prirodni monopol
Post on 31-Oct-2015
446 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
EKONOMSKI FAKULTET-ZAGREB
PRIRODNI MONOPOL I GENERIRANJE
ELEKTRIČNE ENERGIJE
SEMINARSKI RAD
Kolegij: Ekonomika energetike
Mentor: Mr. Sc. Tomislav Gelo
Studenti: Andreja Špoljarec
Marina Colić
Mirta Zlatar
Tomislav Tinodi
Zagreb, ožujak 2008.
SADRŽAJ
1. UVOD..............................................................................................................................3
2. PRIRODNI MONOPOL.................................................................................................4
2.1. Monopol...................................................................................................................4
2.2. Podjela monopola.....................................................................................................5
2.3. Definicija prirodnog monopola................................................................................5
2.4. Regulacija.................................................................................................................7
2.4.1. Franšiza..........................................................................................................7
2.4.2. Zajednički nositelj..........................................................................................7
2.4.3. Izlazak na burzu.............................................................................................8
2.4.4. Javno vlasništvo.............................................................................................8
2.4.5. Ne činiti ništa.................................................................................................8
3. ELEKTRIČNA ENERGIJA KAO PRIRODNI MONOPOL..........................................9
3.1. Proizvodnja elektične energije..................................................................................9
3.2. Svojstva elektične energije........................................................................................9
3.3. Potrošnja elektične energije u svijetu........................................................................10
3.4. Potrošnja električne energije u Hrvatskoj..................................................................12
3.5. Prirodni monopol i električna energija.......................................................................13
4. LIBERALIZACIJA(DEREGULACIJA) I KONKURENCIJA NA TRŽIŠTIMA
ELEKTRIČNE ENERGIJE...............................................................................................15
5. HEP D.O.O KAO PRIRODNI MONOPOL.....................................................................20
2
1. UVOD
Cilj ovog seminarskog rada je objasniti te definirati pojam i osobine prirodnog
monopola, razloge zašto se pojavljuje te načine na koje se regulira. Također, pojam prirodnog
monopola u slučaju ove seminarske teme, objasnit ćemo na primjeru tržišta električne
energije, koje se zahvaljujući svojim posebnim svojstvima najčešće javlja upravo u obliku
prirodnog monopola. Nekoliko stranica posvećeno je i temi regulacije i konkurencije na
tržištima električne energije, kao i prirodnom monopolistu na domaćem tržištu, a to je HEP
d.o.o..
3
2.PRIRODNI MONOPOL
2.1. Monopol
Svijet u kojem danas živimo je svijet nesavršene konkurencije koji se odlikuje
cijenama višim i proizvodnjom nižom od savršene. Kao osnovne tipove nesavršene
konkurencije možemo izdvojiti: monopolističku konkurenciju, oligopol te najekstremniji
slučaj, slučaj monopola. Upravo zadnji slučaj, točnije njegov specifičan oblik, jedna je od
komponenta koju ćemo obraditi kroz ovaj rad.
Riječ monopol dolazi od grč. riječi monos, što znači jedan i grčki polein, što znači
prodavati.1 Trajna situacija kada na tržištu cjelokupnu ponudu kontrolira samo jedno
poduzeće, dakle postoji samo jedan prodavač te mnogo kupaca, definira se kao monopol.
Uglavnom se javlja u proizvodnji onih dobra koja nemaju supstitute, odnosno gdje ne postoji
zamjenska roba. U tom slučaju, zbog odsustva konkurenata na tržištu te otežavanja njihova
ulaska, javlja se mogučnost utjecaja na cijenu dobara. Po svojim svojstvima, monopol je čista
suprotnost savršene konkurencije, ali na dugi rok nije osiguran od napada konkurenata.
Osnovni razlog pojave monopola može se prepoznati u troškovnim uvijetima te postojanju
zapreka slobodnom ulasku u određenu granu.
U svojoj poslovnoj politici, monopol je motiviran maksimizacijom profita, koja se
ostvaruje na dva načina, i to tako da se:
razlika između ukupnog prihoda (TR) i ukupnog rashoda (TC) maksimizira
odabere onaj obujam proizvodnje te ona cijena pri kojoj je granični prihod (MR)
jednak graničnom trošku (MC), odnosno MR=MC, kao što je vidljivo na grafikonu I.
Graf 1. : Monopol
Izvor: ''www.images.google.hr''
1 Wikipedija : http://bs.wikipedia.org/wiki/Monopol
4
2.2. Podjela monopola2
Osnovne vrste monopola su slijedeće:
zakonski monopol- nastaje kada se posebnim državnim propisima proizvodnja
pojedinih dobara i usluga monopolizira sam za određeno poduzeće
ekonomski monopol- nastaje centralizacijom te koncentracijom kapitala
oktopodski monopol- kombinacija ekonomskog i prirodnog monopola, kod kojeg
zbog veličine opreme nije povoljno postojanje većeg broja poduzeća
prirodni monopol
Posljednji slučaj je ono što želimo definirati.
Važno je također naglasiti da monopol i prirodni monopol nisu sinonimi. Dok prirodni
monopol opisuje strukturu troškova poduzeća, monopol predstavlja tržišni udio te tržišnu
moć.
2.3. Definicija prirodnog monopola
Koncept prirodnog monopola često se pripisuje Johnu Stuartu Millu3 koji je tvrdio
kako je beskorisno postojanje većeg broja pružatelja određene usluge, iako on sam nikada nije
koristio termin ''prirodni monopol''.
U ekonomiji prirodni monopol predstavlja poduzeće koje željeni output proizvodi pri
nižem društvenom trošku i efikasnije nego što bi se to moglo očekivati u slučaju postojanja
konkurencije. Postoji ekonomija razmjera koja znači da se prosječni troškovi smanjuju s
povećanjem obujma proizvodnje uslijed čega poduzeće s velikim obujmom proizvodnje može
pokriti troškove uz nižu cijenu od malog poduzeća. Kada u određenoj grani konkurencija nije
održiva, a monopol predstavlja najjeftiniji oblik proizvodnje, prirodno je da se održi monopol,
odakle i dolazi naziv ''prirodni monopol''. U takvim slučajevima država svojom regulacijom
nadzire takvo poduzeće kako ono ne bi iskorištavalo svoju moć.
Ulazak u neku industriju karakteriziraju značajni troškovi, koji se uglavnom odnose na
investicije te početna ulaganja. Prirodni monopol se zbog toga često javlja u slučaju velikih
proizvođača, koji se na nekom tržištu javljaju kao prvi, a čija industrija zahtjeva visoke fiksne
2 Wikipedia: http://bs.wikipedia.org/wiki/Monopol3 John Stuart Mill (1806-1873), britanski filozof i ekonomist, promicatelj utilitarizma
5
troškove i pridonosi pojavi ekonomije razmjera. Ovdje se danas uglavnom radi o poduzećima
za opskrbu vodom ili električnom energijom. Pojavu konkurencije sprečavaju visoki troškovi
početnog ulaganja i ulaska na monopolističko tržište.
Ovu problematiku najlakše je objasniti na primjeru prvih željeznica ili telefonskih
kompanija. U njihovom slučaju nije bilo straha od konkurencije jer konkurencija bi morala
graditi nove željezničke pruge te postavljati nove telefonske kablove, paralelno s postojećim,
čime bi društveni trošak bio višestruko veči od ostvarive koristi. Dvostruko ulaganje ne bi
značilo i dvostruko veču učinkovitost. Na ovom primjeru, odmah možemo objasniti i kako je
najbolje riješenje za konkuriranje prirodnom monopolu inovacija odnosno pojava dotad
nepoznatih supstituta. Tako je npr. željeznica izgubila svoju ekskluzivnost i monopol pojavom
automobila kao supstituta, a telefonske kompanije pojavom bežičnog telefoniranja.
Zaključujemo da prirodni monopol karakteriziraju visoki fiksni te mali granični trošak,
dakle trošak dodatne proizvedene jedinice dobra, odnosno dodatnog usluženog potrošača neke
usluge. Kada se na tržištu ne radi o prirodnom monopolu, dakle postoji dovoljan broj
konkurentskih poduzeća, granični trošak opada s ekonomijom razmjera, a zatim raste.
Prosječni trošak slijedi istu putanju. Prirodni monopol ima drugačiju troškovno kretanje.
Fiksni troškovi su izrazito visoki te ne ovise o outputu, no granični trošak dodatne
proizvodnje je otprilike konstantan i malen. Poduzeće sa visokim fiksnim troškom, zahtjevat
će veči broj kupaca kako bi osiguralo povrat na ulaganje. Ovdje ekonomja razmjera stupa na
scenu. Pošto svako poduzeće ima visoke početne troškove, povećanjem svog tržišnog udjela
odnosno proizvodnje, fiksni trošak se dijeli na sve veči broj kupaca. Zbog toga, kod prirodnog
monopola prosječni ukupni trošak (ATC) opada s porastom outputa. Ukratko rečeno, prirodni
monopol uživa takve razmjere ekonomije tako da jedno poduzeće može ispuniti svu potražnju
na tržištu i još uvijek ne postići svoju najefikasniju ekonomiju razmjera (ATC još uvijek
pada).
Graf 2. : Ponašanje prirodnog monopola u njegovu okruženju
Izvor: ''www.images.google.hr''
6
Graf 2. prikazuje sljedeće: za monopol vrijedi da je krivulja MR (graničnog prihoda)
dvostruko strmija od krivulje D (potražnje). Krivulja troška po dodanoj jedinici (MC) uvijek
je ispod krivulje prosječnih troškova(ATC) koja je padajuća. ATC je padajuća iz razloga što
firma koja je prirodni monopol na tržištu može ispuniti svu potražnju i još uvijek ne dostići
najefikasniju ekonomiju razmjera.
2.4. Regulacija
Poduzeće koje se na tržištu pozicioniralo kao prirodni monopol može svoj položaj iskoristiti
na štetu potrošača, te povišenjem cijene ostvariti abnormalno visok profit. Zbog toga
potrošači mogu zahtijevati vladinu regulaciju. Vlada može učiniti sljedeće:
postaviti zakonska ograničenja ponašanja poduzeća, direktno ili preko regulacijske
agencije
omogučiti nadmetanje za tržište putem franšizinga
uspostaviti konkurenciju u obliku zajedničkog nositelja4
uspostaviti zamjensku konkurenciju5
zahtjevati kotiranje poduzeća na burzi
javno vlasništvo
ne učiniti ništa
2.4.2. Franšiza
Iako je konkurencija unutar prirodnog monopola skupa, moguće ju je postići, kao što je
vidljivo na primjeru Francuske, koja ima tri velika konkurenta, ugovorom ograničena na
trideset godina.
2.4.2. Zajednički nositelj
4 eng. common carrier5
? eng. Surrogate competition
7
Razna poduzeća konkuriraju distribuciju dobara putem zajedničke infrastrukture. Kod
opskrbe električnom energijom, radi se o distribuciji putem zajedničke mreže. Vlada u ovom
slučaju sprečava stvaranje vertikalno ujedinjenih monopola, te omogučuje pristup
distribucijskoj mreži od strane opskrbljivača, ali pod utvrđenim cijenama.
2.4.3. Izlazak na burzu
Od privatnih prirodnih monopola može se zahtjevati kotiranje na burzi, što omogućuje
preuzimanje poduzeća u slučaju lošeg upravljanja poslovanjem te potiče vodstvo poduzeća na
efikasno i odgovorno djelovanje.
2.4.4. Javno vlasništvo
Tradicionalno rješenje regulacijskih problema, posebice u Europi je javno vlasništvo. Umjesto
da vlada regulira, ona jednostavno preuzme (otkupi) poduzeće te sama određuje način
djelovanja monopola.
2.4.5. Ne činiti ništa
Postojanje prirodnog monopola ovisi o troškovnoj strukturi, koja se dramatično može
promijeniti uslijed tehnološkog napretka, te same prirode ponašanja monopola na duži rok.
Ponekad je moguća situacija uslijed koje pretjerana regulacija može ostvariti veći društveni
trošak nego neregulirani monopol.( Iako monopol zaračunava monopolističke cijene, većim
dijelom povećanje cijene predstavlja transfer a ne gubitak za društvo). Također, prirodni
monopoli su obično kratkog vijeka.
Kod prirodnog monopola možemo birati ''između tri zla''6: privatni neregulirani
monopol, privatni monopol reguliran od strane države te vladine aktivnosti. Najmanje od tih
zla je privatni neregulirani monopol tamo gdje se to može tolerirati, jer se tržištu treba ostaviti
mogućnost da se samo korigira. U slučaju neophodnih dobara7 bolje rješenje javna regulacija
ili javno vlasništvo. Također, ''antitrustovski zakoni donose više štete nego koristi''.8
6 Milton Friedman (1912-2006) o prirodnom mononpolu7 npr. voda ili elektična energija8 Milton Friedman: ''The Business Community's Suicidal Impulse''
8
3. ELEKTRIČNA ENERGIJA KAO PRIRODNI MONOPOL
3.1. Proizvodnja električne energije
Električna energija je prvi put upotrijebljena prije više od 120 godina9. Prva
hidroelektrana je izgrađena u Londonu 1879. godine10. Od tada pa sve do današnjih dana
stalni rast električne energije čini nam život umnogome što ugodniji i udobniji.
Proizvodnja električne energije je proces pretvaranja nekog oblika energije u struju. Ti
oblici energije uključuju fosilna goriva, nuklearnu energiju i obnovljive izvore. Električna
energija je najprikladniji oblik energije za industrijsku i kućnu potrošnju. Zanemarimo li male
i minijaturne izvore poput baterija i akumulatora, ona se stvara pretvorbom drugih vrsta
energije u električnu, u raznim vrstama električnih centrala: termoelektrana, hidroelektrana,
nuklearna elektrana, alterativnih izvora: solarne energije (solarne kuće, solarnih kolektora,
solarnih ćelija), vjetroelektrana i bioplina.
3.2. Svojstva električne energije
Električna energija je osobit proizvod što treba uzeti u obzir prilikom kreiranja tržišta
električne energije, pa s obzirom na tu činjenicu moguće je istaknuti sljedeća svojstva:
neprekidan tok- proizvodi se i troši u kontinuitetu
istodobna proizvodnja i potrošnja – troši se u trenutku kad je proizvedena. Za razliko
od plina, čija brzina transporta u plinovodu iznosi oko jedan metar u sekundi,
električna energija putuje brzinom svijetlosti. Zbog toga je nužna uravnoteženost
potrošnje i oroizvodnje iz minute u minutu, u svako doba dana ili noći, tijekom cijele
godine
nemogučnost uskladištenja- ne može se ekonomično skladištiti u većim količinama
bez poznatog podrijetla- ne postoji način na koji bi se jedinica elektične energije
(kWh) mogla slijditi od potrošača do proizvođača koji ju je proizveo
9 http://en.wikipedia.org/wiki/Electricity_generation10 Dahl, Carol A.: International Energy Markets: Understanding Pricing, Policies, and Profits, PennWell Corporation, 2004., str. 81.
9
promjenjivost potrošnje- potrošnja/ potražnja električne energije varira ovisno o dobu
dana te godišnjem dobu
bitna za društvenu zajednicu- apsolutno je nužna u modernom društvu, svako
kućanstvo i svaka tvrtka povezani su u električnu mrežu
mogučnost raspada-zahvaljujući specifičnosti elektroenergetskog sustava, prekid u
opskrbi ne pogađa samo individualne potrošače, već šira područja, uzrokujući snažne
ekonomske posljedice.11
3.3. Potrošnja električne energije u svijetu
SAD je najveći proizvođač električne energije, pa je tako 2005. godine globalni udjel
SAD-a u proizvodnji električne energije iznosio čak 25%, a slijedile su je Kina, Japan i
Rusija.
Izvori proizvodnje električne energije u SAD-u 2005.
Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Electricity_generation
U SAD-u se gotovo polovica električne energije proizvodi iz ugljena, a slijede ga
prirodni plin i nuklearna energija. I u Sjedinjenim Državama slijedi se trend svjetske
proizvodnje električne energije, pa se najmanji dio energije koristi iz obnovljivih izvora kao
što su solarna energija i vjetar. Takvi, obnovljivi izvori, najviše se koriste u Sjevernoj
11 npr. raspad sustava u New Yorku 1977. te 2003. godine
10
Americi. Termalna energija12, koja koristi toplinu proizvedenu izgaranjem fosilni goriva,
dominira proizvodnjom u gotovo svim velikim regijama u Americi, osim u Središnjoj Americi
gdje dominiraju hidroelektrane sa gotovo 75% proizvodnje.
Izvor: Dahl, Carol A.: International Energy Markets: Understanding Pricing, Policies, and
Profits, PennWell Corporation, 2004.
U Sjevernoj Americi se troši najviše električne energije, naime, svaki potrošač
prosječno troši više od 10 000 kWh godišnje. Europska potrošnja je otprilike polovica od
toga. Druga područja troše puno manje električne energije, posebno Afrika, dok Daleki Istok
bilježi najveći porast potrošnje.
12 Ibid. str. 84.
11
Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Electricity_generation
Najveće učešće u svjetskoj proizvodnji energije pripada termoelektranama koje troše
fosilna goriva. Zbog ograničenosti prirodnih resursa i rapidno rastuće potrošnje energije, a s
tim u vezi i opasno rastućeg ekološkog zagađenja planete, nastoji se povećati udjel
obnovljivih izvora u ukupnoj svjetskoj produkciji energije. Alternativni izvori, međutim, za
sada ne mogu značajnije smanjiti potrošnju fosilnih goriva. Trenutno su značajni napori
usmjereni na zamjenu fosilnih goriva bio-diesel-om, tj. gorivom dobivenim iz biljaka (uljane
repice i dr.) koje je obnovljivi i ekološki prihvatljiviji energetski izvor.
Budući da se ogromne količine energije troše na grijanje prostorija i sanitarne potrošne
vode, veliki značaj bi imao i porast iskorištenja sunčevene energije primjenom kolektora i
pasivnih sustava "solarnih kuća" koji toplinsku energiju sunčeva zračenja direktno koriste za
grijanje.
3.4. Potrošnja električne energije u Hrvatskoj
12
Izvor: www.eihp.hr - Energetski institut Hrvoje Požar
U Hrvatskoj potrošnja električne energije iz godine u godinu konstantno raste, neovisno o
proizvodnji.
3.5. Prirodni monopol i električna energija
U elektroenergetskom sektoru, kao i u drugim sektorima gospodarstva, tržište je
snažan poticaj za porast efikasnosti i smanjenja troškova. Međutim, izvori energije su oskudni
i prilično neravnomjerno raspoređeni. To je sektor u kojem su u pravilu i najveći monopolisti.
Prirodni monopol pojavljuje se i kod umreženih dijelova elektroenergetskog sustava13. Tržište
ovakvog tipa ne može se osloniti na vlastite mehanizme i zahtijeva intervenciju institucija
javne vlasti. Opčenito je prihvaćeno da je raspodijela električne energije prirodni monopol.
Troškovi proizvodnje bili bi višestruko veći kada bi dvije ili više tvrtki gradilo te eksploatiralo
paralelene distribucijske mreže.
Usprkos činjenici da je tržište nesumnjivo najbolji jamac raspoloživosti dobave,
posebno ako su izvori raspoređeni, ono ne jamči da će potraživanja za električnom energijom
nastaviti s kretanjem u pravom smjeru. Nužno je da tržište bude vođeno dugoročnim
usmjerenjem, osiguranim državnom energetskom politikom.
13 www.energetika-net.hr
13
Važno je napomenuti da otvaranje tržišta u elektroenergetskom sektoru nije "raj na
zemlji". Prema iskustvima i dilemama razvijenih zemalja izgradnja tržišta je zahtjevan proces,
s aktivnom ulogom u izgradnji tržišta, jednako aktivnom ulogom u implementaciji tržišta, u
zaštiti potrošača, sigurnosti opskrbe i dugoročnom uravnoteženju potreba i proizvodnje.
Tržište u elektroenergetskom sustavu znatno je složenije i osjetljivije, jer se moraju
zadovoljiti tehničko-tehnološko-ekonomske specifičnosti koje proizlaze prije svega iz:
istovrsnosti proizvodnje i potrošnje električne energije, činjenice da električna energija nema
identitet svog proizvođača i da je praktički nezamjenjiva, činjenice da su proizvodni i
prijenosni kapaciteti u elektroenergetskom sustavu kapitalno intenzivni, veličine
elektroenergetskog sustava, izuzetnog i vitalnog značenja elektroenergetskog sustava za
razvoj i funkcioniranje nacionalne ekonomije.
Razvijenije zemlje potaknute razbijanjem monopola na razini država krenule su,
najviše zbog profita, u uvođenje slobodnog tržišta kod trgovine električnom energijom.
Međutim, kod uvođenja slobodnog tržišta u trgovini električnom energijom treba dobro
poznavati tehničko-tehnološke osobnosti električne energije. To se odnosi na raspored i
lokaciju potrošnje, te raspored i angažiranje pojedinih izvora električne energije. Razlozi o
kretanju u slobodnu trgovinu električnom energijom prvenstveno su sadržani u težnji za
povećanjem učinkovitosti rada elektroenergetskih sustava, s ciljem smanjenja troškova i
cijena električne energije, povećanoj sigurnosti i stabilnosti opskrbe potrošača te rušenju
dugogodišnjih monopola u proizvodnji i opskrbi tržišnim nadmetanjem elektroprivrednih
subjekata na otvorenom tržištu.
Međutim, gledajući dugoročno, slobodno tržište električnom energijom moglo bi se
nekim zemljama vratiti kao bumerang. Naime, kada se planira izgradnja elektroenergetskog
sustava, ona se planira na rok od trideset godina (vijek trajanja postrojenja) i kroz to se
vrijeme traži ekonomija i opravdanost investicijskog zahvata. Do slobodnog tržišta
električnom energijom u Europi je došlo zbog izgrađenosti pojedinih sustava uz istovremenu
recesiju ili stagnaciju gospodarstva u Zapadnoj Europi, a zbog totalnog raspada tržišta i
gospodarstva u Istočnoj Europi. Međutim, u SAD-u nije bilo, ni na razini pojedinih saveznih
država, jedinstvenog elektroenergetskog sistema, pa su oni krenuli u povezivanje tih sistema i
trgovinu električnom energijom. Europske zemlje su već desetljećima u paralelnom radu i
vršile su tzv. razmjenu energije i snage, pa imaju znatno više iskustva u razmjeni, a ona je
temeljna podloga za uvođenje slobodne trgovine električnom energijom.
14
Trgovina električnom energijom može u doglednoj budućnosti imati katastrofalne
posljedice ako se pri toj trgovini zaboravi na razvoj i izgradnju novih izvora i postrojenja za
proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije, zbog toga što je problem lokacije
pojedinih dijelova elektroenergetskog sustava, gotovo u svim zemljama. Osim toga, istočne
zemlje će morati zadovoljiti povećane potrebe svojih potrošača, pa će problemi izgradnje i
novih postrojena, zbog pomanjkanja financijskih sredstava, postati veliki problemi. Zapadne
zemlje će nuditi kapital, jer ga imaju u izobilju, što će istočne zemlje prihvaćati, ili "morati"
prihvaćati, ali za očekivati je da će u tim zemljama doći do povećanog nezadovoljstva
vezanog za lokaciju (zaštita okoliša), pa bi izgradnja zaista mogla postati upitnom.
Cijene električne energije (tijekom dana i sezone) i njihovi odnosi predstavljaju jedan
od najvažnijih elemenata elektroenergetske politike jer se cijenama može postići, ili promašiti,
cilj zadan strategijom razvoja. Osim toga, niske cijene i njihovi loše uspostavljeni odnosi
(snage i energije) mogu biti uzrokom donošenja pogrešnih investicijskih odluka ili izvorište
neracionalne potrošnje električne energije.
15
4. LIBERALIZACIJA(DEREGULACIJA) I KONKURENCIJA NA TRŽIŠTIMA
ELEKTRIČNE ENERGIJE
Osnovna ideja liberalizacije tržišta električne energije može se sažeti u slijedećem:
djelatnosti prijenosa i distribucije električne energije (prirodni monopoli usluga), mogu se
potpuno odvojiti od djelatnosti proizvodnje i opskrbe (prodaja proizvoda – električne energije
na tržištu). Liberalizacija tržišta električne energije u monopolističkim sustavima temelji se na
restrukturiranju elektroprivrednih poduzeća i elektroenergetskog sektora u cjelini.
Tržište električne energije nužno nameće potrebu za restrukturiranjem organizacije i
načina rada vertikalno integriranih elektroprivrednih poduzeća koja su do početka devedesetih
u većini zemalja u svijetu imali monopol nad svim elektroprivrednim djelatnostima (ili većem
dijelu, npr. proizvodnjom i prijenosom).
Zanimanje za konkurentna tržišta električne energije dodatno su potaknuta nedavnim
iskustvima privatizacije u UK i Brazilu, te deregulacijom u SAD-u i sa parcijalnom reformom
u Norveškoj. Neke tržišne reforme provedene u svijetu su bile 1986. u Čileu, 1990. Velikoj
Britaniji, 1992. u SAD-u i 1993. u Japanu.
U SAD-u od 2002.g. svaki potrošač, bez obzira na veličinu može kupiti električnu
energiju od bilo kojeg umreženog poduzeća ili nezavisnog proizvođača.
EU je također izdala neke direktive koje se odnose na otvoreni ulazak na tržište
električne energije. Najvažniji dijelovi europske energetske legislative su Direktiva Europske
komisije o unutrašnjem tržištu električne energije i Direktiva o unutrašnjem tržištu prirodnog
plina, koje su definirale okvire restrukturiranja i demonopolizacije tržišta mrežnih energenta,
u cilju povećanja efikasnosti sektora i snižavanja cijena energenta. U zadnjih dvadeset godina
EU je uvela mnoge mjere kako bi liberalizirala industriju električnom energijom (ESI). Cilj je
da se transformira tržište električne energije u Europi, koje je u osnovi nacionalno i zasniva se
na administrativnom određenju cijene, u jedno cjelovito široko tržište u kojem bi bile
značajne prekogranične razmjene i na kojem bi se cijene određivale pregovorima između
kupaca i prodavača. Jedinstvene karakteristike ESI-ja čine proces liberalizacije zamršenim
procesom. ESI, koji se sastoji od kompleksnog sustava proizvodnje, transmisije i distribucije,
još je kompliciranije zbog činjenice da se struja ne može skladištiti. Također tu su i
karakteristike prirodnog monopola, sa visokom razinom opadajućih troškova kao barijerom
ulaska. Ovisnost industrijskog rasta i suvremenih navika o struji, povećala je zabrinutost za
16
sigurnost ponude, a ESI je i predmet nacionalne regulacije. Neučinkovitost i protekcionizam
koji su se razvili na tržištu, rezultiraju u neuspješnosti ESI-ja.
S druge strane, proces liberalizacije elektroenergetskog sektora u tranzicijskim
zemljama odvija se u vrlo specifičnim uvjetima. Naslijeđena struktura i način rada državno-
društvenih elektroprivrednih poduzeća generira socijalne problema vezane za naslijeđene
nerealne cijene električne energije i višak zaposlenih, a dodatni veliki problem je što se uz
proces liberalizacije više-manje istovremeno provodi i proces privatizacije. Slična situacija je
i u Hrvatskoj, gdje se od krupnijih problema može izdvojiti dugogodišnje podinvestiranje u
elektroenergetsku opremu, neriješen status HEP-ovih ulaganja u elektrane van Hrvatske,
problemi s naplatom i gubicima itd.
Dok je globalizacija i svjetska razmjena pokretač drugih industrija, postoji malo
liberalizacije na internacionalnim tržištu električne energije. Internacionalna razmjena je
svedena na uravnoteženje razlika (manjka) u trenucima najveće potražnje.
Liberalizacija u EU se sastoji od dva ključna procesa – restrukturiranja i razvoja postojećih
kompanija na konkurentnim nacionalnim tržištima električne energije te osigurati da postoji
dostatni kapacitet za internacionalno povezivanje i razvoj trans-europske električne mreže.
Široka potrošnja električne energije i njezina važnost za industrijski razvoj razlog je
državne regulacije . Regulacija se koristi da bi se osigurale pravedne cijene i sigurnost
ponude. Kako je rasla ovisnost o električnoj energiji, države su investirale u nacionalne
transmisijske sustave kako bi povezale sve industrije i kućanstva. No, kako bi se potpuno
osigurale pravedne cijene, razina proizvodnje i dovoljna količina investicija, sustavi električne
energije su se transferirali djelomično ili potpuno u javno vlasništvo, stvarajući velike javne
monopole. U nekim državama ESI je potpuno nacionaliziran (ponekad su odvojeni
proizvodnja, transmisija i distribucija, npr. UK), dok su neke države stvorile regionalne
monopole specifične za pojedina područja (Njemačka). Na regulatornim tijelima je zadaća da
osiguraju pravedne cijene i ponudu. Međutim, regulacija može biti komplicirana zbog velikog
transfera financijskih i tehnoloških informacija, između kompanija na tržištu električne
energije i regulatora, kako bi se osigurala pravedna cijena. To rezultira u konfliktima između
kompanija i regulatornih tijela. Zajedno sa nedostatkom inicijative za povećanjem
učinkovitosti su dva faktora koja su pridonijela promjeni politike u EU.
Tradicionalno ekonomsko opravdanje za regulaciju ili državno vlasništvo poduzeća za
električnu energiju je ta da su ta poduzeća prirodni monopoli. Ona pripadaju ekonomijama
obujma i opsega, jer jedno poduzeće može nuditi uslugu za manji trošak nego dvije ili više
tvrtki. Uz to, smatralo se da pokušaj ulaska konkurenata na tržište predstavlja bacanje resursa
17
bilo zbog nepotrebnog dupliciranja postrojenja ili zato što takva investicija ne bi bila održiva
zbog konkuriranja nižom cijenom. U posljednjih dvadeset godina, mnogo je dokaza potkopalo
pogled da su poduzeća za električnu energiju prirodni monopoli. Mnoge studije pokazuju da
ekonomije obujma i opsega u proizvodnji električne energije nisu dovoljno značajne da održe
prirodne monopole. Istraživanja pokazuju da konkurencija može zamijeniti državnu regulaciju
i vlasništvo kako bi osigurala dobre performanse, barem u proizvodnji električne energije.
Reforma pretpostavlja zamjenu državnog vlasništva ili državne regulacije privatnom
kako bi se osigurala dobra izvedba. Vrsta pojedine reforme potrebne za uvođenje
konkurencije u industriju električne energije ovisi, naravno o trenutnoj strukturi industrije.
Ako se radi o monopolu u vlasništvu države (Francuska), reforma podrazumijeva potpunu
privatizaciju i odvajanje proizvodnje od transmisije i distribucije električne energije. Ako su
slučaj privatne kompanije pod državnom regulacijom (SAD), tada je potrebna deregulacija
proizvodnog kapaciteta zajedno sa odvajanjem proizvodnje od transmisije i distribucije.
Glavne prednosti zamjene državnog vlasništva i regulacije su smanjenje troškova i niže
krajnje cijene korisnicima, bliži odnos između niza ponuđenih usluga i preferencija potrošača,
i veće inicijative za otkrića i inovacije. Pomak od javnog prema privatnom vlasništvu mijenja
krajnji cilj proizvođača, koji postaje profit. Zanimanje za profit pruža jaku ekonomsku
inicijativu za poboljšanje i održavanje kvalitete usluge potrošačima, bolje praćenje troškova i
investicije u produktivnost – napredak tehnologije. Konkurentno tržište proizvodnje električne
energije obuhvaća nezavisna poduzeća koja konkuriraju na osnovi cijene kako bi prodale
električnu energiju direktno velikim industrijskim potrošačima, ili preko distributera koji
prodaju struju krajnjim potrošačima. Cijene naplaćene za pojedinu vrstu usluga mogle bi se
ustanoviti ugovorom, 24 satnom najavom, i na spot tržištima. Jedinične cijene mogu varirati
iznosom električne energije kupljene u nekom periodu. Kao rezultat potrošači će imati više
opcija usluge i više kompleksnu cjenovnu shemu. Industrija električne energije je kapitalno
intenzivna i, kako se struja ne može skladištiti, mora se proizvoditi tako da se prilagodi
trenutačnoj potražnji. Proizvođači na konkurentnom tržištu mogu prilagoditi svoj kapacitet i
jednostavno rasporediti efikasnu proizvodnju, nisu ovisni o kupcima, jer prodaju struju na
spot tržištu u bilo koje vrijeme, dok su monopolisti ovisni o fluktuirajućoj potražnji. Razvoj
spot tržišta znači da proizvodni kapacitet može biti potpunije iskorišten i da se mogu smanjiti
nepoželjne rezerve koje se inače trebaju održavati. Efikasno raspoređivanje proizvodnje
smanjuje proizvodne troškove. Prednost je i u raznovrsnosti proizvođača povezanih na
transmisijsku vezu. U svakom trenutku električna energija na transmisijskoj mreži opskrbljuju
poduzeća sa najmanjim graničnim troškovima. Konkurentno tržište omogućit će niz standarda
18
u uslugama, koje će biti više usklađene sa preferencijama potrošača, te inovaciju. Tržište je
pokretač otkrića. Za efikasnu upotrebu resursa u proizvodnju i distribuciji električne energije
potrebne su informacije o relativnim vrijednostima inputa i outputa koje može stvoriti samo
tržišna razmjena. Bez informacija o relativnim vrijednostima industrija električne energije
nema značajniji povod za planiranje investicija, smještaj elektrana, odluke o tome koje usluge
ponuditi, ili smanjenje efekta nesigurnosti. Struktura i upravljanje električnom industrijom
kakva je danas dovodi do situacije da se nove elektrane grade kada potražnja za električnom
energijom, kod politički određenih cijena, sistematično premaši kapacitet i za to postoji
politička volja. Smještaj elektrane se svodi na političku negocijaciju. Takva negocijacija ima
male veze sa značajkama tržišne lokacije, troškovima transporta goriva i troškovima
transmisije.
Liberalizacija elektroenergetskog sektora i tržišta električne energije zahtjevan je,
osjetljiv, a u krajnjoj liniji u praksi dovoljno neispitan proces, koji čak i u visokorazvijenim
zemljama otvara brojne dileme vezane prvenstveno za načine odvijanja, željene ciljeve, te
dugoročnu ekonomsku opravdanost.
Početkom 90-ih, 17 američkih saveznih država je odlučilo otvoriti vrata svojih
energetskih tržišta konkurenciji, a ciljevi su bili, kao i sada u Europi, razbijanje monopola i
uključivanje većeg broja dobavljača što se u konačnici trebalo odraziti, putem slobodne
utakmice, na potrošače, odnosno njihove manje račune za struju i plin. Nakon što je ove
godine prosječna cijena struje u Sjedinjenim Američkim Državama porasla za 4,7 posto, opet
se otvorila rasprava o ponovnom uključivanju države u energetski sektor. Prosječna cijena
električne energije u državama koje su zadržale regulaciju, u razdoblju od 2002. do 2006.
godine, porasla je 21 posto, dok je istodobno cijena struje na dereguliranim tržištima skočila
čak 36 posto (podaci su prema istraživanju Institute of Public Utilities na sveučilištu
Michigan). Ovaj zaista šokantan podatak potaknuo je SAD na razmatranje o ukidanju
deregulacije. Ističe se da je umjesto liberalizacije tržišta zapravo došlo do stvaranja oligopola
gdje veliki distributeri kooperativnom igrom podižu cijene
Europska komisija, koja se snažno zalagala za liberalizaciju, kaže da reforme nisu u
potpunosti provedene u nekim dijelovima EU, što znači da neke bivše državne kompanije
koje su uživale monopol i dalje imaju veliku prednost na svojim tržištima. Iako je postignut
određeni napredak, tržišta su u nekim slučajevima ostala tvrdoglavo nacionalna,
prekogranična trgovina je otežana i ograničena, a previše potrošača ima mali ili nikakav izbor
dobavljača. U teoriji, 1. srpnja 2004. bio je datum od kojeg su kompanije mogle birati od koga
će kupovati električnu energiju, a od 1. srpnja 2007. opseg se širi na domaćinstva. Vjeruje se
19
da su bivše državne kompanije koje su imale monopol zadržale preveliku snagu na tržištu i da
u nekim zemljama potrošači plaćaju previše za struju i plin. Paradoks je i u tome da je u
zadnjih nekoliko mjeseci došlo do velikog broja spajanja što je smanjilo broj kompanija. Neke
zemlje koje su bile sklonije liberalizaciji otvorile su svoja tržišta prije rokova, a neke druge
konstantno zaostaju, što govori o različitim stajalištima prema otvaranju tržišta i različitim
stajalištima kada je riječ o zaštiti nacionalnih interesa na području energetskog sektora. Deset
od 27 članica EU otvorilo je tržišta prije rokova, a Velika Britanija je primjerice liberalizirala
svoje tržište još 1989.
20
5. HEP KAO PRIRODNI MONOPOL
Hrvatska elektroprivreda organizirana je u obliku koncerna kao grupacija povezanih
društava (tvrtke kćerke). Vladajuće društvo (matica) HEP grupe je HEP d.d., koje obavlja
funkciju korporativnog upravljanja HEP grupom i jamči uvjete za sigurnu i pouzdanu opskrbu
kupaca električnom energijom. Hrvatska elektroprivreda (HEP grupa) je nacionalna
elektroenergetska tvrtka, koja se više od jednog stoljeća bavi proizvodnjom, prijenosom i
distribucijom električne energije, a u posljednjih nekoliko desetljeća i opskrbom kupaca
toplinom i distribucijom plina.
HEP je prirodni monopolist jer je to jedino poduzeće koje proizvodi i opskrbljuje
kupce električnom energijom u Republici Hrvatskoj.
HEP proizvodnja proizvodi električnu energiju u 25 hidroelektrana (HE Varaždin, HE
Čakovec, HE Dubrava, HE Ozalj, HE Gojak, HE Rijeka, hidroenergetski sustav Vinodol,
hidroenergetski sustav Senj, HE Peruća, HE Orlovac, HE Zakučac, HE Đale, HE Kraljevac
HE Krka i HE Velebit) organiziranih u tri proizvodna područja (sjever, zapad i jug), u
samostalnom pogonu HE Dubrovnik te u 4 termoelektrane (TE Sisak, TE Rijeka, TE Plomin,
TE Jertovec), a u tri termoelektrane-toplane (TE-TO Zagreb, EL-TO Zagreb i TE-TO Osijek)
se u spojenim proizvodnim procesima proizvodi električna i toplinska energija. HEP je
vlasnik 50 postotnog udjela drugog dijela TE Plomin, a temeljem vlasništva polovice NE
Krško, hrvatskom elektroenergetskom sustavu je raspoloživo 338 MW.
Hiroelektrane i termoelektrane u Hrvatskoj
Izvor: HEP, www.hep.hr
21
U 2006. godini HEP grupa je ostvarila dosad najveće poslovne prihode – 10.247,3
milijuna kuna, uz porast od 594 milijuna kuna (6,2 posto) u odnosu na 2005. godinu. Dobit je
u odnosu na 2005. godinu gotovo prepolovljena zbog nepovoljnih okolnosti poslovanja u
2006. godini. Uz nepromijenjenu cijenu električne energije za kupce u Hrvatskoj, u tom je
razdoblju nabavna cijena loživa ulja porasla 31 posto, plina 15 posto, a cijena uvozne
električne energije 25 posto. Osim toga, zbog nepovoljnih je hidroloških okolnosti
proizvodnja električne energije iz hidroelektrana u odnosu na prethodnu godinu smanjena oko
deset posto.
U 2006. godini, hidroelektrane HEP Proizvodnje d.o.o. proizvele su 6.070 GWh, a
termoelektrane 3.860 GWh. HEP Proizvodnja d.o.o. u ime ispred HEP grupe ugovor o
vođenju i održavanju postrojenja TE Plomin 2, u kojem je proizvedeno 1.576 GWh.
Izvor: HEP, www.hep.hr
Zbog postojeće potrošnje i njenog stalnog rasta od približno 4 posto godišnje,
potrebna su kontinuirana investicijska ulaganja, što podrazumijeva obnavljanje objekata i
postrojenja postojećeg sustava i izgradnju novih kapaciteta. Novi projekti za 2008. godinu su
dovršenje izgradnje HE Lešće i početak dogradnje TE Sisak. Uz to planira se izgradnja tri
22
nova termoenergetska objekta: termoelektrane snage 400 MW na području Slavonije,
termoelektrane na području Dalmacije i Bloka 3 TE Plomin snage 500 MW. Osim izgradnje
novih proizvodnih kapaciteta, najavljena je i izgradnja i novih prijenosnih objekata kao što su
400kV dalekovod Ernestinovo –Pečuh i 110kV dalekovoda širom Hrvatske, a posebice u Istri.
Kako bi se smanjila emisija stakleničkih plinova mora se povećati korištenje ekološki
prihvatljive energije dobivene iz obnovljivih izvora (OIE) te boljom energetskom
učinkovitošću. Kako bi potaknula proizvodnju OIE, Vlada je u ožujku 2007. donijela Uredbu
o minimalnom udjelu električne energije i kogeneracije, prema čemu bi udio OIE u Hrvatskoj
do 2010. godine u ukupnoj proizvodnji energije trebao iznositi 5,8 posto. Između ostalih,
najveći fokus OIE je na snazi vjetra, pa je HEP-operator sustava u skladu s time odredio
postupak o određivanju kandidata za dobivanje suglasnosti za priključenje vjetroelektrana na
prijenosnu i distribucijsku mrežu. Maksimalna instalirana snaga vjetroelektrana koju može
prihvatiti hrvatski elektroenergetski sustav, pri kojem se jamči sigurnost pogona sustava
utvrđuje se na iznos od 360 MW. Pozitivna strana izgradnje vjetroelektrana je ta da će one
najvjerojatnije ispuniti maksimalan udio od 360 megavata ukupno instalirane snage, što
približno odražava više od 4 posto udjela OIE u strukturi potrošnje električne energije.
Negativne strane su nedostatak domaćih proizvođača vjetroelektrana ili njihovo neiskustvo
( Končar tek razvija ideje) u odnosu na njemačke ili španjolske proizvođače. Osim toga valja
imati na umu i to da je Hrvatska turistička zemlja te nije dobro njen krajobraz narušavati
vjetroelektranama čiji rad proizvodi buku te može smetati biljnom i životinjskom svijetu.
Za sada HEP je monopolist na tržištu električne energije i to prirodni monopolist što znači da
kad bi se ukinuo taj monopol došlo bi do pada efikasnosti. No, unatoč tome najavljuje se
liberalizacija tržišta električne energije. Od 1. srpnja 2007 oko 165000 potrošača koje sada
opskrbljuje HEP, a koji prema zakonu o tržištu električne energije imaju status povlaštenog
kupca, moći će struju kupovati od britansko-švicarske tvrtke Energy Financing Team ili
slovačke Korlea koje su se već registrirale u Hrvatskoj. Dakle od tog datuma svog dobavljača
moći će birati svi industrijski potrošači čija godišnja potrošnja iznosi ili premašuje 9
gigavatsati. Elektroenergetska bilanca za 2007. procjenjuje da će ti kupci potrošiti 8,6
milijardi kilovatsati ili 56 posto ukupne godišnje potrošnje struje u Hrvatskoj. Gotovo 2
milijuna kućanstava će povlašteni status steći 1. srpnja ove godine pa se do tog razdoblja
očekuje velika utrka za svakog potrošača u Hrvatskoj. Nakon što postane povlašten, svaki
kupac u roku od 6 mjeseci morat će izabrati svoga opskrbljivača i s njime zaključiti ugovor o
opskrbi. Konkurencija među distributerima najvjerojatnije će uzrokovati ponudu nižih tarifa
novim korisnicima, kao što su napravili i novi igrači na tržištu fiksne telefonije i interneta u
23
Hrvatskoj. I dok su mnogi dočekali ovu vijest o HEP-ovom gubitku monopola s
oduševljenjem zbog mogućih nižih cijena električne energije, drugi su skeptični. Smatra se da
bi ovo profunkcioniralo, HEP će morati biti privatiziran i jedan od sudionika tržišne igre. Iako
je sadašnja cijena monopolska, trenutno je ispod realne tržišne cijene, te se u budućnosti
očekuje rast, a ne pad cijene. Jedna od teorija proizašlih iz ove situacije je i ta da ako dođe do
ratova cijena i pojeftinjenja struje, to za sobom povlači i manje prihode samih firmi, a pošto je
HEP poduzeće koje ima razgranatu mrežu, doći će do povećanja raznih troškova održavanja,
amortizacije, te ćemo mi kao državljani ove zemlje osjetiti smanjene prihode jer će nastat
drugo povećano davanje kako bi država upotpunila svoj budžet.
24
25
6. ZAKLJUČAK
Monopol je specifična situacija koja se javlja kada na tržištu postoji mnoštvo kupaca
te samo jedan proizvođač odnosno ponuđač određene usluge ili dobra. Prirodni monopol
posebna je vrsta koja se javlja u slučaju kada je određeno poduzeče u mogučnosti na tržištu
ponuditi dobra mnogo efikasnije, i po nižem društvenom trošku nego bi to mogla činiti
konkurencija (ekonomija razmjera). Razvoju prirodnog monopola pogoduju visoki početni
troškovi ulaganja, koji sprečavaju ulazak konkurencije.
Tržište električne energije se zbog svog svojih posebnih obilježja najčešće oblikuje
kao prirodni monopol, te je povod državnoj regulaciji, ovisno o politici vlade pojedine
ekonomije.
U Hrvatskoj se kao prirodni monopolist javlja HEP d.o.o., no kako stvari sada stoje, ta
situacija bi se uskoro mogla promijeniti.
26
Literatura
1. Dahl, C.A., International Energy Markets: Understanding Pricing, Policiesand
Profits, PennWell Books, SAD, 2004
2. Pindyck, R.S., Rubinfeld, D.L., Mikroekonomija, Mate, Zagreb, 2005.
3. Polovina, S., Medić, Đ.Š., Osnove ekonomije, Medinek, Zagreb, 2002.
4. Samuelson, P.A., Nordhaus, w. D., Ekonomija, Mate, Zagreb, 2000.
5. http://courses.essex.ac.uk/ec/ec831/Craddock-831.pdf
6. www.dzs.hr
7. www.eihp.hr
8. www.energetika-net.hr
9. http://www.fesb.hr/~rgoic/referati/trziste.pdf
10. www.hep.hr
11. www.ijf.hr
12. www.images.google.hr
13. www.inet.he
14. www.limun.hr
15. http://www.manager-magazine.com/content/view/1/1/
16. www.wikipedia.org
27
top related