smisao istine - hrfd.hr · pdf filesmisao istine sažetak ... ljajni odnos prema objektu...

PregledničlanakUDK165.023:111.83165.023:17.022Primljeno7.7.2011.

Fahrudin NovalićHorvaćanskacesta156,HR–10110Zagreb

fnovalic@yahoo.com

Smisao istine

SažetakAutor razmatra istinu kao povijesnu pojavu, kao proces jedinstva i sučeljavanja suprotnosti subjekta i objekta spoznaje, misli i akcije, apsolutnosti i relativnosti istine. Autor shvaća smisao kao vrijednosnu orijentaciju individualnih i kolektivnih subjekata­aktera na neku aktivnost kojom oni ostvaruju poželjnu vrijednost – cilj ili svrhu te aktivnosti. U riječi smi­sao, misao se povezuje s nekim drugim bićima, što znači njihovu određenost mišlju, duhom, (raz)umom, intuicijom. Smisao istine, govoreći općenito, je u vrijednosno­moralnoj – kon­cepciji, orijentaciji i recepciji interesa, potreba, zadovoljstava i želja pojedinih subjekata­aktera.

Ključne riječibudućnost,GeorgWilhelmFriedrichHegel,HansGeorgGadamer,istina,MartinHeidegger,smisao,smisaoistine,vrijednost

»Moždajeistina,kakojejastvouvijek,nanekinačin,fikcija…«

AnnGray(2003:136)

Istina, jedanodosnovnihpojmova filozofije,osimostalihobilježja,uvijekimakonkretnuuloguismisaozačovjeka.Smisaoibesmisaosastavnisudi­jelovipovijesnostikaotemeljaimogućnostičovjekovasvijeta.Onopočemučovjekovpovijesnisvijet jest, implicira injegovemogućnosti.Smisaomo­gućnosti1jeismisaobudućnosti,bezkojenemapovijesti,štoćerećinemaniprošlosti,nitradicije;nemasveukupnogacivilizacijskogaikulturnoduhovno­ganaslijeđa.Povijesnost, smisao i vrijednostmeđusobno seprožimaju i uvjetuju.Samajevrijednoststanovitavrstasmisla,jervrijednostisupoželjniciljevi(kamo)i svrhe (čemu,zašto) ljudskemotivacijekojiproizlaze iz interesa,potreba,želja, instinkata, a djeluju kao usmjeravajuća načela u čovjekovu životu ičinegasmislenim.Vrijednostjevrstasmisla»kojise,dabisemanifestirao«,primjećujePatrickPharo,»morapostavitiiznadfizičkematerije…«(Pharo,2006:71).Ali, vrijednost nije ni samo svojstvo objekta, ni biće »po sebi«,

1

Stanovitioblikmogućnostipojavljujesekaonegacijanegacije(Hegel).»Alibitnamoguć­nost«, kaže Marcuse, »nije poput mnogihmogućnosti sadržanih u danom univerzumurasuđivanjaiakcije;bitnamogućnostsasvim

je različitog reda.Njena realizacija uključu­jeprevratpostojećegjermišljenjeuskladusistinomjestobavezanaegzistiranjeuskladusistinom…«(Marcuse,1989:130).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine454

nitineštoizmeđuobjektaisubjekta.Postojivišeaksiološkihteorijakojepo­kušavajuodreditipojamvrijednosti.2Ukakvomsuodnosusubjekt,objektivrijednost?

»Vrijednostisuuvijekstopljenesastvarimailjudimaipojavljujusekaoljudskisvjesnidoživ­ljajniodnospremaobjektu(premaobjektivnomkvalitetustvarikojisesubjektivnodoživljavaivrednijeop.a.).Tomožebitiosjećanjezadovoljstva,željedaseposjeduje,poštovanjepremaličnosti,odobravanjeiliaverzija,estetskidoživljaj.«(Tanović,1972:19)

Svitakviobjekti,kakofizičkitakoipsihički,imajuobjektivnistatus–onto­loško,psihološkoisocijalnoobilježje.Tosupojavečovjekovapredmetnogasvijetakaofokusasmislenogadjelovanjakojeseizcjelineapstrahiranjemmi­saonoizdvajajuianalizirajuusvrhunjegoveintelektualnespoznaje.Uodnosujedinstvaisučeljavanjaobjektaisubjekta»vrijednostimaafektivno­volitivnoikognitivnoznačenjeobjektazasubjekt«(Tanović,1972:19).Vrijednosnoisku­stvojemultifunkcionalno–emotivno,voljno,intuitivno,spoznajno,impera­tivno.Primjerice,ljuditemeljemvlastiteuniverzalnevrijednosneorijentacijeidobrohotnostimoguosjećati i iskazivati razumijevanje ipoštovanjepremaprirodnimisocijalnimobjektima,premanjihovoj–ljepoti,korisnosti,duhov­nosti,dobroti,plemenitosti;prema–jedinstvusprirodom,društvenojpravdi,odgovornosti,mudrosti.Usto,trebajuihpodržavatiipreporučivatidrugima.Čovječanstvonemaalternativekadjeriječospoznajiivrijednosnojrecepcijihermeneutičkipojmljeneistinepovijesnepredaje(H.G.Gadamer)zanjegovdostojanstveniopstanakiodrživirazvoj.Tajizborjeprevladavanjemitanapret­kaicinizmarasipanjaprirodnihidruštvenihmogućnosti3–trajnavrijednosnaorijentacijanaholističkimodeletičkeodgovornostizaekološkeuvjeteživotaživogaineživogasvijeta.Temeljemtakvogavrijednosnogaizbora,uovomeraduobraditćemosljedećapitanja:kpojmusmisla,kpojmuimogućnostispo­znajeistine,strukturuistine,kriterijeistine,smisaoistineizaključnumisao.

1. K pojmu smisla

Riječsmisaoupotrebljavaseuvišestrukomznačenju.4Aksiologija5ifilozo­fijasmisla,6dvijesutemeljnedisciplinekojesebaveproučavanjemsmisla.Pretpostavkusvakogsmisla,pa i smisla istine,čine– interesi,potrebe,za­dovoljstva, želje, instinkti nositelja i subjekata smisla. Govoreći općenito,svatkotražiigradisvojsmisao,»pajeljudepotrebnoodgajati(isocijalizirati,op.a.)zasmisao,atosepostižeethosomodnosakaoetikerada(proizvodnjeidjelovanja,op.a.)« (Bošnjak,1996:48).Smisaomožemodefinirati ikao:»ukupnostvrijednosti(ciljeva,op.a.)isvrhačega«(Hrvatski enciklopedijski rječnik,2004:68).Zatokažemodanetkoilineštoimailinemasmisla.BogdanŠešićosnovniopćipojamsmisaodefinirasljedećimiskazom:

»Smisaojestsvjesnavoljnausmjerenost(vrijednosnaorijentacija,op.a.)nekečovjekoveradnje(rada,proizvodnje,djelovanja,op.a.)nastvaranjeodređenevrijednostikaosvrheteradnje.«(Šešić,1977:155)

Smisaojerazvojnastrukturavišedijelova–izvora,razloga,kriterija,vrijed­nosti,sredstava,metoda,ciljevai/ilisvrha.Uriječismisao(s­misao),misaoje,kaobiće,udruženosnekimdrugimbić(em)ima,štoznačinjihovuosmi­šljenost–određenostmišlju,duhom,(raz)umom.Stogajesmisaoneodvojivodmišljenja–osmišljavanjaonogaštosečini. Ivolja je,posredstvommi­šljenja, nerazdvojno povezana sa smislom.Volja – kao čovjekova sposob­nostdanamjerno(svjesno)pretpostavljastanoviticiljkojegaseautonomnočvrsto drži i zalaže za njegovo ozbiljenje.Mnoga bića, svjesnomvoljnom

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine455

orijentacijomčovjekainadom–slutnjomkaovrijednosnomkoncepcijom,tevrijednosnomorijentacijom,tijekomvremenapostajuvrijednosnarecepcija.Ili,kakokažeH.Broch:

»Mnogestvari teksvremenomstječusvojpravi, isprva teknaslućenismisao.«(u:Šarčević,1988:407)

Svakismisaoupućujenaistinuiliistinausebisadržismisao.Zatoibesmisao–bez­misao,uvijekimasvojrazlogpostojanja–stanovituistinu.MartinHei­degger,razmatrajućitubitak,dokučenostiistinu,počinjerečenicom:»Filozo­fijajeoddavninazdruživalaistinusbitkom«(Heidegger,1988:242).

2. K pojmu i mogućnosti spoznaje istine

»Sviistinutražimo.«KarlJaspers7

»Stavovikojiodređujurealitetafirmirajukaoistinitošto nije (neposredno) takvo; oni tako protivurječeonomštojestiporičunjegovuistinu.«

HerbertMarcuse(1989:130–131)

Pitanjeoistinitemeljnojepitanjetotalitetačovjekovaživota.»Istinaje«,isti­čeMeeraNanda,»kulturalnoograničena«(u:Eagleton,2002:95).»Sviistinu

2

Suvremene aksiološke teorije, u pokušajuodređivanjapojmavrijednosti,dijeleseuvi­šepravaca.ArifTanovićnavodisljedeće:»1)Objektivističko(ontologističko)gledištekojezastupajua)idealisti(badenske,op.a.)novo­kantovskeškoleWindelbandiRickert,b)fe­nomenoloziScheleriHartmann,kaoic)novirealisti Moore i Russell, (neko vrijeme)…2) Naturalističko gledište, koje zastupajuameričkipragmatistiinekikritičkirealisti…(Dewey, Perry)… 3) Logičko pozitivističkogledište.4)Lingvističkafilozofskaorijentaci­ja,kojaizrastaizpozitivizmailogičkogempi­rizma…«(Tanović,1972:19–20).Višeoovimteorijamavidjetiiu:(Tanović,1972:18–22).

3

Mogućnost »kao vremenska spona i s proš­lošću i s budućnošću za koju treba načinitinacrt(Heideggerovafundamentalno­ontološ­kaanalizabrige ljudskogatubitkazanjegovmoći­biti)«(Halder,2002:225).

4

»Ostavimolipostrani‘osjetilna’značenjasmi­sla(sluh,viditd.)«,primjećujePatrickPharo,»tadasečinidapostoječetiriglavnaznačenjapojma smisao: zakonomjerni smisao, inten­cionalni ili teleološki smisao, hermeneutičkismisaoilogičkismisao…«(Pharo,2006:128).Više o složenosti pojma smisao, o njegovimznačenjimaiosnovnimkategorijama,vidjetiiu: (Pharo,2006:128–130), (Šešić,1977:150–180),(Halder,2002:333–334).Problemrazli­kovanjaizmeđusmislaiznačenjapobudiojeraspravu,posebiceuanalitičkojfilozofiji.

5

Aksiologijakaofilozofijskadisciplinaizučavanajopćijekarakteristikevrijednostiivrednova­nja,počemujeopćateorijavrijednostiivred­novanja.Etimološkoznačenjeriječičinegrčkeriječi aksios (vrijedan, poštovan, dostojan) ilogos(znanost,teorija,učenje).Sličnoznače­njeimaigrčkariječtime,pajetimologijaistoštoiaksiologija.»Aksiologijajedanaspostalapropedeutičkomdisciplinom za sva područjapraktičkefilozofije«(Filipović,1984:18).

6

»Fritz­JoachimvonRintelenjedanjeodosni­vačasuvremenefilozofijesmisla.Značajnje­govihshvaćanjaiučenjaosmislujevišestruksobziromnačinjenicudajevonRintelenovafilozofija smisla kritička, realistička i sve­strana;naimeutojfilozofijijeučinjennapordaseproblemsmislashvatiusvojnjegovojkompleksnosti i da se bar naznače njegovasvestrana rješenja. U djeluMisao o vrijed­nosti u europskom duhovnom razvitku (Der Wertgedanke in der europäischen Geistesent­wiklung, I,op.a.),objavljenom1932.g.,vonRintelenjedefiniraofilozofijukaorazumije­vanje smisla zasnovanog na vrijednosti tvr­deći da ‘najdublju osnovuostvarenja smislauvijek mora činiti neka vrijednost’« (Šešić,1977:110).Osimaksiologijeifilozofijesmis­la, teleologijajeopćadisciplinačiji jepred­metizučavanjazbivanjenatemeljusvrha.

7

Karl Jaspers,Wahrheit, Freiheit und Friede,1958.,(u:Šarčević,1988:325).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine456

tražimo«(Jaspers),alijenajčešćerazličito(pro)nalazimo.Razlogzatojeismisaotraženjakojiovisiiod–svjetonazora,vrijednosnogasustavasubje­kataspoznaje,predmeta,sredstavaimetodaspoznaje.Upovijestifilozofijevodilisusemnogiprijeporiotomeštojeistina.Otomesvjedočeisljedećeosnovneteorijeoistini.Teorija adekvacijeiliteorija korespondencije,nazivasei»klasičnom«teori­jomistine.Premanjoj»istinanijenekointernosvojstvosuda,negosvojstvokojeonposjedujeuodnosupremarealnosti (stvarima,objektivnomstanju,onomeštojest)«(Filipović,1984:155),asastojiseu»slaganjumisliistvari«(»adaequatiointellectusetrei«),uslaganjusudasonimočemusudimo,aštojeonakvokakvojestbezobziranatokakomiotomesudimo.OvateorijapotječeodAristotela,anjezinisljedbenicisuvećinasrednjovjekovnihinovo­vjekovnihfilozofasvedodrugepolovine19.st.,aimasvojepristaliceidanas(Filipović,1984:155).Teorija evidencije (FranzBrentanoinjegoviučenici)postuliratradicionalnomišljenjedajeistinausudu–uinternomsvojstvusuda,uneposrednomuvi­đanju,očevidnosti,»evidenciji«,aneuslaganjusudasastvarnošću(Filipo­vić,1984:155).Teorija koherencije(F.H.Bradley,H.H.Joachimidrugi)istinushvaćakaointernosvojstvomisli,alismatradatosvojstvonemožepripadatipojedinimodvojenimsudovima,negosamojednojsmisaonojcjelini–istinaje»siste­matskakoherentnost«,apojedinisudmožebitirelativnoistinitsamokaodiokoherentnogsustava(Filipović,1984:155).Teorija pragmatizmaWilliamaJamesa,JohnaDeweyainjimasrodnihfilozo­fa.Premanjima,istinitajeidejakoja»radi«,kojanamupraksidonosiplodo­ve–idejesuinstrumentidjelovanja.Istinitojeonoštojebiološkikorisno,štoslužiživotnimciljevima.Istinajeuslaganjuidejasčovjekovimpotrebama,unjihovojpraktičnojkorisnosti(Filipović,1984:155–156).Primjerice,premautemeljitelju filozofskoga pravca pragmatizmaCharlesu Sandersu Peirceu,koji »svekoliko spoznavanje shvaća isključivo iz njegove prikladnosti zasvladavanjempraktičnihživotnihzadaća…,kriterijiistinesupraktikabilnost,probitačnostikorisnost«(u:Halder,2002:283).Vrijednosniizborsubjekataspoznaje i djelovanja nisu posljedica općevaljanih kriterija istine, nego suposljedicanjihovihinteresa,potreba,želja.Stoga,premaW.Jamesu,»kriterijistinejestdokazivanje u praksipousmjerenojkoristi,tj.akosezapojedincaostvarujezadovoljavajućiodnossazbiljom.Takojenpr.i‘hipotezaoBogu’istinitaakozadovoljava individualnoživotno ispunjenje« (u:Kunzmannetal.,2001:173).Zarazlikuod»subjektivističkih«teorijakojenastojedefiniratiistinubezpo­moćipojmaostvarnostinezavisnojodčovjeka,postoje i»objektivističke«teorijekojepokušavajuodreditiistinukaoneštoštojeusvemuneovisnoodčovjekainjegovamišljenja.Tosu:Eidetska ililogicističkateorija,»teorijaistineposebi«(B.Bolzano,ranira­doviE.Husserla)(Filipović,1984:156).OvomshvaćanjuistinesrodnajeiAksiološka teorija–neokantovacaaksio­logaBadenskeškole(W.Windelband,H.Rickert,B.Bauch).Istinaje,premaovojteoriji–vrijednost.Kaotakvanepostojiniustvarnostiniumišljenju,negozajednosostalimvrijednostimapripadaposebnomtrećemcarstvuide­alnogvaženja(Filipović,1984:156).Objektivistička teorija – ontološka varijanta,kojuzastupajufilozofiegzisten­cije (M. Heidegger, K. Jaspers). Prema njima, istina je samo bivstvovanje

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine457

usvojojnesakrivenosti.»Istinakaonesakrivenostnijedodatakbivstvovanju–istinapripadabitibivstvovanja«(Heidegger,u:Filipović,1984:156).

»Nekifilozofinastojepomiritirazličiteteorijeistine,takodarazlikujumetafizičkuilionotološ­ku,gnoseološku,formalno­logičku,aksiološku,antropološku,psihološku,idrugevrsteistine,tepokušavajuodreditimeđusobniodnostih‘istina’.«(Filipović,1984:156)

Odpočetkaeuropskefilozofijeprijeporna»su ipitanja je li istina jedna ilimnoštvena,objektivna ili subjektivna, apsolutna ili relativna, apstraktna ilikonkretna,vječnailiprolazna,itd.,kaoipitanjejeli,ukojojmjeriikakomo­gućaspoznajaistine,postojiliiučemujekriterijistine«(Filipović,1984:156).Onekimodtihpitanjabitćeriječiiutekstukojislijedi.8

Idejaspoznavanjaiidejaistinitoganeodvojivesuodsmislaistine.Tematizirajućiidejuistinitoga,HegeluNauci logikekaže:

»Subjektivna ideja jeprijesveganagon. Jerona jeproturječnostpojma,daona imasebezapredmet idazasebebuderealnost…Stoganagonimaodređenjedanadiđesvojuvlastitusu­bjektivnost,dasvojutekapstraktnurealnostpretvoriukonkretnuidajeispunisadržinomsvije­ta,pretpostavljenogodnjegovesubjektivnosti.«(Hegel,1979:197)

NaistommjestuHegelzaključuje:

»Akojeobjektivnaistinadodušesamaidejakaorealnostkojaodgovarapojmuiutolikonekipredmetmožeimatiilinematiistinuusebi,ondaje,naprotivodređenijismisaoistinetajdajeonaistinazasubjektivnipojamiliunjemu,uznanju.«(Hegel,1979:197–198)

Razmatrajućiidejuspoznavanja,Hegelrazmatraiidejuistinitoga,auokvirunjeanalitičkuisintetičkuspoznaju.9Jeliistinasamoucjelini,audijelutecjelinenije?UFenomenologiji duhaHegelkaže:

»Istinito jecjelina.Cjelina jepaksamosuštinakojase ispunjavasvojimrazvojem.«(Hegel,1982:250)

PostulirajućinetomnavedenumisaomožemokazatidaHegelcjelinushvaćakaobit koja se razvija. Ili: istinito»je pak samo suštinakoja se ispunjavasvojimrazvojem«.HegelovomiskazuoistinitomeucjelinimožesepridružitiiGeorgSimmel.Razmatrajućipodjeluradaučijojcjelinispecijalizacijaproizvodnjeodgovaraširenjupotrošnje,Simmelzaključuje:

»Štopotpunijenekacjelinaodsubjektivnihdoprinosaapsorbiradio,štojevišekaraktersvakogdijelautomedastvarnoslužisamokaodiotecjeline,tojetacjelinaobjektivnija–utolikojevišenjezinživotnezavisnijiodsubjekatakojisujeproizveli.«(Simmel,1990:455)

HansMichaelBaumgartnermisli da je izvorno pitanje o istini – pitanje oonomeštomožemopouzdanoznatiosebiisvijetu.Onkaže:

8

Više o teorijama istine i istini uopće, vidje­ti i u: (Filipović, 1984:155–157); (Halder,2002:160–163); (Kunzmann et al., 2001:21,73,83,173,211,215).

9

Razmatrajući analitičku spoznaju, Hegel uNauci logikeprimjećuje:»Ponekadsenalazida je razlika između analitičkog i sintetič­kog saznavanja navedena tako da ono prvoide od poznatoga ka nepoznatome, a drugoodnepoznatogakapoznatome.Međutim,ako

seovarazlikarazmotribliže,bitćeteškodase u njoj pronađe neka određenamisao, jošmanjenekipojam.Možeserećidasaznanjepočinjesanepoznatošću,jerneštosačimeječovjekvećupoznat,onneupoznaje…,morase reći da saznanje, kada je jednompočelo,uvijek napreduje od poznatoga ka nepozna­tome« (Hegel, 1979:200).Više oHegelovojideji spoznaje (ideji istinitoga, te analitič­koj i sintetičkoj spoznaji, vidjeti u: (Hegel,1979:189–228).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine458

»Istinitojeonoštojevaljano,štojepouzdano,štovrijedi.Upravostogamožemojednakoko­rektnogovoritioistinskomprijateljukaoioistinituiskazu,ilioistinitojzgodi.«(Baumgartner,1998:167)

Baumgartnerova sveukupnost, u općem smislu, korespondira sHegelovimshvaćanjemcjeline,odkojejeudaljavaHegelovaključnaformulacijadajecjelinasamobitkojaseispunjavasvojimrazvojem.Sdrugestrane,prvareče­nicaiznetomnavedenogaBaumgartnerovogcitatamožeseodnositiinasva­kidio,kojijevaljan,kojijepouzdan,kojineštovrijedi,»…jerljudskirazumjasnijeshvaćacjelinusamouprolazukrozdijelove«(Halder,2002:75).Akocjelinenemabezdijelova,arazumshvaćacjelinuprolazomkrozdije­love,ondaistinitoovisiiodijelovima.Posebiceakonampritomnemanjkarazumijevanjeuzročno­posljedičnogaodnosacjelineidijelova.Usto,idioseispunjavasvojimrazvojem,asveukupnaistinaonjemuneovisiuvijekocjeli­ni.Zatoistinu,narazličitenačine,možesadržavatinesamocjelina,negoidiotecjeline.Utolikovišešto,ovisnoovrstiiizborupredmetaistraživanja,dioicjelinaponekad,poputpojedinačnoga,posebnogaiopćeg,moguizmjenjivatisvojamjesta,papojedinidijelovinekestrukturemogupostaticjelina.Icjelinaidio,nakonkretannačin,mogubiti istiniti,ovisnoodefiniranjupredmetaspoznaje,oprimjenikonkretnihmetodaisredstavaspoznaje.Činilirazvojistinuproturječnom?»Istinaje«,kažeTineHribar,»istinaprotu­rječnosti«(Hribar,1982:104).Zabližeodređivanjepojmaistinepomažunamipojmovivrijednost,smisao,značenje,značaj.EmilLasktvrdidase»isti­namožezamislitikaovrijednost,kaosmisao ilikaoznačenje«10 (u:Šešić,1977:73).»Istinaproturječnosti«posljedicajeipredrasudasubjekataspoznaje.11Zatosepojavljujevišeinačicaistineoistompredmetuspoznaje.Mnoštvoistinapotvrđujelogičkiodnos–pojmovaopojedinimbićima.Kakobiuistraživa­njuistineizbjegliilipostupnoprevladavalipredrasude,istinumoramorazma­trati, spoznavati iprovjeravatikaopovijesnorazvojnupojavu.Akosubjektspoznajeoblikujemišljenjeu svomodnosupremaobjektu spoznaje, iz sa­držajatogaobjekta,ondajeistinaobjektamisaoniiskazotome.Ili,istinajetoštojest.Prvotrebaistražitidalineštopostojiizaštojeupravotoštojest.BrankoBošnjakpodsjeća:

»KaologičkiiontološkiproblemtojeformuliranovećkodPlatonaiAristotelakaouniverzal­nost,pastavglasi:Istinugovorimotada,kadaoonomštojestkažemodajest,aoonomeštonijedanije.Aneistinugovorimokadoonomeštojestkažemodanije,aoonomeštonijedajest.Tojekriterijkojivažisub specie aeternitatis(podvidomvječnosti).«(Bošnjak,1996:11)12

Ali,moramoznatidaonoštouprirodi,društvuimišljenjujest,nijeuvijekjest.ErnstBlochprimjećuje:»Jeronoštojest,nemože(nemorauvijek,op.a.) biti istinito« (u:Kangrga, 1970:28). Još jeHeraklit govorio: »Prirodase voli skrivati.« Primjerice, privid je da Sunce izlazi na istoku, a zalazinazapadu,daseštapuronjenuvodu,zbogprelamanjasvjetlosti (optičkevarke)doimaslomljenim.Optičkavarkajeiproblemdvijucrta,Slika1(Sa­muelson,1969:13),kojesuistedužine,iakobivećinapromatrača,naprvipogled,pogrešnozaključiladajedonjacrta,zbogpoložajasmjerastrelica,duža.

> <Slika 1. (Samuelson,1969:13)

< >

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine459

Razmotrimo,ukratko,kakvuuloguuprocesuspoznaje imajupredrasudeufilozofskojiznanstvenojspoznaji.DescartesusvometekstuPrincipia philo­sophiae(1644.),piše:»…zaozbiljno filozofiranjeizaistraživanjeistineusvimstvarimakojesemoguspoznati,naj­prijesetrebariješitisvihpredrasuda,odnosnotrebasebrižnočuvatidanevjerujemonikakvimmišljenjima,kojasmonekoćprihvatili,akoihprethodnonepodvrgnemonovomispitivanjuineutvrdimodasuistinita.«(u:Bošnjak,1996:189)

PremaBertranduRusselluistinatrebabitiznanstvenoutemeljena,»…dalekoodsvihpredrasuda,beznetrpeljivosti,egzaktna inepersonalna, jerćesamotakoomogućitisimpatijuirazumijevanjemeđuljudima.‘Užestokomsukobufanatizma,malobrojnasnagakojadjelujeupravcujedinstvajestznanost…’«(u:Grlić,1982:357)

Nikadsenećemo,uvijekiusvemu,osloboditisvihpredrasuda,alimožemoimoramostrogoprovjeravatiprethodnamišljenjakojaseodnosenaozbiljnofilozofiranjei istraživanjeistine.HansGeorgGadamer,uprosvjetiteljskomučenjuopredrasudama,nalazisljedećuosnovnupodjelu:»Moraserazlikovatipredrasudačovjekovoggledanjaipredrasudaprevelikežurbe.13Ovapo­djelasvojosnovimauporijeklupredrasudaupogledunalicakojaihgaje.Onoštonaszavodiuzabludeilijeugleddrugih,njihovautoritet,ilijetonašavlastitaprevelikažurba(–parcijalnost,površnost,neodgovornost,op.a.).«(Gadamer,1978:304)»Prevelikažurbajepraviizvorpogrešaka,izvorkojipriupotrebivlastitogumavodikazabludi.Autoritetje,međutim,krivštoumuopćeneupotrebljavamo.«(Gadamer,1978:310)

Autoritetmožebitikrivštoumneupotrebljavamoiliganeprimjerenoupo­trebljavamo,alijeiumsubjektaspoznajekrivakonekritičkirespektiraauto­ritet.ProsvjetiteljstvoreformatorskičinMartinaLutheravidiutomeštojeon»upravoveomaoslabiopredrasudučovjekovogugleda,posebnopredrasudufilozofskog(mislise:Aristotelovog)ugledaiugledarimskogpape«14(u:Ga­damer,1978:310).

10

»Istinakaovrijednostjest‘istinain abstracto,daklevrijednostistine,apstraktnologičkova­ženjeuopće’;‘istinakaosmisao’jestistinain concretoilipojediniodređeniistinitismisao,… dakle ‘određenimaterijal u logičkoj for­mi’; i istinakao značenje semorapoklopitisasamomformom‘teorijskismisao’,jer‘va­žećeznačenjejeformasmisla’,zaključujeE.Lask«(u:Šešić,1977:73–74).

11

Usocijalno­psihološkomsmislu,predrasudesuobliknegativnihipozitivnihpretpostavki,mi­šljenja,uopćezasnovanognapogrešnim,naj­češćezdravorazumskim,uvjerenjimaoobjektuspoznaje. Imaju jako emocionalno obilježje,nekritične su i teškopromjenljive. »Tužno jeovovrijeme«,kažeAlbertEinstein,»ukojemjetežerazbitijednupredrasudunegoatom«.

12

Podsjećamodaintuitivističkalogikaprihvaćatrivrijednostiistine:istinito,lažnoiniistinitonilažno(u:Pharo,2006:86).NjezinzagovornikjeilogičarMichaelDummett,Truth and Other Enigmas,1978.(u:Pharo,2006:86).Kakosegrčkistoicizam,uodnosunaAristotela,odnosipremaistini?Kriterijistineustoičkojfilozofiji

istovremenojeinadzorsamefilozofije.Svakoučenje, uključujući i filozofsko učenje, trebatežiti istinitome, štosepostižekadasadržaj imisaoodgovarajuprirodistvari–kadasubjektistinu spoznaje u objektu spoznaje, čime seznačajno izbjegavaju subjektivne pretpostav­ke.TimesestoicivraćajunaAristotelovumi­saodajenekiiskazistinitakopovezanostpoj­movaodgovarapovezanostistvari.Nekistoici,prihvaćajućiProtagorinutezudaječovjek,kaonajracionalnijebiće,mjerilostvari,iduidaljeodtoga,čimesupostavilijedinstvomisaonogiosjetilnogkaokriterijospoznatomsadržaju.Višeokriterijuistineugrčkomstoicizmuvi­djetiiu:(Bošnjak,1982:23–24,124).

13

»Praeiudicium auctoritatis et precipitantiae:Tako kaže Christian Thomasius već u svo­jim lectiones de praeiudiciis (1689/90) i usvome Einleitung der Vernuftlehre c. 13 §§39/40.Usp.članaku:Walch,Philosophisches Lexikon (1726), str. 279 i dalje« (Gadamer,1978:304,bilješka6).

14

Gadamerov citat iz:Walch,Philosophisches Lexikon (1726),1013.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine460

Težećiobjektivnostiukritici, što je iobilježjeAl­Ġazālīja,onuMunqidu,njegovoj duhovnoj autobiografiji, upozorava »da je jednako pogibeljnoa prioriodbacivati ia priori prihvaćatinauk filozofâ« (Bučan,2009:142).Neki,načelnoiunaprijed,odbacujusvakufilozofskutezu,samozatoštojuiznosefalāsifa.15Al­Ġazālīkaže:

»Postupatitakobilobikaokadbinetko,čuvšiodkršćaninaiskaz‘NemabožanstvaosimBoga;IsajeBožjiposlanik’,16osporiotakaviskazsamostogaštogaizričekršćanin,usprkostomuštojesadržajiskazaposveuskladusislamskimvjerovanjem.Tojeobičajljudislabograsuđivanja;oniraspoznajuistinupoljudima,aneljudepoistini.«(u:Bučan,2009:142–143)»Nasuprottome,imaonihkojinekritičkiprihvaćajufilozofskinauksamozbogtogaštovidedasuunjihovaraspravljanja‘uvrštenemudrostivjerovjesnikairiječisufija’,zbogčegaćeih‘možda(…)odobriti,prihvatitiipovjerovatiim,tepohitatidaprihvatezabludekojesusnjimasmiješane,svezboglijepamišljenja…’«(u:Bučan,2009:143)

Trebasumnjatiunepogrešivostautoriteta,alinedopustivojeićiudrugukrajnostukojojseautoritet,upravozbogpredrasuda,difamira.Zatosemoramoosloba­đatiiekstremizmaprosvjetiteljstva,kojekritiziraromantika,aliiromantičarskerehabilitacijetradicije,kojukritiziraprosvjetiteljstvo.Tradicijaje,primjerice,oblikautoritetakojijeromantikaposebicebranila.Gadamerprimjećuje:

»I odista, romantizmu zahvaljujemo ovu ispravku prosvjetiteljstva, da osim umskih razlogai tradicijapridržavasvojepravo iuvelikojmjeriodređujenašeustanove inašeponašanje.«(Gadamer,1978:314)17

Tradicijaje,priznalimitoiline,uvijeksastavnidioslobodeipovijesti.Ali,inajrespektabilnijatradicijanijedanazauvijek,negojepodložnapromjena­ma.Tradicijase,kaoisvevrijedno,njegujeičuva.»Aočuvanjejezapravojedančinuma,istina,činzacijelokojiseodlikujeneupadljivošću«(Gadamer,1978:315).Ubilokojoj,paiurevolucionarnoj,mijenisvegastaroga,njegovznatandioseočuvaiprožimasnovim.Poželjnojestarokojemožebitiufunk­cijirazvojanovoga,pričemustaropotvrđujeizakonitostjedinstvakontinu­itetaidiskontinuitetaunastanku,opstankuirazvojusvakogabića.Ali,krutoostajanjenatradiciji,uključujućiifundamentalizamkaoradikaliziraniobliktradicionalizma,nemožebitispiritus movenspovijesnoganapretkairazvoja.Gadamerouloziismisluistinskogapovijesnogbitkatradicijezaključuje:

»Stogaiprosvjetiteljskakritikatradicijeiromantičarskarehabilitacijatradicijezaostajuizanje­zinogistinskogpovijesnogbitka.«(Gadamer,1978:315)

Kakorazumjetiistinuuvremenostiipovijesnostiljudskogabivanja?MoželinamutomepomoćisljedećitekstizChândogya­UpanishadVII,17?

»Kadanekorazumije,tadagovoriistinu(satya).Negovoriistinuonajtkonerazumije.Samoonajtkorazumijegovoriistinu.Nomoraseuznastojatirazumjetirazumijevanje (vijnāna).«(u:Šarčević,1978:613)

UsredištuGadamerovefilozofskehermeneutikejepovijest,djelotvorno­po­vijesnasvijest,posredovanjeprošlostiisadašnjosti.UtomsmisluGadamersmatradajehermeneutičkipojmljenaistinapovijesnepredajenesamojedinaosnovanašegamišljenjaidjelovanja,znanstvenekonstrukcijesvijeta,kaoisvakognačinaspoznaje,18nego

»…ipretpostavkazakritikunaivitetamodernesvijesti,onefilozofskemislikojabiurazdobljuznanosti, kaoproizvodnjedruštvaipovijesti,htjeladaostvarisvojegospodstvo,u‘čemuimanečegfantomskoginezbiljskog’.«(u:Šarčević,1978:622)

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine461

Štojespredrasudamauznanstvenojspoznaji?Našeopažanječinjenicaovisi»čakiutakozvanimegzaktnimfizičkimnaukama,od‘teorijskihnaočala’ko­jimaseslužimo«(Samuelson,1969:12).

»Svismomi,uizvjesnojmjeri,robovisvojihteorijskih(inesamoteorijskih,op.a.)predrasuda.Starunetočnuteorijuneubija tolikonekačinjenica,koja jeusukobusnjom,kolikokonač­napojavanekenoveteorije.IstoonakokaoštosuGalilej,NewtoniEinsteinrevolucioniraliopažanjaufizici,takosuSmith,Marshall,Keynes–ustvarisvaonaimenakojasejavljajuugenealoškomstablunaukeekonomije…–transformiralaekonomskopoimanje.«(Samuelson,1969:13)

Znanstvenicisrazličitim»teorijskimnaočalama«zbogsubjektivnogpristuparazličitospoznajuistinuoistimčinjenicama.19PogledajmoSliku2,sdijelo­vimapod(a)i(b).

Slika 2.(Samuelson,1969:13)

15

»Ar.falāsifajepluralodfaylasūf(filozof),inazivjezamuslimanskeperipatetičare«(Bu­čan,2009:142).

16

»Tobibila svojevrsnaparafraza šahāde, te­meljne formule kojom se ispovijeda islam:Nema božanstva do Boga; Muhamed je Božji poslanik«(Bučan,2009:143).

17

»Međutim, pojam tradicije nije ništa manjedvoznačanod pojma autoriteta, i to iz istograzloga, s obzirom da je, naime, apstraktnasuprotnost prema principu prosvjetiteljstvaonoštoodređujerazumijevanjeromantikezatradiciju.Onatradicijuzamišljausuprotnostipremaumnojslobodi iunjojvidipovijesnudanostonevrstekakvajepriroda.Ibilodasesad revolucionarno borimo protiv nje ili bi­smoželjelidajekonzerviramo,onasepojav­ljujenjemukaoapstraktnaoprekaslobodnomsamoodređivanju,jernjezinojvrijednostinisuneophodninikakviumskiosnovi,većnasbezpitanjaodređuje«(Gadamer,1978:314).

18

Takohermeneutičkipojmljenaistinapovijes­ne predaje odnosi se i na umjetnost. »Povi­jest‘istinskilijepoga’«,misliHansSedlmayr,»nemožeseodvojitioddobrogaiistinitoga.

Pitanjeistinitostiumjetničkogdjelapostavioje Romano Guardini vezano uz pjesničkodjelo,štonijeprošlobezotpora«(Sedlmayr,2009:296).Guardinikažeda»pjesničkodjelonijetekizraz,onojeiizjava.Asvakaseizjavaposvojojbîtimjerimjerilomistine.Dakle,nesamoimperativiskrenostiiautentičnosti,većirazumijevanjebîtipostojanjaonakvakakvaonaposebijest«(u:Sedlmayr,2009:296–297).Sedlmayrnaistommjestukažedatovrijedii za djela likovneumjetnosti, ako su izjave.»PremaBonaventuriudefinicijulijepeslike«,ističeSedlmayr,»neodvojivoulaziodnospre­maporetkubîti,atimeipremaistini.Takose,primjerice,slikavraganazivalijepomnezatošto je ‘dobro napravljena’ (bene protracta),većzatoštojelikovnoprimjerenabîtivraga,štoviše,moglobiseformulirati:jerjeslikov­noistinita«(Sedlmayr,2009:297).

19

»Ako probleme najamnina promatrate kroznaočalemarksističkeekonomije,činivamsedaviditeeksploatacijuradnikaodstraneka­pitalista.Ako na probleme nezaposlenosti uperioduprivrednedepresijegledatekrozpre­keynesijanskenaočale,vjerojatnoćetemislitida semalo što togamožepripisati snagamakojejedržavnaporeznapolitikainjenapoli­tikarashodaustanjuizmijeniti«(Samuelson,1969:13).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine462

»Pod(a),jelitoslikapticekojagledaulijevo?Ilijetoantilopakojagledaudesno(ilimožda,ikunić).Udruštvupticanaslici(b)većinaljudibimisliladaslikapod(a)predstavljapticu,alikadabibilapostavljenaporedslike…kojaprikazujeantilope,većinabiunjojvidjelaantilopu.«(Samuelson,1969:13)

Slika2je

»…uzetaizjednefilozofskestudijeofizici,ilustriraneizbježnisubjektivnielementusvakojnauci.Prikazujelislikapticukojagledaulijevo?Iliantilopu(ilikunića)kojagledaudesno?Nijeoptičkavarkarećidajejednoanedrugo.«(Samuelson,1969:13)

Svakiodgovorjeprihvatljiv,jersveovisiodkontekstaukojemsepojavljuje.Alikadjednomvidimoprednjenogeantilope,upravusmodanaslicividimoantilopu.Dabismoomogućiliobjektivnijuspoznajuistine,posebiceudruštvenimzna­nostima,nužnojeizbjegavatiizbrku,»tiranijuriječi«(Samuelson,1969:12).Dotogadolazi,primjerice,zatoštose,prvo,dvijerazličiteriječinesvjesnoupotrebljavajuzajednoistobiće,idrugo,štosejednaistariječprimjenjujenadvasasvimrazličitabića.Samuelsontopotkrepljujesljedećimprimjerom:

»JonesmožeRobinsonanazvatilažovomzatoštoRobinsonsmatradauzrokprivrednedepresijeležiupretjeranojštednji,rekavšimu:‘Nedovoljnapotrošnjajestvarniuzrok’.Schwartzbisemogaoumiješatiudiskusiju,tvrdeći:‘Obojicagriješite.Stvarniproblemjenedovoljnoinvesti­ranje’.Onibimogliutomesmislunastavitiprepirku,aliakobisezaustavilidastvarnoproana­lizirajujezikkojimsesluže,našlibidaseposvojimstavovimaočinjenicamanerazlikujuidasejedinoradiozbrciizazvanojriječima.«(Samuelson,1969:12)

Zaključimo,dabiseizbjeglanavedena»tiranijariječi«,nužnojerazvijatiiupotrebljavatiprecizniijasniznanstvenijezik,uvažavajućiipoznatuopaskunobelovca IveAndrića: »Riječima trebabiti tijesno, amislimaprostrano.«Svijetkomuniciranjauopće,uključujućiisvijetznanstvenogakomuniciranja,nijeidiličan,naprotiv,opterećenjemnogimnesporazumimaisukobima.Shvaćanjeistinepodložnojepovijesnojmijeni.Tasepovijesnostneodnosinasamustrukturu istine,negonanjezinoobjašnjenje.MožemosesložitisBaumgartneromisvimakojimisleda»vrijediklasičnastrukturnaformulave­ritas est adequatio rei et intellectus:istinajesukladnoststvariiuma«(Baum­gartner,1998:173),uzuvjetda je ta»odredba formalna i stogapredstavljasamonominalnoobjašnjenje,alinijeformulajamstvazaistinitostčovjekovespoznaje«(Baumgartner,1998:173).UdaljemrazmatranjuproblemaspoznajeistinekonzultiratćemoiBaumgart­nerovorazmatranjestruktureistineikonačnogadogađanjeistine.20

2.1. Struktura istine

Temeljnidiostruktureistinejeočevidnostzbilje,uklasičnojvarijanti–tran­scendentalnaistina.21Baumgartner,polazećiodtoga,zaključuje:

»Strukturaistinesadržidakleodnosdvijurazličitihveličina:stvariiuma.Notajodnosjeodnosunutarjezikaiuma.«(Baumgartner,1998:173)

Kažimo da je za razumijevanje svakoga oblika strukture vrijednosti i nor­mi,paizarazlikovanjestrukturevrijednosti­istine,uvijeknužnorazlikovatinjihovusubjektivnuiobjektivnudimenziju.Riječimaseprovjeravasadržajspoznaje,uspostavljaodnospremaobjektuspoznajeipremamišljenju.Sveseiskazujeugovoru.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine463

»Pomisaonostiiracionalnostičovjekdjelujeponekomcilju(ratioagendi).Pokriterijulogikečovjek spoznaje (ratio cognoscendi). Pravi logos (ho orthos logos, lat. ratio recta) spoznajebitipripadaistini.Timeseodređujeteorijskoponašanjepremasvijetu.Tusenamisaonnačinrazmatraproblemsmisla,atimeiopćegnedostatkasadašnjosti.Teorijakaokritikamožeznačitiprevratuodnosunapostojećestanje.Iztogaslijedilogičanstavdajesadašnjostutemeljenaubudućnosti(kaonačinmijenjanjaizprogresivnihideja).Tojebitnostkojasesadržajnomijenjaizspoznajenovoga.«(Bošnjak,1996:31–32)

Povijesnostikonačnostmedijajezika,premaBaumgartneru,određujepovijes­nostikonačnostčovjekovespoznaje.Baumgartneruodređivanjusredišnjegamomentastruktureistine,»koji jebionazvan intellectus:sudkoji izražavaipotvrđujenekostanjestvari«(Baumgartner,1998:174),aoznačavaprimarnignoseološki oblik ostvarenja istine, polazi od analize Hermanna Kringsa.Hermannovaanalizavodiodrazvojazornogasadržajaukategorijalnusin­tezustvarnogastanja,teuafirmacijustvarnogastanjausudu.Baumgartnerističe:

»Noakosudijestprimarnimmjestomistine(istinitosti,op.a.)spoznajetimenipoštonijere­čenodajesvakisudistinit,nitidabisvakiistinitsudsamimtimebiopotvrđenusvojojistini.«(Baumgartner,1998:174)

Takonaspitanjačimesesudovimogupotvrditikaoistinitisudoviupućujenapitanjeokriterijimaistine.

2.2. Kriteriji istine

»Ništanijenestalnijeodpolitičkogporetkakojijeravno­dušan spram istine, noništa nije opasnije odpolitičkogsistemakojipretendiranatodapropišeistinu.«

MichelFoucault(1994:172)

Što jekriterij istine ikadasepojavljuje?Kriterij je,općenito,načinkojimsemjeri vrijednost pojedinih bića, znak razlikovanja i raspoznavanja, a uspoznajnoj teoriji i logici je,prijesvega,oznakaza istinitost ilineistinitostiskaza,pojmova,sudova,zaključaka.Uprocesuspoznaje,govorećiopćenito,koristećirazličitasredstvaimetode,sudjelujuosjeti,razum,um.Empirizam,racionalizamiintuicionizam–trisuosnovnegnoseološkekoncepcije,čijaseulogauspoznajičestopojedinačnoprenaglašava,zbogčeganastajupogreškeuprocesuspoznaje.22Zatose,samouzprožimanjeidopunu,aneisključivosti supstituciju, osjetilnog, razumskog i umnog područja spoznaje, možemopribližavati tzv.optimalnojmogućnosti spoznaje–postići relativni stupanjapsolutnostiistine.»Kriterijumistine«,kažeTineHribar,»jeprijeistine,pri

20

»Konačnomišljenje i spoznavanje jest nak­nadnoispunjenjeilisuispunjenjebeskonačno­ga mišljenja i spoznavanja« (Halder, 2002:162).

21

»U svojoj čuvenoj zbirci definicija (De ve­ritate I, 1), Toma Akvinski to naziva onimmomentom‘inquoverumfundatur’, i za tonavodiAugustinovu definiciju iz Soliloquia II:‘verumestidquoest’;ononačemusete­meljiistinajeonoštojest«(u:Baumgartner,1998:174).

22

Premaempirizmu,osjetilnoiskustvoje jedi­ni ili osnovni izvor spoznaje. Racionalizamjegnoseološkoshvaćanjepokojemjerazumjedini ili najvažniji izvor spoznaje. Intuicio­nizam »je shvaćanje u spoznajnoj teoriji daje intuicijaosnovna spoznajnamoć ili izvorspoznaje, shvaćanje da intuicijom možemospoznatiionebitneaspekte,slojeveilistranezbiljekojenemožemodosećiniosjetilima,nirazumom,ninjihovomsuradnjom«(Filipovićetal.,1984:152).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine464

čemujeistinarazumijevanakaoučinak«(Hribar,1982:103).Onatadapostajejamstvozapraktičnodjelovanjeljudi.Okriterijimaistinitostispoznajepostojivišeshvaćanja.Uovomradu,utekstupodmeđunaslovom»Kpojmuimogućnostispoznajeistine«,razmatralismosedamosnovnihkriterijaistinitostiuokvirusedamosnovnihteorijaoistini.Upojedinimnavedenimteorijamaoistini,ovisnooshvaćanjupojedinihfilo­zofa,postojevišeilimanjerazličiteinačicekriterijaistinitosti.Ovdjenavo­dimojošdva,nekritička,kriterijaistinitosti:istinitjeonajiskazkojiprihvaćavećinaljudi(naivno­realističkoshvaćanje),istinitojeonoštoneprotivurječiautoritetu(dogmatsko­konformističkoshvaćanje).Baumgartnerkaopodručjekriterijaistinenavodi:promatranje,iskustvo,lo­gičkuizvodljivostizdrugihsudova,kontekstualnuvezusdrugimsudovima(Rescher),sustavnuučlanjivostunekiokvirkoherencije(Puntel),mogućnostdasezahtjevzavaljanostipotvrđensudomispuniuargumentacijskomdis­kursu,kojimorapodlijegatitakvimuvjetimadaseunjemupostignutikon­senzusmožepojaviti kaoutemeljenikonsenzus (Habermas) (Baumgartner,1998:174–175).Sobziromdamnogikriteriji istine,uključujući inavedeneBaumgartnerove,nevodedokonačnevaljanostisudova,čovjekovuspozna­juupodručjuempirijskogaznanjamožemonačelnooznačitihipotetičnom.Baumgartnernapominjedapritomnećemoraspravljatiukojoj sumjeriodtehipotetičnostiizuzetelogičkezakonitostiitranscendentalnizakoninašegaiskustvenogznanja,uključujućiitemeljnizakonpraktičnoguma.Baumgar­tneropojavidogađanjaistinezaključuje:

»Udogađanjuistineobjavljujeseonozbiljsko.Todogađanjeistinejekonačno,aliseorijentirapremaidejiistinekojaprosijavauspomenutojstrukturalnojformuliistine.Nemožemodokučitipotpunusukladnoststvariiuma;ipak,tanamsukladnostlebdipredočimakaoidejasavršeneistine,apsolutnogidentitetamišljenjaibitka.Taidejajeidejabožanskogznanja,transcenden­talniidealjedneomnitudo realitatis (Kant),kojunužnomoramomisliti,alijenemožemospo­znajnoispuniti.«(Baumgartner,1998:175)23

Premaopćemmišljenju, istinitajespoznaja,aonajeposljedicasuđenja.OtomeHeideggerkaže:

»Kodsudavalja razlikovati: suđenjekaorealnipsihičkiproces iSuđenokao idealni sadržajsuđenja.O njemu biva rečeno da je ‘istinit’. Realni psihički proces, naprotiv, postoji ili nepostoji.Idealnisadržajsudastoji,prematome,uodnosupodudaranja.Tajseodnos,dakle,tičenekepovezanosti između idealnog sadržaja suda i realne stvari kaoonogao čemu se sudi.«(Heidegger,1988:246)24

Možemozaključitidapodudaranje,premavrstisvojegabitka,možebitire­alno,idealno,nijednoodobojega;ištojenajvjerojatnije–jednaodmoguć­nosti,izširegspektraizmeđurealnogaiidealnoga.Razmatrajućivrstubitkaistineipretpostavkuistine,Heideggerjeeksplicitan:

»Svakajeistina,primjerenosvojojbitnojvrstibitkasukladnojtubitku,relativnasobziromnabitaktubitka.«(Heidegger,1988:258)25

Takvojseistinisamomožemovišeilimanjepribližavati,čimesepotvrđujeirelativnostapsolutneistine.Zatogovoritiočovjekuinjegovomcarstvuvred­novanjaispoznavanjaistinekao»bitkuljudskogbića,izvorunadeikajanja,strepnjeikrivnje«(Šarčević,1988:196),značigovoritiugranicamanjegovihpovijesnihmogućnosti.Svakovrednovanjeispoznavanjeistineimaisvojsmisao.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine465

3. Smisao istine

»Istinaunutarsebečuvaelementprisile…«HannahArendt(1996:99)

Istinomsečestonazivamnoštvopoluistina,lažiiobmana,kojesuproizvodotvorene ili prikrivene prisile. Pozivajući se namišljenja brojnih autora,MichaelHaralambos iMartinHolborn razlikuju dva osnovna oblikamoći–vlastiprisilu.

»Prisilajeonajoblikmoćikojunjojpodložninesmatrajulegitimnom.«(HaralambosiHolborn,2002:588)

Dennis H.Wrong razlikuje četiri posebna oblika moći kao namjernoga idjelotvornog utjecaja kojima semože utjecati i na spoznaju, objavljivanjeiposjedovanjeistine–imatimonopolnaistinu.Tosusnaga,manipulacija,uvjeravanje i vlast.26IM.Foucaultmislida»istinanijeizvanmoći,nitibezmoći«(Foucault,1994:160).Oduvijekjepostojalasklonostpojedinaca,druš­tvenihidržavnihsubjekatakojisuisticalisvojedogmatskopravonaobjavuiposjedovanjeistine.OtomeFoucaultprimjećuje:

»Svakodruštvoimasvojrežimistine,svoju‘općupolitiku’istine:tj.tipovediskursakojepri­hvaćaičinidafunkcionirajukaoistiniti;mehanizmeiinstancekojiomogućavajudaserazlikujuistinitiilipogrešniizričaji,načinnakojisesankcionirajujedniidrugi;tehnikeipostupkekojisekoristedasedođedoistine;statusonihkojisuzaduženizatodanaznačeonoštofunkcionirakaoistinito.«(Foucault,1994:160)

Sredstvaimetodevrijednosnerecepcijeistineprimjerenasupoželjnomepo­stizanjucilja ilisvrheistine–poželjnojvrijednosnojrecepciji interesa,po­treba,želja,zadovoljstavanositeljaisubjekataistine.Ciljevii/ilisvrhemogubitiljudskiineljudski–moralniinemoralni.Vrijednostnekogciljamožese

23

»Ustrukturiistineiukonačnomedogađanjuistinetakosepokazujeopćastrukturakonač­noga uma, poznata još od Kanta: konačnium sazdan je od samostalnih, ali uzajamnopovezanih sposobnosti osjetilnosti (zor), ra­zuma(pojam) iumauužemsmislu (ideje)«(Baumgartner,1998:175).IParmenid,ističu­ćiproblemspoznajeistine,kaže:»Valjapro­učitisve,suštinudobrozaokruženeistine,jermišljenjaljudisuvaravaitunemapouzdaneistine«(u:Diogen,2008:130).

24

Višeoizvornomefenomenuistineiporijeklutradicionalnoga pojma istine, uključujući iegzistencijalno­ontološkuinterpretacijufeno­menaistine,vidjetiu:(Heidegger,1988:249–257).

25

»Izričito i transparentno postavljanje pita­njaobitkuzahtijevadaprethodnobudepri­mjereno eksplicirano jedno biće (tubitak) upogledu svojeg bitka« (Heidegger, 1988:7).»Bitakležiuegzistencijiiesenciji,urealnos­ti,postojanju,opstojanju,važenju,tubitku,u‘ima’«(Heidegger,1988:6).»OdAkvinskognadalje«, primjećuje Tine Hribar, »istina(bitak,…) stvari je, naime, ustrojstvo stva­

ri: ‘dispositio rerum’. Zato naša istina, kadse radibiloobožijoj ili onašoj stvari, zna­či uvijek preustrojstvo drugih stvari, drugihistina«(Hribar,1982:114).Primjer1:Novacnije imovina, pa moćni i povlašteni moguprikrivati dagaposjeduju.Primjer2:Stvar­na istinaoagresijiAntiterorističkogasaveza– Sjedinjenih Američkih Država i njezinihsaveznikanaIrak2003.godine,kojasesvimraspoloživim manipulirajućim sredstvima imetodama širila svijetom, nije bila tvrdnjadaIrakposjedujeoružjezamasovnounište­nje,negovještoplaniranaiosmišljenaodlu­kaameričkogaestablišmentadasenapadne,okupiraipodčiniIrak.Smisaoteistinebiojeostvariti pragmatično – vojno, geopolitičko,geostrategijsko igospodarskopozicioniranjeSAD­automdijelusvijeta.Američkaagresi­jaiokupacijaIraka2003.godinepokazalajekakomanipuliranjeistinomprethodiokrutnojimasovnojratnojdestrukciji.

26

Wrongvlastdijeliupetpodoblika–prinud­nu, izazvanu, zakonitu, nadležnu i osobnu vlast.Više o oblicimamoći: snazi,manipu­laciji, uvjerenju i vlasti, vidjeti u: (Wrong,1988:21–64).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine466

mjeritiprematomekolikonjegovoostvarenjepridonosiopćemdobru–pri­rode,čovjeka,društva,čovječanstva;ukojojmjeri je tajcilj,primjerice,sastajališta bioetike i holističke ekološkekulture,27 vrijedan.Karakter ciljevaodgovara karakteru sredstava. Nemoralni ciljevi ostvaruju se nemoralnimsredstvimaimetodama,amoralniciljevi–ljudskimmoralnimsredstvimaimetodama. Potonje ciljeve ponajviše čine univerzalno­vrijednosni sadržajičijesusastavnice–jednakost,pravednost,multikulturalnost,intersubjektivnakomunikativnost,odgovornasloboda,prospektivnaodgovornost,demokratskietos,ekološkietos,svjetskiekološkietos,bioetičkavrijednosnaorijentacijairecepcija.Takavsustavvrijednostizahtijevadasesredstvazaživotneshvaća­jumjerilomživota,jerjejačanjesamogaživotanjegovomjerilo(Nietzsche).Razmotrimoosnovnestrukturnedijelovesmislaistine(Slika3):

Slika 3. Osnovnistrukturnidijelovismislaistine

Pristupdoistinekaorazlogaostvarujeseposredstvomistinekaokriterijuma(Hribar, 1982:103).Ovisnookriterijima i razlozima istine, te sredstvima imetodamaspoznaje istine,ostvarujusekonkretniciljevi i/ili svrhe istine–ostvarujesesmisaoistine.Spolitičkim,gospodarskim,znanstvenotehničkim,uopćekulturnoduhovnimpromjenamairazvojemdruštvamijenjajusestruk­turaihijerarhijavrijednosti,asnjimaistinainjezinsmisao,paihtrebamopromatratiispoznavatikaopovijesnorazvojnepojave,kaoprocesjedinstvaisučeljavanjasuprotnosti–subjektaiobjektaspoznaje,misliiakcije,apso­lutnostiirelativnostiistine.»Smislovinisuobičneveličine«,ističeMilošIlić,»negoupravljeneveličine,vektoriljudskogduhaipraktičneaktivnosti«(u:Šešić,1977:150),kojiotkrivajuislobodu.»Slobodajeprazna«,primjećujeKarlJaspers,»kadanemisli istinu…(iodgovornost,op.a.)« (u:Šarčević,1988:325).A »bît istine«, premaHeideggeru, »razotkriva se kao sloboda«(Hajdeger,1975:459).28Unakanidaobjasnipitanjeodnosaistineislobode,konkretnijebîtiistineuslobodi,Heideggersepita:

»Postavljatibît istineuslobodu,zar toneznačiprepuštati istinunahođenjučovjeka?Moželi se istina temeljitijepotkopatinego time što će seostaviti namilost i nemilost samovoljite ‘trske koja se njiše’ (krhkog kolebljivog bića)?Ono što se zdravome sudu već za vrije­medosadašnjegizlaganjaneprestanonametalo,sadasesamojasnijeobjelodanjuje:istinaseovdjesnižavanasubjektivnost ljudskogasubjekta.Makolikoda je tomsubjektudostižna iobjektivnost,onaipakostajeuistimahsasubjektivnošćuljudskainjomečovjekraspolaže.«(Hajdeger,1975:455)

Takva»subjektivnostljudskogasubjekta«(Heidegger),relativizirailiucjeli­niporičeobjektivnostistine.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine467

4. Umjesto zaključka

Čovjekneproizvodisamorobeiusluge,negoirazličiteistineinjihovsmisao,uključujućiapsolutnuirelativnuistinuinjihovsmisao.Autorapsolutnostirelativnost istinenastojimisliti zajedno,kaobitnumogućnostčovjekakoji»apsolutnost« istine može spoznati samo u konkretno ispunjenom povije­snomtrenutku.Smisaoistineje,govorećiopćenito,uvrijednosno­moralnoj–koncepciji,ori­jentacijiirecepcijiljudskihineljudskih–interesa,potreba,želja,zadovoljsta­va,pojedinihsubjekata­aktera.Svejevećapotrebazasustavnimistraživanjem–smislaistineiistineuopće,astimeipotrebazasustavnimistraživanjemuniverzalnih,29kozmopolitskih,internacionalnihvrijednosti,nesamouhumanističkimidruštvenimnegoiuprirodnim,biomedicinskim,biotehničkimitehničkimznanostima.Tojepo­sebice izazov i za praktičnu filozofiju i socijalnu filozofiju koje zajedno sbioetikom, multidisciplinarno, interdisciplinarno i pluriperspektivno, mogupridonijetisigurnijemopstankuirazvojuprirode,čovjeka,ljudskogadruštva,čovječanstva.Smisao i besmisao pretežito postaju predmetom istraživanja u humanistič­kimidruštvenimznanostima,auprirodnim,biomedicinskim,biotehničkimitehničkimznanostima,ovisnoostupnjunjihoveinterdisciplinarnosti,inte­grativnosti ipluriperspektivnosti, tedosegu idubinismislaunjima,svesevišerespektiraju.Takvogaistraživanjanemabezprospektivneodgovornosti.Prospektivna odgovornost nositelja i subjekata­aktera smisla istine i idejesameistineprepoznajeseu borbizaistinu30injezinuobranu,nesamousu­vremenojfilozofijiiznanostinegoopćenitoudruštvu.Integrativnabioetikaiholističkaekološkakulturadvasuosnovnainezaobilaznačinitelja–»vektoraljudskogaduhaipraktičneaktivnosti«(MilošIlić),uborbizaistinuinjezinuobranu.Subjekti­akteritakvevrijednosneorijentacijesredstvazaživotnipo­što ne smiju shvaćatimjeromživota, nego istinsko respektiranje – zaštitu,jačanjeirazvojživotatrebajusmatratinjegovommjerom.Bezkritičkirazvijeneiutemeljeneteorijesmisla,uključujućiikritičkuteorijusmisla istine,nemoguće jene samoobjasnitinego i razumjeti teprevlada­vatigolemocarstvočovjekovabesmislakojičinisamsebi,prirodi,društvu,čovječanstvu.Tojeiputkojivodinjihovomedostojanstvenomeopstankuiodrživomerazvoju.

27

Stupanjholističkeekološkekulturejestupanjekologizacijematerijalneikulturno­duhovneproizvodnježivota;stupanjekološkeosviješ­tenosti sfere politike, ekonomije, kulturno­duhovnih tvorevina – stupanj ekologizacijenediferenciranih i diferenciranih oblika dru­štvenesvijesti(religije,filozofije,umjetnosti,znanosti, politike, prava,morala), kao i stu­panjekološkeosviještenostiostalihkulturno­duhovnih pojava – jezika, navika, običaja,odgoja i obrazovanja, sporta, zabave, rekre­acije,tesvihaktivnostiisadržajaslobodnogavremena.Višeoholističkojekološkojkulturividjetiu:(Novalić,2003:67–86).

28

»‘Bît’sepritomrazumijevakaoosnovaunu­trašnje mogućnosti onoga što se najprije i

uopćepriznajekaopoznato.Alimiupojmuslobode, ipak,nepodrazumijevamoistinu,avećpogotovuneinjenubît.Otudapostavkadajebîtistine(točnostiiskaza)sloboda,moraiznenađivati«(Hajdeger,1975:455).

29

Ouniverzalnimsadržajimaistrukturivrijed­nosti vidjeti i u: (Schwartz, 1992) i (Ferić,2009).

30

»Pozivfilozofa«,premaRussellu,»sastojise,prijesvega,uborbizaistinu.Ukolikomupro­fesijaslužizaneštodrugo,anezanepristranotraženje istine,onpočinje izdaju, zakoju jemoralnoodgovoran«(u:Grlić,1982:357).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine468

Literatura

Arendt,Hannah(1996):Eseji o politici,Zagreb,Antibarbarus.

Baumgartner,HansMichael (1998):Konačni um: k sporazumu filozofije o samoj sebi,Zagreb,Maticahrvatska.

Bošnjak,Branko(1982):Filozofija od Aristotela do renesanse,Zagreb,NakladnizavodMaticehrvatske.

Bošnjak,Branko(1996):Filozofija istine,Zagreb,Hrvatskofilozofskodruštvo.

Bučan,Daniel(2009):Kako je filozofija govorila arapski,Zagreb,Demetra.

Diogen,Laertije (2008):Život i misli istaknutih filozofa, (izbor izdjela),Zagreb,NovaAkropola.

Eagleton,Terry(2002):Ideja kulture,Zagreb,NakladaJesenskiiTurk.

Ferić,Ivana(2009.):Vrijednosti i vrijednosni sustavi: psihologijski pristup,Zagreb,Alinea.

Filipović,Vladimir,etal.(1984):Filozofijski rječnik,Zagreb,NakladnizavodMaticehr­vatske.

Foucault,Michel(1994):Znanje i moć,Zagreb,Globus.

Gadamer,HansGeorg(1978):Istina i metoda: osnovi filozofske hermeneutike,Sarajevo,»VeselinMasleša«.

Gray,Ann(2003): Studying Culture, An Introductory Reader,London,Arnold.

Grlić,Danko(1982):Leksikon filozofa,drugoproširenoizdanje,Zagreb,Naprijed.

Hajdeger,Martin(1975):O biti istine,u:Savremena filozofija (1975),drugoizmijenjenoidopunjenoizdanje,Beograd,»Rad«.

Heidegger,Martin(1988):Bitak i vrijeme,drugoizdanje,Zagreb,Naprijed.

Halder,Alois(2002.):Filozofijski rječnik,Zagreb,NakladaJurčić.

Haralambos,Michael;Holborn,Martin(2002):Sociologija: teme i perspektive,Zagreb,Goldenmarketing.

Hegel,GeorgVilhelmFridrih(1979):Nauka logike: subjektivna logika ili učenje o pojmu,Trećidio,Beograd,Beogradskiizdavačko­grafičkizavod.

Hegel, GeorgWilhelm Friedrich (1982):Fenomenologija duha, u: Filipović,Vladimir(1982):Klasični njemački idealizam i odabrani tekstovi filozofa,Zagreb,NakladnizavodMaticehrvatske.

Hribar,Tine(1982):Istina o istini,Sarajevo,»VeselinMasleša«.

Hrvatski enciklopedijski rječnik (2004),Zagreb,EPH:NoviLiber,sv.10.

Kangrga,Milan(1970):Smisao povijesnoga,Zagreb,StudentskicentarSveučilištauZa­grebu.

Kunzmann, Peter;Burkard, Franz­Peter;Wiedmann, Franz (2001):Atlas filozofije, Za­greb,Goldenmarketing.

Marcuse,Herbert(1989):Čovjek jedne dimenzije: rasprave o ideologiji razvijenog indu­strijskog društva,2.izdanje,Sarajevo,»VeselinMasleša«–Svjetlost.

Novalić,Fahrudin(2003):Rasipanje budućnosti: kritika mita napretka i cinizma rasipa­nja,Zagreb,Alinea.

Pharo,Patrick(2006):Sociologija morala: Smisao i vrijednosti između prirode i kulture,Zagreb,Masmedia.

Samuelson,A.Paul(1969):Ekonomija: uvodna analiza,sedmoizdanje,Beograd,»Savre­menaadministracija«.

Schwartz,ShalomH.(1992):»UniversalsintheContentandStructureofValues:Theo­reticalAdvancesandEmpiricalTestsin20Countries«,Advances in Experimental Social Psychology,Vol.25,str.1–65.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)

F.Novalić,Smisaoistine469

Sedlmayr,Hans(2009):Umjetnost i istina – o teoriji i metodi povijesti umjetnosti,2.izda­nje,Zagreb,Scarabeus­naklada.

Simmel,Georg(1990):The Philosophy of Money,drugoproširenoizdanje,London,Rout­ledge–KeganPaulLtd.

Šarčević,Abdulah(1978):Pogovor: hermeneutika kao filozofija,u:Gadamer,HansGeorg(1978):Istina i metoda: osnovi filozofske hermeneutike,Sarajevo,»VeselinMasleša«.

Šarčević,Abdulah(1988):Utopija smisla i istina vremena: karte svijeta i labirint ljudske egzistencije,BanjaLuka,»Glas«.

Šešić,Bogdan(1977):Čovek, smisao i besmisao,Beograd,»Rad«.

Tanović,Arif(1972):Vrijednost i vrednovanje: prilog proučavanju aksiologije,Sarajevo,Zavodzaizdavanjeudžbenika.

Wrong,H.Dennis (1988):Power, Its Forms, Bases, and Uses, (with aNewPreface),Oxford,BasilBlackwell.

Fahrudin Novalić

Sense of Truth

AbstractThe author elaborates a truth as historical phenomenon, as a process of unity and conflict of opposites of a subject and an object of cognition, a thought and an action, an absoluteness and a relativity of truth. The author, in this paper, understands a sense as a value­orientation of in­dividual and collective subjects­actors in an activity. So, they realise the desirable value as the object or purpose of that activity. A thought in a word sense is associated with an other beings. It means their determination by thought, spirit, reason, intuition. The sense of truth, in general, is in a valued­moral – conception, orientation and reception of some interests, needs, pleasures and desires of some subjects­actors.

Key wordsfuture,GeorgWilhelmFriedrichHegel,HansGeorgGadamer,truth,MartinHeidegger,sense,senseoftruth,value