sveuČiliŠte u rijeci - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/109.b.pdf · sveuČiliŠte u rijeci...
Post on 29-Aug-2019
217 Views
Preview:
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
MATEJ KUČINIĆ
SIROMAŠTVO U OKVIRU CILJEVA EUROPE 2020
Diplomski rad
RIJEKA, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
SIROMAŠTVO U OKVIRU CILJEVA EUROPE 2020
Diplomski rad
Kolegij: Regionalna i socijalna politika
Mentor: dr.sc.Vinko Kandžija
Student: Matej Kučinić
JMBAG:
Smjer:
RIJEKA, lipanj 2013.
SADRŽAJ
Stranica
1. UVOD ................................................................................................................................. 1
1.1. Problem i predmet istraživanja .................................................................................... 1
1.2. Radna hipoteza ............................................................................................................ 2
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ........................................................................................... 2
1.4. Znastvene metode ........................................................................................................ 3
1.5. Struktura rada .............................................................................................................. 3
2. TEORETSKI OBUHVAT SIROMAŠTVA ....................................................................... 4
2.1. Pojam i kategorije siromaštva ...................................................................................... 4
2.2. Multidimenzionalnost siromaštva ................................................................................ 8
2.3. Pokazatelji siromaštva ................................................................................................. 9
2.4. Veza siromaštva i socijalne isključenosti .................................................................. 13
3. ANALIZA SIROMAŠTVA U EUROPSKOJ UNIJI ....................................................... 14
3.1. Povijesni pregled siromaštva u Europi ...................................................................... 14
3.2. Kretanje i pokazatelji siromaštva u Europskoj uniji .................................................. 18
3.3. Siromaštvo i nezaposlenost ....................................................................................... 26
4. MJERE I INSTRUMENTI BORBE PROTIV SIROMAŠTVA ....................................... 29
4.1. Povijesni razvoj borbe protiv siromaštva u Europi ................................................... 29
4.2. Korelacija rasta bruto domaćega proizvoda i siromaštva u Europskoj uniji .............. 33
4.3. Aktualne mjere za borbu protiv siromaštva u Europskoj uniji ................................... 38
4.2. Strategija Europa 2020 i borba protiv siromaštva ..................................................... 41
4.3.1. Borba protiv siromaštva u strategiji Europa 2020. ................................................. 44
4.3.2. Ostvarenje strategije ................................................................................................ 46
5. UČINCI I PERSPEKTIVE BORBE PROTIV SIROMAŠTVA U EUROPSKOJ UNIJI 51
6. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 53
LITERATURA ......................................................................................................................... 56
POPIS SLIKA .......................................................................................................................... 59
POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 59
POPIS GRAFIKONA .............................................................................................................. 60
1
1. UVOD
Siromaštvo je postalo jedan od najvećih problema sa kojima se suočava svijet. Svakodnevno
se povećava broj osoba koje žive na rubu siromaštva, te se smatra da je globalna financijska
kriza dodatno potaknula i ubrzala taj porast u svijetu i jednako tako postala pokretač brojnih
inicijativa za suzbijanje siromaštva i popravljanje životnoga standarda. Tako se siromaštvo
kontinuirano uvrštava, uz nezaposlenost i neodrživost, kao vodeći problem, a suzbijanje
istoga se postavlja u vodeće ciljeve kako na globalnoj razini, tako i na regionalnim, odnosno
nacionalnim razinama. Borba protiv siromaštva danas uzima sve veće razmjere ali i
obuhavaća sve šire dimenzije siromaštva, uključujući uz siromaštvo i neizbježnu socijalnu
isključenost. Od davnina se borba protiv siromaštva svrstavala u socijalnu politiku zemalja,
međutim povećan razmjeri i globalna raširenost siromaštva doveli su do udruživanja i
koordiniranoga djelovanja u tim akcijama. Trenutno se na razini Europske unije provodi
strategija održivoga rasta i razvoja, Europa 2020, kojoj je smanjenje siromaštva socijalne
isključenosti je jedan od temeljnih ciljeva, a njezino se ostvarenje kontinuirano prati kako bi
se uvidjeo napredak i uspješnost strategije. Ova strategija je nastavak na dosadašnje programa
i mjere borbe protiv siromaštva te je stoga praćenje njezinih ostvarenja ujedno i praćenje
postignuća socijalne politike.
1.1.Problem i predmet istraživanja
Sukladno izloženoj tematici rada, moguće je definirati problem kojim se bavi ovaj diplomski
rad: pokušati na temelju provedenih istraživanja, analize siromaštva i korelacije bruto
domaćega proizvoda i siromaštva, utvrditi učinkovitost nacionalnih i regionalnih incijativa,
mjera i planova radi poboljšanja životnoga standarda ljudi, a u cilju smanjivanja siromaštva i
isključenosti sa tržišta rada.
Predmet istraživanja je siromaštvo u Europi i to sa aspekta borbe protiv siromaštva,
socijalne isključenosti s naglaskom na strategiju Europa 2020 i njezin cilj u pogledu
smanjenja siromaštva.
2
1.2.Radna hipoteza
Na temelju postavljenoga cilja i problema istraživanja moguće je definirati radnu hipotezu i
to da aktivnostima koje se provode na nivou Europske unije sa ciljem smanjenja siromaštva i
socijalne isključenosti te sustavnom analizom kretanja broja siromašnih moguće je dokazati
učinkovitost nacionalnih i regionalnih mjera potaknutih dosadašnjom borbom protiv
siromaštva i strategijom Europa 2020 koje pridonose ostvarivanju cilja smanjenja siromaštva.
1.3.Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha istraživanja provedenoga u ovome diplomskome radu je dokazati učinkovitost i
uspješnost borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Europskoj uniji te ostvarivanja
ciljeva strategije Europa 2020.
Ciljevi ovoga istraživanja jesu istražiti i definirati temeljem dostupnih teoretskih materijala
osobitosti siromaštva u Europskoj uniji te dosadašnje borbe protiv siromaštva kao i one koja
se trenutno odvija u okvirima strategije Europa 2020, analizom vrijednosti i kretanja
dostupnih pokazatelja siromaštva utvrditi učinkovitost borbe protiv siromaštva te
istraživanjem dostupnih materijala kao i vlastitim nahođenjem pretpostaviti buduće kretanje
pokazatelja siromaštva. Osnovno pitanje na koje se pokušava naći odgovor u ovome
istraživanju je utvrditi da li je i u kojoj mjeri siromaštvo bitan problem za EU, te kako se EU
bori sa tim u sklopu strategije Europa 2020. Kako bi se ostvarili navedeni ciljevi potrebno je
odgovoriti na nekoliko pitanja:
1. Što je siromaštvo?
2. Koji su pokazatelji siromaštva?
3. Kakvo je stanje pokazatelja siromaštva u Europi?
4. Koje su osobitosti dosadašnje borbe protiv siromaštva u Europi?
5. Što je Europa 2020?
6. Koja je veza siromaštva i strategije Europa 2020?
7. Koje su aktivnosti borbe protiv siromaštva u okvirima strategije Europa 2020?
8. Kakvo je dosadašnje ostvarenje ciljeva u pogledu siromaštva postavljenih u Europa
2020?
3
9. Kakva su buduća kretanja u pogledu suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti u
Europskoj uniji?
1.4.Znastvene metode
Za potrebe pisanja ovoga diplomskoga rada koristit će se slijedeće metode znanstveno
israživačkog rada: metoda analize i sinteze, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda
indukcije i dedukcije, metoda deskripcije, metoda komparacije, …
1.5.Struktura rada
Ovaj diplomski rad je sastavljen od šest poglavlja. Prvi dio rada, UVOD, ukazuje na problem
i predmet istraživanja rada, radnu hipotezu, svrhu i ciljeve istraživanja, korištene znanstvene
metode te strukturu rada. U drugom dijelu rada, TEORETSKI OBUHVAT SIROMAŠTVA,
definira se pojam siromaštva, njegova multidimenzionalnost, pokazatelji siromaštva te veza
siromaštva i socijalne isključenosti. U trećem dijelu rada, naziva ANALIZA SIROMAŠTVA
U EUROPSKOJ UNIJI, iznesen je povijesni pregled siromaštva u Europi, kretanje i
pokazatelji siromaštva te povezanost siromaštva i nezaposlenosti. Četvrti dio rada, MJERE I
INSTRUMENTI BORBE PROTIV SIROMAŠTVA U EUROPSKOJ UNIJI, analizira
povijesni pregled borbe protiv siromaštva u Europskoj uniji, aktualne mjere borbe protiv
siromaštva te analizu ciljeva borbe protiv siromaštva u strategiji Europa 2020, njihovo
ostvarenje. U petom dijelu rada, UČINCI I PERSPEKTIVE BORBE PROTIV
SIROMAŠTVA U EUROPSKOJ UNIJI, ukazano je na buduće perspektive i učinke koje
nastavak borbe protiv siromaštva može imati u Europskoj uniji. Rad završava
ZAKLJUČKOM.
4
2. TEORETSKI OBUHVAT SIROMAŠTVA
Posljednjih nekoliko desetljeća u svijetu se javlja rastuće zanimanje za probleme siromaštva
kao i moguće efikasne načine rješavanja istih. Razlozi koji su potaknuli takav interes jesu
prije svega veliko raslojavanje stanovništva u razvijenim zemljama, te sve veća razlika
između razvijenih zemalja i onih koje to nisu. Sa sve većim uznapredovanjem siromaštva isto
postaje sve složenije što otežava borbu protiv njega i čini ga jednim od globalnih problema.
Uspješna borba protiv siromaštva uključuje potrebu poznavanja pojma, kategorija i obilježja
siromaštva te kontinuirano analiziranje pokazatelja siromaštva. U ovome poglavlju
diplomskoga rada provedena je teoretska interpretacija osnovnih pojmova potrebnih za
analizu uspješnosti borbe protiv siromaštva u svijetu, a to su: pojam i kategorije siromaštva,
multidimenzionalnost siromaštva i pokazatelji siromaštva.
2.1.Pojam i kategorije siromaštva
U suvremenom sve više polariziranom svijetu, pojavljuje se sve veći broj onih koji su
siromašni ili se nalaze na granici siromaštva. Nekada je siromaštvo bilo izraženije u
nerazvijenim zemljama svijeta, dok danas danas broj siromašnih intenzivno raste u cijelome
svijetu, neovisno o stupnju razvoja zemlje. Mnogobrojne su institucije na nacionalnim,
internacionalnim i globalnim nivoima koje nastoje smanjiti broj siromašnih u svijetu,
provodeći aktivne strategije i u skladu sa njima planove za suzbijanje siromaštva. Pitanje je
kako definirati pojam siromaštva? Naime, siromaštvo je kategorija koja se može široko
definirati i ne postoji jedinstvena definicija koja obuhvaća sve aspekte siromaštva. U najširem
shvaćanju riječi siromaštvo podrazumijeva neposjedovanje ili pak nedovoljno posjedovanje
novčanih sredstava ili imovine za osiguravanje osnovnih životnih potreba. Kako se tijekom
vremena mijenjalo shvaćanje siromaštva kao i njegova uzročno posljedična veza sa
okruženjem, mijenjalo se i definiranje siromaštva. (Bejaković, 2005., str. 135.)
Pojam i značenje siromaštva može se definirati kao „ekonomsku deprivaciju“. Ekonomska
deprivacija označava nedostatak ekonomskih resursa, u vidu raspoloživih novčanih sredstava
ili nekoga drugoga oblika likvidne imovine, pojedinca ili obitelji, potrebnih za potrošnju ili
5
kupnju ekonomskih dobara poput hrane, stanovanja, odjeće i obuće, za transport, … (Šućur,
2011., str. 246) U skladu sa takvim definiranjem siromaštva moguće je zaključiti da su ljudi
siromašni ako nemaju dovoljno sredstava za svoje materijalne potrebe i ako ih uvjeti
isključuju iz aktivnog sudjelovanja u djelatnostima koje se smatraju uobičajenima u društvu.
Svjetska banka definira siromaštvo prvenstveno kao materijalni deficit, koji ima za posljedicu
slabe socijalne odnose, nesigurnost i ovisnost o drugima, nisko samopouzdanje i
bespomoćnost. Često se koristi, u svrhe identifikacije i univerzalnog određenja pojma
siromaštva, Spieckerovih pet skupina faktora koji sami po sebi ne objašnjavaju siromaštvo,
ali su usko vezani za pojam siromaštva, a to su: (Šućur, 2001., str.33)
1. Veliki nedostatak fizičke udobnosti (hrana, stan i odjeća)
2. Ozbiljni zdravstveni problemi (bolest, fizička nemoć, …)
3. Nedostatak sigurnosti (smanjenje prihoda, nesigurna radna okolina ili susjedstvo)
4. Izražen nedostatak socijalnih vrijednosti (nizak stupanj obrazovanja, izostanak
plaćenoga rada, …)
5. Izražen nedostatak vrijednosti prihvaćanja (slava ili nikakva politička participacija,
neposjedovanje nekih socijalno vrijednosnih sposobnosti i simbola).
Iz ovoga proizlazi da siromaštvo nije problem koji se očituje samo u nedostatku
materijalnoga, niti je samo aspekt preraspodjele dohotka. Siromaštvo uključuje i društvene,
kulturne ali i psihološke dijelove života. Prema tome, ono bi općenito ukazivalo na
nesudjelovanje u izraženim vrijednostima društva.
Važnija teoretska objašnjenja ovoga pojma pojavila su se relativno kasno. Dugo je poimanje
siromaštva bilo u potpunosti iskrivljeno te ga se smatralo „božjim darom“ što je i dovelo do
tako kasnih početaka istraživanja. (Bejaković, 2001., str. 42) Toeretska objašnjenja, ili teorije
siromaštva se mogu svrstati u dvije temeljne skupine: individualističke teorije koje
siromaštvo promatraju kao posljedicu osobnih karakteristika siromašnih, te strukturalne
teorije, koje stavljaju naglasak na ekonomsko stanje i isključenost osoba iz tržišta rada. Pored
ove dvije skupine nalaze se one koje graniče sa objema skupinama, te također svaka od ovih
skupina ima svoje oblike teoretskih shvaćanja. Unutar navedenih dvaju teorija poznate su
četiri najvažnije teorijske skupine definiranja siromaštva kao društvene pojave. Prva, teorija
kulture siromaštva podrazumijeva da se način života siromašnih bitno razlikuje od života
drugih pripadnika društva, tako da siromašni imaju sličan način ponašanja, slične životne
6
vrijednosti i strategiju preživljavanja. Druga, teorija začaranog kruga smatra da siromaštvo
rađa siromaštvo te ga prenosi s pokoljenja na pokoljenje. Treće, teorija situacijske prisile
objašnjava nastajanje siromaštva kao odgovor na postojeće okolnosti u kojima siromašni nisu
u mogućnosti ostvariti vrijednosti i norme uobičajene u društvu. Drugim riječima, siromašni
nisu ništa amoralniji ili neodgovorniji nego drugi, već ih na takvo ponašanje sili bijeda i
neimaština. Četvrta teorija je teorija koncept potklase, temeljena na vjerovanju da postoji
skupina ljudi koja se strukturno odvaja i kulturno razlikuje od uobičajeno zaposlene radničke
klase. (Šućur, 2001., str. 78)
Ukratko, sa ekonomskog gledišta promatrano siromaštva je moguće definirati kao
nemogućnost ostvarivanja određenoga životnoga standarda koji propisuje društvo, granice
siromaštva. Siromašni ljudi su svi oni koji žive ispod granice siromaštva. Nekada je u tom
standardu definiran samo materijalni aspekt potreba. Danas se razvojem društva i okruženja,
takvo viđenje standarda ne smatra dostatnim, što je dovelo do stvaranja pojedinih razlikovnih
kriterija i samim time i vrsta siromaštva. Danas se razlikuje dva oblika siromaštva: (Beloban,
2001., str. 144)
Dohodovno siromaštvo i
Nedohodovno siromaštvo.
Naime, definiranje siromaštva kao nedostatak osnovnih materijalnih resursapotrebnih za život
normalnog ljudskog standarda, je možda bilo adekvatno kada je siromaštvo promatrano
jednodimenzionalno, kao oskudica u materijalnim resursima. Danas je siromaštvo
multidimenzionalna kategorija, koja uz materijalne obuhvaća i nematerijalne resurse.
Dohodovno siromaštvo se definira kao siromaštvo koje nastaje kada ljudi nemaju mogućnost
zadovoljavanja osnovnih minimalnih životnih potreba. S druge strane nedohodovno
siromaštvo je siromaštvo koje u svojoj definiciji obuhvaća i neka druga životno važna
obilježja poput razine obrazovanja, zdravlja, zdravstvenoga stanja, pokazatelja o prehrani i
pismenosti, … U skladu sa razvojem društva, društvenim normama i vrijednostima te
napretkom, nivo potreba se mijenja s vremenom, te se sve veća pozornost pridaje upravo
dohodovnom siromaštvu.
7
Otkako su počela znanstvena istraživanja siromaštva u 19.stoljeću znanstvenici su pokušali
doći do nekih čvrstih i objektivnih mjerila siromaštva, koja bi se mogla primijeniti na sva
društva i u svim razdobljima. Najjednostavnije mjerenje i podjela siromaštva je ono po kojem
se razlikuje: (Škare, 1999., str. 281)
Apsolutno siromaštvo i
Relativno siromaštvo.
Apsolutno siromaštvo se odnosi na standarde koji su jednaki u svim zemljama svijeta i koji
se ne mijenjanju sa vremenom. U tom se kontekstu promatra pod kategorijom siromašnih,
onaj postotak stanovništva koje živi ispod određenoga iznosa raspoloživoga dohotka. Taj
iznos se naziva apsolutna granica siromaštva i označava apsolutni minimalni životni standard
te se obično temelji na točno utvrđenoj potrošačkoj košarici prehrambenih proizvoda koja
podmiruje osnovne životne minimalne potrebe za hranom, životne troškove stanovanja i
odjeće, što upućuje na razlikovanje granice siromaštva od zemlje do zemlje. U pogledu
apsolutoga siromaštva definira se kategorija minimalnih životnih potreba. Minimalne životne
potrebe najčešće se svode na potrebu za hranom, pitkom vodom, odjećom, stambenim
prostorom. Mjera apsolutnog siromaštva nastoji utvrditi minimalni dohodak koji odgovara tim
potrebama, a siromašnima se smatraju oni čiji prihodi ne dosežu taj dohodak. U svijetu je
općeprihvaćeno načelo da je granica krajnjeg siromaštva kada čovjek živi sa manje od 1
dolarom na dan.
Danas se u pravilu sve više prihvaća koncept relativnog siromaštva koje se odnosi na
određeno vrijeme i mjesto. Apsolutno se siromaštvo uglavnom odnosi na fiziološke potrebe
dok se kod relativnog siromaštva sagledavaju socijalne potrebe, što dovodi do većeg broja
siromašnih nego pri upotrebi koncepta apsolutnog siromaštva. Relativno siromaštvo se odnosi
na standarde koji su definirani u terminima društva u kojem pojedinac živi i koji se stoga
razlikuju kroz zemlje i tijekom vremena. Relativna granica siromaštva utvrđuje siromaštvo u
odnosu prema nacionalnom životnom standardu jer se, bez obzira na apsolutne potrebe, ljudi
mogu smatrati siromašnima ako je njihov standard znatno niži od standarda drugih osoba u
promatranoj zemlji. Ta se granica određuje kao određeni postotak prosječnoga dohotka po
kućanstvu, odnosno kao postotak medijana dohotka (u Europi 50% odnosno 60% medijana
dohotka) ili prosječnog dohotka u društvu, odnosno kao dohodak koji ne dostiže određen
postotak stanovništva. U skladu sa odabranim konceptom iskazivanja siromaštva moguće je
8
zaključiti da se za pojam apsolutnoga siromaštva vezuje glad, izgladnjelost i bijeda, dok se u
konceptu relativnoga siromaštva kao oblici i pokazatelji siromaštva nalaze socijalno
isključivanje, građanski status socijalna participacija.
2.2.Multidimenzionalnost siromaštva
Siromaštvo se često definira kao jednodimenzionalna pojava. Nekada se siromaštvo moglo
promatrati u jednoj dimenziji kao nedostatak materijalnih resursa za pristojan život, međutim
danas je nemoguće pronaći jedinstveni pokazatelj koji bi samostalno-jednodimenzionalno
opisao višedimenzionalne činitelje koji kreiraju siromaštvo. Multidimenzionalnost siromaštva
kao pojave omogućava da se o njemu razmišlja kao o stanju koje karakteriziraju trajna ili
kronična oskudica resursa, sposobnosti, mogućnosti izbora, sigurnosti i moći koji su potrebni
za održavanje životnoga standarda te za ostvarivanj drugih građanskih, ekonomskih, kulturnih
i socijalnih prava. (Sachs, 2007., str.94) Multidimenzionalno siromaštvo je sastavljeno od
nekoliko faktora koji tvore deprivacijska iskustva siromašnih ljudi, poput slaboga zdravlja,
nedostatka obrazvanja, neadekvatnih životnih standarda, nedostatka dohotka, slabljenje,
nisku kvalitetu života i strah od nasilja. Višedimenzionalne mjere uključuju niz pokazatelja
koji mjere složenost siromaštva i izvještavaju kreatore politika kako se osloboditi istoga.
(Human Development reports, 2013.)
Slika 1. Komponenete indeksa multidimenzionalnoga siromaštva
Izvor: Human Development reports, (2013.) Multidimensional Poverty Index (MPI), online:
http://hdr.undp.org/en/statistics/mpi/
9
Indeks multidimenzionalnog siromaštva identificira deprivacije unutar tri temeljne dimenzije
te pokazuje broj ljudi koji su multidimenzionalno siromašni (suočeni sa deprivacijom u 33%
od promatranih indikatora) te broj deprivacija sa kojima se siromašna kućanstva bore. Može
biti konstruiran po regijama, nacionalnostima i drugim grupacijama, kao i po dimenzijama,
što je dobar alat za političare. U sklopu indeksa promatraju se tri temeljne dimenzije i deset
indikatora koji određuju indeks. Trodimenzionalni pristup siromaštu koristi se i u određivnju
strategija reduciranja siromaštva. Tri su moguće dimenzije koje služe u svrhu reduciranja
siromaštva: ekonomska i socijalna, politička i okolišna. U pogledu ekonomske i socijalne
dimenzije moguće je definirati stvaranje institucionalnog okruženja koje je pogodno za
gospodarski i društveni razvoj kao neizostavan dio svake strategije za ublažavanje siromaštva.
U političkoj dimneziji podrazumijeva se okvir ljudskih prava koji pruža normativnu osnovu
za smanjenje siromaštva. Treća dimnezija u suzbijanju siromaštva je okolišna dimnezija.
Naime siromašni ljudi su direktno i pojedinačno ovisni o prirodnim izvorima potrebnima za
preživljavanje. Raspoloživa i dovoljna prirodna dobra su nužna sredstva za osiguravanje
sigurne hrane, energije, skloništa i zdravlja. Održiva primjena prirodnih resursa i zaštita
okoliša je preduvjet za efektivnu redukciju siromaštva. (Dimensions of Poverty, 2013.)
2.3.Pokazatelji siromaštva
Spomenuto je kako siromaštvo u cjelini nije nimalo lako definirati, a isto tako nije ga lako niti
mjeriti. Stope siromaštva do kojih se dolazi mjerenjem nisu skroz točne. Uz problem mjerenja
siromaštva veže se nekoliko kategorija: problem odabira mjerila problem mjerenja i tipova
resursa odnosno područja i obrazaca potrošnje, problemi izbora jedinice mjerenja. Navode se
četiri temeljna razloga za mjerenje siromaštva: (World Bank Institue, 2013.)
Kako bi se siromaštvo držalo u agendi
Prvi razlog za mjerenje siromaštva može biti snažan instrument fokusiranja pažnje
političara na životne uvjete siromašnih.
Ciljane intervencije, domaće i svjetske
Drugi razlog za mjerenje siromaštva je taj da je nemoguće pomoći siromašnima,
ukoliko se ne zna tko su oni. Ovo je namjera profila siromaštva, koji određuje osnovne
faktore siromaštva i potom ispituje uzorak siromašnih, kako bi utvrdio kako varira u
prostoru, vremenu, zajednicama, kućanstvima, …
Kako bi se pratili projekti i intervencije politike usmjeren prema siromašnima
10
Treći razloga mjerenja siromaštva je mogućnost predviđanja efekata i potom
procijeniti politike i programe dizajnirane sa ciljem pomoći siromašnima.
Procijeniti efektivnost institucija čiji je cilj pomoći siromašnima
Četvrti razlog za mjerenje siromaštva je pomoći procijeniti institucije. Nemoguće je
ocijeniti djelovanje vlade u suzbijanju siromaštva ukoliko ne posjeduje dobre i
adekvatne informacije o siromaštvu.
Prilikom mjerenja siromaštva moguće je koristiti cijeli niz mjerila. Objektivna mjerila su
mjerila siromaštva koja se odnose na objektivne aspekte i situacije u kojoj žive pojedinci i
obitelji. Podrazumijeva dostupnost određenih proizvoda, usluga ili općenitih materijalnih
sredstava. Prema objektivnim mjerilima, u siromašne bi ulazili oni koji nemaju osnovnih
životnih potrebština ili koji ih imaju manje od drugih pripadnika društva. Ova mjerila
prvenstveno nastoje prepoznati materijalno zadovoljenje potreba. S druge strane, korištenje
subjektivnih mjerila ima za pretpostavku stav da sami pojedinci najbolje mogu ocijeniti svoj
položaj. Subjektivna se mjerila baziraju na osjećajima i stajalištima osoba čije blagostanje
želimo utvrditi. Pretpostavlja se također da je subjektivno siromaštvo povezano sa
subjektivnim okolnostima kao što u dohodak, veličina obitelji, stambena situacija i slično.
(Caminada, Goudswaard, 2008.) Siromaštvo je također moguće mjeriti direktnim ili
indirektnim putem. Direktno mjerenje siromaštva ima za polazište trenutačni životni standard.
Siromaštvo se mjeri preko posljedica koje nastaju nakon prevođenja ekonomskih resursa u
elemente životnoga standarda. Indirektno se pak mjerenje siromaštva usmjerava na standard
života kojim ljudi žive, te pretpostavlja da će određena razina prihoda, koja odgovara važećoj
liniji siromaštva pružiti ljudima mogućnost potrošnje minimuma hrane, stanovanja, odjeće i
obrazovanja.
Prema većini literatura navodi se tri temeljna koraka koja je potrebno poduzimati u mjerenju
siromaštva: (World Bank Institue,2013.)
Definiranje pokazatelja blagostanja
Uspostavljanje minimalnoga prihvatljivog standarda tog pokazatelja kako bi se
odvojilo siromašne od ne siromašnih (linija siromaštva)
Stvaranje skupnih statistika kako bi se zbrojilo informacije od distribucije tog
pokazatelja u odnosu na granicu siromaštva
11
Prvi korak je pitanje koji pokazatelj blagostanja odabrati. Najprikladniji pristup mjerenja
ekonomskoga blagostanja utemeljen je na izdacima za potrošnju kućanstva ili na dohotku
kućanstva, koji se može također promatrati i prema broju članova kućanstva, što predstavlja
per capita mjeru izdataka na potrošnju ili dohotka. Najčešće mjere koje koriste razvijene
zemlje je mjerenje blagostanja dohotkom, dok se najveći dio siromašnih zemalja koristi
mjereći blagostanje izdacima na potrošnju. Iako najčešće korišteni pokazatelji, niti jedan od
ovih nije savršen pokazatelj mjerenja blagostanja, s obzirom da ne uvažava vrijednosti
slobodnoga vremena ili korištenih javnih usluga.
Drugi korak je uspostavljanje granice siromaštva. Granica siromaštva može biti apsolutna ili
relativna i predstavlja: (An update to the World Bank’s estimates of consumption poverty in
the developing world, 2013.)
Minimalne troškove potrebne za ostvarenje osnovnih potreba
Prag potrošnje koji je potrebno preći kako bi kućanstvo izbjeglo siromaštvo
Nešto proizvoljno jer je granica između siromaštva i nesiromaštva prilično teška za
definirati
Treći korak je prikupljanje informacija o kretanju pokazatelja. Nakon što je određeno koja
mjera blagostanja će se koristiti i po utvđivanju granic siromaštva, potrebno je odlučiti o
prikladnom mjerenju siromaštva. Veliki je broj mjera koje se mogu primijeniti za mjerenje
siromaštva, među kojima su najpoznatije: (Šućur, 2001., str. 47)
Indeks broja zaposlenih (Headcount indeks)
o Najraširnija mjera je indeks broja stanovnika, koji jednostavno mjeri udio
stanovnika koji su siromašni u populaciji
Indeks jaza siromaštva
o Ovaj pokazatelj pokazuje stupanj u kojem prosječan broj osoba koje se nalaze
ispod linije siromaštva, i iskazuje ga kao postotak linije siromaštva.
Kvadratni indeks jaza siromaštva (težina siromaštva)
o Ovaj pokazatelj predstavlja vaganu sumu jaza siromaštva, gdje su ponderi
razmjerni međusobni jazovi siromaštva (jaz u iznosu 10% od linije siromaštva
je određen sa ponderom od 10%).
Vrijeme potrebno za izlazak
12
o Prilikom kreiranja strategije borbe protiv krize jedan od pogodnih pokazatelja
siromaštva je vrijeme potrebno da se pri različitim rasta gospodarstva
pojedinac izvuče iz siromaštva.
Te ostali pokazatelji: Watts indeks, Sen-Ahorrocks-Thon indeks, Sen indeks,…
Siromaštvo se tako očituje na različite načine, među kojima su nedostatak dohotka i sredstava
potrebnih da se osigura održiva egzistencija, glad i neuhranjenost, slabo zdravlje,
nedostupnost ili ograničena dostupnost obrazovanja i drugih temeljnih usluga, povećana
smrtnost, uključujući smrtnost od bolesti, beskućništvo i neodgovarajući stambeni uvjeti,
nesigurno okruženje, društvena diskriminacija i izolacija (Bejaković, P., 2005., str. 133).
Postoji mnogo različitih oblika siromaštva, a prema Svjetskoj banci krajnje je siromaštvo kada
čovjek živi sa manje od 1,25 dolarom na dan. Pojedine svjetske regije imaju rastuće udjele
populacija na toj granici (Tablica 1.)
Tablica 1. Postotak populacije koji zarađuju ispod 1,25 dolara na dan
Regija 1993. 1996. 1999. 2002. 2005. 2008.
Istočna Azija i Pacifik 50,7 35,9 35,6 27,6 17,1 14,3
Kina 53,7 36,4 35,6 28,4 16,3 13,1
Istočna Europa i Centralna Azija 2,9 3,9 3,8 2,3 1,3 0,5
Bliski Istok i Sjeverna Afrika 4,8 4,8 5,0 4,2 3,5 2,7
Južna Afrika 51,7 48,6 45,1 44,3 39,4 36,0
Latinska Amerika i Karibi 11,4 11,1 11,9 11,9 8,7 6,54
Izvor: An update to the World Bank’s estimates of consumption poverty in the developing
world, online: http://econ.worldbank.org/, str. 5
Tablica 1. prikazuje postotak populacije u određenim regijama svijeta koji dnevno zarađuju
manje od 1,25 $ u razdoblju od 1993. do 2008. godine. Iz toga je vidljivo da je siromaštvo
najizraženije u Južnoj Africi, a nakon nje slijedi Istočna Azija i Pacifik. Najmanje je
13
siromaštva u Istočnoj Europi i Centralnoj Aziji što je odraz razvoja koji je prisutan na strani
razvijenih zemljama svijeta.
Mjerenje siromaštva je nužno potrebno, ali ne i samostalno dovoljno. Jednako tako važno je
razmišljati jasno i sistematično o tome kako pozicija siromašnih može biti poboljšana. U tome
smjeru se u suvremenom svijetu kreiraju politike usmjerene prema razvoju, kako onih
razvijenih zemalja, tako i zemalja u razvoju te zemalja Trećega svijeta koje se u najvećem
obujmu suočavaju sa problemom siromaštva.
2.4.Veza siromaštva i socijalne isključenosti
Pojam socijalne isključenosti je sve prisutniji u svijetu, te je jednako kao i za siromaštvo teško
definirati ovaj pojavni oblik. Prema mnogima, socijalna se isključenost poistovjećuje sa
pojmom siromaštva. Međuodnos socijalne isključenosti i siromaštva i dan danas nije
definiran. Socijalnu isključenost treba promatrati kao trajnu, višestruko uvjetovanu i
višedimenzionalnu prikraćenost pojedinca, što znači da isključeni ne sudjeluju u raspodjeli
društvenoga dobra koja su identificirana kao kombinacija institucionalnih, kulturnih,
socioekonomskih i osobnih resursa. (Beloban. 2010., str. 4) Isključenost je često uzrokovana
strukturalnim čimbenicima ili institucionaliziranim nejednakostima poput nejednakih
mogućnosti obrazovanja. Socijalna se isključenost temelji na pretpostavci o povezivanju triju
prostora prikraćenosti: radnoga, koji se odražava kroz nezaposlenost i nesudjelovanje na
tržištu rada, ekonomskoga koji se manifestira kroz siromaštvo te sociokulturnoga prostora
koji se odražava kroz socijalnu izoliranost. Vodeću ulogu u popularizaciji socijalne
isključenosti odigrala je Europska unija time što je otvorila put za ulazak koncepta socijalne
isključenosti u međunarodni prostor i time što je institucionalno uvela taj pojam u politički i
istraživački prostor, nametnuvši ga zemljama s različitim jezičnim i kulturnim tradicijama.
Rasprave o socijalnoj isključenosti se izvan granica Europske unije šire i na globalne razine,
posredstvom međunarodnih institucija. Osnovno pitanje koje se postavlja je to da li je
siromaštvo pojam uži ili širi od pojma socijalne isključenosti. Neki autori smatraju kako je
pojam siromaštva jednostavno zamjenjen pojmom socijalne isključenosti, posebice od strane
političara, kako bi se izbjegao negativan glas o neuspješnosti socijalne države. Neki
znanstvenici pak ove pojmove u potpunosti distinkcioniraju. Pojam siromaštva se uglavnom
odnosi na materijalnu neimaštinu ili nedostatak resursa, dok isključenost uključuje puno više
14
od nedostatka izvora, odnosno isključenost iz određenih drugih područja društvenoga života
poput zaposlenja, obrazovanja, … Prelazak sa siromaštva na socijalnu isključenost označava
promjene sa jednodimenzionalnosti na višedimenzionalnost, sa statičkog pristupa prema
dinamičkom, sa isticanja individualnih i kućanskih resursa prema naglašavanju lokalne
zajednice. Pristup socijalne isključenosti nije donio puno novoga u odnosu na pristup
siromaštva, te se njegov značaj javlja u tome što u znatno većoj mjeri nego pristup siromaštva
stavlja naglasak na neke aspekte socijalne nejednakosti. Navedena dva pojma prema
znanstvenicima nije preporučljivo mijenjati. Kako bi socijalna politika usmjerila svoje
instrumente na rizične grupe i spriječila da siromaštvo završi maginalizacijom i ograničenom
socijalnom participacijom , očekuje se primjena i provođenje obaju pristupa i siromaštva i
socijalne isključenosti.
3. ANALIZA SIROMAŠTVA U EUROPSKOJ UNIJI
Siromaštvo je danas jedan od gorućih globalnih problema, pitanje koje traži rješenje na svim
razinama vlasti diljem svijeta. Nevjerovatno je koliko svijet združeno djeluje kada je
prevencija siromaštva u pitanju. Brojne su nadnacionalne institucije koje potiču osvještavanje
i rješavanje ovoga ljudskoga problema. Iako je danas siromaštvo glavni globalni problem,
njegova pojava nije nova, te je možda današnje njegovo stanje proizašlo upravo iz
nekadašnjega negiranja i zanemarivanja toga problema. Danas u svijetu raste broj onih koji su
siromašni, iako ih je relativno teško definirati. U nastavku ovoga rada analizirano je povijesno
kretanje siromaštva u svijetu te suvremeni trendovi kretanja siromaštva i drugih povezanih
čimbenika.
3.1.Povijesni pregled siromaštva u Europi
Problem siromaštva je svrstan među najveće probleme današnjice, te se protvi njega bore na
svim društvenim razinama diljem svijeta. Siromaštvo je trajan i globalan problem sa kojim se
suočavaju ljudi diljem svijeta. Smatra se da siromašni danas čine 1/5 svjetskoga pučanstva.
Najsiromašnije osobe žive u zemljama Trećega svijeta. Unatoč tome što su razvijene zemlje
poboljšale životni standard svojih građana, broj siromašnih i neuhranjenih se nije smanjivao
prema prognozama, te siromaštvo i u 21.stoljeću predstavlja veliki problem, točnije gorući
15
problem urbanih područja. Problemi i uvjeti u kojima živi urbano siromašno stanovništvo
znatno su veći od onih koji su se pojavljivali do 21.stoljeća . probemi koji se odnose na
siromaštvo danas su loši infrastrukturni objekti i teško zadovoljavanje osnovnih životnih
potreba. Za razliku od zemalja Trećega svijeta kod kojih je većina stanovništva siromašno,
industrijalizirane zemlje susreću se sa drugačijim opsegom i vrstom siromaštva. U
najrazvijenijim zemljama svijeta siromaštvo ne prelazi 15% ukupnoga stanovništva i nema
ekstremni oblik. Iako je tako, ne znači da nema slučajeva jako siromašnoga i pothranjenoga
stanovništva (prosjaka i beskućnika). Međutim, longitudalnim istraživanjem siromaštva u
razvijenim zemljama ukazuje se na značajnu mobilnost odnosno da relativno mali broj
siromašnih kroz duže razdoblje ostaje siromašan. Unatoč tome što su mnogobrojna
znanstvena djela posvećena ovome problemu, problem siromaštva je i dalje globalni problem,
za koji se glavni pokretač smatra činjenica da se siromaštvom počinje baviti kada se ono
javlja u većem intenzitetu a ne tek po njegovu nastanku. (Caminada, Goudswaard, 2008.,
str.2-5)
Siromaštvo je od početka 21.stoljeća javno izloženo kao jedan od vodećih globalnih problema
društva, iako ovaj problem postoji od davnina. Pojava i rast siromaštva kosi se sa politikama i
zakonima donešenim na razinama svih razvijenih društava svijeta. Međutim, iako tek
odnedavno izloženo kao globalni problem, pojava siromaštva ima korijene u dalekoj ljudskoj
prošlosti, sa počecima stvaranja privatnoga vlasništva i klasnoga uređenja društva. Od
davnina se društvo dijelilo na „one koji imaju“ i „one koji nemaju“, nakon čega je ispod tih
dvaju skupina stvorena skupina siromaha, najčešće nazivanih prosjacima. Danas je pojam
siromaštva shvaćen toliko kompleksno sa brojnim dimenzijama koje ga određuju da je teško
naći njegovu univerzalnu definiciju, s obzirom da svaka generacija ima specifične potrebe i
materijalna očekivanja, koja su sve opsežnija, što i siromaštvo čini sve kompleksnijom
kategorijom.
Situacija se u pogledu siromaštva posebice alarmirala nakon 1750.godine, zbog porasta cijena
hrane, dok su istovremeno poslodavci na tržištima rada smanjivali plaće. Između 1730. i
1789. godine troškovi života su u razvijenijim zemljama povećani za i do čak 60%, što je
dovelo do pojave sve većega broja siromašnih i gladnih. Tehnološka zaostalost srednjega
vijeka i veliko izrabljivanje dovodili su zapadni svijet na rub gladi i granicu opstanka.
Neishranjenost je dovodila do smanjene otpornosti što je razlog da su epidemije uzimale
toliko života. Po cijelomSredozemlju veliki je problem siromašna zemlje, nedostatak vode i
16
nepostojanje sirovina tako da je stanovništvo usitinu uslijed svojega rasta postajalo
prekobrojno i u pogledu prehrane. Siromaštvo i neishranjenost su dugotrajna obilježja cjeloga
Sredozemlja. (Bejaković, 2001., str.17)
Poljoprivreda, koja je bila vodeća djelatnost na ruralnim područjima, se uslijed razvoja i
modernizacije suočava sa brojnim poboljšanjima što dovodi do rasta poljoprivredne
proizvodnje. Međutim, ova poboljšanja u poljoprivredi, nisu nužno uvjetovala povećanje
potrebnoga rada. U takvim uvjetima, nedostatak radnih mjesta ili pak nastavka dotadašnjega
izrabljivanja radnika te sve niže nadnice, potaknule su iseljavanje sa sela, točnije proces
urbanizacije, u kojemu su gradovi pružali utočište i posljednju nadu. Raspadom feudalnoga
svijeta, potaknuta agrarna revolucija dovela je do bržega porasta nekadašnjega proletarijata,
tako da je rastući broj bijednih prosjaka i lutalica obilježio ulazak u novo doba. Iseljavanje sa
sela, tako je dovelo do enormnoga rasta gradova, u kojem se sve više povećava broj onih koji
nemaju sredstava za normalne životne uvjete. Iako je prema mnogima seoba u „veliki grad“
bio izlaz iz problema, povećava se siromaštvo u gradskim zonama, dovodeći do stvaranja
„urbanoga siromaštva“. Dodatni podstrek razvoju siromaštva bili su sve brojniji financijski
krahovi, bankroti, nemiri,… Siromaštvo je jačalo, ako ne svojom brojnošću, onda je sve
postajalo vidljivije, narušavajući efikasnost socijalnih sustava, tadašnjih socijalnih država.
Razvoj moderne Europe u periodu od 1780-ih do 1849-ih donio je neviđenu ekonomski
transformaciju koja je prigrlila prvu fazu velike industrijske revolucije i ekspanziju trgovačke
aktivnosti. Velike ekonomske promjene je potaknuo strahoviti rast populacije zapadne Europe
koncem 18-oga stoljeća, nastavivši se i u 19.stoljeću. Između 1750.-1800.godine populacija
vodećih europskih zemalja se povećala u rasponu od 50% do 100%, prvenstveno kao rezultat
korištenja novih poljoprivrednih kultura i privremenoga prestanaka raznih epidemija koje su
harale. Rast populacije doveo je do povećanja broja onih koji su na rubu gladi, koji nemaju za
osnovne potrebe. Kroz veći dio povijesti, siromaštvo se smatralo neizbježno s obzirom da su
tradicionalni načini proizvodnje bili nedostatni da bi cjelokupno stanovništvo imalo uvjete za
ostvarivanje životnog standarda. Nakon industrijske revolucije, masovna proizvodnja u
tvornicama je „blagostanje“ učinila sve jeftinijim i dostupnijim. (Bejaković, 2001., str. 14)
Promjene u području rada, usklađene sa intenziviranim tržišnim transakcijama, dovele su do
izlaska na inozemna tržišta i stvaranje dominacijskoga položaja. Činilo se kako će svijet
doživjeti vrhunac blagostanja, bez ikakvih iskrivljenja i poremećaja. Tijekom 19.stoljeća
17
industrijska revolucija je kulminirala, ali transformacija koju je izazvala je bila tek u
počecima. Brže i spektakularnije promjene došle su daljnjim napretkom u znanosti i
tehnologiji, električnoj energiji, , telefoniji i telegrafiji, radiu i telviziji, plastici,
petrokemijskoj proizvodnji,,… Razvoj tehnologije nikako nije bio moguć bez dovoljno
obučene i obrazovane radne snage. U većini je europskih zemalja obrazovanje postalo
prisutnije, te je omogućeno večim skupinama ljudi. Ovo je proces socijalizacije društva,
ujedno i znak socijalnoga uključivanja, kojim se obrazovanijim ljudima omogućuje
uključivanje u radnu snagu, što djeluje kao prevencija za siromaštvo. Postupno, iako možda i
nesvjesno počinje jačati hijerarhija u društvu, koja onima koji su u gornjim razinama
hijerarhije pruža sva dobra, dok drugi na dnu društvene hijerarhijske ljestvice nemaju niti
sredstva za ispunjenje osnovnih životnih potreba. Iako zasjenjen razvojem modern Europe,
broj siromašnih je rastao i jačao. U takvim uvjetima, počinje se razvijati moderna Europa,
koja u svojim postulatima ima za cilj biti socijalna država blagostanja.
Kao osnovni problem sa kojim se danas Europa suočava u pogledu borbe protiv siromaštva,
navodi se nepravovremena reakcija na pojavu i rast siromaštva, nego interventivne mjere tek
u fazi postojanja istoga. Uzroci siromaštva se dakle javljaju kroz cjelokupnu ljudsku povijest:
od kolonijalizma do industrijalizacije, od političkih institucija do geografskih položaja, preko
korupcije, … Ispunjavanje osnovnih potreba otežala su brojna kretanja kao što su korupcija,
izbjegavanje plaćanja poreza, uvjeti zajmova i kreditiranja i odljeva mozgova zdravstva i
obrazovnih stručnjaka. Strategije povećanja prihoda koji bi omogućili da osnovne potrebe
budu pristupačnije obično uključuju socijalne, ekonomske slobode te pružanje financijskih
usluga. Smanjenje siromaštva je vodeći cilj mnogih institucija, te je tim trudom postignuto da
je u periodu od 1990. do 2010.godine oko 663 milijuna ljudi prešlo iznad granice siromaštva.
Ipak je broj siromašnih u vremenu iza nas smanjivan brojnim mjerama, i danas je on globalni
problem. Slijedeći grafikon pokazuje kretanje udjela ukupne populacije koja živi u
ekstremnom siromaštvu.
18
Grafikon 1. Udio ljudi koji žive u potpunom siromaštvu u ukupnoj svjetskoj populaciji,
1980.-2008.godine
Izvor: An update to the World Bank’s estimates of consumption poverty in the developing
world Online:
http://econ.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/EXTDEC/EXTRESEARCH/EXTPROGR
AMS/EXTPOVRES/0,,menuPK:477905~pagePK:64168176~piPK:64168140~theSitePK:477
894,00.html
Udio stanovništva koje živi na rubu siromaštva se smanjuje od 1980-ih godina. Najveći udio u
ukupnom broju osoba koje žive u ekstremnom siromaštvu jesu u zemljama Trećega svijeta,
gdje ljudi žive sa manje od 1,25$ dnevno. Danas je taj udio na razini nešto manjoj od 20%,
iako je to relativno teško utvrditi. Cilj je nadnacionalnih institucija ali i nacionalnih vlada da
se ova granica i dalje smanjuje.
Europska unija kao svoj osnovni cilj navodi između ostaloga i socijalnu koheziju i
uključivanje svih skupina ljudi, međutim, alarmantni su podaci, koji svakodnevno izlaze na
vidjelo, a kamoli ono što se događa u susjedstvu. I danas u ovo suvrmeno doba, kada ljudi
imaju i više nego što osnovne egzistencijalne potrebe zahtijevaju, postoji sve veći broj onih,
koji uslijed loših gospodarskih uvjeta, loše politike i loše ljudske osvještenosti žive poput onih
u zemljama trećega svijeta, koji svakodnevno rade za svega 9 kuna sa kojima preživljavaju.
3.2.Kretanje i pokazatelji siromaštva u Europskoj uniji
Siromaštvo je, kako je prethodno i rečeno, kategorija koju je jako teško definirati, a jednako
tako i pratiti. Međutim, ako se definira kao nepostojanje sredstava za ispunjavanje osnovnih
životnih potreba, odnosno postavljenjem linije siromaštva, siromaštvo je moguće mjeriti
19
brojem osoba koje se nalaze na samome rubu, odnosno na toj liniji ili pak ispod nje. Udio
broja osoba koje žive na rubu siromaštva u ukupnom stanovništvu najbolji je pokazatelj jačine
siromaštva i signalni alarm za aktivaciju mjera i instrumenata socijalne politike u zemlji.
(Tablica 2).
Tablica 2. Osobe koje žive na rubu siromaštva, %
Zemlja/Godina 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
EU 27 : 16,4 16,5 16,5 16,4 16,3 16,4 16,9
Nove članice (12) 20,2 18,9 18,5 18,2 17,3 17,1 16,9 17,5
Belgija 14,3 14,8 14,7 15,2 14,7 14,6 14,6 15,3
Bugarska 15 14 18,4 22,0 21,4 21,8 20,7 22,3
Češka : 10,4 9,9 9,6 9,0 8,6 9,0 9,8
Danska 10,9 11,8 11,7 11,7 11,8 13,1 13,3 13,0
Njemačka : 12,2 12,5 15,2 15,2 15,5 15,6 15,8
Estonija 20,2 18,3 18,3 19,4 19,5 19,7 15,8 17,5
Irska 20,9 19,7 18,5 17,2 15,5 15,0 16,1 :
Grčka 19,9 19,6 20,5 20,3 20,1 19,7 20,1 21,4
Španjolska 19,9 19,7 19,9 19,7 19,6 19,5 20,7 21,8
Francuska 13,5 13,0 13,2 13,1 12,7 12,9 13,3 14,0
Italija 19,1 18,9 19,6 19,8 18,7 18,4 18,2 19,6
Cipar : 16,1 15,6 15,5 15,9 15,8 15,1 14,5
Latvija : 19,2 23,1 21,2 25,6 25,7 21,3 19,1
Litva : 20,5 20,0 19,1 20,0 20,6 20,2 20,0
Luksemburg 12,7 13,7 14,1 13,5 13,4 14,9 14,5 13,6
Mađarska : 13,5 15,9 12,3 12,4 12,4 12,3 13,8
Malta : 13,9 14,0 14,8 15,0 15,3 15,0 15,4
Nizozemska : 10,7 9,7 10,2 10,5 11,1 10,3 11,0
Austrija 12,8 12,3 12,6 12,0 12,4 12,0 12,1 12,6
Poljska : 20,5 19,1 17,3 16,9 17,1 17,6 17,7
Portugal 20,4 19,4 18,5 18,1 18,5 17,9 17,9 18,0
Rumunjska 18 : : 24,8 23,4 22,4 21,1 22,2
Slovenija : 12,2 11,6 11,5 12,3 11,3 12,7 13,6
Slovačka : 13,3 11,6 10,6 10,9 11,0 12,0 13,0
Finska 11,0 11,7 12,6 13,0 13,6 13,8 13,1 13,7
Švedska 11,3 9,5 12,3 10,5 12,2 13,3 12,9 14,0
UK : 19,0 19,0 18,6 18,7 17,3 17,1 16,2
Hrvatska 18 18 17 18 17,3 17,9 20,5 21,1
Izvor: Eurostat, Statistic database, online:
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do
20
Tablica pokazuje kretanje udjela broja osoba koje žive na rubu siromaštva. Na razini svih
zemalja članica EU 27, zamjetan je rast udjela osoba koje žive na rubu siromaštva u ukupnom
broju stanovnika. Nove zemlje članice, koje su u Europsku uniju pristupile sa brojnim
problemima i sa visokom razinom siromaštva u promatranom periodu smanjuju broj osoba
koje žive na rubu siromaštva, uz istovremeno povećanje socijalnih transfera, što će se
naknadno pojasniti. Iznimka od toga su dvije najnovije članice, Rumunjska i Bugarska gdje je
siromaštvo i dalje jedan od najvećih problema, te bi se slobodno moglo reći da se ove zemlje
po stopama siromašnih nalaze u samom vrhu europske ljestvice. U ostalim zemljama
Europske unije u promatranom periodu, odnosno od 2005. do 2011.godine, promatrane stope
osciliraju, te nisu zamjećene nikakve drastične oscilacije, te su neke od zemalja članica svoje
stope čak i smanjile. Kako je spomenuto da je pojam siromaštva usko vezan, ako ne čak i
poistovjećen sa pojmom siromaštva u Europskoj uniji, u nastavku je analizirano kretanje
udjela osoba koje žive na rubu siromaštva i socijalne isključenosti u ukupnom stanovništvu.
Tablica 3. Osobe koje žive na rubu siromaštva ili socijalne isključenosti, 2004.-2011., %
Zemlja/Godina 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
EU 27 : 25,6 25,2 24,4 23,6 23,1 23,6 24,2
Belgija 21,6 22,6 21,5 21,6 20,8 20,2 20,8 21,0
Bugarska : : 61,3 60,7 44,8 46,2 49,2 49,1
Češka : 19,6 18,0 15,8 15,3 14,0 14,4 15,3
Danska 16,5 17,2 16,7 16,8 16,3 17,6 18,3 18,9
Njemačka : 18,4 20,2 20,6 20,1 20,0 19,7 19,9
Estonija 26,3 25,9 22,0 22,0 21,8 23,4 21,7 23,1
Irska 24,8 25,0 23,3 23,1 23,7 25,7 29,9 :
Grčka 30,9 29,4 29,3 28,3 28,1 27,6 27,7 31,0
Španjolska 24,4 23,4 23,3 23,1 22,9 23,4 25,5 27,0
Francuska 19,8 18,9 18,8 19,0 18,6 18,5 19,2 19,3
Italija 26,4 25,0 25,9 26,0 25,3 24,7 24,5 28,2
Cipar : 25,3 25,4 25,2 23,3 23,5 23,5 23,7
Latvija : 45,8 41,4 36,0 33,8 37,4 38,1 40,4
Litva : 41,0 35,9 28,7 27,6 29,5 33,4 33,4
Luksemburg 16,1 17,3 16,5 15,9 15,5 17,8 17,1 16,8
Mađarska : 32,1 31,4 29,4 28,2 29,6 29,9 31,0
Malta : 20,2 19,1 19,4 19,6 20,2 20,3 21,4
Nizozemska : 16,7 16,0 15,7 14,9 15,1 15,1 15,7
Austrija 17,5 16,8 17,8 16,7 18,6 17,0 16,6 16,9
Poljska : 45,3 39,5 34,4 30,5 27,8 27,8 27,2
Portugal 27,5 26,1 25,0 25,0 26,0 24,9 25,3 24,4
Rumunjska : : : 45,9 44,2 43,1 41,4 40,3
21
Slovenija : 18,5 17,1 17,1 18,5 17,1 18,3 19,3
Slovačka : 32,0 26,7 21,3 20,6 19,6 20,6 20,6
Finska 17,2 17,2 17,1 17,4 17,4 16,9 16,9 17,9
Švedska 16,9 14,4 16,3 13,9 14,9 15,9 15,0 16,1
UK : 24,8 23,7 22,6 23,2 22,0 23,1 22,7
Hrvatska : : : : : : 31,3 32,7
Izvor: Eurostat, Statistic database, online:
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do
Analizom prethodne tablice moguće je zaključiti da je socijalna isključenost pojam koji
obuhvaća više obilježja neimaštine i nemoći u odnosu na siromaštvo, stoga i obuhvaća veći
udio u ukupnom stanovništvu. I u pogledu socijalne isključenosti potrebno je prvo spomenuti
nove članice Europske unije koje su i u pogledu socijalne isključenosti ulaskom u Europsku
uniju značajno uznapredovale, te u promatranom periodu ostvaruju smanjenja stope
isključenosti. Glede ostalih zemalja, ne postoji unificirana putanja kretanja, te je prosječna
stopa osoba koje žive na rubu siromaštva i socijalne isključenosti na razini Europske unije
(EU 27) smanjena u promatranom periodu. U nekim je zemljama stopa reducirana, dok se
druge bore sa stalnim povećanjem stope socijalne isključenosti stanovništva. Mnogobrojni su
razlozi ovakvim kretanjima. Neki se pripisuju neefikasnoj, drugi nepravovremenoj politici.
Međutim, osim socijalne politike i njezinih instrumenata niz je drugih faktora koji su utjecali
na ovakva kretanja, a gotovo se svi vežu na modern globalizacijsko doba i sve nedaće koje je
donijelo. Stoga se u zemljama članicama in a nadnacionalnim razinama nastoji oblikovati
najprikladnije instrumente socijalne i kohezijske politike koji bi putem reduciranja
nezaposlenosti i isključivanja djelovali na siromaštvo, pa i obratno.
Sve zemlje Europske unije imaju nacionalne osiguravajuće sustave koji štite građane od rizika
poput nezaposlenosti, gubitka dohotka I sredstava za normalan život te pružaju odgovarajuću
pomoć bolesnima, obiteljima s teškoćama ili siromašnim obiteljima. Pitanje je kolika je
učinkovitost tih nacionalnih sustava, odnosno odlaze li ta sredstva u prave ruke te djeluju li
ona destimulirajuće na nezaposlene i siromašne. Mnogobrojne su analize kojima je utvrđena
veza između rashoda države za socijalno osiguranje i postotka siromašnih stanovnika. Razlike
među državama u smislu smanjivanja siromaštva više su nastale zbog različitosti socijalnih
davanja pojedinih država nego zbog različite učinkovitosti politika smanjivanja siromaštva.
Trajanje siromaštva je bitan pokazatelj efikasnosti nacionalnoga sustava socijalnog
osiguranja. Učinkovitost Europskoga sustava socijalne zaštite varira kroz zemlje članice.
22
Činjenica je kako je u Europi unatrag nekoliko desetaka godina povećan broj siromašnih,
nezaposlenih te se povećala nejednakost među stanovništvom. Takvo kretanje moguće je
pratiti usporedno sa kretanjem izdataka za socijalne transfere, koji u većini europskih zemalja
rastu. (tablica 4)
Tablica 4. Izdvajanja države za socijalnu zaštitu kao udio u GDP, %
Zemlja/godina 2005 2006 2007 2008 2009 2010 Indeks
EU 27 27,06 26,69 26,10 26,79 29,61 29,37 108,53
Belgija 27,31 27,04 26,86 28,15 30,43 29,90 109,51
Bugarska 15,10 14,21 14,15 15,49 17,21 18,06 119,60
Češka 18,37 17,99 18,04 18,04 20,32 20,15 109,67
Danska 30,24 29,24 28,76 29,43 33,21 33,26 110,00
Njemačka 30,10 28,97 27,85 28,07 31,49 30,68 101,91
Estonija 12,56 12,13 12,11 14,94 19,30 18,08 143,99
Irska 18,01 18,31 18,88 22,26 27,43 29,59 164,29
Grčka 24,85 24,75 24,76 26,24 28,03 29,11 117,12
Španjolska 20,57 20,50 20,69 22,10 25,28 25,73 125,09
Francuska 31,52 31,26 30,94 31,29 33,63 33,77 107,13
Italija 26,25 26,51 26,65 27,72 29,87 29,88 113,81
Cipar 18,35 18,53 18,17 19,45 21,15 21,65 117,96
Latvija 12,80 12,70 11,27 12,70 16,91 17,84 139,36
Litva 13,22 13,32 14,39 16,06 21,21 19,09 144,40
Luksemburg 21,70 20,45 19,31 21,36 23,98 22,70 104,61
Mađarska 21,90 22,47 22,69 22,88 23,48 23,07 105,36
Malta 18,42 18,32 17,98 18,44 19,96 19,80 107,49
Nizozemska 27,86 28,81 28,31 28,48 31,57 32,06 115,06
Austrija 28,75 28,24 27,77 28,44 30,60 30,35 105,55
Poljska 19,71 19,38 18,15 18,56 19,17 18,95 96,15
Portugal 24,50 24,50 23,89 24,35 26,96 26,98 110,14
Rumunjska 13,44 12,82 13,55 14,25 17,08 17,58 130,82
Slovenija 23,02 22,70 21,28 21,37 24,15 24,80 107,71
Slovačka 16,50 16,35 16,06 16,06 18,78 18,58 112,63
Finska 26,70 26,42 25,37 26,16 30,42 30,56 114,48
Švedska 31,14 30,37 29,21 29,52 31,98 30,44 97,78
UK 26,09 25,93 25,02 26,14 28,91 27,98 107,23
Izvor:Eurostat, Statistic database, online:
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/download.do;jsessionid=9ea7d07e30dbb0978b6463184
099fb69a6d8ee3bc44.e34MbxeSahmMa40LbNiMbxaMbNaQe0?tab=table&plugin=1
&language=en&pcode=tps00098
U svim zemljama Europske unije, pa tako i na prosječnoj vrijednosti za sve zemlje moguće je
uočiti rast rashoda za socijalno osiguranje, točnije povećanje socijalnih transfera. U većini se
23
zemalja to opravdava starenjem stanovništva te povećanjem nezaposlenosti, dva procesa koji
za posljedicu imaju povećanja rashoda, koji su nužni kako bi se skrbile osobe koje nemaju za
život dostojan čovjeka. Posebice je značajno uočiti da je u 2010.godini udio rashoda za
socijalno osiguranje u GDP-u u odnosu na 2005.godinu najveće poraste imao u novim
članicama Europske unije. Naime proširenje Europske unije na nove članice dovodi
heterogenije i siromašnije sudionike na scenu. Brojnost stanovnika i potrebitih u siromašim
regijama pojačava probleme sustava socijalne skrbi koji su već ionako izloženi mnogim
pritiscima zbog demografskih razloga i globalizacije. U takvoj situaciji pojavljuje se opasnost
od povećanja nezaposlenosti i nejednakosti što često dovodi vlade država u nemogućnost
provođenja nužnih i složenih reformi, u vidu reduciranja udjela rashoda za socijalno
osiguranje u ukupnom GDP-u. Na razini EU se gotovo 30% od GDP-a izdvaja na socijalna
davanja, što je relativno visoka opterećenost sustava. U nastavku je analiziran udio osoba
koje žive na rubu siromaštva prije i nakon primanja socijalnih naknada.
Tablica 5. Osobe koje žive na rubu siromaštva prije primanja socijalnih transfera,
2004.-2011. %
Zemlja/Godina 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
EU 27 : 43,1 43,3 42,8 42,2 42,3 43,5 44,0
EU 15 : 42,2 42,6 42,3 41,7 42,1 43,3 43,9
Belgija 42,1 42,0 40,9 41,4 41,6 40,7 41,4 42,2
Bugarska : : 45,1 41,5 39,9 38,7 40,8 41,5
Češka : 38,9 39,1 38,1 37,6 36,0 37,2 37,8
Danska 37,9 38,0 37,4 36,7 37,3 39,8 39,4 40,4
Njemačka : 43,4 46,3 43,3 43,6 43,6 43,9 44,6
Estonija 40,6 39,0 38,0 37,5 36,4 37,5 40,9 41,1
Irska 38,9 39,6 40,1 40,1 41,8 46,2 : :
Grčka 39,6 39,3 40,6 42,0 41,5 42,0 42,8 44,9
Španjolska 42,0 38,6 38,5 38,7 38,3 39,0 43,0 44,8
Francuska 43,9 44,6 43,9 45,8 42,8 43,2 44,6 44,1
Italija 42,7 42,8 43,2 43,4 42,9 42,7 43,5 44,9
Cipar : 29,1 28,6 28,3 30,7 31,5 32,7 33,1
Latvija : 40,4 39,8 39,3 37,2 38,0 43,7 46,6
Litva : 42,2 40,7 38,4 38,5 42,1 48,1 49,4
Luksemburg 38,0 40,6 39,8 39,2 40,2 44,0 45,0 43,8
Mađarska : 49,7 48,6 49,4 52,1 51,3 51,4 51,8
Malta : 31,9 32,6 34,2 34,7 35,7 36,4 36,9
Nizozemska : 36,8 35,9 35,4 35,1 35,9 36,9 36,9
Austrija 41,8 42,7 42,7 43,4 42,4 42,9 42,8 43,6
Poljska : 51,1 49,4 47,4 44,4 43,1 43,7 43,6
24
Portugal 41,3 40,7 40,2 40,1 41,5 41,5 43,3 42,5
Rumunjska : : : 46,2 47,8 48,2 47,4 49,8
Slovenija : 42,2 40,7 39,7 38,5 37,8 39,9 40,2
Slovačka : 40,2 38,9 37,6 37,5 35,9 38,2 38,3
Finska 41,5 40,4 40,6 41,1 39,5 38,6 40,7 41,3
Švedska 42,7 41,5 41,4 41,5 42,2 40,7 41,7 42,6
UK : 43,0 42,6 42,4 41,9 43,2 44,0 43,4
Hrvatska : : : : : : 44,6 46,7
Izvor: Eurostat, Statistic database, online:
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do
Broj osoba koje žive na rubu siromaštva prije primanja socijalnih pomoći nije se značajno
promijenio u promatranom period. U skladu s tim moguće je zaključiti da se povećanje
izdvajanja iz GDP-a za socijalne transfere odnosi u jednoj mjeri i na smanjenje GDP-a u
promatranom periodu. Kako bi se utvrdila učinkovitost danih socijalnih pomoći u nastavku je
prikazan grafikon, na kojemu je prikazano nekoliko zemalja članica Europske unije i odnos
osoba koje žive na rubu siromaštva prije i nakon primanja socijalnih transfera u 2011.godini.
Grafikon 2. Odnos osoba koje žive na rubu siromaštva prije i nakon primanja socijalnih
transfera, 2011.godina, %
Izvor: Eurostat, Statistic database, online:
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do
Učinkovitost socijalnih doprinosa pokazana je grafikonom kao odnos broja osoba koje žive
na rubu siromaštva prije primanja socijalnih doprinosa i nakon primanja socijalnih doprinosa.
U svim zemljama je udio osoba koje žive na rubu siromaštva barem prepolovljen nakon
primanja doprinosa za socijalno osiguranje. (Tablica 6)
2011.
Prije Nakon
25
Tablica 6. Broj osoba koje žive na rubu siromaštva nakon primanja socijalnih transfera,
2005.-2011., %
Zemlja /godina 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 Indeks
EU 27 16,4 16,5 16,5 16,4 16,3 16,4 16,9 103,05
Belgija 14,8 14,7 15,2 14,7 14,6 14,6 15,3 103,38
Bugarska 14 18,4 22 21,4 21,8 20,7 22,3 159,29
Češka 10,4 9,9 9,6 9 8,6 9 9,8 94,23
Danska 11,8 11,7 11,7 11,8 13,1 13,3 13 110,17
Njemačka 12,2 12,5 15,2 15,2 15,5 15,6 15,8 129,51
Estonija 18,3 18,3 19,4 19,5 19,7 15,8 17,5 95,63
Irska 19,7 18,5 17,2 15,5 15 16,1 : 0,00
Grčka 19,6 20,5 20,3 20,1 19,7 20,1 21,4 109,18
Španjolska 19,7 19,9 19,7 19,6 19,5 20,7 21,8 110,66
Francuska 13 13,2 13,1 12,7 12,9 13,3 14 107,69
Italija 18,9 19,6 19,8 18,7 18,4 18,2 19,6 103,70
Cipar 16,1 15,6 15,5 15,9 15,8 15,1 14,5 90,06
Latvija 19,2 23,1 21,2 25,6 25,7 21,3 19,1 99,48
Litva 20,5 20 19,1 20 20,6 20,2 20 97,56
Luksemburg 13,7 14,1 13,5 13,4 14,9 14,5 13,6 99,27
Mađarska 13,5 15,9 12,3 12,4 12,4 12,3 13,8 102,22
Malta 13,9 14 14,8 15 15,3 15 15,4 110,79
Nizozemska 10,7 9,7 10,2 10,5 11,1 10,3 11 102,80
Austrija 12,3 12,6 12 12,4 12 12,1 12,6 102,44
Poljska 20,5 19,1 17,3 16,9 17,1 17,6 17,7 86,34
Portugal 19,4 18,5 18,1 18,5 17,9 17,9 18 92,78
Rumunjska : : 24,8 23,4 22,4 21,1 22,2 0,00
Slovenija 12,2 11,6 11,5 12,3 11,3 12,7 13,6 111,48
Slovačka 13,3 11,6 10,6 10,9 11 12 13 97,74
Finska 11,7 12,6 13 13,6 13,8 13,1 13,7 117,09
Švedska 9,5 12,3 10,5 12,2 13,3 12,9 14 147,37
UK 19 19 18,6 18,7 17,3 17,1 16,2 85,26
Hrvatska 18 17 18 17,3 17,9 20,5 21,1 117,22
Izvor: Eurostat, Statistic database, online:
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do
Rizik od siromaštva i socijalne isključenosti nakon primanja socijalnih transfera se značajno
smanjio u svim državama u odnosu na rizik koji je postojao prije primanja transfera. Najveće
smanjenje udjela osoba koje žive na rubu siromaštva nakon primanja socijalnih transfera u
promatranom period ostvaren je u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim veliki je broj zemalja
kod kojih se primjenja aktualne socijalne politike pokazuje efikasnom.
26
Siromaštvo i socijalna isključenost su kako je i prikazano povezani, ali ne istovjetni pojmovi.
Međutim neupitno je da jedan od njih uvijek dolazi u pratnji drugoga. I siromaštvo i socijalnu
isključenost smatra se najvećim problemima današnjice koji onemogućavaju normalno
funkcioniranje društvenoga sustava i stavljaju pod povećalo vladajuće i njihovu efikasnost na
nacionalnim i globalnim razinama.
3.3. Siromaštvo i nezaposlenost
Zapošljavanje i smanjivanje nezaposlenosti su među vodećim instrumentima u borbi protiv
siromaštva i socijalne isključenosti. Politika zapošljavanja je postala među vodećim
odrednicama ostvarivanja veza između gospodarskih i socijalnih razvojnih ciljeva. Naime, sve
su brojnija istraživanja na temelju kojih je potvrđeno kako su osobe s najvećim rizikom od
siromaštva upravo one koje su nezaposlene. Veza nezaposlenosti i siromaštva nalazi se u
nedovoljnim prihodima za ostvarivanje egzistencijalnih životnih potreba. Što je nezaposlenost
osobe dugotrajnija veća je mogućnost da ta osoba postane siromašna. Zapošljavanjem se
omogućava stvaranje potrebnih prihoda i život iznad granice siromaštva. U nastavku je
prikazano kretanje broja nezaposlenih osoba na razini svih članica EU 27 i zemalja Eurozone.
27
Grafikon 3. Kretanje stope nezaposlenosti u Europskoj uniji, 2006.-2012.
Izvor: An update to the World Bank’s estimates of consumption poverty in the developing
world Online:
http://econ.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/EXTDEC/EXTRESEARCH/EXTPROGR
AMS/EXTPOVRES/0,,menuPK:477905~pagePK:64168176~piPK:64168140~theSitePK:477
894,00.html
Nezaposlenost se kako je grafikonom prikazano drastično povećala 2008.godine, kada je
gospodarska kriza dosegla vrhunac. Nizom mjera usmjerenih prema smanjenju nezaposlenosti
stopa rasta broja nezaposlenih osoba se reducirala, međutim, u posljednjih nekoliko godina,
nezaposlenost također predstavlja jedan od glavnih svjetskih problema. Kretanje
nezaposlenosti i siromaštva ne mora biti nužno linearno. Što je osoba duže nezaposlena,
izvjesnije je da bi mogla pasti ispod granice siromaštva. Siromaštvo je u uvjetima
nezaposlenosti vjerovatnije ako je u kućanstvu veći broj nezaposlenih osoba. Tako se rizik od
siromaštva promatra i radnom intenzivnošću u kućanstvu. (Tablica 7)
28
Tablica 7. Broj osoba koje žive u kućanstvima sa niskom radnom intenzivnošću, 2005.-
2011.
Zemlja/godina 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
EU 27 39112 39776 36687 34269 34223 37862 37995
Belgija 1244 1178 1138 967 1021 1053 1152
Bugarska : 870 932 470 399 453 623
Češka 720 723 701 581 482 520 531
Danska 418 394 415 347 360 433 480
Njemačka 7294 8248 6983 7044 6538 6695 6637
Estonija 99 74 64 55 58 92 102
Irska 510 459 526 509 739 847 :
Grčka 610 660 662 611 539 619 978
Španjolska 2206 2073 2190 2187 2500 3510 4360
Francuska 3978 4206 4485 4069 3873 4585 4346
Italija 4548 4803 4442 4344 3922 4514 4631
Cipar 27 24 24 29 26 31 31
Latvija 140 124 107 91 118 213 198
Litva 260 223 172 135 184 241 313
Luksemburg 21 19 19 18 24 22 24
Mađarska 745 1034 893 943 870 909 925
Malta 31 30 30 26 27 27 27
Nizozemska 1289 1419 1246 1053 1083 1068 1128
Austrija 418 516 523 503 461 497 519
Poljska 4446 3862 3104 2444 2102 2211 2073
Portugal 487 541 592 517 567 700 666
Rumunjska : : 1466 1413 1299 1176 1135
Slovenija 134 109 114 105 88 111 121
Slovačka 296 273 281 225 243 349 331
Finska 401 363 350 296 329 364 389
Švedska 534 475 409 381 430 418 482
UK 5921 5610 4822 4905 5941 6206 5452
Hrvatska : : : : : 489 534
Izvor: Eurostat, Statistic database, online:
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do
Analizom podataka prikazanih tablicom moguće je zaključiti kako je broj osoba koje žive u
kućanstvima sa niskom radnom aktivnošću znatno veći u onim zemljama koje su od
2008.godine pa nadalje pogođenije gospodarskom krizom. Na razini EU 27 vidljiv je trend
smanjenja broja osoba koje su izložene siromaštvo zbog povećane nezaposlenosti u cijelom
kućanstvu. Smatra se da zaposlenost u modernom društvu predstavlja snažnu barijeru protiv
siromaštva, iako to nije garancija da obitelj neće biti siromašna. Naime, u Europskoj uniji,
posebice u razvijenijim zemljama se javlja relativno veći udio siromaštva među
29
stanovništvom koje radi, što se pripisuje niskim plaćama i rastućim troškovima. Ovakav je
trend posebice prisutan u onim višečlanim kućanstvima u kojima je samo jedna osoba
zaposlena. Kućanstva koja prati niska razina zaposlenosti na dugoročnoj razini izloženija su
siromaštvu. Ovakvi argumenti opravdavaju politiku zapošljavanja koja se provodi u svrhu
smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti u modernim društvima.
4. MJERE I INSTRUMENTI BORBE PROTIV SIROMAŠTVA
Borba protiv siromaštva, a sada već i sa njim usko povezanom socijalnom isključenošću, stara
je zasigurno koliko i siromaštvo. Nekada se protvi siromaštva nije borilo organiziranim
putem, nego su se društveno solidarni pojedinci smilovali nad siromasima i udjeljivali im.
Međutim, razvoj društva, a nadasve politike i vladajuće strukture, doveo je do pojave
organizirane borbe protiv siromaštva, koja je nadjačala nekadašnje pojedinačne pomoći.
Međutim, siromaštvo se toliko rapidno širilo, mijenjalo dimenzije i jačinu, da je i dan danas
nemoguće na globalnoj razini ga otkloniti. Europska unija, kao jedna od zemalja najvećega
blagostanja, socijalnu politiku, koja uključuje borbu protiv siromaštva svrstala je u sami vrh
svojih vodećih politika. U nastavku ovoga dijela poglavlja analiziran je povijesni pregled
borbe protiv siromaštva ne europskom tlu, korelacija ekonomskoga rasta, odnosno rasta bruto
domaćega proizvoda i siromaštva, aktualne mjere borbe protiv siromaštva u Europi među
kojima i strategija Europa 2020 i njezino ostvarenje.
4.1.Povijesni razvoj borbe protiv siromaštva u Europi
Pomoć siromašnima i osiguranje za slučaj siromaštva stari su gotovo koliko i čovječanstvo.
Povijesno se borba protiv siromaštva provodila privatnim humanitarnim programima ili
zakonskim odredbama na lokalnim razinama o obveznoj pomoći siromašnima. Pomoć se
razlikovala, kako po utjecaju koji je ostvarivala, tako od lokacije do lokacije, ovisno o
kulturnim i mentalnim obilježjima stanovništva. U staroj Europi, u kojoj zbog neimaštine, nije
bilo moguće prikupiti dostatno sredstava da se pruža organizirana pomoć siromasima, ta se
pomoć svodila na dobronamjernost imućnijih pojedinaca. Tehnološka zaostalost i niz
nepogodnih događanja, je u uvjetima siromaštva kakvo je vladalo godišnje odnosilo veliki
broj ljudi. Revolucionarni pokreti na tlu Europe doveli su do potrebe organizacije javne
30
pomoći, s obzirom da pojedinačna pomoć nije mogla zbrinuti tolike siromahe. Već se od
vremena kraljice Elizabete u Engleskoj javlja sustav socijalnoga plaćanja, takozvani
sirotinjski porez, koji se po župama plaćao za pomoć siromašnim župljanima. Današnji oblici
socijalne politike i sustava socijalne zaštite siromašnih dolaze iz Skandinavskih zemalja, koje
i danas slove kao zemlje u kojima je najmanje siromašnih i u kojima sustav zaštite siromašnih
i socijalno isključenih najbolje funkcionira. Sve do Velike krize političari nisu uočili da je
dotadašnja politika „slobodne ruke“ nepogodna za razvoj društva, te da se sve nesavršenosti
koje dovode do brojnih problema moraju uređivati putem politike. To dovodi do postupnoga
prelaska sa kapitalističkoga na socijalističko uređenje, te se razvijaju europske socijalne
države.
Siromaštvo se kao nepoželjno stanje ljudskog života, definira već u UN-ovoj Općoj
Deklaraciji o pravima čovjeka, gdje se u 25., i 28. članku navodi: „Svatko ima pravo na
društveni i međunarodni poredak u kojem se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom
mogu potpuno ostvariti. Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i
dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući prehranu, odjeću, stanovanje, liječničku
njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti,
nesposobnosti, udovišta, starosti ili nekoga drugoga nedostatka sredstava za život u uvjetima
koji su izvan njegove kontrole. Prema Poggeu, današnji svijet je vrijeme u kojem se masovno
krše ljudska prava, kako temeljna moralna ljudska prava, tako i pravna ljudska prava odnosno
socioekonomska prava (hrana, voda, lijekovi i stanovanje), što za ishod ima socijalnu
isključenost i siromaštvo. Osim nužnosti pridržavanja Deklaracije o pravima čovjeka, još je
jedan dokument od presudne važnosti za socijalnu politiku Europske unije. Europska
socijalna povelja, usvojena 1961.godine jamči devetnaest temeljnih prava te četiri koja
proizlaze iz Dodatnoga protokola (1988.). Tri su glavne skupine prava: prava zaposlenih,
prava svih članova državne zajednice te prava određenih grupa. Cilj Povelje je promicanje
zapošljavanja, unaprjeđenje života i radnih uvjeta, osiguranje socijalne zaštite, razvoj
socijalnog dijaloga i borba protiv isključenosti i siromaštva. Provođenje dužnosti koje
proizlaze iz Povelje prate se kontinuiranim izvještavanjem.
Svijest o organiziranoj borbi protiv siromaštva u svijetu počela je dobivati na značaju u drugoj
polovici 20. stoljeća. Pojedine zemlje pokušale su se boriti protiv siromaštva razvijajući
određeni model socijalne države. Snažnim razvojem globalizacije krajem 20. stoljeća ti su
modeli upali u krizu i nisu mogli riješiti problem novijih oblika siromaštva i socijalne
31
isključenosti (Baloban, S., 2010., str. 435). U okvirima Europske unije pojam socijalne
isključenosti se prvi puta javlja u Francuskoj, dok Europska komisija socijalnu isključenost
prvi puta spominje 1988.godine koncem Drugoga programa za borbu protiv siromaštva. S
druge strane, na svjetskoj razini pod utjecajem Ujedinjenih naroda, a na europskoj razini,
ujedinjavanjem europskih zemalja, problem siromaštva i socijalne isključenosti postaje
zajedničkim problemom o kojem se ozbiljnije raspravlja i donose zajednički dokumenti. Uz
adekvatne kombinacije ekonomskih politika moguće je osigurati rast i suzbiti nejednakost.
Međutim, to ne znači da će se time smanjiti siromaštvo. (Grgurić, I., 2004., str.245) Iako su
nezaposlenost i slaba razina obrazovanja glavni uzroci siromaštva, zaposlenje danas više nije
sigurna brana protiv egzistencijalnih nedaća, pa siromaštvo pogađa i one koji stalno rade ali
slabo zarađuju. Tehnološki napredak i globalizacija gospodarstva znači pojačanu ugroženost
pojedinih, najčešće klasičnih niskoakumulativnih grana gospodarstva, pa su zaposleni u njima
jače izloženi ostajanju bez posla, nesigurnosti i/ili malim primanjima (Šućar, Z., 2001., str. 1)
Težnja europskih zemalja za solidrnošću i socijalnom uključenošću izvorno je navedena u
Jedinstvenom europskom aktu, a slijedom toga u Protokolu o socijalnoj politici u Ugovoru iz
Maastrichta, 1992.godine. Protokol je naveo sve ciljeve koji se na razinui Europske unije, a u
pogledu smanjenja siromaštva i inkluzije žele postići. Postupno je socijalna politika u okviru
Europske unije postala ravnopravna sa ekonomskom, monetarnom i financijskom politikom,
što je i potvrđeno na sastanku Vijeća Europe u Lisbonu 2000.godine. Tada je definiran i novi
strateški cilj Europske unije da postane najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo u
svijetu utemeljeno na znanju, sposobno za ostvarivanje održivoga gospodarskoga rasta s
većim mogućnostima zapošljavanja i većom socijalnom kohezijom. Uspješna provedba
Lisabonske strategije ovisi o usklađenom i zajedničkom političkom djelovanju u širokom
području ekonomskih, socijalnih i ekoloških pitanja. Za ostvarenje navedenoga plana
presudna su pitanja poput siromaštva, nejednakosti, socijalne isključenosti i politike socijalne
skrbi. Socijalna politika i socijalna kohezija koje su temeljni stupovi provođenja svih mjera
usmjerenih prema tom cilju, su pod zajedničkim djelovanjem članica, ali istovremeno postoje
razlike u sadašnjem stanju i mjerama za smanjivanje siromaštva i poboljšanje socijalne
uključenosti , kao i u stavu države u politici socijalne skrbi. Kao idući korak u kreiranju
strategije borbe protiv siromaštva i isključenosti javlja se Ugovor iz Nice (2000.) prema
kojem su između ostaloga dani u protokol prijedlozi za borbu protiv siromaštva i socijalne
isključenosti. Značajno je navesti prihvaćene smjernice za borbu protiv siromaštva:
Veća i bolja mogućnost zapošljavanja,
32
Predviđanje i ostvarivanje promjena u svijetu rada stvaranjem nove ravnoteže
fleksibilnosti i sigurnosti,
Borba protiv siromaštva, isključenosti i diskriminacije s ciljem poboljšanja socijalne
uključenosti.
Također, uvažen je prijedlog za izradu Nacionalnoga programa protiv siromaštva i socijalne
isključenosti, NAPincal, u svim državama članicama, koji ima za cilj:
Olakšavanje zapošljavanja i pristupa svim izvorima, pravima, dobrima i uslugama,
Sprječavanje rizika isključenosti,
Pomoć najugroženijima,
Mobiliziranje svih nadležnih tijela.
Svrha Nacionalnog programa je da se približi i unaprijedi socijalna politika i politika
zapošljavanja na nacionalnoj razini Europske unije, uz obvezu praćenja pokazatelja napretka.
Socijalna isključenost i borba protiv siromaštva su integralni dijelovi ciljeva europskoga rasta
i razvoja. Koordinacija nacionalnih politika socijalne sigurnosti i uključivanja se temelji na
procesu zajedničke razmjene i učenja, boljega poznavanja metode otvorene koordinacije.
Europska unija koristi tzv. model otvorene koordinacije (MOK) kao ključan mehanizam za
ostvarivanje ciljeva u području politike protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Sastoji se
od više tematskih cjelina kao što su: zdravstvena zaštita, mirovine, dugotrajna skrb, socijalne
usluge od općeg interesa, nadgledanje socijalne situacije te demografske promjene.
Zahvaljujući toj metodi u prihvaćeni su zajednički ciljevi u području borbe protiv siromaštva i
socijalne isključenosti, usvojeni pokazatelji za praćenje socijalne isključenosti, predviđena
izrada zajedničkih memoranduma o socijalnom uključivanju i nacionalnih akcijskih planova
te ustanovljeni mehanizmi izvješćivanja o postignućima nacionalnih politika i razmjeni
iskustava. (IMO, 2013. )
Od posebne je važnosti za borbu protiv siromaštva spomenuti i europski sustav socijalne
zaštite ili socijalne skrbi, koje je jedan od glavnih elemenata socijalne politike u svijetu.
Socijalna politika i socijalne kohezija su izravno uključene u najvažnija područja koja su pod
zajedničkim djelovanjem članica Europske unije, međutim iako koordinirane i skladne
obilježava ih visok stupanj razlika u sadašnjem stanju i mjerama za smanjenje siromaštva i
poboljšanje socijalne uključenosti. Postojeće europsko zakonodavstvo politike socijalne skribi
33
sadržava brojne zajedničke elemente koji mogu biti korisni kod utvrđivanja i provođenja
zajedničkoga koncepta politike socijalne skrbi. Sve zemlje imaju nacionalne sustave koji štite
građane od raznih nepredviđenih rizika. Ipak se u pojedinim zemljama javljaju razlike u
smislu smanjivanja siromaštva više nastale zbog obuhvata socijalne države nego zbog
različite učinkovitosti politike smanjivanja siromaštva. Pod upitnike se dakle stavlja
učinkovitost socijalnih davanja koja se pružaju siromašnima i socijalno isključenima, s
obzirom da usporkos davanjima nezaposlenost, siromaštvo i socijalna isključenost rastu.
Stoga je danas možda i opravdana pretpostavka mnogobrojnih analitičara da socijalna davanja
destimuliraju radno sposobne osobe za rad.
4.2. Korelacija rasta bruto domaćega proizvoda i siromaštva u Europskoj uniji
Stalni problem siromaštva u razvijenim a posebice u zemljama u razvoju donio je
mnogobrojna pitanja o efikasnosti ekonomskoga rasta i razvoja u pogledu suzbijanja
siromaštva. Prema dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je kako je ekonomski rast pozitivno
vezan sa smanjenjem siromaštva. To je posebice izraženo u nerazvijenim zemljama svijeta,
koje se uključivanjem u globalizacijske tokove počinju razvijati, i ostvaruju rast BDP-a.
Takav rast uzrokuje smanjenje broja onih koji žive na rubu siromaštva ( Slika 2), odnosno rast
BDP-a negativno djeluje na siromaštvo, odnosno reducira ga.
Slika 2. Korelacija kretanja GDP-a i siromaštva u nerazvijenim zemljama svijet
Izvor: Statistics on GDP Corelations, http://siteresources.worldbank.org/INTPGI/Images/fig1-
4.gif
34
Sasvim je razumljivo da ekonomski rast, ostvaren kroz rast BDP-a po glavi stanovnika dovodi
do smanjenja siromaštva, s obzirom da sve veći broj ljudi ima uvjete za dostajan život.
Ekonomsk rast je jasan pokazatelj razvoja, i zemlje koje rastu, odnosno u kojima se povećava
BDP uobičajeno smanjuju siromaštvo. Međutim, mnogobrojne su iznimke, to jest ukoliko ne
dođe do ravnomjerne i šire raspodjele plodova rasta moguće je da veći broj siromašnih ljudi
ostane ispod linije siromaštva, iako njegov prosječni dohodak raste. Ovakav se problem
povezuje sa činjenicom da ekonomski rast ne garantira da će se poboljšati određeni
pokazatelji blagostanja, poput poboljšanja pristupa vodi ili rastući broj djece koja pohađaju
škole. Ali iako ne poboljšava blagostanje u svim pokazateljima, ekonomski rast uvelike
pridonosi njegovu poboljšanju, te izostanak rasta dovodi do pogoršanja.
Europska unija se godinama bori sa siromaštvom, a kao jedno od najnaprednijih
gospodarstava odlikuje se sa visokim stopama rasta BDP-a. Međutim, i Europska unija se
suočava sa sve većim razlikama u siromaštvu i borbi protiv siromaštva u pojedinim zemljama
članicama. Moguće je tu borbu povezati sa stopama ekonomskoga rasta. Europska unija, kao i
druge razvijenije zemlje, se suočava u posljednjem desetljeću sa problemom usporavanja
gospodarske aktivnosti, koji je donio smanjenje stopa rasta BDP-a na prosječnoj europskoj
razini, ali i za gotovo sve zemlje članice. (Tablica 8.)
Tablica 8. Postotna promjena BDP-a u zemljama EU 27 u periodu od 2006.-2011.godine
2006 2007 2008 2009 2010 2011
EU 27 5,33 5,49 0,00 -6,00 4,26 2,45
Belgija 4,14 4,64 2,53 -2,47 3,48 3,06
Bugarska 13,33 17,65 15,00 0,00 4,35 8,33
Češka 12,75 11,30 15,63 -8,11 5,15 3,50
Danska 4,96 3,73 2,64 -5,37 5,19 1,41
Njemačka 4,07 4,98 2,03 -3,65 5,17 3,93
Estonija 20,48 20,00 0,83 -14,88 3,88 11,21
Irska 6,12 3,13 -7,23 -10,80 -3,38 2,62
Grčka 7,47 6,42 4,52 -1,44 -4,39 -5,61
Španjolska 6,67 4,91 1,70 -4,60 0,00 1,32
Francuska 4,03 4,23 1,69 -2,66 2,05 2,68
Italija 3,27 3,56 0,38 -4,18 1,98 1,17
Cipar 5,98 6,15 5,31 -4,13 0,48 0,48
Latvija 24,14 33,33 9,38 -18,10 0,00 13,95
Litva 17,46 20,27 14,61 -17,65 5,95 14,61
35
Luksemburg 10,31 8,79 -2,05 -5,37 8,71 4,45
Mađarska 1,14 11,24 6,06 -13,33 6,59 3,09
Malta 4,92 6,25 6,62 -0,69 5,56 3,29
Nizozemska 5,08 5,44 3,72 -4,14 2,02 1,98
Austrija 5,03 5,43 2,73 -2,65 3,33 4,69
Poljska 10,94 15,49 15,85 -14,74 13,58 4,35
Portugal 4,11 5,26 1,25 -1,85 2,52 -1,23
Rumunjska 21,62 28,89 12,07 -15,38 5,45
Slovenija 7,64 10,32 7,60 -5,43 0,00 1,15
Slovačka 16,90 22,89 16,67 -2,52 4,31 4,96
Finska 5,00 7,94 2,65 -7,45 3,10 5,71
Švedska 6,06 5,43 -2,17 -12,74 18,41 9,92
UK 5,21 4,65 -12,72 -13,56 7,84 1,09
Hrvatska -1,13 9,59 -32,92 -15,53 9,56 6,38
Izvor: Eurostat, Statistic database, online:
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do
U svim zemljama članicama Europske unije, gospodarska je kriza izazvala smanjenje
gospodarske aktivnosti i samim time smanjenje stopa rasta BDP-a. Strahovita je razlika u tim
smanjenjima između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, tranzicijskih zemalja, što je
moguće zaključiti promatraju li se pokazatelji promjene stope rasta BDP-a za Poljsku,
Rumunjsku, Mađarsku, Latviju, Litvu, i druge zemlje u periodu od 2007.-2009.godine, kada
je udarac krize na gospodarstva bio najjači. Kako bi se mogla promatrati korelacija između
kretanja BDP-a po glavi stanovnika i kretanja broja siromašnih u pojedinoj zemlji, potrebno je
prikazati kretanje siromašnih.
Tablica 9. Postotna promjena broja osoba koje žive na rubu siromaštva u zemljama EU
27, 2006.-2011.godine
Zemlja/Godina 2006 2007 2008 2009 2010 2011
EU 27 0,61 0,00 -0,61 -0,61 0,61 3,05
Belgija -0,68 3,40 -3,29 -0,68 0,00 4,79
Bugarska 31,43 19,57 -2,73 1,87 -5,05 7,73
Češka -4,81 -3,03 -6,25 -4,44 4,65 8,89
Danska -0,85 0,00 0,85 11,02 1,53 -2,26
Njemačka 2,46 21,60 0,00 1,97 0,65 1,28
Estonija 0,00 6,01 0,52 1,03 -19,80 10,76
36
Irska -6,09 -7,03 -9,88 -3,23 7,33
Grčka 4,59 -0,98 -0,99 -1,99 2,03 6,47
Španjolska 1,02 -1,01 -0,51 -0,51 6,15 5,31
Francuska 1,54 -0,76 -3,05 1,57 3,10 5,26
Italija 3,70 1,02 -5,56 -1,60 -1,09 7,69
Cipar -3,11 -0,64 2,58 -0,63 -4,43 -3,97
Latvija 20,31 -8,23 20,75 0,39 -17,12 -10,33
Litva -2,44 -4,50 4,71 3,00 -1,94 -0,99
Luksemburg 2,92 -4,26 -0,74 11,19 -2,68 -6,21
Mađarska 17,78 -22,64 0,81 0,00 -0,81 12,20
Malta 0,72 5,71 1,35 2,00 -1,96 2,67
Nizozemska -9,35 5,15 2,94 5,71 -7,21 6,80
Austrija 2,44 -4,76 3,33 -3,23 0,83 4,13
Poljska -6,83 -9,42 -2,31 1,18 2,92 0,57
Portugal -4,64 -2,16 2,21 -3,24 0,00 0,56
Rumunjska -5,65 -4,27 -5,80 5,21
Slovenija -4,92 -0,86 6,96 -8,13 12,39 7,09
Slovačka -12,78 -8,62 2,83 0,92 9,09 8,33
Finska 7,69 3,17 4,62 1,47 -5,07 4,58
Švedska 29,47 -14,63 16,19 9,02 -3,01 8,53
UK 0,00 -2,11 0,54 -7,49 -1,16 -5,26
Hrvatska -5,56 5,88 -3,89 3,47 14,53 2,93
Izvor: Eurostat, Statistic database, online:
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do
Broj siromašnih se u najvećem broju zemalja drastično povećava u periodu od 2008.-
2009.godine. Razlog tomu je također, kriza koja je donijela rastuću nezaposlenost i
pogoršanje uvjeta života i blagostanja za sve europljane. U periodu do 2008.godine se u
gotovo svim europskim zemljama broj siromaašnih smanjuje što se vidi prema opadajućem
pokazatelju, dok se od 2008.godine javlja vrtoglavo povećanje, posebice u razvijenijim
zemljama. S druge strane u tranzicijskim zemljama iz mnogobrojnih razloga, među kojima je i
jačanje sustava socijalne zaštite, te i dosadašnja relativno visoka stopa siromaštva, se broj
siromašnih ne povećava drastično. I samim iznošenjem pokazatelja moguće je zaključiti kako
su kretanje BDP-a i broja siromašnih u međusobnoj interakciji, te da BDP uvelike utječe na
kretanje siromaštva u zemljama. Grafikon prikazan u nastavku teksta pokazuje taj
međuodnos, odnosno korelaciju između kretanja BDP-a i broja siromašnih osoba.
37
Grafikon 4. Korelacija kretanja BDP-a po stanovniku i broja siromašnih osoba u
zemljama EU 27, 2006.-2011.godine
Izvor: izrada studenta prema podacima sa Eurostata
Iako su dosadašnja istraživanja međuodnosa kretanja BDP-a i broja siromašnih pokazala kako
se uslijed rasta BDP-a smanjuje siromaštvo, ekonomska je kriza u proteklih nekoliko godina
nadogradila teoriju, dokazujući da se uslijed smanjenja BDP-a povećava siromaštvo. Grafikon
korelacije pokazuje u periodu od 2006.-2011.godine međuodnos % promjene BDP-a po
stanovniku i % promjene broja siromašnih stanovnika moguće opisati jednadžbom y=
0,0005x + 1,0935, što znači da povećanje BDP-a po glavi stanovnika za 1% dovodi do
povećanja siromaštva za 1,094%. Ovako kretanje javlja se zbog naglih oscilacija koje su se
dogodile u promatranom periodu, točnije do 2008.godine je BDP po glavi stanovnika rasta uz
istovremeno smanjenje stope rasta broja siromašnih, potom se od 2008.godine BDP počinje
smanjivati uz rast stopa promjene broja siromašnih, te se oporavkom gospodarsva, od
2009.godine nadalje BDP po glavi stanovnika opet povećava dok se broj siromašnih
smanjuje. U skladu sa takvim kretanjima grafikon korelacije je poprimio prikazane
y = 0,0005x + 1,0935 R² = 4E-07
-30,00
-20,00
-10,00
0,00
10,00
20,00
30,00
40,00
-40,00 -30,00 -20,00 -10,00 0,00 10,00 20,00 30,00 40,00
% p
rom
jen
a b
roja
siro
maš
nih
oso
ba,
EU
27
% promjena GDP-a po stanovniku, EU 27
Korelacija GDP-a per capita i broja siromašnih, 2006.-2011.godine
38
vrijednosti, s obzirom da rast BDP-a po glavi stanovnika i dalje dovodi do neznatnoga rasta
broja siromašnih osoba. U skladu sa time, moguće je i zaključiti da bi zemlje koje ostvaruju
veći ekonomski rast ujedno bilježile i pad broja siromašnih a samim time i napredak u borbi
protiv siromaštva.
4.3. Aktualne mjere za borbu protiv siromaštva u Europskoj uniji
Socijalna dimnezija je u Europskoj uniji jedna od najosjetljivijih dimenzija. S obzirom da
siromaštvo i socijalna isključenost konstantno rastu, od Europske se unije očekuje provođenje
mjera sa ciljem suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti. Kako je spomenuto, borba
protiv siromaštva i socijalne isključenosti vrši se osim na nacionalnim i na nadnacionalnim
razinama. Europska je unija bila jedan od sudionika Milenijskog summita Ujedninjenih
naroda (2000.) na kojem je donešena Milenijska deklaracija i postavljeni milenijski ciljevi, u
svrhe borbe protiv siromaštva. Države članice UN-a, među kojima su i sve članice Europske
unije, nastojat će do 2015. godine ostvariti osam ključnih razvojnih ciljeva, odnosno učiniti
maksimum u njihovu ispunjavanju u zadanim rokovima ili se barem značajno približiti
njihovoj konačnoj provedbi. Milenijski ciljevi razvoja istaknuti u Milenijskoj deklaraciji jesu:
1. Iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad;
2. Osigurati univerzalno osnovno obrazovanje;
3. Promovirati ravnopravnost spolova i osnaživanje žena;
4. Reducirati smrtnost djece;
5. Poboljšati zdravlje majki-rodilja;
6. Boriti se protiv HIV/AIDS-a, malarije i drugih zaraznih bolesti;
7. Osigurati održivost okoliša;
8. Razviti globalnu suradnju za razvoj
Iako je Europska unija već mnogo učinila u pogledu reduciranja siromaštva i ostvarivanja
drugih postavljenih milenijskih ciljeva,potrebno je još puno rada. Tijeko 2009.godine, zemlje
Europske unije su 0,42% svojega nacionalnoga dohotka izdvojile za pomoć, što je daleko od
cilja postavljenoga za 2015. Godinu, a koji iznosi 0,7%.
Iako je Europska unija od svojih začetaka ostvarila značajne napretke u pogledu
gospodarskog i društvenoga sustava, smatra se da su ta postignuća narušila socijalni sustav,
39
stavarjući galopirajuće socijalne probleme, te se pred Europsku uniju sada stavljaju zahtjevi
da ih svojim djelovanjem riješi. U Europskoj uniji je uvriježeno mišljenje kako je veza
siromaštva, socijalne isključenosti i zaposlenosti/nezaposlenosti neupitna. Kako je prethodno
spomenuto, u zemljama članicama je rastući broj onih koji su zaposleni a ipak žive na
samome egzistencijalnome rubu ili su pak siromašni. U skladu s time, svaka donešena mjera i
program kojoj je vršni cilj smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti odnosi se direktnim
ili indirektnim putem na poticanje zapošljavanja.
Jedan od najpoznatijih programa je PROGRESS program za zapošljavanje i socijalnu
solidarnost koji djeluje usporedo sa Europskim socijalnim fonodom. PROGRESS je pokrenut
2007.godine a trajanje mu je definirano do 2013.godine. Ovaj program je pokrenut kako bi se
pratila nastojanja država članica usmjerena prema povećanju broja radnih mjesta i osiguranju
boljih radnih mjesta i jednakih mogućnosti za sve. Javnost od Europske unije očekuje da
ojača socijalnu Europu koja tako može osigurati rast i veći broj radnih mjesta te se boriti
protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Kao osnovni ciljevi PROGRESS programa navode
se: poboljšati znanje i razumijevanje situacije u zemljama članicama kroz analizu, evaluaciju i
blisko praćenje politika, pružiti potporu razvoju statističkih alata, metoda i zajedničkih
indikatora u područjima pokrivenim programom, podržati i pratiti primjenu zakona EU i
ciljeva politike u zemljama članicama kako bi se ocijenila njihova učinkovitost i utjecaj,
promicati umreživanje i uzajamno učenje te identificirati i širiti dobru praksu i inovativne
pristupe na razini EU, podići svijest dionika i opće javnosti o svakom od područja politika,
povećati kapacitet ključnih EU mreža za promicanje, podupiranje i daljni razvoj politika i
ciljeva EU-a. PROGRESS je usmjeren na pet područja:
Zapošljavanje
Socijalno uključivanje i zaštita
Radni uvjeti
Nediskriminacija i različitost
Ravnopravnost spolova
Kao što je rečeno PROGRESS program je potican od strane Europskog socijalnog fonda, i
djeluje u skladu s njim. Europski socijalni fond se vezuje za same početke djelovanja
Europske unije. Utemeljen je 1957.godine Rimskim ugovorom, te predstavlja glavni
mehanizam Europske unije za razvoj ljudskih potencijala i poboljšanje radne snage.
Postavljen je za poboljšanje mogućnosti zapošljavanja u Europskoj uniji i stoga pomaže u
40
podizanju životnoga standarda. Europski socijalni fond pripada strukturnim fondovima što
znači da se sredstva dodjeljuju na projektnoj osnovi. Njegov je temeljni cilj smanjenje razlika
u blagostanju cijele Europske unije te povećati gospodarsku i socijalnu koheziju. Europski
socijalni fond može financirati niz intervencija, ali kojima je cilj zapošljavanje ili socijalno
uključivanje: (Ministarstvo rada i socijalnog sustava, 2013.)
Poticanje ulaganja u ljudske resurse unaprijeđivanjem vještina radne snage kroz
cjeloživotno učenje, inovacije i poduzetništv, ICT, …
Prilagodba gospodarskim promjenama : produktivnija organizacija, ciljanje znanja i
vještina, obuka, …
Poboljšanje pristupa tržištu rada kroz modernizaciju i jačanje institucija, aktivnim
mjerama zapošljavanja, …
Socijalna uključenost koja se odnosi na osjetljive skupine
Podržati rad službi za zapošljavanje i njihovo umrežavanje sa istraživačkim centrima
Partnerstvom do reformi za područje konvergencije, jačanje administrativne
sposobnosti u državnoj upravi i javnom sektoru u području gospodarstva,
zapošljavanja, socijalne politike, …
Europski socijalni fond sufinancira projekte od strane javne administracije, nevladinih
organizacija i drugih socijalnih partnera na području zapošljavanja i socijalne politike, pri
čemu se obujam financiranja određuje u rasponu od 50% do 85% proračuna određenih
projekata.
Uloga Europskoga socijalnoga fonda u borbi protiv siromaštva i isključenosti je neupitna, te
se on kao jedan od glavnih mehanizama Europske unije javlja u potpori svim programima i
mjerama koje se sa tim ciljevima pokreću na tlu Europske unije.
Jedna od takvih je i Europska godina borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, koja je
bila 2010.godina. Barosso objašnjava uvođenje ove mjere na slijedeći način: „Europska
godina borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2010. trebala bi biti katalizator za
podizanje svijesti i jačanje zamaha za izgradnju više uključivog društva, što predviđa i
europska strategija za poticanje gospodarskog rasta do 2020. koju sam predložio“.
(Entereurope, 2013.)
41
Pokretanje ove ideje je djelovalo kao podstrek poticanju borbe protiv siromaštva u Europskoj
uniji. Kada se spominje Europska godina, radi se o aktivnostima unutar programa Godine
usmjerenima na podizanje svijesti o siromaštvu i socijalnoj isključenosti među civilnim
društvom, vladama i općom javnosti. Europska godina ima četiri glavna cilja: (Europa,
European Platform against Poverty and Social Exclusion, 2013.)
Prepoznati temeljno pravo ljudi koji prolaze kroz siromaštvo i socijalnu isključenost
kako bi živjeli u dostojanstvu te preuzeti aktivnu ulogu u društvu;
Promicati zajedničku i pojedinačnu odgovornost u borbi protiv siromaštva i socijalne
isključenosti, kao i poticanje odlučnosti svih javnih i privatnih sudionika;
Promicati socijalnu koheziju, budući cijelo društvo ima koristi od iskorjenjivanja
siromaštva;
Poduzeti konkretne mjere za obnavljanje obećanja EU-a i njenih država članica za
borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
Ključna načela u provođenju Europske godine jesu decentralizacija i koordinacija. Iako će se
određeni niz aktivnosti odvijati na europskoj razini, svaka zemlja sudionica odgovorna je za
svoj program aktivnosti, koji se prema prioritetima zemlje definiraju na nacionalnoj razini uz
nužan uvjet da ih odobri Komisija. Za provođenje nacionalnih aktivnosti zaduženo je
nacionalno točka. Europska godina je iz proračuna Unije dobila dostatan budžet koji će se
iskoristiti kako bi se potaknula koordinacija i djelovanje sa ciljem suzbijanja siromaštva i
isključenosti. Iako je svim ovim aktualnim mjerama i instrumentima utvrđen vijek trajanja,
Europska unija, u sklopu svoje socijalne politike kontinuirano vodi računa o uspostavljanju
novih programa i mjera usmjerenih prema suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti.
4.2. Strategija Europa 2020 i borba protiv siromaštva
Nastavak ciljeva Europske godine, PROGRESS-a te intenzivno uključivanje razvojnih i
strukturnih fondova nastavilo se i kroz strategiju Europa 2020- strategija za pametan, održivi i
uključivi rast. Strategija Europa 2020 kreirana je od strane Europske komisije, kao odgovor
na krizu, odnosno uslijed želje za oporavkom domaćega gospodarstva. Naime, Europska se
unija i prije krize suočavala sa nepogodujućim okolnostima, koje su implicirale na potrebu
stvaranja jedinstvene strategije djelovanja koja bi zajedničkim djelovanjem svih država
članica i same Unije dovelo do otklanjanja postojećih poteškoća i vodila prema
42
unaprijeđivanju gospodarstva, ostvarivanju rasta i razvoja, te vraćanja Europske unije na
mjesto na kojem je nekada bila- vodeća ekonomija na svijetu. Sama globalna kriza donijela je
na vidjelo stvarne strukturne poteškoće sa kojima se suočava Europska unija. Tako se sve ono
što se desteljećima stvaralo u Europi srušilo za svega par godina: BDP je pao, industrijska se
proizvodnja smanjila, sve veći broj ljudi je nezaposlen, narušene je efikasnost javnih
financija te se povećao vanjski dug zemlje. Europski potencijal rasta je drastično reduciran te
se javila potreba hitnoga rješavanja postojećih strukturalnih poteškoća u gospodarstvima. Kao
temeljni uzroci, koji su doveli do sloma europskoga gospodarstva uslijed krize navode se:
Niža stopa rasta europskoga gospodarstva u odnosu na konkurentna brzorastuća
gospodarstva
Niže stope zaposlenosti nego u konkurentskim zemljama
Stanovništvo ubrzano stari.
Svi navedeni uzroci stukturne su poteškoće koje su dovele do narušavanja europskoga
gospodarskoga sustava, te su implicirali potrebu stvaranja jedinstvene europske strategije,
koja bi provođenjem na nacionalnom i nadnacionalnom nivou dovela do oporavka
gospodarstva i ponovnog rasta blagostanja stanovništva. Ekonomska kriza se poklopila se
periodom desetgodišnjeg provođenja Lisabonske strategije te je smanjivala njene rezultate. U
tom je periodu definiran Plan oporavka za rast i radna mjesta kako bi se povećala potražnja i
obnovilo povjerenje u europsko gospodarstvo. Dva temeljna elementa plana su kratkoročne
mjere i pametna ulaganja. Plan oporavka jača i ubrzava reforme koje su započte u sklopu
Lisabonske strategije, što uključuje ekstenzivno djelovanje na nacionalnim razinama razini
EU-a kako bi se pomoglo kućanstvima i industriji, a posebno najugroženijima. U sklopu Plana
oporavka definirana je i strategija Europa 2020. Strategije Europa 2020 se nastavlja na nju,
nadopunjujući i nastavljajući ostvarivati njezine ciljeve te ostvarujući novo postavljene.
Strategija je prihvaćena 17.lipnja 2010.godine naglašavajući osnovne ciljeve: (Kandžija,
Cvečić, str.60)
Stabilizacija i oporavak europskoga gospodarstva
Reformiranje financijskog sustava
Potpora realnoj ekonomiji
Održavanje visokih stopa zaposlenosti
Promicanje globalnoga oporavka.
43
Europa 2020 je strateški plan koji je oblikovan sa ciljem ispunjavanja prethodnih ciljeva te
oporavka gospodarstva proizašloga iz globalne krize. Osnovno obilježje strategije Europa
2020 je strateška usmjerenost prema ostvarivanju tri temeljne dimenzije rasta, koje su
postavljene u sami naziv strategije: pametni rast, ostvarivanjem ekonomije inovacija i znanja,
održivi rast, ostvarivanjem zelene i konkurentnije ekonomije te uključivi rast, ostvarivanjem
ekonomije sa visokom stopom zaposlenosti. U skladu sa tim strategija je definirana kroz pet
temeljnih ciljeva i sedam inicijativa. Postavljanjem temeljnih ciljeva Europa se pozicionira na
ono mjesto gdje 2020.godine želi biti, a oni su: (Europe 2020 – europska strategija za
pametan, održiv i uključiv razvoj, 2011., str.121)
Osiguravanje 75 % zaposlenosti za stanovništvo u dobi između 20- 64 godina
3 % BDP-a Unije treba investirati u istraživanje i razvoj.
Ostvarenje klimatsko-energetskih ciljeva „20/20/20“, smanjenje emisije stakleničkih
plinova za 20%, opskrbljivanje 20% vlastith potreba za energijom iz obnovljivih
izvora energije te povećavanjem energetske efikanosti za 20%.
Smanjenje broja osoba koje rano napuste školovanje do ispod 10 %, a najmanje 40 %
osoba u dobi od 30-34 godine bi trebalo bi završiti tercijarni stupanj obrazovanja.
Smanjenje broja siromašnih osoba za 20 milijuna
Kako bi se svaka zemlja članica s obzirom na svoje specifičnosti prilagodila situaciji, svaka
zemlja je pojedino usvojila vlastite nacionalne ciljeve u definiranim područjima. Za
razrađivanje ciljeva kreiran je cijeli niz aktivnosti na nacionalnoj razini, na razini Unije i na
internacionalnoj razini. Jednako tako Komisija je definirala najvažnija područja djelovanja za
koje pretpostavlja da mogu potaknuti rast i stvaranje radnih mjesta. Sedam je osnovnih
područja djelovanja, kroz koja se točno definiraju aktivnosti koje vode ispunjavanju ciljeva.
Sedam definiranih inicijativa će obvezivati i samu Uniju, odnosno njene institucije, kao
nadnacionalne te sve države članice pojedinačno. Svi mehanizmi i instrumenti Europske unije
će se u potpunosti koristiti kako bi se rješavali problemi uskoga grla i ostvarivanja ciljeva
strategije Europa 2020. Europska će komisija sa ciljem provođenja strategije svakoj zemlji
članici kontinuirano sugerirati smjernice provođenja strategije koje su u skladu sa
nacionalnim okolnostima. Jedan od vodećih problema je siromaštvo, te su u nastavku ovoga
poglavlja definirane osnovne značajke borbe protiv siromaštva u okviru strategije Europa
2020.
44
4.3.1. Borba protiv siromaštva u strategiji Europa 2020.
Strategija Europa 2020 u svojih glavnih pet ciljeva uvrštava borbu protiv siromaštva. Cilj
Europa 2020 glasi: „Smanjenje broja siromašnih osoba za 20 milijuna“. U skladu sa
izvršenjem tog cilja, postavlja se i inicijativa nazvana Europska platforma protiv siromaštva.
„Europska platforma protiv siromaštva“ je incijativa postavljena s ciljem jamčenja društvene i
teritorijalne povezanosti na način da svi imaju koristi od prednosti rasta i radnih mjesta te da
se ljudima koji pate od siromaštva i socijalne isključenosti omogući dostojanstven život i
aktivno sudjelovanje u društvu. Svi ciljevi postavljeni na globalnim razinama, pretaču se u
nacionalne ciljeve, ovisno o postojećem stanju koje je u zemlji. (Europa, European Platform
against Poverty and Social Exclusion, 2013.) Tako je u svakoj zemlji određeno potrebno
smanjenje broja siromašnih osoba kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi. (Tablica 8)
Tablica 10. Potrebno smanjenje broja siromašnih osoba u pojedinoj zemlji članici,
stanje 2010.godine
Potrebno smanjenje u broju osoba
Austrija 235.000
Belgija 330-380
Bugarska 260.000(500.000)
Cipar 18.000
Češka 30.000
Njemačka 330.000 (660.000)
Danska 22.000
Estonija 49.500
Grčka 450.000
Španjolska Nema cilja u NRP
Finska 150.000
Francuska 1.600.000
Mađarska 450.000-500.000
Irska 186.000
Italija 2.200.000
Latvija 170.000
Luksemburg 3.000
Litva 121.000
Malta 6.560
Nizozemska Nema cilja u NRP
Portugal 1.500.000-2.000.000
45
Poljska 200.000
Rumunjska 580.000
Švedska Nema kvantificiranog cilja
Slovenija 40.000
Slovačka 170.000
UK Postoji cilj u smanjenju siromaštva
djece Izvor: Eurostat, Statistic Databes, online:
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-SF-12-039/EN/KS-SF-12-039-
EN.PDF
Kako bi se ostvarili ciljevi zacrtani strategijom, dakle smanjenje broja siromašnih osoba za 20
milijuna ljudi, na nacionalnim razinama je u skladu sa stanjem broja siromašnih osoba koje je
u pojedinoj zemlji izvršena procjena potrebnoga smanjenja. Najveće se zahtjeve stavlja pred
najveće zemlje, Francusku, Italiju, Portugal, Grčku, Mađarsku i Rumunjsku kao zemlje koje
imaju najveće udjele siromašnih u ukupnoj strukturi. Smatra se da prevođenje ciljeva sa
globalnih na nacionalne razine olakšava i potiče čim veći stupanj ostvarenja zacrtanih ciljeva
dakle uspješnu borbu protiv siromaštva.
Ova inicijativa je uspostavljena od strane Europske komisije te nudi okvir za djelovanje svih
sudionika uključenih na nacionalnim i regionalnim razinama u europsko društvo. Platforma
služi u svrhu koordinacije politika članica Europske unije kako bi se uskladili ciljevi i na taj
način borilo sa siromaštvom. Suradnja je utemeljena na metodama otvorene koordinacije u
području socijalne sigurnosti i uključivanja, i na objavljenim statistikama i zajedničkim
društvenim indikatorima. Napredak prati i ocjenjuje Komisija , kako bi se ostvarili ciljevi EU
2020 strategije. U Europskoj uniji uzrok siromaštva je nezaposlenost. Neke su grupe
stanovnika posebice izložene većem riziku, kao što su primjerice: mladi i djeca, samohrani
roditelji, žene, ljudi sa oštećenjima, emigranti, stariji ljudi, …Kao i siromaštvo, i socijalna
isključenost koja se javlja zajedno sa njima se može javljati u nekoliko oblika. Smisao
platforme je ujedinjeno djelovanje svih sudionika u suzbijanju siromaštva. Ključnim se
sudionicima smatraju: zemlje članice, europske institucije, nacionalna, regionalna i lokalna
vlast, društveni partneri, … Koordinirano djelovanje sudionika se javlja u pogledu zajedničkih
pristupa u svim područjima koja se odnose na socijalno isključivanje i samim time
siromaštvo, a to su: (European Commission, The social dimension of The Europe 2020
Strategy, 2013.)
46
Pristup poslu, putem nacionalnih strategija i Europske strategije zapošljavanja
Pristup temeljnim uslugama i socijalnoj sigurnosti
Obrazovanje i mladost
Ekonomska i socijalna integracija imigranata
Borba protiv diskriminacije
Pristup ICT tehnologiji, mrežama, financijskim i energetskim uslugama.
Komisija podupire u okviru platforme nove socijalne inovacije i modernizaciju socijalnih
politika kroz promjene u iskustvu i dobroj praksi. Na taj način se potiče razvoj socijalnog
gospodarstva. Ciljevi postavljeni u platformi trebaju ostvariti sve zemlje članice, kroz
korištenje sredstava Europskoga socijalnoga fonda, Europskoga regionalnoga razvojnog fonda
i PROGRESS programa za zapošljavanje. S obzirom da strategija Europa 2020. kreće od
2010.godine, kada je Europska godina završila, Platforma nastavlja ostvarenje ciljeva
Europske godine. (Europa, European Platform against Poverty and Social Exclusion, 2013.)
4.3.2. Ostvarenje strategije
Strategiju Europa 2020 je Europsko Vijeće prihvatilo sredinom 2010.godine, sa ciljem
uspostavljanja pametne, održive i uključive ekonomije sa visokim razinama zaposlenosti,
produktivnosti i socijalne kohezije. Ključni su ciljevi ove strategije izraženi kroz pet ciljanih
točaka u području zaposlenosti, istraživanja i razvoja, klimatskih promjena i energije,
obrazovanja te siromaštva i socijalne isključenosti. Ovi ciljevi se prate računajući i javno
objavljujući pokazatelje na stranicama Eurostata.
Pokazatelj broja osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti temelji se na
tri dimenzije siromaštva: relativno monetarno siromaštvo, materijalna deprivacija i nedostatak
pristupa tržištu rada. Te tri dimenzije pokrivene su trima pokazateljima: osobe izložene riziku
od siromaštva nakon socijalnih transfera, pojedinačna materijalna deprivacija po osobi i broj
osoba koje žive u kućanstvima sa vrlo niskom radnom intenzivnošću. Ljudi se mogu
suočavati istovremeno sa više od jedne navedene dimenzije siromaštva. (Slika 2)
47
Slika 3. Broj osoba izloženih siromaštvu ili isključenosti na razini EU 27, 2010.godina
Izvor: Eurostat, Europe 2020 Strategy – towards a smarter, greener and more inclusive EU
economy?, online: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-SF-12-
039/EN/KS-SF-12-039-EN.PDF
Slika pokazuje u kojem se udjelu tri promatrane dimnezije siromaštva preklapaju.
Preklapanje nekoliko dimenzija siromaštva je njegovo glavno obilježje. Čak 10,2 milijuna
osoba na svijetu izloženo je trojakom siromaštvu, njih 25,3 milijuna je izloženo dvostrukom
siromaštvu, dok je ostatak siromašnih osoba, njih 80,3 milijuna siromašan u jednoj od
promatranih dimenzija siromaštva. Multidimenzionanost siromaštva otežava borbu protiv
njega, ali s druge strane stvara plodno tlo za širi raspon mjera protiv siromaštva. Za izračun
pokazatelja broj osoba izloženih riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, osoba se
uračunava samo jednom, neovisno o tome ako je izložena jednoj ili više dimenzija siromaštva.
S obzirom višedimenzionalnu prirodu siromaštva, potrebne su integrirane strategije za
učinkovitu podršku onima kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost kako bi i oni
mogli u potpunosti sudjelovati u gospodarstvu i društvu. Posebnu pozornost je potrebno
obratiti na najugroženije članove društva kroz dodatno poboljšanje učinkovitosti sustava
socijalne sigurnosti i implementaciju strategija aktivnog uključivanja provodeći: (Europa.eu,
Europe 2020 Strategy Past trends and latest data for the headline indicators of the Europe
2020 strategy, 2013.)
48
Poboljšanje efikasnosti i efektivnosti dohodovne potpore kroz socijalnu sigurnost
Rješavajući isključivanje sa tržišta rada i rješavajući siromaštvo zaposlenih
Pristup kvalitetnijim uslugama, poput zdravlja, dječje njege, stanovanja, …
Učinkovitost provođenja aktivnosti u okviru Europske platforme prikazuje se analizom
pokazatelja. Tako je tijekom 2010.godine utvrđeno smanjenje broja osoba koje žive na rubu
siromaštva ili socijanog isključivanja sa 25,6% koliko ih je bilo 2005.godine na 23,4%. To
smanjenje je posljedica smanjenja broja osoba koje se suočavaju sa bilo kojim oblikom
materijalne deprivacije. Stanje siromaštva u svim njegovim pokazateljima korištenima za
evaluaciju strategije Europa 2020, pokazuje slijedeća slika.
Slika 4. Broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, EU 27, 2010.
Izvor: Eurostat, Europe 2020 Strategy – towards a smarter, greener and more inclusive EU
economy?, online: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-SF-12-
039/EN/KS-SF-12-039-EN.PDF
Broj osoba koje su izložne riziku od siromaštva i socijalne isključenosti je reduciran u periodu
od 2005.-2010.godine. Smanjenje je ostvareno i u pokazateljima osoba koje žive u
kućanstvima sa niskom radnom intenzivnošću (39,1%-37,9%) i pojedinačne materijalne
deprivacije (51,7%-40,1%). Broj osoba izloženih siromaštvu nakon socijalnih transfera (79%
-80,8%). U periodu od 2005.-2010.godine, udio osoba koje su izložene riziku siromaštva ili
49
socijalne isključenosti smanjen je u gotovo polovici zemalja članica, povećan u šest zemalja i
ostao konstantan u drugih sedam. (Slika 4)
Slika 5. Broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, po zemlji
članici, 2010.
Izvor: Eurostat, Europe 2020 Strategy – towards a smarter, greener and more inclusive EU
economy?, online: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-SF-12-
039/EN/KS-SF-12-039-EN.PDF
Zemlje koje su pokazivali najveći rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti u 2005.godini
ostvarili su najveću redukciju u 2010.godinu. U 2010.godini na nacionalnim razinama razlike
su variralne od 14,4% i 15% (Češka i Švedska) do 41,6% i 41,4% (Bugarska i Rumunjska).
Iako su kvantificirani ciljevi iskazani za svaku državu posebno, ostvarenje ciljeva strategije se
mjeri ukupnim ostvarenjem svij zemalja.(Tablica 9)
50
Tablica 11. Pokazatelji borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, EU 27
Pokazatelj/Godina 2005 2008 2009 2010 2011
Osobe koje su izložene riziku siromaštva ili socijalne isključenosti 123892 115694 113773 116309 119568
Osobe koje žive u kućanstvima sa niskom radnom intenzivnošću 39112 34269 34223 37862 37995
Osobe koje su izložene riziku siromaštva nakon socijalnog transfera 79070 80661 80179 80749 83528
Osobe izložene pojedinačnoj deprivaciji 51729 41440 39764 40925 43465 Izvor: Eurostat, Statistic Databes: online:
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/europe_2020_indicators/headline_indicator
s
Pokazatelji se u periodu od 2005.-2010.godine smanjuju, nakon čega je 2011.godine došlo do
pogoršanja vrijednosti pokazatelja, što upućuje na smanjenu efikasnost i efektivnost
provođenih mjera i posustajanje ili stagnaciju u borbi protiv siromaštva i socijalnoga
isključivanja.
Također, poželjno je ukratko analzirati i ciljeve strategije usmjerene prema zapošljavanju s
obzirom da se na razini EU 27 nezaposlenost smatra jednim od glavnih uzročnika socijalne
isključenosti i siromaštva. Stopa zaposlenosti se u odnosu na razinu zaposlenosti koja je
izmjerena 2005. godine (70,8%) smanjila za 1,7% te u 2012.godini iznosi 68,5%. Argumeti
ovakvih kretanja promatranih pokazatelja prema postavljenim ciljevima strategije nalaze se u
dubokoj recesiji i poteškoćama u koje je zapalo gospodarstvo, a na koje se nadovezuje i niz
društvenih poteškoća izazvanih materijalnom deprivacijom, siromaštvom i negativnim
efektima iz okruženja.
51
5. UČINCI I PERSPEKTIVE BORBE PROTIV SIROMAŠTVA U EUROPSKOJ
UNIJI
Borba protiv siromaštva je od daleke povijesti imala izrazito pozitivne učinke. Tek se
organizirano djelovanje sa ciljem redukcije siromaštva pokazalo kao dobra strategija, te se sa
lokalnih širilo na nacionalne, potom regionalne i na kraju na globalne razine. Današnje
generacije su svjedoci gotovo polovičnoga smanjenja broja siromašnih osoba u svijetu u
svega jedno desetljeće. Razlog tomu može se smatrati u prikladnosti provođenih mjera
socijalne i kohezijske politike. Trenutno je aktualna strategija Europa 2020, kao pratilja
propale Lisabonske strategije, zamišljena je kao sveobuhvatni način i program Europske unije
za iduće desetljeće, povezujući države članice bliže Uniji, što je dodatno produbilo
integracije. U okviru Europe 2020 fiskalne i financijske politike moraju biti povezani s nužno
potrebnim strategijama rasta, u kojima su stavke koje su podložne zajedničkim metodama i
područja rezervirana za države članice koordinirana učinkovito. Sa političke perspektive
Europa 2020 može se vidjeti kao uvertira za ekonomsku vladavinu. Pod strogim uvjetom da
se sve aktivnsti strategije provode u skladu s odlukama Vijeća, Europa 2020 može promicati
gospodarsku otpornost te stabilniju i budućnosti orijentirano okruženje.
Međutim, mnogo je tu čimbenika koji su utjecali i u budućnosti će utjecati na ishode borbe
protiv siromaštva u svijetu. Ključno je uvažiti činjenicu da je veza borbe protiv siromaštva i
održivoga razvoja jedno od osnovnih obilježja modernoga svijeta. Dosada je borba protiv
siromaštva bila predmet rasprave odvojeno od razvoja, što se od 2013.godine mijenja.
Europska unija u svojim temeljnim postulatima socijalne politike, uz ispunjavanje ciljeva
postavljenih strategijom Europa 2020 sadržava te se bori za ostvarenje i ciljeva koji se
nazivaju Milenijskim ciljevima, a jednako su tako usmjereni prema smanjenju siromaštva i
socijalne isključenosti. Veza između održivosti okruženja i siromaštva je veoma bitna.
Nemoguće je otkloniti siromaštvo i osigurati život dostojan svima dokle god se održivost
okruženja ne adresira na globalne razine. Kako bi se efektivno adresiralo izazove otklanjanja
siromaštva i održivoga razvoja, kao glavne i međusobno povezane globalne izazove, potrebno
je ujediniti milenijske razvojne ciljeve i ciljeve održivoga razvoja, te na taj način oblikovati
okvir za djelovanje sa zajedničkim ciljevima i izazovima, te na taj način osigurati dostojan
život za sve do 2030. godine. (Radio Slobodna Europa, 2013.)
52
Prva faza UN-ovog Milenijskog razvojnog projekta trebala bi biti završena tokom 2015. Iako
sve zacrtane zadaće nisu ostvarene, ipak, svijet je počeo drugačije razmišljati o razvoju, a u
jesen 2013.godine bi se trebali usaglasiti elementi druge faze projekta. Ishodi dosadašnje
borbe protiv siromaštva u svijetu, su pokazali da svakodnevno raste broj onih koji su izašli iz
ekstremnog siromaštva, neimaštine i beznađa. Zato rastu i nade da se ono što je Milenijski
program zacrtao može i ostvariti. Krajem 2013.godine će se raspravljati o mogućnostima
dodatnoga poticanja milenijskih razvojnih ciljeva, ubrzavanja procesa njihova ostvarenja prije
2015.godine te izmjeniti viđenja nakon krajnjega roka za izvršenje milenijskih razvojnih
ciljeva. Razvoj je moguć jedino primjenom metode otvorene koordinacije/otvorenih radnih
grupa, koja je svojom primjenom u ostvarivanju strategije Europa 2020 pokazala
nadoprosječnu efikasnost. Uz obvezu daljnje elaboracije ciljeva, Europska unija će nastaviti
sa otvorenim dijalogom koji je primjenjivala i dosada između sudjelujućih interesa, odnosno
relevatnih sudionika. Ovo će doprinjeti aktivnom ulaganju Europske unije u rad otvorenih
radnih grupa koje djeluju u smjeru ostvarivanja održivih razvojnih ciljeva. Na taj će se način
oblikovati preporuke za aktivnosti UN-ove skupštine. Prema europskom mišljenju , potrebno
je rješiti tri sveobuhvatna cilja održivoga razvoja: iskorjenjivanje siromaštva, mijenjanje
neodržive potrošnje i proizvodnja uzoraka te zaštita i upravljanje prirodnih resursima
potrebnima za ekonomski i socijalni razvoj. (Communication from The Commission to the
European Parliament, The Council,2013)
Ciljevi koji se odnose na period poslije 2015.godine će morati obuhvatiti buduće razdoblje te
ciljati postavljanju pokretača koji će ostvariti održivu budućnost: uz zajedničku viziju za
2050, ciljevi i mete trebaju težiti rokovima do 2030.godine. Temeljni cilj ovog novog
sveobuhvatnoga okvira treba težiti da osiguranju dostojanstvenoga života za svaku osobu, do
2030.godine. To treba rješavati istodobno potrebu za iskorjenjivanje siromaštva i univerzalne
vizije održivog razvoja kako bi se osiguralo blagostanje za sadašnje i buduće generacije.
53
6. ZAKLJUČAK
Siromaštvo se nekada razmatralo u zantno užim krugovima te se rješavalo na indivudualne
načine, eventualno na nivuo današnjih lokalnih zajednica. Tada se siromaštvo vezivalo samo
za uže grupe ljudi te je najčešće izvorište istoga bilo u slabo razvijenim zemljama, regijama,
gradovima, mjestima,… Danas je broj siromašnih dosegnuo visoke razine, te pokazuje rastuće
trendove. Međutim, osim porasta broj siromašnih se sve češće povećava u najrazvijenijim
zemljama svijeta. Postupno je postali globalni problem te se rješavanje tog problema sa
nekadašnjih lokalnih razina preselilo na globalne nadnacionalne razine. Rastuća važnost
siromaštva dovela je do sve većega proučavanja istoga te se danas o siromaštvu, njegovim
oblicima i mjerenju može naći obilna literatura i provedena znanstvene istraživanja. Sam
pojam siromaštva kako je u radu i rečeno odnosi se na nedostatak sredstava za ispunjavanje
osnovnih egzistencijalnih potreba čovjeka. Dva su moguća oblika u kojima se siromaštvo
javlja: apsolutno i relativno siromaštvo, te je danas zbog sve izraženijega jaza između životnih
navika i uvjeta u pojedinim dijelovima svijeta češće u primjeni relativno siromaštvo. Po
ovome se obliku siromašnom osobom smatra ona koja živi ispod granice siromaštva, odnosno
živi sa manje od 1,25$ dnevno.
Zbog sve izraženijih razlika u poimanju i definiranju siromaštva, danas mu se dodjeljuje
obilježje multidimenzionalnosti, te se definira i opisuje kroz tri dimenzije: ekonomska i
socijalna, politička i okolišna dimnezija. Zbog multidimnezionalnosti siromaštva teško ga je
mjeriti ali jednako tako mjerenje istoga od posebnoga je značaja za utvrđivanje mehanizama,
mjera i instrumenata redukcije istoga. U svijetu se problem siromaštva, uz naglasak na
njegovoj multidimenzionalnosti usko vezuje sa socijalnom isključenosti te se često događa da
se ove dvije kategorije izjednačuju. Sukladno tome borba protiv siromaštva je i borba protiv
socijalne isključenosti. Europska unija se u posljednjih nekoliko desetljeća ozbiljno suočava
sa problemom rastućega siromaštva i socijalne isključenosti te se kontinuirano izrađuju
programi, strategije i mjere, utemeljene na odredbama socijalne politike a usmjerene prema
rješavanju jednoga od globalnih problema. Europa se sa siromaštvom bori od davnina. Već se
urbanizacijom i modernizacijom proizvodnje (industrijska revolucija) javlja rastući broj
siromašnih i potlačenih diljem Europe. Uz ranu pojavu problema siromaštva rani su datumi u
kojima se javlja početak borbe protiv siromaštva. Tek se jačanjem socijalnih država i
demokratskih sustava, uspostavljanjem ondašnje Europske zajednice i nadnacionalnih
54
institucija ozbiljnije pristupa rješavanju ovoga problema. Europska unija na temelju odredbi iz
Ugovora o osnivanju Europske unije i ugovora o funkcioniranju Europske unije usmjerava
svoju socijalnu politiku. U dužem vremenskom periodu uočljivo je smanjenje broja osoba
koje su u apsolutnom siromaštvu, međutim širenje pojma i shvaćanja siromaštva dovelo je do
rasta broja siromašnih. Europski socijalni sustav u svojim temeljima ima ugrađenu zaštitu za
siromašne, odnosno sustav socijalne zaštite, koji prema određenim pokazateljima ukazuje na
svoju efektivnost, dok se prema drugima ta efektivnost gubi. Osnovni problem sa kojim se
Europska unija suočila je kontinurano širenje na slabije razvijene tranzcijske zemlje u kojima
je siromaštva kao i rizik od siromaštva i socijalne isključenosti velik. Prihvaćajući načela
socijalne politike i socijalne zaštite koja se koriste u ostalim „starim“ članicama Europske
unije tranzicijske zemlje zapadaju u strukturne probleme, u kojima je do izražaja došla
neefektivnost i potpuni podbačaj socijalnoga sustava u tim zemljama. Dakako da je rastu
stope siromaštva na razini cijele Europske unije, osim utjecaja u tranzicijskim zemljama
značajno doprinjela otvorenost neeuropskim zemljama, u kojima je siromaštvo bujalo pa su
mnogi izlaz iz tog siromaštva tražili u razvijenoj Europi. Dodatno, postala je sve uočljivija
veza između nezaposlenosti i siromaštva i socijalne isključenosti, što dovodi do širenja opsega
i ciljeva borbe protiv siromaštva i isključenosti. Iako ne nužno siromaštvo i nezaposlenost su
usko povezane te je za očekivati da nezaposlenost prati siromaštvo ukoliko u čim kraćem roku
ne dođe do rješavanja istoga.
Borba protiv siromaštva temelji se na socijalnoj politici Europske unije. Danas je aktualna
strategija Europa 2020, koja se nastavlja na dosadašnje ciljeve u borbi protiv siromaštva u
Europskoj uniji. Strategija Europa 2020 nastavlja se na dosadašnji program PROGRESS koji
je u suradnji sa Europskim socijalnim fondom kao vodećom financijskom potpornom
institucijom poticao zapošljavanje i uključivanje u društvo sa ciljem redukcije stope
siromaštva. Europa 2020 se odnosi na ciljeve da se smanji broj siromašnih osoba te da se
poveća stopa zaposlenosti, odnosno smanje stope nazaposlenosti. Strategija zacrtava ciljeve
koje je potrebno ostvariti do 2020.godine te se kontinuirano na nacionalnoj razini prati
ostvarenje nacionalnih ciljeva, koji predstavljaju formulaciju Europa 2020 ciljeva sukladno
nacionalnim uvjetima. U budućnosti se planira nastavak na postavljene ciljeve strategije
Europa 2020 putem programa Ujedinjenih naroda, sa ciljem ostvarenja temeljnh ljudskih
prava. Učinkovitost aktualne strategije Europa 2020 prati se na godišnjoj nacionalnoj razini
putem usklađivanja postavljenih ciljeva sa dosadašnjim ostvarenjima. U skladu s time moguće
55
je zaključiti kako je borba protiv siromaštva u promatranoj strategiji uspješna ted a je
provođenje iste učinkovito.
56
LITERATURA
Knjige:
1. Bejaković, P., 2001., Borba protiv siromaštva u svijetu i Hrvatskoj, Društvena
istraživanja Zagreb, Zagreb
2. Kandžija, V., Cvečić, I., (2010.) Ekonomika i politika Europske unije, Ekonomski
fakultet Rijeka, Rijeka
3. Sachs, J., 2007., Kraj siromaštva: Ekonomske mogućnosti našega doba, Algoritam,
Zagreb
4. Šućur, Z., 2001., Siromaštvo: teorije, koncepti i pokazatelji, Pravni fakultet u Zagrebu,
Zagreb
Članci:
5. Nema autora, (2011.) Europe 2020 – europska strategija za pametan, održiv i uključiv
razvoj, Revija za socijalnu politiku, godina 18, br. 1, str. 119-124, Zagreb
6. Škare, M., (1999.) Indikatori siromaštva u Republici Hrvatskoj, Revija za socijalnu
politiku, godina 6, br. 3-4, str. 279-290, Zagreb
7. Bejaković, P., (2005.) Siromaštvo-Pojmovnik, Financijska teorija i praksa Vol.29, No.
1, str. 135-138
8. Šućur, Z., 2011., Siromaštvo i dohodovne nejednakosti u Hrvatskoj: 2001.-2009.,
Revija za Socijalnu Politiku, god.18, br. 2, str. 245-256.
9. Baloban, S., 2010., Siromaštvo i socijalna isključenost, Obnovljeni život, Vol.65. No.4
10. European Commission, The social dimension of The Europe 2020 Strategy: A Report
of the social protection Committee, Social Europe
Internet izvori:
11. Eurostat, Europe 2020 Strategy – towards a smarter, greener and more inclusive EU
economy?, online: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-SF-12-
039/EN/KS-SF-12-039-EN.PDF (10.05.2013.)
57
12. European Commission,, Europe 2020, online:
http://ec.europa.eu/eu2020/pdf/COMPLET%20EN%20BARROSO%20%20%20007%
20-%20Europe%202020%20-%20EN%20version.pdf
13. Europa.eu, Europe 2020 Strategy Past trends and latest data for the headline indicators
of the Europe 2020 strategy, online: http://europa.eu/rapid/press-release_STAT-12-
139_en.htm
14. European Commission, Europe 2020: Europe’s growth strategy, online:
http://ec.europa.eu/europe2020/pdf/europe_2020_explained.pdf
15. Human Development reports, Multidimensional Poverty Index (MPI), online:
http://hdr.undp.org/en/statistics/mpi/
16. Dimensions of Poverty, online: http://vijaybhaskers.tripod.com/NIRD/dimensions.pdf
17. Caminada, K., Goudswaard, K.,2008., Effectiveness of poverty reduction in the EU:
A descriptive analysis, Leiden University
18. World Bank Institue, Introduction to Poverty Analysis, online:
http://siteresources.worldbank.org/PGLP/Resources/PovertyManual.pdf
19. An update to the World Bank’s estimates of consumption poverty in the developing
world Online:
http://econ.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/EXTDEC/EXTRESEARCH/EXTP
ROGRAMS/EXTPOVRES/0,,menuPK:477905~pagePK:64168176~piPK:64168140~t
heSitePK:477894,00.html
20. Eurostat, Statistic Database, online:
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do
21. Eurostat, Statistic Database, online:
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/download.do;jsessionid=9ea7d07e30dbb0978b64
631842099fb69a6d8ee3bc44.e34MbxeSahmMa40LbNiMbxaMbNaQe0?tab=table&pl
ugin=1&language=en&pcode=tps00098
22. IMO, Hrvatska i Europska unija, online:
http://eunigma.hrt.hr/media/cms_page_media/9/articleshrvatska_i_eu_prednosti_izazo
vi-1328529972.pdf
23. Ministarstvo rada i socijalnog sustava, Europski socijalni fond, online:
http://www.socijalno-partnerstvo.hr/default.aspx?id=213
24. Entereurope, Europska godina borbe protiv siromaštva pokrenuta u Madridu, online:
http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?page=clanci.aspx&pageID=13&clanakID=434
8
58
25. Europa, European Year for Combating Poverty and Social Exclusion (2010), online:
http://europa.eu/legislation_summaries/employment_and_social_policy/social_inclusi
on_fight_against_poverty/em0005_en.htm
26. Europa, European Platform against Poverty and Social Exclusion, online:
http://europa.eu/legislation_summaries/employment_and_social_policy/social_inclusi
on_fight_against_poverty/em0046_en.htm)
27. Eurostat, Europa 2020 indicators, online:
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/europe_2020_indicators/headline_i
ndicators
28. European Commission, Communivation from The Commission to the European
Parliament, The Council, The European Economic and Social Committee and the
Committee of the Regions, online: http://ec.europa.eu/europeaid/documents/2013-02-
22_communication_a_decent_life_for_all_post_2015_en.pdf
29. Radio Slobodna Europa, Milenijski razvojni projekt: Od borbe protiv siromaštva do
izgradnje nade, online: http://www.slobodnaevropa.org/content/milenijski-razvojni-
projekt-od-borbe-protiv-siromastva-do-izgradnje-nade/24846540.html
30. Entereurope, Zapošljavanje i socijalna pitanja, online:
http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=106
31. ECORYS, (2011.) Evaluation of the European Year for Combating Poverty and Social
Exclusion
59
POPIS SLIKA
Redni broj Naslov slike Stranica
1 Komponenete indeksa multidimenzionalnoga siromaštva 9
2 Korelacija kretanja GDP-a i siromaštva u nerazvijenim
zemljama svijet
34
3 Broj osoba izloženih siromaštvu ili isključenosti na razini
EU 27, 2010.godina
48
4 Broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne
isključenosti, EU 27, 2010.
49
5 Broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne
isključenosti, po zemlji članici, 2010.
50
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov tablice Stranica
1 Postotak populacije koji zarađuju ispod 1,25 dolara na
dan
13
2 Osobe koje žive na rubu siromaštva, % 20
3 Osobe koje žive na rubu siromaštva ili socijalne
isključenosti, 2004.-2011., %
21
4 Izdvajanja države za socijalnu zaštitu kao udio u GDP, % 23
5 Osobe koje žive na rubu siromaštva prije primanja
socijalnih transfera, 2004.-2011. %
24
6 Broj osoba koje žive na rubu siromaštva nakon primanja
socijalnih transfera, 2005.-2011., %
26
7 Broj osoba koje žive u kućanstvima sa niskom radnom
intenzivnošću, 2005.-2011.
29
8 Postotna promjena BDP-a u zemljama EU 27 u periodu od
2006.-2011.godine
35
9 Postotna promjena broja osoba koje žive na rubu
siromaštva u zemljama EU 27, 2006.-2011.godine
36
10 Potrebno smanjenje broja siromašnih osoba u pojedinoj
zemlji članici, stanje 2010.godine
45
11 Pokazatelji borbe protiv siromaštva i socijalne
isključenosti, EU 27
51
60
POPIS GRAFIKONA
Redni broj Naslov grafikona Stranica
1 Udio ljudi koji žive u potpunom siromaštvu u ukupnoj
svjetskoj populaciji, 1980.-2008.godine
19
2 Odnos osoba koje žive na rubu siromaštva prije i nakon
primanja socijalnih transfera, 2011.godina, %
25
3 Kretanje stope nezaposlenosti u Europskoj uniji, 2006.-
2012.
28
4 Korelacija kretanja BDP-a po stanovniku i broja
siromašnih osoba u zemljama EU 27, 2006.-2011.godine
38
top related