sazetak reljefa

SKRIPTA – FIZIČKA GEOGRAFIJA (1. RAZRED)

GRAĐA ZEMLJE I RELJEF

RELJEF I GEOLOŠKA PROŠLOST ZEMLJE

Reljef – skupni naziv za sve ravnine i neravnine na Zemljinoj površini- reljef se često povezivao s legendama i mitologijom (Manita peć, Crveno i Modro

jezero, Olimp...)- reljef utječe na klimu, sastav tla, biljni i životinjski svijet, naseljenost, izgradnju

prometnica...- najviša točka na Zemlji - MT EVEREST (Himalaja) 8 848 m- najveća dubina – MARIJANSKA BRAZDA (Tihi Ocean) 11 022 m

Reljef je rezultat djelovanja endogenih (unutarnjih) i egzogenih (vanjskih) procesa.• ENDOGENE SILE – oblikuju planetarne reljefne oblike

(pomicanje litosfernih ploča, vulkanizam, orogeneze...)• EGZOGENE SILE – oblikuju i transformiraju reljefne oblike

stvorene endogenim silama (rad vjetra, tekućica, sunca, padalina i sl.)

GEOMORFOLOGIJA – znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem reljefa i njegova razvitkaGEOLOGIJA – znanost o postanku, sastavu, strukturi i razvoju Zemlje

ZONALNA GRAĐA ZEMLJE

- zonalna građa Zemlje utvrđena na temelju različite brzine širenja potresnih valova- tri zone: jezgra, plašt i kora- jezgra : od dubine od 2900 km do samog središta (6371 km), čvrsta, sastavljena

od željeza i nikla, Gutenbergov diskontinuitet granica plašta i jezgre- plašt : užaren i tekuć, od dubine od 40 km do 2900 km, sastoji se od magme (na

površini lava), Mohorovičićev diskontinuitet granica plašta i kore- kora : površinski sloj, čvrsta; tri tipa kore: kontinentska, oceanska i prijelazna- geofizika – znanost koja se bavi proučavanjem fizičkih svojstava Zemlje

ENDODINAMIKA

- dvije su teorije o strukturi Zemljine kore i njezinoj građi: Wegenerova teorija o plutanju kontinenata i teorija globalne tektonike ploča

- Wegenerova teorija: jedinstveno kopno – Pangea postojalo je u najstarijom prošlosti Zemlje; pucanje Pangee i razmicanje kontinenata dokazi su odgovarajući obrisi kontinenata i sličnosti biljnih i životinjskih vrsta na fizički odvojenim kontinentima

- teorija globalne tektonike ploča: poboljšana Wegenerova teorija, listoferne ploče u neprestanom gibanju

- litosfera – gornji dio plašta i Zemljina kora- litosferne ploče – komadi Zemljine kore „uronjeni“ u gornji dio plašta, pokreće ih

međudjelovanje gravitacije i centrifugalne sile- 7 velikih ploča (Euroazijska, Afrička, Sjevernoamerička, Južnoamerička,

Tihooceanska, Australoindijska i Antartička)- dvadesetak manjih ploča (Karipska,

Cocos, Nazca, Filipinska, Arapska...)- sile Zemljine unutrašnjosti – centrifugalna

sila i gravitacija- konvekcijska strujanja magme

granice litosfernih ploča mogu biti:- konstruktivne (pod utjecajem procesa razmicanja ili spreadinga)- destruktivne (pod utjecajem procesa subdukcije ili podvlačenja)- konzervativne (pod utjecajem procesa smicanja)- njima nastaju oblici planetarnog reljefa

- konstruktivne granice : dolazi do pucanja kore i razmicanja ploča, nastaje nova kora

- lava izbija na površinu i tamo se hladi, formira novi oblik – vulkanska uzvišenja u oceanima koja se zovu srednjooceanski hrptovi (dominantni reljefni oblik na konstruktivnim granicama) Srednjoatlantski hrbat, Istočnopacifički i hrbat Indijskog oceana

- stvaranje nove kore konstruktivne granice- vulkanska i potresna aktivnost

- destruktivne granice : dolazi do podvlačenje jedne kore pod drugu; jaka potresna (Benioff zona) i vulkanska aktivnost

- oceanska ploča koja se podvlači propada na područje više temperature i tlaka, rastaljuje se i zbog velike energije koja se oslobađa magma odlazi na površinu i izbija na mjestu novih vulkana i vulkanskog otočja

- na samom mjestu podvlačenja nastaje dubokomorski jarak, na mjestu gdje magma izbija na površinu nastaju vulkanski otoci i otočni nizovi, a oni s obalom zatvaraju rubna mora

- uništavanje kore destruktivne granice- najnestabilnija zona na Zemlji – Pacifički vatreni prsten – uključuje Marijansku

brazdu, Marijansko otočje, Kurili, Aleuti, Filipini, Solomonsko otočje- podvlačenje oceanske Nazca ploče pod kopnenu Južnoameričku

- konzervativne granice : dolazi do smicanja jedne ploče uz drugu, u suprotnim smjerovima duž rasjeda; jaka potresna aktivnost

- rasjed San Andreas u Kaliforniji – granica Pacifičke i Sjevernoameričke ploče, česti potresi u Kaliforniji (San Francisco – grad potresa)

- oceanski hrptovi često su paralelni s dubokomorskim jarcima – razmicanje ploča na jednom djelu uzrokuje podvlačenje na drugom

- epirogenetski pokreti – okomita izdizanja i spuštanja Zemljine kore, povezana s promjenama ravnoteže

- očituje se na obalama kao promjena razine mora (nije plima ili oseka!)- transgresija – napredovanje razine mora (povećanje količine vode ili spuštanje

kopna- regresija – povlačenje razine mora

- zaravnjivanje oblika planetarnog reljefa pod utjecajem vanjskih sila- endogene sile – sile Zemljine unutrašnjosti- egzogene sile – vanjske sile, utjecaj vanjskih faktora

- orogenetski pokreti – proces nastanka gorja, izdizanje novog gorja povezano s procesom subdukcije

- najpoznatije orogeneze: kaledonska i hercinska orogeneza u starijoj Zemljinoj prošlosti i alpsko – himalajska orogeneza u kenozoiku nastala podvlačenjem Afričke i Indijske ploče pod Euroazijsku

VULKANIZAM I SEIZMIZAM

- vulkanizam – svi procesi vezani uz izbijanje užarene magme, plinova i pare iz unutrašnjosti Zemlje na površinu

- vulkan – mjesto izbijanja magme- dijelovi vulkana: vulkanski stožac, otvor (krater), vulkanski kanal ili

dimnjak (povezuje krater s ognjištem vulkana) i ognjište- parazitski krateri – manji kanali i otvori- lava izbija na dva načina: izlijevanjem (polagano i ujednačeno, kao u slučaju

Havaja) i erupcijom (snažno izbijanje, praćeno potresima i eksplozijama, kao u slučaju Vezuva i Etne)

- aktivnost vulkana najavljuje podrhtavanje tla- lapili – sitnije čestice krutog vulkanskog materijala- vulkanske bombe – veće lopte krutog vulkanskog materijala nastale rotacijom

materijala u zraku nakon izbacivanja

- vulkanski pepeo ili tuf – najsitnije čestice lave- vulkani se djele na aktivne, pritajene i ugasle- najviše vulkana ima na području Pacifičkog vatrenog prstena, a manje ih je u

Atlantskom oceanu, Sredozemlju i istočnoj Africi- smješteni na granicama litosfernih ploča- područja izražene vulkanske aktivnosti bogata su mineralima iz lave te su

usmjerena na poljoprivredu i često gusto naseljena- uz vulkansku aktivnost vezana je pojava gejzira – izvora vruće vode (Island, NP

Yellowstone...) i termalnih izvora (toplice u mnogim državama)- lahari su blatni bujični tokovi nastali otapanjem snježnog pokrova prilikom

vulkanskih erupcija

Četiri osnovna tipa vulkana prema obliku

Vulkan Mt. St. Helens

Lokacija vulkana Mt. St. Helens (SAD)

Lahar nastao erupcijom vulkana Ruapehu (Novi Zeland)

- seizmizam – svi procesi vezani uz podrhtavanje tla i katastrofe koje oni uzrokuju- seizmologija – znanost koja se bavi proučavanjem pojave potresa, uzroka njihova

pojavljivanja i analizom posljedica- hipocentar – mjesto u unutrašnjosti Zemlje gdje potres nastaje; odatle se potres

širi potresnim valovima- epicentar – točka na površini Zemlje do koje potres stiže najbrže i najrazorniji je;

točka na površini Zemlje iz koje se širi potres- tektonski potresi – nastaju tektonskim gibanjima odnosno kretanjem litosfernih

ploča, najčešći potresi- vulkanski potresi – nastaju povezano s vulkanskom aktivnosti- urušni potresi – podrhtavanja tla nastala urušavanjem podzemnih šupljina i

odronjavanjem- potresi prema dubini hipocentra – plitki, srednjeduboki i duboki- seizmograf – sprava za mjerenje i bilježenje potresne aktivnosti, proizvodi

seizmogram – zapis potresne aktivnosti- dvije su ljestvice kojima se određuje jačina potresa: Richterova (mjeri

magnitudu – količinu oslobođene energije u hipocentru) i Mercallijeva (Mercalli –

Cancani – Siebergova, mjeri intenzitet, stupanj razaranja potresom na površini, rušilačku snagu potresa)

- vrste potresnih valova – površinski, dubinski (transverzalni i longitudinalni)

EGZOGENI PROCESI

- vanjski ili egzogeni procesi označavaju utjecaj vanjskih čimbenika (Sunce, vjetar, led, tekućice, valovi i slično) na izgled Zemljine površine

- erozija – razaranje postojećih reljefnih oblika i odnošenje stjenovitog materijala- akumulacija – taloženje materijala nakupljenog erozijom- konačni rezultat uravnjavanje ili aplanacija krajolika

- padinski procesi – kretanje stjenovitog materijala pod utjecajem gravitacije- padine – nagnute plohe Zemljine površine (20°), izložene stalnim promjenama

vezanim uz atmosferske prilike i gravitaciju- puženje tla – proces sporog pomicanja gornjeg sloja tla prilikom njegovog

vlaženja (ili ukoliko je ispod površinskog sloja zaleđeni sloj)- tečenje tla (soliflukcija) – brži proces, područja zaleđenog tla, nastaje uslijed

otapanja površinskog sloja- kliženje – kretanje materijala niz padinu po kliznoj plohi pod utjecajem gravitacije,

pojava „pijane šume“- urušavanje – obrušavanje materijala niz padinu povezano s odlomljavanjem većih

stjenovitih blokova pod utjecajem atmosferskih prilika- osipavanje – kretanje rastresitog stjenovitog materijala usitnjenog atmosferskim

prilikama (pucanjem stijene pod utjecajem jakog zagrijavanja i brzog hlađenja)

Klizište Po Shan Road – Hong Kong

- Riječni (fluvijalni) procesi : procesi nastali radom tekućica- tekućice razaraju, prenose i talože materijal- rijeke oblikuju svoje korito dubinskom erozijom (na dnu, produbljivanje korita) i

bočnom erozijom (sa strane)- bočnom erozijom pod utjecajem Coriolisove sile (koja nastaje zbog rotacije

Zemlje) rijeka više erodira jednu obalu, a materijal akumulira na drugoj, te zbog toga nastaju meandri – zavoji, pa govorimo o meandriranju rijeke

- rijeka se na nekim dijelovima toka obrušava iz višeg u niži dio korita; ako je visinska razlika velika, govorimo o vodopadu, a ako se stepeničasto prelijeva, govorimo o slapu

- rijeka erodira (razara, troši) stijenu s koje se obrušava i udubljuje svoje korito te pomiče slapište uzvodno; rijeke talože materijal nastao erozijom u nizinskom dijelu toka i njima oblikuju naplavnu ravan , na koji se rijeka povremeno izlijeva

- dubljim usjecanjem rijeke, zbog promjene baznog nivoa rijeke (tektonski ili klimatski razlozi), u svoje korito nekadašnja naplavna ravan postaje riječna terasa, na koju se rijeka više ne izlijeva već formira novu naplavnu ravan rijeka može imati više terasa, a najviša terasa je uvijek najstarija

- kanjoni – uske riječne doline, strmih, gotovo okomitih strana. Nastaju na područjima tvrdih i propusnih stijena (karbonati). Primjeri – Krka, Zrmanja

- riječne doline – V oblika zbog jačeg utjecaja dubinske erozije od bočne erozije- mogu biti jednostavne i kompozitne (složene); kompozitne doline sastoje se od

proširenja i suženja (klisura) na područjima otpornijim na trošenje- poligenetske doline – doline koje su oblikovane djelovanjem različitih procesa

(glacijalni, jezerski, tektonski, itd.)

Kanjon Krke kod vodopada Manojlovac

Meandri

Ribnjak Stara Drava – primjer mrtvaje

- obalni (marinski) reljef – nastao djelovanjem valova- abrazija – snažno razorno djelovanje valova- valovi prvo stvaraju udubljenje u stijeni – potkapinu na njezinom najnižem dijelu;

zbog gravitacije se gornji dio stijene urušava i nastaje vertikalna stijena – obalni strmac ili klif

- materijal koji se obrušava se dalje radom valova usitnjava i taloži te formira abrazijsku ravan

- na niskim obalama jača je akumulacija; ovdje nastaju akumulacijski oblici žala, sprud, laguna i prevlaka

- ingresijske obale – nastaju potapanjem kopna, dijelimo ih na tektonske i erozijske. Erozijske se dijele na fluvijalne, krške, eolske i glacijalne

- ušća rijeka u more smatraju se oblicima ingresijskog erozijskog obalnog reljefa:- delta – razgranato riječno ušće u obliku grčkog slova Δ (Nil, Volga, Dunav,

Mississippi)- estuarij – lijevkasto ušće (Temza, Amazona)- rijas – zaljev nastao potapanjem riječnog ušća (Krka, Plomin)- fjord – zaljev nastao radom ledenjaka- razvedene obale – obale s brojnim otocima, zaljevima, poluotocima- koeficijent razvedenosti – odnos stvarne duljine obale i zračne udaljenosti

njezinih krajnjih točaka- norveški tip obale – nastao potapanjem ledenjačkih dolina, zaljevi kod

norveškog tipa obale okomiti su na pružanje reljefa- dalmatinski tip obale – otoci su usporedni s reljefom na kopnu- koraljne obale, koraljni otoci – nastali rastom koralja u toplim morima oko

vulkanskih otoka koji postupno tonu u more; ostaje prstenasti koraljni otok atol (u blizini Australije i u tropskim morima Tihog i Indijskog oceana)

- Mangrovske obale – nastaju ispreplitanjem korijenja stabala mangrove u ekvatorijalnim područjima

Krednjački klifovi (Dover, VB)

Primošten, primjer prevlake

- ledenjački (glacijalni) procesi : oblikovanje reljefa djelovanjem leda- ledenjački reljef nalazimo u područjima visokih planina i hladnih klima (više

geografske širine) Antarktika, Grenland, Alpe, Himalaje, Kordiljeri, Ande...- glavni oblikovatelj reljefa – led- ledenjački reljef – nastaje preobrazbom snijega (rekristalizacijom)- cirk ili ledenjački kotao – udubina nastala radom ledenjaka, prostor nakupljanja

snijega i leda iz kojeg ledenjak kreće niz padinu - u Hrvatskoj cirkova ima kod Sjevernog Velebita- ledenjačka dolina – nastaje spuštanjem niz padinu i ima karakterističan „U“

presjek- morena – nakupina materijala koju ledenjak nosi i njome dodatno oblikuje reljef- drumlin – mali brežuljak nastao taloženjem podinskih morena- eskeri –izdužena uzvišenja nastala taloženjem tila- ledenjačka jezera – nastaju otapanjem ledenjaka- ledeni pokrov – velika ledena masa, nije toliko pokretna (za razliku od

ledenjaka), najveći na Antarktici- ledena doba – posljedica precesije i nutacije (Milankovićevi ciklusi)- ledeno razdoblje se još naziva i glacijal, a razdoblje između dva ledena

razdoblja zove se interglacijal izmjenjivali se za vrijeme posljednjeg ledenog doba u pleistocenu

- posljednje ledeno doba završilo je prije 15 000 godina- Jadranska obala oblikovana je izdizanjem mora za 100 metara nakon posljednjeg

ledenog doba

Cirk Śnieżne Kotły, Karknosze, Poljska

Ledenjačka dolina u parku Ecrins, Francuska

- krški procesi : procesi koji nastaju na topljivim stijenama djelovanjem vode- topljive stijene su vapnenac, gips i sol- kišnica sadrži blagu ugljičnu kiselinu kojom rastapa kalcij karbonat u vapnencu i

uzrokuje pojavu krških oblika ovaj proces otapanja vapnenca zove se korozija- sedra – nastaje taloženjem kalcijevog bikarbonata iz vode na biljkama i

mahovinama zbog rasprskavanja vode- sedrene barijere – na slapištima, najpoznatije u Hrvatskoj su na Plitvičkim

jezerima i u NP Krka- rijeke ponornice – karakteristične za krška područja, rijeka propada kroz

pukotine u vapnencu i nastavlja svoj tok ispod zemlje- kad ta rijeka izvire na površinu, nastaje krško vrelo, a ako izvire ispod mora,

nastaju izvori slatke vode u moru – vrulje- krš se može razviti u tropskim krajevima i umjerenim širinama, pa ga dijelimo na

krš tropskih krajeva i krš umjerenih širina- dinarski krš – na području Dinarida (od Slovenije do sjeverne Albanije)- krški oblici: - škrape – uska udubljenja, dugački uski žljebići oštrih bridova

razvojem, produbljivanjem i spajanjem škrapa nastaje škrapar ili ljuti krš

- kamenice – plitka okruglasta udubljenja u vapnencu- ponikve – veća ljevkasta udubljenja na dnu prekrivena crvenicom- Crveno i Modro jezero kod Imotskog – ponikve ispunjene vodom- uvale – nastaju spajanjem ponikvi- polja u kršu - veća od ponikvi i na dnu prekrivena crvenicom, nastala tektonskim

pokretima, često kroz njih prolazi vodotok koji ponire na kraju- hrvatska polja u kršu – Ličko, Gacko, Krbavsko, Kninsko, Kosovo, Petrovo, Sinjsko,

Imotsko- žarišta naseljenosti na krškim prostorima su upravo polja u kršu- rijeke na krškim prostorima često oblikuju kanjone (vidi – riječni reljef!)- podzemni oblici – nastaju oblikovanjem reljefa podzemnim tokom vode- jame – okomite proširene pukotine (udubljenja) u vapnencu, mogu biti različitog

promjera i različite dubine; u Hrvatskoj je najdublja Lukina jama na Velebitu- spilje – prošireni podzemni kanali horizontalnog pružanja (do 45°), često se

sastoje od mreže kanala koji povezuju nekoliko dvorana- izlučivanjem kalcijevog karbonata nastaju sige (spiljski nakit); stalaktiti su sige

koje vise sa stropa spilje, stalagmiti rastu od poda prema stropu, a stalagnati ili stupovi nastaju kad se stalaktit i stalagmit spoje

- najduža spilja u Hrvatskoj je spiljski sustav Đulin ponor – Medvedica kod Ogulina- ponor – otvor kroz koji rijeka ponire i odlazi u krško podzemlje

Škrape, Kanin (Slovenija)

Primjer uslojenosti vapnenca – Škrila, Kornati (rasjedno klizište stijena)

Ponikve na Biokovu

Ličko polje

Cerkniško polje (Slo) – primjer poplavnog polja u kršu