razvoj informacionih sistema-za web
Post on 18-Jan-2016
8 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Sadržaj
1. UVOD....................................................................................................................................3
2. ŽIVOTNI CIKLUS INFORMACIONOG SISTEMA...........................................................6
2.1. Studija izvodljivosti..........................................................................................................6
2.2. Analiza sistema.................................................................................................................6
2.3. Dizajn informacionog sistema..........................................................................................8
2.4. Implementacija i izrada testova prihvatljivosti...............................................................10
2.5. Opis procedura i obezbeđivanje kvaliteta.......................................................................10
2.6. Konverzija informacionog sistema.................................................................................12
2.7. Instalacija........................................................................................................................13
3. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................16
LITERATURA..............................................................................................................................17
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
1.UVOD
Sve zemlje koje žele da napreduju prate svakodnevno razvoj i unapređenje tehničko-
tehnoloških dostignuća u različitim oblastima svoje privrede i privrede zemalja koje su uspešne i
moćne, kao vrlo značajnu osnovu za svako dalje poslovanje kojim će se baviti kao država i čemu
će prilagoditi društvo kao neodvojivu celinu i bitan faktor za uspešnost bilo kog aspekta
poslovanja na nivou jedne države.
Informacioni sistemi su od izuzetnog značaja i deo su svakodnevnog života, pa kao takvi
predstavljaju nesumnjivo važan temelj za postavljanje svakog poslovanja. U današnje vreme
kada živimo okruženi informacionim sistemima i tehnologijama koje ih prate, nemoguće je
izuzeti značaj elektronskog poslovanja i razvoj cloud i mobilne tehnologije.
Kako bismo bliže objasnili tematiku koju ćemo obraditi u daljem tekstu važno je utvrditi
razliku izmedju podatka, informacije i znanja, a naročito istaći značaj uspešne primene
pomenutog u praksi, koju prati globalizacija poslovanja. Osnovne komponente informacionih
sistema su: hardver, softver,baza podataka, mreža,procedura i ljudstvo (personal).
Informacioni sistemi obezbeđuju informacije koje su neophodne u svrhu donošenja odluka i
rešavanja problema koji nastaju u jednoj organizaciji, a kako bi se pravilno upravljalo jednom
organizacijom potrebno je blagovremeno raspolagati odgovarajućim informacijama i upravljati
njima na način koji vodi rešavanju nastalih problema. Informacije svakako potiču iz izvora
unutar organizacije i izvora izvan organizacije i obrađuju se formalnim informacionim sistemom
date organizacije, kao i neformalnim sistemom.1
U korenima nastanka i razloga korišćenja računara vidi se da su računari prvobitno
upotrebljavani za elektronsku obradu podataka (EOP), da bi se kroz takvu jednu obradu
informacija shvatilo da je upotreba računara nedovoljno iskorišćena i da itekako postoje novi
vidovi informacionih sistema, pa da sami računari mogu da se eksploatišu na mnogo više
načina.Posmatrano hronološki, prvo su se pojavili upravljački informacioni sistemi
(Management Information System – MIS), a za njima sistemi za podršku odlučivanju (Decision
Support System – DSS). Istovremenose u području veštačke inteligencije razvijaju ekspertni
sistemi (EP), a za njim je usledio i razvoj automatizovane kancelarije (Office Automation - OA).
Svih pet navedenih razvijenih sistema objedinjeni su jedinstvenim informacionim sistemom, koji
je zasnovan na računaru (Computer-Based Information System - CBIS). Ovakvi informacioni
sistemi zasnovani na računari nastaju i razvijaju se i na kraju nestaju u skladu sa postojanjem
1 Poliščuk J; Razvoj informacionih sistema, 2007, str. 14.2
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
određenog tipa računara. Tako da se može čuti izraz u praksi „Životni ciklus sistema“, koji u
stvari obuhvata faze :
Planiranje sistema
Analiza i oblikovanje sistema
Testiranje i održavanje sistema
Implementacija sistema
Kontrola sistema
Informacioni sistemi konfigurisani su od sledećih tačaka:
Fizički objekti
Komponente IT
Usluge
Zaposleni
Slika 1 - razvoj informacionog sistema, izvor: autor prema [3]
Komponente informacionih sistema su : hardver,softver i komunikacione tehnologije, kao
i osoblje koje koristi tehnologiju kako bi pružilo odgovarajuće usluge. Računarski sistemi
predstavljaju računarsku2 tehnologiju, pomoću koje se vrši prikupljanje, obrada, čuvanje, analiza
informacija i na kraju obrada i prosleđivanje informacije za određene potrebe, kako bi se obavio
deo ili svi postavljeni zadaci.
2Bračika N; Menadžment informacioni sistemi, VPŠSSČ, Čačak, 2011, str. 25.3
Razvoj informacionog
sistema
funkcionalno modeliranje
funkcionalna dekompozicija
definisanje zahteva
korisnika
tehnički preduslovi
informaciono modeliranje
definisanje detaljnih zahteva
kreiranje dijagrama
definisanje poslovnih
pravila
aplikativno modeliranje
fizički dizajn
šema baze podataka
izrada aplikacije
implementacija
uvođenje
testiranje
održavanje
Razvoj informacionih sistema
Informacioni sistemi posmatrani kao deo određene funkcionalne celine i operacije mogu se
klasifikovati na sledeći način:
Informacioni sistemi funkcionlnih celina,
Sistem za planiranje resursa preduzeća,
Sistem za obradu transakcija,
Interorganizacioni informacioni sistemi,
Sistemi elektronske trgovine
4
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
2. ŽIVOTNI CIKLUS INFORMACIONOG SISTEMA
Životni ciklus informacionog sistema obuhvata sve faze projekta informacionog sistema,
obuhvatajući početna razmatranja, nivo analize, rad na održavanju softverskog proizvoda pa sve
do njegovog povlačenja iz upotrebe.
Ovde treba napomenuti kao veoma bitan logički aspekt projektovanja informacionog
sistema, tj izradu arhitekture procesa organizacije, planiranje i praćenje projekta, grupni rad na
razvoju softvera, aplikativno definisanje procedura, normalizaciju podataka, generisanje šeme
baze podataka, generisanje koda u odabranom programskom jeziku, automatsko testiranje
generisanog koda prema specifikacijama aplikacije i ekspertnu procenu proizvoda, način
korekcije, analiza, dizajn i na kraju programsko kodiranje.3
2.1. Studija izvodljivosti
Za pojedine projekte se vrši analiza njihove izvodljivosti, odnosno merenje korisnosti,
praktičnosti i isplativosti projekta informacionih sistema. Ove analize treba da se vrše tokom
planiranja, ali i kasnije, npr. nakon faze sistemske analize. Nakon odluke o pokretanju projekta
složenost i opseg projekta se mogu promeniti,i početno izvodljiv projekat može postati
neizvodljiv. Praktično gledano, tačnost procene izvodljivosti raste sa dubinom analize.
Studija izvodljivosti sadrži: detaljnu proveru projekta, koju sprovode sistem analitičari,
procenu da li je projekat izvodljiv s obzirom na raspoloživa sredstva, procenjuje se da li projekat
omogućava poboljšanja, radi se izveštaj o izvodljivosti i prezentuje se relevantnim učesnicima
radi komentara i mišljenja (može biti deo idejnog rešenja), eventualni povratak u studiju
izvodljivosti, odnosno revidirani izveštaj.
2.2. Analiza sistema
Analiza organizaciono - operativne izvodljivosti projekta sadrži procenu hitnosti
rešavanja problema (planiranje), kao i procenu prihvatljivosti rešenja (kasnije faze). Tu se
neminovno nameću i sledeća pitanja: Vredi li rešavati problem? i Da li predloženo rešenje rešava
problem? Da bi se odgovorilo na ova pitanja potrebno je analizirati: performanse (odnosno
protočnost i odziv sistema u odnosu na ulaze), informacije (da li su dovoljne, pravovremene,
prikladne, ažurne, tačne, korisne), ekonomske aspekte (gde spadaju problemi troškova i
mogućnosti ušteda), kontrolu (u prvom redu sigurnost i zaštitu podataka), efikasnost (odnosno
3Balaban N i dr; Informacione tehnologije i informacioni sistemi, Ekonomski fakultet univerziteta u Novom Sadu, Subotica, 2010, str. 45.
5
Razvoj informacionih sistema
poboljšavanje upotrebe raspoloživih resursa: ljudi, opreme, novca, itd.), kao i usluge (poželjni i
pouzdani servisi, elastičnost i mogućnost prilagođavanja, zadovoljstvo).
Ništa manje bitni nisu ni odgovori na sledeća pitanja: Koji je stav korisnika prema
rešenju? Da li će se sistem koristiti? Neophodni su podrška uprave i prihvatanje sistema od
krajnjih korisnika. Treba na vreme uočiti otpore ulozi ili tehničkim rešenjima sistema i predložiti
načine njihovog otklanjanja. Krajnjeg korisnika treba na vreme pripremiti za promenu radnog
okruženja i procedura. Procena upotrebljivosti sistema se najlakše može izvršiti korišćenjem
prototipa. Potrebno je pravilno oceniti potrebno vreme osposobljavanja korisnika za postizanje
pune primene sistema.
Nameniti jednostavni interfejs za početnike i povremene korisnike, složenije operacije za
iskusne korisnike. Obezbediti da korisnik daje prednost ponuđenom rešenju u odnosu na
postojeći način rada.Analiza tehničko - tehnološke izvodljivosti projekta sadrži procenu mogućih
rjšenja i alternativa. U prvom redu potrebno je izvršiti procenu stanja na tržištu opreme, procenu
postojećih rešenja u drugim organizacijama (tamo gdje je moguće), kao i procenu primjenjivosti
različitih tehnologija.
Veoma bitna osobina je da se zastupljena tehnološka rešenja mogu jednostavno primeniti.
Raspoloživost tehnologije podrazumeva da se primenljiva tehnologija može nabaviti. Ako je reč
o gotovom rešenju, ima li to rešenje potrebne karakteristike, ili ga u nekoj meri treba prilagoditi
ili doraditi. Ništa manje bitna nije ni činjenica da li postoje potrebni stručnjaci za primenu nove
tehnologije. Pri tome treba imati na umu da se i najnovija tehnologija može savladati.
Analiza vremenske izvodljivosti projekta treba da dâ odgovor da li su predviđeni rokovi
ostvarivi, s obzirom na raspoloživu stručnost. Očekivano vreme završetka može biti poželjno ili
obavezno. Bolje je isporučiti ispravan sistem dva meseca kasnije, nego neispravan ili beskoristan
na vreme!
Ekonomska izvodljivost projekta će biti objašnjena preko analiza i upoređivanja ukupnih
troškova - koristi (cost-benefit analysis (CBA)). Troškovi i korist mogu biti merljivi (npr. cena
opreme, iznos plata, prodaja, prihod, ...) i nemerljivi (npr. zadovoljstvo korisnika, brzina
odlučivanja, dobra referenca).
6
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
2.3. Dizajn informacionog sistema
Suština faze dizajna sistema je traganje za alternativnim projektantskim rešenjima koja bi
zadovoljila zahteve korisnika. Dizajn ima različite aspekte, kao što su: dizajn korisničkog
interfejsa, dizajn izlaza, dizajn ulaza, dizajn baze podataka, dizajn programa i personalnih
procedura i dizajn sistema kontrole.
Jedan od glavnih zadataka dizajna sistema je konstrukcija korisničkog interfejsa i
njegovaspecifikacija neophodna za implementaciju sistema. Korisnički orijentisan dizajn treba
da zadovolji u potpunosti korisnika; da korisnik oseti prijatnost u radu, da ima poverenje u
sistem, da se skrati vreme potrebno za obučavanje, poveća korisnička produktivnost, smanje
greške... Da bi se ovo postiglo, potrebno je pre svega dobro razumevanje korisnika i njegovih
zadataka. Neki korisnici preferiraju grafičke prikaze u odnosu na brojčane nizove, imaju različite
zadatke, rade na različitim nivoima i u različitim okruženjima. U suštini bolje poznavanje
korisnika vodi ka boljem dizajnu.
Uobičajena forma komuniciranja čoveka sa sistemom odvija se kroz dijalog čoveka i
računarskog sistema, pa se nameće potreba razumevanja poruka koje sistem pruža korisnicima.
Poruke treba da omoguće da čovek ima kontrolu nad sistemom. Treba pružati uslužne poruke,
poruke koje su od pomoći, poruke koje su vezane za greške treba da su prijateljske i
informativne. Za sve poruke treba koristiti određene, pažljivo birane tehnike koje će privlačiti na
adekvatan način pažnju korisnika4.
Cilj dizajna izlaza je definisanje forme i sadržaja svih štampanih dokumenata, izveštaja i
ekranskih pregleda, koje će sistem proizvoditi. Na neki način sve funkcije i zadaci
informacionog sistema i sva druga dizajn rešenja, odražavaju se na izlaz sistema. Dizajniranje
štampanih dokumenta i izveštaja, projektant sistema započinje ovaj posao grubom skicom
formata dokumenta ili izveštaja, zatim sa korisnikom utvrđuje šta će taj dokument, odnosno
izveštaj sadržati. Nakon završetka dizajna štampanih i drugih formi, predloženi izlazi se daju
korisnicima na uvid da bi potvrdili svoje slaganje za datim rešenjima ili zahtevali nužne izmene,
pre nego što se pristupi izradi programskih rešenja. Procedura dizajniranja izlaza u vidu prikaza
na ekranu slična je dizajniranju izlaza za štampu. Mnogi podaci se zahvaljujući raznovrsnim
mogućnostima i tehnikama mogu notirati, obeležiti i istaći.
Dizajn ulaznih ekranskih formi je takođe veoma značajan posao projektanata
informacionih sistema. Podatke o svim tipovima entiteta u bazi podataka potrebno je interaktivno
i u realnom vremenu unositi u sistem.
4Poliščuk J; Projektovanje informacionih sistema, Podgorica, 2007, str. 67.7
Razvoj informacionih sistema
Dizajn ekrana bi trebalo da specificira ime i naziv ekrana, spisak svih unosa koje treba
izvršiti, precizirane lokacije gde podaci treba da budu uneti, lokacije svih poruka o pojavama
grešaka i slično.
Kao što je bio slučaj sa dizajnom izlaza, tako isto kada dizajner priprema forme i sadržaj
ulaza, mora se obratiti pažnja na ljude koji de prikupljati i unositi podatke. Takođe, moraju se
pažljivo razmotriti metode skupljanja, kontrole i unosa podataka u organizaciji. Veoma su važna
znanja projektanta o hardveru i njihovim mogudnostima, o stalnom napretku informacionih
tehnologija, o ergonomskim aspektima ovog posla i slično. Kontrole su posebno bitne. One bi
trebalo da budu instalisane kao softverska pouzdana rešenja kako bi ukazale na pojavu i
eventualno očistile elemente neispravnih unosa pre nego što se dozvoli njihov nekontrolisan
prolaz i zagađenje celog sistema.
Analitičari i projektanti informacionih sistema imaju jedan od glavnih zadataka da istraže
informacione potrebe korisnika, analiziraju procese, dokumenta i da odrede potrebe za podacima
u organizaciji. Takve podatke konceptualno oblikuju i međusobno povezuju u jedinstvenu celinu.
Izvršenje ovih zadataka najčešće se naziva analiza podataka. Analiza podataka je veoma složen i
važan zadatak.
Proces interaktivnih aktivnosti dizajna baza podataka je: definisanje informacionih
zahteva i skupa obeležja; konceptualno projektovanje; logičko projektovanje relacionih shema;
fizičko projektovanje. Metod logičkog projektovanja relacionih shema baza podataka je poznat
kao postupak normalizacije. Normalizacija je postupni proces konverzije strukture podataka,
iskazanih E-O modelom u standardne relacione forme, relacije odnosno tabele.
Tokom dizajniranja sistema, projektant izrađuje, između ostalog, specifikacije za
aplikativneprograme i procedure za rad personala sa sistemom. Dijagrami toka podataka,
strukturisani engleski, store procedure, dizajnirani izlazi, baza podataka, ulazne ekranske forme,
sistemi kontrole i radne procedure, pružaju programerima potpunu dokumentaciju da napišu
programski kod. Cilj specifikacije programa je priprema opisa svakog programa u
informacionom sistemu. Projektanti obično počinju sa grupisanjem izlaza koje de proizvoditi
sistem, zatim, nastavljaju sa programom koji proizvodi svaku od sačinjenih integralnih celina
izlaza. Sličan postupak se sačinjava i za sve ulaze.
Ovaj proces grupisanja ulaza i izlaza i zatim sačinjavanje algoritama za obavljanje
transakcijaneophodnih da se dođe od ulaza do izlaza ima za rezultat niz programa. S obzirom da
specifikacija programa treba da prikaže prirodu i strukturu svakog programa u informacionom
sistemu, obično se u dizajnu programa koristi, kako smo to ved ranije istakli, modularni prilaz.
8
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
Modularni dizajn nastoji da podeli svaki program na male kohezivne delove grupa akcija sa
identičnim početkom i krajem.
Dizajn sistema kontrole je veoma važan segment u dizajnu sistema. Kontrola se tiče
sledećih aspekata informacionih sistema: kontrole ulaza, kontrole procesiranja, transakcionog
loga, kontrole pristupa bazi podataka, kontrole izlaza.
2.4. Implementacija i izrada testova prihvatljivosti
Kada je dizajn sistema završen, dolazi vreme za fizičku implementaciju novog
informacionog sistema. Cilj i glavni zadatak je prevesti projektantska rešenja ulaza, izlaza,
prenosa, baze podataka i njihove interakcije u programski kod; proizvesti softverski proizvod za
novi informacioni sistem. Druga, ne manje važna, pitanja su testiranje i implementacija
tehnologije, testiranje programa i sistema u celini, edukacija i konverzija sistema. Mnoge
organizacije se odlučuju na kupovinu gotovih aplikativnih softverskih rešenja, umesto da ih same
konstruišu i izgrađuju.
Implementacija informacionog sistema se pažljivo planira. Celokupan plan se odnosi na
četiri celine: programiranje; instalacija i testiranje tehnologije; trening i obučavanje zaposlenih i
konverzija i uvođenje sistema.
U ovoj fazi se sprovodi instalacija i testiranja tehnologije. Instalacija sistema na veliki
broj mesta u organizaciji koja ima složenu organizacionu topološku strukturu, nije ni malo lak
zadatak. Potrebno je izgraditi globalnu i verovatno više lokalnih računarskih mreža, instalisati
enterprise server, više servera aplikacija, rasporediti i uvezati desetine i desetine radnih stanica
(terminala, PS i druge računarske opreme). I pre i nakon instalacije tehnologije, neophodno je
izvršiti određena testiranja: hardvera, sistemskog softvera, softvera za upravljanje bazama
podataka.
2.5. Opis procedura i obezbeđivanje kvaliteta
Kontrola ulaza je specifikacija provera koje postavlja projektant sistema za podatke koji
su osetljivi prilikom unosa. Za svako kritično polje u unosu potrebno je izvršiti određenu
verifikaciju.
Takva polja su, na primer, identifikacioni podaci kao što je broj računa, matični broj
zaposlenog, vrsta transakcije i slično. Vrednostima ovih polja projektant može pridodati
kontrolni broj i po modulu nekog kontrolnog broja program obavlja proceduru kontrole.
Kontrola može biti postavljena i za vrste podataka u pojedinim poljima, opseg vrednosti i
konkretni sadržaj.
9
Razvoj informacionih sistema
Kontrola procesiranja može zahtevati širok spektar kontrole ulaza za sistem, koji smo
napred opisali, i otkrivanje dodatnih grešaka koji nastaju tokom obrade podataka. U programima
se postavljaju određeni delovi algoritma koji kontrolišu izračunavanja, ravnoteže konta, zbirove i
tome slično.
Transakcioni log je poseban vid i veoma značajan aspekt kontrole, koji se koristi za
kontrolu svih započetih transakcija sa bilo kojeg radnog mesta i od strane bilo kojeg korisnika.
Na primer, kontrola transakcionog loga može da prati izradu svih dokumenata, svih unosa u
glavnu knjigu koji zadužuju kupce odnosno odobravaju dobavljače, vrše knjiženja na konta tzv.
materijalna i finansijska konta, izrađuju fakture, otpremnice i tome slično. Podaci koji se
zapisuju u transakcionom logu sadrže sledede detalje: identifikacioni broj korisnika,
identifikaciju radne stanice/terminala, vreme i dan, dan u nedelji, broj dokumenta i neke druge
podatke. Zahvaljujudi ovoj vrsti kontrole sve transakcije mogu da se prate od originalnih izvora
podataka do tačke unosa u informacioni sistem i mogu se u svako doba načiniti kopije
transakcija koje je procesirao računar. Ovo omogudava da se bilo koja transakcija može
rekonstruisati u bilo koje vreme. Rekonstrukcija transakcije je moguda samo ako se transakcioni
kod snima, drži na sigurnoj lokaciji i pod kontrolisanim pristupom. Kontrola transakcionog loga
je namenjena supervajzerima i revizorima.
Kontrola pristupa bazama podataka ima veoma raznovrstan asortiman "sprava" i
procedura. Ovlašćeni korisnici se identifikuju na određeni način u skladu sa ovlašćenjima koje
oni imaju, kojima se specificira šta korisnik može raditi kad dobije pravo pristupa određenom
segmentu baze, relacijama i setovima podataka u bazi. Neki korisnik može biti ovlašćen da čita i
upisuje podatke u bazu podataka, drugi korisnik može biti ovlašćen da čita, upisuje i briše
vrednosti atributa, atribute, entitete. Ovo je najčešće pravo administratora baze podataka i takav
korisnik ima potpuna ovlašćenja. Treći korisnik može da ima prava samo da pretražuje podatke u
nekom segmentu baze podataka.
Kontrola izlaza zahteva postavljanje određenih vrsta kontrole u proizvodnji izlaza sistema
kako bi se osiguralo da se oni ne izgube, ne "izvitopere" ili ukradu. Najrigidnija kontrola se
primenjuje na grupne izlaze, zato što je u njihovu proizvodnju i distribuciju hard kopija uvek
uključen relativno veliki broj ljudi. On-line izlazi na monitor radnih stanica zahtevaju niži stepen
kontrole, jer se radi o direktnoj komunikaciji sistema i korisnika po principu korisničkog
interfejsa. U ovom slučaju je ved postavljena jaka kontrola kroz ovlašdenja i pravo pristupa.
10
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
2.6. Konverzija informacionog sistema
Proces konverzije, zamene informacionog sistema znači staviti sistem u život. Proces
preobraženja starog informacionog sistema u novi je složen, težak, osetljiv, intenzivan, podležan
kolizijama, latentnim i otvorenim otporima, te ga je stoga neophodno pažljivo planirati i
realizovati jednim ili kombinacijom više pristupa. U literaturi se, najčešde, raspravlja, a u praksi
primenjuju, slededa četiri pristupa: direktni, paralelni, modularni i fazni.
Direktna konverzija je, u stvari, zamena starog sistema novim, na tačno određen termin.
Ovaj oblik konverzije, uvođenja i prihvatanja informacija je najjednostavnije sprovesti, zahteva
mali vremenskiutrošak i ima najniže troškove. Loša strana ovog načina uvođenja novog sistema
je visok rizik od mogudih grešaka. Najčešće se preduzima ovakav pristup ako je novi sistem
imao rigidno testiranje, veoma temeljito obučavanje osoblja, apsolutno je različit od prethodnog i
nije previše složen, odnosno, stari sistem je izgubio poželjne performanse i vrednosti.
Paralelna konverzija podrazumeva funkcionisanje starog sistema i njegovu upotrebu sve
dok se u potpunosti novi sistem ne konsoliduje i proveri. Ovaj pristup garantuje potpunu
sigurnost i zaštitu, jer se tokom nekog perioda, oba sistema simultano koriste. Ovo je potpuno
divergentan pristup u odnosu na direktnu konverziju. Korisnici prate učinke, vrše komparaciju i
utvrđuju razlike između sistema. Prednost ovog pristupa konverzije se uočava u obezbeđivanju
visokog nivoa zaštite organizacije od grešaka koje može proizvesti novi sistem. Jasno je da su
nedostaci ovog pristupa, pre svega, u povećanim troškovima implementacije, zahtevnijim
resursima i potrebama u personalu koji održavaju oba sistema. Pored svega, u praksi je ovaj
prilaz, za mnoge organizacije prihvatljiv i često se koristi.
Modularna konverzija je pristup sukcesivne zamene starog sistema novim. Naime, stari
sistem ne može biti zamenjen trenutno i u celini, nego se zamena vrši tako što se jedan
podsistem, odnosno, modul starog sistema zamenjuje odgovarajudim novim IS i ceo proces traje
relativno duži vremenski period. U funkciji su neko vreme delovi i jednog i drugog
informacionog sistema. Često se ovaj pristup naziva i "pilot pristup". Na primer, možemo neki
informacioni podsistem ili modul starog sistema zameniti u nekom organizacionom delu ili
regionu sa podsistemom ili modulom novog sistema, pa tek nakon njegove eksperimentalne
primene njegovo uvođenje širiti u drugim delovima organizacije. Prednosti ovog pristupa se
ogledaju, pre svega, u lokalizaciji rizika od mogućih grešaka, problemi identifikovani u sistemu
mogu biti otklonjeni pre nego se u potpunosti implementira, operativni personal može biti
obučen u "živom" okruženju i pre nego što sistem bude u potpunosti implementiran. Nedostatak
11
Razvoj informacionih sistema
ovog pristupa je u ekstremno dugom trajanju procesa konverzije. Pristup fazne konverzije je
sličan modularnom pristupu, ali postoje i značajne razlike.
Na primer, možemo uvesti postupke i rešenja aktivnosti kolektiranja podataka i
uspostaviti mehanizam interfejsa sa starim sistemom. Ovakav interfejs omogućava da stari
sistem funkcioniše sa novim inputom podataka. Kasnije se aktivnosti memorisanja, pristupa i
pretraživanja podacima novog informacionog sistema u potpunosti implementiraju. Vremenom
se novi segmenti dodaju i sukcesivno se razvija interfejs sa starim sistemom. Prednost ovog
pristupa je u činjenici da se organizacione promene mogu minimizirati i resursi obrade podataka
mogu biti razvijani i proširivanitokom vremenskog perioda. Nedostaci su u povedanim
troškovima ulaganja i duže vreme razvijanje interfejsa sa starim sistemom, česta
demoralizovanja atmosfere u organizaciji i formiranje stava "nikad nećemo kompletirati sistem".
2.7. Instalacija
Uvođenje u primenu projektovanog informacionog sistema uključuje instaliranje opreme,
završni prenos podataka, te prelazak na novi način rada.
Aktivnosti i preduslovi su:
1. Testiranje sistema;
2. Izrada plana konverzije (migracije) za uspešan prelazak na novi sistem. Definisati
način uvođenja, poslove, odgovornosti, resurse i redolsed implementacije, izradu plana testa
prihvatljivosti ukoliko nije urađen ranije;
3. Instalacija opreme, aplikacija i baze (baza) podataka novog sistema, inicijalni unos
podataka, prenos postojećih podataka uz konverziju, uspostava sistema zaštite i održavanja;
4. Poduka tehničkog osoblja i krajnjih korisnika, koja može biti verbalna ili putem
raspodjele dokumentacije;
5. Konverzija sistema, prelazak na novi način rada, evaluacija projekta i sistema.
Uvođenje sistema može biti neposredno i paralelno. Neposredno uvođenje podrazumjeva
početak rada novog sistema uz istovremeni prestanak rada starog sistema. Provodi se na određeni
dan, uobičajeno nakon završetka poslovnog razdoblja, po mogućnosti na kraju sedmice. Mogući
problemi su pojava grešaka koje nisu bile uočene tokom testiranja, nepredviđeno preopterećenje
opreme u punom pogonu. Nedostatak je neposredna izloženost korisnika greškama sistema.
Paralelno uvođenje podrazumjeva istovremeni rad starog i novog sistema tako dugo dok se ne
pokaže da novi sistem ispravno radi i da su se korisnici navikli na novi način rada.
12
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
Bitno je manje rizičan postupak u odnosu na neposredno uvođenje. Nedostatak je potreba
za dvostrukom obradom istih podataka, u starom i u novom sistemu, što stvara otpor korisnika.
Korisnici mogu biti raspoređeni na različitim lokacijama. Probno uvođenje je
neposredno/paralelno uvođenje sistema na jednoj lokaciji, a zatim i na ostalim lokacijama, nakon
što se utvrdi da sistem ispravno radi. Postupno uvođenje je uvođenje grupa lokacija, dok
istovremeno uvođenje predstavlja jednovremeno uvođenje na svim lokacijama. Modularno
uvođenje je postupna zamena starog sistema novim, uvođenjem po delovima. Izvodljivo je samo
ako je moguć istovremeni rad oba (nekompletna) sistema. Mogući problemi su potreba za
spojnim programima, tj programima za premošćavanje.
Kada je dizajn sistema završen, dolazi vreme za fizičku implementaciju novog
informacionog sistema. Cilj i glavni zadatak je prevesti projektantska rešenja ulaza, izlaza,
prenosa, baze podataka i njihove interakcije u programski kod; proizvesti softverski proizvod za
novi informacioni sistem. Druga, ne manje važna, pitanja su testiranje i implementacija
tehnologije, testiranje programa i sistema u celini, edukacija i konverzija sistema.
Potrebno je izgraditi globalnu i verovatno više lokalnih računarskih mreža, instalisati
enterprise server, više servera aplikacija, rasporediti i uvezati desetine i desetine radnih stanica
(terminala, PS i druge računarske opreme). I pre i nakon instalacije tehnologije, neophodno je
izvršiti određena testiranja: hardvera, sistemskog softvera, softvera za upravljanje bazama
podataka.
Određivanje sadržaja koji bi trebalo učiti i naučiti spada u određivanje potreba za
obučavanjem koje se sprovodi:
1) Analizom radnih zadataka (metodi analize posla, metod kritičnih incidenata i dr.) i
poželjnih oblika radnog ponašanja, da bi se zaključilo koja su znanja i veštine potrebni za
uspešno obavljanje posla sa informacionim sistemom koji se uvodi5;
2) Analizom osoblja i aktuelnog radnog ponašanja (testovima performanse,
posmatranjem, kontrolom kvaliteta, procenjivanjem. Informacije o potrebama za obučavanjem se
zaključuju na osnovu razlike između željenog nivoa kompetentnosti osoblja i postojedeg nivoa
kompetentnosti toga osoblja.
Analizu potreba za obučavanjem moguće je obaviti dvojako:
a) ispitivanjem malog uzorka članova ciljne grupe ili
b) ispitivanjem svih članova ciljne grupe - što je pouzdanije, ali zahteva više vremena i
truda.
5Poliščuk J; Projektovanje informacionih sistema, Podgorica, 2007, str. 67.13
Razvoj informacionih sistema
Osim toga potrebno je određivanje ciljeva obučavanja, kriterijuma za ocenjivanje
uspešnosti obučavanja i definisanje potrebnog sadržaja obučavanja na osnovu razlike između
potrebnih znanja i veština za uspešno obavljanje posla i raspoloživih znanja i veština osoblja -
članova ciljne grupe.Određivanje načina na koji bi trebalo naučiti ono što je potrebno,
podrazumeva poznavanje principa učenja, metoda obučavanja i na osnovu utvrđenih
individualnih razlika osoba koje de biti obučavane, potrebno je oblikovati metode i materijale za
obučavanje. Potrebno je odrediti da li je za dati sadržaj obučavanja prikladnije koncentrisano ili
raspoređeno učenje. Sličnu odluku je potrebno doneti i kada je reč o učenju celine ili učenju
delova. Ta odluka se donosi na osnovu težine zadatka koji treba naučiti. Organizacija zadatka se
tiče stepena međusobne povezanosti podzadataka, a kompleksnost se tiče težine pojednačnih
podzadataka.
14
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
3. ZAKLJUČAK
Osnovu informacionog sistema čini baza podataka, koja se sada može definisati i kao
kolekcija međusobno povezanih podataka koja modelira (prikazuje) objekte, veze objekata i
atribute objekata posmatranog realnog sistema. Ona zbog toga predstavlja fundamentalne,
stabilne, sporo izmenljive karakteristike sistema, objekte u sistemu i njihove medjusobne veze.
Zato se projekat informacionih sistema mora bazirati na bazi podataka. Ako je baza podataka
dobar model stanja realnog sistema, ako programi za održavanje dobro modeliraju dejstvo ulaza
na stanje realnog sistema, onda će se bilo koja informacija potrebna za upravljanje (izlazi), čak i
one unapred nepredvidjene, moći dobiti iz informacionih sistema6.
Ako je informacioni sistem model realnog sistema u kome deluje, onda se postupak
projektovanja informacionih sistema svodi na neku vrstu modeliranja realnog sistema, a za to su
nam neophodna neka intelektualna sredstva (alati) i to:
(1) Strukturu modela, odnosno skup koncepata za opis objekata sistema njihovih atributa
i njihovih mejdusobnih veza.
(2) Ograničenja - semantička ograničenja na vrednosti podataka koja u svakom
stacionarnom stanju moraju biti zadovoljena. Ova ograničenja se obično nazivaju pravilima
integriteta modela podataka. (3) Operacije nad konceptima strukture, pod definisanim
ograničenjima, preko kojih je moguće opisati dinamiku sistema u modelima procesa.
informacionog sistema čini baza podataka, koja se sada može definisati i kao kolekcija
meñusobno povezanih podataka koja modelira (prikazuje) objekte, veze objekata i atribute
objekata posmatranog realnog sistema. Ona zbog toga predstavlja fundamentalne, stabilne, sporo
izmenljive karakteristike sistema, objekte u sistemu i njihove medjusobne veze. Zato se projekat
informacionih sistema mora bazirati na bazi podataka. Ako je baza podataka dobar model stanja
realnog sistema, ako programi za održavanje dobro modeliraju dejstvo ulaza na stanje realnog
sistema, onda će se bilo koja informacija potrebna za upravljanje (izlazi), čak i one unapred
nepredvidjene, moći dobiti iz informacionih sistema.
6Veljović A; Razvoj informacionih Sistema i baze podakta, Beograd, 2012, str. 86.15
Razvoj informacionih sistema
LITERATURA
1. Balaban N i dr: Informacione tehnologije i informacioni sistemi, Ekonomski fakultet
univerziteta u Novom Sadu, Subotica, 2010.
2. Bračika N: Menadžment informacioni sistemi, VPŠSSČ, Čačak, 2011.
3. Veljović A: Razvoj informacionih Sistema i baze podakta, Beograd, 2012.
4. Poliščuk J: Projektovanje informacionih sistema, Podgorica, 2007.
Internet izvori
1. http://www.sr.wikipedia.org
16
top related