tekstovi kataloga miroslav kraljevic i sledbenici.doc
Post on 28-Jan-2016
268 Views
Preview:
TRANSCRIPT
MIROSLAV KRALJEVIĆ I NASLEDNICIPOPIS EKSPONATA - NOVI SAD
03. XII. 2015. – 21. II. 2016.
Miroslav Kraljević
(Gospić, 23. decembar1885 – Zagreb, 16. april 1913)
Rođen u uglednoj plemićkoj porodici tokom očeve službe u Gospiću. Osnovnu školu i gimnaziju
pohađa u Zagrebu i Gospiću, a jednu gimnazijsku godinu provodi kod očeve porodice u Požegi,
koju doživljava kao zavičaj. Tokom 1904–1905. studira pravo u Beču i pohađa slikarski tečaj
Georga Fišhofa. Studije prava napušta 1906. godine i u potpunosti se posvećuje umetnosti. Upisuje
grafičku školu Morica Hejmana u Minhenu. Od 1907. do 1909. godine studira na Akademiji
likovnih umetnosti u Minhenu, u klasi Huga fon Habermana. U Minhenu tada studiraju i hrvatski
slikari: Josip Račić, Vladimir Becić, Oskar Herman. Druži se s Vladimirom Becićem, Oskarom
Hermanom, Nastom Rojc, Ernom Šaj, poljsko-rumunskim slikarom Karlom Evaldom Olsevskim i
drugim. Nakon završetka školovanja na Akademiji likovnih umetnosti u Minhenu vraća se u
Požegu 1910. godine koju nakratko napušta uzaludno tražeći u Kraljevici oporavak od
uznapredovale plućne bolesti. U Požegi ga dočekuje niz narudžbi za portrete, a povratak zavičaju
ujedno rezultira i nizom antologijskih porodičnih portreta, pejzaža, mrtvih priroda i animalističkih
prizora. Na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti u Zagrebu izlaže 1911. godine; njegove slikarske
kvalitete zapažaju i ističu i Izidor Kršnjavi, rukovodilac Odjela za bogoštovlje i nastavu i pesnik i
esejist Antun Gustav Matoš. Odlazi u Pariz, gde radi na akademiji La Grande Chaumière i slika
neke od svojih najboljih portreta, autoportreta, žanr-scena i veduta. Naredna godina je ispunjena
slikarskom i crtačkom euforijom s vrhunskom elaboracijom dosadašnjih iskustava i smelim
istraživanjima novih ideja i izraza. Paralelno s pariskim bujanjem talenta, Kraljević sve češće
razmišlja o povratku u domovinu. Prva samostalna izložba u Salonu Ulrih u Zagrebu propraćena je
odličnim kritikama. Miroslav Kraljević umire u Zagrebu 1913. godine od tuberkuloze s navršenih
samo 27 godina. Pet njegovih slika izloženo je 1942. godine u hrvatskom paviljonu na XXIII
venecijanskom bijenalu. Izložba Miroslav Kraljević – Retrospektiva otvorena 2013. godine u
Modernoj galeriji u Zagrebu povodom stote godišnjice umetnikove smrti dosad je najveća izložba
hrvatskog slikara duše.
Izraz koji je Kraljević usvojio na minhenskoj akademiji i bio je zasnovan na francuskom realizmu s
težnjama prema impresionizmu, a glavni uzori bili su Manet i Cézanne.
Njegov umjetnički siže je polivalentan te uvodi brojne inovacije koje bitno utječu na mladu
generaciju hrvatskih umjetnika drugog i trećeg desetljeća 20. stoljeća. Aktualizacija i daljnja
razrada Kraljevićevih temelja modernog slikarstva evidentna je u radovima umjetnika koji izlažu
na izložbama Hrvatskog proljetnog salona (1919-1916) i Proljetnog salona (1919-1926).
Njegov opus sadrži širok spektar tema – od požeških krajolika, animalističkih motiva, ruralnih
prizora, portreta, predložaka za lijevane medaljone ili plaketa poznatih sugrađana, crteža sa
prizorima iz pariškog boemskog života, veduta grada i pejzaža pariških parkova, portreta pariških
suputnika, introspektivnih autoportreta, intimističkih i reprezentativnih portreta članova obitelji te
malobrojan opus ekspresionističkih skulptura malih dimenzija i grafika.
Animalistički motivi znatno su zastupljeni u Kraljevićevoj umjetnosti sa najvećim brojem životinja
u ruralnom ambijentu. Za vrijeme studija u Münchenu inspirirao ga je rad njemačkog animalista
Rudolfa Schramm- Zittaua.
Veoma je često portretirao svog psa Pašu koji ima posebno mjesto u slikarevu opusu. Na brojnim
primjerima, od kojih je najpoznatiji Autoportret sa psom iz 1910. godine, umjetnik, prema Dajani
Vlaisavljević, antropomorfizira svog ljubimca opisujući ga poput bića sposobnog za empatijski i
topao emocionalni odnos sa svojim vlasnikom.
Malobrojni primjeri skulpture nastali u Požegi prije odlaska u Pariz pokazuju kako Kraljević na
gotovo ekspresionistički i karikaturalan način kritički promatra i portretira hedonističku stranu
seoskog i plemićkog života u erotiziranoj skulpturi Podvezica (1910) i grotesknim prikazima kakav
je Scherzo (1911).
Pariško razdoblje obilježio je velik broj umjetničkih djela inspiriranih velegradom, boemskim
životom, pariškim zabavama, predstavama ruskog baleta, odnosom prema ženi i seksualnosti.
Propitkivanje moderne egzistencije koje se provlači kroz njegova djela povezano je sa daljnjim
razvojem njegove bolesti koja potiče osjećaj podvojenosti umjetnikove psihe. Željko Marciuš
zapaža kako Kraljević poput flâneura bilježi motive pariškog životа, otkrivajući mračnu stranu
velegrada unutar kavana, javnih kuća i građanskih zabava popraćenih razvratništvom i požudom. U
svojim crtežima i grafikama približava se Daumieru i Toulouse- Lautrecu, dok intuitivno prenosi
ambijent u kojem se nalazi i tipologija likova građanskog života.
U portretiranju žena zamjećuje se dihotomija u prikazima iz 1912. godine koji naglašavaju
senzualnost i erotičnost ženskog akta kakav je Olimpija (Veliki akt), za razliku od Djevojke u
modrim čarapama I. i Djevojke s modrim čarapama (Pri toaleti) koji suosjećajno bilježe
podnošenje egzistencijalne sudbine mlade djevojke prije odnosa, do crteža i akvarela gotovo
bestijalnih ženskih likova karikaturalno prikazanih u prikazima snubljivanja i koketiranja.
Izvan kavanskih ambijenata Kraljević nastavlja posvećivati osobitu pažnju prikazima pejzaža i
boravaka u prirodi. Djelo Žene u prirodi (1912), izvedeno u postimpresionističkoj maniri,
inspirirano je Cézannovim djelom Velike kupačice (između 1894-1905). Dvije žene unose
senzualnu notu u isječak šumskog ambijenta u prikazu gdje je promatrač stavljen u voajeristički
položaj. Apstrahirani potezi stapaju oblike i potiču hedonizam osjetilnog užitka u promatranju
prirodne i ženske ljepote.
Serija Kraljevićevih autoportreta u razdoblju od 1905. do 1913. godine reprezentativan je primjer
modernističkog psihološkog portreta u hrvatskoj umjetnosti. Djela iz 1912. godine uvode radikalne
inovacije u potpunosti rastačući ljudski lik koji se gotovo spaja s pozadinom kao u Autoportretu sa
paletom i Autoportretu.
Nestajanje lika poistovjećuje se s pogoršavanjem umjetnikova zdravstvenog stanja i svijesti o
blizini smrti. Posljednji Autoportret ekspresija je bolesnog čovjeka svjesnog gašenja vlastitog
života koji potezom komunicira sa promatračem prenoseći vlastiti duševni nemir. Ivan Jurčević,
restaurator zagrebačke Moderne galerije, prvi je shvatio da je lice na autoportretu slikano rukom
Iskrenost i čistoća doživljaja u Kraljevićevom izražaju predstavlja unutarnji patos s kojim se
suvremeni promatrač lako poistovjećuje. Pomoću ovog direktnog svjedočanstva umjetnik nije
dokumentirao samo određen povijesno-umjetnički i sociološki trenutak, već vlastitu osobu.
Vjerojatno nijedna biografija ne bi mogla ovoliko personalno govoriti o Miroslavu Kraljeviću
koliko njegovo vlastito stvaralaštvo.
Miroslav Kraljević SOBNI INTERIJER (SLIKAROV ATELIJER U MÜNCHENU), 1908/1909. ROOM INTERIOR (PAINTER'S STUDIO IN MUNICH) ulje/platno; 46 x 56,3 cm sign. nema Moderna galerija / MG-790
1. Miroslav Kraljević MRTVA PRIRODA (S PECIVOM), 1909. STILL-LIFE (WITH BAGEL) ulje/platno; 38,5 x 61 cm sign. nema Moderna galerija / MG-772
2. Miroslav Kraljević PATKE, 1909. DUCKS ulje/platno kaširano na drvo; 38 x 42,7 cm sign. d.l.k.: FK 1909. Moderna galerija / MG-2393
3. Miroslav Kraljević AUTOPORTRET SA PSOM, 1910. SELF-PORTRAIT WITH DOG ulje/platno; 111,7 x 85,7 cm sign. d.l.k.: MK/1910. Moderna galerija / MG-776
4. Miroslav Kraljević IZBORI U POŽEGI, 1911. ELECTIONS IN THE TOWN OF POŽEGA ulje/platno; 24,5 x 32,5 cm sign. nema
6. Miroslav Kraljević MALA S BEBOM (DJEVOJČICA S LUTKOM), 1911. GIRL AND HER DOLL ulje/platno; 66,2 x 61,5 cm sign. g.l.k.: MKraljević Moderna galerija / MG-7081
7. Miroslav Kraljević PORTRET TETE LUJKE, 1911. PORTRAIT OF AUNT LUJKA ulje/platno; 60 x 50,5 cm sign. s.d.: MK 2011 Moderna galerija / MG-2636
8. Miroslav Kraljević ŽENSKI AKT (NA STOLCU), 1911. FEMALE NUDE (ON A CHAIR) ulje/platno; 80,1 x 44,9 cm sign. d.l.k.: MK Moderna galerija / MG-775
9. Miroslav Kraljević MUŠKI AKT (S LEĐA), 1911. MALE NUDE (FROM THE BACK) ulje/platno; 80 x 44,8 cm sign. nema Moderna galerija / MG-2148
10. Miroslav Kraljević LUKSEMBURŠKI PARK, 1912. LUXEMBOURG GARDENS ulje/platno; 54,1 x 64,2 cm sign. d.d.k.: Paris 1912 / M Kraljević Moderna galerija / MG-7082
11. Miroslav Kraljević PORTRET SLIKARA BENKOVIĆA, 1912. PORTRAIT OF THE PAINTER BENKOVIĆ ulje/platno; 80 x 60,4 cm sign. d.d.k.: MK / Paris /1912 Moderna galerija / MG-768
12. Miroslav Kraljević MONSIEUR MICHEL, 1912. MONSIEUR MICHEL ulje/platno; 52,2 x 45 cm sign. nema Moderna galerija / MG-769
13. Miroslav Kraljević BONVIVANT (PORTRET ARSENA MASOVČIĆA), 1912. BONVIVANT (PORTRAIT OF ARSEN MASOVČIĆ) ulje/platno; 91,5 x 65,5 cm sign. nema Moderna galerija / MG-771
14. Miroslav Kraljević PORTRET GOSPOĐE SA ŠEŠIROM (PORTRET RUSKINJE), 1912. PORTRAIT OF A LADY WITH A HAT (PORTRAIT OF RUSSIAN WOMAN) ulje/platno; 60,1 x 48,7 m sign. d.d.k.: M Kraljević Moderna galerija / MG-2253
15. Miroslav Kraljević PORTRET NADEŽDE PETROVIĆ, 1912. PORTRAIT OF NADEŽDA PETROVIĆ ulje/platno; 80 x 54 cm sign. g.d.k.: M Kraljević Moderna galerija / MG-1963
16. Miroslav Kraljević DJEVOJKA S MODRIM ČARAPAMA (PRI TOALETI), 1912. GIRL WITH BLUE STOCKINGS (AT HER TOILETTE) ulje/platno; 62,2 x 50,3 cm sign. g.l.k.: Paris 1912 / M. Kraljević Moderna galerija / MG-773
17. Miroslav Kraljević OLIMPIJA (VELIKI AKT), 1912. OLYMPIA (LARGE NUDE) ulje/platno; 89 x 112 cm sign. d.d.: M. Kraljević / Paris 1912. Moderna galerija / MG-2110
18. Miroslav Kraljević MADONA (BOGORODICA S ANĐELIMA), 1912. MADONNA (MADONNA WITH ANGELS) ulje/platno; 64 x 54 cm sign. nema Moderna galerija / MG-3873
19. Miroslav Kraljević GOLGOTA, 1912. GOLGOTHA ulje/platno; 72,1 x 115,3 cm sign. d.d.k.: Paris 1912 MKraljević Moderna galerija / MG-7084
20. Miroslav Kraljević AUTOPORTRET S LULOM, 1912. SELF-PORTRAIT WITH PIPE ulje/platno; 40,5 x 33 cm sign. g.d.k.: Kraljević / 1912 / Paris Moderna galerija / MG-7087
21. Miroslav Kraljević PORTRET SLIKARA KRUŠLINA, 1912. PORTRAIT OF THE PAINTER KRUŠLIN ulje/platno; 80 x 60,1 cm sign. nema Moderna galerija / MG-794
Miroslav Kraljević U GOSTIONICI (VIVE LA JOIE), 1912. IN THE TAVERN (VIVE LA JOIE) ulje/platno; 47,9 x 58,9 cm sign. d.d.k.: Paris 1912. / Kraljević Moderna galerija / MG-7083
Miroslav Kraljević AUTOPORTRET S PALETOM, 1912. SELF-PORTRAIT WITH PALETTE ulje/platno; 55,2 x 33,2 cm sign. g.l.k.: MKraljević Moderna galerija / MG-793
22.23. Miroslav Kraljević
AUTOPORTRET, 1912. SELF-PORTRAIT ulje/platno; 64 x 45 cm sign. nema Moderna galerija / MG-774
24. Milivoj Uzelac MOST, 1916/17. BRIDGE ulje/ljepenka; 48,5 x 39,5 cm sign. d.d.k.: Uzelac Moderna galerija / MG-7097
Milivoj Uzelac
(Mostar, 1897 – Cotignac, Francuska, 1977)
Počeo je slikati u banjalučkoj gimnaziji, gdje drugdje s Vilkom Gecanom. Nakon preseljenja u Zagreb 1912.
polazi privatnu slikarsku školu Tomislava Krizmana, godinu poslije Privremenu visoku školu za umjetnost i obrt u
klasi Otona Ivekovića. Kao vojni bjegunac dolazi u Prag (1915–1919), privatno pohađa klasu profesora na
Akademiji J. Preislera. S odlaskom u Pariz 1923. (u predgrađe Malakoff) započinje njegov boravak u Francuskoj,
u kojoj će uz kraće boravke u domovini boraviti do kraja života. Godine 1963. orelazi u Cotignac u Provansi, gdje
uređuje farmu. Kontakti s domovinom idržavani su i preko izložbi Proljetnog salona, na kojima Uzelac sudjeluje
od 1917. do 1927, čineći zajedno s Gecanom, Trepšeom i Varlajem njegovu kreativnu jezgru. U tim godinama u
dvama navratima sudjeluje na izložbama Jesenjeg salona u Parizu. Samostalno je izlagao u Parizu 1923, a
retrospektivne izložbe priređene su mu u Modernoj galeriji u Zagrebu 1971. i zagrebačkom Umjetničkom
paviljonu 2008.
U Uzelčevom djelu postoji postoji nekoliko faza, premda odlazak u Pariz znači prijelomnicu na dva djela u
njegovu stvaralaštvu. Upoznavši parišku likovnu situaciju izgradio je svoju inačicu slikarskog ekspresionizma
zasnovanu na boji u djelima raznovrsne tematika, s čestom notom erotskog. Uzelčeva djela nalaze se u fundusu
najvećih hrvatskih muzeja i galerija, zbirkama beogradskih muzeja, brojnim privatnim zbirkama u zemlji i
inostranstvu, najviše u Parizu i ostalim gradovima Francuske.
26. Milivoj Uzelac LJUBAVNI PAR (LJUBAVNICI), 1919. AMOROUS COUPLE ulje/platno; 84,5 x 79,5 cm sign. d.d.k.: Uzelac Moderna galerija / MG-970
27. Milivoj Uzelac VENERA IZ PREDGRAĐA, 1920. VENUS FROM THE SUBURB ulje/platno; 96,5 x 127 cm sign. l. s.: Uzelac Moderna galerija / MG-1046
28. Milivoj Uzelac ŽENSKI PORTRET S UMJETNIKOM, 1920. PORTRAIT OF WOMAN WITH THE ARTIST ulje/platno; 72,9 x 62,3 cm sign. d.d.k.: Uzelac Moderna galerija / MG-971
29. Milivoj Uzelac U ATELJEU BOEMA, 1920. IN THE STUDIO OF THE BOHEMIAN ulje/platno; 137 x 119 cm sign. l.s.: MILIVOJ UZELAC Moderna galerija / MG-1045
30. Milivoj Uzelac AUTOPORTRET PRED BAROM, 1923. SELF-PORTRAIT IN FRONT OF THE BAR
Vilko Gecan
(Kuželj kraj Broda na Kupi, 1894 – Zagreb, 1973)
Počeo je slikati već 1910. u banjalučkoj gimnaziji, gdje započinje dugogodišnje prijateljstvo s
Milivojem Uzelcom. Prvu slikarsku poduku dobiva u privatnoj školi Tomislava Krizmana dolaskom u
Zagreb 1912. Upisuje se na Akademiju u Münchenu 1913. i uspješno završava prvu godinu u ljeto
1914. Mobiliziran je s izbijanjem Prvoga svjetskog rata 1914, ljeti 1915. u bitkama na Soči pada u
zarobljeništvo, a provodi ga na Siciliji. Kraj rata dočekuje kao dobrovoljac na Solunskom frontu.
Godine 1919. dolazi prvi put u Prag, u kojem već boravi Uzelac. U Prag se vraća 1920, kada nastaje
crtački ciklus Klinika. Godine 1922. u Berlinu uči tehniku vitraja, znanje koje će primjeniti na nekoliko
važnih ostvarenja. Između 1924. i 1928. boravi boravi u Americi, gdje nadoknađuje propušteno likovno
obrazovanje. Iznimno je važan Gecanov boravak u Parizu kod Uzelca 1928, za kojega su primjerice
nastale slike Tušika ili Sacre Coeur. Godine 1931. pojavljuju se prvi simptomi Parkinsove bolesti, koji
će mu otežavati slikanje, a za desetak godina bitno ograničiti mogućnosti stvaranja. U četrdeset drugoj
godini Gecan upisuje likovnu akademiju da bi i formalno stekao akademski stupanj.
Prvu samostalnu izložbu Gecan je imao 1921. godine u Umjetničkom paviljonu, a kasnije samostalne
izložbe priređuje 1932. u Salonu Urlich u Zagrebu, 1933. u Karlovcu, 1939. s Franom Šimunovićem u
Salonu Urlich. Retrospektive su mu priređene 1964. u zagrebačkoj Modernoj galeriji, a 1972. i 2005. u
Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Na Proljetnom salonu izlagao je od 1919. do 1928. Gecanova djela
nalaze se u najvažnijim hrvatskim muzejima i galerijama, u reprezentativnim beogradskim muzejima, te
brojnim privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu (poglavito u Americi).
31. Vilko Gecan VIKTORIJA, 1919. VIKTORIJA ulje/platno; 73 x 53,8 cm sign. g.d.k.: VGecan 919. Moderna galerija / MG-2616
32. Vilko Gecan PORTRET MLADIĆA (MILAN), 1919. PORTRAIT OF A YOUNG MAN (MILAN) ulje/platno; 40,5 x 36 cm sign. d.d.k.: VGecan / 919 Moderna galerija / MG-1072
33. Vilko Gecan PORTRET MOJE ŽENE, 1921. PORTRAIT OF MY WIFE ulje/platno; 95,5 x 74,6 cm sign. d.d.k.: VGecan 921 Moderna galerija / MG-1061
34. Vilko Gecan CINIK, 1921. THE CYNIC ulje/platno; 110,5 x 99 cm sign. d.d.k.: VGecan 921 Moderna galerija / MG-2668
35. Vilko Gecan AUTOPORTRET, 1921. SELF-PORTRAIT ulje/platno; 60,6 x 51,4 cm sign. g.d.k.: VGecan 921 Moderna galerija / MG-1071
36. Vilko Gecan PEJZAŽ (NOVA VES), 1921. LANDSCAPE (NOVA VES) ulje/platno; 62,5 x 71,5 cm sign. d.d.k.: VGecan 921 Moderna galerija / MG-1078
37. Vilko Gecan KOD STOLA, 1923. AT THE TABLE ulje/platno; 69,5 x 70 cm sign. g.d.k.: V. GECAN 923. Moderna galerija / MG-2193
38. Marijan Trepše U KAVANI (U GOSTIONI), 1919. IN THE TAVERN ulje/ljepenka; 43,7 x 51,7 cm sign. d.l.k.: Trepše Moderna galerija / MG-2161
39. Marijan Trepše AUTOPORTRET S LULOM, 1919. SELF-PORTRAIT WITH PIPE ulje/platno; 46 x 36,5 cm sign. d.l.k.: MTrepše Moderna galerija / MG-2098
40. Marijan Trepše MASLINIK (VOČNJAK), 1919. OLIVE GROVE (ORCHARD) ulje/platno; 56 x 48 cm sign. d.l.k.: M. Trepše Moderna galerija / MG-2466
Marijan Trepše
(Zagreb, 1897 – Zagreb, 1964)
Trepše je Akademiju završio u Zagrebu u klasi Bele Čikoša Sesije 1918. Iste godine studij nastavlja u
Pragu kod Maxa Švabinskog, gdje boravi do 1919. najviše se baveći grafikom. Socijalni motivi,
naglašen pokret, izlomljena linija, emocionalna napetost karakteristike su većine bakropisa iz toga
vremena. Svoje umjetničke obrazovanje Trepše je upotpunio u Parizu na Academie de la Grande
Chaumiere, gdje radi 1920–1922, kada na toj akademiji djeluju Vlaminck i Friesz.
Za vrijeme školovanja u Zagrebu slika pod utjecajem Miroslava Kraljevića, dok u Pragu dolazi u dodir s
ekspresinizmom. U Parizu je Trepše prihvatio stanovitu mjeru klasicizma. Trepše je redoviti sudionik
Proljetnog salona od njegove VII izložbe 1919. do 1928. Vrijedan scenografski opus Trepše započinje
Calderonovom Gospođicom đavolicom u HNK-u u Zagrebu 1925, a nastavlja brojnim zapaženim
scenografijama više od trideset godina. U svom slikarstvu Trepše često varira isti motiv, poglavito u
figurativnim kompozicijama. Nakon 1933. Trepše sve više slika krajolik, uglavnom okolice Zagreba.
Slikarski i grafički opus Trepše je obogatio s nekoliko vitraja, od kojih je najpoznatija Golgota u
kapelici Raspetoga Isusa u Zagrebu.
Samostalno je izlagao u Zagrebu 1932, 1933, 1937, 1939, 1942, 1962. Posthumna izložba u Zagrebu
priređena mu je 1969, a dvije retrospektive 1974. i 2010. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.
Djela mu se nalaze u najpoznatijim hrvatskim muzejima i galerijama, te brojnim privatnim zbirkama.
41. Marijan Trepše PORTRET DJEČAKA, 1920. PORTRAIT OF A BOY ulje/platno; 100 x 80 cm sign. d.l.k.: Trepše 920. Moderna galerija / MG-3877
42. Marijan Trepše GOLGOTA, 1920. GOLGOTHA akvarel/papir; 64,5 x 48 cm sign. d.d.k.: MTrepše Moderna galerija / MG-2463
43. Marijan Trepše U KRČMI (U GOSTIONI II.), 1922. IN A BAR (IN A TAVERN II) akvarel/papir; 50,5 x 66 cm sign. g.l.k.: M. T. 922 Moderna galerija / MG-1099
44. Marijan Trepše OKO STOLA, 1923. AT THE TABLE akvarel/papir; 68,7 x 50 cm sign. d.l.k.: M. Trepše 923 Moderna galerija / MG-1102
45. Vladimir Varlaj CRVENA KUĆA, 1923. RED HOUSE ulje/platno; 74 x 62,5 cm sign. d.d.k.: Varlaj 923 Moderna galerija / MG-7098
Vladimir Varlaj
(Zagreb, 1895 – Zagreb, 1962)
Polazio je privatnu slikarsku školu Tomislava Krizmana u Zagrebu 1911. i 1912, a nastavio školovanje
na Višoj školi za umjetnost i umjetnički obrt u Zagrebu 1913. i 1914. U to vrijeme upoznaje Gecana i
Uzelca s kojima će se formativno povezati i tvoriti određenu (neformalnu) likovnu grupaciju. Studij u
Zagrebu nastavlja na Akademiji, koju upisuje 1933, i s posebnim dopuštenjem završava sljedeće
godine. Prvi put izlaže na VII. Proljetnom salonu 1919, izlažući zajedno s Uzelcem, Gecanom i
Trepšeom, a dobro ga prihvaćaju i publika i kritika. Na Proljetnom salonu izlagao je do 1923. Godine
1924. nalazi se među osnivačima Nezavisnih, s kojima priređuje veći broj izložbi u raznim mjestima.
Varlaj u čitavom svom opusu ostaje privržen plastično konstruktivnom izražavanju, s povremenim
priklanjanjem ekspresionizmu. U slikarstvu traži osnovne oblike gradeći prostor disciplinom i
jednostavnošću. Boja koju primenjuje više je simbolična nego realno opisna. U primorskim krajolicima
i vedutama (varijantama Vrbnika) sugerira ugođaj smirenosti, koji će prenijeti i na kasnije prizore iz
Gorskog kotara.
Zbog posljednica bolesti Varlaj poslednjih desetak godina života praktično nije slikao.
Retrospektivna izložba priređena mu je u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1992.
Varlajeva djela, osim u najvažnijim hrvatskim muzejima i galerijama, nalaze se i u brojnim privatnim
zbirkama.
Milan Štajner (Steiner)
(Sisak, 2. jun 1894 – Zagreb, 4. decembar 1918)
U Zagrebu je završio Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt (1912 – 1916), nakon čega
izlaže na studentskoj završnoj izložbi. Sprijateljio se s Ljubom Babićem i A. B. Šimićem, Trepšeom,
Jobom, Junom i Tiljkom, u Zagrebu je delio atelje sa Savom Šumanovićem. Na formiranje njegovog
slikarstva uticali su slikari minhenskog kruga, pre sviju Miroslav Kraljević kojem se divio i Josip Račić.
Njegov talenat je dopunjavala izuzetna obaveštenost o aktuelnim zbivanjima u umetnosti i filozofiji,
kao i odjecima impresionizma i realizma u htvatskom slikarstvu, koji potiču iz aktuelnih revija i
časopisa, među kojima je i avangardna revija „Der Sturm“, kao i mnogobrojnih rasprava o istoriji i
teoriji umetnosti iz njegove lične biblioteke. Izborom motiva i celokupnom atmosferom svojih slika
približava se ekspresionizmu. Slika neposredne doživljaje grada, njegovih stanovnika (ulični prizori,
scene iz kafana, parkova, pozorišta), koje prikazuje svedenim, energičnim potezima, ističući samo
najbitnije detalje, kao i pejzaže, portrete, figure u enterijeru i aktove. Njegov celokupan opus, koji se
sastoji od crteža, grafika i slika, kao i velikog broja skica i nedovršenih radova, izvedenih u širokom
dijapazonu tehnika (akvarel, pastel, crtež ugljem, olovkom, perom i kredom, ulja na platnu, bakropisi i
litografije) nastao je u nepunih pet godina. Sa naglašenom individualnom notom, njegovo slikarstvo
karakteriše svetao kolorit i boja naneta u velikim površinama pojednosavljenim do apstraktne
neprepoznatljivosti. Nakon prerane smrti od španske groznice njegovo slikarstvo je palo u zaborav.
Reptrospektivne izložbe Milana Štajnera održane su 1956, 1987, kao i 2003. povodom stogodišnjice
rođenja.
46. Milan Steiner NA KIŠI, oko 1918. IN THE RAIN ulje/platno; 34,4 x 46,4 cm sign. nema Moderna galerija / MG-2261
47. Milan Steiner POGLED NA SAVSKU DOLINU, oko 1918. VIEW OF THE SAVA VALLEY ulje/platno; 65 x 74,5 cm sign. nema Moderna galerija / MG-1134
48. Milan Steiner PORTRET SLIKARA ĐURE TILJKA, oko 1918. PORTRAIT OF THE PAINTER ĐURO TILJAK ulje/platno; 75,9 x 67,5 cm sign. nema Moderna galerija / MG-1135
49. Sava Šumanović ŠUMSKI KRAJOLIK, 1918. FOREST LANDSCAPE ulje/platno; 100 x 79,8 cm sign. d.d.k.: Šumanović Moderna galerija / MG-1271
50. Sava Šumanović MILOSRDNI SAMARIĆANIN, 1920. GOOD SAMARITAN ulje/platno; 191,5 x 192 cm sign. nema Moderna galerija / MG-1266
Sava Šumanović
(Vinkovci, 22. januar 1896 – Sremska Mitrovića, 30. avgust 1942)
Umetničko školovanje započinje na Privremenoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, gde su mu
profesori Oton Iveković i Menci Klement Crnčić. Izlaže na Proljetnom salonu 1917. i bavi se
scenografijom. U ateljeu Andre Lota u Parizu boravi 1920/21. Iste godine o njegovom radu u Parizu u
Zenitu izveštava Rastko Petrović. Tada nastala kubistička platna izlaže u Zagrebu 1921; doživljava
negativan prijem kod publike i kritike. Naslovnicu kataloga izložbe objavljuje u novosadskoj
avangardističkoj reviji Út 1922. Ne odustajući od načela Lotove škole, 1924. objavljuje eseje „Slikar o
slikarstvu“ i „Zašto volim Pusenovo slikarstvo“. Ponovo u Parizu (1925–1928); učestvuje na salonima,
a kritičar Floran Felz ga smatra najdarovitijim i najinteligentnijim od svih jugoslovenskih umetnika.
Platna su mu reprodukovana u časopisima L’Art vivant i Le Crapouillot. Učestvuje u dekorisanju
novootvorenog mondenskog kafera „La Coupole“ na Monparnasu. U Beogradu izlaže 1928, a zatim se
vraća u Pariz gde oprema atelje, ali se nakon teških psihičkih kriza izazvanih traganjem za ličnim
identitetom, vraća u Šid 1930. Nakon lečenja u Beogradu, sam i potpuno posvećen slikarstvu, u Šidu
dolazi do suštine individualnog izraza, slikajući predele, isečke iz lokalnog života, portrete i dorađujući
pariske slike aktova. U Beogradu u septembru 1939. održava izuzetno uspešnu izložbu; nakon toga, do
smrti 1942. neprekidno živi i stvara u Šidu. Obrazovan na slikarstvu Van Goga i Sezana, a formiran na
ekspresivno simbolističkom izrazu, nakon kratke kubističke faze i uključivanja u periske umetničke
krugove, podstaknut Derenom uspostavlja vezu ka inspiraciji prirodom i emotivnom pristupu slici, kao i
kolorističkom slikarstvu, a tokom vremena unosi i elemente magičnog realizma. Nakon njegove
tragične smrti većina slika je ostala u porodičnoj kući u Šidu, gde je, na inicijativu slikareve majke
Perside 1955. osnovan legat Galerija „Sava Šumanović“.
51. Sava Šumanović SKULPTOR U ATELIJERU, 1921. SCULPTOR IN THE STUDIO ulje/platno; 90,7 x 73 cm sign. d.d.k.: S. Chumanovitch / Paris 921 Moderna galerija / MG-1966
52. Sava Šumanović TRI ŽENSKA POLUAKTA, 1921. THREE WOMAN'S SEMI-NUDES ulje/platno; 162,9 x 146,6 cm sign. d.l.k.: S. Chumanovitch Moderna galerija / MG-1274
53. Sava Šumanović ŽENE KRAJ VODE (PEJZAŽ S FIGURAMA), 1921. WOMEN NEAR WATER (LANDSCAPE WITH FIGURES) ulje/platno; 69,8 x 100 cm sign. d.d.k.: S. Chumanovitch / 921. Moderna galerija / MG-1270
54. Sava Šumanović PEJZAŽ IZ ŠIDA, 1921. LANDSCAPE FROM ŠID ulje/platno; 60,2 x 73 cm sign. d.d.k.: S. Chumanovitch Moderna galerija / MG-2481
55. Sava Šumanović VARIJACIJA NA ANTIČKU TEMU, 1923/24. VARIATION ON THE ANCIENT THEME ulje/platno; 80,7 x 100 cm sign. d.l.k.: S. Choumanovitch / 1923/24. Moderna galerija / MG-1967
Zlatko Šulentić
(Glina, 16. mart 1893 – Zagreb, 9. jul 1971)
Prva saznanja o umetnosti stekao na putovanjima u Beč, Milano i na Venecijanski bijenale, s ocem, a
kurs večernjeg akta pohađao je na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt 1910. kao učenik
Roberta Auera. U ateljeu Hajnriha Knira u Minhenu studira od 1911, a potom na Umetničkoj akademiji
(Ludvig Herterih) do 1914. Posećuje izložbe Van Goga i Gogena i pohađa predavanja Velflina, Burgera
i Majera, te upoznaje savremenu kritičku misao. Preokret u njegovom poimanju slikarstva nastao je
posle kratke posete Parizu u decembru 1913. (akademija Colarossi i „La Grande Chaumierre“). Jedan je
od organizatora i izlagača Proljetnog salona 1916, a u galeriji Ulrih izlaže 1921, 1927. i 1941. Pripadao
grupi nezavisnih umjetnika (1921–1927). Početni radovi nastaju pod uticajem Miroslava Kraljevića; u
Parizu se (1913) upoznaje s nasleđem sezanizma i kubizma čiji elementi se povremeno javljaju u
različitim etapama njegovog rada; veoma rano usvaja kolorizam, koji prerasta u ekspresionistički izraz
u pejzažima iz Španije i Alžira (1920-1921). U Pariz odlazi 1930. i s modernim sećajem za prostor, u
svega nekoliko boja slika Place de Tetre. U četvrtoj deceniji XX veka, pejzaže, mrtve prirode, portrete i
aktove karakteriše koloristički intmizam, a nakon Drugog svetskog rata se naizmenično prožimaju
čvrtoća oblika i kolorizam koji ga približava lirskoj apstrakciji. U poslednjoj deceniji slika biblijske
teme, koji po modernosti izraza predstavlja značajan doprinos hrvatskom sakralnom korpusu druge
polovine XX veka. Likovnom pedagogijom se bavio, najpre kao srednjoškolski profesor u Petrinji i na
Sušaku, a potom profesor na Akademiji likovnih umjetnosti (1938–1947). Kao veliki putnik, objvio je
1971. putopis o Španiji, severnoj Africi i Južnoj Americi „Ljudi, krajevi, beskraj“. Kao jedan od
najznačajnijih hrvatskih ekspresionista, prisutan na umetničkoj sceni punih šest decenija, Šulentić j
ostvario značajan opus prikazan na retrospektivnim izložbama u Modernoj galeriji 1972. i 2011. u
Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.
56. Sava Šumanović AUTOPORTRET, 1925. SELF-PORTRAIT ulje/platno; 100 x 80,6 cm sign. nema Moderna galerija / MG-1964
57. Zlatko Šulentić JESEN, 1913. AUTUMN ulje/platno; 69,8 x 95,4 cm sign. nema Moderna galerija / MG-1128
58. Zlatko Šulentić ČOVJEK S CRVENOM BRADOM, 1916. MAN WITH THE RED BEARD ulje/platno; 100,5 x 70 cm sign. d.l.k. siglom: X. 1916. Moderna galerija / MG-3874
59. Marino Tartaglia AUTOPORTRET S LULOM, 1920. SELF-PORTRAIT WITH A PIPE ulje/platno; 44,6 x 32,5 cm sign. g.l.k.: tartaglia Moderna galerija / MG-3880
60. Marino Tartaglia MRTVA PRIRODA S KIPOM, 1921. STILL-LIFE WITH A STATUE ulje/platno; 47,8 x 66,2 cm sign. d.d.k.: tartaglia Moderna galerija / MG-1116
Marino Tartalja (Tartaglia)
(Zagreb, 3. avgust 1894 – Zagreb, 1984)
Kao srednjoškolac pohađa časove crtanja kod Virgila Meheghella-Dinčića i upoznje se s uglednim
slikarom Emanuelom Vidovićem. U Zagrebu 1908. upisuje Građevnu stručnu školu koja mu, pored
graditeljskog, pruža i solidno likovno obrazovanje (Bela Čikoš Sesija, Oton Iveković, Ivan Tišov i dr).
U Firenci se upisuje u Academie Suisse (1912), koju je vodio secesijski slikar Antonio Avgusto
Đakometi (Antonio Augusto Giacometti), a sledeće godine prelazi na Instituto superiore di belle arti
(Scuola libera del nudo). Po povratku sa Solunskog fronta u Rimu radi kao asistent Ivana Meštrovića i
kreće se u krugu italijanskih i jugoslovenskih avangardnih umetnika i intelektualaca. Kao jedini strani
umetnik učestvuje 1918. u Rimu na izložbi nezavisnih umetnika uz imena kao što su Kara i De Kiriko.
U Beču boravi od 1921. do 1924, gde upoznaje Pavla Beljanskog i slika njegov prvi portret Mladi
diplomata (1923). Njihovo druženje vidno utiče na opredeljenje Pavla Beljanskog da sakuplja dela
mladih jugoslovenskih umetnika. Usavršava se u Francuskoj (1927–1928). Jedan od osnivača grupe
„Oblik“ 1927. i Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske u Zagrebu (1945). Postaje član JAZU od 1947.
godine. Godine 1954. postao je član Société Europeen de culture u Veneciji. Od 1931.radi kao likovni
pedagog, od . kao profesor slikanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobija nagradu
„Vladimir Nazor“ (1966/67) za životno delo i otvara samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u
Zagrebu, koja zatim gostuje u Beogradu, Splitu, Ljubljani i Nišu. Član je SANU od 1966. Slika pod
vidnim uticajem Sezana, ali i italijanskih futurista i kubista. Posle Drugog svetskog rata prepušta se
apstrakciji tj. novim tendencijama modernizma pridržavajući se intimističkih tema, portreta i mrtve
prirode.
Petar Dobrović
(Pečuj, 14. januar 1890 – Beograd, 27. januar 1942)
Nakon završenog skulptorskog odseka Zanatsko-umetničke škole u Budimpešti, od 1909. studira
slikarstvo na budimpeštanskoj Likovnoj akademiji. Od svih profesora, uticaj Karolja Ferencija je
najočigledniji. U Parizu (1912 – i 1914) spoznaje i prihvata Sezanov umetnički kredo. Član je grupe
„Sedmorica”, angažovan oko avangardnih publikacija i aktivan u krugu Lajoša Kašaka. Učestvuje u
radu slikarske kolonije u Kečkemetu. Godine 1921. za predsednika secesionističke Srpsko-mađarske
baranjske republike izabran je 1921; nakon pada revolucije osuđen je na smrt u odsustvu i trajno
napušta Mađarsku. U Beogradu 1923. postaje profesor Umetničke škole. Tokom druge polovine
dvadesetih menja odnos prema slici i napušta čvrstu disciplinu forme u korist „oslobođenog kolorizma”
i koncepta autonomije „čistog slikarstva”. Krajem decenije boravi u Parizu; piše likovne kritike za
Pariser Deutsche Zeitung. Jedan je od osnivača umetničke grupe „Oblik” 1927. Početkom četvrte
decenije radi i izlaže u Holandiji (Amsterdam, Roterdam, Hag). Tokom 1934. sarađuje u časopisu
Danas, na Kolarčevom narodnom univerzitetu osniva i vodi tečaj figuralnog crtanja, a 1937. je izabran
za profesora Umetničke akademije u Beogradu, čiji je i osnivač, uz Tomu Rosandića i Mila Milunovića.
Kontinuirani višemesečni boravci na Jadranu i pejzaži primorskog ambijenta obeležiće njegovo
slikarstvo tridesetih. Drugi svetski rat, posledična atmosfera i nemogućnost kretanja usloviće posle
1940. je još jednu promenu afiniteta i tematskog spektra.
61. Petar Dobrović PORTRET GLUMCA, 1917. PORTRAIT OF AN ACTOR ulje/platno; 83 x 70 cm sign. g.d.k.: P. Dobrović / 917. Moderna galerija / MG-1471
62. Petar Dobrović MOJA SOBA, 1921. MY ROOM ulje/platno; 45,5 x 45,3 cm sign. nema Moderna galerija / MG-2307
63. Ljubo Babić PORTRET GOSPOĐE VRBANIĆ, 1915. PORTRAIT OF MRS. VRBANIĆ ulje/platno; 58,5 x 50,8 cm sign. d.d.k.: Lj. Babić / 915 Moderna galerija / MG-2273
64. Ljubo Babić GOLGOTA, 1917. GOLGOTHA ulje/drvo; 77,5 x 81 cm sign. d.d.k.: BABIĆ / 917 Moderna galerija / MG-952
65. Ljubo Babić KRAJOLIK, 1918. LANDSCAPE ulje/drvo; 35 x 43,5 cm sign. d.d.k.: Lj. B. Moderna galerija / MG-950
66. Ljubo Babić PORTRET MIROSLAV KRLEŽE (iz profila), 1918. PORTRAIT OF MIROSLAV KRLEŽA (IN PROFILE) ulje/drvo; 46,2 x 37,1 cm sign. nema Moderna galerija / MG-1969
67. Ljubo Babić AUTOPORTRET, 1919. SELF-PORTRAIT ulje/platno; 59,5 x 49 cm sign. g.l.k.: Lj. B. Moderna galerija / MG-960
68. Ljubo Babić LJUŠTINA NA ODRU, 1922. LJUŠTINA LYING IN STATE ulje/platno; 61,5 x 56,5 cm sign. d.d.: Lj. B. Moderna galerija / MG-4039
Ljubo Babić
(Jastrebarsko, 14. jun 1890 – 14. maj 1974)
Od 1907. pohađa slikarsku školu Menci Klementa Crnčića, potom i Privremenu školu za umjetnost i obrt
(1907–1910); od 1910. kao stipendist „Pejačevićeve zadužbine“ studira slikarstvo u Minhenu (Angelo Jank,
Franc fon Štuk) i istovremeno scenografiju, te pohađa kurseve anatomije i istorije umetnosti. Bavi se
knjiškom ilustracijom, plakatom, organizacijom izložbi, likovnom kritikom i piše studije iz istorije
umetnosti, sve do 1970. U Pariz odlazi 1913, gde pohađa Académie de la Grande Chaumière; sledi kratko
prijateljstvo s Miroslavom Kraljevićem. Prvi tekst koji je napisao predstavlja Kraljevićev nekrolog.
Pedagoškim radom je počeo da se bavi već 1915, otvorivši u Zagrebu Modernu slikarsku školu, a od 1916.
predaje na Višoj školi za umjetnost i obrt; između 1928. i 1942. drži predavanja iz istorije umetnosti na
Akademiji likovnih umjetnosti i na Pučkom sveučilištu u Zagrebu. Bio je rektor Akademije likovnih
umjetnosti u Zagrebu. Učestvuje u osnivanju Hrvatskog proljetnjeg salona (1917) i Društva za podizanje
domova mladim umjetnicima, a kao prvi kustos Moderne galerije koncipira njenu prvu postavku. Autor je
postavke Muzeja hrvatskih narodnih starina u Splitu, Opatske zbirke u Korčuli i savetnik u koncipiranju
rada Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku. Direktor Štrosmajerove galerije starih majstora JAZU postaje
1947. U Hrvatskom narodnom kazalištu uradio 190 dramskih i operskih scenografija, bio je glavni
scenograf kazališta „Komedija“, jedan od osnivača teatra marioneta (1920), među pokretačima je časopisa
„Plamen“ i „Kniževna republika“. Jedan je od osnivača grupa „Trojice“ i „Četvorice“. Blizak idejama grupe
„Medulić“, učestvovao je na izložbama Nejunačkom vremenu uprkos i u Paviljonu Srbije na izložbi u Rimu
1911. godine. Od 1919. kada učestvuje u realizaciji Izložbe jugoslovenskih umetnika u Parizu, učesnik je i
organizator mnogih izložbi hrvatske i jugoslovenske umetnosti u inostranstvu. Autobiografski zapis Između
dva svijeta objavljuje 1955. Retorspektivnu izložbu u Zagrebu je priredio 1960. godine. Mnoge od slika
koje je radio od školskih dana, predstavljaju antologijska dela hrvatske i jugoslovenske umetnosti. Izlagao
ih je na velikom broju samostalnih i zajedničkih izložbi.
top related