osnove orijentacije - · pdf file2 2.1. mjerilo karte mjerilo karte predstavlja odnos između...
Post on 05-Feb-2018
236 Views
Preview:
TRANSCRIPT
Sadržaj
1. Orijentacija ………..……………………………………………………………………….. 1
2. Karta ……….………………………………………………………………………… 1
2.1. Mjerilo karte ………………………………………………………………………… 2
2.2. Izohipse ………………………………………………………………………… 2
2.3. Ekvidistanca ………………………………………………………………………… 3
2.4. Boje i simboli na karti ………………………………………………………………. 4
2.5. Opis kontrolnih točaka ………………………………………………………………. 7
3. Kompas …………………………………………………………………………………. 8
3.1. Korištenje kompasa ………………………………………………………………. 9
3.2. Azimut ………………………………………………………………………… 9
3.3. Odabir smjera kretanja ……………………………………………………… 10
4. U slučaju gubljenja ………………………………………………………………. 10
5. Redoslijed korištenja karte ………………………………………………………………. 10
6. Orijentacijska zastavica ………………………………………………………………. 11
7. Reference …………………………………………………………………………………. 12
1
1. Orijentacija
Orijentacija je sposobnost snalaženja u prostoru. Riječ orijentacija potječe iz francuske riječi
orienter, prema latinskom oriens (izlazak Sunca) u značenju smjer prema istoku (Vojni
leksikon, str. 607, Vojnoizdavački zavod Beograd, 1981.). Postoje različite vrste orijentacije, a
ovdje će biti riječi o geografskoj orijentaciji, odnosno orijentaciji kompasom budući da je to
način orijentacije koji se najčešće koristi na trekinzima. Ukratko, radi se o tome da se
pomoću kompasa i karte određuje trenutna pozicija i smjer kretanja prema željenom mjestu.
2. Karta
Geografske karte su grafički prikazi umanjene Zemljine površine ili nekog njezinog dijela.
Pomoću informacija koje karta pruža određuje se trenutna pozicija te koji smjer odabrati da
bi što brže i što sigurnije stigli na željeno mjesto.
Slika br.1. : Orijentacijska karta
2
2.1. Mjerilo karte
Mjerilo karte predstavlja odnos između umanjenih udaljenosti na karti i stvarnih udaljenosti
u prirodi. Simboli koji su ucrtani na karti prikazuju sliku svega što se nalazi u prirodi oko nas.
Pomoću njih se određuje što sigurniji i brži pravac kretanja do odredišne točke. Simboli
omogućavaju donošenje odluke o zaobilaženju mogućih nepremostivih prepreka i opasnosti
na koje se može naići kretajući se u pravcu željenog odredišta. Mjerilo je naznačeno na
svakoj karti. Što je mjerilo karte manje to je karta preciznija i obrnuto. Kod promatranja karte
uvijek treba pogledati (i imati na umu) u kojem je mjerilu izrađena kako bismo si mogli
predočiti udaljenosti između točaka na karti.
Mjerila: 1:25 000 – znači da je 1cm na karti jednak udaljenosti od 250m u prirodi
1:20 000 – znači da je 1cm na karti jednak udaljenosti od 200m u prirodi
1:15 000 - znači da je 1cm na karti jednak udaljenosti od 150m u prirodi
1:10 000 – znači da je 1cm na karti jednak udaljenosti od 100m u prirodi
2.2. Izohipse
Izohipse su linije koje povezuju točke iste nadmorske visine. One pokazuju koliki je nagib tla
na terenu kojim se krećemo. Na orijentacijskoj karti izohipse su označene smeđim
zakrivljenim linijama. Što su izohipse bliže jedna drugoj, teren je strmiji i teži za trčanje. Ako
je na karti veći razmak između dvije izohipse, teren je ravniji i dopušta brže trčanje. Na
kartama gdje je zbog reljefnih oblika otežano praćenje nagiba terena, pad terena je označen
s tankim crticama okrenutim u smjeru pada terena („padnice“).
Slika br.2. Izohipse
3
Početnici vrlo često imaju problema s određivanjem što je „gore“, a što „dolje“ na karti. Ako
je na karti jasno označen vrh, logično je da se od vrha teren spušta prema „dolje“ . Ukoliko je
na karti naznačen potok logično je da se od potoka teren „diže“ jer potoci teku u dolinama.
Vrlo je važno znati raspoznati reljefne oblike na karti (M. Vukmanović, 2014.).
Greben-izohipse su nacrtane od „vrha“
Vrh-nacrtan je koncentričan krug ili oblik sličan krugu
Uvala-izohipse su nacrtane koncentrično prema „vrha“
Vrtača/ponikva-nacrtana je kao vrh, ali je na središnjoj izohipsi ucrtana „padnica“
Jarak-niz smeđih točaka ili linija
2.3 Ekvidistanca
Ekvidistanca je oznaka koja prikazuje vertikalni razmak između dvije izohipse. Na karti se
označava sa slovom e. Pomoću nje može se odrediti koliki je uspon ispred trekera ukoliko se
dotični mora uspeti na vrh brežuljka. Najčešća ekvidistanca na orijentacijskim kartama iznosi
5m, no to ovisi o mjerilu karte i obilježjima terena. Pojedine karte imaju određena mjerila,
tako kod karte mjerila: 1:25 000 - E iznosi 10m; 1:50 000 i 1:100 000 - E iznosi 20m; 1:200
000 - E iznosi 100m. Što je mjerilo karte krupnije, izohipse su na manjoj ekvidistanci. Svaka
peta izohipsa je ucrtana, „podebljana“, kako bi trekeru bilo lakše odrediti karakteristike
uspona koji mora savladati. Što je ekvidistanca manja, izohipse su bliže jedna drugoj i gušće
su ucrtane u kartu.
Slika br.3. : Najčešći reljefni oblici
4
2.4. Boje i simboli na karti
Kako bi bilo što lakše raspoznavati obilježja terena rabe se različite boje i simboli.
1. Smeđa – reljef, zemljani detalji ( jama, vrtača, jarak )
2. Zelena – teže prohodna šuma, gustiš. Zelena može biti u nijansama, od svijetlo zelene(
prohodniji teren) pa do tamno zelene boje ( teško prohodni teren )
5
3. Plava – vodene površine, potoci, rijeke, jame s vodom, bunari, močvarno tlo
4. Crna – putevi, ceste, kamenje, stijene, dalekovodi, objekti
6
5. Žuta – otvorena zemljišta, livade, čistine, oranice,vinogradi
Staza je ucrtana u kartu crvenom bojom. Start se označava s trokutom , kontrolne točke s
krugovima , pokraj kojih se nalazi broj kontrolne točke, kontrole su spojene s linijama, a
cilj je označen s duplim krugom (M.Vukmanović,2014.).
7
2.5. Opis kontrolnih točaka
Opis kontrolne točke služi kako bi natjecatelju što preciznije opisao položaj kontrolne točke.
Redak opisnog listića prikazuje glavna obilježja kontrolne točke koju opisuje, a sastoji se od
osam kockica. Prva kockica (A) definira broj kontrolne točke prema redoslijedu kojim se
moraju obilaziti. Druga kockica (B) definira kodni broj kontrolne točke, prema pravilima broj
mora biti veći od 30. Treća kockica (C) se koristi kada se unutar kružnice kontrolne točke
nalazi više istih detalja, da bi pomogao natjecatelju u pronalaženju kontrolne točke. Četvrta
kockica (D) definira glavni detalj, odnosno položaj kontrolne točke. Peta kockica (E) se koristi
kada je potrebno opisati drugi glavni detalj, (npr. staze i ceste). Šesta kockica (F) prikazuje
dimenziju detalja, rabi se kada je detalj na karti simboličan. Isto tako koristi se i za
prikazivanje račvanja i križanja. Sedma kockica (G) prikazuje poziciju kontrolne točke (npr.
sjeveroistočni kut objekta). Osma kockica (H) prikazuje ostale informacije koje bi mogle biti
važne natjecatelju (npr. okrjepa, liječnička pomoć, itd.).
Slika br. 4.
Slika br. 5.
8
3. Kompas
Kompas je instrument koji reagira na magnetizam zemlje, a služi za određivanje strana
svijeta. Pokretna magnetna igla uvijek se okreće prema sjeveru. Sastoji se od magnetnog
kućišta koje je ispunjeno tekućinom i alkoholom u omjeru 2:1, uljem ili nekom drugom
tekućinom unutar kojeg se nalazi magnetna igla obojenog sjevernog kraja, a koja se
slobodno kreće oko svoje osi (Pomorska enciklopedija). Na kućištu se nalazi skala koja je
podijeljena u stupnjeve, i na njoj su naznačene strane svijeta (sjever-N, jug-S, istok-E, zapad-
W). Često na sportskim kompasima nisu naznačene strane svijeta. Najčešće se rabe dvije
vrste kompasa: „pločica“ i „na prst“ .
Izbor vrste kompasa kojim će se treker služiti je proizvoljan, te ovisi samo o osobnom
odabiru trekera. Bitno je da kompas ima brzu i mirnu „iglu“ , što omogućava da u što kraćem
vremenu odredi željeni pravac te da je „igla“ tijekom trčanja stabilna. Orijentacisti uglavnom
upotrebljavaju model „na prst“ iz razloga što je praktičniji za uporabu budući da se bez
problema trči s njim (dok je on fiksiran, dakako, na prstu).
Slika br.6.: „Pločica“ Slika br.7. : „Na prst“
9
3.1. Korištenje kompasa
Karta na sebi sadržava oznaku koja predstavlja sjever, najčešće je označeno sa slovom N
(north), a označene su i pomoćne linije „sjevernice“. Prilikom započinjanja orijentiranja, prvo
treba ustanoviti gdje se nalazi sjever (gotovo uvijek se nalazi na gornjem dijelu karte). Kada
se to ustanovi, kartu treba postaviti ispred sebe tako da je sjever uvijek „gore“, jug „dolje“,
istok desno, zapad lijevo. Zatim treba ustanoviti gdje se osoba koja promatra kartu, nalazi na
karti, potom treba kompas vodoravno položiti na kartu tako da se rub kompasa nalazi na
liniji koja spaja kontrole. Nakon toga se treba okretati oko svoje osi (kompas se ne smije
odizati s karte) sve dok se ne poklopi smjer sjevera koji pokazuje strelica na kompasu sa
smjerom sjevera na karti. Tada je karta pravilno usmjerena, odnosno „usjeverena“. Tijelo
kompasa sada pokazuje smjer kretanja prema željenom odredištu. Tad treker mora odabrati
put u tom smjeru s obzirom na procjenu terena prema obilježjima na karti. Tijekom trčanja
neprestano treba pratiti kartu i smjer kretanja kako ne bi došlo do „gubljenja“ dobrog smjera
kretanja.
3.2. Azimut
Azimut je kut koji zatvara pravac sjevera s pravcem kretanja.
Azimut se određuje na način da se rub kompasa prisloni uz liniju (postojeću ili zamišljenu)
kojom se planira kretati te nakon toga „usjeveravamo“ kartu. Zatim se vrši okretanje kupole
kućišta kompasa u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, sve dok magnetna igla ne dođe
između „punih linija“. Potom treba krenuti u smjeru koji pokazuje vrh kompasa, a tijekom
trčanja treba pratiti kompas, na kojem „igla“ uvijek mora biti unutar „pune linije“. Ako „igla“
nije unutar „pune linije“ dolazi do odmaka od željenog cilja. Kretanje po azimutu može se
pojednostaviti na način da se „usjeveri karta“, odredi željeni smjer kretanja, a tijekom trčanja
Slika br.8. :Azimut
10
prati je li „igla“ paralelna sa sjevernicama. Trčanje po azimutu može se još pojednostaviti da
željeni pravac kretnja podijelimo na manje cjeline, odnosno neke lako uočljive markantne
točke kao što je drvo, objekt ili raskrižje (M. Vukmanović, 2014.).
3.3. Odabir smjera kretanja
Nakon što kartu usmjerimo, treba odlučiti kojim putem krenuti prema kontroli. Vrlo često
najkraći smjer nije i najbrži smjer. Da bi donijeli što bolju odluku treba vrlo dobro poznavati
reljefne oblike i simbole karte te svoje kondicijske sposobnosti. Vrlo često na treking
utrkama pobjeđuju trekeri slabije tjelesne spreme samo zbog boljeg znanja čitanja karte i
pametnijih odluka u odabiru smjera kretanja. Prilikom određivanja smjera, treba provjeriti
ima li uspona te koliki je, jer on najčešće najviše uspori trekera. Posebno treba obratiti
pozornost ima li na planiranom putu velikih stijena, neprijelaznih potoka i gustiša.
4. U slučaju gubljenja
U slučaju gubljenja najbolje je vratiti se do mjesta na kojem je bila posljednja točna lokacija.
Ili probati na karti pratiti pravac kretanja kojim ste se kretali od tog mjesta i pokušati
ustanoviti trenutnu poziciju na karti. Ako se dogodi da se izgubite tako da se ne znate vratiti
na prethodno znanu lokaciju, treba odabrati jako uočljivi detalj (livada, potok, cesta), te
krenuti prema toj lokaciji. Nakon dolaska na taj jako uočljivi detalj nastaviti s orijentacijom.
5. Redoslijed korištenja karte
1. Postaviti kartu ispred sebe na način da je sjever uvijek s „gornje“ strane
2. Na karti pronaći start ( označen je trokutom )
3. Pomoću kompasa usmjeriti kartu ( „usjeveriti je“ )
4. Presaviti kartu kako bi je što lakše nosili u ruci
5. Izabrati smjer kretanja prema kontrolnoj točki
Tijekom kretanja prema kontrolnoj točki treba neprestano pratiti detalje iz prirode i
uspoređivati ih sa simbolima na karti.
11
6. Orijentacijska zastavica
Orijentacijska zastavica označava mjesto na kojem se nalazi kontrolna točka. Vrlo je
upadljivog izgleda i sastoji se od kombinacije narančaste i bijele boje. Uz orijentacijsku
zastavicu nalazi se perforator („cvikalica“) pomoću kojeg natjecatelj „cvika“ evidencijski
karton kao dokaz da je pronašao kontrolnu točku ili na elektronički aparat registrira čip
(elektronički čip nosi se na prstu) koji bilježi njegovu registraciju i točno vrijeme registracije.
Kod takve vrste evidencije koja je karakteristična za orijentacijska natjecanja, u trekingu
gotovo da je i nema.
Slika br.9. : Orijentacijska zastavica
12
7. Reference
I.Radić, 2012. : trcanje.hr/osnove-trekinga/2852/
M. Vukmanović, Škola orijentacije, 2014
Pomorska enciklopedija, 1972.-1989.
Slika br.1. : hirc.botanic.hr/HBoD/IPA/Maps/ipa-bjelolasica-matic-bijele.jpg
Slika br.2. : gps-srbija.com/viewtopic.php?t=1622
Slika br.3. : ok-torpedo.hr/skola/iof_karte/interpretacija.htm
Slika br.4. : Međunarodni propisi za opise kontrolnih točaka, 2004.
Slika br.5. : Međunarodni propisi za opise kontrolnih točaka, 2004.
Slika br.6. : suunto.com/Products/Compasses/Suunto-Arrow-30/
Slika br.7. : suunto.com/Products/Compasses/Suunto-Arrow-6/
Slika br.8. : hpd-medjimurje.hr/index.php/orijentacija-pomocu-karte-i-kompasa
Slika br.9. : bonnevillemariner.wordpress.com/2010/04/
Slika s naslovne stranice: blogs.glowscotland.org.uk/hi/P67ClassBlog-
LochardilPrimary/2013/03/21/orienteering/
Treking liga, 2012. : outdoor.hr/treking-liga
Vojni leksikon, str. 607, Vojnoizdavački zavod Beograd, 1981.
top related