ruhamaruhama-bih.org/v2/knjiga1.pdf · 10 ruhama d a bismo bolje razumjeli otkuda ruhama u zenici,...

RUHAMA

Zenica, decembar 1997.Zenica, decembar 1997.Zenica, decembar 1997.Zenica, decembar 1997.Zenica, decembar 1997.

RUHAMA

OTKRIVANJE

HUMANOSTI

Pomaganje ljudima u nevolji uvijek je bila osobina ljudi

u Bosni, ona vrlina koja je imala najve}u cijenu na

dru{tvenoj ljestvici, toliko da je ~esto prelazila u oba-

vezu. Zato nije nimalo ~udno da je ovdje nastala izreka “Baci

nizvodu na}i }e{ uzvodu”, kojom se htjelo re}i da pomaganje

drugima nije ne{to {to se radi iz materijalne koristi, ali jeste

ono {to }e biti cijenjeno u okru`enju i za {to nagrada mora

uslijediti u bilo kom obliku. Posljednji rat, koji je zadesio Bos-

nu i Hercegovinu mnoge ljudske vrijednosti potisnuo je u dru-

gi plan, na njihovo mjesto je do{la iskonska borba za opsta-

nak, za puko pre`ivljavanje, ~esto sa elementima nehumanog

i ~ovjeku nedostojnog pona{anja.

Ipak ni u najte`im trenucima mraka i beznadja humani-

zam nije nestajao, nego se nanovo javljao i pokazivao kao

tra~ak svjetla i nade da nikakve mra~nja~ke sile i ideje ne

mogu zauzeti mjesto, za ~ovjeka najvrijednije osobine, al-

truizma. Uz inostrane i doma}e humanitarne organizacije,

ve} poznate u svijetu, u Bosni se javila jo{ jedna nova, lokal-

na nevladina humanitarna organizacija Ruhama. Stasala u Ze-

nici, brzo je pobrala simpatije ne samo svojih {ti}enika nego

i naj{ire javnosti. Salema Rudi}a upoznao sam po~etkom ra-

ta i ~esto se kasnije susretao sa njim i njegovom suprugom

Hatid`om. Kada su formirali Ruhamu bio sam u prilici znati

za njihove akcije, pratiti njihovu realizaciju kao gra|anin Ze-

nice ili profesionalno, kao novinar. Svaki moj susret sa Ru-

hamom bio je novi do`ivljaj otkrivanja humanosti, ljudske

dobrote, spremnosti da se pomogne kad je najte`e i onima

kojima je najte`e.

Koliko je Ruhama uspjela odgovoriti zahtjevima vreme-

na, potrebama gradjana Zenice, najbolje znaju njeni ~lanovi i

korisnici njenih usluga, a koliko je njihov rad ubudu}e neop-

hodan u dr`avi iza{loj iz rata, odgovori}e vrijeme. Polovi-

RUHAMA

nom 1997.godine predlo`io sam Salemu Rudi}u da o Ruha-mi napi{emo jednu vrstu bro{ure ili ~ak knjigu u kojoj bi radhumanitaraca Zenice bio predstavljen na dostojan na~in, ukojoj bi se na jednom mjestu sakupile najva`nije ~injenice ipodaci, i na najbolji na~in bile predstavljene naj{iroj javnos-ti. Od ideje do realizacije nije trebalo dugo ~ekati, i ovo jeono {to sam sa svojom suprugom Elirijom uspio sakupiti iobjediniti u, vjerujem, prihvatljivo i popularno {tivo. @elj-a nam je bila dati zna~aj humanitarnom radu uop}e, a ko-liko smo u tome uspjeli, ocijeni}e ~itaoci. Poseban sud mo}i}e dati korisnici i ~lanovi Ruhame, a mi vjerujemo da }e ohumanitarcima i Ruhami biti pisano jo{ dosta knjiga, jeroni to zaslu`uju. Ovo je jedan od na~ina da im se zahvali-mo za sve {to su u~inili, ~ine i {to }e u~initi.

Ismet HAD@IAHMETOVI]Ismet HAD@IAHMETOVI]Ismet HAD@IAHMETOVI]Ismet HAD@IAHMETOVI]Ismet HAD@IAHMETOVI]

RUHAMA

ZENICA - VI[ENACIONALNI

RUHAMA

Da bismo bolje razumjeli otkuda Ruhama u Zenici, kako je do{lo

do njenog formiranja,razvoja i nastavka rada po okon~anju rata

u Bosni,nu`no je ne{to vi{e re}i o ovom gradu i njegovim stanov-

nicima prije nastanka ove humanitarne organizacije. Zenica je po popisu

stanovni{tva iz 1991.godine bila op}ina sa blizu150.000 stanovnika,uglav-

nom Bo{njaka kojih je od tog broja bilo 55 procenata,te po 15 posto hrvata

i isto toliko Srba. Preostalih 15 procenata sa~injavali su “ostali”, me|u

kojima je najvi{e bilo Jugoslovena.Ove podatke iznosimo jer je ovaj grad,ve}

iz same ~injenice da su u njemu ivjele razli~ite nacionalnosti ,prepoznat-

ljiv po multikulturalnom,multikonfesionalnom i, svakako, zajedni~kom ivo-

tu u razli~itosti.Ova nacionalna struktura nije bitno naru{ena ni tokom ra-

ta, jer je, prema rezultatima glasanja na lokalnim izborima 1997.godine,

Hrvatska demokratska zajednica osvojila ne{to vi{e od 11 posto glasova,{to

govori da je ovaj narod u ve}ini ostao u Zenici.Ne{to nepovoljniji odnos je

u srpskom nacionalnom korpusu, koji je ne{to masovnije, slijede}i politiku

SDS-a, napu{tao grad i prelazio u srpski entitet. Vijekovima se na ovom

podru~ju `ivjelo mirno i zajedni~ki.Ratovi su vo|eni u Bosni,ali u Zenici

nikada nije bilo ve}ih me|unacionalnih trvenja niti oru`anih sukoba.Izuzmu li

se sporedni incidenti tokom Drugog svjetskog rata,moglo bi se re}i da je ovaj

grad mogao poslu`iti kao primjer tako ~esto zagovaranog bratstva i jedinstva

me|u narodima.Zajedni{tvo se ogledalo u svim vidovima ivota i rada,od priv-

rede do kulture i sporta.Uz to, naj~e{}e su Srbi bili na rukovode}im mjesti-

ma,potom Hrvati, pa tek onda,mada najbrojniji,Bo{njaci. Po~etkom devede-

setih godina pod vo|stvom nacionalnih stranaka do}i }e do o{trog odvaja-

nja,prvo Srba u odnosu na ostale,a onda i me|usobnog udaljavanja Bo{njaka i

Hrvata.Jasno je da su presudnu ulogu odigrali SDS i kasnije HDZ,tako da

svako dalje zagovaranje zajedni{tva nije nailazilo na ja~i odziv.Unato~ svemu,

jezgro zajedni{tva je sa~uvano i tokom rata,ponajvi{e zahvaljuju}i visokom ste-

penu tolerancije Bo{njaka,ali i pravnom djelovanju dr`ave i sistema vlasti koji

se o~uvao u toku rata.Do po~etka agresije u Zenici su djelovala nacionalna

kulturna dru{tva,humanitarne organizacije }e djelovati tokom cijelog rata, a

djeluju i sada.To su kulturna dru{tva “Prosvjeta” kod Srba,”Napredak” kod

Hrvata i “Preporod” kod Bo{njaka, te humanitarne organizacije ”Dobrotvor”,

“Caritas” i “Merhamet”.

Po~etkom 1992.godine,prije nego je izbio rat,Zenica se na{la u vrlo te{koj

situaciji.S obzirom da je imala monostrukturnu privredu,baziranu na te{koj

RUHAMA

industriji-metalurgiji i rudarstvu,ekonomska kriza je ovaj grad zahvatila me|uprvima.Uz to, srpski lobi je ve} tada sistemati~no radio na izgladnjivanju Zeni-ce i na svaki na~in ote`avao snabdijevanje grada, u ~emu je bio dosta us-pje{an.Kada je po~eo rat u gradu ve} za nekoliko dana ljudi nisu imali {tajesti.Mada su vlasti brzo reagovale uvo|enjem racionalnog snabdijevanja i podjelihljeba na kartice,stanje je iz dana u dan bilo sve te`e.Tako se ve} u maju uzeni~kim prodavnicama nije moglo kupiti ni gram bra{na, ulja i {e}era.

Ovome treba dodati da je odmah po napadu biv{e JNA na Krajinu iisto~nu Bosnu, krenuo val izbjeglica i prognanika put srednje Bosne, od~ega je zna~ajan broj do{ao u Zenicu. Prvo su stigli prognanici iz Doboja,potom Prijedora i Kozarca, a onda iz Vi{egrada, Fo~e, Rogatice i drugihmjesta. Tokom cijelog rata ovdje }e boraviti izme|u 30 i 50 hiljada progna-nika kojima je trebalo obezbijediti sve, od ishrane i smje{taja do svih osta-lih `ivotnih, ljudskih potreba. Te{ko socijalno stanje domicilnog stanov-ni{tva doprinije}e da to postane prete`ak teret za organe vlasti koji, i porednajbolje volje, ne mogu vi{e udovoljiti svim kategorijama stanovni{tva. Biloje to vrijeme kada su mnoge humanitarne organizacije iz svijeta djelovale uBosni i Hercegovini, pa i u Zenici, i bez ~ijeg rada bi humanitarna katastro-fa vjerovatno bila neizbje`na.

Svaka od humanitarnih organizacija i svi njihovi aktivisti odigrali suzna~ajnu ulogu u ovom te{kom vremenu. Bosna i Hercegovina }e ostatizahvalna svima, i tu zahvalnost izra`avati na sve dostupne na~ine. Me|u-tim, humanitarne organizacije, mada raznolike po svojim programima ra-da, nisu uvijek mogle “pokriti” sve ljude koji su bili u stanju socijalne pot-rebe. Tako }e se ubrzo pojaviti kategorije stanovni{tva koje su ostale uvakuum-prostoru, jer niti organi vlasti nisu mogli pomo}i niti humanitarneorganizacije nisu imale takve programe. Rije~ je, prije svega, o starijim osoba-ma naru{enog zdravlja i bez rodbine u ovom gradu. Ne postoje ta~ni pokazate-lji nacionalne pripadnosti u ovoj kategoriji stanovni{tva. Ipak je jasno da jenajvi{e takvih bilo me|u Srbima, jer su mla|i urili da {to prije odu na terito-rije koje kontroli{e JNA, ~esto ostavljaju}i roditelje da se snalaze kako znaju iumiju. Ovakvih slu~ajeva je bilo i me|u drugim nacionalnim skupinama, a tre-ba znati da je starih i bolesnih osoba bez tu|e njege i pomo}i bilo i prije rata.

U takvoj situaciji trebalo je smo}i snage i na}i na~ina da se ovi ljudi neostave na cjedilu, da se ne prepuste hiru sudbine i mogu}em umiranjuusljed nedostatka hrane, lijekova, ogrjeva ili njege i pomo}i u ku}i. Taj

RUHAMA

posao neko je morao preuzeti na sebe. Formiranje nevladine neprofitabilnehumanitarne organizacije Ruhama u Zenici bi}e, stoga, zna~ajan doga|ajza ove ljude. Ispo~etka do~ekani sa nevjericom, potom sve ve}im povjere-njem i po{tovanjem, kako od korisnika njihovih usluga tako i od ostalihhumanitarnih organizacija i humanitarnih radnika, bra~ni par Rudi}, Ha-tid`a i Salem, uskoro }e postati zna~ajna lokalna organizacija specifi~nihprograma djelovanja.

Programi Ruhame

U programu rada ove humanitarne organizacije prvo mjesto zauzimajustari i iznemogli ljudi bez tu|eg staranja i pomo}i, oni koji nemaju, u zajed-ni~kom doma}instvu ili neposrednoj blizini, svoje djece, bliskih ro|aka, iliih uop}e nemaju. U Ruhami su sondiranjem stanja brzo do{li do saznanjakako je usmjeravanje djelovanja prema zadovoljenju potreba ovih katego-rija stanovni{tva vrlo bitno za uspje{an rad. Tako se do{lo i do saznanja da,osim hrane kao bitnog faktora, pa`nju treba posvetiti nabavci ogrjeva, aodmah potom obezbje|enju medicinske pomo}i, ljekarskih pregleda, raz-nih intervencija medicinskog osoblja, od davanja injekcija i infuzija do pre-vijanja i fizioterapije uz obaveznu nabavku lijekova. Kada se sve prethodnoi obezbijedi, ostaje problem nepokretnih i slabo pokretnih osoba, kojimasve ovo ne vrijedi ako nema ko da im pripremi hranu, nalo`i vatru, ugrije ipo~isti stan, a ~esto pomogne u odr`avanju li~ne higijene-{i{anju, brijanju,kupanju i sli~no. Tome treba dodati i potrebu bar sitnih popravki u do-ma}instvu i na ku}anskim aparatima te je,dakle, i ovaj dio poslova uzet uobzir. Tako se u Ruhami od po~etka u~vr{}uju i razvijaju tri programa:

1. Zdravstveni, psiholo{ki i socijalni2. Program ishrane i druge humanitarne pomo}i i3. Program Majstor u ku}i, a svaki od njih zaslu`uje da se posebnoobradi i o njemu ka`e nekoliko rije~i.

RUHAMA

Sa~uvano dostojanstvo

Rat je neminovno donio glad,nesta{icu lijekova i ljekarske njege.Me|usobno pomaganje je dostiglonajniù ta~ku na kojoj su humani-tarne organizacije svijeta, ali i lokal-ne poput Ruhame, bile u ulozi zaus-tavljanja totalne erozije humanosti.Ljudi, poput ove bo{nja~ke starice,koji nikada nisu ni sanjali da }e do}iu stanje socijalne potrebe, bili su po-sebno izloèni ne samo tegobama ne-ma{tine nego i tegobama socijalnogi psiholo{kog pada, te stresa zbog po-zicije u kojoj su se na{li. Pomo} ko-ju im je Ruhama pruìla nisu moralitraìti, pomo} je dolazila njima, onaje njih nalazila, pa je bilo lak{e i unajteìm trenucima sa~uvati dosto-janstvo i ugled. Radost, kad se nai|ena takav na~in pruànja pomo}i, vid-ljiva je na licu svakog korisnika Ruhame, jer je te{ko}a starosti i ìvljenjauop}e ublaèna ljudskom toplinom.

1. Zdravstveni program

Ve} smo kazali da su stare osobe prioritetna kategorija stanovni{tva uokviru medicinskog programa. Zato }emo se u narednom odjeljku bavitipitanjem mentalno-higijenskih aspekata starenja, iz ~ega }e i neke od pot-reba starih i bolesnih osoba postati jasnije. Nauka kaè da je trajanje indi-vidualnog ivota svakog ivog bi}a, pa i ~ovjeka, zavisno od niza okolnosti,posebno uvjeta diktiranih od sredine u kojoj se ìvi. Svaka biolo{ka vrstaima svoju prosje~nu starost preko koje veoma mali broj jedinki preìvi.Prosje~na starost ~ovjeka jo{ uvijek je znatno kra}a od mogu}e, uglavnomzbog bolesti i povreda koje prije vremena onesposobe za ivot ve}inu ljudi.Bez obzira na uzroke, bitan je sam fakat starenja i njegovo razumijevanjekako bi se lak{e odgovorilo potrebama ljudi u ovoj dobi. Studije s kulturom

RUHAMA

tkiva pokazale su da je ljudska }elija pod uvjetima pravilne ishrane prak-ti~no besmrtna, a to zahtijeva idealnu ivotnu sredinu. Me|utim, uvjeti ukojima }elija ivi unutar ~ovjeka nije idealna, kao {to nije idealna sredina ukojoj ~ovjek ivi. Zato je starost jo{ uvijek neizbje`na.

Starost nosi sa sobom i odre|ene socijalne probleme, koji u dru{tvupostaju sve zna~ajniji i zbog relativnog produènja ljudskog vijeka u na{ojzemlji. To, svakako, dovodi do promjene u strukturi nacionalne patologije,kao i pojave novih socijalnih problema. Dru{tvo se na razli~ite na~ine od-nosi prema starim osobama, zavisno od ekonomskog razvoja, socijalnogsistema, kulture i drugih faktora. Kod nas je postojao obi~aj, i time obave-za, da se o starim i iznemoglim roditeljima staraju njihova djeca. Me|utim,moderni razvoj dru{tva doveo je do raspada velikih porodi~nih skupina jo{u pro{lom vijeku i doveo do formiranja tzv. prirodnih porodi~nih grupa,koje isklju~uju prisustvo roditelja ~im se stekne ekonomska samostalnost.Tako stare osobe sve ~e{}e ostaju usamljene, a briga djece sve je pasivnija.Briga dru{tva kroz socijalno zbrinjavanje ostaje nedovoljna i neadekvatnaza najve}i broj starih. Starost, u medicinskom pogledu, jeste doba u kojemje ~ovjek podloàn naj{irem spektru bolesti i poreme}aja. Stare osobeobolijevaju ~ak i od dje~ijih bolesti. Naravno da postoje tipi~ne bolesti kao{to su: cirkularni poreme}aji, uklju~iv{i i arteriosklerozu i hipertenziju,poreme}aji metabolizma, neoplazme i du{evne bolesti. Da bi se ove bolestisprije~ile, ili bar olak{ale, nu`no je u svakom, pa i na{em dru{tvu, djelovatiprvenstveno na preventivi, a kada ona izostane, ili su njeni efekti nedovolj-ni, tada dru{tvo mora imati izgra|ene institucije i utvr|ene metode za ub-laàvanje stanja. Naravno, u ratnim uvjetima sav taj sistem dovodi se upitanje usljed nemogu}nosti planskog funkcionisanja, i tada humanitarnirad dolazi u prvi plan.

înjenica je da ve}ina starih osoba èli ìvot u svojim stanovima, pa jenjegovanje i pomaganje upravo u njihovom stanu najbolji i najefikasniji oblikpomo}i. Zdravstvene i socijalne ustanove to nisu u mogu}nosti. Humanitarneorganizacije i njihovi volonteri to obavljaju kao normalni svakodnevni posao.Primjer Ruhame, njenih 12 ljekara, isto toliko medicinskih sestara i 90 volon-tera, najbolje govori u prilog tome da stari ne moraju napu{tati svoje stanove iìvotnu okolinu ako su ve} sami napu{teni ili, na drugi na~in, do{li u stanjesocijalne potrebe. Kada se, uz to, uspje{no obezbje|uju lijekovi, ortopedskapomagala, prijevoz teìh bolesnika do bolnice na hospitalizaciju ili na inter-

RUHAMA

venciju koju je nemogu}e u~initi u ku}i (kao {to je prijevoz na dijalizu), onda jeprogram medicinske pomo}i mogu}e u potpunosti zaokru`iti, {to je do sadaRuhama uspje{no ~inila.

Progam ishrane i druge humanitarne pomo}i

U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, ve} smo o tome govorili, snab-dijevanje stanovni{tva hranom bilo je jedno od najakutnijih problema. Osim{to su putevi bili blokirani, bilo je te{ko raspodijeliti i ono hrane {to se nalazilou rezervama, ili je putem UNHCR-a i UNPROFOR-a ipak stizalo u Zenicu. Uovom periodu narod }e se masovno okrenuti poljoprivrednoj proizvodnji, ug-lavnom proizvodnji povr}a, te su u tu svrhu obra|ene sve raspolo`ive, do tadaneobra|ivane poljoprivredne parcele. Uskopani su parkovi, travnjaci, zemlji{teoko Autoputa i drugih saobra}ajnica. Ali, to je moglo da podmiri samo diopotreba, jer se nisu mogle proizvesti ni itarice niti ve}a koli~ina povr}a usljediscjepkanosti parcela, a sjemena su uglavnom bila slabog kvaliteta, ~esto odva-jana iz dijela namijenjenog za ishranu.

Novi `ivotni korak

Huso Aliba{i}, iz naselja Mo-ku{nice, proveo je 15 godina u sta-nu a da za to vrijeme niti jednom ni-je mogao vidjeti svoj grad osim saprozora. U najte`im trenucima rataRuhama je ovom ~ovjeku obezbije-dila invalidska kolica, te je, uz po-mo} supruge i dr. Merdije Uka,na~inio ponovni korak u `ivot. Nepostoje dovoljno jake rije~i koje bimogle opisati radost i olak{anje ko-je su Huso i njegova porodica osjeti-li nakon ovog gesta Ruhame.

RUHAMA

Treba naglasiti da je u tom periodu hrana imala vrijednost lijeka, poseb-no za stare osobe i djecu. U nedostatku ishrane, ili njenoj jednoli~nosti,le`ao je uzrok slabljenja imuniteta kod starih osoba. Banalne bolesti ~esto suimale smrtni ishod jer iscrpljen organizam, ni uz pomo} lijeka, nije mogaouvijek da ih savlada. Zato je trebalo obezbijediti hranu, pa je Ruhama, i pored`elje da programe usmjeri ka zdravstvenom aspektu zbrinjavanja, korigovalasvoje djelovanje i snabdijevala hranom svoje pacijente. Treba naglasiti da uostale vidove pomo}i spada i njega bolesnika, u ~emu su aktivisti odigrali zna~aj-nu ulogu. Kada grupa aktivista potpuno uredi stan staroj osobi, opere prozore,tepihe, uredi kuhinju, nusprostorije i, na kraju, pomogne staroj osobi oko li~nehigijene, onda se ovaj program mora posmatrati kroz sasvim druga~iju priz-mu. U vrijeme kad su, u nedostatku goriva, svi i{li pje{ke i prijevoz obavljaliru~nim kolicima, starcima je dostava hrane u stan zna~ila koliko i ono {to su usljedovanju dobili. U ovom poslu va`nu ulogu imali su voza~i Adem Krehi}, iHajrudin Kulovi}.

Volonteri na djelu- dok jedna od djevojaka razgovara sa {ti}enicom Ruhame druga ~isti prozore iure|uje stan

RUHAMA

Rat je bio pa jeRat je bio pa jeRat je bio pa jeRat je bio pa jeRat je bio pa je

mnogo stanovamnogo stanovamnogo stanovamnogo stanovamnogo stanova

zbog granatira-zbog granatira-zbog granatira-zbog granatira-zbog granatira-

nja ostalo beznja ostalo beznja ostalo beznja ostalo beznja ostalo bez

stakala. Majstorstakala. Majstorstakala. Majstorstakala. Majstorstakala. Majstor

Ismet Ali} uIsmet Ali} uIsmet Ali} uIsmet Ali} uIsmet Ali} u

jednoj odjednoj odjednoj odjednoj odjednoj od

zeni~kih porodi-zeni~kih porodi-zeni~kih porodi-zeni~kih porodi-zeni~kih porodi-

ca radi naca radi naca radi naca radi naca radi na

azastakljivanjuazastakljivanjuazastakljivanjuazastakljivanjuazastakljivanju

prozora, a tu je iprozora, a tu je iprozora, a tu je iprozora, a tu je iprozora, a tu je i

ja da pridrìja da pridrìja da pridrìja da pridrìja da pridrì

okvir prozora,okvir prozora,okvir prozora,okvir prozora,okvir prozora,

doturi alat ...doturi alat ...doturi alat ...doturi alat ...doturi alat ...

3. Majstor u ku}i

Odr`avanje stana i opravka ku}anskih aparata ni u miru nije jednosta-van posao i za osobe u najboljim godinama. U ratu se ovo pitanje uslo`nja-valo do nerje{ivosti. Zato je pomo} starim i napu{tenim osobama pri naj-nu`nijim opravkama i intervencijama posebno zna~ajna. Izme|u ustaklji-vanja prozora, opravke slavina za vodu i ~i{}enja dimnjaka krije se bezbrojdrugih poslova koje je trebalo u~initi a stari su ih mogli u~initi samo uztu|u pomo}. Na ovim poslovima radili su Ismet Ali}, Nermin Bili} i Slavi{aVujanovi}. O lijepom izgledu starali su se Emir Ahmi} i Ivica Lozan~i}.

Ibro Agi}

Veoma humana i u svakom pogledu rije~i pohvale. Ruhama je jed-

na od veoma rijetkih organizacija koja u ovim te{kim vremenima koli-

ko-toliko poma`e svim zeni~kim penzionerima, bez obzira na spol, vje-

roispovijest i politi~ka ubjedjenja.

(30.11.1995.)

RUHAMA

Organizaciona {ema

posjeta 12medicinskih

sestara

visit of12 nurses

posjeta 90volontera

od 12-20 god.

visit of90 volunteers

from 12-20 years

posjeta 12ljekara

visit of12 doctors

“KU]NA NJEGA“HOUSE CARE”

“RUHAMA”ZENICA

uslugemajstoraelektri~arvodoinst.

service ofcraftsmenelectricianplumber

uslugefizioterap.

service ofphysician

uslugefrizera

hairdresserservices

uslugesocijalnog

radnika

services ofsocial

worker

RUHAMA

@IVOTNO DJELO

RUHAMA

Kada, u bilo kojoj oblasti djelovanja, ~ovjek postigne vrhunske re-

zultate, onda se to mo`e smatrati velikim djelom. Kada, pak, ti re-

zultati imaju zna~enje vrhunskog i u o~ima drugih ljudi, onda je to

i `ivotno djelo, pogotovo ako je njegovu ostvarenju posve}eno svo raspo-

lo`ivo vrijeme i u njega ulo`ena sva energija, sve fizi~ke i duhovne sposob-

nosti. Takvo djelo ostvarili su Hatid`a i Salem Rudi} formiraju}i i grade}i

nevladinu humanitarnu organizaciju “Ruhama”. Ve} nakon ~etiri godine

rada vidi se da }e Ruhama ostati zabilje`ena, ne samo po tome {to je bila

prva u Bosni i Hercegovini ve} i {to je postala velika i zna~ajna za region u

kojem djeluje. Svi njeni volonteri spremni su da se na svaki poziv odazovu

za samo jedan sat, spremni su da djeluju u mnogim humanitarnim prog-

ramima, da se upute u sva krizna podru~ja u svijetu a da ne prekidaju

djelovanje u svojoj zemlji. Zato je potrebno, u najkra}em, iznijeti biografi-

ju ovih ljudi, a njihova najbolja karakteristika u njoj jeste Ruhama.

RUHAMA

HATID@A RUDI]

Ro|ena je 27.marta1956.godine u Zenici u patrijarhalnoj porodici [a}irai Zulejhe Krehi}. Otac je bio radnik a majka doma}ica. Hatidà je raslauz jo{ ~etiri sestre i jednog brata. Neki od njih su volonteri u Ruhami.Vjerski odgoj, koji je Hatidà dobila od svojih roditelja, zasigurno jetemelj na kome se razvila kasnija èlja da se pomaè ljudima u nevo-lji. Osnovnu i srednju {kolu, kao i peti stepen obrazovanja stekla je uZenici. Izme|u ostalog zavr{ila je Visoku High school u Danskoj. Radi-la je kao trgovac u “Progresu”, dana{njem Market-komercu. Nakon ne-koliko godina prelazi u administraciju ovog preduze}a, gdje je ostala dopo~etka rata. etvrtog januara 1975.godine udala se za Salema, sa ko-jim ima dvije k}erke, Nizamu i Hindu.

- Tokom rata, na{av{i se i sami u te{koj situaciji, po~eli smo sa huma-nitarnim anga`manom. Smatrala sam da je to moj dug prema domovini.Smrt i stradanje ljudi, koje se moglo pratiti putem TV-a ili doìvjeti uvlastitoj sredini, bilo je poticaj da se ne{to i li~no u~ini na njihovomublaàvanju. Kada je formirana “Sumejja” radila sam sa njima, ali samtraìla na~ina da svoj rad usmjerim na pomo} starim ljudima. Znalasam da hrana dolazi u grad, ali do starih i bolesnih ljudi je te{ko dolazi-la. Po~eli smo kontaktirati sa strancima i, korak po korak, do{lo se dojedne organizacije koja danas sasvim solidno funkcioni{e a pomo} kojupruà je nemjerljiva. Ne znam kako bih mogla ponovo da se vratim uadministraciju ili neki drugi posao, zato }e Ruhama ostati moj ìvotnipoziv a pruànje pomo}i ljudima trajna orijentacija. Svaki posao kojisam radila nastojala sam odraditi po{teno, temeljno, ali sam traìla izadovoljstvo u radu. Ovaj posao mi to omogu}ava i ne mislim prestatiraditi.

Ruhama je stvorena u ratu, ali je pokazala da “NGO” organizacijemogu dosta toga uraditi i u miru, i da potreba njihova angaòvanja neprestaje prestankom ratnih zbivanja. Broj ljudi u stanju socijalne potre-be ne smanjuje se ni lahko ni brzo. Zato }e Ruhama jo{ dugo imati posla.U tom poslu, kao i do sada, mjesto gospo|e Hatidè Rudi}, kako zbognjenog zalaganja tako i zbog rezultata koje postiè, ostaje neupitno, kao {toje neupitna potreba svih onih ljudi koji su i do sada u Hatidì nalazili oslonaci podr{ku.

RUHAMA

Rudi}i i Sadako Ogata ponovo }e se sresti 13.10.1997. godine na velikom skupuhumanitaraca svijeta u @enevi.

Prva ena Visokog komesarijata za izbjeglice UN-a gospo|a Sadako Ogata, prvi put sesusrela sa Hatid`om i Salemom Rudi} u Zenici 8.5.1996. godine, i tom prilikomizrazila po{tovanje prema njihovom radu.

RUHAMA

SALEM RUDI]

Rodjen je 11.aprila 1953.godine u Zenici, od oca rahmetli Safeta i maj-ke Mejre koja ivi u [vicarskoj vi{e od 30 godina. Zavr{io je osnovno, sred-nje i vi{e obrazovanje u Zenici. Bavio se atletikom, boksom i fudbalom.Bilo je to u vrijeme kad je NK “êlik” ne{to zna~io i na evropskoj sceni.Uvijek je volio putovanja i druènja sa ljudima. Obi{ao je ~etrdesetak dràva.Uglavnom putuje sa suprugom, {to im je omogu}ilo poznanstvo sa ljudimasvih rasa, razli~itih nacionalnosti, vjera i kultura. Danas im to u radu obez-bjedjuje lak{i pristup mnogim institucijama i pojedincima. Radio je prijerata u @eljezari. Danas su ti odnosi sa mati~nom firmom zamrznuti. Po~et-kom rata aktivno se uklju~io u odbranu zemlje, a njegov rad se kasnijekanalisao ka humanitarnoj djelatnosti. Salem èli da Ruhama ostane nasceni, da i ubudu}e pomaè ljudima.

- Ruhama mora djelovati kao nevladina neprofitabilna organizacija, ali}u nastojati da to bude agencija koja }e stalno uposlenim ljudima obezbi-jediti radni odnos, i sva prava iz radnog odnosa, kako svojim humani-tarnim aktivnostima ne bi dovodili u pitanje vlastitu egzistenciju. [to seti~e privatnog `ivota i porodice, ona zasigurno trpi zbog anga`mana

Visoki oficir UNHCR-a gospo|aMonique Tuffelli, veliki je prijateljRUHAME i njen stalni saradnik ipomaga~. Jednu od njenih posjetaiskoristila je mla|a k}erka Rudi}aHinda da se fotografi{e za uspomenu.

koji uzima svo raspolo`ivo vri-jeme, tako da se porodi~ni`ivot svodi na sat-dva dnevno.Dvije k}erke sigurno osje}ajunedostatak roditeljske ljubavi.

RUHAMA

NIZAMA RUDI]

Nizama Rudi}, starija od dvije k}erke, o radu roditelja ima svoje mi{lje-nje:

- Od jutra do mraka roditelji nisu u ku}i. Svo dru`enje je svedeno na sat-dva ili u pauzama u radu. Ponekad bih voljela da su ~e{}e sa nama, ali kadvidim koliko vole ovaj posao onda ne mogu da prigovaram. Vidim ljekare,medicinske sestre i volontere koji rade sa njima bez ikakve naknade, a mnogiod njih i sami nisu zaposleni i nemaju stalni izvor prihoda. Tu su stari inemo}ni kojima je pomo} potrebna. Zbog toga sam postala volonter Ru-hame. Kao medicinska sestra, nastojim pomo}i koliko mogu. Ponosna samna svoje roditelje, a rijetki zajedni~ki trenuci time su mi dra`i. Zato sammla|oj sestri zamjenjivala i tatu i mamu. Nadam se uspje{no.

Nizama je jedan od vrednijih aktivista Ruhame, radi poslove od raspodjele humanitarne pomo}ido rada u medicinskoj ekipi

RUHAMA

Hatid`a i Salem ispred zgrade Op}ine na dan kada su primiliplaketu, sa mla|om k}erkom Hindom, JasminkomLazamovi} (lijevo) i Nadom Merhar.

Plaketa grada Zenice koju su dobijali samo najzaslu`niji

PLAKETA GRADA I LI^NOST GODINE

Zenica je u historijskim dokumentima prvi put bila spomenuta 21.marta1436.godine, a 20.mart je ozna~en kao Dan grada Zenice i svake godine,na taj datum, odr`ava se sve~ana sjednica Prijelaznog op}inskog vije}a. To jei prilika da se institucijama, organizacijama ili pojedincima za njihov dru{tvenianga`man, koji ide u pravcu dobrobiti {ire zajednice, dodijeli priznanje - Pla-keta grada Zenice.

Jedan od laureata za 1996.godinu bila je i nevladina humanitarna organiza-cija Ruhama. Tri godine djelovanja, za mirnodopsko vrijeme mo`da prekratakperiod, ali za ono zgusnuto ratno-sasvim dovoljan, bile su i za javnost ovogagrada dovoljne da se procijeni i ocijeni rad Ruhame i njegova korisnost za

RUHAMA

najstariju populaciju gradjana, a time i za vlasti mjesta u kojem ive. Sa ocje-nom Ocjenjiva~kog suda, osnovanog pri Prijelaznom vije}u, slo`ila se, bez imalodvoumljenja, i kompletna zeni~ka javnost. Potvrda tome stigla je ve} krajem1996.godine, kada je najslu{anija radiostanica na podru~ju Srednje Bosne, Ra-dio Zenica medju svojim slu{aocima provela uobi~ajenu prednovogodi{njutelefonsku anketu o tome koga bi proglasili za li~nost godine. Kako su njenirezultati kasnije pokazali, ona se trebala zvati koje su li~nosti godine, jer suto bili bra~ni par Hatid`a i Salem Rudi}, ubjedljivo ispred mnogih li~nostiiz javnog ivota ovog grada koje su stalno bile prisutne u medijima. Bilo jeto svojevrsno priznanje naroda, bez kalkulacija i sumnjive pozadine.

RUHAMA

STASAVANJE RUHAME

RUHAMA

Bilo je to, ka`u Rudi}i, 1993.godine. U njihovom kom{iluku stano-

vao je jedan starac, sam. Bio je ~ovjek koji lije`e na srce. Nekada

je ivio dobro, imao solidnu penziju, ali kada je te godine zavladala

glad nije, kao ni mnogi drugi, imao {ta jesti. Hatid`in otac mu je, kad god je

imao, nosio ne{to hrane. Kada se razbolio posje}ivao ga je svako jutro u

njegovom stanu i lo`io vatru u pe}i. Me|utim, on se svakim danom sve vi{e

topio, ne samo zbog nedostatka hrane ve} i zbog same ratne atmosfere

koja je za njega bila preveliki psihi~ki teret. Bio je jako ponosan i sebi nije

mogao dozvoliti da tra`i pomo} od bilo koje humanitarne organizacije. Jed-

nog jutra, kada je do{ao da nalo`i vatru, Hatid`in otac ga je zatekao mrtvog

u krevetu.

- To nas je stra{no pogodilo jer smo, iz pouzdanih izvora, znali koliko

hrane ulazi u grad. Taj starac je umro od gladi jer se to moglo zaklju~iti po

mnogim detaljima. Korica hljeba koja se mogla pojesti jednom u dan-dva

nije mogla odr`ati u ivotu ostarjeli i oslabljeni organizam - ka`u Rudi}i.

Tada se kod Hatid`e i Salema rodila ideja da uspostave kontakt sa stra-

nim humanitarnim radnicima, za koje su znali da su tu ali ne i kome i koliko

poma`u. Imali su namjeru da ih upoznaju sa te{kom socijalnom situacijom

u gradu, jer su pretpostavljali da oni nemaju pojma o tome kako ljudi ve}

umiru od gladi. Ipak, znali su da to nije dovoljno, jer staroj osobi ne mo`e

se dati samo hrana. Ako je bolesna, {to je naj~e{}i slu~aj, onda joj treba i

ljekarski pregled i lijek. Kao ilustracija za to mo`e poslu`iti slu~aj Hamide

Cakovi} i njenog mu`a. Na poziv kom{ija, kada je Ruhama ve} po~ela sa

medicinskim programom, ljekarska ekipa im je oti{la u posjetu. Njihovo

stanje je bilo tako lo{e da se moglo zaklju~iti kako ve} danima nisu okusili

bilo kakvu hranu. Tako pothranjeni nisu mogli odmah jesti ve} se morala,

na nekoliko dana, priklju~iti infuzija. Tek nakon toga im se ishrana mogla

postepeno normalizovati, i to pod kontrolom ljekara i medicinskih sestara.

Dakle, te 1993.godine, budu}i da su poznavali nekoliko ljekara i medicin-

skih sestara, neke li~no a neke po ~uvenju, animirali su ih da zajedno krenu

u realizaciju projekta pomo}i starim i usamljenim osobama. Prvi ljekar sa

kojim su kontaktirali bila je Sajma Lutvica. Osim iz tog razloga, ime dr.

Lutvice va`no je pomenuti i zbog toga {to je ona u to vrijeme blokade i

nedostatka hrane bila, za te uslove, dobro materijalno obezbije|ena, ali u

njoj zbog toga nije nestalo razumijevanja i suosje}anja za nevolje drugih.

Ona je pristala i stavila do znanja da se na nju uvijek mo`e ra~unati. Pozva-

RUHAMA

ne medicinske sestre su, tako|er, odmah prihvatile tu ideju, mada je me|unjima bilo i onih koje su, kada su vidjele da je to zbog pje{a~enja i znatanfizi~ki napor, vrlo brzo odustale. Ali, za ostale je to bio jo{ jedan razlog zaneodustajanje.

Radne prostorije u stanu

Iz do sada re~enog vidljivo je da su Hatidà i Salem od svega imali samoprijatelje i svoju dobru volju da pomognu usamljenim starcima. Novca nina vidiku, radnih prostorija-tako|er. Zato im u tu svrhu sluì njihov maleh-ni stan, u kojem jedva da je bilo mjesta i za njihovu ~etvero~lanu porodicu.Ipak, ku}a nije tijesna ako ~eljad nisu bijesna. U vrijeme svakodnevnoggranatiranja Zenice sa neprijateljskih poloàja, djeca iz njihovog haustora,kao ni mnoga druga, nisu zbog toga mogli poha|ati {kolu. Osje}aj straha ibezna|a je zavladao, posebno me|u djecom. Da bi se ta psihoza razbila,okupljali su ih u svojem stanu i njihovu pa`nju zaokupljali razli~itim koris-nim aktivnostima. Za ovaj svojevrstan klub mladosti vrlo brzo se pro~ulo ivan haustora, pa je broj djece stalno rastao. Stan je tada zaista postao pre-tijesan da ih sve primi pod svoje okrilje. Trebalo je, {to prije, poduzetine{to u vezi s tim. U dogovoru sa upravom Osnovne {kole “Vaso Pelagi}”(sada “Isidora Sekuli}”) u Blatu{i, gdje su i stanovali, Rudi}i su nastavili saradom u jednoj od njihovih u~ionica. Prvi ozbiljniji oblik edukacije bilo jeu~enje stranih jezika, francuskog i engleskog. Iz tog vremena zabiljeèno jeime Jasmine Varupa i njenog muà, koji nisu alili ni vremena ni truda dakoji ~as tih jezika posvete djeci Ruhame. Treba re}i da nije bilo ni lahkouskladiti te obaveze sa drugima koje su imali rade}i kao prevodioci u dru-gim humanitarnim organizacijama. Njema~ki jezik je predavala sama Ha-tidà, koja je zavr{ila dvostepeni kurs, {to samo po sebi govori o velikojèlji da se planirani programi realizuju. Za djecu mla|eg uzrasta uspostav-ljen je poseban program. Uz pomo} starijih, ali po sopstvenim zamislima,pravili su lutke od krpica, konca i dugmadi koje su sami sabrali iz svojihku}a. Najljep{i radovi su poklanjani stranim humanitarcima sa kojima seve} po~elo kontaktirati, {to na pozive Ruhame {to na sopstvenu inicijativu.To je bila prilika da se na terenu upoznaju sa stvarnim stanjem, da u ivomkontaktu stvore realnu sliku potreba ovda{njeg stanovni{tva i na osnovutoga im pomognu.

Za stariju djecu organizovani su kursevi prve pomo}i. Zna~ajnu ulogu u

RUHAMA

sprovo|enju tog kursa odigrao je AAAAAvdo Hodì}vdo Hodì}vdo Hodì}vdo Hodì}vdo Hodì}. On je, u saradnji sa ljeka-rima, odabrao program i krenuo sa radom. Kurs je trajao ne{to vi{e od trimjeseca, a predava~i su bili doktori Dèlal Imamovi}, Nedàd [abi}Nedàd [abi}Nedàd [abi}Nedàd [abi}Nedàd [abi} iNejra Lati}. Oni su ~inili i komisiju pred kojom su polaznici polagali zavr{niispit, za koji su dobili i diplome.

Pvri kontakt sa UNICEF-om

U stalnim nastojanjima da strance, koji su bili u humanitarnoj misiji uZenici, upoznaju sa potrebama ovda{njeg stanovni{tva, Rudi}i su u martu1994.godine uspjeli zakazati sastanak sa slu`benikom UNICEF-a MajklomMajklomMajklomMajklomMajklomJukinsomJukinsomJukinsomJukinsomJukinsom. Hatid`a i Salem su na taj sastanak do{li ta~no u zakazano vri-jeme iako je ona bila pod visokom temperaturom. Obaveza, {to su je samisebi postavili, da ga upoznaju sa potrebama ljudi tre}e dobi o kojima jeRuhama vodila brigu, bila je i iznad bolesti. Iako na sastanak nisu krenulisa optimizmom, rije{ili su da to urade jer nemaju {ta izgubiti. Tako je i bilo.Upornost se isplatila i on je rekao:

- Dobro, vidje}emo. Do}i }u kod vas da prvo vidim {ta vi to radite.Pro{la su dva-tri dana i Jukins je do{ao sa svojim prevodiocem i uvjerio

se u sve {to su mu ranije govorili. Po izrazu lica vidjelo se da je sve shvatio.Odmah je obe}ao da }e im uputiti izvjesnu koli~inu mlijeka u prahu. Takoje u Ruhaminim papirima ostao zabiljeèn 19.mart 1994.godine, kada suod UNICEF-a, kao prvu donaciju u hrani, dobili 100 kilograma mlijeka uprahu. Uz to, dobili su i nekoliko paketa biskvita, ne{to lijekova... Na prvipogled, ne mnogo, ali za Ruhamu u to vrijeme bilo je to neizmjerno mnogo,jer je tada ve} po~eo funkcionisati program medicinske pomo}i. Naime,djeca koja su poha|ala edukativne programe, Hatidì su potajno,iz stida dadrugi ne vide, dostavljali ceduljice u dèpove na kojima je pisalo da nemaju{ta jesti, da je njihovim dedama i nenama potreban lijek... Vidjelo se da semoraju prikupiti spiskovi starih i bolesnih po haustorima. Zaduène su sta-rije djevojke, ~lanice Ruhame, da obi|u te ljude i vide {ta im je potrebno.Nailazile su na zaista te{ke situacije. Ljudi su, ganuti pa`njom, plakali toli-ko da se ~inilo kako im vi{e ni{ta nije potrebno, osim da ih neko ponekadobi|e i uputi im koju toplu rije~. Odmah nakon toga posjete ljekara postalesu redovne.

Kako su volonteri raspore|ivani na rad? U dijelu grada u kojem ive bilisu zadu`eni da izaberu deset najte`ih slu~ajeva, da te djedove i nane paze

RUHAMA

kao da su njihovi. Zadatak im je bio da procijene i kada im je potrebanljekar, nakon ~ega je on i dolazio u stan, {to je u to vrijeme bilo vrlo neo-bi~no. Ljudi su se osje}ali vrlo po~a{}enim kada im u posjetu do|e, nap-rimjer, drdrdrdrdr. Dèlal Imamovi}. Dèlal Imamovi}. Dèlal Imamovi}. Dèlal Imamovi}. Dèlal Imamovi} jer su znali da se, zbog nedostatka struje,morao pje{ke popeti, recimo, na 18. sprat.

Mart 1994. kao da je bio sretan mjesec za aktiviste Ruhame. Po~ele supristizati i druge donacije kao, naprimjer, gumene dje~ije ~izmice. OdMSF-a (Ljekari bez granica) dobijena je zna~ajna koli~ina konzervi govedi-ne, a ne{to kasnije i hrana za hendikepiranu djecu. Uz pomo} ove humani-tarne organizacije, a u tome je zna~ajnu ulogu imao i Mark GrailleMark GrailleMark GrailleMark GrailleMark Graille, zavrlo kratko vrijeme podijeljeno je hrane za 35 hiljada ljudi, {to dostavom ustanove za nepokretne i te{ko pokretne, {to preuzimanjem paketa hrane uskladi{tu. Zna~ajno je napomenuti da je u januaru te godine Ruhama upu-tila zahtjev tada{njem op}inskom Izvr{nom odboru za otvaranje javne ku-hinje u jednoj od zeni~kih {kola, kako bi, na taj na~in, djeci bio obezbije|enkakav-takav obrok, ali odgovor nikada nije dobila. Sretna je okolnost {toRuhama nikada nije radila na principu ~ekanja odgovora na zahtjeve, pa zato vrijeme nije prestajala podjela hrane stanovni{tvu. Otuda i pomenutacifra o podijeljenim paketima hrane do maja 1994.godine.

Ugled raste

Budu}i da je roba od donatora po~ela pristizati u ve}im koli~inama , onase vi{e nije mogla dràti u stanu, pa su Rudi}i morali traìti skladi{te ikancelarijski prostor. Nakon mnogo peripetija, od direktora Inter{peda us-pjeli su dobiti na kori{tenje jednu kancelariju. Iako je bila nevelika i neod-govaraju}a za tu namjenu, u njoj se moglo lak{e raditi nego u stanu. Ve}tada je na spisku 1650 korisnika raznih oblika pomo}i, kojima je svakesedmice dijeljeno po ~etiri konzerve piletine sa povr}em, {to je u odnosuna raniju lo{u ishranu za te ljude bila prava gozba. Ipak, osobe poodmakledobi kojima je hrana bila namijenjena, vodile su ra~una o svakoj njenojmrvici. U to su se volonteri Ruhame bezbroj puta uvjerili. Prilikom posjetaprimijetili bi kako mnogi od njihovih klijenata vode evidenciju o koli~inipotro{ene hrane koju su dràli na vidljivom mjestu i raspore|ivali je nasedam jednakih dijelova. Tako bi im mogla potrajati do sljede}e raspodjele,za sedam dana. Jedna starica je izra~unala da joj je za mjesec dana potreb-no {est kilograma bra{na i {est konzervi piletine sa povr}em. To nije bilo

RUHAMA

dovoljno, ali je bio minimum sa kojim su se mogli odr`avati u ivotu. Zbogsvega do tada u~injenog, dobar glas o Ruhami pro{irio se po gradu. Svevi{e mladih ljudi je dolazilo sa eljom da se uklju~e u dobrovoljni rad. Biloje to svojevrsno priznanje za dotada{nje napore i podsticaj da se ide dalje ibolje. U tom dalje i bolje pomagali su i ugledni ljudi Zenice. To su bili AsimKakanjo, tehni~ki direktor “Doma {tampe” koji je za njih radio prve obrazcei posjetnice, Ned`ad Galija{evi}, direktor “Tropika” koji je davao redovnu

APOTEKA TRI SA TRI: U ovoj malojprostoriji, bolje re~eno na njenom ulazu,podijeljeno je na desetine hiljada lijekova,me|u kojima je bilo i onih koji se nisu moglina}i ni u jednoj drugoj apoteci u gradu. Osvakom izdatom lijeku Hatid`a Rudi} vodipreciznu evidenciju.

mjese~nu donaciju za nabavku mlijekaza stare osobe, te Jusuf Zaimovi} ~ijasu vozila bila na raspolaganju zaprijevoz. Tu je i dr. Mustafa Mehmed-ba{i}, tada{nji direktor Doma zdravlja.On je Ruhami ustupio jednu prostorijuambulante u Blatu{i u koju je odmahsmje{tena apoteka.

Rudi}i su i dalje nastojali, ~im dobi-ju robu, obavijestiti ljude kako bi ve}sutradan mogli podi}i paket. ^inili suto obi~no telefonom, nave~er izme|u22 i 23 sata, jer je preko dana bilo i pre-vi{e posla oko prihvatanja humanitar-ne pomo}i i evidencije. Reakcije na po-zive bile su razli~ite, {to zbog vremenau kojem pozivaju, {to zbog skoro nev-jerovatne obavijesti da neko uop}e di-jeli hranu. Ljudi su u prvi mah izra`ava-li nevjericu, a kada bi sutradan do{li dapreuzmu hranu, odlazili bi istovreme-no {okirani i ganuti.

Tako }e u sje}anju Ruhame ostatiprofesor koji je jedne nedjelje nave~erbio obavije{ten da do|e u ponedjeljakpo paket hrane za hendikepirane bebe.Kada je, jo{ uvijek u nevjerici, pristigao da preuzme paket rekao je:

- Nisam vjerovao da je to mogu}e, da me neko zove i uslu`i me sa ovomkoli~inom Medolina i Frutolina.

RUHAMA

Bilo je i onih koji nisu reagovali ba{ sa zahvalno{}u, a uvijek bi se kasnijepokazalo da su to, ustvari, osobe kojima pomo} i nije bila potrebna.

Rad u okviru medicinske pomo}i nije ostao nezapa`en kod drugih dr`av-nih institucija koje brinu o zdravlju gra|ana. Tako je ostvaren kontakt satada{njom Regionalnom bolnicom u Zenici, odnosno njenim direktoromdrdrdrdrdr. Zahidom Beg. Zahidom Beg. Zahidom Beg. Zahidom Beg. Zahidom Beganovi}emanovi}emanovi}emanovi}emanovi}em. Kad god je Bolnica dobijala ve}u koli~inu lije-

Jeff Savage (lijevo) je pomogao opremanje prostorija za Ruhamu u zgradi Fonda za zdravstvenuza{titu, kao i popunjavanje apoteke lijekovima

kova ili pelene za jednokratnu upotrebu, od toga je jedan dio bio rezervisan zaRuhamu. I obrnuto. Ako je Ruhama imala lijekova koji su istovremeno bilipotrebni Bolnici, ona je to preko svojih donatora ili sama uru~ivala ovojzdravstvenoj ustanovi. Isti slu~aj bio je i sa Domom zdravlja i @eljezar-skim stacionarom, ~ak i u slu~ajevima kada volonteri samo ka`u da suiz Ruhame.

Tako su, nakon sedam-osam mjeseci rada u stanu, po~eli raditi u tomsku~enom prostoru gdje su ostali sljede}ih godinu dana. Omladina se idalje sastajala u stanu i imala neku vrstu rekreacije zasnovane na psiho-

RUHAMA

socijalnom programu, jer su granate i dalje upu}ivane na Zenicu. Strancikoji su bili u humanitarnoj misiji sve ~e{}e su posje}ivali njihove radneprostorije. Jedan od njih bio je i drdrdrdrdr. L. L. L. L. Lars Fars Fars Fars Fars Frischerischerischerischerische koji se nikako nijemogao na~uditi kako Ruhama radi sve te programe bez dinara i obe}ao po-mo}. Poslav{i prve tlakomjere, zavoje za dekubituse i pudere, svoje obe}anjeje ispunio. Imao je namjeru pomo}i i projekat dje~ije kuhinje, ali zbog nezain-teresovanosti gradskih vlasti nikada nije bio realizovan. U ime Svjetske zdrav-stvene organizacije, obezbijedio je da se svi lijekovi sa recepata Ruhaminihljekara mogu podi}i u apoteci “Boris Kidri~” (sada “Mr. Weiss”). Takvo njego-vo zalaganje u Ruhami dopunjavali su dr. Enver Vreto i prevodioci JasminkaCrnki} i Amira Mujanovi}.

Ruhama na listi svjetskih humanitarnih organizacija

Ukupna aktivnost Ruhame i saradnja sa humanitarcima iz svijeta nad-rasla je skromnu kancelariju u soliteru na Blatu{i. Tada je reagovao Miros-

RUHAMIN TIM IZ KAKNJA: Pro{iruju}i svoj rad na podru~je Kaknja Ruhama se dràla ve}ste~enih iskustava, pa su u prvi tim u{li ljekari i medicinske sestre koji }e kasnije biti okosnica iglavni nosioci aktivnosti. Njihov nesebi~ni rad zasluùje da se i njihova imena pomenu. Na ovojfotografiji je dio tima iz Kaknja sa gospodjom Hatidòm Rudi}. S desna na lijevo stoje: dr. RabijaTrako i medicinska sestra Ha{a Ja{arspahi}, sjede: medicinska sestra Nihada Hadì~, dr. SenaOmeragi} i gospodja Hatidà Rudi}

RUHAMA

lav Janju{i}, direktor Fonda za zdravstvenu za{titu. On je, krajem 1994.go-dine, ponudio da se Ruhama useli u prostorije Fonda u ulici Dr. Abdulazi-za Aska Bori}a. Dobijeno je skladi{te u podrumskim prostorijama i jednakancelarija na ~etvrtom spratu zgrade, a opremio ih je UMCOR, uz svesrdnozalaganje Dirk VDirk VDirk VDirk VDirk Van Gorpaan Gorpaan Gorpaan Gorpaan Gorpa. To je u odnosu na dotada{nje uslove rada bioistinski komfor, ali }e se vrlo brzo pokazati, onako brzo kako se Ruhamabrzo razvija, da je i to nedovoljno. Ni do dana dana{njeg, i pored svih mo-gu}ih zahtjeva upu}enih op}inskoj vlasti, pitanje radnog prostora i adek-vatnog skladi{ta nije rije{eno. A da jeste, mogla bi biti obezbije|ena ve}akoli~ina pomo}i za sve njene korisnike. I ne samo to. Mogli bi se formiratii novi programi pomo}i tako da bi njima moglo biti obezbije|eno mnogovi{e razli~itih kategorija stanovni{tva.

Ipak cifra od 1350 korisnika raznih oblika pomo}i, uve}ana je krajem1995.godine kada je humanitarna organizacija CAR-Kanada ugasila prog-ram pomo}i za 200 osoba smje{tenih u kolektivnim centrima. I njih je Ru-hama prigrlila i oni se i danas nalaze na njenoj evidenciji.

U 1996.godini aktivnost se {iri i na podru~je Kaknja, zahvaljuju}i Jenni-Jenni-Jenni-Jenni-Jenni-fer Rayn fer Rayn fer Rayn fer Rayn fer Rayn tamo se vodi ra~una o potrebama za hranom, kao i zdravstve-nim potrebama, za 300 osoba. Jennifer Rayn je pomagala Ruhami i tako{to je Rudi}e savjetovala na koji na~inu, i od kog mogu tra`iti novac zafinansiranje djelatnosti. To je urodilo plodom nakon sastanka sa MarkMarkMarkMarkMarkomomomomomKatzomKatzomKatzomKatzomKatzom, pa je dobijeno ne{to novca, tek toliko da se pokriju osnovni tro{ko-vi, naprimjer, za benzin. Onda je “do{ao” putni~ki automobil “lada”, pakompjuter, “landrover”, {to je,sve zajedno,umnogome olak{alo odlaske nateren i prijevoz namirnica do nepokretnih i slabo pokretnih pacijenata.

Deveti mart 1995.godine je datum kada je sa UNHCR-om sklopljen ugo-vor o saradnji, odnosno o radu pod pokroviteljstvom ove svjetske organi-zacije, {to je jo{ jedno od velikih priznanja za dotada{nji rad. On posebnogovori o ozbiljnosti sa kojom ta svjetska organizacija prilazi u saradnji saovom nevladinom humanitarnom organizacijom.

Pred kraj 1995.godine u kancelariju Ruhame do{ao je Axel BisschopAxel BisschopAxel BisschopAxel BisschopAxel Bisschopi Hatid`i i Salemu Rudi}u pokazao knjigu sa popisom svjetskih humanitar-nih organizacija. Na njihovo veliko iznena|enje i radost, i Ruhama je bilana toj listi. To, prakti~no, zna~i, da danas-sutra, ako se bilo gdje u svijetupojavi krizno podru~je, Ruhama sa svojim timovima i istim programomtamo mo`e zapo~eti humanitarni rad.

RUHAMA

DOGOVORI ZA BOLJI RAD: Svakesubote u Ruhami se odr`avaju sastanci savolonterima. Prilika je to da se podnesuizvje{taji, uo~eni problemi na terenu, novepotrebe korisnika i analizira rad. Tragomuo~enih potreba ekipe rade na izmjenama idopunama postoje}ih ili pokretanju novihprograma pomo}i kojima se Ruhama bavi.Ruhamina 92 volontera uvijek dolaze sanovim idejama za rje{avanje problema naterenu. Oni su garancija da nijedna staraosoba ne}e ostati uskra}ena za najnu`nijupomo} koja im je potrebna.

NIJE VA@NO [TO SMO BRA[NJAVI:Rad u ovoj humanitarnoj organizaciji jedobrim dijelom najte`i fizi~ki rad, jer ru~novalja istovariti na tone bra{na i drugihnamirnica. Tijelo se umori, ali je duhmladosti neumoran. Momci se nisu htjelipresvla~iti u druge kostime za slikanje , ovibra{njavi su interesantniji. Uostalom, to jejo{ jedan razlog za {alu i smijeh.

RUHAMA

KOLO PORED BOSNE: Ruhama je najvi{e rad, po~esto naporan, ali ne samo to. Ruhama je idruènje u prirodi. Kada je vrijeme lijepo moè se zaigrati i kolo pored Bosne, ono bosansko, ukojem zaigra i Slovenka Nada Merhar. ak ni srce Sonje Nenadi}(druga s desna) koje je preìvjelodva infarkta, ne moè da odoli a da se u kolo ne uhvati... pa {ta Bog da.

Poslije napornog rada dolazi nagrada: Mladi volonteri na jednom od izleta u Sarajevu. To jeprilika i da se ispuni edukativni dio Ruhaminog rada na upoznavanju domovine Bosne i Hercego-vine. Mo`da }e jedan od narednih snimaka biti na istom mjestu, ali sa potpuno obnovljenomVije}nicom u pozadini.

RUHAMA

Ajdin Salkovi}:

U Zenici postoji vi{e humanitarnih organizacija. Sve na jednu stra-

nu, a Ruhama na drugu. To je jedina organizacija koja skoro redovito

dodjeljuje svojim ~lanovima pomo}. [to me posebno impresionira je vi{e

ve} dobar odnos osoblja prema ~lanovima. Ovo nije samo moje mi{ljenje

ve} u razgovoru sa ostalim tako|e ovako misle. Nemam rije~i kako da

se zahvalim rukovodiocima Ruhame, a i ostalom osoblju za sve ovo {to

~ine za svoje ~lanove. (24.11.1995.)

Zna~ajni Ruhamini donatori:

Equilibri, UNHCR, World programme food, MSF - Belgique i HolandNPA, UMCOR, WHO, UNPROFOR, IFOR, SFOR Turski bataljon, Nje-ma~ke i Ameri~ke brigade, UNICEF, DRC (Danski komitet), AICF, IRC,MEDICA, MDM, World Vision, PSF, BRIKE-MOSTOVI, Prremiere Ur-gence, ^ezvi, Mery-interne{nel, Cross Rouds-[vedski, Pax-Christi, Men-sen in Nood-Caritas Nederland, i dr.

RUHAMA

KU]NA NJEGA

RUHAMA

Ruhamini ljekari

Drrrrr.Sajma Lutvica, dr.Sajma Lutvica, dr.Sajma Lutvica, dr.Sajma Lutvica, dr.Sajma Lutvica, dr.Nejra L.Nejra L.Nejra L.Nejra L.Nejra Lati}, drati}, drati}, drati}, drati}, dr.Dèlal Imamovi},.Dèlal Imamovi},.Dèlal Imamovi},.Dèlal Imamovi},.Dèlal Imamovi},

drdrdrdrdr.Mensura Zlati},dr.Mensura Zlati},dr.Mensura Zlati},dr.Mensura Zlati},dr.Mensura Zlati},dr.Aida R.Aida R.Aida R.Aida R.Aida Rep~i}, drep~i}, drep~i}, drep~i}, drep~i}, dr.Edina Kapidì},.Edina Kapidì},.Edina Kapidì},.Edina Kapidì},.Edina Kapidì},drdrdrdrdr.Amira Zuki}, dr.Amira Zuki}, dr.Amira Zuki}, dr.Amira Zuki}, dr.Amira Zuki}, dr. Ashar Kazazi}, psiholog Suad Busu-. Ashar Kazazi}, psiholog Suad Busu-. Ashar Kazazi}, psiholog Suad Busu-. Ashar Kazazi}, psiholog Suad Busu-. Ashar Kazazi}, psiholog Suad Busu-

ladì}, drladì}, drladì}, drladì}, drladì}, dr. Alija Mo~evi}, dr. Alija Mo~evi}, dr. Alija Mo~evi}, dr. Alija Mo~evi}, dr. Alija Mo~evi}, dr. Merdija Uka, dr. Merdija Uka, dr. Merdija Uka, dr. Merdija Uka, dr. Merdija Uka, dr. Emira Gvozdeno-. Emira Gvozdeno-. Emira Gvozdeno-. Emira Gvozdeno-. Emira Gvozdeno-vi}-Gasal, drvi}-Gasal, drvi}-Gasal, drvi}-Gasal, drvi}-Gasal, dr. Rabija T. Rabija T. Rabija T. Rabija T. Rabija Trakrakrakrakrako i dro i dro i dro i dro i dr. Sena Omerhodì}.. Sena Omerhodì}.. Sena Omerhodì}.. Sena Omerhodì}.. Sena Omerhodì}. To su ljekarikoji su svoje slobodno vrijeme posvetili dobrovoljnom humanitarnom raduu Ruhami.

Svi Ruhamini ljekari radili su tokom rata, a rade i nakon {to je rat zavr{en,isklju~ivo iz humanih pobuda. Ovo jeste najbolji na~in za dokazivanje Hi-pokratove zakletve koju su polagali nakon studija medicine, ovo jeste naj-bolji na~in da se pomogne bli`njem, da se teorija i praksa spoje u jedno, saizvjesno dobrim rezultatom.

Dio tima ljekara. U drugom redu, s lijeva na desno: Omer Suba{i}, dr. Dèlal Imamovi}, dr. SajmaLutvica, dr. Merdija Uka i Hatidà Rudi}U prvom redu: dr. Mensura Zlati}, dr. Edina Pepi}-Kapidì}, dr. Emira Gvozdenovi}-Gasal i dr.Amira Zuki}.

RUHAMA

Primarijus dr. D`elal Imamovi}

Jedan od prvih sarad-nika Ruhame bio je i dr.D`elal Imamovi}, ina~edirektor nekad Regional-nog, a sada Kantonalnogzavoda za javno zdrav-stvo, ~ovjek koji je ~itavsvoj `ivot posvetio ljudi-ma bave}i se najhumani-jim pozivom ljekara.Me|utim, institucije siste-ma, ma koliko bile dobroorganizovane, ne mogu u PRESUDNA PSIHOLO[KA POMO]

svakom momentu i svakom ~ovjeku pruìti potrebnu pomo} i usluge. Zbogtoga je Ruhama i dobila na zna~aju, a njeni osniva~i su tim vi{e uspjeli, jersu okupili najkvalitetnije kadrove u stru~nom i humanitarnom smislu. Opo~ecima rada u ovoj organizaciji dr. Dèlal Imamovi} kaè:

- U ratu smo osjetili da ljudima treba dodatna pomo}. Bilo je to vrijemenesta{ica svega, a ponajvi{e hrane i lijekova. Mi smo na{u aktivnost usmje-rili na pruànje zdravstvene pomo}i. Cijenili smo da su neki ljudi pred ratstvorili odredjene zalihe lijekova, dok su drugi ostali bez njih. Krenuli smona teren da bi sagledali stanje, i tamo ustanovili da dosta ljudi nema s kimda se konsultuje o upotrebi lijekova. Oni koji su u medjuvremenu dobiliinostrane lijekove nisu znali njihovu namjenu, a ~esto i nisu odgovarali nji-hovoj bolesti. Obavljali smo preglede starih ljudi, utvrdjivali dijagnoze isagledavali rezerve ku}nih apoteka. Vi{ak lijekova smo dobijali i usmjera-vali ih onima kojima su bili potrebniji i kojima su odgovarali. Tako se krugpo~eo polahko zatvarati, a mi dobijati sve jasniju sliku stanja. U po~etku jerazmjena lijekova bila najva`nija. Kasnije smo uvidjeli da je i hrana bilavaàn faktor za stare i iznemogle, ~esto hroni~no bolesne osobe, pa seRuhama i time po~ela baviti. Moj utisak je da smo odigrali presudnu uloguu pruànju psiholo{ke pomo}i.

Naime, kako se radi o hroni~nim bolesnicima bilo je va`no da im, naljudski blizak na~in, objasnimo njihovo stanje, damo im nadu ili bar jasnusliku stanja. Tada su na scenu stupali na{i volonteri koji su ~estim posjeta-

RUHAMA

ma, razgovorima, naizgled malim uslugama, kao {to je dostava lijekova,hrane, uzimanje uzoraka krvi za analizu, stavljali do znanja tim ljudima danisu ostavljeni i zaboravljeni. Isto tako, mi nismo nijednog trenutka pomis-lili da pravimo paralelni sistem zdravstvenih institucija. Nastojali smo dabudemo dopuna dr`avnih zdravstvenih organizacija tamo gdje one, objek-tivno, nisu stizale uraditi ono {to je potrebno. Sva na{a saznanja ulazila suu kartone bolesnika pri zdravstvenim organizacijama i upotpunjavala anam-nezu.

[to se ti~e pacijenata, kako je bio rat, trebalo je ljude sviknuti i na to datrpe tegobe bolesti. Dobrim i bliskim kontaktom uspijevali smo posti}i vi-sok stupanj olak{anja njihovih tegoba, ponekad ~ak i izlje~enje, a naj~e{}esuzbijanje straha od bolesti. Naravno, najvi{e uspjeha imali smo kodljudi koji su vjernici, jer vjera u Boga daje najvi{i stepen motiviranostikod pacijenta. Isti motiv je vaàn i kod volontera. asne sestre, naprim-jer, narod veoma po{tuje jer pruàju pomo} u ime Boga, onoliko kolikomogu i ne traè}i nikakvu naknadu. Takvu motivaciju i mi nastojimorazviti kod na{ih volontera i mislim da je tu klju~ uspjeha Ruhame. Vo-lonter sa takvom motivacijom vi{e i bolje radi od onoga koji taj posaoradi za novac. Jo{ ako imamo u vidu brojnost volontera, onda i najsitnijeusluge, kad se saberu i uveù u sistem, u svom krajnjem efektu postajunemjerljive.

Posvetili smo dosta pa`nje edukaciji volontera, od kurseva prve pomo}ido odgojnog rada. Sa nama su bili, nimalo slu~ajno, hafiz Enes Begano-hafiz Enes Begano-hafiz Enes Begano-hafiz Enes Begano-hafiz Enes Begano-vi}vi}vi}vi}vi}, gospodin Omer Suba{i}Omer Suba{i}Omer Suba{i}Omer Suba{i}Omer Suba{i}, pa Omer ef. Kadri}Omer ef. Kadri}Omer ef. Kadri}Omer ef. Kadri}Omer ef. Kadri}, doktor NedàdNedàdNedàdNedàdNedàd[abi}[abi}[abi}[abi}[abi} i supruga dr. Kadrija [abi}Kadrija [abi}Kadrija [abi}Kadrija [abi}Kadrija [abi}. Kroz niz razli~itih predavanja nastoja-li smo mlade ljude pou~iti svemu {to bi im moglo biti korisno u kasnijimìvotnim situacijama, a u prvom redu u~iti ih humanosti i pomaganju dru-gima, starima i bolesnima.

Ovako govori dr. D`elal Imamovi}, rodjen u Sarajevu a ve} godinamaZeni~anin, ~ovjek pun topline za ljude oko sebe, za bli`nje kojima je pomo}potrebna, u toploj rije~i jednako kao u lijeku ili hrani.

RUHAMA

Dr. Merdija Uka

Doktorica MerdijaUka je rodjena Sarajka,svoj poziv ljekara obav-ljala je u Vitezu punih 12godina, sve dok 1993.godine nije protjerana isvoj ìvot i rad nastavi-la u Zenici. Mada i sa-ma u poloàju prognani-ka, nijednog trenutka senije osjetila izgublje-nom. Naprotiv, traìla je na~ina kako da svojim znanjem pomogne dru-gima. Radila je u Centru za socijalni rad tokom 1994.godine, u tokurata uspjela je zavr{iti specijalizaciju i, nakon prelaska na rad u [kolskidispanzer zeni~kog Doma zdravlja, povezuje se sa Ruhamom gdje jedanas jedan od aktivnijih ~lanova. U humanitarnom radu ima podr{kusvoje porodice, ali i okoline, jer:

- Raditi kao aktivista Ruhame danas je dio imidà. Kad to kaèm,mislim na to da ljudi sa uvaàvanjem govore o ovoj humanitarnoj orga-nizaciji, o njenom radu, a njeni ~lanovi i aktivisti imaju otvorena vratagdje god dodju. Moja ivotna elja je bila da radim sa djecom i omladi-nom, {to sam i uspjela, ali i rad sa starim osobama ima svoje draì iljepote. Tokom na{ih posjeta mi se zbliàvamo, vremenom pri~amo jed-ni drugima svoje probleme, nerijetko se i ispla~emo zajedno. Osim {tonastojimo pomo}i kao ljekari, mi, uglavnom, lije~imo samo}u. Stari lju-di najvi{e boluju od samo}e, ~ak i oni koji imaju bliè srodnike. Velikaje stvar kada staroj osobi ~estitate praznik, kada mu na rodjendan upu-tite lijepu rije~. Tako se stvara odnos prijateljstva, a ne lije~nik-paci-jent. Druènje produàva ìvot, poja~ava njihovu èlju da ìve, da sebore sa tegobama bolesti i ivotnim te{ko}ama . Svoj humanitarni radne mislim prekidati sve dok budem potrebna Ruhami i njenim ~lanovi-ma.

KAKO IZLIJE^ITI SAMO]U ?

RUHAMA

Dr. Nejra Lati}

Rodjena je 1962.godine u Zeni-ci, Gimnaziju zavr{ila u rodnom gra-du, Medicinski fakultet u Banjoj Lu-ci, a nuklearnu medicinu specijali-zirala u Ljubljani. Dr. Nejra Lati}je svoj rad ljekara i humaniste ve-zala za grad u kojem i danas ivi.

Za nju je priklju~ivanje Ruhamii volonterski rad sa pacijentimabilo ne{to {to se samo po sebi pod-razumijeva, jer je od po~etka ra-ta, na istoj osnovi, radila sa izbjeg-licama i prognanicima. To je biorad koji bi se, u mnogo ~emu,mogao poistovijetiti sa radomljekara op}e prakse. Ona je, sa svo-jim kolegama, imala zadatak daobi|e nepokretne, te{ko pokretne,oboljele od karcinoma, dijabetesa,pregleda ih, napi{e terapiju, a popotrebi smjesti u bolnicu i preporu~i obilaske medicinske sestre.

Iako je takav rad bio mukotrpan i iscrpljuju}i, s obzirom na nedosta-tak hrane, grijanja, struje, vode, prijevoznih sredstava, a posebno {tosu bili u pitanju ljudi koji zbog poznih godina nisu imali veliku {ansu dapre`ive, on je za nju,li~no, imao svoju svrhu:

- Mnogo je zna~ilo ako sam im u toj situaciji mogla re}i koju lijepurije~ i na}i neki lijek koji im je potreban.

Dr.Lati} je “pokrivala” centar grada, dio Jalije, Moku{nice, [tros-majerovu ulicu. Kako je kao ljekar op}e prakse radila u ambulanti Od-mut i Moku{nice, veliki broj pacijenata je ve} poznavala iz tih ambulan-ti, pa je tako medicinska pomo} za pacijente Ruhame bio nekakva vrstaprodu`enog rada.

Humanitarni anga`man dr. Lati} je u posljednje vrijeme ne{to ma-njeg obima, jer je, u me|uvremenu, u Ljubljani specijalizirala nuklear-nu medicinu, pa joj anga`man u Kantonalnoj bolnici oduzima puno vre-

LIJEPA RIJE^

RUHAMA

mena. Ipak, u tako zgusnutom vre-menu, za sve pacijente Ruhame, uko-liko je njihova bolest vezana za obo-ljenja {titne lijezde, ima mjesta. Dr.Nejra je tu da pomogne kao i ranije.

Dr. Alija Mo~evi}

Kada se razgovara sa dr. AlijomMo~evi}em sti~e se utisak kao dase razgovara sa ~lanom sopstveneporodice, sa bratom kojem bi semoglo povjeriti ne samo lije~enje ve}i intimne tajne i te{ko}e. Iz ovogmladog ljekara zra~i optimizam ivjera da se svaka te{ko}a moèprebroditi i to lak{e zajedni~ki . Onikoji zami{ljaju da imaju porodi~nogljekara, vjerovatno imaju takvu sli-ku o njemu. Do po~etka agresijeAlija je sa porodicom ìvio u rodnom âjni~u, gdje je ve} stekao imid`narodnog doktora. Uz velike te{ko}e uspijeva ispod ~etni~ke vlasti izbje}i uMakedoniju, gdje je ostao do juna 1995.godine kada se vratio u Zenicu.Iskustva iz izbjegli~kog ivota nisu u njemu ubila optimizam, naprotiv, raz-vila su elju da svojim sunarodnicima pomaè i kroz humanitarni rad:

- U Ruhami sam od polovine 1995.godine, nakon {to sam se vratio izprognani{tva u Makedoniji. Bila je to velika akcija povratka u Bosnu i Her-cegovinu, i to u vrijeme kada je rat jo{ trajao. Tada se vratila velika grupaod oko 700 Bo{njaka u jednom konvoju. Ubrzo sam se zaposlio u Domuzdravlja, a u medjuvremenu sam na{ao vremena da radim i za Ruhamu.Iskustva u humanitarnom radu stekao sam jo{ u Makedoniji. Tamo sampokrenuo organizovanu zdravstvenu za{titu prognanika, koja je do tadabila prepu{tena stihiji. Tamo{nje vlasti nisu se dobro snalazile u radu saizbjeglicama. Uz pomo} Crvenog kri`a uspio sam otvoriti ambulante u ko-lektivnim smje{tajima i povremeno sam ih obilazio tokom godinu i po da-na. Radio sam volonterski, bez ikakve naknade. Kada su “Ljekari bez gra-nica” to preuzeli na sebe prestao sam raditi,jer, kao izbjeglica u Makedoni-

LJEKAR ZA DU[U

RUHAMA

ji, nisam mogao biti profesionalno anga`ovan.[to se ti~e rada u Ruhami, anga`ovao sam se upravo zato jer sam znao

kakvo je stanje sa izbjeglicama, a i domicilno stanovni{tvo u to vrijeme nijebilo u povoljnijem poloàju. Na nagovor Amire Zuki} po~eo sam raditi zapodru~je Crkvica. Primijetio sam da tim ljudima nije potreban samo medi-cinski nadzor. On je bio samo jedan dio ukupne brige o tim nesretnim lju-dima. esto dodjemo kao ljekari, a naidjemo na niz drugih problema kojetreba rje{avati na drugi na~in. Ponekad to djeluje deprimiraju}e, ali radiosam koliko sam mogao i koliko su na{e mogu}nosti dozvoljavale. Sad imamnogo vi{e vremena i mogu}nosti da obi|em te ljude koji su, uglavnom,nepokretni i pod stalnim nadzorom medicinskih ustanova. Ali, njima mno-go zna~i svaka na{a posjeta, razgovor koji im daje do znanja da nisu sami.êsto je slu~aj da smo mi jedini posjetioci u stanovima ovih ljudi, bez obzi-ra {to u blizini imaju bliù ili dalju rodbinu. Porodi~ni odnosi su pore-me}eni, te veze vi{e nisu jake kao ranije. Djeca zaboravljaju roditelje, pa jeusamljenost najteà bolest od koje ti ljudi boluju. To je najve}i problem, uzsocijalni, koji ih zaista optere}uje ali koji se bar nekako rje{ava.

Kad je Ruhama ocijenila da moè pro{iriti svoj rad i na seosko podru~je,prijavio sam se i za taj rad, jer sam imao iskustva u obilascima ve}eg brojaljudi na jednom podru~ju i u kra}em periodu.Tokom takvih akcija obi~no secijelo selo iskupi. Svi dodju da se poàle na ne{to, da zatraè savjet ili lijek.Davali smo im ono {to smo tada imali, savjetovali ih. Moram re}i da je u seluduh kolektiviteta ostao sa~uvan. Oni znaju kako ivi svaki mje{tanin. Ne moèse desiti da neko bude bolestan, a da to ostali ne znaju i priteknu u pomo}.Tamo ne moè neko ostati gladan a da ne pomognu oni {to imaju. U gradu jemnogo teà situacija. ovjek danima boluje ili umre a da niko ne zna za to. Tusu medjuljudske veze pokidane. Ruhama upravo nastoji nadomjestiti ovaj dioljudske i rodbinske topline.

Milo{ Vida~ak:

Po{tovana gospodo, koji radite u Ruhami, o va{em pristojnom pona{anju i

najljep{oj usluzi mo`emo re}i sve u superlativu, a naro~ito mi se svi|a va{ postupak

{to ne razlikujete nacionalnu pripadnost, {to je za na{u jedinu BiH najbolje i

volio bi da ne postoji nijedna vjerska organizacija, jer nas je puno busanje u vjersku

pripadnost i dovelo na ovaj stepen u kome se nalazimo.

RUHAMA

Ashar Kazazi}, stomatolog

Ratne traume ne zaobilaze ni-koga, bez obzira na socijalno sta-nje, nivo obrazovanja, profesijukojom se bavi. Kada je po~eo ratdr. Ashar Kazazi} na{ao se u si-tuaciji da se pita kako mo`e pomo}isvom narodu i svojoj napadnutojzemlji. U to vrijeme dr. Ashar jeimao privatnu ordinaciju i ne{to za-liha lijekova. Svoje usluge je ponu-dio Crvenom kri`u onog trenutkakada su u Zenicu po~ele pristizatiprve izbjeglice i prognanici sa pod-

ru~ja zahva}enih ratnim djelovanjima. Kao i ve}ina ljudi, nerado se sje}atog perioda i radije pri~a o svom radu koji je vezan sa Ruhamom.

- Ovo je posao koji najbolje znam raditi i od kojeg ivim. Me|utim, mis-lim da nije sve u pla}enim uslugama. Najsretniji sam kad vidim da samnekome pomogao, kad znam da mu je moja usluga vrijedna i vi{e nego se tomoè nov~ano izraziti. Krajem 1993.godine oti{ao sam u Ruhamu, po nji-hovom oglasu, i ponudio svoje usluge u ordinaciji, ili da ih pruàm pos-je}uju}i pacijente u njihovim ku}ama i stanovima. S obzirom da se radi ostarim osobama, to su, uglavnom, usluge va|enja zuba ili lijepljenja prote-za. Ovaj dio posla oko proteza obavlja Merima Ali}, proteti~ar, i mislim dasu na{i pacijenti zadovoljni na{im radom. Ovakav rad ne oduzima mnogovremena, ne umanjuje zaradu a ~ovjek se lijepo osje}a kada moè pomo}i.To je rad u Ruhami. Mislim da }u i dalje ovako raditi i za korisnike Ruhami-ne pomo}i i za njene volontere.

Ismet Bu`o:

Drago mi je {to sam namirio godine da se upi{em u Ruhamu. Veo-

ma sam zadovoljan sa ovom organizacijom. Osoblje Ruhame je veoma

korektno i uslu`no i nema rije~i da im se zahvalim.

RUHAMA

Dr. Edina Pepi} - Kapid`i}

-U septembru 1993.godine prik-lju~ila sam se se Ruhami. Bilo je toono te{ko vrijeme straha, neizvjesnos-ti, borbe za opstanak, ali i elje da seto {to br`e prebrodi. Osje}ali smopotrebu da pomognemo i doprinese-mo na{oj borbi, svako na svoj na~in,onako kako smo najbolje mogli i zna-li. Prihvatila sam se posla oko starih ibolesnih kojima je pomo} bila neop-hodna, a na koje su tada svi zaboravi-li. U posjete smo i{li pje{ice i po ne-koliko kilometara, onda se pje{ice pe-njali stubi{tima bez osvjetljenja do dvadesetog sprata .Pred vratima smo ~ekalii po pola sata da stara osoba smogne snage i dodje da ih otvori.

Nijednog momenta nije mi bilo te{ko raditi, jer sam znala koliko njimazna~i kad ih neko obidje, porazgovara sa njima... Njihov pogled zahvalnostii povjerenja je ne{to {to ~ovjeka potpuno ispunjava i neizmjerno ga obo-ga}uje. I sami smo ponosni {to smo doprinijeli da stari ne budu zaboravlje-ni, bolesni, ostavljeni. Zbog svega toga uvijek }u se sje}ati i lijepih i tu`nihtrenutaka iz perioda rada u Ruhami.

Dr. Sajma Lutvica

Raditi u Ruhami, od samog os-nivanja pa do dana{njih dana, nijebilo samo obilaziti bolesne i izne-mogle starce, stvoriti odnos premanjima kao prema pacijentima. Dr.Sajma Lutvica je jedna od onih kojisu tom prilikom stvarali i prijatelj-ske veze, posebno sa prognanimosobama u kolektivnim centrima.Zato je za nju rad u Ruhami ne{to{to oboga}uje i raduje du{u, gleda-no s ljudskog aspekta, a gledano sa

RUHAMA

onog stru~nog predstavlja pozitivno iskustvo, jer je do tada imala prilikuda lije~i samo radno aktivno stanovni{tvo.

- Prve obilaske pacijenata imala sam sa jednim francuskim ljekarom.Jedan od te`ih slu~ajeva bio je bra~ni par Cakovi}, bili su jako bolesni,iznemogli i kahekti~ni, a uz pomo} Ruhame u lijekovima, infuzijama i hra-ni bili su izlije~eni.

To je bila moja satisfakcija za napore da ih spasimo. Ina~e, u Ruhamisam do`ivjela i mnoge lijepe trenutke. Posebno je bila interesantna staricaiz Jajca Munira Malko~, koja je jednom prilikom rekla kako bi najradije daspavam kod nje. Ona je ne{to kasnije oti{la dalje u Holandiju i poslala mirazglednicu dirljivog sadr`aja:

"Draga na{a doktorice Sajma,

U svim na{im najljep{im uspomenama koje smo poni-

jeli iz Zenice Vi zauzimate po~asno mjesto. Mada jo{

nije otpo~elo ono pravo lije~enje, {to je glavni razlog na-

{eg dolaska ovamo, ipak se pribli`avamo tom cilju. Ov-

da{nji doktori ne}e da rade ni{ta dok sve ne ispitaju sami

na svojim aparatima i po svojim metodama. Ipak, oni

nisu ni{ta pametniji od na{ih doktora. Naprotiv, oni bi

od Vas mogli mnogo toga nau~iti. Ali oni rade u iz-

vanrednim uslovima i po najsavremenijoj tehnologiji.

Vi ostajete i dalje na{ doktor br. 1. Uz ove lale (na

razglednici) {aljem Vama i svi uku}anima srda~ane

pozdrave i selame".

RUHAMA

Medicinske sestre RUHAME

Admira Selimovi}, Azra ôlak, Jasminka Lazamovi}, [efikaAdmira Selimovi}, Azra ôlak, Jasminka Lazamovi}, [efikaAdmira Selimovi}, Azra ôlak, Jasminka Lazamovi}, [efikaAdmira Selimovi}, Azra ôlak, Jasminka Lazamovi}, [efikaAdmira Selimovi}, Azra ôlak, Jasminka Lazamovi}, [efikaVVVVValenti}, Azra Skalenti}, Azra Skalenti}, Azra Skalenti}, Azra Skalenti}, Azra Skopal, Mirha Seferopal, Mirha Seferopal, Mirha Seferopal, Mirha Seferopal, Mirha Seferovi}, Nada Merharovi}, Nada Merharovi}, Nada Merharovi}, Nada Merharovi}, Nada Merhar, Nermina, Nermina, Nermina, Nermina, NerminaZeki}, Sanela Rami}, Enesa TZeki}, Sanela Rami}, Enesa TZeki}, Sanela Rami}, Enesa TZeki}, Sanela Rami}, Enesa TZeki}, Sanela Rami}, Enesa Trnovac, Ha{a Ja{arevi} i Nihadarnovac, Ha{a Ja{arevi} i Nihadarnovac, Ha{a Ja{arevi} i Nihadarnovac, Ha{a Ja{arevi} i Nihadarnovac, Ha{a Ja{arevi} i NihadaHadì}.Hadì}.Hadì}.Hadì}.Hadì}.

Imena medicinskih sestara Ruhame zna~e mnogo vi{e od obi~nih ime-na ljudi sa kojima se susre}emo svakodnevno. One su zaista sestre sva-kom bolesniku, k}erke i unuke svakome starcu kojeg posjete. Osim to-ga, one su glavni oslonac ljekarima sa kojima idu u vizite, a ~esto i sa-mostalno obavljaju usluge. Naredne strane knjige posve}ene su njima injihovim iskustvima i uspomenama iz rada u Ruhami.

S lijeva na desno stoje: Enisa Herceg, socijalni radnik, Mirha Seferovi}, stomatolog, i Hatid`aRudi}Sjede: Azra olak, Sanela Rami}, Nada Merhar, Nermina Zeki}, Admira Selimovi} i [efikaValenti}, medicinske sestre

RUHAMA

Sanela Rami}, medicinska sestra

Student druge godine Pravnogfakulteta, sa diplomom medicinskesestre, istinski je aktivista koji uzredovan studij nadje vremena i zahumanitarni rad. Njeno iskustvo uradu, koje je stekla rade}i nadje~ijem odjelu Kantonalne bolni-ce, sada joj dobro dodje u radu i sastarim osobama. U Ruhamu je uk-lju~ena od po~etka i jedan je od nje-nih sigurnih stubova na kojima onapo~iva.

- Ruhama se, sa svojim korisnimprogramima u~enja i pomaganja, pojavila u vrijeme rata kad omladina nijeimala ~ime da se bavi, mnogi ni u {kolu nisu i{li. Uklju~ila sam se zajedno sasestrom u humanitarni rad i od tada sam u Ruhaminoj porodici. Krenulismo od svoga kom{iluka gdje su na{a saznanja bila najbolja, a vremenom sekrug onih kojima poma`emo pro{irivao. U medjuvremenu sam zavr{ila me-dicinsku {kolu, po~ela raditi, i svoje znanje, uz starije medicinske sestre,primjenjivati na terenu. Sa ljekarom obilazim pacijente i svakim danomupoznajem nove, a sa mnogima sam se i zbli`ila, postali su mi dragi.

Moram izdvojiti Sabriju Had`i}, na{u {ti}enicu kojoj je oduzeta lijevastrana tijela i koju ~esto posje}ujem. Znam da joj je moje dru{tvo potrebnokoliko i pomo} koju joj pru`am. Posebno je posje}ujem prije svakog ispita nafakultetu. Tu je i Munira Malko~ iz Jajca, prognanica koja ivi u nepodno{lji-vim uslovima. Smje{tena je u baraci. Kako zaboraviti Senku Tali} koja je, isama bole{ljiva, odlu~ila da se preseli i stanuje kod brata kojem je pomo} dru-goga neophodna. Bolest je odnijela Senku u smrt pa je njen brat Enver ponovosam. Sve su to sudbine koje su svaka pri~a za sebe.

Ima ljudi koji se ~ude i pitaju za{to ovo radim uz sve obaveze koje imamna fakultetu. Ako se prije ovoga moglo govoriti o nizu razloga, sada ima jo{jedan-osje}ala bih se da sam izdala ove ljude sada kad ih bolje poznajem ikada vidim da im je moja pomo} dragocjena. Zato moram, i elim, da od-vojim dio slobodnog vremena i da ga potro{im sa ovim dragim starim ljudi-

RUHAMA

ma, a ako im zaista i pomognem-onda sam i sretna.

Admira Selimovi}, medicinski laborant

doba bude prijatnije. Mislim da mi u Ruhami upravo to posti`emo, i tokolektivnim radom, koji }e ubudu}e biti jo{ kvalitetniji. Moja je elja dasvakom na{em {ti}eniku pomognem koliko mogu.

Te{ko je svo ovo vrijeme saèti u nekoliko re~enica, sve ono {to samdoìvjela rade}i kao aktivista izre}i, a da se ne{to ne zaboravi. Moj radod po~etka se zasnivao na mnogim susretima sa na{im sugradjanima, saprognanicima i ranjenicima, i sve je to ostavljalo traga na meni i momdaljem anga`manu. Najteè je bilo u vrijeme kad su ljudi u redovima~ekali hranu a na{i {ti}enici, uz to i gladni, ìvjeli od danas do sutra.Plakali su kad smo ih posje}ivali, kad smo im donosili hranu i lijekove.Mnogi od njih su umrli a bili su nam bliski. Sad kad je rat iza nas, dalekoje lak{e obavljati na{ posao. Osim toga, Ruhama je stekla ugled, danasnam vjeruju, znaju da ih ne}emo napustiti dokle god im je potrebnana{a pomo}. To je ono {to i nas ohrabruje.

Smatram da su Rudi}i na~inili pravu stvar formiranjem Ruhame. Sta-rima su obezbijedili pomo} a nama, aktivistima, omogu}ili da radimoono {to volimo, {to osje}amo u srcima kao potrebu, potrebu koja i nassutra ~eka. Zato ja Ruhamu vidim u budu}nosti kao jednu veliku poro-dicu sa dosta {ti}enika ali i volontera koji se sa njima dru`e, porodicu ukojoj mladji dolaze i poma`u one koji stare.

-Humanitarnoj organizaciji Ru-hama priklju~ila sam se odmah ponjenom osnivanju. Jo{ uvijek se saprijatno{}u sje}am mog prvog sus-reta sa bra~nim parom Rudi}. Ka-da me je gospodja Hatidà upitalaza osnovni razlog mog anga`ma-na, jednostavno sam odgovorilaono {to sam u tom trenutku i os-je}ala: jednoga dana svi }emo os-tariti. Starost i bolest su ono od~ega ne moèmo pobje}i, ali ihmoèmo olak{ati, u~initi da i to

RUHAMA

[efika Valenti},medicinska sestra

znala kako. Zbog toga sam se upisala u medicinsku {kolu da bih, akoponovo zatreba, mogla da mu pomognem. Tako sam, zahvaljuju}i momocu, zavoljela svoj poziv i pomaganje starim i bolesnim ljudima. Kadasam u toku rata ~ula da su Rudi}i osnovali organizaciju za humanitarnupomo} starim ljudima koja uklju~uje medicinski program, odmah samim se priklju~ila i po~ela sa njima raditi. Taj rad, ali i dru`enje, traje idanas, jer je Ruhama kao velika porodica u kojoj se svi dobro sla`emo.

- Prisje}a se [efika i svojih pacijenata kojima odlazi, ili je odlazila uposjete. U dragoj uspomeni ostali su joj bra~ni par hadì Mujo Husako-vi} i njegova rahmetli supruga Mulija. Smrt ih je razdvojila pa danas[efika ~estim posjetama i razgovorima sa Mujom poku{ava ublaìti nje-gov bol za suprugom, samo}u i prazninu nadopuniti prijateljskom ri-je~ju. To je zada}a i èlja aktivista Ruhame.

Rodjena je u Zenici 28.aprila1954.godine u Zenici, gdje jezavr{ila Medicinsku {kolu i ve} vi{eod 20 godina radi u Kantonalnojbolnici. O svom humanitarnom ra-du i radu zdravstvenog radnikagovori kao o ne~emu {to je svojekorijene imalo jo{ u djetinjstvu:

- Kada mi je bilo sedam godinaotac mi se razbolio i dugo vreme-na je proveo u bolnici. Sje}am seda mi ga je bilo jako `ao, da samhtjela da mu pomognem, a nisam

RUHAMA

Nada Merhar, njegovateljica

Medju aktivistima Ruhame naj-vi{e je mladih ljudi koji svojom mla-do{}u i entuzijazmom, dopunjenimrado{}u ìvljenja, pomaù starimosobama. Kada naidjete na nekogapoput nade Merhar, prvo ste izne-nadjeni, a potom ohrabreni njenimradom i stavom spram ìvota. I sa-ma u penziji, sa prvim korakom usedmoj deceniji ivota, ona svo svo-je slobodno vrijeme posve}uje oni-ma koji ne mogu sami, ~ije su fi-zi~ke, a nerijetko i duhovne snageistro{ene. U tandemu sa medicinskom sestrom Jasminkom Lazamovi}, onau domove ljudi unosi radost i energiju, koje ima vi{e nego mnogi mladiljudi.

- Slobodno napi{ite da sam rodjena 1936.godine, prvoga juna. Imalasam ispunjen `ivotni i radni vijek ali sam sada sama. Sin ima stan, unucirastu pa imam dosta slobodnog vremena. Kad ne bih ni{ta radila, bila bihbolesna. Zato sam se odlu~ila za rad u Ruhami. Ovaj posao radim samozbog ljubavi prema ljudima. @elja mi je da me Bog uzme u cipelama, a dotada da budem korisna.

Nada se prisje}a svojih prvih koraka u humanitarnom radu, prisje}a se[emse kojoj je posvetila dosta vremena, Vilme koja je djevoja~kim glasompjevala dok joj je Nada pospremala stan:

- Vilma je bila divna osoba.Znate, ~ovjek bude i ode, a ostane ljepotauspomena. Postane se vremenom blizak sa {ti}enikom. Vilma je voljela dapri~a o svom [abanu, o divnom braku koji je imala. Kad je o tome pri~ala,bio je to do`ivljaj. A svaku od nas iz Ruhame nazivala je k}erkom. Zato jegubitak svakog {ti}enika te`ak.

Nada Merhar je do mirovine radila sasvim druge poslove, nevezane zamedicinsku pomo} i njegu bolesnika, ali se potpuno predala ovom radu iobavlja ga na razini profesionalca. Ima svoj vlastiti raspored obilaska {ti}eni-ka. Ponekad za jedan dan obidje i desetak starica, a ponekad samo jednoj

RUHAMA

posveti cijeli dan. Svako je slu~aj za sebe, pa Nada tako i pristupa ovomhumanom poslu, {ti}enike smatra familijom, a nastoji animirati i druge dase uklju~e u Ruhamine programe.

Nermina Zeki}, medicinska sestra

Kao i druge medicinske sestreobavlja uobi~ajene poslove medi-cinske njege, daje lijekove, previjarane... svojim rukama u rukamaRuhame unosi zrake svjetlosti u do-move svojih {ti}enika. Svaki susretsa starim ljudima pri~a je za sebe,iz svake od njih mo`e se izvu}i pou-ka, jer svako }e jednom biti star ibi}e mu potrebne ne~ije ruke.

- U susretima sa starim ljudimanau~ila sam kako savladati te{kubolest a sa~uvati psihi~ko zdravlje.Jedna od na{ih pacijentkinja, 83-godi{nja Rabija Begagi}, oboljela od kar-cinoma ima obi~aj re}i: "Sabur, sine, poma`e i kada nema lijeka. HvalaAllahu d`.{. {to mi je dao ovu bolest jer ima i gora."

A ja sam dotad mislila da nema gore bolesti od te. Tako ulaze}i u njihoveku}e, unijev{i sebe i dio svog ivota, primam mudrosti koje i nama mla|imapoma`u da shvatimo vrijednost ivota.

Zekira Begagi}, An|a Drlji} i Vidosava Juri{i}:

Ovo je jedna i jedina najbolja humanitarna organizacija koja pru`a

pomo†, bilo u hrani, lijekovima i ostalom. Da im dragi Allah da sve

najbolje, i njima i njihovim saradnicima.

RUHAMA

Suad Busulad`i}, psiholog

- Starost, kao i sva ostala ivot-na doba, moè biti lijepa ako seprihvati kao realitet i ako se uskla-de èlje i mogu}nosti. U ratu kojinas je zadesio nije nikome bilo dob-ro, kako starosti tako i mladosti. Isada je starim ljudima te{ko zboglo{e ekonomske situacije, kada jenjihov ìvot sveden na egzistenci-jalni minimum. Zbog toga i nastu-paju problemi na psihi~kom planu,posebno na planu li~nosti gdje jepove}an broj neuroza i psihoza.

Starosna dob ljudi sada je po-maknuta navi{e, pa se smatra dastarost po~inje od 70 godina. Kako ive i biti{u ljudi u starosti, kakvi su improblemi, kako ih rje{avaju zavisi od mnogo ~inilaca, a najvi{e od ukupnepsihi~ke konstitucije.

Rade}i u Ruhami susre}em se svakodnevno sa psihi~kim statusom sta-rih ljudi. Mnogi svoje probleme rje{avaju adekvatno, mnogi od njih su ihtako rje{avali kada su bili i mladji, dok su drugi to neadekvatno rje{avali i umladosti kao i u starosti. Mnogi su bili i ostali neurotski struktuirane li~nosti,koje na neadekvatan na~in rje{avaju svakodnevne ivotne probleme.

Osnovno {to se zamje}uje kod starih ljudi je da vole da budu saslu{anikada pri~aju. Kada se izjadaju bude im lak{e, {to je i normalna reakcija.Neki na `ivotne stresove reaguju na na~in koji izaziva divljenje.I odnosprema bolesti i njenom savladavanju u dobroj mjeri zavisi od voljno moti-vacionih mehanizama. Jedan starac od 80 godina je na vol{eban na~in pro-hodao poslije te{ke povrede kuka, jer je snagom volje svakodnevno tokomgodinu dana i{ao na terapijske vje`be rade}i ih i ku}i da bi prohodao. Iuspio je u tome. Drugi, opet, kada zapadnu u psihi~ke krize jednostavno se“puste” ne pokazuju}i ni najmanje volje da promijene to svoje stanje.

Ve}i broj ljudi koje obilazim su neurotski struktuirane osobe. Kod nekihje neuroza kongenitalno, a kod drugih situaciono uvjetovana. Izvjestan brojje depresivno struktuiranih, gdje psihoterapija, kao i medikamentozna te-

RUHAMA

rapija, nemaju velikog uspjeha. Oni ponekada pomi{ljaju i na najgore. Od-redjen broj ispitanika je i paranoidno struktuiran. Oni su uvijek bili sum-nji~avi misle}i da neko ima ne{to protiv njih. Kod takvih psihoterapija ne-ma nekih ve}ih izgleda na uspjeh. Neki od njih su i umi{ljeni bolesnici kojistalno pri~aju o bolesti i lijekovima koje upotrebljavaju. Nekada te pri~eimaju i objektivnu podlogu, ali i u istoj bolesti ljudi reaguju na razli~itena~ine {to je ovisno o ukupnom psihi~kom profilu. Neki su impulsivni ipreosjetljivo reaguju na zbivanja oko sebe. Neki su, opet, u konfliktnimsituacijama, zbog ~ega su u sukobu i sa sobom i {irom dru{tvenom okoli-nom. Ima ih koji realno i adekvatno sagledavaju svoje stanje i adekvatno sepona{aju. Neki, opet, imaju prisilne radnje. Jedna pacijentica stalno kriviogledalo za svoju sudbinu. Kada joj se ka`e da }emo razbiti ogledalo, onaka`e:”Kako }u ja bez ogledala?”

-Neki su i zaboravni zbog arterioskleroti~nih promjena. Jednoj pacijen-tici sam zakazao razgovor u ordinaciji. Nisam bio u njoj kada me je traìla.Sreli smo se na hodniku. Pitala me je:”Gdje je onaj gospodin kojega jatraìm?”, a traì mene. Jedan osamdesetogodi{njak je na moj poziv do{aona kahvu. Pitam ga, za{to ne produì voza~ku dozvolu. Odgovara:”Djecami kaù, {to }e ti, babo, voza~ka dozvola kada ti je auto staro dvadeset~etiri godine?” O svojim godinama nije govorio.

Skoro svi se obraduju mom dolasku. Ve}inu njih, koliko je to u mogu}nosti,poma`u djeca. Mnogi od njih zavise od pomo}i Ruhame i puni su hvale zapomo} koju su dobivali, pa i sada, kada je ona zbog objektivnih razloga manja.

Neki od njih nadju i novi smisao ivljenja u novom braku gdje iste osobene mo`ete prepoznati u odnosu na prije. Sada ne pri~aju o bolestima. No-voudate ene i sa 65 godina daju nove frizure i imid`.

Ve}ina njih voli dru`enja i smeta im {to ih mnogi prije vremena prog-la{avaju za stare, iako oni, ne samo subjektivno-mislim na njihov stav negoi objektivno, mogu jo{ biti od koristi dru{tvu u kojem ive. Poznato je da sumnogi veliki ljudi svoja najve}a ivotna djela postizali u poznim godinama`ivljenja, posebno u umjetnosti.

Kod manjeg broja ispitanika jo{ uvijek je prisutan generacijski sukob,{to ukazuje da su te osobe u psihi~kom statusu jo{ uvijek o~uvane. Nekiimaju svoje poimanje pravde. Neki su jo{ uvijek radno aktivni prema preos-talim radnim sposobnostima (~uvaju unuke, a neki rade u manjem obimuposlove koje su radili za vrijeme radnog vijeka).

RUHAMA

Omer Suba{i}

ovjek koji je od prvog dana sabra~nim parom Rudi} u~estvovao uformiranju Ruhame, njenoj organi-zaciji i ustrojstvu, i danas je aktivan~lan i ~esto mijenja direktora u nje-govoj odsutnosti. Rado pri~a oprvim danima, o tome kako su unajte`im trenucima u Bosni i Her-cegovini formirali lokalnu huma-nitarnu organizaciju nevladinogtipa. Danas se najvi{e bavi eduka-cijom volontera ali i drugih gra|a-na Zenice, i to u oblasti za{tite odneeksplodiranih ubojnih sredstava i za{tite i sklanjanja ljudi i materijal-nih dobara.

Moja profesija je, ina~e, vezana za rad sa stanovni{tvom u oblasticivilne za{tite, tako da sam i prije rata dosta dobro znao stanje na tere-nu kada je u pitanju humanitarno zbrinjavanje. Sve humanitarne orga-nizacije, od UNHCR-a do Caritasa, po~etkom rata obra}ale su se [ta-bu civilne za{tite kako bi svoju pomo} usmjerile na prava mjesta. Kadaje Salem Rudi} do{ao sa idejom da se formira specijalizovana humani-tarna organizaciuja za pomo} starim ljudima, lokalnog tipa, ideja mi sedopala i po{li smo u akciju. Tada smo radili dosta na edukaciji djece uoblasti u~enja stranih jezika, prve pomo}i i sli~no, a uz to smo obez-bjedjivali hranu za stare ljude.

Na{ najve}i problem od po~etka do sada je u skladi{nom prostoru,kojega nemamo dovoljno kao ni kancelarijskog prostora. Na{a aktivnosti zna~aj je odavno nadrasla ovo ~ime raspolaèmo. Mi smo oti{li dostadaleko od po~etaka u Blatu{i, ali je to jo{ uvijek malo. Kad bi nam vlastidodijelile adekvatan prostor, onda bi se tek vidjelo {ta i koliko moèmouraditi. Ja sam zaduèn da radim na podru~ju Kaknja i tamo ve} imamodosta na{ih korisnika, za koje rade dva ljekara i dvije sestre uz pomo} vo-lontera. Moèmo, dakle, i da se {irimo, samo nam trebaju uvjeti.

Ono {to u svemu najte`e pada jeste da u na{em gradu ima mnogostarih, nepokretnih, bolesnih, ljudi koji su sami, ostavljeni bez i~ije bri-

RUHAMA

ge. êsto i ne znamo za njih i njihovo stanje. Zato je nu`no postojanjeovakve organizacije kakva je Ruhama, koja bi nadomjestila ono {todru{tvo ne stiè i ne moè da uradi za njih .Mi moèmo obezbijeditipomo}, ali je pitanje gdje je lagerovati i kako je dalje distribuirati kadnemamo adekvatan prostor za rad. Zato se divim na{im volonterimakoji u ovakvim uvjetima, pored pruànja pomo}i starim osobama, stiùda pohadjaju na{e kurseve iz niza oblasti kao {to je stomatologija, za{titaod zaraznih bolesti, mjerenje krvnog tlaka, odbrana i za{tita,psihologi-ja i higijena. Oni su ovdje dosta angaòvani. Osim {to im poku{avamodati znanja iz raznih oblasti,odgojno djelovati, mi ih u~imo i kulturirada a to je zna~ajno sa op}edru{tvenog aspekta.

Had`i Husein ^ajo

Humanitarna organizacija,makar bila i nevladina, nu`no seformira prema zakonskim uzusi-ma dràve u kojoj djeluje. Tako jebilo i sa Ruhamom. Ma koliko Ru-di}i bili ljudi od akcije, {irokog ob-razovanja i znanja u mnogim ob-lastima, za ovaj posao angaòvalisu iskusnog pravnika hadì Husei-na âju. Mada u penziji, ovaj is-kusni pravnik pomogao je mnogopri registraciji Ruhame kod nad-le`nih dràvnih organa, u izradiop}ih akata, a posebno pri izradi Kodeksa rada. On danas prati sve prom-jene u zakonodavstvu vezane za oblast humanitarnog rada, s njima us-kladjuje Ruhaminu pravnu regulativu i dalje pravce djelovanja. Dostatoga radjeno je i na uticaju pri izradi Zakona o nevladinim humanitar-nim organizacijama na nivou Federacije, jer u Ruhami dobro znaju {taih to u zakonskoj regulativi ko~i, ili sa ~ime nisu zadovoljni:

- Sav svoj radni vijek usmjerio sam na za{titu zakonitosti i prava lju-di. Zastupam Ruhamu jer mislim da je to organizacija koju ~ovjek mo`ei treba da zastupa sa ponosom, organizacija koja radi na dobrobiti svihljudi, a ne na dobrobiti pojedinca koja bi se kosila sa moralom i zako-

RUHAMA

Po{tovana Ekselencijo!Po{tovana Ekselencijo!Po{tovana Ekselencijo!Po{tovana Ekselencijo!Po{tovana Ekselencijo! Zenica, 1.11.1996.god.Kao prvo elimo da izrazim veliko zadovoljstvo s Va{e strane koje nam

pruàte sa Va{om pomo}i, da preìvimo ovu te{ku situaciju. Mi penzione-ri vjerujem da ve}ina preìvljava kao i ja, bez ikakve pomo}i sa druge stra-ne, sem penzije, koja nije dovoljna za najosnovnije potrebe. Da Vam pi{emda sam u penziju oti{la sa vi{e diagnoza, a pogotovo moje noge, prije 20godina primala sam injekcije u koljena, te{ko hodam. Jo{ i to imam ~ir naèludcu, jaku kiselinu, prema tome moram ~esto da jedem i vi{e. Zato Vamovim putem èlim zahvaliti na va{oj pomo}i koja mi je neophodna, ~ak {tavi{e i preko potrebna, jer sam ovisna. Od sveg srca Vam neizmjerna hvalauz veliki Blagoslov, kako sa Boìje strane, tako i sa moje. Vjeruj Te mida znam zaplakat od zadovoljstva koje nam pruàte. Neka Vam dragiBog podari svako dobro, sre}u i napredak u Va{em ìvotu i radu. Jo{jednom sve najbolje od sveg srca.

Mnogo selama Alahimanet!Mnogo selama Alahimanet!Mnogo selama Alahimanet!Mnogo selama Alahimanet!Mnogo selama Alahimanet! Muzurevi} [ahsenaMuzurevi} [ahsenaMuzurevi} [ahsenaMuzurevi} [ahsenaMuzurevi} [ahsena

nom. Nikada se nisam bavio advokaturom, jer bih bio prinudjen da bra-nim i one koji su zaista krivi i da zbog kodeksa profesije ~uvam njihovetajne, ~ak i one koje su suprotne zakonima. U Ruhami }u raditi doklebudem mogao, jer se mi ovdje dobro razumijemo i radimo dru{tvenokoristan posao.

Hadìja Husein ajo je, dakle, ~ovjek koji je Rudi}ima istinski oslonacu svim poslovima sa subjektima dràve i svim drugim pravnim licima uBosni Hercegovini, pa i izvan nje. Kaù da nije rijetkost da âjo zastupaaktiviste i ~lanove Ruhame kada treba da ostvare svoja prava.

RUHAMA

Jedno vi|enje Ruhame

Salema Rudi}a upoznao sam u drugoj polovini ratne 1993.godine. Povre-

meno je navra}ao u Direkciju @eljezare kod poznanika. Kada smo imali do-

voljno bonova za doru~ak doru~kovali smo zajedno u fabri~kom restoranu. Ako,

pak nismo imali dovoljno za svih znalo se desiti da jedan doru~ak podijelimo na

dvojicu. A doru~ak je ve} bio spao na osminu hljeba od 700 grama i tanjir

variva od le}e i mnogima je to bio glavni obrok u toku dana. Prepri~avali smo

pri~e o rijetkim sretnicima koji su imali nekoga u inostranstvu pa da im nekako

doturi koju marku ili paketi}. Spominjali smo i one koji su zbrisali. Govorio je da

i on ima kome oti}i i to u [vicarsku, ali da ne}e. Ho}e da ostane ovdje i da

pomogne narodu.

U oktobru 1993.godine pozvao me na osniva~ku skup{tinu humanitarne orga-

nizacije Ruhama. Tog prohladnog i ki{ovitog dana kada je i nebo plakalo nad

na{om, naizgled beznade`nom sudbinom, Salem i njegova supruga Hatid`a

vidjeli su tra~ak nade. Pouzdali su se u pomo} dobrih ljudi iz svijeta koji `ele i

mogu pomo}i i svoje po{tenje da tu pomo} proslijede onima kojima je najpotrebnija

- starim i bolesnim.

Po~elo je sa ro{tiljima za jednokratnu upotrebu koji su te hladne zime kori{teni

za grijanje i }ebadima da ta gladna i hladna zima bude makar manje hladna.

Nastavljamo ponekom konzervom, {akom bra{na, mrvom soli...

Kada su se prvi donatori uvjerili da iza svake raspodjele donacije ostaju potpisi

napisani drhtavom stara~kom rukom primalaca, pomo} se po~ela i pove}avati i

~e{}e stizati. Uradila se i evidencija {ti}enika. Salem i Hatid`a svoju humanost

prenose i na svoje aktiviste koji pomo} odnose u stanove onih koji po tu pomo} ne

mogu ni do}i, poma`u u ku}nim poslovima, njezi oboljelih i obezbjedjenju neophod-

nih lijekova. I o svemu rade urednu evidenciju.

Salem i Hatid`a ostali su isti: tihi, skromni, humani...

Njihove ruke kao na simbolu Ruhame su ~iste i {irom otvorene Bogu i

narodu.

Zenica, 29.10.1997.god.Zenica, 29.10.1997.god.Zenica, 29.10.1997.god.Zenica, 29.10.1997.god.Zenica, 29.10.1997.god. Vahid Mahmi} Vahid Mahmi} Vahid Mahmi} Vahid Mahmi} Vahid Mahmi}

RUHAMA

VOLONTERI-MOTORNA SNAGA RUHAME

Sada{njih 90 volontera u Ruhami ~ine njenu mladost, ali i onu neophod-nu pokreta~ku snagu koja obezbje|uje da se ova humanitarna organizacijapravovremeno na|e na svakom mjestu. Mladost, ve} po svojoj prirodi, nepoznaje i ne priznaje prepreke, svaku te{ko}u savladava pojedina~no ilikolektivno. Korisnici Ruhamine pomo}i u to su se uvjerili nebrojeno putatokom ~etiri godine njenog djelovanja. Oni koji njihov rad posmatraju sastrane ne ulaze}i u bit ovakvoga rada, ~esto se pitaju koji motivacioni fak-tor ove djevojke i mladi}e pokre}e da se bave pruànjem ovakve vrste po-mo}i. Kako je materijalna korist kao motivacioni faktor ve} u startu elimi-nisana, jer svaki volonter dolaze}i u Ruhamu upoznaje se sa principimarada, onda je najbolje prepustiti njima da kaù {ta je to {to ih tjera napri-jed, {to u njima budi i odràva èlju da pomaù ljudima oko sebe. Dokve}ina njihovih vr{njaka vrijeme provodi ili u disko-klubovima, ili na spor-tskim terenima ili, ~ak, u “ubijanju dosade” oni su tu negdje u na{em kom{ilu-ku, raznose hranu, lijekove, donose ogrjev, peru prozore, ure|uju stan ilijednostavno razgovaraju sa na{im kom{ijom, starcem na kojeg smo svi za-boravili, pa i njegova rodbina. Volonteri o~igledno nisu.

Admir Bajramovi}

Ro|en je u Zenici 1979.godine.Zavr{io je elektrotehni~ku {kolu.Admir spada u rijetke volontere ~ijaje cijela porodica vezana za Ruha-mu. Njegova nana je ~lan Ruhame.Ve} na njenom primjeru mogao jevidjeti {ta sve treba staroj osobi. Uljubavi prema njoj le`i i korijen ljuba-vi prema starim osobama. Ve} ~etirigodine je u humanitarnom radu. Uvrijeme rata uglavnom se bavio dos-tavom hrane i drugih potrep{tina ustanove Ruhaminih {ti}enika. Kadaje stanje normalizovano, i kada i djevojke mogu obaviti poslove u ku}ama adostava hrane olak{ana, odlu~io je svoj rad usmjeriti tamo gdje je sada najpot-

RUHAMA

rebniji, na utovaru i istovaru dobijene robe.- Sutra kad se zaposlim nastavi}u da radim za Ruhamu jer mi je ovaj na~in

dru{tvenog angaòvanja postao blizak i smatram ga jednim od najkorisnijih vidovaangaòvanja za mladog ~ovjeka. Najteè mi je bilo u toku rata kad su ljudi sa suza-ma u o~ima preklinjali za pomo}. Svima se nije moglo pomo}i, ali je bilo vrlo lijepoonda kada smo to mogli. To je nagrada za sav trud koji smo ulo ili, ta radost kodonih kojima smo uspjeli pru iti pomo}. Ponosim se {to sam bar malo mogao po-mo}i i doprinijeti da bar nekome olak{am tegobe.

Edin D`ano

Ro|en je 1980.godine u Zenici.U~enik je Ekonomske {kole, a odsedmog razreda osnovne {kole ak-tivista je Ruhame.

- Odlaze}i u posjete starim lju-dima mi ne samo da im pruàmo po-mo} njima, nego se i druìmo. Na-ravno da je u prvom redu pomo} lju-dima. Sa nama, u porodici, ivi i mojdedo, znam ta~no kakve su njegovepotrebe, a to zna~i i kakve su pot-rebe starih ljudi ina~e. Kad odemna teren, znam procijeniti {ta tre-ba, a onda po povratku to traìm od na{ih rukovodilaca i uglavnom se toispuni. Volim raditi sa volonterima koji do|u iz Zapadne Evrope. Kodmene je boravio Anders Valentin Jensen iz Danske, bio je dva mjeseca umom stanu. Druìli smo se, ja sam usavr{avao engleski jezik razgovaraju}isa njim, a on je upoznavao Bosnu i Hercegovinu.

I{li smo zajedno u posjete na{im starcima a onda i{li i na izlete, putovaliBosnom. Stranci su odu{evljeni na{im oporavkom od rata i iznena|eni suda uop}e postoji jedna lokalna humanitarna organizacija, kakva je Ruha-ma, sa toliko volontera koji rade besplatno. Kod njih se sve radi za pla}u ilinadoknadu. Zato su odu{evljeni na{im radom. Kad ~uju da radimo ve}~etiri godine, ostaju bez rije~i.

RUHAMA

Aida Tali}

Ro|ena je 1979.godine.U~enica je U~iteljske {kole. Njenerije~i o anga`manu u Ruhami sameza sebe dovoljno govore:

- Bol starim ljudima ne moè ub-laìti samo lije~ni~ka pomo}. Oniboluju u du{i, boluju jer su sami, os-tavljeni. Usamljenost je starcima naj-ve}i neprijatelj, a bolest ubrzavasmrt. U ovo sam se uvjerila volonti-raju}i u Ruhami. Upoznala sammnogo starijih ljudi kojima sam tre-bala pomo}i, ali je na mene veomajak dojam ostavila starica oboljela od dijabetesa. Zatekla sam je sklup~anu,uvijenu u neko staro }ebe koje nije bilo dovoljno veliko da je svu pokrije.Bila je èljna razgovora, toplih rije~i i mnogo drugih stvari. Ja joj to svenisam mogla pruìti, ali sam joj, od sveg srca, poklonila ljubav i pa`nju.Pomo} iz Ruhame bila joj je neophodna.

Moje svakodnevne posjete ovoj `eni dalje su u meni razvijale osje}ajhumanizma. Razgovor uz pucketanje vatre, koju ona sama vi{e nije moglanalo`iti, naravno, vodila je ona sama bude}i uspomene iz pro{losti. Svakaod tih posjeta bila mi je teret na du{i, jer sam vidjela koliko pati zbog ranana nogama, a ja joj nisam mogla pomo}i. Ali, na onoj drugoj strani, mislimda je moj udio u olak{anju njenog tegobnog ivota bio veliki.

Maksim Gabri{~ek:

Vrlo fina i uslu`na organizacija, humana, a osoblje prikladno i za

svaki primjer. Bez ikakvih primjedbi. (30.11.1995.)

RUHAMA

Dijana Rami}

Ro|ena je 1979.godine.- Rat u Bosni. Glad i neima{tina.

Svako tra i ne{to da pre ivi. Od jednomna {koli oglas: kurs stranog jezika i po-mo} ljudima. Bili smo tad djeca, ali do-voljno zreli da radimo takav posao. Ta-ko sve po~e. Od jedne male neznaneorganizacije postade Ruhama, sadave} svima znana. Mrak i ti{ina. Nemastruje. Negdje malo dalje od nas tut-nje granate. Nas nekoliko tr~i iz ula-za u ulaz nose}i pomo}. Penjemo sena sedamnaesti sprat i kucamo. Opetti{ina i niko ne otvara. ujemo {umove u stanu i vrata se, napokon, otvori{e.

Blijeda starica, sa nekom uljanicom u ruci, posmatra nas. Govorimo, mismo iz Ruhame, da joj nosimo nekoliko konzervi hrane i jednu deku. Gledanas sa nevjericom i ~u|enjem. Odjednom pla~. Starica kleknu na koljena i po~eda nam ljubi ruke. Bilo je i nama te{ko gledaju}i je. Podi`emo je, a ona i daljepla~e ljube}i nas u obraze. I tako skoro svaki dan, sve do danas. Na drugavrata, na tre}a, na peta, na stota. I na svakim pla~. Pla~ od radosti jer ih nekonije zaboravio. Nismo ih zaboravili mi, Ruhama.

Merca Deli}

Postala je ~lan organizacije ju-na 1996.godine, a “povukla” ju jesestra koja je ve} radila za Ruha-mu. Vidjev{i u ~emu je “tajna” nje-nog djelovanja, kroz posjete, obav-ljanje ku}nih poslova, razno{enje li-jekova i hrane, i da su tako u ratupomogli mnogim ljudima tre}e do-bi da preìve, u njoj se probudilaèlja da takvom humanom radu dasvoj doprinos. Ona kaè da je to za

RUHAMA

nju bila ~ast, a uvijek je za u~injeno dobro bilo rije~i pohvale koje bi jepodsticale da i dalje sa rado{}u obavlja zadane du`nosti.

- Kada bih, sva iscrpljena, donijela paket klijentu, njegov tu`an izraz uo~ima, blagi osmijeh i rije~i pohvale, u~inili bi da zaboravim na umor inastavim rad sa osmijehom. Zahvaljujem, pritom, svaki put Bogu {to jeformirana ova organizacija i {to }e u~initi da jo{ dugo vidimo te osmijehena licima klijenata.

Amela Jaki}Ima 15 godina i poha|a prvi raz-

red srednje {kole, a ve} dvije godi-ne radi kao volonter u Ruhami. Pri-je nego joj se priklju~ila, nije mno-go znala o njenom radu. Znala je sa-mo toliko da je to nevladina organi-zacija i da poma`e starim ljudima,misle}i, pritom, da im kao i drugehumanitarne organizacije, neredov-no dijeli hranu:

- Me|utim, prevarila sam se. Ru-hama ima veliki zna~aj u ivotu nje-nih pacijenata. Prijavljuju}i se dabudem njen volonter znala sam da ~inim dobro djelo. Mnogi od staraca suizgubili svoje najmilije, a veliki je broj i onih koji su od uglednih gra|anaZenice spali na prosja~ki {tap, a nisu za to krivi. Njima treba i ono {to imRuhama u velikoj mjeri daje, a to je topla rije~ i materijalna i zdravstvenapomo}. Ako nekome treba frizer, Ruhama ga po{alje, ako nekome ne radeslavine u ku}i, Ruhama po{alje vodoinstalatera. Ako je neko bolestan, Ru-hamin doktor se odmah na|e pored njega... Ljudi su nam za to zahvalni,blagosiljaju na sve strane, i to od srca. Jedan njihov pogled je dovoljan dase zaboravi na sve probleme koje ~ovjeka more toga dana, a onda se pre-pusti{ razmi{ljanju o domovini, o ljudima i njihovoj dobroti. Posao nijete`ak, ali nam nekad, pri distribuciji pomo}i, vrijeme nije naklonjeno. Ali,pomislimo li na ljude koji nas eljno ~ekaju, dobijemo dodatnu snagu, onukoja pobje|uje sve oluje i nepogode.

RUHAMA

Manela Oki}

U~enica tre}e godine Medicinske{kole, u Ruhami je od po~etkanjenog rada sve do danas.

- Oduvijek sam eljela biti ljekar.Kad je po~eo rat vidjela sam da jenajteè starim ljudima koji su samii bez sredstava za ìvot, bez lijeko-va, njege... Tako sam dobila prilikuda preko Ruhame pomaèm tim lju-dima. Zbog toga elim studirati sto-matologiju, i to ovdje kod nas, u Bos-ni, a onda ostati i raditi ovdje i pomagati im. Njima je nekad, od svega,najpotrebniji razgovor.

Ro|ena je 26.oktobra 1980.godine. Aktivistkinja Ruhame je od 13-tegodine, {to joj je pomoglo da shvati smisao ivota na malo ozbiljniji i zrelijina~in. Hatid`a i Salem su joj kao drugi roditelji i bili su uvijek tu kada su jojbili potrebni savjeti:

- Ruhaminu brigu o starim ljudima shvatila sam ozbiljno od prvog dana.Nekad je bilo te{ko posjetiti te stare ljude i razbiti monotoniju i sivilo unjihovim ku}ama koje je stvorila neima{tina, hladno}a, mrak i ti{ina.

Ruhama ne vodi ra~una samo o starim ljudima ve} i o nama, volonteri-ma. Neki od nas su, po prvi put poslije rata, otputovali do Sarajeva, Tuzle,jezera Modrac, a ove godine oko 100 volontera je oti{lo na more.

Sve na{e klijente zavoljeli smo kao svoje djedove i nane, a i oni nas. I svedok je Ruhame njima ne}e ni~ega manjkati, a za mlade mogu}nost da po-mognemo starim i iznemoglim zna~i mnogo.

Ilija Kne`evi}:

Ruhama pru`a posebnu pomo}, kako materijalnu tako i zdravstve-

nu. Organizacija je na visokom nivou na svim poljima. Od rukovodio-

ca do radnika je opet posebna pa`nja, {to pru`a svim ~lanovima, bez ob-

zira bio star ili mlad. Samo da se ovakva organizacija mo`e po`eljeti.

RUHAMA

Mediha Titori}

- Vjerovatno svaki ~ovjek teì dau ivotu na~ini neko dobro djelo, aono se naj~e{}e moè u~initi po-maù}i druge ljude. Samo oni kojise na|u u stanju da im treba tu|apomo}, znaju vrijednost u~injenogdobrog djela i pomo}i. Stoga jespa{avanje ljudskog ivota od nep-rocjenjive vrijednosti. Tokom rata,a i sada, Ruhama se borila daspa{ava ljudske ivote i u tome dos-ta uspijevala. Dio tog posla bili smomi, volonteri, dio stvarnosti koja nijeba{ lijepa ali je na{a. Imali smo tada izme|u 12 i 15 godina, bili puni idealai sa dosta elja koje treba ostvariti, a koje je rat stavio u drugi plan. Tek smozakora~ili u ivot, a ve} smo shvatili da je on sav borba za opstanak u kojojsamo jaki pobje|uju. Glad je za nas bila ne{to o ~emu smo slu{ali i gledalina televiziji, ali ne{to daleko, {to se de{ava drugima a ne nama. Kada je gladzakucala na vrata na{eg grada, bili smo zate~eni. Bili smo gladni, ne samohrane, ve} struje, odje}e, obu}e, ivotne radosti... Ipak smo shvatili kolikonam vrijedi na{ ivot i ivot drugih, pa smo se uspravili i krenuli u borbu zaopstanak. Zato smo se uklju~ili u Ruhamu da pomognemo onima kojima jebilo teè nego nama. Mo`da sada jedan sapun, svije}e ili konzerva hrane nezna~e mnogo, ali onda su bili tra~ak ìvota. Znam da smo mnogima po-mogli da preìve najteè dane rata, i to me raduje i ~ini ponosnom na mojugeneraciju. To je na{a nagrada. Nismo imali vremena da slavimo godi{nji-ce, ro|endane, mature, ali smo pomagali ljudima i sa njima zajedno iza{li izrata iz nema{tine. Druì}emo se i dalje i pomagati jedni drugima, jer opsta-nak je mogu} samo u zajednici sa drugima.

Sevdaga Ma{i}: Ruhama je dobra humanitarna organizacija, a posebno osoblje koje

radi u istoj. Jako su prijatni i uslu`ni a posebno ku}ne posjete.

RUHAMA

Nizama Rudi}

Dvadesetogodi{nja djevojka kojaje zavr{ila medicinsku {kolu na naj-bolji na~in dokazuje da je izabrala pro-fesiju blisku svome opredjeljenju dapoma`e ljudima. Tokom ~etiri godi-ne bila je aktivista Ruhame, a sadao~ekuje i svoje prvo profesionalno za-poslenje, mada rad na humanitarnomplanu ne eli napustiti.

- Ono {to me inspirisalo dapo~nem raditi u Ruhami je te{ka ineizvjesna situacija u mojoj zemljitokom rata. Bilo je to vrijeme kadaniko nije mogao opstati sam niti svojim radom obezbijediti egzistenciju ipreìvljavanje svojoj porodici. Dopao mi se medicinski program pomo}ikoji je Ruhama zapo~ela sprovoditi pomaù}i starim i bolesnim ljudima.Radila sam od jutra do mraka, donosila starcima hranu, vodu, drva za og-rjev, pospremala im stanove... To me dràlo zdravom i unosilo dio radosti utmurnu svakodnevnicu. Poseban uticaj na mene imali su moji roditelji kojisu i osnovali Ruhamu i bezmjernom energijom u taj rad ulagali sve {to suimali, sve svoje snage i materijalna dobra. Tako smo mi, mladi volonteri, uznjih sticali radne navike, shvatali vrijednost pomaganja drugima. @elja mije da Ruhama, i ja kao njen aktivista, pomaèmo ljudima ne samo u Bosnii Hercegovini nego {irom svijeta.

Praklja~i} Katarina:

Ruhama je jedna od najhumanijih organizacija koja se brine za nas

te{ke, stare i nepokretne bolesnike. Neizmjerno sam zahvalna gospodi-

nu i gospo|i Salemu i Hatid`i Rudi} koji su na ~elu na{e Ruhame

jer su divni ljudi. Sve {to je u njihovoj mo}i u~ine nam na na{e zadovolj-

stvo. Neka im dragi Bog da dobro zdravlje.

RUHAMA

RADILI SU I RADE U RUHAMI

Admir Bajramovi}, Ibrahim Avdi}, Salih Babovi}, Alen Top~i}, FevzijaTop~i}, Adnan Dàno, Edin Dàno, Nizama Rudi}, Hinda Rudi}, Amra Bega-novi}, Belma Ahmetspahi}, Mireta Husakovi}, Melisa Mudrov, Fadila Hodì},Dènana Hodì}, @aneta Markovi}, Dijana Rami}, Belma [ari}, BegzadaRe|i}, Ajla Budimovi}, Sanela Rami}, [evala Hajder, Nermana Hardau{, Ani-sa Kadri}, [eila Sulji}, Suljo \uvelek, Sulejmana \uvelek, Lajda elebi}, Sa-bina Deli}, Denisa Tiri}, Melisa Tiri}, Melisa Balali}, Dènana ori}, AlbinaKorda, Alisa Rai}, Amela Lu{ija, Edina Bukva, Sabina [ari}, Amela Im{irovi},Adnan Gi~evi}, Mediha Titori}, Aida Tali}, Medisa Dàno, Maja Kova~, Sel-ma Kobilica, Belma Ali}, Venira Tahirbegovi}, Namir Habibovi}, Dàna Meh-medovi}, Emina Mura~evi}, Amela Jaki}, Nermana Druì}, Alma Kobilica,Melika Br~aninovi}, Nives Bibi}, Manela Oki}, Amira Ahmi}, Alma Muji},Jasna Druì}, Amra Magli}, Enesa Trnovac, Aida Novkovi}, Inesa Odoba{i},Mersa Deli}, Lejla Ha|ali}, Emir Krehi}, Zijada Kliko, Aida Brki}, AldinaBrki}, Selma Hamzi}, Jasmin Me{anovi}, Dènana ori}, Enisa Rijak, AdnanPorobi}, Arnela Hala~, Belma Musli}, Suad Hasanba{i}, Benjamina Rizvi},Dèmila Ga|un, Amela Imamovi}, Osman Najatovi}, Elma Bajri}, Lejla De-mir, Mirneza Hadì}, Sevda Hadì}, Berina Redì}, Emina ]atibu{i}, DènitaKulovi}, Bekir Ha~i}, Arnel Musi}, Melika Selimovi}, Melisa Tuka-Bajri}, AzemBa{i}, Jasmina Saltaga, [eila Varupa, Hatidà Bra~kan, Mirza Hadàvdi}, Su-lejman Durmi}, Benjamin Ahmetspahi}, Sabira Mudrov, Lejla Mutap~i}, Fah-rija Bil~evi}, Eniz Kozli}, Aida Spahi}, Lamija Spahi}, Emina [abi}, Sabina[abi}, Melisa Hatibovi}, Nirvana Duri}, Alma Ba{i}, Zinka Be~irevi}, Jasmin-ka Be~irevi}, Lamija Gi~evi}, Amira Filipovi}, Danijela Vidakovi}, MensuraHabibovi}, Haris Aliefendi}, Vahid Hinovi}, Lejla Suba{i}, Sandina Bo{njak.

PPPPPrevodioci:revodioci:revodioci:revodioci:revodioci: Nives Bibi}, Ekrem Kulenovi}, Vesna Majer, Sabina Zatagi},@enja Ba{agi}, Vesna Kolar, Glorija Ali}, Nijaz Ali}, Aida [i{i} , HenrijetaPa{agi}, Indira Dedi}, prof.Mirjana Luki}, Sanja Had`ihajdi}.

Programeri:Programeri:Programeri:Programeri:Programeri: Emir D`ini} i Senad [abanovi}VVVVVolonteri Danskolonteri Danskolonteri Danskolonteri Danskolonteri Danske: e: e: e: e: Tina Brandt Nielsen, Birgit Heltoft Morthorst, Tina Ja-

kobsen Bonnie, Anders Valentin Jensen, Munk Inge, Westermann Jytte, Rene Søn-derback, Karen Masterson, Rikke Wiwe Steensen, Line Bach Møller.

Sa Ruhamom je sura|ivala i Valeri Galler iz organizacije Eqilibri, teIndira Dedi}, prevodilac, Wiltrund Gutsmiedl iz Pax Christi, te R. VanDen Bijllaardt.

RUHAMA

SEMINARI

NOVA ZNANJA ZA NOVE

PROJEKTE

RUHAMA

Vrlo brzo se pokazalo da djelatnost Ruhame nadilazi po~etnu ideju i

planove koje je bra~ni par Rudi} imao pri prvim koracima u nje

nom formiranju. Da bi se rad nastavio neophodno je bilo stru~no

usavr{avanje, koje se, uglavnom, odvijalo putem seminara na koje su Ru-

di}i po~eli i}i jo{ u vrijeme rata i totalne blokade. Organizatori seminara su

se potrudili da im obezbijede nesmetan prolaz ~ak kroz ratne zone, tako da

je poha|anje seminara bilo u potpunosti izvr{eno. Tamo su sticali zna-

nja o radu drugih nevladinih humanitarnih organizacija, o na~inu

rukovo|enja, pravljenju novih programa i njihovoj realizaciji. Sva

novoste~ena znanja brzo su se u Ruhami realizirala i dobijala svoju

potvrdu u praksi. Posebno je bilo interesantno nau~iti kako se u

svijetu obezbje|uju sredstva za rad NHO, a susreti sa ljudima iz

sli~nih organizacija doprinosili su pro{irenju metoda rada. Prvi se-

minari po~eli su jo{ 1994.godine, i to poha|anjem seminara koji je

organizovao IRC o temi “Mentalno zdravlje”. Nosilac projekta bila

je gopo|a Carol Elherington iz SAD a odr`an je 27.maja 1994.godi-

ne. Slijede dva seminara u septembru iste godine, i to petog i 21.sep-

tembra, od kojih je prvi organizovao IRC o temi “Organizacijski

razvoj nevladinih humanitarnih organizacija”. Program - oficer bi-

la je Annick Jeantet, dok je program - asistent bila Alma Ma{i}.

IMC je organizovao seminar pod nazivom “Informacija o centru za

mentalno zdravlje”, ~iji nosioci su bile gospo|a Carol Eltherington

i Sara Kahn. Ova tri seminara zaokru`ila su obrazovanje Rudi}a u

1994.godini, dok }e pravo usavr{avanje uslijediti naredne godine

kada se broj seminara na kojima su bili znatno pove}ao, ali ih oni

uspje{no prate uz obavljanje redovnih zada}a u Ruhami.

Prvi seminar u 1995.godini bi}e odr`an 11.juna u organizaciji

“Umbrelle Grande” na kojem se razgovaralo o organizacijskom raz-

voju nevladinih humanitarnih organizacija (NGO) upravljanju i na-

micanju sredstava, opstanku i ja~anju organizacija. Nosilac aktiv-

nosti bila je Emily Gantz Mc Kay, kao i na seminaru koji }e se odr`ati

petog septembra u organizaciji “Mosaice” iz Washingtona o izradi

projekata za iznala`enje sredstava za rad NGO. IRC i “Umbrela

Grand” u isto vrijeme organizuju seminar o temi “Sposobnost ruko-

vo|enja NGO, pronala`enje sredstava i ja~anje rada”. Nosilac semi-

nara bila je Annick Jeantet.

RUHAMA

Tre}eg oktobraUNHCR organizuje se-minar u Zenici o temi“Pomo} humanitarnih or-ganizacijama u izvanred-nim slu~ajevima”. Nosilacposla, ovom prilikom, bilaje gospo|a Monique Tuf-felli. Slijedi seminar IRC-ai “Umbrela Grande”. Po-novo je tema razvoj NGOa nosilac posla je AnnickJeantet. IRC organizuje iposljednji seminar u ovojgodini {estog decembra, ona~inu pisanja predlo`akadonatorima koji slu`e za os-tvarenje prvog kontakta.Koordinator na seminaru jeDamir Huremovi}, a Ru-di}i isti~u da je ovo bio je-dan od seminara na kojemsu nau~ili dosta korisnog zanaredni rad i zadatke koji suim predstojali.

[esnaestog februara Hatid`a je bila u posjeti Danskoj, gdje je DRCorganizovao poha|anje Visoke {kole (HIGH SCHOOL), zajedno sa 20u~esnika iz Zenice i Sarajeva. Ova jednomjese~na {kola u Danskoj omogu}ilaje i nova saznanja o ovoj bogatoj zemlji i njenom sistemu.

[kolovanje Hatid`e i Salema Rudi}a nastavlja se istog mjeseca 1996.go-dine, kada u Frankfurtu na Majni ICVA-List of Participants Ecre Referen-ce Group on Former Yugoslavia, u saradnji s UNHCR-om, organizuje se-minar. Tema ovog seminara je Anex 3, 6 i 7 Daytonskog sporazuma. Do-ma}ini seminara su Bo Schack, Machiel Salomons i Rudolph von Bernuth.Seminaru je osim Ruhame, prisustvovala jo{ 71 humanitarna organizacijaiz isto toliko zemalja. Za Rudi}e slijedi jo{ jedan va`an seminar, blizak

Saradnja na humanitarnom radu povezuje ljude iz svih krajevasvijeta. Emily Gantz McKay iz MOSAICA - Wa{ington iHatid`a Rudi}, stvorile su i izgradile trajno prijateljstvo

RUHAMA

upravo njihovom programu u Ruhami, a odr`an je u martu 1996.godineu organizaciji Me|unarodne federacije dru{tava Crvenog kri`a iCrvenog polumjeseca. Tema ovog seminara je bila “Ku}na njega” itrening iz ove oblasti. Nosioci seminara bili su gospoda Wouter Doc-venspeck i Claes Amundsen.

People Oriented Planning Workshop For Croatia and BiH UNHCR

Detalj sa seminara u Dubrvniku

organizuje seminar u Dubrovniku 25. i 26. aprila 1996.godine.Na seminaru je u~estvovalo 37 humanitarnih organizacija. Vrijedi pome-

nuti da su bili: ODPR-Pula, OXFAT-Tirana, BOSPO-Tuzla, Faus Vran~i}-[ibe-nik, Suncokret-Zagreb, MSF-Banja Luka, MSI-Velika Kladu{a, Women-BiH,Klas-Mostar, Odprwest-Mostar. Nosioci seminara bili su Elizabeth Pelster iJan Bolling. The World Banck organizuje seminar u Tuzli 7.juna o temi “Mik-rokrediti”. Govori}e Maria Novak, Kathryn Funk i Wallace Kaufman. Ve}27.juna UNHCR organizuje skup NGO (nevladinih humanitarnih organizaci-ja) Bosne i Hercegovine. Seminaru je prisustvovala u ime UNHCR-a gospo|aSusan Tappata, kao instruktor i Cindy Burns, zadu`ena za socijalna pitanja.

Prednacrt zakona Federacije Bosne i Hercegovine o NGO tema je seminarakojeg organizuje AICF USA iz Bugojna. Seminar je odr`an u Sarajevu 27.julai bio je prva inicijativna konferencija svih nevladinih humanitarnih organizaci-

RUHAMA

Saida Grahi}:

Da nije bilo Ruhame 1993. i 94. moja porodica i jo{ mnogi drugi

umrli bi od gladi. Ja mislim da to dovoljno govori za Ruhamine dje-

latnike.

ja u Bosni i Hercegovini. Nosilac posla je bila Alma Ma{i}. U Zenici slijediseminar, ponovo u organizaciji The World Bank, i ponovo je tema “Mikrokre-diti”. IHBI i UNHCR organizuju seminar o “izradi projekata za namicanjesredstava u NGO”.Nosilac seminara je direktor IHBI gospodin Zija Rizvih.Slijedi odlazak u Tuzlu na sastanak bosanskohercegova~kih NGO, a ve} u sep-tembru Ruhama organizuje i biva doma}in sli~nom sastanku NGO u Zenici.Ponovo je tema Prednacrt zakona o NGO. Ovim seminarom zaokru`en je pro-ces {kolovanja Rudi}a za rad u NGO tokom 1996.godine.

Nezavisni biro za humanitarna pitanja, sa gospodinom Zija Rizvihom, or-ganizuje prvi seminar u 1997.godini, na kojem u~estvuje i Ruhama i to 14.do16.jula, a ve} 24.jula 1997.godine IFES organizuje seminar o temi “Ja~anjevizibiliteta lokalnih NGO”. Razgovara se o zakonu koji poga|a NGO i huma-nitarne organizacije uop}e, te o stavu prema predstavnicima vlasti. Nosilacseminara je Dorroti Marks. IRC organizuje seminar u Sarajevu 9.augusta nakojem prisustvuje 78 predstavnika NGO. Tema seminara je “Pogodnosti i iza-zov za nevladine humanitarne organizacije u Bosni i Hercegovini”. MOSAICAorganizuje seminar, tako|er u Sarajevu, prvog septembra, a nosilac posla jeEmily Gantz Mc Kay. Posljednji seminar prije pisanja ove knjige, kojem suprisustvovali Rudi}i kao predstavnici Ruhame, bio je onaj odràn u @enevi od8. do 17. oktobra 1997.godine. Organizator je bio UNHCR, a tema “Izazovrepatrijacije prognanika i ljudska prava, te uloga UNHCR-a u zemljama kojeimaju problem izbjeglica. Prva tri dana seminara bila su posve}ena NGO izcijelog svijeta, a drugi dio seminara istupima ambasadorima zemalja kojeimaju izraèn problem izbjeglih i raseljenih osoba. Treba naglasiti da jeovom skupu prisustvovalo 453 u~esnika iz 122 zemlje svijeta, {to samo posebi kazuje da se radi o jednom od najve}ih skupova ove vrste ikadaodrànom. Hatidà i Salem imali su ~ast prisustvovati ovom skupu i mo-gu}nost da izmijene iskustva sa najve}im humanitarnim radnicima zemaljau~esnica i UN organizacija.

RUHAMA

Po~etkom 1996. godine Hatid`a i Salem sa uspjehom poha|aju i zavr{avaju seminar za obukukadrova iz oblasti ku}ne njege, koji organizira Crveni kri` Bosne i Hercegovine. Ovaj seminarfinansirala je vlada Italije. Diplome su im uru~ene 10. marta 1996. godine.

RUHAMA

Behija [epi}: Ruhama za mene je ne{to

najbolje, spas za sve nas. Stvar-no nam pomaète. Stvarno danam nije Ruhama ni ovih lije-kova ne znam {ta bi mi. Tako|eda mi nije ove Ruhame, Ha-tidè itd., svi su fini, lijepi, uslu`ni...Radnica Ruhame, zvana\emila Halvadì} dolazila mije u posjetu, lijepo me saslu{ala i po-razgovarala, tako da mi i lijeparije~ srcu olak{ava tegobe u ovomuàsnom ratnom stanju. A ja,ko i svi ljudi, pacijenti Ruhame,mislim sve najbolje o Ruhami ièlim da im Bog da sve najboljeu ìvotu.

Sidik Mecan

Ruhama je velika organizaci-

ja, vredna i disciplinovana u svom radu.

Svaki mjesec aktivna u raspodjeli preh-

rambenih artikala. Objektivna i uslu`na

prema svakom ~lanu Ruhame. Ja sam

od formiranja Ruhame va} stalni ~lan.

Mogu kazati da ste mi u najte`im mo-

mentima za vrijeme od ove ~etiri godine

rata pomagali i slali ku}i li~no hranu i

ostalo potrebno za `ivot. Puno vam fala

na svemu do sada {to ste u~inili za mene i

moju porodicu. (23.11.1995.)

RUHAMA

ISKORAK U JAVNOST

RUHAMA

Poslenici Ruhame obavljali si i obavljaju svoju ~asnu zada}u, dobro-

voljno i bez ikakve elje da im se to nadoknadi.U vremenu u kojem

`ivimo ovakva djelatnost, ipak, nije mogla ostati nezapa`ena, pa su

novinari brzo po~eli pisati i izvje{tavati o djelatnostima Ruhame. Ve} kra-

jem 1993.godine novinarka Nezavisne televizije Zetel Nada Kaji} u svom

prilogu }e napisati:

- Ime, nacionalne i vjerska pripadnost za ovu organizaciju pred-stavljaju samo dio pravila koje glasi: Pomo} svima, bez obzira na ime,naciju, vjeroispovijest, godine... svima kojima je pomo} potrebna.Zeni~ani ve} znaju za Ruhamu. Bolesni, stari, usamljeni, svaki dan~ekaju da tanahni prsti djevojaka iz Ruhame pokucaju na vrata i une-su osmijeh, pomo} i nadu.

Ubrzo sve novinske ku}e, radio i televizijske stanice u Zenici, pa i Bosnii Hercegovini po~inju objavljivati priloge o velikom doprinosu male lokal-ne humanitarne organizacije. Naj~e{}e pi{e list “Na{a rije~” ali i RadioZenica, Radio CD-CEMP, Oslobo|enje, Dnevni avaz, sarajevske Ve~ernjenovine, TV BiH i TV Zenica.

U Na{oj rije~i novinarka Nermana Gluhi} pi{e o tome kako se Ruhamaprihvatila zadatka pomo}i starim i bolesnim ljudima, njezi bolesnika u nji-hovim ku}ama, posla koji do tada nije radila niti jedna humanitarna organi-zacija u Bosni i Hercegovini. Okupljaju}i mlade ljude ova organizacija jepomirila dvije krajnje generacije, omladinu i stare koji su u me|usobnompomaganju gradili jedni druge, bodrili se me|usobno da izdr`e ratne stra-hote, i iz rata iza|u oja~ani i kvalitetno bolji ljudi. Prate}i njihov rad, ujednom tekstu Nermana Gluhi} pi{e:

“Prva bosanskohercegova~ka i uop}e prva lokalna humanitarnaorganizacija Ruhama uvr{tena je na listu svjetskih humanitarnih or-ganizacija i time u{la u jurisdikciju UNHCR-a. Izuzetno spore admi-nistrativne poslove sada }e raditi kompjuterskom obradom i efikas-nije pru`ati pomo} svojim {ti}enicima... Prilikom posjete jednoj bo-lesnici djeca su do`ivjela iznena|enje kada je pacijentica morala do-puzati do vrata da bi ih otvorila. Kratko nakon toga Ruhama je obezbi-jedila invalidska kolica i sedam pari {taka za druge bolesnike...”

Ovo je samo dio pisanja u {tampi, samo jedna slika od bezbroj slika kojesu aktivisti Ruhame svakodnevno gledali u svome gradu. A svaki pacijent,svaka stara osoba sudbina su za sebe, pri~a sama po sebi, neispri~ane inedovr{ena sve dok mladi}i i djevojke obilaze njihove domove, kao da su

RUHAMA

im unuci. Glas o Ruhami {iri se i raste. Ugled njenih ~lanova sve vi{e raste,a raste i broj {ti}enika. No, kako se dobar glas dobro ~uje, tako }e se za sveura|eno, ali i za probleme, ~uti i javno u sredstvima informisanja, kao {tose ~ulo i o saradnji sa lije~nicima turskih mirovnih snaga u Zenici. PonovoNa{a rije~ i novinar Aras Bori} ovom prilikom pi{u:

... zaslugom pukovnika Ahmeta Berberolua, Ruhama i u Turk-batbrzo uspostavljaju saradnju sa turskim lije~nicima koji su medicin-skim uslugama ve} pomagali narodu Bosne i Hercegovine. Odlas-kom u Tursku oni zadr`avaju veze sa na{om zemljom putem Ruhamedoniraju}i izvjesne koli~ine lijekova i pro{iruju}i saradnju sa lije~ni-cima koji nisu bili pripadnici mirovnih snaga. Rije~ je o dr. AhmetuAtaliku, koji se dobrovoljno javio da bude Ruhamin predstavnik u Is-tanbulu, profesoru dr. Tansu Salmanu,, dr.Vedatu Corpaciu, dr. Ibra-himu Canbolatu i dr. Aysegul Akguni. O nastavku uspje{ne saradnjesa turskim lije~nicima govori i o~ekivana posjeta grupe lije~nika ko-ju predvodi dr. Hakan Mizdrak koji }e donijeti uobi~ajenu donacijulijekova.

Ruhama ne djeluje samo u Zenici nego, kako smo ve} pisali, i u Kaknju.Senka Ja{arspahi}, u tekstu objavljenom u Na{oj rije~i, ne krije odu{evlje-nje radom ove organizacije, kao {to to nisu krili ni ostali novinari kada suse susretali sa njenim rezultatima:

RUHAMA i u Kaknju

BRIGA O IZNEMOGLIM IUSAMLJENIM

Po~etkom ove godine na podru~ju kakanjske op}ine zvani~no jesa radom po~ela i Humanitarna organizacija Ruhama iz Zenice. UKaknju se, saznajemo od osniva~a Organizacije bra~nog para Hatidèi Salema Rudi}a, realizuju dva projekta:”Ku}na njega”, “Ljekar u ku}i”.Projektima je trenutno obuhva}eno stotinu lica starijih od 60 godina.Rije~ je o licima koja su nepokretna ili polupokretna i nemaju nikogada se brine o njima, te o licima koja nisu bolesna, ali su toliko socijal-no ugroèna da nemaju skoro ni{ta za preìvljavanje.

Na realizaciji ovih projekata u Kaknju trenutno rade dva ljekara, dr.Senija Omeragi} i dr. Rabija Trako, dvije medicinske sestre, Ha{a

RUHAMA

Ja{arspahi} i Nihada Hadì}, te {est volontera, Dènita Kulovi} i njenotac Hajran Kulovi}, Sevda Hadì}, Lejla Demir, Emina ]atibu{i},Elma Bajri} i Mirnesa Hadì}. Svi rade na humanitarnoj osnovi, zna~ibesplatno. Volonterke su, uglavnom, mlade djevojke koje o~iste bo-lesnikov stan, okupaju ga, ispeglaju ve{, skuhaju ru~ak, naloè vat-ru, te obavijeste ljekare ili medicinske sestre o potrebnin zdravstve-nim uslugama. Tada se aktivira drugi dio projekta “Ljekar u ku}i” .Medicinske sestre, nakon pregleda pacijenta, sprovode terapiju ko-ju ljekar odredi.

Dr. Senija Omeragi} nam kazuje da su ljudi nakon ~etiri godinerata i neima{tine u dosta te{kom stanju i da im je potrebna socijalnai zdravstvena pomo}, ali i lijepa rije~. Sve to dobijaju od Ruhame.Bra~ni par Rudi} dodaje da iz vlastite apoteke svoje {ti}enike bes-platno snabdijevaju lijekovima, a shodno mogu}nostima, pomo} da-ju i u hrani i higijenskim preparatima.

Pedesetdevetogodi{nji Idriz Alajbegovi} dugogodi{nji je {e}era{i ima amputiranu nogu. Od nedavno je i on u Ruhaminom projektuLjekar u ku}i. Zadovoljan pomo}i koju prima, ovaj negda{nji rudar saskromno{}u svojstvenom tim ljudima, isti~e da u ovom gradu imapuno vi{e ljudi kojima je pomo} potrebnija, pa se njemu mo`e i rje|edolaziti.

Dènita Kulovi} je dvadesetogodi{nji student ekonomije, a u slo-bodno vrijeme je administrativni radnik Ruhame za podru~je kakanj-ske op}ine i “{ef” volonterkama. Kaè nam da je èlja da pomognestarim ljudima i koliko-toliko ublaì njihov osje}aj usamljenosti i na-pu{tenosti dovela u Ruhamu, te da ne àli ni za jednim trenutkomsvog slobodnog vremena utro{enog na te poslove.

Humanitarnu organizaciju Ruhama formirao je,ina~e, bra~ni parRudi} prije tri godine u Zenici. Trenutno na brizi ima izme|u dvije hilja-de i dvije hiljade i pet stotina ljudi, a mjese~no pru`a oko 10 hiljadausluga. Uvr{tena je na listu svjetskih humanitarnih organizacija, njenglavni partner je UNHCR, a nosilac je i Plakete grada Zenice.

Pitanje grijanja za stare je bio skoro nepremostiv problem tokom rata ai danas je dosta izra`en. Kada je Ruhama obavila prvu podjelu pe}i natvrdo gorivo i po metar drva za 1500 svojih {ti}enika, to je odjeknulo nesamo u Zenici ve} u Bosni i Hercegovini. Uz to, izvr{ena je i jedna od mnogihkasnijih podjela briketa, {to je starima olak{alo grijanje stanova a i sada jeaktuelno. O tome }e novinarka Na{e rije~i Indira HIndira HIndira HIndira HIndira Hasanica pisatiasanica pisatiasanica pisatiasanica pisatiasanica pisati:

RUHAMA

... nedavno je 1500 {ti}enika Ruhame dobilo po metar drva, dona-ciju UNHCR-a. Neposredno prije toga podijeljeno je i 35 gusanihpe}i za socijalno najugro`enije korisnike pomo}i ove humanitarneorganizacije, a 10 invalidskih kolica, dar belgijskog MSF-a, tako|er jeoti{lo u prave ruke.Podijeljeno je i 300 nao~ara od istog donatora...

Sarajevski list Oslobo|enje, u broju od 28.decembra 1996.godine, ob-javljuje tekst Mesuda \ulana i Muharema Omerovi}a pod naslovom “Dob-ra mama Ruhama” koji zbog zna~aja novine u kojoj je objavljen (distribuirase u Bosni i Hercegovini i inostranstvu) prenosimo u cjelini:

PREDSTAVLJAMO VAM

DOBRA MAMA RUHAMANevladina, nestrana~ka, nenacionalna organizacija poma`e svima

kojima je pomo} potrebna U toku ove zime podijelili 1.500 kubnihmetara drva za grijanje i obavili 50 hiljada ku}nih posjeta

Zenica - Prilikom posjete Ruhami op}inski oci grada Zenice surekli: Vidi, pa mi i ne znamo {ta u gradu imamo. A vidjeli su - zahval-nice obje{ene na zidu jedine kancelarije. Od Op}inskog sekretarija-ta za bora~ko-invalidsku za{titu, izbjeglica i raseljenih lica, zahvalni-cu bolnice, SGV, Plaketu grada Zenice.

U dva albuma vidjeli su i poznate svjetske li~nosti, rame uz ramesa na{im doma}inima, udru`enim u nastojanjima da se pomogneovom napa}enom narodu. Vidjeli su: kosmopolite Sadako Ogatu izJapana, Aksel Bi{of iz Engelske, Moniku Tufeli, Belgijanku, @an Mi{elaiz Francuske, Dika van Gorpa, Amerikanca, Ahmeta Berberolua izTurske, Tansu Salman, tako|e iz Turske, Zijaha Rizvija, Lizbet Pile-gard, Dankinju. Uz ova svijetla imena humanitaraca dodajte NavidaHuseina, osobu koja svaku donaciju koju obe}a i ispuni. I Miru Ja-nju{i}a, koji je Ruhami ustupio ovu prostoriju, bez koje rad ne bi biomogu}. Vidjeli su na slikama i Turgut Gukvigita, koji je za ljekare Ru-hame dostavio torbe sa komplet opremom za hitne intervencije i kojije donirao lijekove u vi{e navrata.

Vidjeli su gradski oci i pisma predsjednika Izetbegovi}a, i premi-jera Muratovi}a i gospodina Pejanovi}a, puna najljep{ih rije~i i poh-

RUHAMA

vala za rad Ruhame.Stranci, volonteri ~itavog svijeta dolazili su da pomognu radu Ru-

Ro|ena u ratu

“Mama Ruhama”, kako je od milja nazva{e Zeni~ani,“Mama Ruhama”, kako je od milja nazva{e Zeni~ani,“Mama Ruhama”, kako je od milja nazva{e Zeni~ani,“Mama Ruhama”, kako je od milja nazva{e Zeni~ani,“Mama Ruhama”, kako je od milja nazva{e Zeni~ani,~ija je to organizacija? Ko stoji iza nje?~ija je to organizacija? Ko stoji iza nje?~ija je to organizacija? Ko stoji iza nje?~ija je to organizacija? Ko stoji iza nje?~ija je to organizacija? Ko stoji iza nje?

- Ruhama je nevladina, nestrana~ka, nenacionalna. Nije ni Merha-met, ni Caritas, ni Crveni kri`. Ali je sinteza svih. Poma`e svima koji-ma je pomo} potrebna. Naziv je nastao od na{eg prezimena RU, ime-na moje supruge Hatid`e HA, mladosti, medicine, milosr|a M, iakcije A.

RRRRRuhamu izuzetno uspje{no vodite Vuhamu izuzetno uspje{no vodite Vuhamu izuzetno uspje{no vodite Vuhamu izuzetno uspje{no vodite Vuhamu izuzetno uspje{no vodite Vi i va{a supri i va{a supri i va{a supri i va{a supri i va{a supruga.uga.uga.uga.uga.Kako stiète?Kako stiète?Kako stiète?Kako stiète?Kako stiète?

- Produènim radnim danom. Zovemo se Salem i Hatidà Rudi}.Ali, pored nas, odmah rame uz rame stavite i ostale. Stavite svih de-vedeset na{ih aktivista koji imaju svoje rejone djelovanja. Svako odnjih opsluùje desetak osoba, na svom terenu. Timski rad: aktivista,ljekara medicinska sestra, svakodnevno je u kontaktu, vodi ra~una osvakom {ti}eniku i o svemu nas redovno referi{u.

KKKKKada je Rada je Rada je Rada je Rada je Ruhama foruhama foruhama foruhama foruhama formirana?mirana?mirana?mirana?mirana?- Novembra gladne 1993.godine. Kada je od gladi umro jedan na{

kom{ija, izuzetno dobar ~ovjek. Tada smo zaklju~ili da ne{to moramouraditi i za sebe i za druge. Tada smo uz ~aj, jer kahve nije bilo,okupili {est ljekara, izlo`ili im plan i krenuli smo u akciju. Oni su isada u na{im redovima.

Koliko imate zaposlenih prilikom mjese~ne raspodje-Koliko imate zaposlenih prilikom mjese~ne raspodje-Koliko imate zaposlenih prilikom mjese~ne raspodje-Koliko imate zaposlenih prilikom mjese~ne raspodje-Koliko imate zaposlenih prilikom mjese~ne raspodje-l e ?l e ?l e ?l e ?l e ?

- Sve se radi volonterski. Volonteri su mladi heroji koji su radili iizvr{avali zadatke pod granatiranjem grada.Sada su ta djeca ve} for-mirane osobe.

Koga to ustvari Ruhama opsluùje? Starije ili sve komeKoga to ustvari Ruhama opsluùje? Starije ili sve komeKoga to ustvari Ruhama opsluùje? Starije ili sve komeKoga to ustvari Ruhama opsluùje? Starije ili sve komeKoga to ustvari Ruhama opsluùje? Starije ili sve komeje potrebna humanitarje potrebna humanitarje potrebna humanitarje potrebna humanitarje potrebna humanitarna pomo}!na pomo}!na pomo}!na pomo}!na pomo}!

- Rat je stao i humanitarna pomo} dolazi}e sve manje. Osta}e dana ovim prostorima egzistira jedino Ruhama. Sve strane organizacijebi}e povu~ene. Ruhama poma`e populaciju od 60 do 100 godina.Uglavnom starijim i iznemoglim. Nije vi{e 93.godina, i Bogu hvala danije, i ustrojavamo drugu evidenciju. Pravimo pedantno socijalnu

RUHAMA

anamnezu. Svaki mjesec odr`avamo redovne sastanke sa ljekarima,sestrama i aktivistima sa terena. Analiziramo stanje i dogovaramo seo svemu. Svaki slu~aj razmatramo posebno. Formirali smo dosje okorisnicima za donacije od tri stotine nao~ara, 38 invalidskih kolica,31 pe}. Sve nepokretne obilazimo, ~istimo im stanove, peremo im,kupamo, {i{amo. Mese~no im se sljedovanje odnosi, imaju stalnuljekarsku njegu. U sastavu na{ih aktivista su i majstori za svjetlo ivodu. Nastoja}emo da djelokrug rada pro{irimo i na kolektivne cen-tre.

O~ekuju razumijevanje

Koliko Ruhama ima stalnih korisnika?Koliko Ruhama ima stalnih korisnika?Koliko Ruhama ima stalnih korisnika?Koliko Ruhama ima stalnih korisnika?Koliko Ruhama ima stalnih korisnika?- Svaki mjesec je prosjek 2500 ljudi. Prosje~no u mjesecu imamo

oko jedanaest hiljada usluga. Razra|ena slu`ba dostavlja sljedovanje,korisnike snabdijeva lijekovima, higijenskim preparatima, a onim naj-te`im nabavljamo i ortopedska pomagala.

Osim hranom, vi va{e korisnike snabdijevate lijekovi-Osim hranom, vi va{e korisnike snabdijevate lijekovi-Osim hranom, vi va{e korisnike snabdijevate lijekovi-Osim hranom, vi va{e korisnike snabdijevate lijekovi-Osim hranom, vi va{e korisnike snabdijevate lijekovi-ma i ogrjevom.ma i ogrjevom.ma i ogrjevom.ma i ogrjevom.ma i ogrjevom.

- Sve dobijene lijekove, a koji nama nisu potrebni, distribuiramoodmah bolnici. Imamo svoju apoteku i asortiman od 312 lijekova.Lijekove dobijemo iz Amerike, Njema~ke, Turske, Engleske, a vezeza ovu vrstu pomo}i imamo dobro razvijene sa svijetom.

Mislite li da je mjese~na “gibira” koju dajete dovoljna?Mislite li da je mjese~na “gibira” koju dajete dovoljna?Mislite li da je mjese~na “gibira” koju dajete dovoljna?Mislite li da je mjese~na “gibira” koju dajete dovoljna?Mislite li da je mjese~na “gibira” koju dajete dovoljna?- U svakom slu~aju ona je stalna i trebalo bi da bude dopunska.

Da bi neko postao dijete “mame Ruhame”, koji su krite-Da bi neko postao dijete “mame Ruhame”, koji su krite-Da bi neko postao dijete “mame Ruhame”, koji su krite-Da bi neko postao dijete “mame Ruhame”, koji su krite-Da bi neko postao dijete “mame Ruhame”, koji su krite-r i j i?r i j i?r i j i?r i j i?r i j i?

- Kao i u svakoj ku}i pravila postoje. Imamo totalno nepokretne,bolesne i koji nemaju nigdje nikog. Zatim, polupokretne i na krajuone koji su socijalni slu~ajevi, a bolesni su.

Donatori i planovi

Nepravedno je voditi ovakav razgovorNepravedno je voditi ovakav razgovorNepravedno je voditi ovakav razgovorNepravedno je voditi ovakav razgovorNepravedno je voditi ovakav razgovor, a ne spomenuti, a ne spomenuti, a ne spomenuti, a ne spomenuti, a ne spomenutidonatore i one zaslu`ne.donatore i one zaslu`ne.donatore i one zaslu`ne.donatore i one zaslu`ne.donatore i one zaslu`ne.

- Prvo mjesto svakako pripada belgijskom MSF, odmah za njimUNHCR,AICE,UNCOR, Svjetska zdravstvena organizacija WO, Tur-ski bataljon, sa sjedi{tem u Zenici.

Osim u Zenici, imate li jo{ neko podrOsim u Zenici, imate li jo{ neko podrOsim u Zenici, imate li jo{ neko podrOsim u Zenici, imate li jo{ neko podrOsim u Zenici, imate li jo{ neko podru~je koje pokriva-u~je koje pokriva-u~je koje pokriva-u~je koje pokriva-u~je koje pokriva-

RUHAMA

te djelovanjem?te djelovanjem?te djelovanjem?te djelovanjem?te djelovanjem?- Za sada su to Zenica i Kakanj.

VVVVVidimo da ste, u obradi podataka, u pomo} pozvali kom-idimo da ste, u obradi podataka, u pomo} pozvali kom-idimo da ste, u obradi podataka, u pomo} pozvali kom-idimo da ste, u obradi podataka, u pomo} pozvali kom-idimo da ste, u obradi podataka, u pomo} pozvali kom-pjuterpjuterpjuterpjuterpjuter.....

- Svaka donacija se uredno evidentira. Roba se izdaje na potpis i osvemu postoje evidencije. U toku ove zime podijelili smo 1.500 kub-nih metara drva, a dijelimo i brikete. Posao smo obavili u roku od dvamjeseca. Ruhama najiskrenije zahvaljuje zeni~kom preduze}u [umar-stvo, komandantu Turskog bataljona, gospodinu Berberolu i Vatro-gasnoj slu`bi, odnosno, Jusufu Zaimovi}u, koji nam je omogu}io dasve ovo besplatno uskladi{timo.

Kraj je godine. Kaète da ste u ovoj imali oko 50 hiljadaKraj je godine. Kaète da ste u ovoj imali oko 50 hiljadaKraj je godine. Kaète da ste u ovoj imali oko 50 hiljadaKraj je godine. Kaète da ste u ovoj imali oko 50 hiljadaKraj je godine. Kaète da ste u ovoj imali oko 50 hiljadaku}nih posjeta i da ste izvr{ili raznoraznih 121.823 usluga.ku}nih posjeta i da ste izvr{ili raznoraznih 121.823 usluga.ku}nih posjeta i da ste izvr{ili raznoraznih 121.823 usluga.ku}nih posjeta i da ste izvr{ili raznoraznih 121.823 usluga.ku}nih posjeta i da ste izvr{ili raznoraznih 121.823 usluga.

- Volonteri to rade s ljubavlju. Da smo pla}eni za sav taj ogromniposao, vjerovatno bismo bili manje efektni.

Za kraj razgovora, recite {ta vas boli?Za kraj razgovora, recite {ta vas boli?Za kraj razgovora, recite {ta vas boli?Za kraj razgovora, recite {ta vas boli?Za kraj razgovora, recite {ta vas boli?- Slaba saradnja sa op}inskom administracijom. Predugo se ~eka

neka odluka ili potpis, a taj na~in komuniciranja strancima je nepoz-nat. Oni daju pare ili robu i `ele da znaju kome i na ~iju adresu.

Dozvolite nam vrijedni ljudi mame Ruhame da vam za`elim sretnui uspje{nu 1997.godinu.

Novinar “Dnevnog avaza” Adnan D`onli} napisa}e nekoliko tekstova oRuhami za mati~ni list ali i za “Azru”. U jednom od tekstova on nagla{avarad omladine, posebno volontera koji dolaze iz Zapadne Evrope:

Da Ruhama nije sama pokazuje tim mladi}a i djevojaka iz Danskei [vicarske koji su do{li pomo}i Ruhami i Bosni. Tinejd`erka Karen ilinovinar iz Danske, iako ne znaju bosanski jezik znaju sa Bosancima.Mladi volonteri iz evropskih zemalja u pauzi izme|u vre}a bra{na ipaketa konzervi svoje bosanske kolege u~e engleski. Svi se dobrorazumiju...

O mladi}ima i djevojkama iz Evrope koji su svoj humanitarni rad eljelinastaviti izvan granica svoje domovine, i to u Bosni, Dònli} pi{e posebantekst u Dnevnom avazu, kao i novinarka Elirija Hadìahmetovi} u listuNa{a rije~. Ova dva teksta zasluùju da se prenesu u cijelosti jer odraàvajupravu sliku humanosti na djelu.

RUHAMA

Danski i {vicarski mladi}i i djevojke u akcijipomaganja starim osobama

U SJE]ANJU - MLIN ZAKAHVU

U~estvovanje u projektu nevladine organizacije Ruhama U~enjebosanskih rije~i Za~u|uju}e kom{ijsko pomaganje Pomogli i nau~ili

Mladi}i i djevojke, Danci i [vicarci, odnedavno su u BiH da biu~estvovali u humanoj akciji pomaganja starim i napu{tenim osoba-ma. Karen Masterson, Sjuzan Jakobsen i Moller Line Bah su tri djevoj-ke, tinejd`erke, koje su samoinicijativno krenule u Bosnu da bi u~es-tvovale u projektu nevladine (zeni~ke) organizacije Ruhama:

- Do{le smo zbog izazova, da vidimo kako `ive ljudi ovdje. @elja zapomo}i, da neko bude sretan, pa onda i mi sa njima, bila je ja~a odstraha prikupljenog sa TV snimaka - ka`e Karen.

Karen `ivi u [vicarskoj, Line i Sjuzan u Danskoj. Po njihovim ri-je~ima, omladina je zadovoljna statusom(zasi}ena?), pa joj gode ovakviizlasci. Samo rijetko to i uspiju.

Ovdje ljudi `ive druk~ije, jedu druga jela, imaju druk~iju kulturu iobi~aje. Sve je druk~ije, ali lijepo i originalno - ka`e Line.

Strankinje su ve} nau~ile praviti pite, koje su po prvi put jele u BiH.- Jedino nam je bilijar isti - nagla{ava Sjuzan. O Bosni ka`u da je

ne{to najljep{e, da ima puno brda i planina, ali da je puno poru{ena,pogotovo Sarajevo i Mostar.

- Prvo {to smo nau~ile od bosanskih rije~i jeste - kahva, find`an,pri~a Line.

- U Bosni svi govore mi, mi, mi, a kod nas je samo ja, ja, ja. Kod nasnema kom{iluka. Ne znate ni prvog kom{iju, pri~aju djevojke.

Na pitanje {to im iz Bosne ostaje u sje}anju, kroz smijeh odgova-raju - mlin za kahvu. Ipak, ve}ina ih je savladala tipi~no nezapadnualatku. Uz kahvu i “~a{icu razgovora”, svakodnevno od osam do tri,mladi inozemci peru prozore, ~iste,kuhaju, peglaju nepokretnim Ze-ni~anima u okviru projekta “kom{ijskog pomaganja”.

Humanost ne poznaje granice, pa su danski i {vicarski mladi}i i

Dnevni avaz,15. i 16.2.1997.god.

RUHAMA

djevojke upoznali ljude, sredinu, obi~aje, ali i pomogli ljude od kojih sudosta i nau~ili. Karen, Line i Sjuzan ostaju jo{ nekoliko sedmica u BiH, a onda}e “tro{iti” vrijeme na pri~anje impresija iz “daleke” zemlje Bosne.

Od Danske do Bosne

]EVAPI I LIJEPE BOSANKE Tina Bonie Jacobsen u Zenicu je stigla prije petnaestak dana a

Anders Valntin Jensen je ve} imao dovoljno vremena, oko mjesecdana, da “u|e u {tos” u ovom humanom poslu. Susret sa njima bio jesrda~an, a odgovor na pitanje koje se samo po sebi nametnulo-kojisu ih motivi doveli ovdje da pomaù nepoznatoj zemlji i nepoznatimljudima, pokazao je da, ovako rade}i, ~ovjek moè zadovoljiti svojeèlje i istovremeno biti od koristi drugima:

- Nakon zavr{etka srednje {kole, `eljela sam putovati i upoznavatistrane zemlje i njihove narode. U isto vrijeme desilo se da sam seupoznala sa ljudima iz jedne danske humanitarne organizacije, i evo,

Predstavnice organizacije MS iz Kopenhagena, Nina i Ivet rade na organizovanju i slanju danskihvolontera u Bosnu gdje rade u saradnji sa Ruhamom

Na{a rije~2.9.1997.god.

RUHAMA

do{la sam u Bosnu- ka`e Boni i s osmjehom dodaje da joj se ovdjesvi|a jer su ljudi gostoljubivi, i {to su klijenti Ruhame sretni kada ihona obilazi.

Zadovoljna je i porodicom u kojoj }e biti gost do decembra ovegodine a najvi{e vremena provodi sa Manelom, sa kojom se najvi{edru`i ne samo u slobodnom vremenu, ve} i u poslu na terenu. A odsvega, ovdje joj je najinteresantnije {to “ima tako mnogo kafi}a namalom prostoru”.

Za razliku od Bonnie, Anders je ne{to govorljiviji. On se i ranijesusretao sa Bosancima u svojoj zemlji, jer u njegovom rodnom graduNakskovu ima ~ak 800 na{ih izbjeglica. Kako ka`e, sa njima je, na`alost,zbog njihove povu~enosti imao veoma malo kontakata. I zbog toga jedo{ao ovamo da upozna zemlju iz koje su do{li, kako bi ih , i on injegovi sugra|ani, bolje razumjeli:

- Kada se vratim u Dansku, tako su me obavezali, u {kolama }uimati nekoliko predavanja o Bosni, njenim ljudima, obi~ajima, menta-litetu. Na taj na~in mi `elimo pomo}i bosanskim izbjeglicama da bu-du bolje shva}eni u Danskoj. O Bosni smo mnogo slu{ali, ali utiscinisu isti kao kada do|e{ ovdje i susretne{ se sa njom licem u lice.

Ka`u i da su bosanske djevojke lijepe, ima ih dosta tamne kose {tose njemu posebno svi|a, jer su njegove zemljakinje prete`no plave.Svi|a mu se i bosanska kuhinja, zapazio je da je, za razliku od danskekuhinje u kojoj su supe rijetko na jelovniku, supa obavezna, a }evapisu ne{to najljep{e. Nijedan izlazak u grad ne propu{ta a da ne ispro-ba taj specijalitet sa kojim se prvi put susre}e.

Njegov doma}in je, tako|er, volonter Ruhame, Adnan D`ano, a onjegovoj porodici ne {tedi rije~i pohvale:

- @ivim u vrlo dobroj porodici. Hrana koju pravi Safija, Adnanova iEdinova majka, jako mi se dopada, posebno sarma. Primijetio sam ida su ovdje porodi~ne veze ~vrste, dosta vremena provodite jedni sdrugima, dok su kod nas svi mnogo zaposleni i svako `ivi svoj `ivot.

Mo`da je i zbog toga, ka`e, u Danskoj humanitarni rad jako cije-njen. Briga oko staraca je ne{to novo za njega. U svojoj zemlji sa timse nije susretao. A ovdje je vidio koliko su bolesni ljudi tre}e dobizavisni od pomo}i, medicinske njege i pa`nje Ruhame i njenih vo-lontera. Ponekad, vi{e od toga, potrebna im je topla rije~ i svijest danisu prepu{teni sami sebi. Posebno voli dru{tvo Envera Tali}a kojise sa njim mnogo {ali, iako je te{ko bolestan. ^ak ga je po~eo zvati

RUHAMA

“sine”, {to je za njega znak da mu te posjete mnogo zna~e.I tako Bonnie i Anders upoznaju Bosnu, lijepu i poru{enu zemlju.

Upoznaju i nastoje da joj makar malo rane zacijele. A ona }e uzvratitisvojim gostoprimstvom i ljubavlju za svakog ko joj `eli dobro.

Poseban vid rada Ruhame je pruànje pomo}i starim osobama na selu.Jasno je da starima ni u gradu nije lahko, a na selu je problem njihovazbrinjavanja u medicinskom pogledu jo{ izraèniji zbog udaljenosti od zdrav-stvenih centara i oteànih komunikacija. I pored svih te{ko}a lije~nici Ru-hame uspjeli su odvojiti dio vremena i za njih. O tome pi{e Adnan Dònli}u “Dnevnom Avazu” od 1.jula 1997.godine u tekstu:

Aktivnosti zeni~ke Ruhame

POMO] NA SELU Aktivisti - lije~nici nevladine humanitarne organizacije Ruhama

iz Zenice posjetili su Vukoti}e, selo na podru~ju zeni~ke op}ine.Tom prilikom izvr{ili su 130 pregleda i stotinama zainteresiranih dali

Za Ruhamu rad nikada ne prestaje niti ima ograni~enja. Poseban dio programa “Ku}ne njege” jerad mobilnih ekipa ljekara i medicinskih sestara na seoskom podru~ju. Ove kampanjske akcijeuveliko doprinose sagledavanju zdravstvenog stanja starih osoba na selu. Na slici dr. Amira Zuki}u vrijeme jedne akcije obilaska sela.

RUHAMA

lije~ni~ki savjet, ali i lijek. Ruhama ovakve aktivnosti redovno provo-di po zeni~kim selima, uglavnom, za stariju populaciju koja je u ne-mogu}nosti da do|e na lije~enje u grad.

Kako saznajemo od Salema Rudi}a, osniva~a Ruhame, ova organi-zacija je protekle sedmice dobila zna~ajno priznanje za rad od Fede-ralnog ministarstva za rad, socijalnu za{titu i izbjeglice.

Osim priznanja iz kabineta Predsjedavaju}eg Predsjedni{tva, Vla-de i mnogobrojnih partnera, ovo je jedno od najzna~ajnijih Ruhami-nih (zaslu`enih) priznanja za vi{e od 300 hiljada intervencija u hrani,lijekovima, pomo}i u ku}i.

U okviru pisanja i izvje{tavanja sredstava informisanja nezaobilazna jevijest BH-PRESS-a od 15.marta 1996.godine, koju je prenijelo Oslobo|e-nje i ve}ina drugih informativnih ku}a, a vezana je za trogodi{njicu radaRuhame. Naime, toga dana na~elnik Op}ine Zenica Besim Spahi} je primioosniva~e bra~ni par Rudi}, koji su ga upoznali sa rezultatima trogodi{njegrada Ruhame. Bio je to doga|aj koji je svim aktivistima Ruhame dao pod-streka za dalji rad.

RUHAMAPOMA@E LJUDIMA

- ZENICA(BH PRESS) - Povodom tre}e godi{njice postojanja irada humanitarne organizacije Ruhama, zeni~ki na~elnik Besim Spa-hi} primio je osniva~e i ~elne ljude Ruhame Salema i Hatid`u Rudi}.

Ova humanitarna organizacija po~ela je raditi u vrijeme najve}ih blo-kada i granatiranja grada, okupljaju}i djecu i omladinu i organizuju}i zanjih kurseve stranih jezika.

Prvi aktivisti Ruhame, u vrijeme organizovanja i realizacije projektaku}nog lije~enja, bili su polaznici tih kurseva. Oni su registrovali stara inemo}na lica kojima je bila potrebna pomo}.

Zna~ajan doprinos dali su i ljekari i medicinske sestre, volonteri uRuhami, koji od po~etka realizacije projekta ku}nog lije~enja pru`ajubesplatno sve medicinske usluge.

Ruhama i danas izra`ava zahvalnost sredstvima javnog informisanja ko-ja su pratila njen rad i redovno o njima izvje{tavala. Ovom prilikom izdvo-

RUHAMA

ji}emo tekst Elirije Had`iahmetovi} koji je u Na{oj rije~i od 18.februaraove godine najobuhvatnije sa`ela dotada{nji rad Ruhame.

Humanizam bez interesa

PUNA DU[A RUHAMERuhama. To su Hatid`a i Salem Rudi}. To su i 12 ljekara i 12 medicin-

skih sestara, 90 djevojaka i mladi}a - volontera, me|u kojima ima prav-nika, ekonomista, socijalnih radnika... Ruhama su i iznemogli starci i sta-rice od rodbine ostavljeni, oni kojima nema ko drugi pomo}i, osim Ruha-me. A svi zajedno kao rod ro|eni.

Ured Ruhame. Jedna prostorija na ~etvrtom spratu “Socijalnog”skromni namje{taj pretrpan administracijom, dva “usijana” ra~unara,bo~ice lijekova, cijela jedna mala apoteka, i mno{tvo plaketa, prizna-nja, i zahvalnica na zidovima. U uredu k’o na èljezni~koj stanici. Do-laze ljudi, traè pomo} i odlaze. Crnomanjasti mladi} Adnan Dànoupravo se vratio iz ku}ne posjete nepokretnom 68-godi{njem FadiluBe{liji. Nije to bila obi~na posjeta. Slijedi raport: “Prozori i zavjeseoprani, podovi o~i{}eni, tepisi istreseni, kupatilo blista”. Malo prijenjega drugi mladi} je predao izvje{taj o raspodjeli drva “klijentima”za taj dan. Po pomo} dolazi i nena koja ne zna svoje “godi{te”. Ha-tidà traga po dokumentaciji i nalazi: 34-te ro|ena. Dobiv{i pomo},nena blagosiljaju}i odlazi, a u prostoriju malo zatim “upada” mladost,trojica volontera iz Danske, govore malo bosanski, malo engleski:“Skladi{te pospremljeno, paketi razneseni”.

I tako, dok u nepunih dvadesetak kvadrata vri kao u ko{nici, po-ku{avamo Salema i Hatid`u “oteti” od posla i porazgovarati o tomekako su svoje srce otvorili za 2500 staraca u Zenici i 100 u Kaknju.

- S ovim smo zapo~eli jo{ 1993.godine u sopstvenom stanu, zna~iu onom vremenu kada je svima bilo te{ko, a usamljenim starcimapomo} najpotrebnija. Na to nas je potakao uàs umiranja od gladijedne starije osobe u srcu grada. Suo~eni sa surovom istinom, od-lu~ili smo da pomognemo tim ljudima. De{avalo se da su na{i ljekarimorali prije bilo kakve hrane starcima davati infuziju jer su bili is-crpljeni od gladi. Takav je bio slu~aj sa Hamidom Cakovi} i njenimmuèm. Mnogi iz njihove neposredne blizine nisu ni znali za njihovepatnje zato {to ih je bilo sramota da zatraè komad hljeba.

RUHAMA

Tako su Salem i Hatidà u tom te{kom ratnom vremenu na{li sebepomaù}i muhta~ ljudima. Svoju predratnu strast za putovanjima, nakojima su obi{li ~etrdesetak zemalja Evrope i svijeta, u blokiranojZenici zamijenili su svojim ruhom {to ho}e pomo}i sugra|anima. Amogli su ‘92. oti}i, onako kako su mnogi drugi pokupili svoje prnjepa put istoka ili zapada. Imali bi gdje. Roditelji ve} 32 godine ìve u[vicarskoj, a dio familije oti{ao je tamo jo{ prije 50 godina. Ali:

- Bilo je ne{to ja~e u nama {to nas je nagnalo da ostanemo, da sene priklonimo onome {to bi bilo lak{e u~initi, - ka`e Salem.

Tokom skoro ~etiri godine nau~ili su da savla|uju svakovrsne prep-reke. îni se da je za sada najve}a skladi{ni prostor. Iako je Ruhamadobitnik Plakete grada Zenice, Op}ina do sada nije na{la za shodnoda se odazove njihovom pozivu za dodjelu ve}eg skladi{ta. A na{e,doma}e navike sporosti, posebno administracije, ~ine da se za je-dan obi~an papir ~eka i po dva-tri mjeseca, a za to vrijeme Ruhamamoè pruìti desetine hiljada usluga. Zato su nevladine organizacije,poput ove, kod nas u Bosni u podre|enom poloàju. Salem govori otome kako ih samo u Americi ima oko 8.000, a biznismeni su uvijekspremni da im pomognu. âk su i ovdje dolazili, sami zavrnuli ruka-ve i okre~ili apoteku, sve o njihovom tro{ku.

- A mi se, dok je bio Okrug, obra}ali za pomo}. S nokta su namodgovorili da dràva nema para, kao da mi radimo za neku drugu dràvu.Na{i stari su od dràve zaboravljeni. Zato nevladine organizacije, poputnas, i postoje kako bi im pomogli. Mir je do{ao, ali ne i socijalna sigur-nost, tako da }e i dalje mnogi trebati na{u pomo}. Sindrom ovisnosti otu|oj pomo}i jo{ se osje}a. Ljudi su u strahu i neizvjesnosti, a Ruhamagleda u budu}nost. Poslije odlaska stranih humanitarnih organizacija,sav teret pomo}i starima pada na na{a ple}a i sami moramo pronalazitina~ine za na{e odrànje. Stranci su spremni dati nam pomo} za izgrad-nju objekta, ali pod uslovom da nas op}inske ili kantonalne vlasti ne“diraju” odatle makar deset godina. U ovoj godini o~ekujemo i skupuopremu, a ako rije{imo problem prostora, mogli bismo zaposliti i inva-lide, kao i prognanike koji se vi{e nikad ne}e mo}i vratiti svojim ku}ama.

Mo`da je ovo vrijeme da ih pomognu i zeni~ki privatnici, da mo`danadoknade ono {to do sada nisu u~inili za svoje sugra|ane. Hatidà iSalem ovom prilikom èle da javnost sazna ko im je pomogao kadasu po~injali. Nedàd Galija{evi}, Dom {tampe i Asim Kaknjo, JusufZaimovi} iz Centra za za{titu od poàra, Miro Janju{i}, direktor Fonda

RUHAMA

za zdravstvenu za{titu u ~ijoj zgradi rade, osjetili su kako im trebapomo}i, nekad u tiskanicama, nekad u nafti...Dakle, ka`u Rudi}i, nijerije~ o novcu, va`no je pomo}i ~im se mo`e.

- A na{i volonteri pravi su heroji rada. To su prete`no djevoj~ice od12 do 19 godina. Svi oni zbliìli su se sa ljudima kojima pomaù, pa imnekako do|u bliì rod od ro|aka. Njima su tako zadovoljni da je tetaManda, jedna od korisnica na{ih usluga, rekla na{oj volonterki Dènanida }e joj stan prepisati.Jedan od na{ih starih, ina~e pravoslavac, bio jeskoro u posjeti ro|acima u Banjoj Luci, pri~ao im o nama i rekao im dane pravimo razliku u nacionalnosti. Nisu mu vjerovali.

@ele Hatidà i Salem da istaknu i trud petero mladih Danaca kojisu ovdje do{li posredstvom danske humanitarne nevladine organi-zacije “Ko- Gdje- [ta?” Susanne, Meller, Huvendick, Sanderbek i Ka-ren rade sve {to i njihovi doma}ini: donose hranu, ~iste stanove,rade u skladi{tu, na raspodjeli drva, administraciji. A gdje je mladost,tu je i veselo. [alom i smijehom proprate svaki posao i svi li~e najednu veliku porodicu. Svake subote, od devet do deset, njih 90 sku-pi se u sali i podnose izvje{taj o ura|enom u toku sedmice. Kada ihpitate {ta ih u vremenu dezorijentiranosti mlade generacije motivirana ovakav rad, rije~i Adnana Dàne odraàva}e mi{ljenje svih:

-Motiv je dru`enje, a i `elja da se bude koristan.Bila bi to ne{to druga~ija pri~a o radu Ruhame, jer svi njeni ~lano-

vi, a prije svega Salem i Hatid`a Rudi}, zaslu`uju mnogo vi{e odobi~nog novinskog izvje{taja o aktivnostima u protekloj godini. Znajuto i njihovi sugra|ani koji su ih u anketi Radio Zenice, ispred svihdrugih javnih li~nosti, {to ih mediji svakodnevno slikaju - njih 47,progla{eni li~nostima godine. Bilo bi lijepo kada bi o tome imali ipisanog traga kako bi ga mogli uokviriti i mo`da, kao najve}e prizna-nje, staviti izme|u svih ostalih na zid svoje kancelarije. Budi to naduda nismo zaboravili {ta zna~e trajne vrijednosti.

Lovri} Slavko:

Potpuno zadovoljan sa gostoprimstvom osoblja, a naro~ito sa gos-

po|om Tid`om i njenim suprugom. Imam 66 godina, a primam od

samog po~etka. Koli~inski nije mnogo, samo malo vi{e konzervi, ali

uglavnom zadovoljan. (30.11.1995.)

RUHAMA

Ruhama u @enevi

ZAPA@EN PROGRAMKU]NE NJEGE

^etrdeset osmoj sjednici Izvr{nog komiteta Visokog programskog ko-mesarijata, odr`anoj u [vicarskoj od 8. do 17. oktobra, na kojoj se ras-pravljalo o repatrijaciji izbjeglica iz ~itavog svijeta, prisustvovali su pred-stavnici 122 zemlje.

Prema podacima UNHCR-a, 1991.godine 17 miliona ljudi moralo jenapustiti svoje domove, da bi se ova cifra 1995.godine popela na ~ak 27miliona raseljenih, prognanih i izbjeglih osoba. Najnoviji pokazatelji go-vore da je od januara 1997.godine broj prognanih pao na 22 miliona.

Posljednjih godina zabilje`eni su veliki pokreti stanovni{tva u 10regiona svijeta, a najbrojnije su izbjeglice iz Afganistana, Irana, Pakis-tana, Indije, Liberije, Gane, Nigerije, Gvineje... zatim Bosne i Herce-govine, Savezne Republike Jugoslavije, te Somalije, Ruande, Suda-na, Eritreje, Sijera Leonea, Burundija...

Na{a rije~ 28.10.1997.god.

Salem i Hatid`a za vrijeme boravka u @enevi

RUHAMA

Ovaj problem se razmatrao na 48. sjednici Izvr{nog komiteta Viso-kog programskog komesarijata, odr`anog od 8. do 17. oktobra, u pa-lati Pations u @enevi. Sjednici su prisustvovali predstavnici 246 kan-celarija UNHCR-a iz 122 zemlje svijeta. Pored toga, u razgovore orepatrijaciji izbjeglica uklju~ila su se i 453 partnera UNHCR-a, me|ukojima je bila i zeni~ka humanitarna nevladina organizacija Ruhama.Salem Rudi}, direktor Ruhame, impresioniran savr{enom organiza-cijom ove konferencije, kao i vo|enim razgovorima, kazao nam je daje glavni cilj UNHCR-a obezbijediti za{titu izbjeglica i osigurati imljudska prava u zemljama u kojima se oni trenutno nalaze, te omo-gu}iti njihov povratak u mati~ne zemlje. Diskutovalo se i o stanju ibroju izbjeglica u svijetu, o njihovom statusu i problemima, te na~ini-ma da im se pomogne.

Pra}enje izlaganja jeste napor, ali i zadovoljstvo

Kako je istaknuto tom prilikom, bud`et UNHCR-a za narednu godi-nu iznosi 1,22 biliona ameri~kih dolara. Na ovom skupu posebnozanimanje prisutnih pokazano je za Ruhamin program ku}ne njege,~ijom realizacijom se na specifi~an na~in poma`e starim, bolesnim iinvalidnim osobama, odnosno svima onima koji se nalaze u socijalnolo{oj situaciji. Zna~ajno je re}i i to da je Ruhama i naredne godineobezbije|eno partnerstvo sa UNHCR-om, {to }e omogu}iti dalji nas-tavak rada ove zeni~ke nevladine humanitarne organizacije.

RUHAMA

Podjela 1.500 kubnih metara ogrjevnog drveta za ~lanove Ruhame bio je jedan od najve}ih inajte`ih projekata koje je Ruhama uspje{no sprovela. Ovako zama{an posao dostave drveta na1.500 adresa nisu mogle obaviti ni mnoge dr`avne institucije. Samo zalaganjem svih volonteraovaj posao je priveden kraju. Po mnogima ovaj projekat je bio odsko~na daska sa koje seRuhamin uspjeh potpuno uzdigao i dokazao.

Hatid`a Rudi} je brzo nau~ila osnove medicinske pomo}i, posebno u programu “Ku}na njega”, paje ~esto bila u prilici da i sama poma`e bolesnicima. esto je i mjerenje tlaka dovoljno da seutvrdi dalji pravac djelovanja.

RUHAMA

Mustafa Huseini:

Da bogdo ima vi{e ovakvih organizacija koje bi brinule za stare i

iznemogle osobe. Ispred porodice Dizdarevi} vam zahvaljujem jer da

vas nije bilo mo`da ne bi bilo vi{e ni nas. Allah vam podario sve {to

po`elili.

RUHAMA

SUSRETI

RUHAMA

U toku ~etverogodi{njeg humanitarnog rada u Ruhami. Hatid`a i

Salem Rudi} imali su priliku da se susretnu sa najte`im oblicima

socijalne ugro`enosti, sa ljudima na rubu gladi, na rubu ivota, ali

i sa ljudima koji se bave sli~nim poslom {irom svijeta, kao i sa poznatim

li~nostima iz javnog ivota. Iz mno{tvo interesantnih susreta nastojali smo

izdvojiti one koji za Ruhamu, bra~ni par Rudi} i njihove saradnike i {ti}eni-

ke, imaju posebnu dra`. Sve one koje smo u ovom izboru zaobi{li smatra-

mo jednako va`nim, ali o njima drugom prigodom.

ZAHVALNICA PUKOVNIKU BERBELOUU: Saradnja sa Turskom brigadom u humanitarnimaktivnostima je plodna i traje svo vrijeme boravka ove jedinice SFOR-a u Zenici. Zahvalnica kojuje Ruhama dodijelila jednom od njenih komandanata pukovniku Ahmedu Berberoluu bi}e jednaod trajnih uspomena na boravak u Bosni i Zenici, gdje je ona jedina za vrlo kratko vrijeme steklavisok ugled

RUHAMA

Susret sa ambasadorom Republike Turske u BiH [ukru Tufanom, bio je za Rudi}e jedan odnajdra`ih. Veliki prijatelj Bosne i Hercegovine uvijek je imao razumijevanja za humanitarni radRuhame

Sa predstavnicima UN snaga u Zenici Ruhama je gradila dobre odnose i suradnju. Ljekari Turskebrigade ~esto su radili na terenu kao i ljekari iz Bosne i Hercegovine. Zada}a im je bila ista-pomo}i starim i bolesnim. Turski ljekar Vedat Corapci u posjeti jednom Ruhaminom pacijentu.Osim njega za Ruhamu su radili i doktori:Tansu Salman, Ibrahim Caubalat i Turgut Gokyigit,predsjednik Rotari kluba

RUHAMA

Dr. Tansu Salman sakolegicom Aj{om, tako|eturskim ljekarom u obilaskubolesnika u Zenici. Pregled irazgovor ve} sami po sebidaju ohrabrenje

Direktor IHBI Zija Rizvih (drugi s desna) ve} decenijama se bavi humanitarnim radom. Ruhamije pomagao u izradi projekata ali i u kontaktima sa predstavnicima vlasti uvijek nastoje}i izboriti{to bolji polo`aj za humanitarne radnike

RUHAMA

Gospodin Naveed Hussain je vi{i programski oficir UNHCR-a, ~ijom pomo}i je Ruhamarealizovala mnoge svoje programske aktivnosti

Axel Bisschop (prvi slijeva) i Jean Michael (krajnji desno) sa Hatid`om i Salemom Rudi}em. Ovadvojica predstavnika UNHCR-a uveliko su doprinijeli da Ruhama postane poznata van granicaBosne i Hercegovine i bude uvr{tena na listu svjetskih humanitarnih organizacija, te u|e uUNHCR-ove projekte

RUHAMA

Za svoj rad Ruhama je dobila Zahvalnicu i od Ministarstva za rad, socijalnu politiku i izbjegliceFederacije BiH. Priznanje su uru~ili Bojan Zec, {ef kabineta ministra Rasima Kadi}a, AmrudinNurak i pomo}nik ministra

Constantin Sokoloff (prvi slijeva), li~ni izaslanik gospo|e Sadako Ogata, posjetio je Ruhamu29.septembra 1997.godine. Susret sa ovim va`nim predstavnikom UNHCR-a za Ruhamu jezna~io jo{ jedan korak u ostvarenju zadataka na pru`anju humanitarne pomo}i i obezbje|enjurada kroz saradnju sa UNHCR-om

RUHAMA

Ruhama je od po~etka gradila svoj kodeks rada: pomo} svima bez obzira na nacionalnu, vjersku,politi~ku i bilo koju drugu pripadnost. Pomo} svakome kome je pomo} potrebna. Takav raduskoro je postao poznat i priznat u okru`enju u kojem je Ruhama djelovala. Po~ela su pristizatipriznanja, a jedno od njih je i od Srpskog gra|anskog vije}a. Na slici Rudi}i sa predsjednikomSGV BiH Mirkom Pejanovi}em.

RUHAMA

Norve{ka narodna pomo} dala je veliki doprinos u socijalnom zbrinjavanju stanovni{tva iotklanjanju posljedica rata u Bosni i Hercegovini. Coordinator u NPA Elisabeth Settemsdaluvijek je rado sura|ivala i bila ~est gost Ruhame.

“Svjetski program hrane” i gospodin Romain Sirois svojim prilozima i donacijama uveliko suolak{ali rad Ruhame. Iz prvih susreta rodila se trajna saradnja i na kraju i li~no prijateljstvo.

RUHAMA

Catherine Rompato (druga s desna) administrator u MSF-u iz Belgije. Li~no, a i kroz organizaciju,ostvarila je dobru saradnju sa Ruhamom. Zajedni~ki projekti uvijek su uspje{no realizovani

Pripadnici turskih mirovnih snaga dali su svoj doprinos i u akciji pripremanja i distribuiranjaogrjevnog drveta. Vojnici, oficiri, ljekari i prevodioci - niko se nije libio da u hladnim oktobarskimdanima radi ovaj te{ki fizi~ki posao.

RUHAMA

Lisbeth Pilegaard, koordinator za socijalne djelatosti danskog odbora za izbjeglice posjetila jeRuhamu 22.marta 1996. godine.

MSF iz Belgije donirao je nekoliko stotina nao~ala za Ruhamine {ti}enike. Ova donacijamnogima je omogu}ila da svaki slijede}i susret vide u boljem svjetlu.

RUHAMA

^uvanje dokumentacije o radu jedan je od prvih zadataka koji svaki volonter i ~lan Ruhamepreuzima uklju~ivanjem u njen rad. Iako je nevladina organizacija, Ruhama redovno kontaktiraorgane vlasti i {alje im izvje{taje o svom radu. Naravno, i vlast ne ostaje nijema i gluha na njenrad pa, ako ni{ta drugo, uputi im pismo podr{ke. Iz brojnih ovakvih dokumenata izdvajamo pismoBakira Sadovi}a, sekretara Kabineta Predsjedavaju}eg predsjedni{tva BiH Alije Izetbegovi}a, kaoi pismo savjetnika u Vladi BiH Safeta Pa{i}a.

RUHAMA

Svim na{im prijateljimaKnjiga o Ruhami imala je za cilj da rad ove organizacije

predstavi i pribli`i javnosti na najpopularniji na~in, jer je onjavan i podlije`e sudu javnosti. Ruhama, ina~e, vodi urednudokumentciju o svakoj poduzetoj akciji, svakoj dobijenoj donaciji,raspodjeli humanitarne pomo}i, posjetama ljekara i volontera ko-risnicima pomo}i, posjetama predstavnika drugih humanitarnihorganizacija Ruhami, posjetama predstavnika vlasti, o svemu{to ~ini rad Ruhame ili mu na bilo koji na~in doprinosi.

O svemu se sa~injavaju periodi~ni i godi{nji izvje{taji donatori-ma u Zenici, kao i stranim donatorima i UNHCR-u u@enevi. Zato ne ~udi da imamo podatke o svemu u svakom tre-nutku, pa sa sigurno{}u tvrdimo da su na{i aktivisti do sada u~ini-li 700.000 usluga.

Sve {to je zna~ajno za rad Ruhame poku{ali smo unijeti uknjigu, me|utim, postoji obimna dokumentacija koja nije moglabiti obuhva}ena, jer se nalazi na video ili audio snimcima. Tu sui svi prilozi emitovani na radio i televizijskim stanicama, koje suuredno pohranjeni i ve} postaju dio historije Ruhame. Zato,ako smo izostavili nekog od donatora, nekoga ko je bar toplomrije~ju pomogao Ruhamu i njene aktiviste, humanistu koji je pos-jetio Ruhamu ili na bilo koji na~in bio u saradnji sa na{im akti-vistima, molimo da nam to oprosti. Propusti nisu u~injeni nam-jerno, a na{a zahvalnost je upu}ena svima.

Hatidà i Salem Rudi}Hatidà i Salem Rudi}Hatidà i Salem Rudi}Hatidà i Salem Rudi}Hatidà i Salem Rudi}

RUHAMA

Sadr`aj

OTKRIVOTKRIVOTKRIVOTKRIVOTKRIVANJE HUMANOSTIANJE HUMANOSTIANJE HUMANOSTIANJE HUMANOSTIANJE HUMANOSTI .................................................................................................................................................................................... 7

ZENICA - VI[ENAZENICA - VI[ENAZENICA - VI[ENAZENICA - VI[ENAZENICA - VI[ENACIONALNI GRCIONALNI GRCIONALNI GRCIONALNI GRCIONALNI GRADADADADAD ............................................................................................... 9

RUHAMA @IVOTNO DJELORUHAMA @IVOTNO DJELORUHAMA @IVOTNO DJELORUHAMA @IVOTNO DJELORUHAMA @IVOTNO DJELO .......................................................................................................................................................................... 19

STSTSTSTSTASAASAASAASAASAVVVVVANJE RUHAMEANJE RUHAMEANJE RUHAMEANJE RUHAMEANJE RUHAME............................................................................................................................................................................................................. 29

KKKKKU]NA NJEGAU]NA NJEGAU]NA NJEGAU]NA NJEGAU]NA NJEGA.................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 41

SEMINARI NOSEMINARI NOSEMINARI NOSEMINARI NOSEMINARI NOVVVVVA ZNANJA ZNANJA ZNANJA ZNANJA ZNANJAAAAAZA NOVE PROJEKTEZA NOVE PROJEKTEZA NOVE PROJEKTEZA NOVE PROJEKTEZA NOVE PROJEKTE ...................................................................................................................................................................................................................................... 73

ISKISKISKISKISKORORORORORAK U JAK U JAK U JAK U JAK U JAAAAAVNOSTVNOSTVNOSTVNOSTVNOST ............................................................................................................................................................................................................................ 81

SUSRETISUSRETISUSRETISUSRETISUSRETI ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 103

SVIM NA[IM PRIJATELJIMASVIM NA[IM PRIJATELJIMASVIM NA[IM PRIJATELJIMASVIM NA[IM PRIJATELJIMASVIM NA[IM PRIJATELJIMA...................................................................................................................................................... 117

RUHAMA

ruhamaruhama-bih.org/v2/knjiga1.pdf · 10 ruhama d a bismo bolje razumjeli otkuda ruhama u zenici,...

Documents

patnje mladoga werthera - ss-amkaramaneo-vis.skole.hr · pdf...

teorija grafova - naslovnica - zavod za … ·...

integrasi-interkoneksi mata pelajaran pendidikan...

otkuda hleb prishel

otkuda v snezhinkah_gryaz

Ágil e humanizada - telemacoborba.pr.gov.br · a cantora...

’s histÓria no norte do paranÁ1 · 2016. 7. 15. · 1...

raport anual fundaŢia ruaa - fundatia · pdf file2010 4...

anexa la ordinul nr. 1107/21.12.2007 asociații și...

otkuda krenuti? prvi koraci - davor- · pdf fileposlovni...

otkuda berutsya sneg_i_led

9150 otkuda-k-nam-prishla-kniga

otkuda rodom

kathleen fahy ruhama

fajar dalam tinjauan hadits dan astronomi · pdf filekepada...

osvrti i prl'kaziporijeklo tih hrvata približno je odredila...

strana 2 | 3 - cener 21...javljaju u obliku dugoročnog...

recimo, iz naše bibliografije neće biti vidljivo otkuda...

raport anual 2007. fundatia ruhama

a– nacrt koji funkcionira kao zemljopisna karta. mnogo...