_seksualna moralnost u antičkom rimu
Post on 27-Dec-2015
69 Views
Preview:
TRANSCRIPT
Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu
Odjel za povijest
Kolegij: Život antičke obitelji u provinciji
Seminar:
Seksualna moralnost u antičkom Rimu
Mentor: dr. sc. Vlatka Vukelić
Studenti: Dino Jelinić i Petra Svetec
Zagreb, 11. siječnja 2013.
Sadržaj
1. Uvod........................................................................................................................................3
2. Kult pudicitiae i čast za žene..................................................................................................4
2.1 Kult pudicitae....................................................................................................................5
2.2. Pudicitia kao tradicionalna čast za žene...........................................................................6
3. Tradicionalne priče i Livijeva rimska povijest.......................................................................7
3.1. Priča o Lukreciji...............................................................................................................7
3.2. Priča o Verginiji...............................................................................................................7
3.3. Orgijagova žena................................................................................................................8
4. Valerije Veliki – složena prošlost kao paradigma..................................................................9
4.1. Priča o Scipiju..................................................................................................................9
4.2. Priča o Scipiju Afričkom..................................................................................................9
4.3. Valerijevo poglavlje 6.1.................................................................................................10
5. Subverzivni žanrovi: testiranje granica sramežljivosti.........................................................11
5.1. Propercijeve elegije i moralna nedosljednost.................................................................11
5.2. Rimska nova komedija...................................................................................................12
5.3. Plautov Amfitrion...........................................................................................................12
5.4. Fedrine priče...................................................................................................................13
5.5. Petronijeve Satire...........................................................................................................14
5.6. Apulijeve Metamorfoze..................................................................................................14
6. Koji dio „ne“ ne razumiješ?..................................................................................................15
6.1. Senekine Kontroverzije..................................................................................................15
6.2. Vojnik u Marijevoj vojsci..............................................................................................15
7. Pudicitia kao temeljna građanska vrlina...............................................................................16
7.1. Sardinijska priča.............................................................................................................16
7.2. Klodije............................................................................................................................16
8. Carske priče i carske intervencije.........................................................................................17
8.1. Tacit................................................................................................................................17
8.2. Sjene Lukrecije...............................................................................................................18
8.2.1. Sejon i Livija...........................................................................................................19
8.2.2. Impudicitia vrijedna pažnje – priča Pontia i Poppaea.............................................19
8.2.3. Priča o Ameliji Lepid..............................................................................................20
8.2.4. Priča o Agripini Starijoj...........................................................................................20
8.3. Svetonije.........................................................................................................................20
8.4. Rano carstvo i republička pogrdnost..............................................................................21
1
8.5. Tiberije i republička povijest..........................................................................................21
9. Zaključak...............................................................................................................................22
10. Literatura.............................................................................................................................23
2
1. Uvod
„Nauči me što je pudicitia, i koliko je dobra, i gdje se nalazi u tijelu ili u duši.“ (Senekina
pisma Lucilu 88.8)
Seks je bio središnje etičko pitanje, odnosno središnja etička briga rimskih autora. Sasvim je
sigurno da nema latinskog termina koji bi potpuno odgovarao riječi seks. Grupe latinskih
riječi kao što su venus (možemo ga djelomično prevesti kao seks), amor (ljubav), voluptas
(zadovoljstvo) djelomično se referiraju na fenomen seksa. Osim što u latinskom jeziku nije
postojala prava imenica koja bi zamjenjivala riječ seks, tako nije postojala ni riječ koja bi
mogla potpuno promijeniti, odnosno zamijeniti današnju riječ moralnost, iako je upravo ta
riječ došla od latinske riječi mores (običaj) te je objašnjavala dobra i loša ponašanja te norme
ponašanja. Glavnu etičku riječ koju je latinski jezik poznavao bila je pudicitia (suprotno
impudicitia), koja je označavala seksualnu vrlinu, a najjednostavnije je možemo prevesti kao
čistoća (odnosno nečistoća, ako je riječ o impudicitiae), iako taj pojam ne može zamijeniti u
potpunosti današnji pojam čistoće. Pudicitia je naime nešto puno više i kroz ovaj seminar
pokušat ćemo Vam prikazati što potpunije značenje te riječi u starom Rimu. Osim pudicitiae
ima još izraza koji su se odnosili na seksualne vrline kao što su latinske riječi: casitas,
sanctitas, apstinentia, continentia, verecundia, modestia. Ipak pudicitiu uzimamo kao glavni
termin, odnosno temeljnu riječ, jer ona ima više specifičnih značenja nego ostali već nabrojani
termini. Zanimljivo je to da se ta latinska riječ uvijek referira na seksualnost, dok se ostali
termini mogu odnositi i na religioznost, konzumaciju hrane, i tako dalje.
Pudicitia je poseban rimski koncept i nema direktnih poveznica sa starim Grcima, za razliku
od ostalih moralnih koncepata pa se zato i istražuje odvojeno od grčke filozofske tradicije,
iako taj termin donekle ima sličnosti s grčkim terminima samokontrole i srama. To je koncept
koji pripada različitoj udaljenoj kulturi i različitom načinu razmišljanja o seksu i etici. Ona
uređuje individualnu seksualnost i odnose s drugima, ali i društvo u cijelosti. Osim svega
toga, pudicitia može označavati odijevanje, geste, korištenje prostora i jezika kao vrline.
Pudor je latinski izraz koji ima određenih poveznica sa pudicitiom, ali on je smatran više
socijalnim osjećajem srama, odnosno povezan više s emocijama, dok je kod pudicitiae više u
pitanju seksualnost, a ne emocije. Također određene poveznice s pudicitiom imaju latinski
izrazi fama (dobra reputacija) i infamia (gubljenje dobre reputacije zbog kriminala, lošeg
ponašanja, seksualnih prijestupa). Nije nam potpuno jasno, iz izvora legata, kažnjavanje za
3
seksualne prijestupnike i preljubnike u Republici. Stručnjaci su mišljenja da su takvi prijestupi
kažnjavani više neformalnim pravilima i normama.
Mnogo je toga napisano u posljednje vrijeme o seksu, seksualnoj ideologiji i moralu u starom
Rimu. Uglavnom su u središtu razmatranja muškarci. Osim toga radilo se na prepoznavanju
homoseksualnosti u drugim kulturama, penetraciji, heteroseksualnosti, pitanju odnosa s
muškarcima, ženama, djecom i robovima. Također nam može biti zanimljivo pitanje, da li su
Rimljani uopće imali morala? Danas uvriježena slika njihovog seksualnog ponašanja i morala
jesu orgije, odnosi sa životinjama, prostitutkama, robovima, no da li je to zaista bilo sve čemu
su tadašnji Rimljani bili skloni. Opisi autora koji su u to vrijeme pisali ipak pokazuju da je na
određeni način postojala seksualna moralnost, jer da nije, ne bismo toliko mogli čitati o
zgražanju rimskih pisaca. Rimski se autori jasno opredjeljuju za ono što je u redu i za ono što
im djeluje čudno i krivo. Ipak, možemo primijetiti i nekakve simpatije i netipičan humor u
određenom kontekstu i pričama, što je danas nepojmljivo. Učenje seksualne etike kod starih je
Rimljana ugrađeno u strukture snage i statusa, politike, religije i drugih aspekata starog Rima
i pomaže nam da bolje razumijemo rimsku kulturu u cijelosti. Bitnu ulogu u starorimskom
društvu imaju i bogovi koji igraju jednu od glavnih uloga u ljudskim sudbinama, a oni
posjeduju više ili manje morala, ili ga uopće nemaju.
Literatura po kojoj smo radili ovaj seminar, knjiga „Sexual Morality in Ancient Rome“,
autorice Rebecce Langlands, bavi se razdobljem od 2. st. pr. Kr do 2. st .p .Kr. te se upravo u
tom razdoblju najviše spominje termin pudicitiae. Pitanje seksualnosti intrigantna je i
mistična tema rimskog morala i kulture te ćemo Vam kroz ovaj seminar preko poznatih
rimskih autora pokušati prikazati seksualnu moralnost u starom Rimu i pravo značenje riječi
pudicitia.
2. Kult pudicitiae i čast za žene
„Najljepša forma ljepote...najveće obožavanje…pudicitia“ (Seneka svojoj majci Helviji)
U ovom dijelu našeg seminara istražit ćemo pudicitiu kao personaliziranu apstraktnu vrlinu,
odnosno kao božicu koja igra aktivnu ulogu u životima starih Rimljana, sa svojim svetištima,
4
kultnim statusom i kultom. Osim toga, bavit ćemo se javnim slavljenjem i nagrađivanjem ovih
vrlina te ćemo se osvrnuti na aspekte seksualnih vrlina u rimskoj kulturi, odnosno na
fenomen ritualne kulturalizacije pudicitiae kao božanstvenog.
Pudicitia je bila osobna kvaliteta koja je morala biti prikazana i viđena od drugih stanovnika.
Prema njihovim navodima iz idealne će žene zasjati pudicitia, a pudicitia je sama po sebi
najljepši ukras koji žena može imati. Pudicitia je predstavljala psihičko stanje netaknutosti,
čistoće, odnosno nepostojanja seksualnog onečišćenja. Najveći problem moglo je stvarati to
što se nije svatko znao nositi s tom seksualnom vrlinom. Privući pozornost predstavljalo je
odgovornost te je trebalo znati kontrolirati ženstvenost. Pudicitia je jedna od mnogih
apstraktnih moralnih kvaliteta koja se manifestira kao božansko postojanje u rimskoj kulturi.
Ona je bila stvarna i moćno prisutna u gradskom životu, a prikazivala je i etički razvoj
individualnosti. Pudicitia je bila temelj zajednice muškarca i žene, a vrlo je bitno bilo zaštiti
ju pod svaku cijenu.
2.1 Kult pudicitae
Tit Livije bio je rimski pisac koji je pisao u vrijeme cara Augusta, odnosno pisao je na
prijelazu između Rimske Republike i Carstva. Događaj koji možemo povezati s kultom i koji
on prepričava, dogodio se 296. g. pr. Kr. i njegovu priču možemo uzeti kao obrazac za
nastanak novog kulta pudicitiae. Jednom za vrijeme Rimske Republike, kada su bili aktivni
ratovi sa susjedima na Apeninskom poluotoku, bile su organizirane molitve i ispijanje vina, u
trajanju od dva dana. Na tim molitvama, odnosno obredima kulta pudicitiae, nije mogla
sudjelovati Verginija, koja je bila iz roda patricija. Ona nije mogla sudjelovati na tim častima
jer se udala za plebejca te kao takva nije bila pozvana na molitveni obred, iako je bila djevica
prije nego se udala za svog muža i do tada nije imala nikakvu seksualnu vezu ni s jednim
čovjekom. Verginiju je jako zasmetalo to što nije mogla sudjelovati na molitvenom skupu te
je ona u jednom djelu svoje kuće dala izgraditi malo svetište svim čednim udanim plebejskim
ženama. Tim se je svojim djelom ona nadala da će doći do veće reputacije plebejaca u
cijelosti. Samo su udane žene mogle sudjelovati u tom kultu, a ženama koje su imale
seksualne odnose s više od jednog muškarca, zabranjeno je dodirivanje kultnog kipa zbog
opasnosti od zaraze odnosno ritualnih nečistoća. Kultu također nisu mogle prisustvovati
ponovno udane žene, silovane žene i seksualne prijestupnice. Priča o Verginiji i kultu stavlja
5
visoke vrijednosti na odnos između muškarca i žene, ali i odnos patricija i plebejaca. Ova
priča daje naglasak na borbu između klasa patricija i plebejaca te ističe kako plebejke ne
moraju biti ništa lošije od patricijskih žena, zapravo, one mogu biti jednako čiste. Nedugo
nakon tog događaja prestaju postojati tako očite razlike između tih dviju klasa. U primjeru ove
priče možemo vidjeti kako, kod Livija, nacionalna kriza dovodi do natjecanja među ženama.
Za njegovo pisanje karakteristično je i to da gotovo svaka priča ima političku ili vjersku
pozadinu.
O Kultu pudicitiae ne postoji velik broj izvora ni literature, a osim Livija o njemu su pisali
Propercije i Juvenal koji su bili erotski, subverzivni i satirički pjesnici. Propercije priča
drugačiju priču od Livija i tvrdi da je oduvijek postojala požuda i seksualna dozvola u Rimu i
da je moguće da svetište nije, ni u kojem trenutku u povijesti, u cijelosti bilo uspješno u svojoj
namjeri moraliziranja, on tvrdi da je uvijek postojao otpor tomu. Juvenal također tvrdi da je
pudicitia napustila smrtni svijet, ali Kult pudicitiae, za obojicu, koristan je za razgovore o
seksualnim vrlinama među smrtnicima. Žene su prikazane kao moralni agenti koji se moraju
naučiti ispravnom ponašanju i ne smiju zanemarivati moralne smjernice.
2.2. Pudicitia kao tradicionalna čast za žene
Na temelju pudicitae dobivale su se tradicionalne časti. Postojala su javna natjecanja u polju
seksualnih vrlina, a te časti i razlike paralelne su s građanskim i vojnim častima koje su
tradicionalno namijenjene muškarcima. Tacit navodi: „Bolje je u onim državama gdje su sve
nevjeste djevice, tada su ženine nade i molbe usmjerene prema jednom muškarcu i to za
svagda. Tada prihvaćaju jednog supruga, baš kao što prihvaćaju jedno tijelo, jedan život i ne
razmišljaju o ničemu izvan toga te nemaju nikakvih strasti prema drugima. One tada ne vole
toliko supruga koliko brak sam po sebi.“ Propercije navodi da je ljepota sama po sebi opasna
jer navodi muškarce na silovanje te je tako pudicitia kroz ljepotu vrlo varljiva te može
izazvati i seksualnu nesigurnost. Žene moraju privlačiti i zračiti svojom pudicitiom, ali bez
atraktivnosti kojom bi mogle izazvati muškarca. Atraktivnost, dakako, nije opravdani razlog
da bi muškarcu bilo dozvoljeno napraviti seksualni prijestup. Da bi bila nagrađena i dobro se
nosila pudicitiom, žena je morala imati četiri stvari, odnosno ispunjavati četiri uvjeta, a to su:
morala je biti lijepa, imati moral, imati dobru reputaciju te je morala dobro izgledati u
javnosti, odnosno, trebala je biti prepoznata kao netko tko posjeduje pudicitiu. Kako autorica
6
navodi, po odjeći i ponašanju u javnosti bilo je moguće vidjeti moralne poglede. Žena je
trebala biti viđena kao prirodno potrebno biće, a ponekad su za dokazivanje pudicitiae bili
potrebni i svjedoci. Impudicitia je smatrana najvećim zlom na svijetu. Propercije i Seneka
vide razliku između žene s pudicitiom i žene s dijamantnim nakitom.
3. Tradicionalne priče i Livijeva rimska povijest
"Motri latinsku slavu pudicitiae!" (Silije Italski, Cvjetati 16.)
3.1. Priča o Lukreciji
Kada govorimo o rimskim pričama, najveći i najčešći protagonisti bili su muškarci, a
najpoznatija žena iz priča bila je Lukrecija, koja je bila dosta raširena. Njena smrt ujedno
označava i promjenu kraljevstva u republiku. Lukrecija je bila žena koja je imala pudicitiu,
bila je potencijalno moralna žena, slavna, hrabra, iskazivala je patriotizam i potrebu za
slobodom te je bila protivnica tiranije. Njezina priča spada u jednu od temeljnih rimskih priča.
Ona je bila plemkinja udana za Lucija Tarkvinija Kolatina, a brat joj je bio Lucije Junije Brut.
Prema Titu Liviju, posljednji je rimski kralj, Lucije Tarkvinije Oholi, imao nasilnog sina po
imenu Sekst Tarkvinije. On je 509. g. pr. Kr. silovao Lukreciju. Lukrecija je nakon toga okupila svu
svoju rodbinu, rekla što se dogodilo, a potom izvršila samoubojstvo. Njezin brat Lucije tada je po
gradu pokazivao njezino tijelo i tako naveo narod da digne oružje protiv kraljevske porodice kako bi je
osvetili. Tarkvinije i njegov sin morali su pobjeći iz grada i potražiti utočište u Etruriji. Rimljani su
nakon toga odlučili da više neće imati kraljeva nego će im država biti republika. Njen brat i suprug
postali su prvi konzuli Rima, a Lukrecija je nakon toga postala čest predmet obrade u književnosti i
umjetnosti. Priča o Lukreciji navodi nas na razmišljanje što je Tarkvinija navelo da siluje Lukreciju –
ljepota, zločesti impuls, psihičko stanje ili želja da je oskvrne silom?
3.2. Priča o Verginiji
Ovo je Livijeva priča o Apiju Klaudiju, visokom patriciju i decemviru, koji je žudio za
djevicom iz nižeg sloja, odnosno plebejkom, a ne više za svojom ženom. Apije Klaudije ludo
se zaljubio u nju te je tu vidljiva muškarčeva želja za ženom iz drugog društvenog statusa.
Nudio joj je i obećavao sve, a kad je vidio da mu to ne uspijeva, postao je arogantan i
dominantan te je počeo nad njom vršiti psihičko nasilje. Ona ga je odbijala jer je prije toga
već bila zaručena. Jednom kad je njezin otac, koji je bio visoko rangirani rimski vojnik, bio na
7
putu, Verginija je išla u gimnaziju te je uhvaćena i odvedena u staju, gdje ju je držao Apijanov
rob. On je tvrdio da je i ona robinja, a kao takvu, Apijan ju je smio imati, jer robovi nisu bili
slobodni ljudi. Tom Apijanovom činu usprotivili su se njezin otac Verginije i njezin zaručnik,
koji je ne bi ni htio oženiti tako oskvrnutu i bez pudicitiae. Kad je Verginije uvidio da nema
izlaza iz te situacije, uzeo je nož i presudio svojoj kćeri, kako bi spasio njezinu pudicitiu.
Verginija je u cijeloj toj priči pasivan subjekt i ne igra nikakvu važniju ulogu. Bitna je uloga
njezinog oca koji pod svaku cijenu želi obraniti njezinu čistoću, čak i ako to znači smrt
njegove kćerke. Zajedničko Lukreciji i Verginiji jest to da su obje žrtve institucionalnih
promjena, a ujedno nakon Verginijeve smrti dolazi do kraja decemvira, što se može usporediti
s krajem kraljevstva nakon Lukrecijinog samoubojstva.
3.3. Orgijagova žena
Radnja ove priče događa se daleko od Rima u kontekstu širenja Rimskog Carstva. Priča
govori kako je jednom bila zarobljena žena izuzetne ljepote, koju je želio iskoristiti rimski
centurion koji ju je čuvao. On je u tome i uspio, ali joj je omogućio kontakt sa svojim
plemenom i htio ju je zamijeniti za zlato. Pri toj ga je razmijeni ona prijevarom ubila te je
poslala njegovu glavu svom mužu i poglavici Orgijagiju. Priča pokazuje nedostatak kulturnog
senzibiliteta koji govori o rimskoj etici u vrijeme carskog vladanja. Zanimljivo je da žena
ovdje kontrolira situaciju, baš kao i Lukrecija, ali ona se ne mora ubiti da bi dokazala svoju
čistoću, jer takvi kulturni običaji i moral nisu bili poznati u njezinoj kulturi. Apije iz prijašnje
priče ima sličnosti s rimskim vojnikom, jer su i jedan i drugi pokušavali iskoristiti bolji
položaj kako bi došli do nekih osobnih zadovoljstava, odnosno, obojica su se služili psihičkim
nasiljem.
Iz ovih priča vidljivo je da je Livije okupiran ženskom seksualnom čistoćom, iako ima
pojedinih priča gdje je i žena nasrtljiva na muškarca i pokazuje jasno svoju impudicitiu te s
tom impudicitiom stvara muškarcu probleme. Lukrecija prikazuje krizu tijela i duše, a
Verginija je simbolična poveznica između pudicitiae i slobode plebejaca, dok je u trećoj priči
predator rimski vojnik te ta priča pokazuje razliku u moralu između Rimljana i ljudi iz drugih
plemena.
8
4. Valerije Veliki – složena prošlost kao paradigma
"Naše vrline? Vrlo je vjerojatno da i mi imamo svoje vrline, iako prirodno vrlo vjerojatno
neće biti iste i jednostavne vrline koje smo naslijedili od djedova, ali ih svejedno malo
imamo." (Nietzsche, S one strane dobra i zla)
Valerijevo je najpoznatije djelo devet volumna knjiga „Znamenita djela i riječi“ (Facta et
dicta memorabila) u kojoj možemo naći jedinstven ulaz u rimsku moralnu tradiciju. On u
svom djelu iznosi tradicionalne priče, a to njegovo djelo naziva se moralnom biblijom jer
sadrži oko 1000 priča, a predstavlja moralne poruke te inspirira čitatelje na vrline. Valerije je
pisao za vrijeme cara Tiberija, a pudicitia je prema njemu kvaliteta zaručene žene koja je bila
etički subjekt pokraj muškarca. Valerije je u prvoj knjizi opisivao odnos bogova i ljudi, dok je
svrha druge knjige bila da Rimljanima prenese poruku za osnovne komponente kodificiranog
moralnog života. Prema njemu svaki ih Rimljanin mora znati kao abecedu. Rimljani moraju
čitati drugu knjigu kako bi mogli ugodno i lijepo živjeti i razumjeti elemente sretnog života.
U svom djelu on navodi da je nepravilno imati seks sa ženom koja ne može imati djecu.
4.1. Priča o Scipiju
Scipio je bio mladi samac i pobjednik, osvajač Kartage, a u Valerijevoj je priči opisan kao
moralna osoba jer je pustio mladu djevojku, neudanu djevicu bez posebnog traženja, novca i
seksualnih usluga. Ova priča je primjer visoke moralnosti čovjeka koji se nalazi na dobrom
položaju.
4.2. Priča o Scipiju Afričkom
Scipijo Afrički imao je seksualni odnos s robinjom iz kućanstva. Za sve je to znala njegova
žena Tercija Amelija, majka Kornelija Grakha, koja protiv toga nije ništa učinila nego je toj
ropkinji, nakon smrti njezina muža, dala slobodu te joj je dozvolila da se uda za roba kojeg je
također oslobodila. U toj priči prikazana je žena koja trpi kako bi skrivala svog muža heroja
od neherojskih i nemoralnih vrijednosti. Valerije tvrdi da i kad je muškarac slobodan, nije
potpuno moralno da ima seksualni odnos s robinjom ili odnos s osobom iz bilo kojeg nižeg
staleža.
9
4.3. Valerijevo poglavlje 6.1.
Najduže poglavlje, naslovljeno za one koji mole za pudicitiu, ono je koje se nalazi pod
Valerijevim poglavljem 6.1. U tom poglavlju on piše kako je pudicitia jednako važna i za
muškarce i za žene te piše o kvalitetama pudicitiae. Ovo poglavlje sastoji se od mnogo priča,
odnosno od 16 sekcija, a od tih 16, 13 ih se odnosi na anegdote iz rimske povijesti, dok se
posljednje 3 odnose na strane primjere, odnosno na one nižeg statusa. Kako biste mogli
prepoznati što se u sekcijama radi, ovdje ćemo prikazati 16 naslova, odnosno iz svake sekcije
po jedan naslov:
1. Silovana Lukrecija od Sekste Tarkvinija nakon čega se ubija
2. Verginije ubija svoju kćerku kako bi je spasio od Apija Klaudija
3. Pontije Aufidije ubija svoju kćer i njezinog tutora nakon što otkrije da ju je tutor izdao
Faniju Saturniju
4. Menije ubija oslobođenika koji mu ljubi kćer
5. Fabije Veliki Servilije kažnjava svog sina za sumnjivo seksualno nedolično ponašanje,
a zatim odlazi u egzil
6. Filik ubija svoju bludnu kći, iako je kao robinja bila prisiljena biti prostitutka
7. Sukob Klaudija Marcela i Skuntija Kapitolija koji prilazi njegovom sinu te je
naposljetku i optužen kao kriv
8. Uspješno riješen slučaj Metela Celera protiv Sergija Silija koji je pokušao kupiti seks
od „oca obitelji“
9. Veturije se žali senatu na Plotija koji je tražio seks od njega, a na njegovo odbijanje
bio je istučen
10. Pescenije uhićuje i zarobljava hrabrog veterana Kornelija za seksualnu vezu sa
slobodnim adolescentom
11. Mergije je pozvan na sud za napad na svog pobočnika, bježi (vjerojatno i sebe ubija –
nedorečeno), ali je svejedno optužen
12. Marije je presudio da je Plotije imao pravo ubiti Lucija zbog seksualne premoći nad
njim
13. Grupa muškaraca organizira osvetu za muškarce koji su uhvaćeni u preljubu
14. Grkinja Hipo bace se u more kako ne bi morala imati odnos s onim koji ju je zarobio
15. Žena Orgijaga naručuje svoje ljude da ubiju rimskog centuriona s kojim je imala
odnos te traži od svojih ljudi da odnesu glavu njezinom mužu
10
16. Teutonka se vješa kad joj Marije, koji ju je zarobio, odbija dati u pritvor Vestalskih
djevica
U svim ovim slučajevima uključeno je silovanje ili pokušaj silovanja, a nasilne smrti simbol
su herojstva. Prva priča govori o samoubojstvu, a druga do šesta priča o tome kako otac ubija
djecu ili članove obitelji kako bi ih zaštitio, to je ujedno bila i dužnost i moć „oca obitelji“. Od
sedme do jedanaeste priče obavlja se kriminalni proces protiv zlostavljača, a u dvanaestoj i
trinaestoj priči, zlostavljači su ubijeni ili osakaćeni bez suđenja, odnosno akt ubojstva izvršen
je prije suđenja. Posljednje tri priče vezane su za plemena koja su osvojena od strane
Rimljana i o njihovim moralnim pogledima i častima.
5. Subverzivni žanrovi: testiranje granica sramežljivosti
U ovom ćemo se dijelu seminara baviti problemima uzrokovanim tradicionalnim idealima kad
je u pitanju razlikovanje žena različitih društvenih statusa, zatim etičnošću želje za muževom
kontrolom nad seksualnosti svoje žene i kritikom nad neostvarivošću onoga što bračni ideali
zahtijevaju.
5.1. Propercijeve elegije i moralna nedosljednost
Propercije je u svojim pjesmama uključio pojam pudicitiae u svijet erotskih aktivnosti. On
portretira pudicitiu kao osjetljivu na poremećaje u društvenom poretku. U njegove je četiri
knjige pudicitia prikazana u interakciji između rimske literarne tradicije i grčkog mita te
rimske moralne tradicije i urbanog konteksta Rima, u kojem se odvijaju teme njegovih
ljubavnih elegija. U prvoj knjizi elegija, koju Propercije započinje priznanjem da je pjesnik-
ljubavnik razapet između moći Cintije, žene koja će biti objekt njegovog obožavanja i Amora,
boga ljubavi, pjesnik ne cijeni seksualnu čistoću već mu je odvratna. Ipak, u dijelu u kojem
spominje Baiae, mjesto korupcije i labavog morala, navodi ga kao „neprijatelja čednih
djevojaka“. Isto tako navodi luksuz, nakit i darove kao izvor uništavanja pudicitaie žene, ali
opet, ni u najstarijem Rimu koji bi trebao biti primjer morala, društvo bez luksuza nije bilo
društvo bez seksualnih podvala. Kako je kod pudicitiae bio važan ugled u društvu, Propercije
prikazuje kako Cintiju nije briga što kolaju glasine o njoj po Rimu. U jednom dijelu on
izjavljuje da ne želi prisustvovati u nezakonitoj ljubavi, ali time samo izražava svoje
11
zgražanje naspram muškaraca koji su posesivni prema svojim ženama i zapravo preferira ženu
koja je dostupna svima. Isto tako prikazuje kakav bi moralni učinak trebao izvršiti grčki mit
na Cintiju, da ju potakne na uzoritost, ali opet kod nje je prisutan otpor tome, što iskazuje sa
svojom nevjerom s drugim muškarcem. Isto tako, zbog mnogih glasina i Cintijine odsutnosti,
počinje sumnjati kako ona iskorištava njegovu odsutnost za svoje brojne ljubavne afere.
5.2. Rimska nova komedija
Za razliku od elegija, jedna od temeljnih pretpostavki koja se javlja u komedijama jest razlika
između dviju vrsta žena: lijepo odgojene djevice spremne za udaju i prostitutke koja postaje
objekt strasti mladog čovjeka. U komediji se isprepliće više obrazaca, a dramska napetost
izvire iz nerazumijevanja statusa žene, za koju se smatralo da je robinja ili prostitutka, a ona
ispada čestita, ili ju se smatralo kontaminiranom stuprumom,1a ispada da je spavala samo sa
svojim mužem. Tako u Plautovom djelu Žižak, lik Planezije opisuje legitimne ljubavne afere s
prostitutkama za koje se plaća, a zabranjene su sve kategorije koje bismo mogli očekivati, kao
na primjer, žene u braku rođene slobodne, udovice i neoženjeni, dječaci i mladići rođeni
slobodni. Fedrum je, opet, zaljubljen u kurtizanu koju tretira kao slobodnu, nadajući se da će
postati njegova žena te inzistira na njezinu posjedovanju pudicitiae i spolnom netaknutošću.
Ovdje se naglašava da ljubljenje nije dovoljno da uništi djevojčinu pudicitiu, ali je sklizak
teren koji vodi do punog seksualnog odnosa. Smiješno je što se čovjek upušta u posjet kući
svodnika, jer situacija ispada katastrofalna. On umjesto da želi samo plaćeni seks sa ženom,
ima ozbiljne namjere, tako da častan i pošten odnos prema takvoj vrsti žene, zapravo je
pogrešno ponašanje.
5.3. Plautov Amfitrion
Amfitrion je komedija koja obrađuje pojam pudicitiae, baveći se temom bračnih odnosa, gdje
su središnji likovi muž i žena koji su dovedeni do ruba katastrofe. Ova komedija je
prvenstveno drama nesporazuma i pogrešnog prepoznavanja. Bog Jupiter, prerušio se u
Amfitriona te je tijekom njegove odsutnosti za vrijeme rata, došao njegovoj ženi Alkmeni i s
njom spavao te je ona zatrudnjela. Alkmena je bila uvjerena da je spavala sa svojim mužem,
1 Kriminalni seksualni odnos između muškarca i žene, sluškinje ili udovice, koja je prije živjela pošteno.
12
koji ju je optužio za preljub i gubitak pudicitiae. Taj nesporazum doveo je do Alkmenine
namjere da napusti svog muža, sve dok Jupiter na kraju nije otkrio istinu. Pudicitia je ovdje
opisana kao krucijalan atribut žene, koji je ranjiv kada je njezin suprug uznemiren i ljut. Ono
što je bitno jest da postoje dva načina kojim pudicitia može biti oskvrnjena, a to je da žena
može biti zavedena, korumpirana i uvjerena da spava s drugim muškarcem ili može biti
prisiljena protiv svoje volje. No nakon što je ta pudicitia uništena, brak je gotov. Međutim,
ono što je bitno jest i sumnja koja se javlja kod supruga, koji mora pravilno iščitati znakove
pudicitie ili impudicitie kod svoje žene. Iz ove priče kao ključna pitanja mogu se izvesti:
„Kako jedan Rimljanin može reći da je njegova žena vjerna ili nevjerna? Kako on može znati
što ona radi kada je on odsutan?“ Njegovanje bračne sumnje i proučavanje supruge od strane
njezina supruga te motrenje njene pudicitie, zasigurno su bitne pojave u rimskoj kulturi. Te
značajke su sadržane 18. ili 19. g. pr. Kr. u Augustovim bračnim zakonima, gdje se od
supruga zahtijeva da progoni ženu, ako postoje sumnje da ga ona vara te je dopušteno ženu i
njezina ljubavnika ubiti, ako ih se uhvati zajedno. Velik broj antičkih izvora ključem procvata
pudicitie u društvu smatra suprugovu kaznenu ulogu kao domaćeg cenzora, iako su u carsko
doba takve zajednice bile isključivo ne rimske.
5.4. Fedrine priče
U jednoj Fedrinoj priči, govori se o Gygesu, kojeg neka treća osoba pokušava usmjeriti na to
da njegova žena i sin nisu na dobrom putu, a pogotovo na to da mu je žena preljubnica.
Suprug je odmah povjerovao u ženinu nevjeru, ali ipak je želio dokaze. Tako se odlučio
tijekom noći upasti ženi u krevet, gdje je u krevetu pronašao drugog muškarca, koji se na
kraju pokazuje njegovim sinom, a kojeg je majka povela sa sobom da ju štiti od seksualnih
predatora. Suprug je u mraku ubio svojeg sina, ne znajući da je to on te je zatim ubio i samoga
sebe. Žena je bila optužena za urotu, a nju je mogla spasiti samo odluka vladara. Priča
pokazuje da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine te ističe ulogu vladara kao vrhovnog
sredstva rješavanja društvenih i domaćih problema. Isto tako istaknuto je nepovjerenje
supruga koji bez pitanja povjeruje u ženinu nevjeru nekom strancu, kao i njegova
zaslijepljenost i nemogućnost da vidi ono što mu se događa pred očima. Takvo nepovjerenje i
akcija ohrabreni su Augustovim zakonima, prema kojima suprug koji vjeruje da mu je žena
počinila preljub, mora djelovati odmah ili unutar određenog razdoblja.
13
5.5. Petronijeve Satire
U ovom romanu skitnica Enkolpija priča Priču o udovici iz Efeza, kako bi pokazao da ne
postoji žena koja bi mogla biti toliko čista, a da bi se mogla oduprijeti požudi stranca. Na
početku je priče pudicitia satirično prikazana kao tradicionalno sredstvo javnog prikazivanja i
komunalnog vlasništva. Priča glasi da je nakon smrti svojeg supruga žena žalovala nad
njegovim tijelom u grobnici i odbijala hranu, sve dok nije došao zgodan i mlad vojnik koji je
trebao čuvati grobnicu. Žena je počela žudjeti za njim i oni su se zatvorili u grobnicu i imali
spolne odnose tri dana i noći, pokraj tijela njezina supruga. Vrata grobnice su bila zatvorena i
upućivala su ljude na to da se unutra nalazi čista žena koja oplakuje svog supruga, a ne
bludnica. Tako je glavna poruka priče da uvijek treba postojati sumnja, iako se žena čini puna
sjajnih vrlina. Na kraju je žena spasila svog ljubavnika, premjestivši njegovo tijelo na mjesto
jednog nestalog, kako bi vojnika spasila od nevolje. Na kraju se može zaključiti da je to žena
koja bi sve napravila za svog voljenog, ali opet nije izrazito čista jer je supruga ubrzo
zamijenila drugim i na kraju se lako odrekla njegovog tijela te mu nije priuštila dostojan
pogreb.
5.6. Apulijeve Metamorfoze
U ovom se romanu obrađuju teme vezane uz preljub žena koje to čine supruzima iza leđa,
žene su pokvarene ili korumpirane, a muževi sami i mračni. Navodi se tako primjer žene koja
je uspjela imati spolni odnos s ljubavnikom za vrijeme kada je razgovarala sa svojim
suprugom koji se iznenada vratio kući. Načini na koje su se žene i preljubnici kažnjavali su
različiti. U nekim situacijama likovi reagiraju naglo i ubijaju ženu i preljubnika, u jednoj
situaciji se preljubnički par uspijeva izvući, dok u navedenom primjeru, suprug kažnjava
preljub tako da je on sam imao spolni odnos sa ženinim ljubavnikom. Tako je lišio svoju ženu
spolnih užitaka, a ljubavniku je nanio poniženje ili je tako zadovoljavao vlastite seksualne
želje. Ovdje je žena prikazana kao loša supruga, konvencionalna figura nevjerne žene, koja
uživa u vinu i seksu s drugim muškarcima. No postupcima njezina supruga, dovela se u
pitanje i njegova moralnost, kao uzoritog rimskog građanina.
14
6. Koji dio „ne“ ne razumiješ?
U ovom dijelu seminara izložene su dvije priče koje govore o prisili na seksualni odnos,
odnosno razmatra se pitanje da li je dovoljno samo reći „ne“. Tako se u pitanje opet dovodi i
moralnost same žrtve.
6.1. Senekine Kontroverzije
U jednom dijelu Kontroverzija, Seneka priča o djevojci koja je bila oteta od strane gusara i
prodana svodniku kojem je služila kao prostitutka. Radeći taj posao protiv svoje volje,
zahtijevala je novac od klijenata bez pružanja seksualnih usluga. Tako je došlo do sukoba s
jednim čovjekom koji je odbio samo platiti i ona ga je ubila. Završila je na suđenju gdje je
oslobođena i vraćena je kući gdje su je htjeli poslati za svećenicu. Tada se dio ljudi protivio
tome da ona bude svećenica, jer one moraju biti čiste i djevice. Unatoč tome što je djevojka
tvrdila da je djevica, oni to nisu vjerovali, a važnija im je bila njezina seksualna čistoća nego
to što je ubila čovjeka. Ovdje je opet bitna pudicitia koju svaka čista djevojka mora
posjedovati, a ponovno je istaknuta sumnja naspram žene koja nikad sigurno ne može
dokazati da je nevina, a i to da postoje i drukčije vrste seksualnih igrica osim penetrativnog
seksa koje mogu narušiti njezinu pudicitiu. Tako se u ovom slučaju pudicitia poistovjećuje s
djevičanstvom. Isto tako, djevojci se predbacilo to da iako je ostala djevica, ona je živjela
okružena muškarcima i to je već naštetilo njezinoj pudicitii. Postavlja se i pitanje, zašto je
žena ubila vojnika koji nije znao prihvatiti „ne“ kao odgovor, a nije ubila svog svodnika? Isto
tako, već to što se u pitanje uopće dovodi njezina pudicitia, znači da žena više nije čista.
6.2. Vojnik u Marijevoj vojsci
Priča je ovo kako je Marije jednom oslobodio jednog svog vojnika, koji je ubio svog
zapovjednika. Ono što se dogodilo jest da je vojnik odbio seks od strane starijeg čovjeka.
Postavljene su dvije teze: nešto je u vojniku moralo privući starijeg muškarca i probuditi u
njemu misao da mladić želi seks te da bi bilo dovoljno samo zaprijetiti tribunu nasiljem, a nije
ga bilo potrebno ubiti. Mladića se oslovljava kao adolescenta, a to je razdoblje života kada su
mladići bili seksualno izloženi. U središte se postavlja bizarna želja tribuna za seksom s
mladim vojnikom i to u vojsci, mjestu gdje bi seks trebao zauzimati posljednje mjesto u
15
glavama ljudi. Smatra se da je ta požuda proizašla iz želje da se oskvrne nešto sveto i uništi
nekoga tko posjeduje divne vrline od strane nekoga tko se nalazi na superiornom statusu.
Ističe se da vojnikov odgovor „ne“ nije dovoljan jer „ne“ znači možda-pokušaj sutra ponovno.
Isto tako povlači se paralela sa ženom, jer je ovdje opisano ponašanje vojnika, svojstveno
ponašanju žene i ponašati se ovako prema vojniku jest posebna perverzija. Zapravo se sve
svodi na činjenicu da je ubojica ranjiv u odnosu na seksualnu agresiju drugog čovjeka te da
takve težnje od strane starijeg muškarca, opravdavaju ubojstvo.
7. Pudicitia kao temeljna građanska vrlina
Ciceron u svojim djelima razrađuje pojma pudicitiae i prikazuje njezinu važnost u životu
svakog rimskog građanina, prvenstveno na razini moralnog ponašanja odrasle i politički
aktivne muške osobe, a ne žene ili neke mlade osobe.
7.1. Sardinijska priča
Ovdje se radi o slučaju protiv Scaura, magistrata na Sardiniji. U optužnici je stajalo da je
Arijeva žena počinila samoubojstvo kako bi izbjegla težnje Scaurusa. Ova priča može se
poistovjetiti s pričom o Lukreciji i Scaurusa poistovjetiti s Tarkvinijem, a žena bi ovdje radije
izgubila svoj život nego pudicitiu. Ciceron u govoru navodi da je žena bila ružna i stara, a i da
je bila duhovita i zanimljiva, ne bi mogla prouzročiti takav ljubavni scenarij. Tako je Ciceron
stvorio svoj scenarij i rekao da je Arije (Aries) imao ljubavnicu, dobro poznatu po
nemoralnosti i preljubništvu, koju je htio oženiti, ali se nije htio razvesti od svoje žene kako bi
izgubio svoj miraz. Tako su on i njegova ljubavnica pobjegli iz Rima te se je žena zato ubila
ili je dana ubijena od strane svoga muža. U ovom slučaju, kao i slučaju protiv Verresa,
tradicionalne uvrede iskorištene su i ovdje prilagođene određenim okolnostima.
7.2. Klodije
Klodije je bio jedan od Ciceronovih protivnika, optužen za silovanje i da se prerušio u ženu,
kako bi ušao na sveti obred kojem jedino žene mogu prisustvovati te spavao sa ženom Julije
Cezara, Pompejom. Ciceron opisuje Klodijevo ponašanje u Senatu kao impudica, te ga smatra
16
takvim da će dovesti do propasti republike. Isto tako opisuje njegovo prerušavanje u ženu
kojim ne pokazuje nikakvo poštovanje prema rimskoj tradiciji, a spominje i njegovu
seksualnu nemoralnost koja proizlazi iz njegovog incestnog odnosa sa sestrom. On kaže da od
čovjeka koji nije u mogućnosti zaštiti sebe, svoje tijelo i obitelj, ne možemo očekivati da
zaštiti državu i bude dobar političar. Ovdje se zapravo prikazuje pudicitiu kroz politički
kontekst te se ona ovdje ističe ne samo kao regulator seksualnog ponašanja, već i političkog i
građanskog. Kada je Klodije bio ubijen od strane Mila, Ciceron ga je branio i rekao da je
Klodijeva smrt samo donijela boljitak državi i da je osoba koja ga je ubila, prije osloboditelj
ljudi nego ubojica. U ovoj priči, kao i u nekim prijašnjim, Klodije je okarakteriziran, možemo
reći, čudovištem, čije postojanje i ponašanje stvara stanje u kojem se pudicitia ne može
održati, u kojem muškarci nisu sposobni zaštititi svoje mlade i ženske rođake od požude
drugih muškaraca.
8. Carske priče i carske intervencije
Ključna tema mnogih tekstova napisanih u ili nakon 1.st. p. Kr. artikulacija je odnosa između
raznih načina moralne regulacije u rimskom društvu. Ovdje se istražuju dva pisca carske ere,
Tacita i Svetonija te u tome uključuju istraživanje pudicitiae na način karakterističan za
političke i socijalne promjene unutar Carstva. Gledajući prijašnja razdoblja možemo
primijetiti da je poraslo zakonodavstvo u pogledu seksualnog ponašanja, ali osim toga porasle
su i optužbe protiv impudicitiae kao stvar socijalnog i političkog srama pod kasnom
republikom.
8.1. Tacit
Kod Tacita je termin impudicitia mnogo češći od termina pudicitia, a upravo sa Svetonijem i
Tacitom carsko je doba dalo svoj doprinos uzornih anegdota i priča od kojih su mnoge i danas
poznate. Tacit iznosi svoje groteskne carske priče koristeći se poznatim tradicionalnim
pričama i spaja ih zajedno u novu priču – novi svijet. On u svojoj Germaniji daje opis bračnog
i seksualnog ponašanja u germanskom plemenu, iznosi moralne razlike i dimenzije između
barbara i Rimljana. Germani su imali stroge bračne običaje, a Tacitu je jako čudno kako kod
jednog barbarskog naroda, kao što su Germani, muškarci imaju samo jednu ženu, a ta je žena
17
spremna na to da joj muž u svakom trenutku može poginuti, jer su Germani vrlo često
ratovali. Svojim opisom odijevanja Germana povlači odmah i raspravu o seksualnom
ponašanju, tvrdi da je Germanima odjeća samo odjeća i ništa više od toga.
On u svom djelu Germanija daje pohvalu Germanima te tvrdi da kod njih nema mnogo
preljuba, a preljub je sam po sebi neoprostiv. Svaki seksualni kontakt uspostavljen izvan
braka smatran je prostitucijom i kad bi žena došla na takav glas, onda su je svi mogli
seksualno iskorištavati, ali je nitko nije želio za sebe. Postojale su vrlo rigorozne kazne za
ženin preljub – ženama koje su kršile brak bila je odrezana kosa, bile su svučene i takve su
morale hodati po ulici, po susjedstvu, tako da je svi vide što je napravila i kako je zgriješila.
Nema zapisa da li su i muškarci bili kažnjavani za seksualni prijestup. Za razliku od Rimljana
kod Germana se ništa nije zataškavalo i sve je izlazilo na vidjelo, a kazne su se provodile
javno. U Rimu su se žene bavile time kako bi imale što više novca, kako bi što bolje izgledale
i kako bi imali seksualni odnos sa rimskom mladeži. Germani su bili barbari, ali prema Tacitu
oni su bili bolji nego Rimljani. Tacit tvrdi kako je primjerni sustav u opadanju, časne
vrijednosti nisu prenesene od roditelja na djecu, nisu se dovoljno prenosili opisi idealnih
seksualnih običaja, što je jako potrebno da bi narod bio zdrav. Prema njemu dobri običaji
imaju više utjecaja nego dobri zakoni. Govori kako Lex Papia Poppaea, koji je dao August 9.
p. Kr., a koji je kažnjavao one koji su bili neoženjeni ili bez djece, nije dao poboljšanje
seksualnih navika, nego je broj kršitelja tog zakona porastao. U starim vremenima ljudi nisu
imali potrebu za kazne i korekcije – i kazne i korekcije su kontraproduktivne. Formalni zakoni
sami po sebi ne koriste nikome, potrebni su dobri običaji, tradicije, moralni kodovi provedeni
kroz priče.
Kasnije u Analima, Tacit opet donosi temu vezanu vezu između za instinktivnog morala i
zakona. U toj je knjizi jako dobro zastupljena žena te je dobro preneseno širenje bluda kroz
društvo. Žena prema njemu mora biti utjelovljenje obitelji, simbol prošlosti i budućnosti.
8.2. Sjene Lukrecije
Kad carski pisci pišu o ženi i seksu na pameti im je vrlo često tradicionalna priča Lukrecije
koju smo već spomenuli u ovom radu. Upravo tako nju postavljaju kao moralan uzor rimske
18
žene, ali na nju gledaju i kao prošlost jer štošta se toga promijenilo od doba kraljevstva do
doba carstva. U idućih par podnaslova bit će izloženi Tacitovi primjeri priča.
8.2.1. Sejon i Livija
Ova priča govori kako je Sejon zaveo Liviju zbog toga da bi je mogao dovesti u svoju zavjeru
protiv njezinog muža te ga tako ubiti. U ovoj priči postavlja se pitanje što bi se dogodilo da je
primjerice Tarkvinije zavladao umom, a ne samo tijelom Lukrecije, da li bi ona učinila isto
što je učinila ili bi možda djelo završilo na drugačiji način. Sejon je ovdje odabrao Liviju s
namjerom da uništi Drusa, jer mu se činilo da je to najlakši način da mu se približi i da ga
uništi. Žena kojoj je uništena pudicitia, sposobna je sve učiniti, a baš to pokazuje i ovaj
primjer Livije. Postoji velika opasnost od moralno slabih žena, zbog toga je ubijen i Drus.
8.2.2. Impudicitia vrijedna pažnje – priča Pontia i Poppaea
Oktavijan Sagila, plebejski tribun, bio je zaljubljen u Pontiju, udanu ženu koju je kupovao
skupim poklonima, a ona je s njim izvršila prijevaru i smaknuće svog muža te joj je on
ponudio zaruke i brak. Ona je stalno izmišljala izgovore, pod utjecajem svog oca, sve dok
naposljetku nije naišla na bogatijeg muža te je tako prekinula i Oktavijanove zaruke. On joj je
prijetio, ali je ujedno i pozvao na posljednje večernje „druženje“ te je na tom druženju ubija.
Druga priča o Poppea Sabini, priča kako je Sabina imala sve atribute osim časti, odnosno
časnih misli. Bila je vrlo atraktivna, zdravo je izgledala, bila je pravi primjer fizički savršene
žene, ali je bila raspuštena i nije pravila razliku između muža i ljubavnika. Ona nikad nije bila
pokorna svojim vlastitim emocijama ili emocijama drugih, nego se jednostavno obećavala
tamo gdje bi imala više koristi. Dok je živjela u braku s rimskim vitezom Rufijusom
Kripinijem kojem je rodila i sina, Oto ju je zavodio svojom mladošću i bogatstvom, da bi na
kraju, preko njega, koji je bio najbolji Neronov prijatelj, došla upravo do Nerona. Ona je tako
željela iskoristiti njegovu moć i doći na neki viši položaj. Ali kao i sve osobe koje imaju
impudicitiu i ona je umrla i to tako da ju je Neron udario u trbuh kad je bila trudna.
19
8.2.3. Priča o Ameliji Lepid
U priči o Ameliji Lepidi, zaručnici mladog Drusa, govori se kako je ona napravila preljub s
robom i ostala nekažnjena sve dok joj je otac bio živ. Naposljetku je dovedena na sud zbog
preljuba s robom te je optužena za taj sramotni čin. Nije se protiv takve odluke suda bunila te
si je oduzela život.
8.2.4. Priča o Agripini Starijoj
Agripina Starija, žena Germanika i majka Kaligule, prikazuje rijedak primjer pudicitiae u
Tacitovim djelima. Kad je došlo do pobune trupa, Germanik joj je naredio da ona, koja je još
uz to bila i trudna, ide na sigurno sa svojim sinom. Svojom tugom i jecanjima prilikom izlaska
iz vojnog kampa, privlačila je pozornost vojnika i apelirala na njihove bolje instinkte. To je
bio zdrav utjecaj na vojnike te nedugo nakon toga, Germanik je uspostavio kontrolu nad
vojskom. Ovdje se pudicitia reflektira kroz nešto tužno, kad žena jeca i vodi svoje dijete kroz
vojnu bazu, ali upravo je to potaknulo vojnike Germanika da se još žustrije bore. Ovaj slučaj
možemo gledati i kao impudicitiu, jer nije baš slavno pobjeći, kao što je to ona napravila, i
upravo je kazna za impudicitiu, prema Tacitu, rođenje Kaligule, djeteta rimskih logora, koji je
bio uzrok stradanja mnogih Rimljana.
U Tacitovim pričama zanimljive su nam i brojne optužbe za impudicitiu, ali mnoge od tih
optužbi su neutemeljene. Takve optužbe prvenstveno su dolazile zbog iskorištavanja položaja,
rušenja časti i slično. U carskim se godinama ljudi nisu ubijali zbog strašnog srama, nego
zbog toga jer su se bojali implikacija optužbe, bojali su se da ih se netko želi riješiti jer je na
dobroj poziciji. Tacit nam lijepo navodi posljedice impudicitiae, koja dovodi do ubojstva i
brojnih pobačaja, kako među običnim pukom, tako i u samoj julijevsko-klaudijevskoj
dinastiji.
8.3. Svetonije
Svetonije opisuje seksualno ponašanje kao važnu ulogu prirodno ugrađenu u pojedine vladare
i njihove odnose sa snagom vlasti. Svetonijevo najpoznatije djelo je Dvanaest rimskih careva
u kojem iznosi 12 subjekata kroz njihove biografije. Shema njegovog pisanja je uvijek
dosljedna i ide ovim redoslijedom:
20
1. Porijeklo
2. Mladost i odgoj
3. Vojna djelatnost
4. Privatni život*
5. Predznaci prilikom rođenja i smrti*
6. Sprovod
U ovoj temi seminarskog rada zanimaju nas četvrta i peta točka njegovog pisanja, odnosno
teme koje su označene, jer se i jedna i druga tema, odnosno i privatni život i predznaci, vežu u
bitnu točku, točku pudicitiae.
8.4. Rano carstvo i republička pogrdnost
Cezar i August su bili predstavnici autokracije, a imali su republički ukus, prema opisima o
njihovoj seksualnosti i kontekstima u kojima su spomenuti. Julije Cezar je prvu vojnu službu
odradio u Aziji u kampu pretora Marka Terma, a zatim je bio poslan u Britaniju kako bi tamo
podigao flotu. Tamo je neko vrijeme prijateljevao s Nikomedejom, a glasine su se širile da je
ponudio svoju pudicitiu kralju, u ovom slučaju svoju čast. Cezarova navodna podređenost
povezana je s njegovom kasnijom željom da ovlada Rimljanima. August je također optužen
od M. Antonija za preljub. Optužen je što se prebrzo oženio s Livijom i da je odvodio žene
konzula iz sobe za objed u spavaće sobe, a nakon toga se vraćao na zabavu raščupane kose i s
crvenim ušima.
8.5. Tiberije i republička povijest
Ovdje nam Svetonije navodi brojne priče. Primjerice, daje nam opis seksualnog prakticiranja
Kaligule. Valerije Katul, mladić iz obitelji konzula, glasno je tvrdio da je Kaligula seksualno
oskvrnut upravo od njega. Osim toga, Kaligula je imao odnose sa svojom sestrom, odnose sa
prostitutkama te s posebno zloglasnom ljubavi, prostitutkom Piralis. Kaligula je znao pozivati
plemenite ljude sebi kući zajedno sa njihovim ženama, zatim bi žene rasporedio te bi si birao
najbolju i imao odnose s njom. Neron je jednako kao i Kaligula imao odnos sa slobodnim
muškarcima, s dječacima i s oženjenim ženama. Tjerao je, primjerice, vestalku Virginiju na
seks, pokušavao je oženiti oslobođenicu, a na kraju je oženio kastriranog dječaka kao svoju
21
ženu. Njegovo ime povezano je s prostitucijom. Vrlo često je znao organizirati igre gdje bi se
on nalazio u kavezu s kožom preko sebe te bi onda bio pušten iz kaveza i napadao intimne
dijelove tijela muškarca i žene. Klaudije je i sam poticao seksualnu nemoralnost pa bi je onda
na svoje zadovoljstvo i kažnjavao.
Kao što vidimo, mnogi od careva uopće nisu vjerovali u postojanje pudicitiae i bili su
potpuno seksualno nemoralni, a u tim se je trenucima događao seksualni kriminal.
9. Zaključak
Na kraju ovog rada možemo zaključiti kako je tema pudicitie bila izazovna za rimskog
filozofa. To je dugoročna i nerješiva debata o jednoj prirodnoj vrlini i moralnom subjektu te
njegovoj povezanosti s ostalima. Isto tako, moralna je odgovornost pojedinca za njegove
osobne akcije i iskustva. Pudicitia bi se mogla nalaziti u tijelu ili u duši ili u tijelu i duši.
Mogla bi se više ili manje identificirati s vrlinom i moralnom snagom ili s idealizmom i
nekom vrstom psihičkog stanja. Isto tako možemo ju smatrati oznakom časti udane žene ili
muškog političara, a ona je bila instrument u regulaciji rimskog sistema. Pudicitia je često
bila korištena u svrhu elite, a katkad se odnosila na osnovne ljudske slobode i dostojanstvo.
22
10. Literatura
LANGLANDS, Rebecca, Sexual Morality in Ancient Rome, Cambridge, 2006.
23
top related