psihologija i neurobiologija emocija

Psihologija i neurobiologija emocija

Ljudske emocije su jezik ljudskog socijalnog života

PRATEĆE KOMPONENTE EMOCIJA SU: specifične tjelesne promjene (crvenilo, bljedilo,

produbljeno disanje - - - AŽS) ekspresivni pokreti (mimika i geste) različite vrste motoričkog djelovanja (ili unutarnji

poriv na djelovanje)

Pristupi u istraživanju emocija

Neurofiziološko-biološki (anatomska i fiziološka svojstva neuralnih puteva, farmakološka istraživanja – kortikosteroidi (stres), dopamin (srdžba), monoamini (depresija)

Bihevioralno-ekspresivni – facijalna ekspresija i neverbalna komunikacija

Subjektivno-doživljajni – introspekcija, psihoterapija

Socijalni nivo analize – kako društvo oblikuje emocije pojedinca

Koje varijable su predmet istraživanja?

Različite vrste reakcija (napad, bijeg, približavanje)

Fiziološke reakcije (aktivnost AŽS-a, hormonalna sekrecija, kardiovask.sust). Fiziološke reakcije su nepouzdane i u niskoj su korelaciji s emocijama.

Subjektivne procjene (skale, upitnici, projektivne tehnike)

Kontekstualni uvjeti (što je u okolini izazvalo emocionalnu reakciju?)

Terminologija

Raspoloženje – dugotrajne, difuzne, manje intenzivne emocije

Osjećaj – odnosi se prvenstveno na hedonistički ton (ugodno-neugodno)

Afekt – u psihoanalitičkoj teoriji sinonim za emociju Sentiment – emocije koje su specifično usmjerene

prema određenim objektima (ljubav) Refleks – mora postojati specifičan podražaj i rigidnost

odgovora Nagon – udovoljava cikličkim statičnim potrebama

organizma. Fleksibilniji je od refleksa i može se udovoljiti na različite načine.

Emocija (movere – micati se prema vani) – procesi koji omogućavaju rješavanje velikog broja adaptivnih problema

Emocije (definicija, Oatley & Jenkins, 2003)

Obično je izazvana svjesnim ili nesvjesnim vrednovanjem nekog događaja kao bitnog za neki važan cilj; emocija se osjeća kao pozitivna kad se cilj ostvaruje, a kao negativna kad je ostvarivanje cilja zapriječeno

Srž emocije je spremnost na djelovanje i pravljenje planova; emocija daje prednost jednom ili više pravaca djelovanja za koje stvara osjećaj hitnosti. Različite vrste spremnosti stvaraju različite obrise odnosa s drugima

Emocija se obično doživljava kao poseban tip duševnog stanja, koje katkad prate ili za njima slijede tjelesne promjene, izrazi i postupci.

Facijalna ekspresija

urođenost facijalnih ekspresija facijalni feedback

A. Urođenost facijalnih ekspresija

Elektromiografska istraživanja i sistemsko opažanje 70-100% slučajeva facijalna ekspresija je

kroskulturalno jednaka (svrstavanje karata različitih facijalnih ekspresija)

Novorođenčad je sposobna producirati sve diskretne pokrete facijalnih mišića

Već sa 9 mjeseci starosti postoji korelacija između situacije i facijalne ekspresije – urođenost facijalne ekspresije

Slijepa djeca imaju iste facijalne ekspresije kao i normalna djeca, a nisu to mogla nigdje naučiti

Facijalni feedback

Interindividualna razina: Da li oni ljudi koji imaju jače facijalne ekspresije imaju i jače fiziološke indikatore emocija?

Intraindividualna razina: Da li s porastom facijalne ekspresije pojedinca rastu i njegove fiziološke reakcije?

Dva tipa

EKSTERNALCI – svoje emocije jasno pokazuju bihevioralno u situacijama u kojima to i doživljavaju

INTERNALCI – svoje emocije ne iskazuju prema vani, već reagiraju promjenama u autonomnom živčanom sustavu

Jača facijalna ekspresija = manja aktivacija AŽS-a

Ljudi jače facijalne ekspresije subjektivno doživljavaju jaču emociju

Istr. elektrošokovi i snimanje EDR. Ispitanici s najvišim EDR-om su bili najmanje facijalno ekspresivni i obrnuto!

Istr. Filmom su izazvane pozitivne i negativne emocije. Snimana je facijalna ekspresija. Ispitanici s jačom facijalnom ekspresijom sreće su sebe procjenjivali sretnijim.

Oni ljudi s manjom ekspresivnošću i većim fiziološkim reakcijama su skloniji određenim tipovima oboljenja; rizične skupine za razvoj kardiovaskularnih i gastrointestinalnih bolesti.

Suvremeni pristup istraživanju emocija

Regulacija emocionalnog ponašanja uključuje interakciju moždane kore i subkortikalnih područja

Velike interindividualne razlike u izražavanju i shvaćanju emocija imaju važnu ulogu na psihopatologiju

Fiziološke reakcije kao posljedica kondicioniranja (laboratorijski model na štakoru)

Somatomotorička imobilnost

Naglo povećanje stupnja pobuđenosti (arousal), EEG desinkronizacija

Snizi se prag za izazivanje refleksa

Hipoalgezija

Aktivacija simpatikusa (midrijaza, tahikardija, hipertenzija, periferna vazokonstrikcija, obustava peristaltike)

Nadbubrežne žlijezde luče glukokortikoide (hormone stresa)

Istraživanja kondicioniranja straha i razumijevanje mehanizama vrlo je važno za različite psihijatrijske poremećaje: fobije, napade panike, PTSP, opsesivno-kompulzivne poremećaje, generalizirane anksioznosti

Jezgre u sustavu amigdala su ‘centralno emocionalno računalo mozga’

Procjena emocionalnog značenja opaženih osjetnih informacija

Pridaje motivacijsko značenje i tako ponašanje usmjeravaju prema odgovarajućem cilju

Entorinalno-peririnalni korteks, hipokampalna formacija i ventromedijalni prefrontalni korteks su područja koja su u uskoj vezi sa amigdalama.

Razni klinički i eksperimentalni nalazi ukazuju na cerebralnu lateralizaciju emocionalnog doživljavanja i ekspresije II

Emocionalno izražajni pokreti lica obično su izraženiji na lijevoj strani lica

Ispitanici točnije prepoznaju izraze lica na fotografijama što su prikazane u lijevom vidnom polju

Lijeva moždana polutka bavi se pozitivnim emocijama, a desna negativnim

Ozljede lijeve moždane polutke dovode do depresije češće od homolognih ozljeda desne moždane polutke

Kronično povećana koncentracija glukokortikoida u krvi pospješuje ekscitotoksično umiranje neurona

manjak koncentracije glukokortikoida usporava proces starenja hipokampusa u štakora

u 50% bolesnika s depresijom povećana je koncentracija glukokortikoida i smanjen je volumen oba hipokampusa

Emocionalni poremećaji

Eksternalizirani i internalizirani poremećaji Najčešće se koristi za dva stanja: poremećaj

raspoloženja (depresija i manija) i anksiozni poremećaj (jako puno formi)

DSM – IV i ICD 10

Emocionalna inteligencija

Salovey i Mayer, 1990. Goleman, 1995: knjiga Emocionalna

inteligencija, podnaslov Zašto je važnija od IQ Bar-On i Parker, 2000: opsežna i ozbiljna

knjiga o teoriji i primjeni EI Matthews, Zeidner i Roberts, 2002: najveći

kritičari EI su objavili knjigu (Emotional intelligence: Science & Myth)s vrlo iscrpnom analizom

Emocionalna inteligencija

Najveći nedostatak u razvoju pojma: provjera ljestvicama samoprocjene

Sposobnost ili osobina ličnosti? DEF: Proces prepoznavanja svojih i emocionalnih

stanja drugih da bi se efikasnije mogli riješiti eventualni problemi i adekvatno regulirati ponašanje

Sposobnost praćenja svojih i tuđih osjećanja i emocija te upotreba tih informacija u razmišljanju i ponašanju (Salovey i Mayer, 1990.).

Ovakav model podrazumijeva…

Emocionalna inteligencija

I. Procjena i izražavanje emocija kod sebe i kod drugih,

II. Regulacija emocija kod sebe i drugih III. Uporaba emocija u adaptivne svrhe

“Emocionalna inteligencija uključuje sposobnosti brzoga zapažanja procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i generiranja osjećaja koji olakšavaju mišljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o emocijama; i sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja" (Mayer i Salovey, 1997.

Problemi EI (Mayer i sur. (2000.))

izraz duha vremena ili "zeitgeist" jedna od osobina ličnosti slična samoaktualizaciji,

otpornosti ega (ego-resilience) sposobnost slična većini drugih standardnih

inteligencija

EI u kontekstu razvoja Za razliku od određenih komponenti

inteligencije, emocionalna inteligencija se može razvijati

Razvijaju se različiti programi učenja prepoznavanja emocija, nošenje s problemima…

Cilj je učiniti djecu otpornijom na psihopatologiju, delikvenciju, nasilje i ovisnost

PATHS (Promoting Alternative Thinking Strategies, Greenberg i sur., 1995., prema Takšić, 2006)