odontogeni tumori i ciste čeljusti tade tadić

Odontogeni tumori i cistečeljusti

Tade TadićTade Tadić

Klasifikacija Klasifikacija

prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije iz 1992., godine

odontogeni tumori se po vrsti tkiva od kojeg su građeni mogu svrstati u a

tumori građeni od odontogenog epitela,

miješani tumori, građeni od odontogenog epitela i vezivnog tkiva,

tumori građeni od vezivnog tkiva (ektomezenhima).

Odontogeni tumori Odontogeni tumori

Odontogeni tumori nastaju iz dentalne osnove pokazujući različite

stupnjeve odontogeneze.

Najčešći tumori su ameloblastomi, kalcificirajući epitelijalni odontogeni

tumor (Pindborg), odontomi, fibromiksomi i cementomi.

Većina ovih tumora su lokalnog agresivnog rasta, a svojim rastom mogu

zahvatiti paranazalne sinuse ili usnu šupljinu.

Ameloblastom Ameloblastom

predstavlja oko 1 % svih oralnih odontogenih epitelijelnih tumora, te 11 -

18 % svih odontogenih tumora.

Karakterističan je spori rast tumora građenog od solidnog i cističnog

dijela.

Najčešće obolijevaju bolesnici u trećem i četvrtom desetljeću života.

Četiri puta češće se javlja u donjoj čeljusti, osobito u stražnjem dijelu, u

području ramusa mandibule.

Tumori koji se razvijaju u maksili najčešće su u području trećeg molara i

šire se u područje dna maksilarnog sinusa i nosnu šupljinu.

Ameloblastom - simptomatologijaAmeloblastom - simptomatologija

Predstavlja klinički bezbolnu oteklinu, a u maksili veliki tumor može

izazvati opstrukciju nosne šupljine.

bol, krvarenja, trizmus i neuralni simptomi, kao i pojave nezacjeljivanja

mjesta ekstrakcije zuba.

Ameloblastom – radiološka slikaAmeloblastom – radiološka slika

Radiografski se ameloblastomi manifestiraju kao multilokularni saćasti

osteolitički procesi.

U slikama kompjutorizirane tomografije ameloblastom ima inhomogeni

izgled bez kontrastne opacifikacije,

slikama magnetne rezonancije vide se miješani intenziteti MR signala u

T1 i T2 mjerenoj slici.

Ameloblastom – radiološka slikaAmeloblastom – radiološka slika

Ameloblastom. Multilokularni saćasti

osteolitički procesi.

Ameloblastom – radiološka slikaAmeloblastom – radiološka slika

Ekstenzivni ameloblastom.

Ameloblastom – diferencijalna dijagnozaAmeloblastom – diferencijalna dijagnoza

mogu se zamijeniti za folikularnu cistu, keratocistu ili odontogeni miksom.

Kalcificirajući epitelijalni odontogeni tumor (Pindborg)

benigni odontogeni tumor koji predstavlja svega oko 1% odontogenih

tumora čeljusti.

jednako je zastupljen u oba spola, češći je u mandibuli i to u području

premolara/molara.

često je (u preko 50% bolesnika) povezan s impaktiranim zubom.

Kalcificirajući epitelijalni odontogeni tumor (Pindborg) - radiološka slikaradiološka slika

multilokularna transparencija u kosti, a kalcifikacije se općenito javljaju u

kasnijim fazama razvoja tumora i mogu se vidjeti na konvencionalnim

radiogramima.

u slikama kompjutorizirane tomografije i magnetne rezonancije ovi tumori se

prikazuju kao oštro ocrtane tvorbe miješanih denziteta, odnosno MR signala

(unilokularni ili multilokularni), često uz impaktirani zub i s više ili manje

kalcificiranih područja.

Kada su razvijeni u maksili, obično su djelomično prošireni u maksilarni

sinus sa zonama kalcifikacije.

Agresivnije forme tumora su na rentgenskim snimkama slabije ograničene i

s više nepravilnih rubova.

Odontom

najčešći odontogeni tumor.

građen je od epitelne, ali i mezenhimalne komponente s različitim udjelom

ovih tkiva. Zbog toga se u ovim tumorima može naći konglomerat cakline,

dentina, cementa i pulpe.

obično se javljaju u drugom desetljeću života i češće zahvaćaju maksilu.

većina odontoma je povezana s različitim anomalijama kao što su

malpozicije zubi, aplazije, dijasteme, impakcije, itd.

radiološke morfološke karakteristike su gotovo tipične, poglavito odontoma

s velikim udjelom tvrdih zubnih tkiva. U diferencijalnoj dijagnostici teško ga

je razlikovati od ameloblastičnog fibroodontoma.

Odontom

Ortopantomogram (A) i aksijalni CT presjek (B) kroz mandibulu. Tipična slika odontoma.

Odontom

Ortopantomogram (A), CT koronarna rekonstrukcija (B), CT sagitalna rekonstrukcijaslike (C) i slika patološkog preparata (D). Slike odontoma drugog bolesnika potvrđenepatohistološkim nalazom.

Cementoblastom

rijetki je benigni spororastući tumor koji nastaje iz mezodermalnog

periodontalnog ligamenta koji okružuje korijen zuba,

sadrži stanice koje stvaraju cement, kost i fibrozno tkivo.

najčešće se razvija u mandibuli, i to u području premolara do prvog molara.

najveća incidencija tumora je u drugom desetljeću života, rijetko u trećem,

češće kod muškaraca.

Cementoblastom - radiološka slikaradiološka slika

prikazuje kao jedna ili multipla dobro ograničena gusta koštana masa, koje

je u kontinuitetu s vršcima korjenova zahvaćenih zubi. Oko takvih gustih

zona vidi se transparentni halo u kosti koja okružuje svaku leziju

Cementoblastom - radiološka slikaradiološka slika

Cementoblastom - radiološka slikaradiološka slika

CT koronarna rekonstrukcija po zakrivljenoj liniji (A) i aksijalni CT presjek kroz mandibulu (B). U incizivnom području mandibule vidi se ekspanzivni proces koji je dijelom cističan, uz policiklički kompaktni koštani dio koji je u kontinuitetu s vršcima korijenova zahvaćenih zubi. Radiološki tipična slika cementoblastoma.

Cementoblastom – – diferencijalna dijagnozadiferencijalna dijagnoza

Treba razlikovati od kalcificirajućeg odontogenog tumora i osificirajućeg

fibroma, te periapikalne cementne displazije i periapikalnog sklerozirajućeg

osteitisa.

Ciste čeljusti

Prema prihvaćenoj klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije od

2005. godine, ciste čeljusti se dijele u dvije velike skupine:

odontogene

neodontogene ciste

Odontogene ciste nastaju iz cistične ekspanzije epitelnih ostataka

različitih strukturnih komponenti zubnoga tkiva. U ovu skupinu cista

ubrajaju se: radikularne ciste, rezidualne radikularne ciste, lateralne

periodontalne ciste, folikularne ciste i odontogene keratociste.

Ciste čeljusti

U skupinu neodontogenih cista spadaju nazopalatinalne, medijalne

palatinalne, nazolabijalne i koštane ciste.

Za njih karakteristčna je šupljina u kosti prekrivena epitelom, a njihov

nastanak može biti potaknut razvojnim ili upalnim čimbenicima.

Radikularne ciste

apikalne radikularne ciste, rezidualne radikularne ciste, lateralne

radikularne ciste (i paradentalne - Craigove ciste) razvijaju se isključivo

oko nevitalnih zubi nakon nekroze zubne pulpe uzrokovane karijesom ili

prethodnom traumom zubi (najčešće nastaju kao sekvele

periapikalnihranuloma).

Nekrotične promjene pulpe stimuliraju rast epitelnih stanica u

periodontalnom ligamentu, zatim dolazi do stanične degeneracije i

stvaranja šupljine s tekućim obojenim sadržajem, obložene skvamoznim

epitelom.

Radikularne ciste

Ove ciste su najčešće ciste čeljusti odraslih ljudi (nešto češće u

muškaraca) i na njih otpada 80- 90% svih odontogenih cista.

Češće se javljaju uz gornje lateralne sjekutiće, obično su okrugle i

unilokularne, promjera 1,5 do 3 cm.

Maksilarne radikularne ciste mogu prodrijeti u maksilarni sinus i

remodulirati njegove stijenke

Radikularne ciste

Ortopantomogram čeljusti s prikazom radikularne ciste u stražnjem dijelu trupa mandibule desno (strelice).

Radikularne ciste

Ortopantomogram. Radikularna cista maksile s desne strane (strelice).

Folikularne ciste

Predstavljaju oko ¼ svih odontogenih cista.

Ciste nastaju kao rezultat nakupljanja tekućine oko zubne krunice,

odnosno caklinskog organa.

Javljaju se od adolescenta i mladih odraslih ljudi (20-40 godina starosti).

Unilokularne su, oštro ograničene od okoline, veličine su do 3 cm i

ravnomjerno okružuju korijen zuba.

Uvijek su povezane s impaktiranim zubom, a mogu biti povezane i s

prekobrojnim zubima.

Radiografski folikularna cista izgleda kao tipična cista koja sadrži krunicu

zuba. Velike ciste mogu biti multilokularne.

Folikularne ciste

Aksijalni CT presjeci kroz maksilu u koštanom (A) i mekotkivnom prozoru (B).Folikularna cista maksile s desne strane (strelice) sa zubom u stijenci ciste (glavica strelice).

Odontogene keratociste

Neupalno su induciraneciste tanke keratinizirane epitelijalne stijenke.

Najčešće se javljaju u bolesnika u drugom i trećem desetljeću života i

predstavljaju preko 16 % cista čeljusti.

Najčešće se javljaju u tijelu i ramusu mandibule.

Radiografski, keratociste se prikazuju kao unilokularna ili multilokularna

transparencija u kosti koja može imati tanki sklerotični rub, ili se javlja

kao destruktivna promjena s invazijom susjedne kosti.

Cista je prekrivena pločastim epitelom i stvara parakeratotičke promjene

u lumenu.

Odontogene keratociste

CT sagitalna rekonstukcija (A) i aksijalni presjek (B) kroz mandibulu u koštanom prozoru. Prikazana je septirana cista u stražnjem dijelu trupa mandibule desno (strelice), koja potiskuje korijenove molara. Keratocista.

Kalcificirajuća odontogena cista

toj cisti se pridijevaju različita imena kao: keratizirajući ameloblastom,

keratizirajući i kalcificirajući ameloblastom, cistični odontogeni tumor i

atipični adamantinom.

Te ciste su veoma rijetke i javljaju se u oko 2 % benignih odontogenih

lezija. Podjednako zahvaćaju obje čeljusti.

Neodontogene ciste

Predstavljaju okružen duktalni epitel u kosti i mogu biti anatomski

klasificirane kao ciste nazopalatinalnog duktusa, mediopalatinalne,

nazolabijalne i koštane ciste.

Koštane ciste

prema novoj klasifikaciji svrstavaju se u tzv. „koštane lezije“ (u koje

spadaju i periapikalna koštana displazija, fibrozna displazija i osificirajući

fibrom)

češće zahvaćaju skeletne kosti i relativno rijetko čeljust.

Mogu biti solitarne i aneurizmatske koštane ciste.

Radi se o šupljini u kosti (najčešće u mandibuli) obloženoj vezivnim

tkivom, koja može biti prazna ili sadržavati tekućinu ili krv. Uzroci

nastanka su nepoznati.

Radiološki se prikazuju kao promjene slične cistama čeljusti, obično su

smještene oko korijenova zubi, oštro ocrtane te stanjuju rub mandibule, a

lamina dura je obično intaktna.