vatikan, 25. ožujka 2007. (radio vatikan) – u nedjel j nom podnevnom nagovoru

Vatikan, 25. ožujka 2007. (Radio Vatikan) –

U nedjeljnom podnevnom nagovoru Papa je govorio o svetkovini

Navještenja Blaženoj Djevici Mariji. Navještenje,

ispripovijedano na početku Evanđelja po sv. Luki, kazao je Benedikt XVI.,

događaj je obilježen poniznošću, sakriven - nitko ga ne vidi,

nitko za njega ne zna, osim Marije - no u isto je vrijeme i odlučujući za povijest

čovječanstva.

Zdravo Marijo

Kad je Djevica Marija izrekla svoj "da“ kao odgovor na anđelovo navještenje,

začet je Isus, a s njime je započela nova era povijesti, koja će biti potvrđena

o Uskrsu kao "novi i vječni savez". Zapravo, Marijin "da"

savršeni je odraz onoga "da" Kristova što ga je izrekao ulazeći na svijet,

kao što piše Poslanica Hebrejima tumačeći Psalam 39: "Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene: ‘Vršiti, Bože, volju tvoju!'" (Heb 10,7).

Poslušnost Sina odražava se u poslušnosti Majke i tako je, u susretu ovih dvaju "da", Bog mogao uzeti na sebe lik čovjeka. Eto zašto je Blagovijest i kristološki blagdan: jer slavi središnje otajstvo

Krista - njegovo Utjelovljenje.

““Zdravo, MarijoZdravo, Marijo””

"Evo službenice Gospodnje,

neka mi bude po tvojoj riječi!"

Ovaj Marijin odgovor anđelu nastavlja se

u Crkvi koja je pozvana uprisutniti Krista

u povijesti, nudeći svoju raspoloživost kako bi

Bog mogao i dalje pohoditi čovječanstvo

svojim milosrđem. Isusov i Marijin "da"

obnavlja se u onom "da“ što ga izriču sveci, a osobito mučenici

koji su ubijeni poradi Evanđelja.

Ističem to spominjući da je jučer, 24. ožujka, bila obljetnica ubojstva mons. Oscara Romera,

nadbiskupa San Salvadora, te je obilježen Dan molitve i posta za misionare mučenike:

biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i laike, koji su tako spriječeni u svome misijskom

djelu evangelizacije i promidžbe humanosti. .

““milosti punamilosti puna””

Oni, misionari mučenici, kao što to izriče i ovogodišnja tema toga Dana, "nada su svijeta",

jer svjedoče da je Kristova ljubav snažnija od nasilja i mržnje. Nisu oni tražili mučeništvo,

nego su bili spremni dati svoj život kako bi ostali vjerni Evanđelju.

Kršćansko je mučeništvo opravdano samo ako je riječ o najvišem činu ljubavi

prema Bogu i prema braći.

““Gospodin s tobomGospodin s tobom””

U ovo korizmeno vrijeme češće razmišljamo o Majci Božjoj

koja na Kalvariji potvrđuje ono "da" izrečeno u Nazaretu. Sjedinjena s Isusom,

svjedokom Očeve ljubavi, Marija je proživjela mučeništvo duše. Pouzdano zamolimo njezin zagovor,

kako bi Crkva, vjerna svome poslanju, dala svijetu odvažno svjedočanstvo

Božje ljubavi, kazao je Papa.

Marija se uplaši ugledavši anđela.

Gabrijel: Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi sina

kojemu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik

i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu

prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka, i kraljevstvo njegovo neće imati svršetka.

““blagoslovljena ti među ženamablagoslovljena ti među ženama””

Marija: Kako će se to dogoditi kad se ja ne sastajem s mužem?

Gabrijel: Duh Sveti sići će na te. Sila Previšnjega zasjenit će te. Zato će se dijete koje ćeš roditi

zvati svetim, Sinom Božjim.

Marija: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.

Slavi duša moja Gospodina.

Duh moj kliče od radosti.

Odsad će me blaženom zvati svi

naraštaji.

““i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isusi blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus””

Ne, nije moglo tako ostati! Jednostavno, jer Bog to nije htio. Palim se anđelima nije smilovao, čovjeku da. Pali anđeli su Boga gledali licem u lice, a njihov ga je predstavnik, Lucifer, htio detronizirati

i sebe ustoličiti na njegovo mjesto - takav im je grijeh bio neoprostiv!

Čovjek je bio zaveden. Istjeran je stoga iz raja zemaljskoga,

ali ne i zauvijek odbačen od svoga Stvoritelja: od njegova će ga grijeha, po odluci milosrdnog Oca,

otkupiti sam Sin Božji. Bit će to, za čovjekovu sudbinu,

preokret u Božjem stilu, kako je samo On mogao i htio.

Pripovijeda o tome evanđelist sv. Luka: "Bog posla anđela Gabrijela

u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem

iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija…"

““SSvetveta Maria Marijojo””

Nakon što ju je anđeo pozdravio i oslovio s "milosti puna", rekao joj da će "roditi Sina,

kome će nadjenuti ime Isus". On će biti "Bog s nama", naš Otkupitelj,

začetnik novoga kraljevstva, koje "neće imati svršetka". Čovjeku je vraćen raj.

Naravno, ako želi u nj ući, ne sagriješiti više i ostati vjeran Bogu.

"Uzvišenim porodom ti vraćaš što bi izgubljeno", po Evi, tj. po zabranjenom plodu

što ga Eva bijaše ubrala i jela. Marija je nova Eva,

koja plodom svoje utrobe, susom, novim Adamom, vraća izgubljeno.

““Majko BožjaMajko Božja””

Ona je samo "službenica Gospodnja". I bit će prva od otkupljenih,

na čelu svih koji putuju prema vratima kroz koja se ulazi u novi raj. Na tom ih putu ona pomaže.

Stoga je Crkva i naziva: "Pomoćnica kršćana", "Vrata nebeska"...

Pred "Svetim vratima" pozdravimo je i mi: "Zdravo, milosti puna!" Moli za nas, grešnike,

sada i na času smrti naše!

Anđeo Gospodnji, Gabrijel, dolijeće prema Mariji i desnom joj rukom pruža cvijet, koji će tijekom vremena poprimati

razne oblike i razna značenja. U starini su anđela uvijek predstavljali kao nositelja nekog dara svojoj kraljici.

Stoljećima je to bio "putnički štap" carskog poklisara,

““moli za nas grešnikemoli za nas grešnike””

s posebnim ukrasom na vrhu. S vremenom je taj štap postao uvijek zelenom grančicom,

simbolom mira što ga je Bog pružao ljudima. Tek u srednjem vijeku pretvara se u bijeli ljiljan,

znak čistoće i neporočnosti. U isto vrijeme Crkva će pjevati: "Začet ćeš Sina i ostati djevicom...";

ljiljanom djevičanstva u svome majčinstvu: Djevica i Majka. Majkom postala, djevicom ostala.

Od 12. stoljeća pa dalje anđeo Gabrijel prikazivan je kako kleči pred Marijom: sada je ona i njegova kraljica!

Na nekim prikazima i ona je na koljenima: poslušna riječi Božjoj, ponizna službenica,

prva klanjateljica svoga Sina...

““sada i na čas smrti našesada i na čas smrti naše””

Anđeoski će pozdrav kroz stoljeća Crkva, vjernici, ponavljati u znak ljubavi prema Majci Isusovoj,

Spasiteljevoj ("Zdravo Marijo, milosti puna..."), a poglavito po tri puta na dan, ujutro, o podne i navečer

("Anđeo Gospodnji navijestio Mariji..."): "Milost svoju, molimo te, Gospodine,

ulij u duše naše, da mi, koji smo po Anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista,

Sina tvoga, po muci njegovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo."

Utjelovio se po Duhu Svetom od Djevice Marije.Svetkovina Navještenja Gospodinova/ Danas pokleknemo u

Vjerovanju kod riječi: "I utjelovio se po Duhu Svetom od Djevice Marije i postao čovjekom." Time na vanjski način očitujemo vjeru u ovu

središnju vjersku istinu kršćanstva.

““sada i na čas smrti naše!sada i na čas smrti naše!””

Ova svetkovina sadržajno spada u božićni ciklus, ali uvijek pada u korizmeno ili vazmeno vrijeme. Sadržajno je ponajprije svetkovina

Kristova i zato joj je službeni naziv: "Navještenje Gospodina". Dakako da je Sin Božji postao pravi čovjek i imao zemaljsku Majku.

Zato je ovo i svetkovina one u kojoj je Riječ tijelom postala.Kao posebni blagdan zapadni kršćani slave je od 6. a

istočni kršćani od 7. stoljeća. Neki su je htjeli približiti Božiću pa su je slavili na četvrtu nedjelju došašća ili 18. prosinca.

Pretegnuo je datum devet mjeseci prije Božića. Kao što datum Božića, kad dani opet počinju biti duži a noći kraće,

izražava vjeru prvih kršćana da je Isus nepobjedivo Sunce koje je obasjalo ljudski rod, tako i datum navještenja Gospodinova

ili Blagovijesti izriče vjeru u Boga gospodara prirode prilikom utjelovljenja njegova Sina u proljeće.

Ton svetkovini daje zborna molitva u kojoj priznajemo kako je Bog htio da njegova Riječ uzme ljudsku narav

u krilu Djevice Marije te molimo da svoga Otkupitelja priznajemo Bogom i čovjekom i tako postanemo dionici božanske naravi.

Darovna ističe da je utjelovljenje Sina Božjega početak Crkve zato što se Sin Božji utjelovljenjem "ušatorio"

medu nama (usp. Iv 1, 14) i omogućio da Crkva bude znak i sredstvo Božje prisutnosti medu ljudima.

Za prvo čitanje imamo Izaijino proročanstvo o Emanuelovoj majci koje mi kršćani vidimo

ispunjeno na Mariji. Za drugo čitanje imamo odlomak iz Heb 10, 4-10 o Sinu kojemu je Otac

prilikom utjelovljenja dao tijelo da kao poslušni čovjek izvršava njegovu volju. Za evanđelje imamo

navještenje Mariji, koju će Duh Sveti osjeniti i ona će bez intervencije muškarca začeti Sina Božjeg.

Danas poklečemo u Vjerovanju kod riječi: "I utjelovio se po Duhu Svetom od Djevice Marije

i postao čovjekom." Time na vanjski način očitujemo vjeru u ovu središnju

vjersku istinu kršćanstva.

Amen!elaborato da Antonio Barone

www.svetinikola.hr

http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/liturgijski_kutic_uvodna.htm