ovi imali i pisanu literaturu. U takvim sluĉajevima zaista se moţe
govoriti o izvesnom uticaju pisane knjiţevnosti „viših klasa“na narodno usmeno pesništvo.
5) GEOGRAFSKO-ISTORIJSKI METOD: Anti Arne i Karl Kron su rayradili ovaj metod u
prouĉavanju bajke. Pošli su od ideje da „narodne priĉe nisu proizvod jednog genijalnog naroda“
kao što ni „kultura nije delo jedne rase“. Prihvatili su Benfajevu misao, ali nisu poricali
mogućnost tešnje veze izmeĊu mita i bajke u starim vremenima. Po ovom metodu, treba prikupiti
sve varijante jedne pripovetke, pa ih po geografskim i istorijskim indikacijama podeliti na grupe.
Stoga bi se zemlja kojoj pripada najveći broj varijanata i ĉije su varijante najbolje i najuspelije,
smatrala postojbinom te pripovetke. Geografsko-istorijski metod predstavlja prouĉavanje motiva
na širokoj komparativnoj osnovi. Najzapaţeniji rezultat ovog metoda jeste poznati Arne-
Tomsonov „indeks tipova pripovedaka“, gde je zabeleţen ogroman broj motiva šire
internacionalne rasprostranjenosti i svrstan po srodnosti u grupe i podgrupe.
6) STRUKTURALISTIĈKI METOD: Ovaj metod je uzeo maha naroĉito posle Drugog svetskog
rata. Glavna paţnja poklanja se kompozicionoj strukturi jedne vrste pripovedaka ili pripovednih
pesama u internacionalnim srazmerama.
32. Analizirajte na odgovarajućim primerima sliĉnosti i razlike izmedju narodne novele i bajke.
33. Analizirajte na odgovarajućim primerima sliĉnosti i razlike izmedju bajke i demonološkog
predanja.
34. Analizirajte na odgovarajućim primerima sliĉnosti i razlike izmedju novele i šaljive priĉe.
35.Šta je osobeno za stilizaciju osećanja u lirskoj narodnoj poeziji i kojim se umetniĉkim
sredstvima ona iskazuju?
U narodnim lirskim pesmama ne nailazimo ĉesto na neposredno izraţavanje osećanja, naroĉito ne
liĉnih. Liĉnih akcenata(?) ima najĉešće u ljubavnim pesmama, zatim u tuţbalicama i slepaĉkim
pesmama (tzv. „klanjalicama“), nešto manje u svatovskim. Sem u tuţbalicama i slepaĉkim
pesmama, pevaĉi i pevaĉice lirskih narodnih pesama ne govore u svoje ime, nego izraţavaju
opšta osećanja i misli. Neposrednog izraţavanja ţelja ima u koledarskim, svatovskim pesmama, u
nazdravicama – ali se ovde ne radi o liĉnim, spontanim ţeljama pojedinca, već o tipiziranim
ţeljama, ĉiji su oblik i sadrţina davno
utvrĊeni. Osnovu narodne lirske pesme najĉešće ĉini neko zbivanje, kazano saţeto, bez razvijanja
radnje, a protkano osećanjem ili propraćeno mišlju. Veliki deo narodnih lirskih pesama sadrţi
emotivno date slike kakve fantastiĉne predstave ili realne pojave, kratak opis neke liĉnosti, radnje
ili okoline u kojoj se radnja zbiva. Bitna karakteristika lirske narodne pesme jeste njena
sinkretiĉnost. Ona se nikad ne javlja kao slobodan, samostalan tekst, nevezan za druge umetniĉke
oblike. Svaka narodna lirska pesma vezana je za neku melodiju. Veliki deo lirskih pesama peva
se uz igru, u kolu ili uz obrednu radnju. Stihovi lirskih pesama su raznoliki po duţini i ritmu. Ima
stihova od 4 pa do 14 slogova. Jedna pesma, ukoliko nema pripeva, najĉešće je sva u istom stihu;
u nekim pesmama smenjuju se po izvesnom redu dve vrste stihova. Opšta karakteristika svih
stihova u narodnoj lirskoj poeziji jeste u tome što su ritamske celine ispunjene sintaksiĉkim
celinama. Upotreba rime je ĉešća nego u epskim, a ponekad je zamenjena asonancom. U
tuţbalicama, pored rime ili asonance, dosta je ĉesta i aliteracija, što ukazuje na njihovu starinu.
36. Koje su zajedniĉke odlike obrednih lirskih vrsta?
Obredne lirske narodne pesme predstavljaju najstarije usmene tvorevine. Ne shvatajući prirodne
sile, primitivan ĉovek je nastojao da ih umilostivi, da mu budu naklonjene i omoguće mu bogat
lov, dobru ţetvu... Draţ ovih starinskih pesama za nas je pre svega u tome što one odraţavaju
primitivnu kulturu, shvatanja i osećanja naših predaka. Obredi su se uklapali u stare religije
oboţavanja sunca, zemlje, totemizma, kulta predaka, a vremenom su primali i izvesna shvatanja
hrišćanstva. Obred je uvek praćen pesmom, a ĉesto i igrom. Ove pesme su izvodjene kolektivno i
pred kolektivom i ta im se funkcija i do danas zadrţala. Tragovi povezanosti pesme sa
odgovarajućim obredom sasvim su jasni u jednom delu pesama koje su do nas doprle, ali bez
svake sumnje, zabeleţene su i pesme koje su se nekad pevale prilikom svetkovanja, a kod kojih ta
veza danas nije uoĉljiva ili se jedva da naslutiti.
37. Koji su motivi najĉešće obraĊeni u lirskim ljubavnim pesmama i sa kojim vrstama se prepliće
usmena ljubavna lirika?
Kod svih naroda, ove pesme potekle su iz duboke starine, za vreme prirodne podele rada.
Nastankom zemljoradniĉkog privreĊivanja spajaju se sa kultom boţanstva plodnosti i vezuju za
prolećne svetkovine. Verovanje u snove, uroke, ĉini i sliĉno, ĉega u ljubavnim pesmama ima
mnogo, predstavljaju zaostatke arhaiĉnih shvatanja kojih moţe biti i u
pesmama novijeg postanka. U ovim pesmama najĉešće se peva o tipiĉnim momentima ljubavi: o
prvim susretima, o sastancima, savlaĊavanju prepreka, do srećnog ili tragiĉnog završetka. Istiĉe
se lepota voljenog bića, ljubavna ĉeţnja ili pribegavanje magiji da bi se ljubav ostvarila.
Izraţavanje ljubavi obiĉno je diskretno, ĉesto posredno. Prvi susreti su mahom sluĉajni, a nije
retko da i prilikom prvih susreta dodje do ljubavnih izjava. Ĉest je motiv o razgovoru devojke sa
mladićevim konjem, ili sa ogledalom. Ljubav se izraţava preko pesme u kolu. Ĉeţnja posle prvih
viĊenja opevana je u velikom broju pesama. Ljubavna ĉeţnja ponekad prelazi i u beznadeţno
tugovanje ili druga osećanja. U ĉeţnji se pribegava vraĉanju, a nedozvoljene ţelje i razoĉaranja
izazivaju prkos. Najlepše i najsnaţnije pesme su na temu rastanka i ljubavnog bola. Pesme se
razlikuju: klasiĉna ljubavna patrijarhalna lirika cvetala je naroĉito u bokokotorskom i
dubrovaĉkom primorju i po unutrašnjim brdskim krajevima. U ostalim oblastima, pesme su ĉesto
dobijale i neke osobene nijanse. Za istoĉnu i jugoistoĉnu Srbiju karakteristiĉna je ĉeţnjiva, ĉulna
pesma, za Bosnu sevdalinka sa dosta orijentalnih crta. U severnim krajevima narodna lirika je
imala najosobeniji razvitak. U susretu sa raznim oblicima umetniĉke poezije, ona je dala tzv.
„graĊansku liriku“. O sastancima i ljubavnim zgodama uopšte ima poviše šaljivih pesama. Ĉitav
ih je niz o tome kako devojka prevari momka: obeća mu poljubac ako joj pomogne nabrati cveća,
pa pobegne (Vuk, V, 370.). Rastanku voljenih ĉesto prethode neke crne slutnje, obiĉno zlokoban
san. U većini pesama rastanak nije motivisan, ne zna se usled ĉega je do rastanka došlo.
38. Izdvojte najĉešće postupke karakterizacije junaka i prirodu tragiĉke krivice u baladama.
Siţejno-tematski krugovi, koji se poklapaju sa meĊunarodnim baladiĉnim repertoarom, ĉesto
potiĉu iz pripovedaĉke, prozne usmene tradicije bajke i predanja, iz biblijske, apokrifne,
novelistiĉke knjiţevnosti. U baladama bitan emotivni intenzitet liĉnog ĉovekovog odnosa ili
sukoba o datim situacijama koje su samo pozadina previranju unutar ĉoveka, postaje okrilje
njegovoj uznemirenosti. Zbivanje postaje osnovni naĉin ispoljavanja misli i osećanja u baladi.
Teţnja ka epskoj strukturi ostaje bitna i u ĉisto lirskim koncepcijama. Radnja i delovanje liĉnosti
kao njenih nosilaca, predstavlja iskljuĉivu okosnicu pesme. Karakterne osobine likova samo se
naziru. Odlaganje kulminacije ili kraja, putem naizgled sporednih epizoda, na opštem planu
doprinosi tipiĉnoj napetosti. Monolozi ili dijalozi najĉešće prethode dogaĊaju, ali ga i ponavljaju,
otkrivajući unutarnji podsticaj za njega ili iznoseći emotivni komentar zbivanja. Gradaciona ili
istovetna ponavljanja monologa i dijaloga doprinose psihološkom osećanju neizbeţnosti,
neminovne sudbine junaka (npr. „Predrag i Nenad“). U baladama u kojima preovlaĊuje iskljuĉivo
osećanje, svaki deo je upravljen
obrazlaganju tog osećanja. Junaci balade se kreću u slobodnom prostoru koji deluje kao
realistiĉka svakodnevnica. Situacije u koje su stavljeni uopšte su i sudbinski zgusnute; dogaĊaj se
iznosi u napregnutim i najţivljim etapama radnje i mora postati doţivljaj junaka. Udarci sudbine
najĉešće su iznenadni, neoĉekivani, te u ovim pesmama imamo nagle, dramski zaoštrene
preokrete. Preokret je skoro uvek usmeren ka tragiĉnom završetku; otuda su one, pored tople
lirske osećajnosti, prelivene i setom.U baladi ţrtva ostaje pasivna, nemogućna da se suprotstavi
silama prirode i zamkama društva, preuzimajući i time deo tragiĉke krivice. Baladiĉni preokreti
eliminišu i prostor za podvig spasioca, jer se svedena linija radnje odvija samo na relaciji
neprijatelj – ţrtva. Dramski naboj balada pospešuje to što ţrtva ne narušava etiĉki kodeks (svoje)
sredine i uprkos tome (ili upravo zbog toga) neminovno strada. Delokrug ţrtve i smisao
ţrtvovanja postaju još sloţeniji u razvijenim epskim sukobima, sa naglašenom etiĉkom
komponentom podviga.
39. Ko je prvi objavio narodnu baladu o Hasanaginici (autor, naslov dela, godina, naslov pod
kojim je balada štampana)?
Narodna balada o Hasanaginici prvi put je objavljena 1774. godine pod nazivom „Ţalostna
pjesanca plemenite Asanaginice“. Objavio ju je Alberto Fortis u svom delu „Viaggio in
Dalmazia“ (putovanje po Dalmaciji) u originalu i u prevodu na italijanski. Ubrzo je prevedena na
francuski, engleski i nemaĉki jezik (1789. Gete) i doţivela je izvanredno veliki uspeh u
zapadnoevropskoj knjiţevnosti. Vuk je Fortisovu Hasanaginicu uveo sa izvesnim ispravkama već
u svoju prvu zbirku narodnih pesama 1814. godine. U drugom, lajpciškom izdanju, Vuk je nije
štampao. Ponovo ju je stampao u III knjizi trećeg izdanja 1846. godine, zamenjujući ikavizme
jekavskim oblicima, ali naznaĉujući u primedbama ispod teksta sva odstupanja od Fortisovog
teksta.
40. Navedite primere i analizirajte uloge kratkih govornih formi / poslovica, pitalica, zagonetka,
blagoslov, kletva, zaklinjanje.../ u strukturi narodnih pesama i pripovedaka.
Heterogenu kategoriju narodne knjiţevnosti ĉine kratki govorni oblici, koje pojedini prouĉavaoci
pridruţuju prozi, a u nekim pregledima se vezuju i za poeziju. Ovi kratki govorni oblici se mogu
posmatrati kao gotove formule, koje u fondu tradicije ĉuvaju obilje slika i simbola. Tako u
sluĉaju zagonetke sam ĉin zagonetanja ĉesto sluţi kao narativni okvir u kojem se iskušava i
potvrĊuje mudrost junaka, te se vise novelistiĉkih
tipova temelji na dvosmislenosti iskaza ili opisa. Lišena odgonetke, zagonetna formulacija
postaje nosilac elemenata fantastike, ali i bizarnog i grotesknog poigravanja u nadlagivanju. Sa
drugim vrstama usmene knjiţevnosti povezane su i poslovice, tim pre što se iskonsko iskustvo
formuliše i u proznom iskazu i u metriĉki organizovanoj frazi. Tako sklopljene formule se lako
uklapaju u lirske minijature, baladiĉne obrte, replike epskih junaka ili pevaĉeve komentare:
„Nije blago ni srebro ni zlato,
Već je blago što je kome drago.“
„Nesta blaga, nesta prijatelja.“
Poslovica se kao mikrostruktura – formula ugraĊuje u govor junaka, najĉešće istiĉući obrt i
poentu sukoba. Moţe da bude zakljiĉna formulacija na kraju pesme („Tesko svuda svome bez
svojega“), moţe izraţavati svevaţeća zapaţanja (Ako je neko lud, ne budi mu drug) ... Izvori
narodnih poslovica su ĉesto verbalne ili misaone poente iz kraćih usmenih vrsta (basna, anegdota,
šaljiva priĉa). Iz pripeva su preuzeta mnoga stihovanja poslovica, koja se pojedinaĉno kazuju
kasnije („teško vuku za kime ne laju, i junaku za kim ne govore“). Zakletve, blagoslovi i kletve
su ĉvrsto povezani sa verovanjima u magijsku moć reĉi i takva uloga se oseća i pri njihovom
ukljuĉivanju u sloţenije poetiĉke sisteme. U poeziji, blagoslov i kletva pojavljuju se kao
strukturni par, bilo da ĉine komentar pevaĉa ili stav kolektiva, koji se preklapa sa govorom
likova. Ovakvim formulama vrednuje se postupak pojedinih junaka, ili se pomoću verovanja u
posledice reĉi obuhvataju uporišna mesta epske biografije. Pomoću ovih oblika pojaĉava se
intenzitet emotivnog angaţovanja, a kroz generacije se prenose ocene i o prirodi vladavine
pojedinih istorijskih liĉnosti. U narodnoj epskoj poeziji, blagoslovi imaju funkciju otkrivanja
psiholoških i etiĉkih odnosa meĊu likovima: Car Uroš blagosilja Marka, gospoda hrišćanska
blagosilja Savu i Nemanjiće... Kletva se javlja i u ulozi uvodne formule u neprijatna zbivanja ili
kao njihov komentar:
„ Otkle knjiga, vatrom sagorela!“
„Bog t’ubio Savo vodo!“
Kletva ima funkciju i intenzivnog buĊenja paţnje i upućivanja na suštinu dogaĊaja: „Devojka je
svoje oĉi klela, ĉarne oĉi da ne bi gledale.“ U lirskoj poeziji ima funkciju intenziviranja osećanja.
Bliskost kletve i zakletve na osoben naĉin je istaknuta u epskom patosu kosovskog podviga.
Zakletva se izriĉe najĉešće u prvom licu, sa jakim stepenom emocionalne obojenosti: „Tako me
zemlja suncu ne otela.“
top related