trižišne manjkavosti: makroekonomski aspekt - efzg .pdf · • monetarna je politika učinkovita...
Post on 18-Sep-2019
3 Views
Preview:
TRANSCRIPT
Tržišne manjkavosti: makroekonomski aspekt
• Ponavljajuće "krizne" situacije- nezaposlenost, vanjski dug ili nerazvijenost ne mogu se objasniti s obzirom na mikroekonomske tržišne manjkavosti.
• Nestabilnost - ekonomija se može razvijati po neoptimalnoj putanji s obzirom na efikasnost i jednakost i može ostati u neoptimalnom stanju.
• Makroekonomske tržišne manjkavosti: nezaposlenost,
inflacija, neravnoteža bilance plaćanja i nerazvijenost
• one su manjkavosti jer odražavaju neefikasnost i/ili nepravdu;
• one su tržišne manjkavosti jer su prirođene djelovanju tržišta
u realnom svijetu;
• one su makroekonomske manjkavosti jer teorija koja ih
najbolje objašnjava nije mikroekonomska, već
makroekonomska.
Kratkoročna analiza nezaposlenosti i inflacije
Tržišna ravnoteža u "klasičnoj" makroekonomskoj teoriji
• Prije Keynesa govorimo o "klasičnoj" makroekonomiji, koja
je vrlo slična Smithovoj nevidljivoj ruci.
• Kapitalistički sustav pokreću sile izazvane pojedinačnim
interesima koje same mogu proizvesti ravnotežu
• Klasičari” su očito bili svjesni postojanja novca.
• Vjerovali su da se funkcioniranja realne ekonomije može
objasniti tako da se sam novac su ne uzima u obzir.
• Sayov zakon- ponuda stvara svoju vlastitu potražnju, vrijedi u
barter ekonomiji, jer je štednja u suštini investiranje što
osigurava ravnotežu na tržištu dobara.
• "Klasičari" su bili vrlo dobro svjesni postojanja novca i
smatrali su da je njegova uloga ograničena na određivanje
opće razine cijena.
• Zato "klasični" teorijski sustav ima dvojnu strukturu (monetarne
varijable su odvojene od realnih varijabli)
• U skladu s kvantitativnom teorijom novca, jedina funkcija
ponude novca da odredi apsolutnu razinu cijena i da novac
ostane neutralan s obzirom na realnu ekonomiju.
• U Općoj teoriji daje se veliki broj pojednostavljenih
pretpostavki, od kojih možemo posebno istaknuti:
• zatvorenu ekonomiju;
• kratki rok; što znači da su dani proizvodni kapacitet i
tehnologija, preferencije potrošača i stupanj konkurencije.
• Dane su funkcije ponašanja i određeni parametri (sklonost
potrošnji, sklonost likvidnosti, sklonost investiranju) koji su
manje ili više osjetljivi na promjene očekivanja
• U usporedbi s argumentom klasičnih ekonomista da bi promjene
relativnih cijena trebale uvijek moći osigurati agregatnu
potražnju na razini potpune zaposelnosti. Keynesov pogled je da
su kretanja nominalnih cijena spora u odnosu na promjene
količina proizvoda.
• Rigidnost nominalnih cijena posljedica je konflikta u
raspodjeli između različitih klasa koji zarađuju dohodak: svaki
će pojedinac nastojati barem ne smanjiti cijenu dobara koju
nudi, strahujući da će cijene dobara koja on kupuje ostati
nepromijenjene ili će porasti.
95
100
105
110
115
120
125
Njemačka
zaposlenost
plaće
75
80
85
90
95
100
105
110
115
120
125
Španjolska
zaposlenost
plaće
80
85
90
95
100
105
110
115
Hrvatska
zaposlenost
plaće
Izvor: Eurostat, IMF
Zaposlenost i plaće, 2008/I=100
• U monetarnoj ekonomiji odvajanje odluka vezanih uz
štednju i investicije uvodi element nesigurnosti mogućeg
prinosa na novi kapital.
• Taj prinos povezan je s očekivanjima u budućnosti, kao što su
razina cijena i uvjeti potražnje.
• Proces odlučivanja na kojem se temelje investicijske odluke
ovisi o očekivanjima o graničnoj efikasnosti kapitala kao i o
životinjskim nagonima (“animal spirits”) poduzetnika.
• U monetarnoj je ekonomiji vrijednost financijskog bogatstva
nestabilna.
• Time se uvodi dodatni izvor neizvjesnosti koji može navesti
pojedince da izbjegavaju držanje bogatstva u onim oblicima koji
im ne dopuštaju sačuvati vrijednost.
• U takvom slučaju kamatna stopa predstavlja'"nagradu za prekid s
likvidnošću" za određeno vremensko razdoblje i zato predstavlja
cijenu koja potražnju za novcem i ponudu novca dovodi u
ravnotežu.
• Kamatna stopa gotovo da i nema veze s odlukama vezanim uz
štednju i ne može funkcionirati kao cijena koja u ravnotežu
dovodi štednju i investicije.
• Odluke vezane uz štednju imaju prvenstvo u odnosu na kamatnu
stopu i ne ovise o njoj.
• Kamatna stopa ovisi o financijskom obliku štednje.
• Što je izvor nestabilne vrijednosti financijskog bogatstva?
• To su očekivanja mogućih fluktuacija kamatnih stopa.
• Kamatna stopa je kompenzacija koju netko potražuje zato što
nije zadržao svoje bogatstvo u likvidnom obliku.
• Kamatna stopa će rasti u skladu sa porastom broja pojedinaca
koji smatraju da će njezina razina u budućnosti biti velika.
• Iz tih su razloga agregatna potražnja i zaposlenost nestabilni i
mogu biti značajno ispod razine pune zaposlenosti.
• S Keynesovog stajalista, državna intervencija putem
monetarne politike i, prije svega fiskalne politike jedina je
sila koja sustav moze dovesti do pune zaposlenosti.
• Rad poljskog ekonomista Michaela Kaleckog ima mnogo
zajedničkih točaka s Keynesovim radom.
• (krivulja DD‘) pokazuje kako se granična produktivnost rada
(MPL) mijenja u odnosu na broj zaposlenih, N. Vrijednost
proizvodnje DELO raspodijelit će se između radnika (koji
dobivaju ELOW) i kapitalista (koji dobivaju ostatak DEW).
• Pretpostavimo zbog jednostavnosti da radnici potroše
sav svoj dohodak dok kapitalisti ne potroše ništa i sve
investiraju.
• Ako je investiranje točno jednako profitu (DEW),
potražnja će biti jednaka proizvodnji pri punoj
zaposlenosti.
• Međutim, investiranje može biti manje od profita ako su izgledi
za buduću profitabilnost slabi.
• U takvoj situaciji pad nominalnih nadnica kojega ne bi pratio
proporcionalni pad cijena (npr. zbog monopolističke
proizvodnje na tržištu dobara) također bi mogao doprinijeti
daljnjem smanjenju potražnje, budući da bi smanjio realne
nadnice, a prema pretpostavci i razinu potrošnje.
• Prema Kaleckom, dinamika kapitalističkog sustava ovisi prije
svega o odlukama poduzeća koje su vezane uz investiranja.
• Investicije se uglavnom financiraju iz ostvarenog profita koji
također služi kao pokazatelj budućih profita.
• Investiranje povećava proizvodni kapacitet više nego
potražnja.
• Međutim, investiranje je ograničeno samofinanciranjem i ne
ovisi o dugoročnom kamatnjaku (koji je stabilan).
Ponovno zagovaranje uravnoteženog kapaciteta ekonomije: Pigou i Patinkin
• Pigou je primjetio kako postoji teorijska mogućnost da će se
ekonomija uvijek vratiti punoj zaposlenosti ako je razina
cijena potpuno fleksibilna.
• Pretpostavlja se da je potrošnja osjetljiva i na realnu vrijednost
novčane bilance.
• Ako na ekonomiju u ravnoteži pune zaposlenosti djeluje
poremećaj (šok) koji proizvodi situaciju nedovoljne
potražnje, opća razina cijena će pasti (budući da se
pretpostavlja da su one fleksibilne).
• To će dovesti do povećanja realne vrijednosti novčane
balance.
• Time se potiče agregatna potražnja, te sustav vraća na punu
zaposlenost.
• Naime, ako se povećava ponuda novca, povećava se realna
vrijednost novčane bilance.
• Za razliku od izvornog Pigouovog učinka, prema Patinkinu,
ovaj porast nije uzrokovan smanjenjem opće razine cijena (s
nepromijenjenom nominalnom novčanom bilancom) nego
povećanjem nominalne količine novca (s početnom
nepromijenjenom apsolutnom razinom cijena).
• Rezultirajuće povećanje realne novčane bilance iznad
željene razine uzrok je povećanju potrošnje.
• Međutim, budući da je sustav u punoj zaposlenosti,
prevelika potražnja uzrokuje povećanje cijena sve dok se
realne bilance ne vrate na željenu razinu (onu koja prethodi
povećanju ponude novca) do koje dolazi kada cijene rastu
proporcionalno povećanju ponude novca.
• Time se potvrđuje argument za neutralnost novca.
"Prirodna" nezaposlenost i ograničenja države prema Friedmanu
• Friedman i monetaristi za razliku od Keynesa i keynesijanaca
tržišnu ekonomiju smatraju stabilnom, a eventaulnu
nestabilnost pripisuju djelovanju države, a ne privatnog
sektora.
• Kvantitativna teorija čiji je najpotpuniji izraz Fischerova
jednadžba, (kvantitativna jednadžba) promatra odnos izmedu
količine novca i razine cijena i pretpostavlja konstantnu brzinu
kolanja novca (odnosno konstantnu potražnju za novcem) i
transakcija (što odgovara punoj zaposlenosti).
• Friedman tvrdi da su promjene u ponudi novca glavni
sustavni faktori rasta nominalnog dohotka.
• Važna sastavnica Friedmanove analize je pretpostavka o
stalnom dohotku, prema kojoj potrošnja ovisi o dohotku za
kojega pojedinac očekuje da će u prosjeku zarađivati tijekom
čitavog života.
• Friedman drži da je novac jedan od različitih oblika
bogatstva, i nije (kao za Keynesa), alternativa samo
vrijednosnim papirima s fiksnom kamatom nego čitavom
spektru instrumenata, kako financijskih (različitih dospijeća i
oblika), tako i realnih (pojedina trajna dobra poput zemlje,
kuća, zlata, imovine poduzeća).
• Promjene nominalne količine novca, uz početno zadane
cijene uzrokovat će promjene realne količine novca,
mijenjajući pritom izdatke na vrijednosne papire i
proizvode.
• Prema Friedmanu upravo učinak realne bilance služi kao
mehanizam prijenosa monetarne politike.
• Friedman smatra da monetarna politika može samo na vrlo
kratka vremenska razdoblja odrediti tržišni kamatnjak" ili
trenutnu stopu nezaposlenosti ispod prirodne stope
nezaposlenosti, a da pritom ne potakne rast inflacije.
• Pogledajmo zašto.
• Prije toga moramo razjasniti značenje pojmova koje uvodi
Friedman.
• Prirodna kamatna stopa je ravnotežna cijena izmedu potražnje
kapitala (investicije) i ponude kapitala (štednja).
• Prirodna stopa nezaposlenosti određena je strukturalnim
faktorima na koje monetarna i/ili fiskalna politika ne utječu.
• Zamislimo da su tržišni kamatnna stopa i stopa nezaposlenosti na
svojim prirodnim razinama. Tržište dobara i tržište rada su u
ravnoteži.
• Povećanje količine novca u početku će voditi smanjenju
kamatnjaka i povećanju potražnje za proizvodima i
investicijama, uz popratni porast proizvodnje.
• Istovremeno će zbog simultanog rasta ponude i potražnje rada
rasti zaposlenost.
• Međutim, na temelju ovake analize dolazi se do kontradikcije:
do povećanja potražnje za radom može jedino doći ako
pretpostavimo pad realnih nadnica
• To znači da su očekivanja prilagodljiva (prilagođavaju se
na temelju prošlih vrijednosti referentnih varijabli).
• Poduzeća očekuju pad realne nadnice te povećavaju
investiranje i potražnju za radom.
• Radnici primjećuju povećanje nominalnih nadnica ali ne i
cijena (krivo predviđaju povećanje cijena potrošačkih dobara)
i zato očekuju povećanje realnih nadnica te povećavaju svoju
ponudu rada.
• Međutim, iluzija novca kod radnika samo je privremena i
dugoročno gledano stopa nezaposlenosti trebala bi rasti do
svoje prirodne razine.
• U isto vrijeme, zbog povećanja cijena raste kamatna stopa, sve
dok ne dođe na svoju prirodnu razinu.
• Korištenjem Phillipsove krivulje prilagođene za očekivanja
možemo detaljnije ispitati ponašanje stope nezaposlenosti na
tržištu.
• Izvorna Phillipsova krivulja je inverzni odnos izmedu stope
promjene nominalnih plaća i stope nezaposlenosti u: w= Φ(u).
• Prema Friedmanu taj odnos vjerojatno neće vremenom ostati
stabilan.
• Kako bi razumio razloge zbog kojih krivulja teži promjeni,
Friedman je prvo upozorio na činjenicu da radnici nisu
zainteresirani za nominalnu nadnicu nego za realnu nadnicu.
• Stoga, ako žele osigurati određeno povećanje realne nadnice
bit će zadovoljni s tim povećanjem nominalne nadnice jedino
ako ne očekuju nikakvo povećanje cijena.
• Izvorna Phillipsova krivulja implicitno obuhvaća pretpostavku
da je očekivano povećanje cijena jednako nuli.
• U našem primjeru ona ne vrijedi ako je povećanje od 5%
inflacijsko (povećanje cijena utjecat će na očekivanja
promjena cijena u budućnosti). Zato, jednadžbu
možemo zamijeniti općenitijom
• i ne možemo govoriti o jednoj jedinoj Phillipsovoj krivulji,
nego o mapi (kratkoročnih) Phillipsovih krivulja, od kojih
svaka ima različitu vrijednost za očekivanu inflaciju.
• Ako je stopa očekivane inflacije za razdoblje t jednaka stopi
inflacije u prethodnom razdoblju supstitucijom dobijemo
• Taj odnos prikazan je na slici gdje smo zbog jednostavnosti
nacrtali samo dvije Phillipsove krivulje.
Pretpostavimo da je u razdoblju 0 sustav neko vrijeme bio na uN: stopa promjene
nadnice u sadašnjem razdoblju je ; budući da također vrijedi ,
ako pretpostavimo da je i (g je trgovačka marža), imamo
prema tome i z za pretpostavku prilagodljivih očekivanja.
• Ta situacija potrajat će sve dok ne bude šokova. Ekspanzivna
monetarna politika promijenila bi sustav iz uN u ut =u* u
razdoblju 1 uzrokujući pri tome povećanje nadnica u
razdoblju 1, u skladu s monetarnim djelovanjem sustav se
pomiče duž početne Phillipsove krivulje ww.
• Varijable bi u različitim razdobljima imale sljedeće
vrijednosti:
t e
p.
u .
w .
p
0 0 uN 0 0
1 0 u* < uN 5% 5%
2 5% u * < uN 10% 10%
• Prema Friedmanu monetarna politika može potaknuti
inflatorni proces.
• Postoji li ograničenje veličine stope inflacije?
• Sjetimo se da je inflatorni proces potaknut povećanjem
realnih bilanci koje je uzrokovano povećanjem ponude
novca pri čemu su cijene (u početku) ostale
nepromijenjene.
• Kada su cijene porasle onoliko koliko i ponuda novca (ako
je povećanje bilo jednokratno), ekspanzivni učinak realne
balance iščezne i ne postoji razlog da stopa nezaposlenosti
bude manja od prirodne stope.
• Međutim, ako dođe do povećanja stope rasta ponude
novca, ekspanzivni učinak realne bilance prestat će kad
stopa povećanja cijena poraste za jednaku vrijednost.
• Kako je proces inflacije već krenuo (stopom koja je
jednaka stopi rasta ponude novca), potrošači će očekivati
porast cijena u istom razdoblju, a stopa promjene
nadnica bit će pozitivna (i jednaka očekivanoj stopi
inflacije) usprkos činjenici da je stopa nezaposlenosti na
svojoj prirodnoj razini.
• Iz prethodne analize možemo zaključiti sljedeće:
• Monetarna je politika učinkovita samo kratkoročno, jer
može samo na kratko vremensko razdoblje stopu
nezaposlenosti držati ispod prirodne stope nezaposlenosti.
• Duže vremensko razdoblje zahtijevalo bi daljnje povećanje
količine novca, što bi za posljedicu imalo inflaciju koja bi
bila veća od one koju su predvidjeli radnici. Time bi se
stvorili uvjeti za održavanje stope nezaposlenosti ispod
prirodne razine.
• Prema tome, stopa nezaposlenosti je ispod prirodne stope
samo ako se povećava inflacija.
• Prema monetaristima dugoročna Phillipsova krivulja je
okomita, odnosno za bilo koju stopu inflacije nezaposlenost
će ostati na svojoj prirodnoj stopi.
• Zbog toga ne postoji veza između nezaposlenosti i inflacije
(osim kratkoročno).
• Koju pozitivnu ulogu suvremeni kvantitativni teoretičari
pripisuju monetarnoj politici?
• Jednostavno pravilo (automatsko pravilo), koje Friedman
uspoređuje s diskrecijskom intervencijom monetarnih vlasti
(posebice korištenje protucikličke monetarne politike).
• Superiornost automatskih pravila u odnosu na diskrecijske
mjere nije isključivo zbog privremene prirode učinaka
diskrecijske politike na zaposlenost i njezinog troška s
obzirom na inflaciju, već i zbog kašnjenja učinaka.
• Ekonomija bi mogla početi odgovarati na monetarnu
ekspanziju ili kontrakciju u fazi poslovnog ciklusa koji je
potpuno drugačiji od onoga u kojemu su poduzete mjere
ekonomske politike.
• Friedman je bio skeptičan prema fiskalnoj politici.
• Promjena državne potrošnje može biti neučinkovita ukoliko se
smatra privremenom.
• U tom slučaju promjena ne bi djelovala na stalni dohodak pa
tako ni na potrošnju.
• Naime, povećanje budžetskog deficita bez izdavanja novca
istisnulo bi potrošnju osjetljivu na kamatnjak (investicije).
• Pomicanjem IS krivulje (s IS° na IS' na slici) zbog povećanja
javne potrošnje isprva bi povećalo dohodak iznad prirodne
razine nezaposlenosti (Yn ), ali bi isto tako dovelo do:
• povećanja kamatnjaka, uz uvjet da je ponuda novca
nepromjenjiva dok dohodak raste ( smanjujući pritom novac koji
je na raspolaganju za zadovoljavanje špekulativne potražnje);
• povećanja razine cijena ili stope inflacije.
• Inflacija smanjuje realnu ponudu novca i uzrokuje pomicanje LM
ulijevo te na taj način dovodi do daljnjeg porasta kamatnjaka sve
dok se potražnja ne vrati na razinu koja odgovara prirodnoj stopi
nezaposlenosti (točka C na slici).
• Dvojna koncepcija koja čini temelj monetarističkog stava
ogleda se u sljedećem:
• Ekonomski sustav je stabilan, pokorava se silama koje ga
vraćaju u punu zaposlenost, čak i ako ga pogode vanjski
poremećaji (šokovi). Važni stabilizacijski faktori sustava su
egzogeno svojstvo novca, dugoročni izgledi potrošačkih
odluka (pretpostavka o stalnom dohotku) te "prilagodljiva"
priroda očekivanja;
• Djelovanje države je neučinkovito u dugom roku i ne utječe
na strukturalna obilježja ekonomskog sustava. Primjerice,
smanjenjem tržišne stope nezaposlenosti ne smanjuje se
prirodna stopa nezaposlenosti.
Neefikasnost državne intervencije u novoj klasičnoj makroekonomiji
• Nova klasična makroekonomija (New classical
macroeconomics), uzima optimističnije pretpostavke o
mogućnosti uravnoteženja tržišnog ekonomskog sustava i
izrazito pesimistične zaključke o efikasnosti državne
intervencije.
• Temelji se na dvije najvažnije pretpostavke:
– agenti racionalno formiraju svoja očekivanja
– tržišta se stalno vraćaju u ravnotežu zbog savršeno
fleksibilnih cijena.
• Pri donošenju odluka agenti će formirati svoja očekivanja o
relevantnim varijablama korištenjem svih informacija koje su mu
dostupne. Racionalno predviđanje bit će u prosjeku točno.
• Agent može pogriješiti, no te su pogreške slučajne, a ne
sustavne.
• Postojanje sustavnih pogrešaka podrazumijevalo bi nepotpuno
korištenje određenih informacija, posebno pogrešaka vezanih uz
prošla predviđanja, što je isključeno korištenjem pretpostavke o
racionalnim očekivanjima (rational expectations hypothesis).
• Uvođenje racionalnih očekivanja ekvivalentno je
pretpostavci da se agenti ponašaju kao da poznaju teoriju
koja čini temelj modela.
• Nova klasična makroekonomija pretpostavlja da su tržišta
uvijek u ravnoteži.
• Uzmimo primjer tržišta rada.
• Nezaposlenost se može smanjiti ako dođe do neočekivanog
porasta opće razine cijena koju primjećuju samo poduzeća, ali
ne i radnici.
• Pretpostavimo da postoji neočekivano povećanje potražnje.
• Cijene dobara težit će povećanju, dok će se smanjivati realne
plaće koju očekuju poduzeća, pri čemu će se povećati
potražnja za radom i ponuda dobara.
• Povećanje potražnje za radom dovodi do porasta realnih
nadnica, budući da radnici nisu svjesni istovremenog porasta
cijena, te će oni biti voljni povećati ponudu rada, što će
smanjiti (dobrovoljnu) nezaposlenost.
• Međutim, ti učinci ne mogu biti dugotrajni.
• Pogledajmo detaljnije učinke ekspanzivne monetarne
politike.
• Situacija na tržištu dobara prikazana je na slici.
• Y0 je dugoročna ravnoteža, gdje se podudaraju razine
stvarnih i očekivanih cijena. Stopa nezaposlenosti je
prirodna stopa.
• Zamislimo da dođe do neočekivanog povećanja ponude
novca koje dovodi do povećanja agregatne potražnje
(ADo do AD1).
• Rezultat toga bit će povećanje razine cijena iznad
očekivane razine.
• Budući da su asimetrične informacije, svaki agent
isprva uočava samo povećanje cijene dobra koje on
prodaje, te će stoga povećati količinu dobra koje
namjerava ponuditi.
• Zato će porasti ravnotežni proizvod s Yo na Y1.
• Međutim, ekspanzivni učinak povećanja potražnje i cijena
nastaje zbog faktora iznenađenja.
• On ne može potrajati, budući da je ne samo cijena vlastitoga
dobra pojedinog agenta na neočekivanoj razini, nego isto
vrijedi i za cijene drugih dobara i rada, pa će agenti zbog
odstupanja korigirati očekivanja.
• Zato je jedina konzistentna ravnoteža ona gdje su očekivane
cijene jednake stvarnim cijenama.
• Ako je povećanje ponude novca privremeno, proizvodnja
će se nakon početnog rasta vratiti na razinu koja odgovara
prirodnoj stopi nezaposlenosti.
• Agenti će održavati svoja očekivanja u pogledu cijena
(položaj AS ostat će nepromijenjen), a krivulja AD vratit
će se na AD0, budući će se u kasnijim razdobljima ponuda
novca vratiti na prethodnu razinu
• Dakle, domaći proizvod je još uvijek onaj koji
odgovara prirodnoj stopi nezaposlenosti, Yo, a cijene
su na početnoj razini p0.
• Zato, ako je povećanje ponude novca neočekivano ali
privremeno, ono će uzrokovati samo privremeno
povećanje zaposlenosti i cijena.
• Međutim, ako je povećanje ponude novca trajno, agenti će
korigirati svoja očekivanja cijena prema većoj razini, a AS će
se pomaknuti ulijevo.
• Prema tome, pozitivni učinci neočekivanog ali trajnog
povećanja ponude novca kratko će trajati, a jedini dugoročni
učinak bit će povećanje razine cijena na p2.
• S druge strane, očekivano povećanje ponude novca neće imati
nikakav učinak na proizvodnju zato što ono istovremeno
stvara očekivanja u pogledu povećanja cijena drugih dobara te
stoga potiče agente da zaštite svoj dohodak povećanjem cijene
svome proizvodu.
• Ako svi podignu cijenu svome proizvodu, porast će i opća
razina cijena, te će se na taj način potvrditi očekivanja.
• Jedini rezultat povećanja agregatne potražnje s ADo na AD1, je
porast razine cijena s p0 na p2 jer postoji simultana promjena u
agregatnoj ponudi od ASo na AS1 .
• Razlika u odnosu na slučaj neočekivanog, ali trajnog
povećanja ponude novca je da nema nikakvih realnih učinaka
čak i kratkoročno.
• Fiskalna politika također ne uspijeva proizvesti realne učinke.
• Ako se očekuju fiskalne mjere bez obzira na to da li su ih
najavili nositelji politike one ostavljaju ravnotežu sustava
nepromijenjenom.
• Phillipsova je krivulja okomita ne samo dugoročno nego i
kratkoročno.
• Ekspanzivna fiskalna politika bit će potpuno neefikasna ili
čak štetna zbog rezultirajuće inflacije.
• Jedino neočekivane i nepredvidive fiskalne mjere, uz
određene raspoložive informacije, mogu biti efikasne (taj
uspjeh bio bi nužno sporadičan).
• Implikacije nove klasične makroekonomije za ekonomsku
politiku su negativne: ne postoji sustavna mogućnost za
ekonomsku politiku da promijeni razinu proizvodnje i
zaposlenosti.
• Zato imamo neutralnost politike ili nepromjenjivost
politike.
• Neke od osnovnih pretpostavki nove klasične makroekonomije
u biti su jednake onima kod "klasičnih" ekonomista, te su
otvorene za iste kritike:
• neprekidna tendencija za ponovnim uravnoteženjem
tržišta, usprkos nesavršenoj fleksibilnosti cijena u stvarnom
svijetu.
• vrsta raspoloživih informacija koja nije u skladu sa stvarnošću:
vrlo često agenti mogu saznati za promjene opće razine
cijena istovremeno ili čak prije nego što saznaju za promjene
vezane uz cijenu proizvoda kojega oni prodaju.
• pojednostavljeni pristup problemima koji su povezani s
rijetkim informacijama u stvarnom svijetu, ograničenja
naših sposobnosti računanja i optimizacije te složenost
učenja parametara modela.
• Uvođenjem racionalnih očekivanja sama očekivanja
postaju neutralna.
• Ekonomski sustav proizvodi djelovanje stacionarnog
društva, a ponašanje pojedinaca dovodi do narušavanja
uvjeta stacionarnosti (koje novi klasični ekonomisti
smatraju neophodnima za mogućnost primjene
racionalnih očekivanja).
Neke novije teorije o nedobrovoljnoj nezaposlenosti
• Vidjeli smo da je jedan od glavnih makroekonomskih
problema nedobrovoljna nezaposlenost.
• Želimo razumjeti zašto je netko nedobrovoljno postao suvišan
ili zašto ne može naći posao čak i ako je spreman raditi za
sadašnju razinu plaće.
• Modeli nepromjenjivih cijena ili neravnoteže opisuju
odstupanje od koncepta ravnoteže (barem u kratkom roku).
• Ako su cijene nefleksibilne, moguće je da će neki agenti
smatrati da su "ograničeni", odnosno oni ne mogu efikasno
povećati potražnju ili ponudu koja bi maksimalno poboljšala
njihov položaj.
• To se može dogoditi istovremeno na različitim tržištima,
posebice na tržištima dobara i rada, te će se na taj način na
oba tržišta stvoriti međuovisnost prevelike potražnje (ili
ponude).
• Ako su npr. cijene previsoke u odnosu na nadnice, stvara se
međuzavisnost prevelike ponude dobara i prevelike ponude
rada, što odgovara Keynesovoj nezaposlenosti.
• U novo-keynesijanskom istraživačkom programu vrlo važnu
ulogu ima pojašnjavanje nefleksibilnosti cijena i nadnica
(nominalna nefleksibilnost) pomoću koje ekonomisti
neoklasične sinteze objašnjavaju postojanje nezaposlenosti.
• Pokazalo se da može postojati znatan otpor promjeni cijena u
uvjetima savršene konkurencije, čak i ako je riječ o vrlo malim
troškovima (poput npr. onih kod promjene cjenika ili
prilagodbe bankomata).
• Nova keynzijanska ekonomija usredotočila se na ključno
pitanje nominalne rigidnosti kako razumijemo kratkoročnu
rigidnost plaća i / ili cijena (u smislu mikroekonomskih
temelja koji će objasniti zašto cijene ne mogu biti savršeno
fleksibilne).
• Ako želimo razumjeti zašto su plaće i cijene rigidne u
kratkom roku, moramo imati agente koji postavljaju cijenu,
tako da možemo razumijeti mikroekonomiju cjenovne
prilagodbe.
• Teorija implicitnih ugovora može objasniti nefleksibilnost
nadnica, ali ne i zaposlenost.
• Ta teorija pretpostavlja postojanje različitih stupnjeva
nesklonosti rizicima i asimetriji informacija između radnika i
poduzeća.
• Pretpostavlja se također da radnici imaju manje pristupa
tržištu osiguranja.
• Pod tim uvjetima obje skupine agenata motivirane su prihvatiti
ugovore o radu koji bi uključivali jedan oblik osiguranja od
strane poduzeća koje pristaje platiti (nepromjenjivu) plaću bez
obzira na ekonomsku situaciju.
• Radnik se odriče jednog dijela svoje potencijalne plaće kad
su ekonomski uvjeti dobri u zamjenu za obvezu poslodavca
da će mu isplatiti istu plaću u manje povoljnim uvjetima.
• Smanjenje plaće koju radnik ispočetka prima predstavlja
premiju koju plaća kako bi osigurao da kasnije ne bude
otpušten.
• Međutim, ugovor o osiguranju je implicitan, a ne
eksplicitan.
• Ako postoji asimetrija informacija, poduzeća preferiraju
implicitne ugovore: primjerice, kod izbjegavanja rada
radnika, koje bi bilo vjerojatnije kad bi postojalo eksplicitno
ugovorno jamstvo protiv otpuštanja viška radne snage, pa
poduzeće ne bi moglo djelotvorno nadgledati učinak radnika
(moralni hazard).
• Ipak, taj pristup po svojoj prirodi ne objašnjava nezaposlenost
na najbolji mogući način.
• Zapravo, intuitivno je jasno da bi implicitni sporazumi
osiguranja u ugovorima o radu težili smanjenju nezaposlenosti
u inače nedovoljno socijalnim državama u usporedbi s
razinom koja bi imala premoć na konkurentnom tržištu rada.
• Stoga bi čak mogla postojati "društveno prekomjerna"
(efikasna) nezaposlenost.
• Visoke realne plaće mogu, ali ne moraju, uzrokovati
nezaposlenost.
• Međutim, važno je razumijeti moguće uzroke visokih realnih
plaća, kao i njihove učinke.
• Od obilja takvih uzroka, našu ćemo raspravu ovdje ograničiti
na dva: efikasne nadnice te problem insidera i outsidera.
• Pretpostavka efikasne nadnice temelji se na ideji da razina
nadnice utječe na proizvodnost radnika.
• Međutim, ne djeluje na tako očit način na koji veća nadnica
utječe na tjelesne i psihičke sposobnosti radnika podižući
njegov životni standard, nego djeluje na radnika tako da se on
suzdržava od izbjegavanja rada budući da povećava vrijednost
dohotka kojega bi se radnik morao odreći kao rezultat
neizbježnog gubitka posla kad bi se nerad otkrio.
• Veća nadnica rezultat je toga što radnik i poduzeće imaju
asimetrične informacije o zalaganju radnika (radnik ima
privatne informacije), što znači da je poduzeću teško nadgledati
rad radnika.
• Poduzeće je stoga motivirano povećati mu nadnicu, što na
radnika djeluje i kao motivacija, te ga potiče da se više zalaže
pri obavljanju svog posla.
• Ako takvo ponašanje prakticira veliki broj poduzeća, veća
razina nadnica može uzrokovati nezaposlenost (dugoročno ili u
otvorenoj ekonomiji čak i kratkoročno).
• Modeli insidera i outsidera visoku nezaposlenost pripisuju
visokoj razini nadnica koju su nametnuli zaposleni radnici
(insideri).
• Ti radnici mogu natjerati poduzeća da im plate veće
nadnice od onih koje zahtijevaju nezaposleni radnici
(outsideri) za što postoje dva glavna razloga:
• prvo, postoje troškovi upošljavanja, obuke i viška radne
snage koji segmentiraju tržište rada;
• drugo, insideri se mogu odlučiti za medusobnu suradnju,
ali ne i za suradnju s outsiderima koji su uposleni kako bi
zamijenili otpuštene insidere. Poduzeća odgovaraju na
veće nadnice smanjivanjem zaposlenosti.
• Taj model ima veliki broj posljedica.
• On podrazumijeva da postoji mala fluktuacija radne snage: i
zaposleni i nezaposleni nastoje ostati zaposleni ili
nezaposleni, a vrlo je malo kretanje između tih dviju skupina.
• Ako se zaposleni radnici ponašaju kako pretpostavlja model i
nemaju interes braniti nezaposlene, antinflacijska politika
uzrokuje pad zaposlenosti i porast nezaposlenosti za neku
zadanu razinu inflacije; ravnotežna stopa nezaposlenosti stoga
nastoji rasti.
• Ovaj učinak može se naglasiti produženim djelovanjem
smanjenja agregatne potražnje što dovodi do povećanja
udjela dugoročno nezaposlenih.
• Ovime se povećava moć insidera, budući da dugoročno
nezaposleni u praksi ne predstavIjaju konkurenciju
onima koji imaju posao.
• Povećanje stope nezaposlenosti u ravnoteži može
objasniti ustrajanje nezaposlenosti (histereza) čak i kad
postoji povećanje agregatne potražnje ako do nje dođe
nakon produžene antiinflacijske politike.
• Postoje mnoge teorijske pretpostavke koje se zasnivaju na
postojanju strateških komplementarnosti na nesavršenim
tržištima.
• Oni naglašavaju postojanje recipročnih eksternih ekonomija
među odlukama različitih ekonomskih agenata: jedan agent
nastojat će učiniti ono što radi drugi; npr. povećava ili
smanjuje proizvodnju ako to rade i drugi.
• Postojanje rastućih prinosa na razmjer znači da su poduzeća
velika u odnosu na veličinu svog tržišta te se stoga suočavaju s
opadajućom krivuljom potražnje u odnosu na cijenu.
• Svako poduzeće boji se zasićenja tržišta svojom
proizvodnjom, te stoga traži način kako ograničiti proizvodnju.
• No, kad bi sva poduzeća prihvatila hrabriji pristup i povećala
svoju proizvodnju na koordinirani način, potražnja svakog
poduzeća stvorila bi tržište za druga i ekonomija bi mogla
postići punu zaposlenost.
• Bez obzira na to što su znatno različita, objašnjenja o
nezaposlenosti koja nude ove teorije podudaraju se u
tvrdnjama da realna tržišta mogu imati loše učinke na razinu
zaposlenosti, te time nužno prouzročiti korektivno djelovanje
države.
• Iako trenutačno ne postoji opsežna i općeprihvaćena
keynesijanska teorija dosadašnja rasprava pokazuje
da je Keynesova vizija kapitalizma najprikladnija za
objašnjavanje nekih manjkavosti tržišta na
makroekonomskoj razini, posebice nezaposlenosti, te
potrebe za državnom intervencijom za ublažavanje i
uklanjanje njezinih učinaka.
• Friedmanova monetaristička škola treba se pohvaliti
za pojašnjenje, ili naglašavanje, faktora i
mehanizama koji mogu doprinijeti razumijevanju
inflacije: pod faktorima ističemo stvaranje "prekomjerne" ponude novca; pod mehanizmima to
su očekivanja buduće inflacije
top related