osiguravajuce kompanije
Post on 22-Oct-2014
88 Views
Preview:
TRANSCRIPT
1
Osiguravajuće kompanije kao institucionalni investitori
2
EKSPANZIJA OSIGURANJA:broj osiguranih u sistemu penzijskog osiguranja SAD 1960–2000
3
Broj kompanija osiguranja života u SAD, 1950-1999
4
BROJ STANOVNIKA SAD OBUHVAĆENIH PRIVATNIM
PENZIJSKIM PLANOVIMA 1975–1999
5
RAST VREDNOSTI AKTIVE FONDOVA SOCIJALNE SIGURNOSTI, DOMINANTNO
PENZIONIH U SAD 1957–2000
6
KONSEKVENCE EKSPANZIJE:
1. Rast tražnje na finansijskim tržištima
2. Povećanje kapitalnih budžeta osiguravajućih kompanija
3. Problem pogrešnog izbora (negativne selekcije)
4. Problem moralnog hazarda
5. Reakcija supervizije na ove probleme
7
Visoka izloženost na tržištu HOV: struktura aktive kompanija osiguranja života u SAD
(stanje početkom 2000)
8
PROBLEMI SA IZLOŽENOŠĆU: primer reakcije na rastući rizik: učešće hipotekarnih instrumenta u strukturi aktive
kompanija životnog osiguranja
9
SPECIFIČNOSTI RAZLIČITIH VRSTA OSIGURANJA: STRUKTURA AKTIVE PRIVATNIH PENZIJSKIH PLANOVA (SAD, stanje krajem 99)
10
PROBLEM KONSTRUKCIJE I ODRŽAVANJA OPTIMALNOG PORTFOLIA
• Naivni i optimalni portfolio• Šta je optimalni portfolio? Tri analogije:
smeša, legura ili jedinjenje elementa• 4 osnovna koraka u procesu upravljanja
portfoliom• Ograničenja i specifičnosti osiguranja
11
Proces upravljanja portfoliom ima 4 osnovne faze
I Definisanje investicione strategije i politike
U ovoj fazi je bitno: • definisati investicione ciljeve prihvatljivi nivo
rizika. Ograničenja: vrsta delatnosti u osiguranju i eksterna pravila supervizije
• Investiciona strategija se revidira periodično • Upotreba strategije:pojednostavljeno – vodič za
pojedinačne investicione odluke
12
Druga faza procesa
• Istraživanje finansijskih i ekonomskih uslova i prognoza budućih trendova.
• Nalazi se koriste da se definisao najkraći put za dostizanje ciljeva iz prve faze.
• Analize se redovno obnavljaju.
13
Treća faza procesa:KONSTRUKCIJA PORTFOLIA
• Alokacija raspoloživih fondova available funds na što više alternativa koje vode minimizaciji rizika maksimizaciji prinosa. Ili – obrnuto.
• Bitno: alokacija treba da zadovolji specifične ciljeve iz prve faze. Ako su ti ciljevi uslovljeni vrstom delatnosti i apriornim pravilima problem se pojenostavljuje. (Slučajevi portfolia sa 2-3 HOV)
14
Četvrta faza: monitoring i obnavaljanje portfolia
• U slučaju revizije investicionih ciljeva iz faze 1potrebno je trenutno modifikovati strukturu portfolia
• U slučaju kada su ciljevi stabilni izvodi se redovna evaluacija portfolio performansi.
• U slučaju pogoršanja radi se revizija strukture
15
Za prvu konstrukciju portfolia posebno su bitne sledeće varijable:
• Poreklo kapitala ili izvora dohotka koji se ulaže. Različite delatnosti u osiguranju imaju različite izvore.
• Koliko je portfolio bitan za finansijsku poziciju?• Da li postoje i koje su zakonske restrikcije koje
utiču na strukturu portfolia. (Penzijsko versus osiguranje života)
• Kada i kako se revidira portfolio: da li neočekivane prolazne promene u vrednosti njegovih elemenata zahtevaju promenu investicione politike?
16
Standardi evaluacije portfolio performansi
• Definisanje kriterijumskog (Benchmark) portfolia. Ovo je preporučljivo rešenje. Ključne varijable su rizik i prinos.Koriste se posebne analitičke alatke. (Sharpeov, Jensenov i Treynerov index, kao osnovne)
• Uparivanje preferencija prema riziku i investicionih ciljeva. Manje preporučljivo rešenje za osiguranje. Pogodno za individualne investitore i specifične investicione strategije. Tehnički teško primenljivo jer – Zahteva analzu tolerancije na rizik– Reviziju ciljeva iz faze 1. Stepen slobode izbora
osiguranja
17
Ograničenja investicione strategije
• Potrebe održanja likvidnosti• Potrebe genersanja prihoda ili ulaganje u
druge alternative (zgrade, opremu, ljude itd)• Vremenski horizont ulaganja
– Duži vremenski horizont favorizuje preuzimanje rizika
– Kratkoročna ulaganja favorizuju nisko rizične HOV jer je verovatnoća generisanja kapitalnog dobitka ili poboljšanja performansi date HOV mala.
18
OGRANIČENJE U OSIGURANJA
• Ograničenja vezana za ulaganje kapitala (risk based capital requirement -RBCR)
• Za svaku vrstu aktive definiše se ponder rizika u rasponu od 0% za najmanje rizične do 100% za najrizičnije alaternative
• Proizvod pondera i vrednosti ulaganja daje apsolutnu vrednost RBCR
• Pitanje: da li su ovi ponderi definisani kod nas i kako ih definisati?
19
Specifičnosti vrsta osiguranja
• Osiguranje života ima pogodnije uslove za definisanje optimalne investicione politike zbog veće verovatnoće predviđanja primitaka i izdataka
• Regulator unapred determiniše dopustive proporcije portfolia (Minimizacija učešća rizičnih HOV)
20
DVE TIPIZIRANE STRATEGIJE UPRAVLJANJA PORTFOLIOM U OSIGURANJU (STRUKTURNE
STARTEGIJE)
• Dublirajuća strategija (dedicated portfolio strategy). Rezultat: tok prinosa (ili primitaka) koji odgovaraju budućim obavezama nezavisno od promene kamatnih stopa
• Pogodna u delatnostima osiguranja života i penzijskog osiguranja
21
STRATEGIJA IMUNIZACIJE
• Ova strategija rezultira izvesnim fiksnim iznosom vrednosti ulaganja nezavisno od promene kamatnih stopa
• Dopunske strategije zavise od vrste dominantnih proizvoda odnosno varijabilnost i predvidivosti budućih obaveza
22
PORESKA OGRANIČENJA I PREDNOSTI
– Kuponski prinos i devidenda se oporezuju
– Specifični poreski režimi ulaganja u pojedine vrste osiguranja (Penzijski planovi)
– Uvek postoji poreski rizik (Verovatnoća revizije stopa i osnovica)
23
Osiguranje imovine – cash flows je manje predvidiv
predictable– Fiducijerna odgovornost– Ograničenja likvuidnosti– Regulacija je permisivna
24
4 ključna pitanja prve konstrukcije portfolia
1. Koje vrste hartija su prihvatljive za ulaganje
2. Koje su poželjne proporcije u strukturi portfolia
3. Rang hartija prema značanosti
4. Definisanje specifičnih hartija (emitent, vrsta, rok, prinos) koje se unose u portfolio
25
ZNAČAJ PRVOG IZBORA
• Najveći deo prinosa (85% to 95%) portfolia je determinisan sa prve dve odluke a ne selekcijom pojedinačnih HOV
• Izbor dobre pojedinačne HOV može uvećati vrednost portfolia ali ne može bitno promeniti njegovu strukturu
• Definisanje ranga HOV koje se primarno biraju bitno utiče na održavanje optimalne strukture portfolia
26
Posebna pažnja - kombinovano dejstvo oporezivanja i inflacije. (Dokaz:efekat poreza i
inflacije na prinos HOV u periodu 1926 – 1998.)
-2
0
2
4
6
8
10
12Obicne akcije
dugorocnedrzavneobvezniceBlagajnicki zapsi
Municipalneobveznice
After Taxes and
Inflation
After Taxes
Before Taxes
27
TRADICIJA, KULTURA I... STRUKTURA PORTFOLIA
• U SAD institutionalni investitori drže prosečno 45% alocirane aktive u akcijama
• U Velikoj Britaniji akcije čine oko 72% vrednosti alocirane aktive
• U Nemačkoj – akcije učestvuju us trukturi portfolia institucionalnih investitora sa svega 11%
• U Japanu, negde između, 24% ukupne aktive
top related