rječnik, leksikon, enciklopedija.pptx

RJEČNIK, LEKSIKON,

ENCIKLOPEDIJA

Ena Bašić 4.b

Slavonski Brod 11. travnja, 2013.

Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića s pravom javnosti

LEKSIKOGRAFIJA Znanost koja se bavi teorijom i praksom

sastavljanja rječnika, leksikona i enciklopedija

Dijeli se na: Enciklopedijsku (leksikoni,

enciklopedije) - bavi se pojmovima Jezičnu (rječnici) - bavi se riječima i

frazemima

RJEČNIK Rječnik je popis leksičkih jedinica s

njihovim tumačenjima ili prijevodom na drugi jezik. Jezična (lingvistička) leksikografija (riječi i

frazemi)

Oblak m (mn oblaci) 1. gusti vidljivi sloj vodenih kapljica i ledenih kristala ili i jednih i drugih koji lebdi u atmosferi: gusti -, niski -, kišni -, crni -, bijeli - 2. pren. a) velika zajednica sitnih životinjskih vrsta koje lete zrakom u obliku oblaka: -skakavaca, -mušica b) nakupina čestica u zraku: -prašine, -dima

Skupina autora: Rječnik hrvatskoga jezika,

Leksikografski zavod Miroslav Krleža,

Školska knjiga, Zagreb, 2000.

VRSTE RJEČNIKA

ENCIKLOPEDIJSKI RJEČNICI – daju podatke o izvanjezičnom svijetu Prema opsegu: leksikon, enciklopedija Prema sadržaju: opći, nacionalni,

posebni JEZIČNI RJEČNICI – daju podatke u

unutarjezičnom svijetu Prema broju jezika: jednojezični,

višejezični Prema sadržaju: općejezični, posebni

LEKSIKON I ENCIKLOPEDIJA

Uz prikaz jezičnih značajki i različitih značenja riječi, leksikon i enciklopedija donose i informacije znanstvenog karaktera o pojmovima i predmetima koje riječ označuje. Enciklopedijska leksikografija

(pojmovi)

ENCIKLOPEDIJA

Enciklopedija (grč. ἐγκύκλιος παιδεία egkýklios paideía “sveobuhvatno znanje”) , pisano djelo u kojem se, abecednim ili drugim metodičkim slijedom, sustavno obrađuju činjenice i spoznaje o svom ljudskom znanju.

Opće enciklopedije obrađuju sva područja znanja, a specijalne enciklopedije samo znanja određenog područja (npor. Vojna, pomorska, književna, itd.)

LEKSIKON Leksikon (grč.), leksikografsko djelo ili predmetni

rječnik koji daje pregled ukupnoga, općega znanja (opći l.) ili pregled znanja neke struke (strukovni l.).

Obrađuje jedinice (natuknice) sa stajališta izvanjezičnoga strukovnog, tehničkog, kulturnopovijesnog i sl. sadržaja.

Naziv potječe od jednoga takvoga djela, Lexicon totius latinitatis Egidio Forcellinija iz 1711.

Natuknice se u leksikonu nižu abecednim ili metodičkim redoslijedom, te sažeto obrađuju u velikom broju kratkih članaka koji prikazuju i tumače pojmove, znamenite osobe, vlastita i zemljopisna imena, povijesna zbivanja, znanstveno i stručno nazivlje, tuđice ili zbirku riječi nekoga jezika.

leksikon: Oblaci. Oblaci na nebu prirodni su zaslon nebeskog plavetnila, te se

zbog toga upotrebljavaju kao znak nevidljivog Boga. Ruka koja proviruje iz oblaka najobičniji je simbol božanske svemoći. MG

Skupina autora: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva

(uredio Anđelko Badurina), Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1985.

enciklopedija: OBLACI, vidljive nakupine vodenih kapljica, ledenih kristala ili

smjesa vodenih kapljica i kritala, koje lebde u atmosferi. Promjer vodenih kapljica iznosi nekoliko mikrona. Zbog otpora zraka i vertikalnih struja, oblaci, nošeni zračnim strujama, lebde u atmosferi. Ako se elementi oblaka (kapljice i kristali) povećaju, padaju kao oborina iz oblaka na površinu zemlje. Ne dosegnu li do površine zemlje, već se ispare u zraku, vide se ispod oblaka vertikalne ili kose sive pruge (virga). Po obliku su o. međusobno vrlo različiti; prema međunarod. klasifikaciji razdijeljeni su u deset rodova…

Opća enciklopedija, 6. svezak, JLZ, Zagreb, 1980.

VRSTE ENCIKLOPEDIJSKIH RJEČIKA PREMA SADRŽAJU

opći: donose sažete znanstvene obavijesti o ljudima, predmetima, pojavama i dr. Opći leksikon Opća enciklopedija

nacionalni: Hrvatski biografski leksikon Hrvatska enciklopedija

PODJELA JEZIČNIH RJEČNIKA

PREMA BROJU JEZIKA: Jednojezični rječnici

Skupina autora: Rječnik hrvatskoga jezika Bratoljub Klaić: Veliki rječnik stranih riječi

Višejezični rječnici Rudolf Filipović: Hrvatsko-engleski rječnik Željko Bujas: Veliki englesko-hrvatski rječnik

PREMA SADRŽAJU: Općejezični – takvi rječnici donose riječi iz

općeuporabnog leksika i neke najčešće termine Vladimir Anić: Rječnik hrvatskoga jezika

Posebni Rječnici u kojima su obrađeni leksemi jednog

jezičnog sloja Bratoljub Klaić: Veliki rječnik stranih rječi Mate Šimundić: Rječnik suvišnih tuđica u hrvatskome

jeziku Tomislav Sabljak: Rječnik šatrovačkog govora Franjo Tanocki: Rječnik rodbinskih naziva

Terminološki rječnici Psihologijski rječnik Rječnik simbola

zvȍno sr G ⟨ mn zvȏnā ⟩1. metalna, kadšto limena naprava za proizvodnju zvuka udaranjem jezičca (ob. kruškasta, dolje podrezana oblika) 2. ljevkast ili valjkast predmet s otvorom okrenutim dolje [ronilačko zvono; stakleno zvono] 3. meton. znak dan zvonjenjem, zvonjenje [školsko zvono]