zbornik radova -...
Post on 16-Oct-2019
7 Views
Preview:
TRANSCRIPT
INTERREG IPA prekogranični program Hrvatska –
Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014.-2020.
„Zaštita i promocija kestena“
Druga naučno-stručna konferencija o kestenu
ZBORNIK RADOVA
I SAŽETAKA
Bužim, 29. mart 2018. godine
Ovaj Zbornik radova i sažetaka izrađen je uz pomoć Evropske Unije.
Za sadržaj Zbornika radova i sažetaka su isključivo odgovorni implementatori
projekta „Zaštita i promocija kestena“ i Zbornik ni na koji način ne odražava
stavove Evropske Unije.
Urednici zbornika: Prof.dr.sc. Vildana Alibabić
Prof.dr.sc. Azra Skender
Prof.dr.sc. Zemira Delalić
Projekt implementiraju partneri:
Općina Velika Kladuša
Hamdije Pozderca 3
77230 Velika Kladuša, Bosna i Hercegovina
Telefon: +387 37 770 025
E-mail: vkladusa@bih.net.ba
Poljoprivredni zavod Unsko-sanskog kantona
Omera Novljanina 4
77000 Bihać, Bosna i Hercegovina
Telefon: +387 37 316 124
E-mail: p.zavodusk@hotmail.com
Općina Bužim
505.Viteška 26
77245 Bužim, Bosna i Hercegovina
Telefon: +387 37 419 500
E-mail: buzim.opc@bih.net.ba
Općina Vojnić
Trg Stjepana Radića 1
47220 Vojnić, Hrvatska
Telefon: +385 047 883 020
E-mail: opcina-vojnic@ka.t-com.hr
Centar za šljivu i kesten iz Republike Hrvatske
Donja Bačuga 108 C
44250 Petrinja, Hrvatska
Telefon: +385 44 826 096
E-mail: centar.sljiva@gmail.com
Grad Karlovac
Banjavčićeva 9,
47000 Karlovac, Hrvatska
Telefon: +385 47 628 111
E-mail: gradonacelnik@karlovac.hr
Riječ organizatora
Jedna od prepoznatljivosti Bužima i bužimskog krajolika jesu svakako i kestenove šume,
te uz uznapredovanu proizvodnju jagodičastog voća u posljednjim godinama, ovaj
prelijepi dio naše domovine se može opisati i kao „općina kestena, maline i meda“.
Vijekovima su bužimljani kesten vidjeli i tretirali kao plemenitu biljku, onu koja je
korisna u više segmenata, od onih glavnih zbog ukusnih plodova kestena, do veoma
kvalitetnog drveta. U prošlosti i danas, plod kestena predstavljao je značajan izvor
prihoda lokalnog stanovništva.
S namjerom očuvanja ovog prirodnog bogatsva kojim smo počašćeni, decembra 2015.
godine realizirana je Prva naučna konferencije o kestenu u Velikoj Kladuši u organizaciji
Asocijacije za razvoj kapaciteta lokalne zajednice „Arka“ iz Bužima, Poljoprivrednog
zavoda USK i ZZ „Agrokop“ iz Kostajnice. Tom prilikom, okupljen je veliki broj
eminentnih stručnjaka akademske zajednice iz oblasti koje tretiraju kesten i kestenove
šume. Cilj konferencije bio je pokretanje aktivnosti oko upoznavanja javnosti o
ugroženosti kestena, te o svemu onom što bi u narednim godinama trebalo poduzeti u cilju
zaštite iste, kvalitetnijeg i sistematičnijeg praćenja razvoja ove oblasti u cilju postizanja
većeg ekološkog, ali i ekonomskog značaja kestena i kestenove šume.
Općina Bužim je partner u projektu „Zaštita i promocija kestena“ kojeg od 1.7.2017. do
31.12.2019. godine u partnerstvu provode Općina Velika Kladuša, Općina Bužim,
Poljoprivredni zavod Unsko-sanskog kantona iz Bosne i Hercegovine, te Grad Karlovac,
Općina Vojnić i Centar za šljivu i kesten iz Republike Hrvatske. Projekt je financiran iz
INTERREG IPA prekograničnog programa Hrvatska - Bosna i Hercegovina - Crna Gora
2014.-2020.
Glavni cilj projekta je povećati zaštitu i upravljanje rizikom kestenovih šuma u
prekograničnom području Hrvatska - BiH kroz zajedničke aktivnosti i promociju.
U okviru navedenog projekta jedna od aktivnosti je organizacija Druge naučno-stručne
konferencije o kestenu čiji rezultat je i ovaj zbornik radova.
Nadamo se da će ovaj zbornik dati pozitivan kontinuitet kako prvoj konferenciji, tako i
svim aktivnostima u okviru projekta, te sa naučnog aspekta pomoći rješavanju mnogih
tema vezanih za aspekt očuvanja kestenovih šuma na našem području, ali i području
susjednih lokalnih zajednica kako bi i u budućnosti ovo prirodno bogatstvo koje nam je
dato bilo očuvano za generacije koje dolaze.
Zahvalnost u ime organizatora svim članovima Programskog odbora, autorima naučnih
radova, te svima onima koji su dali svoj doprinos u realizaciji Druge naučno-stručne
konferencije.
Bužim, 20. mart 2018.godine ORGANIZATORI
OPĆINSKI NAČELNIK
Zikrija Duraković, dipl.ecc.
Naučni odbor konferencije:
Prof.dr.sc. Zemira Delalić (BiH), Predsjednik
Prof.dr.sc. Azra Skender (BiH)
Prof.dr.sc. Vildana Alibabić (BiH)
Doc.dr.sc. Melisa Oraščanin
Programski odbor konferencije:
Prof.dr.sc. Zemira Delalić
Prof.dr.sc. Azra Skender
Prof.dr.sc. Vildana Alibabić
Doc.dr.sc. Melisa Oraščanin
Elvedin Miljković,dipl. ecc.
Nedžad Kudelić, dipl. ecc.
Jasmin Šarić, admin. projekta
Tanja Veladžić, dipl.ing. poljoprivrede
Recenzenti:
Prof.dr.sc. Semina Hadžiabulić, Prof.dr.sc. Vojislav Škrbić, Prof.dr.sc. Zemira Delalić,
Prof.dr.sc. Azra Skender, Prof.dr.sc. Vildana Alibabić, Doc.dr.sc. Melisa Oraščanin.
Napomena: svi radovi i sažeci u ovom zborniku radova su recenzirani. Urednici i organizatori
ne odgovaraju za sadržaj radova i sažetaka prikazanih u ovoj publikaciji. Sva prava pripadaju
autorima radova i sažetaka. Nakon objave Zbornika radova i sažetaka autori i druge osobe ili
institucije koje će se referirati na objavljene radove, mole se da koriste kao referencu ovaj
Zbornik radova i sažetaka.
Sadržaj:
Radovi konferencije:
Zemira Delalić
KESTENOVA OSA ŠIŠKARICA (Dryocosmus kuriphilus) - POJAVA, ŠIRENJE,
ŠTETNOST I MOGUĆNOST ZAŠTITE NA UNSKO-SANSKOM KANTONU
CHESTNUT GALL WASP (Dryocosmus kuriphilus) – PRESENCE, SPREADING,
HARMFULNESS AND PRESERVATION POSSIBILITY IN UNA-SANA
CANTON........................................................................................................................
1
Azra Skender
OPLEMENJIVANJE I KORIŠTENJE GENETIČKIH RESURSA PITOMOG
KESTENA (Castanea sativa Mill.)
BREEDING AND USE OF GENETIC RESOURCES OF SWEET CHESTNUT
(Castanea sativa Mill.)....................................................................................................
11
Semina Hadžiabulić, Jasna Hasanbegović, Aliman Jasmina, Adis Lizalo, Ümit Serdar
KARAKTERISTIKE SADNICA KESTENA CASTANEA SATIVA MILL.
PROIZVEDENE KALEMLJENJEM U TURSKOJ
CASTANEA SATIVA MILL. CHESTNUT SCION CHARACTERISTICS PRODUCED
BY GRAFTING IN TURKEY..................................................................
21
Dinko Bećirspahić
ZNAČAJ KALEMLJENJA U RAZMNOŽAVANJU (CASTANEA SATIVA MILL.)
SIGNIFICANCE OF GRAFTING IN PROPAGATION (CASTANEA SATIVA
MILL.).............................................................................................................................
32
Ermina Pehadžić, Azra Skender, Edina Šertović
MORFOLOŠKO - HEMIJSKA SVOJSTVA PITOMOG KESTENA (Castanea sativa
Mill.) U SAMONIKLOJ POPULACIJI OPĆINE KLJUČ
MORPHOLOGICAL AND CHEMICAL PROPERTIES OF SWEET CHESTNUT
(Castanea sativa Mill.) IN WILD CHESTNUT POPULATION IN KLJUČ
MUNICIPALITY...............................................................................................................
38
Džemaludin Šahinović
POMOLOŠKE OSOBINE SAMONIKLIH GENOTIPOVA KESTENA (Castanea
sativa Mill.) NA PODRUČJU OPĆINE BUŽIM
POMOLOGICAL PROPERTIES OF WILD CHESTNUT GENOTYPE (Castanea
sativa Mill.) IN BUŽIM MUNICIPALITY AREA............................................................
49
Vildana Alibabić
MORFOLOŠKE I HEMIJSKE KARAKTERISTIKE PITOMOG KESTENA UNSKO-
SANSKOG KANTONA SA OSVRTOM NA OCJENU GENERALNOG STANJA
KESTENOVIH ŠUMA
MORPHOLOGICAL AND CHEMICAL PROPERTIES OF SWEET CHESTNUT IN
UNA – SANA CANTON WITH A REVIEW OF GENERAL CONDITION OF
CHESTNUT FORESTS.....................................................................................................
56
Melisa Oraščanin
FIZIKALNO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE KESTENOVOG MEDA S
PODRUČJA OPĆINA BUŽIM, VELIKA KLADUŠA I CAZIN
PHYSICOCHEMICAL PROPERTIES OF CHESTNUT HONEY FROM BUŽIM,
VELIKA KLADUŠA AND CAZIN AREA.......................................................................
66
Sažeci konferencije:
Boris Liović
ISTRAŽIVANJE PITOMOG KESTENA S CILJEM PRONALAŽENJA STABALA
KRUPNOG PLODA TE UTVRĐIVANJE GENETSKE UVJETOVANOSTI
KRUPNOĆE PLODA
RESEARCH ON SWEET CHESTNUT WITH THE OBJECTIVE OF FINDING THE
TREES WITH LARGE FRUITS AND DETERMINING GENETICAL
CONDITIONING IN SIZE OF THE FRUIT.....................................................................
73
Husein Muratović
EKONOMSKI ASPEKTI PROJEKTA ZAŠTITE I PROIZVODNJE KESTENA
ECONOMIC ASPECTS OF PROJECT FOR CHESTNUT PROTECTION AND
PRODUCTION..................................................................................................................
74
Jusuf Barjakterević
NJIVSKI KESTEN U BILJNOJ I SOCIOLOŠKOJ ZAJEDNICI
FIELD CHESTNUT IN HERBAL AND SOCIOLOGICAL COMMUNITY...................
75
Elvedin Miljković
PROJEKAT „PROMOCIJA I ZAŠTITA KESTENA“ PROGRAM IPA INTERREG
PREKOGRANIČNA SARADNJA HRVATSKA-BOSNA I HERCEGOVINA-CRNA
GORA 2014-2020
PROJECT „PROTECTION AND PROMOTION OF CHESTNUT“ PROGRAMME
IPA INTERREG CROSS-BORDER COOPERATION PROGRAMME CROATIA-
BOSNIA AND HERZEGOVINA-MONTENEGRO 2014-2020......................................
76
1
KESTENOVA OSA ŠIŠKARICA (Dryocosmus kuriphilus) - POJAVA, ŠIRENJE,
ŠTETNOST I MOGUĆNOST ZAŠTITE NA UNSKO-SANSKOM KANTONU
CHESTNUT GALL WASP (Dryocosmus kuriphilus) – PRESENCE, SPREADING,
HARMFULNESS AND PRESERVATION POSSIBILITY IN UNA-SANA CANTON
Zemira Delalić
Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet Bihać, Luke Marjanovića bb, 77000Bihać,
zemirabtf@gmail.com
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
SAŽETAK: Pitomi kesten (Castanea sativa) je u posljednjih 50 godina pod snažnim uticajem dva
štetna biotička činioca na području Evrope. To se odnosi na rak kore pitomoga kestena (Cryphonectria
parasitica) koji je nanio velike štete šumama kestena. Novi štetnik koji prijeti pitomom kestenu je
kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus), koja se prvi put u Europi pojavila 2002. godine, a na
Unsko sanskom kantonu je prvi put zabilježena 2015. godine.U radu se prvi puta opisuje prisutnost
karantenskog štetnika pitomog kestena, kestenove ose šiškarice (Dryocosmus kuriphilus Yasumatsu), na
Unsko-sanskom kantonu (BiH). Štetnik pripada klasi Insecta, redu Hymenoptera, porodici Cynipidae,
podporodici Cynipinae, plemenu Cynipini. Porijeklom je iz Kine. U Evropi je prvi puta zabilježen 2002.
godine (Italija).Uzrokuje stvaranje šiški na domaćinima iz roda Castanea. Šiške sprječavaju razvoj
izbojaka, smanjuju fotosintetsku površinu i plodonošenje pitomoga kestena. U radu je opisana biologija
štetnika, simptomi napada, načini širenja, štetnost i mjere zaštite. Osa šiškarica (D. kuriphilus), na
Unsko-sanskom kantonu (BiH) je prvi put zabilježena 2015. godine na 34 lokacije. Smatra se novom,
invazivnom vrstom štetnika u BiH. Slijedećih godina se može očekivati njeno širenje u svim kestenovim
šumama. Biološka kontrola moguća je parazitoidom Torymus sinensis Kamijo (Hymenoptera,
Torymidae).
.
Ključne riječi: kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus), Torymus sinensis, štetnost, pitomi
kesten (Castanea sativa)
ABSTRACT: In the last 50 years, sweet chestnut (Castanea sativa) has been under the strong influence
of two harmful biotic factors in the area Europe. This applies to chestnut blight (Cryphonectria
parasitica), which caused great damage to the stands (forests) chestnut. New threatening pest is a
chestnut tree wasp gall wasp (Dryocosmus kuriphilus), which first appeared in Europe in 2002, and it
was first recorded in 2015 here in the Una-sana Canton.At the beginning, the paper describes the
presence of quarantine pests of sweet chestnut, of the oriental chestnut gall wasp, Dryocosmus
kuriphilus, the Una-Sana Canton (BiH). The pest belongs to the class Insecta, order Hymenoptera,
family Cynipidae, Cynipidae subfamily, tribe Cynipini. Their origin is from China. In Europe, it was
first recorded in 2002 (Italy). It causes galls on the hosts of the genus Castanea. Galls prevent the
development of the sprouts; bangs reduce photosynthetic area and fruiting chestnut. The paper
describes the biology of pests, attack symptoms, methods of spreading harmful effects and measures of
protection. D. kuriphilus was first recorded in 2015 across 34 locations in Bosnia and Herzegovina. It
is considered as new, invasive type of pests on the territory of Una-sana canton (BiH). The next year is
expected to be its expansion in all chestnut trees. Biological control is possible parasitoid Torymus
sinensis Kamijo (Hymenoptera, Torymidae).
Key words: chestnut gall wasp (Dryocosmus kuriphilus), Torymus sinensis, harmfulness, chestnut
(Castanea sativa) -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
2
1. Uvod
Rod Castanea Mill. pripada porodici Fagaceae, a obuhvata sedam ekonomski i ekološki
značajnih vrsta drveća koje su rasprostranjene u umjerenom šumskom pojasu sjeverne
hemisfere (Johnson, 1988, Dane i sar., 2003, Lang i sar., 2006, Wang i sar., 2008). Evropski
pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) je rasprostranjen u mediteranskom području, od
Kaspijskog jezera do Atlantskog okeana, gdje kestenove šume zauzimaju površinu od
2.530.000 ha (Fernández-López i Alía, 2003, Conedera i sar., 2004a, 2004b). To je plemenito
listopadno drvo od koje imamo višestruku gospodarsku korist (ogrijev, kvalitetno drvo, jestivi
plodovi, med, listinac i dr.) (Poljak i sar., 2012). U Bosni i Hercegovini postoje tri značajnija
lokaliteta na kojima je zastupljen evropski pitomi kesten. Prvi je hercegovački lokalitet površine
200 ha, drugi je istočna Bosna površine 300 ha.Treće najbogatije kestenovo područje u Bosni
je područje sjeverozapadne Bosne, površine 7000 ha. Manja nalazišta pitomog kestena su u
okolici Zvornika i Tuzle (Macanović, 2012).
U posljednjih nekoliko desetljeća pitomi kesten je znatno ugrožena vrsta koja stradava od raka
kestenove kore (Cryphonectria parasitica /Murr./ Barr.) koji uzrokuje sušenje i propadanje
stabala.U Bosni i Hercegovini ova bolest je značajan uzrok devastacije kestenovih šuma
(Treštić, 2000). Zbog svoje iznimne agresivnosti i patogenosti C. parasitica je uvrštena na
IUCN-ovpopis (International Union for Conservation of Nature) sto svjetski najopasnijih
invazivnih vrsta koje su najveća prijetnja biološkoj raznolikosti (Novak-Agbaba, 2006). U
Europi je proglašena karantenskim patogenom i uvrštena je na EPPO A2 listu (European and
Mediterranean Plant Protection Organization).
Novi ivazivni, karantinski štetnik koji prijeti sastojinama pitomoga kestena je kestenova osa
šiškarica (Dryocosmus kuriphilus Yatsumatsu). D. kuriphilus pripada klasi Insecta, redu
Hymenoptera, porodici Cynipidae, podporodici Cynipinae, plemenu Cynipini (EFSA, 2010).
Porijeklom je iz iz Kine, a prvi puta je, izvan svog prirodnog areala otkrivena u Japanu 1941.
(Moriya i sar., 2003) i na korejskom poluotoku 1961. godine (Rieske, 2007). Izvan Azije,
štetnik je prvi puta zabilježen u SAD-u 1974. (Rieske, 2007) i u Nepalu 1999. (Aebi i sar.,
2007). U Evropi je prvi put zabilježen 2002. godine u Italiji, u regiji Piemont (Sartor i sar.,
2015), tri godine kasnije (2005.) u Sloveniji (Knapić i sar., 2010) i Francuskoj (EPPO 2007), te
2009. u Mađarskoj (Csoka i sar., 2009) i Švicarskoj (EPPO, 2009). Potvrđena je pojava štetnika
u Nizozemskoj (2010), Austriji (2011), Češkoj Republika (2012), Slovačka (2012), Španjolska
(2012) i Njemačka (2012) (Quacchia i sar., 2014).
Kestenova osa šiškarica je opasni štetnik pitomog kestena koji uzrokuje veliki gubitak prinosa
zbog pojave gala na listovima i izbojima (Aebi i sar., 2006; Seljak, 2006; Csóka i sar., 2009;
Forster i sar., 2009; EFSA, 2010). U Hrvatskoj je prvi put pronađena 2010. godine (Matošević
i sar., 2010), a u Bosni i Hercegovini 2015 (Delalić, 2016). U Europi se nalazi na listi
karantenskih štetnika (EPPO, 2011).
U posljednjih nekoliko desetljeća pitomi kesten je znatno ugrožena vrsta koja stradava od raka
kestenove kore (Cryphonectria parasitica /Murr./ Barr.) koji uzrokuje sušenje i propadanje
stabala. Rak kore kestena je determinisan pvi put 1963.godine na USK-u, dok se kestenova osa
šiškarica pojavila 2015. godine.Radi se o izrazito monofagnom štetniku kestenovoj osi šiškarici
-D. kuriphilus (Hymenoptera, Cynipidae) (Matošević et al. 2010).
Povezanost između ovih dvaju različitih, ali za pitomi kesten izrazito opasnih organizama
otkrivena je u Švicarskoj 2011. godine (Prospero i Forster, 2011). Prema tom istraživanju
3
utvrđeno je da postoji mogućnost ulaska spora raka kore pitomoga kestena kroz napuštene šiške
kestenove ose šiškarice. Dosadašnja istraživanja pokazala su da napad kestenove ose šiškarice
uzrokuje gubitak ploda, dok je sušenje stabala rijetko (Matošević i sar., 2010). Novija
istraživanja pokazuju da bi se rak kore kestena mogao intenzivnije pojaviti poslije napada ose
šiškarice (Prospero i Forster 2011, loc.citat, Delalić sar., 2016). U Kini, prirodni neprijatelji,
posebno parazitoidi iz reda Hymenoptera učinkovito reguliraju populaciju ose šiškarice (Aebi
et.al 2007). Ova je korisna osice uspješno unesena u japanske nasade kestena, godine 2005. U
Evropi, ovo je bio prvi parazitoid uvedena u Italiji 2005. godine (Quacchia i sar., 2008) i koristi
se za biološku zaštitu.
Cilj rada je prikazati biologiju i štetnosti kestenove ose šiškarice, intenzitet zaraze, dalje širenje
na Unsko-sanskom kantonu kao i mogućnost biološke zaštite. Metoda utvrđivanja intenziteta
zaraze osmišljena je za potrebe ovog istraživanja, a intenzitet zaraze stabala pitomoga kestena
procjenjivan je na temelju broja šiški na izbojcima. Rasprostranjenost i intenzitet zaraze
kestenovom osom šiškaricom utvrđivani su na širokom području USK-a, gdje kesten tvori
sastojine ili se javlja znatnije s ostalim listačama.
2. Materijal i metode
Tokom 2015., 2016. i 2017. godine praćene su na terenu biološke i ekološke karakteristike ose
šiškarice u prirodnim populacijama pitomog kestena.Pored toga utvrđene su i lokacije prve
pojave u 2015. godini kao i u 2016., te intenzitet napada. Intenzitet napada na lokacijama
utvrđen je vizualnim pregledom izbojaka na (koliko se pogledom moglo obuhvatiti s razine tla),
po 10 satabala za svaku lokaciju.Intenzitet napada je ocjenjen skalom:
0= nema šiški
1= slaba, zaraza u početku, štetnik je tek stigao u novo područje
2= srednji, štetnik je prisutan minimalno već drugu godinu
3= jak, štetnik je prisutan već nekoliko godina
3. Rezultati i diskusija
Biologija i simptomi D. kuriphilus
Pleme Cynipini je najbogatije vrstama i obuhvata oko 1000 vrsta iz 27 rodova, uglavnom na
sjevernoj hemisferi, od kojih su najpoznatije hrastove ose šiškarice (Csóka i sar., 2005). D.
kuriphilus je jedna od dviju vrsta iz plemena Cynipini koja uzrokuje šiške na vrstama iz roda
Castanea (Ács i sar., 2007). Tokom istraživanja utvrđena je jedna generacija godišnje. U
proljeće, za vrijeme vegetativnog rasta na listovima i izbojcima pitomoga kestena, stvaraju se
5-20 mm velike, lako uočljive crvenkaste ili zelene šiške u kojima se nalazi jedna ili više
komorica s bijelim larvama. Prošlogodišnje šiške su smeđe boje i odrvenjele. Larve izlaze iz
jaja za 30-40 dana, a rani larvalni stadiji prezimljavaju u pupu. Larve su bijele i duge oko 2,5
milimetara. Kestenova osa šiškarica monofagna je vrsta koja se hrani samo kestenom. Ženka
polaže 3-5 bijelih jaja, dužine 0,2 milimetara u pup pitomog kestena, a svaka ženka može
položiti preko 100 jaja. Životni vijek ženki je kratak (oko 10 dana). Šiške su lako uočljive i
prepoznatljive. Jaja i larve prvoga larvalnog stadija u zimskim pupovima mogu se utvrditi samo
pregledom binokularnim ili entomološkim povećalom. Početkom juna u šiškama se formiraju
bijele lutke koje za nekoliko dana posmeđe. Prva imaga na USK-u nađena su u šiškama 10. 6.
2015.godine. Ženka je duga 2,5-3 milimetara, sjajne crne boje sa smeđim nogama. Ima jednu
4
generaciju godišnje, a razmnožava se partenogenetski (nema mužjaka), pa embrij nastaje
aseksualno, bez oplodnje (Moriya i sar., 2003). Imaga (samo ženke) izlaze iz šiški uglavnom
od polovne juna do kraja jula. Poslije izlaska imaga šiške se osuše, odrvene i ostaju na izbojcima
i listovima.
Utvrđena biologija kestenove ose šiškarice na Unsko-sanskom kantonu (BiH) odgovara
dosadašnjim spoznajama o biologiji ove vrste u drugim evropskim zemljama gdje se do sada
pojavila (Brussino i sar., 2002, EFSA 2010).
Na slikama broj 1. i 2. prikazana su štetene posljedice ose šiškarice u formi crvenih i zelenih
šiški na listovima i izbojima u kojima se nalazi larva. Slika 6 prikazuje stare šiške koje je
napustila osa šiškarica i koje ostaju na stablu kestena. Bjele larve iz šiški prikazane su na slici
4, koje se nalaze u komoricama šiške (Slika 3). Poslije izlazka ose šiškarice iz šiški evidentirane
je sušenje izboja kestena (Slika 5).
Sl.1. Crvene šiške na Sl.2. Zelene šiške Sl.3. Komorice sa larvama
izbojima i listovima na listovima (Foto: Delalić Z.)
(Foto: Delalić Z.) (Foto: Delalić Z.)
Sl. 4. Larve ose šiškarice Sl.5. Sušenje izboja Sl. 6. Stare šiške
(Foto: Delalić Z.) (Foto: Delalić Z.) (Foto: Delalić Z.)
Način širenja
Osnovni način širenja kestenove ose šiškarice u nova područja je zaraženim biljnim dijelovima
putem reznica, plemki za cijepljenje ili sadnica pitomog kestena s pupovima u kojima se nalaze
jaja ili rani larvalni stadiji. Na takvim pupovima se, osim mikroskopskim pregledom, ne može
utvrditi prisutnost ose. Aktivno se širi letom ženki, a pasivno pomoću vjetra ili čovjeka. Ne
prenosi se sjemenom pitomog kestena (EFSA, 2010). Prema Payne (1981), odrasla D.
5
kuriphilus se može proširiti godišnje aktivnim letom i pasivno vjetrom oko 24,1 km. Rieske
(2007) ističe da se u Sjevernoj Americi u periodu 1974-2006. godine osa širila zavisno od
godine, a maksimalno 25 km godišnje.U Italiji se također osa šiškarica širila 25 km godišnje
(Graziosi i Santi, 2008). U periodu od 2002-2008 godine, proširila se u 12 italijanskih regija. U
Sloveniji se širila od 6-18 km godišnje. Uglavnom su lokacije sa masovnijom pojavom osice
bile blizu saobraćajnica (cesta i autoputeva), što ukazuje da su se imaga širila automobilima.
Sl.7. Biologija D. kuriphilus (1- mlada šiška; 2- larva u šiški; 3- šiška na glavnom nervu lista;
4-lutka ; 5- imago u šiški; 6- jaje u pupu; 7- prezimljavanje u pupovima pitomog kestena
(Matošević i sar., 2010)
Štetnost i mjere zaštite
D. kuriphilus je najznačajniji štetnik pitomog kestena u svijetu (Brussino i sar., 2002). Štetnik
napada vegetativne pupove, stvara šiške na listovima, čime onemogućava normalan razvoj
izbojaka i listova te utječe na prinos pitomog kestena. Šiške također smanjuju fotosintetsku
površinu i nakon višegodišnjih napada smanjuje se vitalnost samih stabala (Matošević i sar.,
2010). Može uzrokovati sušenje mladih biljaka, a do sada nije registrirano sušenje odraslih
stabala. Pri jačem napadu zdravstveno stanje stabla se narušava i proizvodnja plodova se znatno
smanjujue što je značajno kod komercijalnih uzgajivača (Moriya i sar., 1990).Višegodišnjim
napadima dolazi do postupnog smanjenja vitalnosti kestenovih stabala i određenog smanjenja
uroda, a šiške mogu naruštiti i estetski izgled stabala, naročito onih koji se sade u urbanim
područjima. Postoje izvještaji o smanjenju uroda i do 80 % i ugibanju stabala (Breisch i Streito
2004), međutim novija istraživanja ne potvrđuju taj podatak (EFSA, 2010). Šiške smanjuju
fotosintetsku površinu i zaustavljaju rast izbojaka i cvjetova, smanjuju plodonošenje pitomog
kestena. Kod jakog napada zdravstveno stanje stabla se narušava i proizvodnja plodova se
znatno smanjujue što je posebno važno kod komercijalnih uzgajivača (Moriya i sar., 1990).
Višegodišnjim napadima dolazi do postupnog smanjenja vitalnosti kestenovih stabala i
određenog smanjenja uroda, a šiške mogu naruštiti i estetski izgled stabala, naročito onih koji
se sade u urbanim područjima.Kako je kestenova osa šiškarica karantenski štetnik, neophodno
je primjeniti odgovarajuće zakonske mjere. Suzbijanje kestenove osice šiškarice primjenom
insekticida se pokazalo neuspješnim, jer su larve zbog posebne histološke građe šiški jako dobro
6
zaštićene. U manjim nasadima pitomog kestena moguća je kontrola mehaničkim metodama:
uklanjanjem i spaljivanjem zaraženih izbojaka. Ova metoda je teško primjenjiva u šumi na
većim površinama. Nešto bolji rezultati dobiveni su tretiranjem odraslih osica u vrijeme njihova
izlaska iz šiški, ali pritom je zbog relativno dugog razdoblja izlaska odraslih osica iz šiški bilo
potrebno provesti najmanje 5 do 6 uzastopnih primjena insekticida, što je ekonomski i ekološki
neprihvatljiva metoda borbe protiv štetnika.Pored toga, metoda primjene insekticida je potpuno
neprihvatljiva mjera za visoka stabla kestena u šumskim sastojinama. Zbog toga je na
područjima gdje se kestenova osica šiškarica proširila i udomaćila jedina, te dugoročno
uspješna metoda: biološka zaštita pomoću prirodnih neprijatelja.
Torymus sinensis Kamijo (Hymenoptera: Torymidae) je porijeklom iz Kine i jedini je do sada
autohtoni parazitoid (prirodni neprijatelj) kestenove ose šiškarice za kojeg je sigurno da je
specifičan monofag tj. da napada isključivo kestenovu osu šiškaricu, te joj je fenološki u
potpunosti prilagođen. Iskustva iz Kine pokazuju da se pomoću prirodnih neprijatelja može
značajno smanjiti štetnost od kestenove osice, a među njima je najučinkovitija parazitoidna
osica T. sinensis. U Kini, prirodni neprijatelji, posebno parazitoidi iz reda Hymenoptera
učinkovito reguliraju populaciju ose šiškarice (Aebi i sar., 2007). Ova je korisna osice uspješno
unesena u japanske nasade kestena, godine 2005. U Evropi, ovo je bio prvi parazitoid uvedena
u Italiji 2005. godine (Quacchia i sar., 2008). Detaljna klasična biološka zaštita kestena sa ovim
parazitoidem je istražena u Francuskoj (Borowiec, 2014). Za korisnu osicu T. sinensis je
dokazano da prvih godina nakon njena unosa spontano širenje iznosi manje od kilometra
godišnje, ali nakon sedmogodišnjeg stalnog porasta brojnosti spontano širenje tada iznosi čak
60 km godišnje. Tako se 10 godina nakon unošenja korisna osica može pronaći i na više od 100
km od mjesta introdukcije.
Istraživanja u Japanu i Koreji u pokazala visoku efikasnost T. sinensis koje se već koristi kao
biološko sredstvo suzbijanja ovog štetnika. Efikasnost T. sinensis u smanjenju broja izdanaka
zaraženih sa D. kuriphilus je jasno pokazali i opisali Moriya i sar. (2003).
Kestenova osa šiškarica na Unsko-sanskom kantonu (BiH)
Tabela 1. Nalazi kestenove ose šiškarice po datumima i lokalitetim u 2015.godini
Datum Lokalitet Opština Datum Lokalitet Opština
20.5.2015. Skokovi Cazin 29.5.2015. Bućevci Bos.Krupa
21.5.2015. Rošići Cazin 14.6.2015. Jablan Mala Kladuša
23.5.2015. Ponjevići Cazin 24.5.2015. Todorovo Velika Kladuša
29.5.2015. Krakača Cazin 29.5.2015. Zborište Velika Kladuša
29.5.2015. Šabići Cazin 4.6.2015. Drenovac Velika Kladuša
30.5.2015. Karnova
Glavica
Cazin 25.5.2015. Karaula
(Marjanovac)
Velika Kladuša
1.6.2015. Mujakići Cazin 4.6.2015. Drenovac Velika Kladuša
1.6.2015. Ljubijankići Cazin 23.5.2015. Johovica Velika Kladuša
2.6.2015. Brezova Kosa Cazin 28.5.205. Sedra-Fazlići Velika Kladuša
3.6.2015. Arapovići Cazin 24.5.2015. Todorovo Velika Kladuša
6.6.2015. Gnjilavac Cazin 29.5.2015. Zborište Velika Kladuša
7.6.2015. Bašče Cazin 4.6.2015. Drenovac Velika Kladuša
1.6.2015. D.Koprivna Cazin 29.5.2015. Bag Bužim
7.6.2015. Lanište Cazin 23.5.2015. Vrhovska Bužim
7
20.6.2015. Jazmak (Polje) Cazin 31.5.2015. Vrnogračka
brda
Bužim
31.5.2015. Tromeđa Bos.Krupa 29.5.2015. Bućevci Bužim
13.6.2015. Radoč Bos.Krupa 29.5.2015. Radoč Bužim
Kestenova osa šiškarica je na Unsko-sanskom kantonu prvi puta determinisana na 20.5.2015.
Na lokalitetima navedenima u Tabeli 1. nađene su šiške na izbojima i listovima pitomog kestena
na osnovu čega je urađena determinacija štetnika. Na osnovu broja šiški na izbojima i listovima
može se procijeniti godina unašanja štetnika u novo područje. Prve godine pojedinačne ženke
se šire i polažu jaja u pupove, sljedeće godine javljaju se samo pojedinačne šiške na izbojcima
i listovima.
Nalazi kestenove ose šiškarice u 2015. godini prikazani su u tabeli 1. Intenziteti napada po
općinama u 2016. godini su prikazani u tabelama 2, 3 i 4.
Svake slijedeće godine brojnost šiški je sve veća, pa se povećava i mogućnost otkrivanja
štetnika. Na lokalitetima navedenim u Tabeli 1. su pronađene pojedinačne šiške, pa se
pretpostavlja da je štetnik tek dospio u ovo područje.
Tabela 2. Intenzitet napada ose šiškarice (2016 godina, općina) B. Krupa
Lokalitet Opština Intenzitet
Tromeđa B.Krupa 2
Bućevci B.Krupa 2
Radoč B.Krupa 1
Tabela 3.Intenzitet napada ose šiškarice (2016 godina, općinaVelika Kladuša i Cazin)
Lokalitet Opština Intenzitet Lokalitet Opština Intenzitet
Jablan -Mala
Kladuša
Velika Kladuša 3 Skokovi
Cazin 3
Todorovo Velika Kladuša 3 Rošići Cazin 3
Šumatac Velika Kladuša 2 Ponjevići Cazin 2
Gornja Vidovska Velika Kladuša 3 Krakača Cazin 3
Drenovac Velika Kladuša 3 Pećigrad Cazin 3
Karaula
(Marjanovac)
Velika Kladuša 3 Šabići Cazin 2
Drenovac Velika Kladuša 3 Karnova
Glavica
Cazin 2
Johovica Velika Kladuša 3 Mujakići Cazin 3
Sedra-Fazlići Velika Kladuša 2 Krivaja Cazin 3
Zborište Velika Kladuša 3 Ljubijankići Cazin 2
Kumarica Velika Kladuša 3 Brezova
Kosa
Cazin 3
Drenovac Velika Kladuša 3 Arapovići Cazin 2
Glavica-Veinac Velika Kladuša 2 Gnjilavac Cazin 3
Bašče Cazin 3
D.Koprivna Cazin 2
G.Koprivna Cazin 2
Lanište Cazin 2
8
Tabela 4. Intenzitet napada ose šiškarice (2016 godina), općina Bužim
Lokalitet Opština Intenzitet
Bag Bužim 3
Stabandža Bužim 2
Vrhovska Bužim 2
Ćorkovača Bužim 3
Vrnogračka brda Bužim 2
4. Zaključak
Kestenova osa šiškarica može se smatrati novom, invazivnom vrstom štetnika na Unsko-
sanskom kantonu u Bosni i Hercegovini. Štetnost kestenove ose šiškarice ogleda se u
spriječavanju razvoja izboja i smanjenju plodonošenje pitomoga kestena. Šiške također
smanjuju fotosintetsku površinu i nakon višegodišnjih napada smanjuje se vitalnost samih
stabala. Biološka kontrola moguća je parazitoidima iz reda Hymenoptera (vrsta T. sinensis) koji
su u domovini kestenove ose šiškarice njeni prirodni neprijatelji.Osa šiškarica (Dryocosmus
kuriphilus), na Unsko-sanskom kantonu (BiH) je prvi put determinisana 20.5. 2015. godine
(Skokovi-Cazin), kasnije se proširila na 34 lokacije. U sljedećim godinama očekuje se
intenzivnije širenje kestenove ose šiškarice u sastojinama pitomog kestena. Bržem širenju
pogoduje kontinuirani areal biljke domaćina, biologija samog štetnika (ženke koje se
razmnožavaju partenogenezom izlegu veći broj jaja), otežano otkrivanje u ranim razvojnim
stadijima i nedostatak prirodnih neprijatelja.Ukoliko sve nadležne institucije u BiH, a naročito
u USK-a ne krenu u akciju zaštite kestenovih šuma, neće još puno proći vremena da će ovo
područje ostati bez zdravih i kvalitetnih kestenovih šuma, plodova, pčelinje hrane i što je
najtragičnije-brendiranog ''Kestenovog meda Cazinske krajin'', koji za mnoga domaćinstva u
Cazinskoj krajini predstavlja osnovni izvor prihoda. Ugroženo je oko 1000 pčelara u Unsko-
sasnkom kantonu koji se bave proizvodnjom brendiranog kestenovog meda. Rješenje je
nabavka njenog pirodnog neprijatelja-osice Torymus sinensis. Sve zemlje u okruženju
uglavnom su uz pomoć ovog insekta stavile pod kontrolu osu šiškaricu, jedino je u BiH njeno
unošenje još ''na listi čekanja''.Taj parazitoid djeluje isključivo na osu šiškaricu i ne može
napadati niti jednu drugu vrstu. Uzgaja se u laboratoriju, spajaju se mužjaci i ženke budući da
mora doći do oplodnje u omjeru 2:1 npr. 10 ženki i 5 mužjaka, hrane se medom. Ženka
parazitoida odlaže jaja u šišku, ona je za to i adaptirana. Umjesto da se razvija ličinka štetnika
razvit će se ličninka parazitoida te će spriječiti dalji razvoj šiški.
5. Literatura
1. Ács, Z., Melika, G., Pénzes, Z., Pujade-Villar, J., Stone, G.N. (2007) The phylogenetic
relationships between Dryocosmus, Chilaspis and allied genera of oak gallwasps (Hymenoptera,
Cynipidae: Cynipini). Syst. Entomol. 32 (1), 70-80.
2. Aebi, A, Schönrogge, K., Melika, G., Quacchia, A., Alma, A., Stone, G. N. (2007) Native and
introduced parasitoids attacking the invasive chestnut gall wasp Dryocosmus kuriphilus. EPPO
Bulletin 37, 166-171.
3. Aebi, A., Schonrogge, K., Melika, G., Alma, A., Bosio, G.,Quacchia, A., Picciau, L., Abe, Y.,
Morya S., Yarka, K.Seljak, G., Stone, G. N. (2006) Parasitoid recruitment to the globally
invasive chestnut gall wasp Dryocosmus kuriphilus, pp. 103-121. In: Ecology and evolution of
galling arthropods and their associates (Ozaki, K., Yukawa, J., Ohgushi, T., Price, P. W., Eds).
Springer-Verlag, Tokyo, Japan.
9
4. Breisch, H., Streito, J. C. (2004) Le cynips du châtaignier: un nouveau fléau pour l’Europe.
Infos CTIFL (Centre Technique Interprofessionnel desFruits et Légumes), 204, 34-37.
5. Brussino, G., Bosio, G., Baudino, M., Giordano, R., Ramello, F., Melika G. (2002) Pericoloso
insetto esotico per il castagno europeo. Informatore Agrario 37, 59-61.
6. Conedera, M., P. Krebs, W. Tinner, M. Pradella, D. Torriani, (2004a) Th e cultivation of
Castanea sativa Mill. in Europe, from its origin to its diff usion on a continental scale. Veget
Hist Archaeobot, 13, 161-179.
7. Conedera, M., M. C. Manetti, F. Giudici, E. Amorini (2004b) Distribution and economic
potential of the Sweet chestnut (Castanea sativa Mill.) in Europe. Ecol. Med., 30, 179-193.
8. Csóka, G, Wittmann, F., Melika, G. (2009) The oriental sweet chestnut gall wasp (Dryocosmus
kuriphilus Yasumatsu 1951) in Hungary. Növényvédelem 45 (7), 359-360.
9. Dane, F., P. Lang, H. Huang, Y. Fu, (2003) Intercontinental genetic divergence of Castanea
species in eastern Asia and eastern North America, Heredity, 91, 314-321.
10. Delalić, Z. (2016): Prvi nalaz karantenskog štetnika kestenove ose šiškarice (Drycosmus
kuriphilus) na Unsko-sanskom kantonu (BiH), Biljni lekar,1/58-65.
11. Delalić Z., Kuduzović, A., Dolić, B., Rošić A. (2016) Pojava kestenove ose šiškarice
(Dryocosmus kuriphilus) na Unsko-sanskom kantonu i povezanost sa rakom kore kestena
(Cryphonectria parasitica). Zbornik radova, 3rd International Conference, 462-468,
Mostar.''NEW TECHNOLOGIES NT-2016'', Development and Application.
12. EPPO (2011) EPPO A2 List of pests recommended for regulation as quarantine pests. Version
2011-09. URL: http://www.eppo.org/QUARANTINE/listA2.htm (13. 1. 2012)
13. EPPO (2007) RSE (Reporting Service), RS 2007/086. URL:
http://archives.eppo.org/EPPOReporting/2007/Rse-0705.pdf (13. 1. 2012)
14. EPPO (2009) RSE (Reporting Service), RS 2009/107. URL:
http://archives.eppo.org/EPPOReporting/2011/Rse-1108.pdf (13. 1. 2012)
15. EFSA (European Food Safety Agency) (2010) Risk assessment of the oriental chestnut gall
wasp, Dryocosmus kuriphilus for the EU territory and identification and evaluation of risk
management options. EFSA Journal 8 (6), 1619, 1-114.
16. Johnson, G. P. (1988) Revision of Castanea sect. Balanocastanon (Fagaceae), J Arnold
Arboretum, 69, 25-49.
17. Fernández-López, J., A. Monteagudo, B. (2010) Genetic structure of wild Spanish populations
of Castanea sativa as revealed by isozyme analysis. Forest Systems, 19 (2), 156-169.
18. Forster, B., Castellazzi, T., Colombi, L., Furst, E., Marazzi, C., Meier, F., Tettamanti, G.,
Moretti, G. (2009) First record of the chestnut gall wasp Dryocosmus kuriphilus (Yasumatsu)
(Hymenoptera, Cynipidae) in Southern Switzerland. Mitteilungen der Schweizerischen
Entomologischen Gesellschaft, 82, 271-9.
19. Graziosi, I., Santi, F. (2008) Chestnut gall wasp (Dryocosmus kuriphilus): spreading in Italy and
new records in Bologna province. Bulletin of Insectology 61 (2), 343-348.
20. Lang, P., F. Dane, T. L. Kubisiak (2006) Phylogeny of Castanea (Fagaceae) based on
chloroplast trnT-L-F sequence data. Tree Genet. Genom., 2 (3), 132-139.
21. Macanović, A. (2012): Ecological and syntaxonomic analysis of Sweet chestnut forests
(Castanea sativa Mill.) in BiH. ANUBiH Sarajevo. Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka.
Zbornik radova, Posebna izdanja. Volume CXLIX pages. 343, 201-220
22. Matošević, D., Pernek, M., Hrašovec, B. (2010) Prvi nalaz kestenove ose šiškarice (Drycosmus
kuriphilus), Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 497-502.
23. Moriya, S, K., Inoue, M. Mabuchi (1990) The use of Torymus sinensis (Hymenoptera,
Torymidae) for controlling the chestnut gall wasp, Dryocosmus kuriphilus (Hymenoptera,
Cynipidae), in Japan. The use of natural enemies to control agricultural pest. FFTC Book series
No. 40, 94-105.
24. Moriya, S., Shiga, M., Adachi, I. (2003) Classical biological control of the chestnut gall wasp
in Japan. Proceedings of the 1st International Symposium on Biological Control of Arthropods,
ed. R.G.Van Driesche, pp. 407-15.
25. Novak-Agbaba, S. (2006) Monitoring raka kore pitomog kestena na trajnim plohama. Radovi
Šumararski institut. Izvanredno izdanje 9,199-211.
10
26. Quacchia A., Bosio G., Moriya S. (2014) Effectiveness of Torymus sinensis in the biological
control of Dryocosmus kuriphilus in Italy. Acta Horticult. 1043, 199-204.
27. Poljak, I., Idžojtić, M., Zebec, M., Perković, N. (2012) Varijabilnost europskog pitomog kestena
(Castanea sativa Mill.) na području sjevero-zapadne Hrvatske prema morfološkim obilježjima
plodova. Šumarski list, 9-10, 479-489.
28. Prospero, S., Forster, B. (2011) Chestnut gall wasp (Dryocosmus kuriphilus) infestations: new
opportunities for the chestnut blight fungus Cryphonectria parasitica. New Disease Reports,
23, 35.
29. Rieske, L. K. (2007) Success of an exotic gallmaker, Dryocosmus kuriphilus, on chestnut in the
USA: a historical account. Bulletin OEPP/EPPO Bulletin, 37, 172-174.
30. Sartor, C., Dini F., Marinoni D.T., Mellano M.G., Beccaro G.L., Alma A., Botta R. (2015)
Impact of the Asian wasp Dryocosmus kuriphilus (Yasumatsu) on cultivated chestnut: yield loss
and cultivar susceptibility. Scientia Horticulturae,197: 454-460.
31. Seljak, G. (2006) Chestnut gall wasp-Dryocosmus kuriphilus Yasumatsu-Report-Phytosanitary
Administration of the Republic of Slovenia. [online] URL: http://www.furs.si/ (accessed 15
January 2013).
32. Treštić, T., (2000) Rak pitomog kestena u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na
populacionu strukturu patogena, Magistarski rad, Šumarski fakultet, Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo.
33. Wang, Y., M. Kang, H. Huang (2008) Microsatellite Loci Transf erability in Chestnut. J. Amer.
Soc. Hort. Sci., 133 (5), 692-700.
Korespondencija:
Prof.dr.sc.Zemira Delalić
Univerzitet u Bihaću
Biotehnički Fakultet
Luke Marjanovića bb.
77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina
Telefon: ++387 61 466 660
E-mail: zemirabtf@gmail.com
11
OPLEMENJIVANJE I KORIŠTENJE GENETIČKIH RESURSA PITOMOG
KESTENA (Castanea sativa Mill.)
BREEDING AND USE OF GENETIC RESOURCES OF SWEET CHESTNUT
(Castanea sativa Mill.)
Skender Azra1
1Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet, Luke Marjanovića bb, skender.azra71@gmail.com
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SAŽETAK: Pitomi kesten je stoljećima imao ogromnu ulogu u životu naroda Evrope, Azije i Sjeverne
Amerike, kao drvo i kao hrana za ljude i domaće životinje. U Evropi su ljudi izdvajali i kalemili jedinke
sa najboljim osobinama još prije tri hiljade godina, a u Kini hiljadu godina kasnije. Čovjek se bavio
kultiviranjem i oplemenjivanjem pitomog kestena, većinom radi ploda, još u najstarija antička doba, a
veliku pažnju mu je posvetio zadnjih stotinjak godina. Najstarije korištene metode oplemenjivanja
kestena su selekcija i hibridizacija. U novije vrijeme koriste se moderne metode: jonizirajuća zračenja,
genetički inžinjering i molekularni markeri. Postoje dva smjera oplemenjivanja pitomog kestena: 1.
poboljšanje pomoloških osobina (prinos i kvaliteta ploda); 2. povećanje proizvodnje drveta i tanina.
Zajednički cilj oplemenjivanja svih vrsta i genotipova pitomog kestena, bez obzira na upotrebnu
vrijednost, jeste otpornost prema mrazevima i prouzrokovačima mastiljave bolesti (Phytophthora
cambivora), te raka kestenove kore (Endothia parasitica). Do sada u Bosni i Hercegovini nije bilo većih
pomaka u selekciji i oplemenjivanju pitomog kestena. Bosna i Hercegovina ima bogate genetičke
resurse pitomog kestena i zato je važno uložiti napor da se oni čuvaju i zaštite.
Ključne riječi: pitomi kesten, oplemenjivanje, genetički resursi
ABSTRACT: Domesticated chestnut has played a huge role in the lives of peoples of Europe, Asia and
North America for centuries, as wood as well as food for humans and domestic animals. In Europe,
people extracted and engrafted the branches with the best properties three thousand years ago, and in
China a thousand years later. Man has cultivated and bred domesticated chestnut mostly for its fruit
even in the earliest times, but has paid great attention to it fin the last hundred years. The oldest methods
used in chestnut breeding are selection and hybridization. Modern methods have been used recently:
ionizing radiation, genetic engineering and molecular markers. There are two directions of chestnut
breeding: 1. improvement of pomological properties (fruit yield and quality); 2. an increased production
of wood and tannins. The common aim of breeding all types and genotypes of chestnut, regardless of its
usefulness, is resistance to frost and pathogens of Ink disease (Phytophthora cambivora), as well as
chestnut blight (Endothia parasitica). Until now, there has been no major shift in the selection and
breeding of domesticated chestnut in Bosnia and Herzegovina. Bosnia and Herzegovina has a wealth of
genetic resources of chestnut and it is therefore important to make the effort to preserve and protect
them.
Keywords: sweet chestnut, breeding, genetic resources -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1. Uvod
Evropski pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) je raširen na području Sredozemlja, od
Kaspijskog mora do Portugala. Na tom području se gaji još od antičkog doba. Na osnovu
paleontoloških istraživanja izoenzimskim analizama, pretpostavlja se da je pitomi kesten iz
zapadne Turske u područja zapadnog Sredozemlja raširio čovjek (Zohary i Hopf, 1988; Villani
i sar., 1991). Po Evropi se raširio sa Kavkaza preko Turske, Grčke, Balkana u Italiju, Francusku,
Španiju, Portugal sve do južne Engleske. Latinski naziv za pitomi kesten – Castanea - potiče
12
od imena geografskog područja Kastan na Crnom moru (Rutter i sar., 1991). Plod je najvažniji
dio biljke pitomog kestena pri proučavanju kultivara i tipova ove vrste voćaka. Kvalitet ploda
je jedan od osnovnih kriterija pri izdvajanju pitomog kestena iz prirodnih, autohtonih
populacija. Kultivari i tipovi pitomog kestena se međusobno razlikuju po veličini, obliku, boji
i okusu ploda. Masa i veličina ploda su osobine koje zavise od faktora vanjske sredine. Veći
plodovi postižu veću cijenu na tržištu a i pravljenje proizvoda od njih je puno lakše i brže nego
kod sitnih plodova. Manji plodovi su pogodni za sušenje i proizvodnju brašna. Do sada u Bosni
i Hercegovini nije bilo većih pomaka u selekciji i oplemenjivanju pitomog kestena. Istraživanja
na kestenu su rijetka kod nas. Do sada su rađena istraživanja hemijskih i morfoloških svojstava
ploda (Mićić i sar., 1987; Skender i sar., 2006; Mujić i sar., 2010), i istraživanje genetičke
varijabilnosti prirodnih populacija kestena u BiH (Skender, 2010; Skender i sar., 2011; Skender
i sar., 2013 a; Skender i sar., 2013 b; Skender i sar., 2013 c, Skender i sar., 2017). Još uvijek
ne postoje veći plantažni zasadi pitomog kestena u BiH.
Rod Castanea (2n=24) pripada porodici Fagacea i odlikuje se velikom genetičkom
varijabilnošću. Osnovni broj hromosoma u genomu vrsta roda Castanea Mill. jeste 12 (n = x =
12). Sve citološki proučene vrste kestena (C. mollissima, C. crenata, C. sativa, C. dentata, C.
seguinii, C. pumila, C. henryi) diploidne su, 2n = 2x = 24 (R. A. Jaynes, 1969). Stvoreni su
brojni hibridi između vrsta C. mollissima, C. crenata, C. sativa, C. dentata, C. seguinii, C.
pumila i C. henryi a heterozis se javlja u nekim kombinacijama ukrštanja Castanea crenata x
Castanea dentata (R. A. Jaynes, 1969).
Nasljednost je kod kestena monohibridna, dihibridna ili polihibridna. Segvinijev kesten ima
kratak juvenilni stadij. Sijanci počinju da cvjetaju i rađaju vrlo mladi. Tu osobinu dominantno
prenose na potomstvo pri ukrštanju sa kineskim kestenom (C. mollissima) i drugim vrstama
kestena (R. A. Jaynes, 1969). Postoje dva smjera oplemenjivanja pitomog kestena: 1.
poboljšanje pomoloških osobina, a prije svega rodnosti i kvaliteta ploda; 2. povećanje
proizvodnje drveta i tanina (R. B. Clapper, 1954). Zajednički cilj oplemenjivanja svih vrsta i
genotipova pitomog kestena, bez obzira na upotrbnu vrijednost, jeste otpornost prema zimskim
mrazevima i prouzrokovačima mastiljave bolesti (Phytophthora cambivora), te raka kestenove
kore (Endothia parasitica), (Mišić, 2002). Očekuje se da odabrane selekcije i nove sorte
pitomog kestena obrazuju krunu srednje veličine, da rano prorode i da obilno rađaju (više od
100 kg po stablu), da svaka ovojnica (kupula) sadrži najmanje po tri ploda, da je masa svakog
ploda veća od 15 grama i da poslije kuhanja ili pečenja jezgra ploda postane ukusna tj. slatka
(Mišić, 2002).
2. Metode oplemenjivanja kestena
U oplemenjivanju kestena primjenjuju se klasične metode: individualna pozitivna selekcija i
planska hibridizacija. Od savremenih metoda se najviše koristila metoda jonizirajućeg zračenja
a u zadnja dva desetljeća najviše se govori o metodama molekularnog oplemenjivanja kestena.
Selekcija
Selekcija je odabir neke jedinke sa dobrim svojstvima unutar heterogene populacije. Nekad se
to može desiti spontano u prirodnim populacijama, bez posredstva čovjeka, pa tad govorimo o
prirodnoj selekciji. Prirodna selekcija se zasniva na adaptaciji ili prilagođavanju na promjenjive
uslove vanjske sredine. U takvim uslovima neke jedinke preživljavaju i dobro uspijevaju a
druge, slabije - ugibaju. Dakle, prirodna selekcija se odvija prvenstveno zbog jakog uticaja
ekoloških faktora (zemljište i klima). Vještačka selekcija je odabir koji vrši čovjek. Naime, on
13
iz neke populacije izabere najbolje jedinke i njih dalje razmnožava a odbacuje loše. Kada je
kesten u pitanju, selekcija se može vršiti izdvajanjem čitavih populacija ili manjih grupa jedinki
koje su vrijedne pažnje, a naravno i pojedinačna stabla. Odabir treba vršiti istovremeno na veći
broj poželjnih svojstava. Takve jedinke se ocjenjuju po fenotipskim odlikama. Rezultat
selekcije je bolji ako se izdvoji što veći broj jedinki. Dakle, iz kvantiteta će proizaći kvalitet.
Selekcija može biti individualna i masovna. I jedna i druga započinju odabirom najboljih
jedinki. Međutim dalji postupak je različit. Kod masovne selekcije sljedeća generacija nastaje
slobodnim oplođenjem odabranih jedinki, a kod individualne selekcije se prate osobine
potomstva pa se na osnovu toga odabiru najbolje jedinke. Masovna selekcija se temelji samo
na fenotipu ženskog roditelja. Ovo je najstarija metoda oplemenjivanja kestena. Odabrani
genetički materijal poslije jednostruke selekcije se dalje slobodno razmnožava. Dakle ovaj
postupak se provodi tako da se od odabranih stabala prikuplja sjeme dobiveno slobodnim
oprašivanjem i od njega proizvode sljedeće generacije. Uspješnost masovne selekcije zavisi od
interakcije genotipa i vanjske sredine. Kada je ova interakcija velika, uspješnost masovne
selekcije je mala, i obrnuto. Kod kestena se danas puno koristi masovna pozitivna selekcija,
gdje se izdvajaju najbolje, elitne jedinke koje se dalje mogu vegetativno razmnožavati kako bi
se zadržala poželjna svojstva. Individualna selekcija se može vršiti na dva načina. Prvi način je
da se odabiru najbolje jedinke, pa se od svake jedinke uzima sjeme i sije u posebno odvojene
parcele. Ovako dobiveno potomstvo se proučava, ocjenjuje i opet se vrši odabir najboljih.
Dakle, individualna selekcija se temelji na vrijednosti individua i njihovog potomstva. Drugi
način individualne selekcije da se odabrane jedinke odmah vegetativno razmnožavaju i uporedo
ispituju sa standardnim genotipom. Tako se proučava ponašanje klonski razmnoženih
individua. Metod individualne pozitivne selekcije iz prirodnih populacija evropskog, kineskog,
japanskog i običnog američkog kestena poslužio je, a i danas služi za odabiranje najvećeg broja
sorti i selekcija koje se danas gaje u svijetu. Odabrane selekcije treba razmnožavati
kalemljenjem da bi se njihove pozitivne osobine vjerno prenosile na vegetativno potomstvo
(Mišić, 2002). Na prostoru bivše Jugoslavije je Hadrović (1987) koristio metod individualne
pozitivne selekcije, pri čemu je odabrao nekoliko visoko vrijednih selekcija sa područja
Kosova.
Hibridizacija
Hibridizacija ili ukrštanje različitih genotipova i sorti je spajanje spolnih ćelija onih jedinki koje
imaju poželjna svojstva. Individue koje nastaju nazivaju se hibridi ili križanci. Velika
varijabilnost pitomog kestena zavisi od niza različitih faktora a među njima vrlo važnu ulogu
predstavlja kombinacijska varijabilnost koja se realizira u procesu spolnog razmnožavanja
(ukrštanja). Ovaj proces se neprestano dešava u prirodi i takvu hibridizaciju nazivamo prirodna
ili spontana hibridizacija. Čovjek je davno ovladao ovom tehnikom i danas smišljeno i planirano
ukršta jedinke kestena koje imaju dobra svojstva i predstavljaju roditelje sa dobrim
predispozicijama za uspješno oplemenjivanje. Prva hibridizacija kestena urađena je još davne
1884. godine u SAD – u, a zatim u Španiji 1926. godine i Japanu 1929. godine. Planska
hibridizacija, a naročito međuvrsna, pruža široke mogućnosti za stvaranje novih, boljih sorti
pitomog kestena. U hibridizaciji se najviše koriste evropski, kineski, japanski i obični američki
kesten (Clapper, 1954; Nienstaedt, 1956). Za kesten je specifično što se ukrštanje može vršiti
unutar jedne vrste a takođe je moguća i uspješna hibridizacija između različitih vrsta. Glavni
problem u ukrštanju predstavlja različito vrijeme cvjetanja između vrsta i genotipova unutar
jedne vrste. Hibridizacija je bila glavna metoda korištena za oplemenjivanje u svrhu stvaranja
otpornosti na palež kod američkog kestena, zatim kod stvaranja otpornosti mastiljavosti kod
evropskog kestena i ose šiškarice kod japanskog kestena. Hibridizacijom su se poboljšala
svojstva kod mnogih kultivara japanskog kestena kako bi se tanka ovojnica lakše odvajala od
14
ploda koji se do tada vrlo teško gulio pri preradi. Stabla muškog i ženskog roditelja se biraju
na osnovu dobrih fenotipskih obilježja. Posebno treba paziti da ženski roditelj proizvodi
dovoljno ženskih cvjetova da bi se na stablo moglo staviti dvadesetak kesica za izolaciju. Ženski
cvjetovi se moraju izolirati kako bi se spriječilo oprašivanje materinske biljke nepoželjnim
polenom nepoznatog porijekla. Izolacija ženskih cvjetova vrši se 1 – 2 sedmice prije
oprašivanja. Najbolje je da se izolacijske kesice stave onda kada se ženski cvjetovi počinju
razvijati. Pošto je kod kestena evidentna pojava dihogamije, tj. neistovremenog cvjetanja
muških i ženskih cvjetova, potrebno je prikupiti i uskladištiti polen do vremena oprašivanja.
Rutter i saradnici (1991) ističu da je sakupljanje i čuvanje polena i vještačko oprašivanje
pitomog kestena manje uspješno u odnosu na druge voćke. Zato treba biti posebno pažljiv kod
izvođenja ovih radnji. Polen se istresa iz resa na pergamentni papir a onda se pažljivo sipa u
staklene flašice i prosušuju. Tako prosušen polen stavlja se u hladnjak za duboko smrzavanje
na temperaturu – 15 C. ovako pripremljen polen može sačuvati vitalnost i dvije godine.
Najbolje je za hibridizaciju koristiti svježi polen ako smo u mogućnosti. Dobro osušen polen u
staklenim flašicama može se transportovati kao avionska pošiljka na vrlo velike udaljenosti.
Prije postupka oprašivanja treba ispitati klijavost polena. To se najčešće obavlja pomoću viseće
kapi 1% - tnog rastvora glukoze ili saharoze, na temperaturi od 28 C. Ako se polen čuva u
dobrim uslovima, njegova klijavost je veća od 50%. Ženski cvjetovi kestena postaju
funkcionalno sposobni pet dana poslije rasijavanja polena. Tu sposobnost, ženski cvjetovi
zadržavaju do 17 dana. Najbolji rezultati pri vještačkom oprašivanju postižu se ako se ono obavi
više puta između desetog i trinaestog dana poslije rasijavanja polena. Za aplikaciju polena
koriste se podešene pumpice ili injekcijske šprice a mogu se koristiti i vrlo nježni kistovi i meke
četkice.
Opasnost od nekontrolisanog oprašivanja prestaje dvije do tri sedmice nakon vještačkog
oprašivanja. Tada se mogu ukloniti kese koje smo stavili za izolaciju. Već tada postoje mali
plodovi nastali kao proizvod uspješne hibridizacije. Preko njih se postavljaju mrežice sa
etiketama. Mrežice treba staviti da se hibridni plodovi sačuvaju do konačnog sazrijevanja i
berbe, jer je poznato da plodovi kestena ispadaju iz kupule na tlo. Hibridne plodove treba ubrati
ručno. Ako se plodovi osuše, oni gube klijavost. Zato prikupljene plodove treba što prije
pohraniti na nisku temperaturu u hladnjake (0 – 4 C) i pri umjerenoj vlazi. Ovo čuvanje
plodova u frižiderima traje 1- 3 mjeseca. Nakon tog perioda oni počinju da klijaju. Naklijali
plodovi se siju na otvorenom u supstrat umjereno kisele reakcije. Dubina sjetve je 5 cm. U toku
jedne vegetacije, hibridi kestena mogu narasti oko pola metra. Juvenilni (mladalački) stadij traje
4 – 6 godina.
U evropskom oplemenjivačkom programu koji se radio sa ciljem povećanja otpornosti na
mastiljavost (Phytophthora spp.) uspješno je realizirano proizvodnjom međuvrsnih hibrida iz
F1 generacije. U SAD-u je metodom povratnog ukrštanja korišten kineski kesten kao donor
gena za otpornost na plamenjaču. Rezultat ovog ukrštanja jeste dobivanje jedinki u F2
generaciji koje u 93% slučajeva pokazuju morfološka obilježja američkog kestena a koje su 100
% rezistentne na ovu bolest. Za ovakav program oplemenjivanja bilo je potrebno više od 20
godina. Spor rast i razvoj, te duga juvenilna faza koju posjeduje kesten kao voćka, čini selekciju
i hibridizaciju dugotrajnim i mukotrpnim poslom, sa velikim ulaganjem i relativno niskim
stepenom efikasnosti. Iz tih razloga, u zadnje vrijeme koriste se neke druge, savremenije metode
oplemenjivanja gdje se koriste molekularni markeri, razna zračenja itd.
Jonizirajuće zračenje (gama zračenje) pitomog kestena koristi se da bi se dobile mutacije
pitomog kestena otpornije prema prouzrokovačima bolesti (Mišić, 2002). Ovaj oblik zračenja
15
se koristi za izazivanje genskih i hromosomskih mutacija. Otpornost na bolesti moguće je jedino
inducirati jer kod većine vrsta u prirodi ne postoje jedinke otporne na neke bolesti. Inducirane
mutacije izazvane jonizirajućim zračenjem moguće je fiksirati vegetativnim razmnožavanjem
(kalemljenjem). Nedostatak ovog načina oplemenjivanja je u tome što se mora proizvesti veliki
broj jedinki koje se trebaju testirati u eksperimentima a to je skupo. Testiranje je potrebno jer
je vjerovatnoća nastanka željenih mutacija veoma mala, pa se ova metoda smatra neefikasna u
odnosu na druge metode.
Genetički markeri u oplemenjivanju kestena
Molekularno – genetičke metode su visokosofisticirane metode i omogućuju formiranje
cjelovitije slike o realnom stanju u posmatranoj populaciji. U zadnjih dvadesetak godina,
tradicionalno vrednovanje populacija, koje zahtijeva opis morfoloških i agronomskih osobina
dobijenih u vegetacijskim pokusima i zahtijeva vrlo opsežne analize, počeli su se koristiti
genetički markeri pomoću kojih se proučava genom neposredno. Ovi markeri su doprinijeli
boljem upoznavanju genetske građe populacije.
Pod nazivom „molekularni markeri“ najčešće se misli na polimorfne DNK fragmente koje je
moguće izolirati i međusobno ih upoređivati. Postoji više različitih tehnologija detekcije i
usporedbe dijelova genoma, ali je svima zajedničko da poređenja dva ili više genotipova
tretiraju iste dijelove njihovog genoma i da se razlike najčešće vizualiziraju razdvajanjem
određenih molekula u električnom polju. Ovisno o načinu vizualizacije i pristupa određenom
dijelu u genomu postoji više tehnika (metoda) molekularnih markera. Neki od najbolje
proučenih i najviše korištenih u istraživanju su : Restriction Fragment Lenght Polymorphism
(RFLP), Random Amplified Polymorphism of DNA (RAPD), mikrosateliti ili Simple Sequence
Repeats (SSR), Amplified Fragment Length Polymorphism (AFLP) i Single Nucleotide
Polymorphism (SNP). Njihova detekcija i praćenje vezani su uz sofisticiranu laboratorijsku
opremu i hemikalije. Kao rezultat analize s molekularnim markerima najčešće se dobija tzv.
elektroferogram, odnosno jedna ili više vidljivih crtica (bands), kao rezultat njihovog
razdvajanja po molekulskoj masi u električnom polju. Ovi bandovi predstavljaju molekule
enzima ili fragmente DNA i služe za identifikaciju genotipa, usporedbu sličnosti među
analiziranim genotipovima ili analizu vezanosti istih s nekim korisnim svojstvom. Pojava, broj
i razmještaj registrovanih bandova vrlo su stabilni za jedan genotip i u pravilu ne ovise o
vanjskim uslovima. Nasljeđivanje ovih bandova događa se po Mendelovim zakonima
nasljeđivanja (Pejić, 2002).
Molekularni markeri, generalno predstavljaju genetički uslovljena obilježja određene jedinke,
koje svojim postojećim varijantama ukazuju na varijacije u genetičkom materijalu određenog
organizma, pa time i na njegovu specifičnost. U oblasti voćarstva glavna prednost u upotrebi
molekularnih markera prilikom identifikacije određenog genotipa predstavlja neovisnost ove
metode od eksternih uticaja spoljne sredine. Ovo znači da agro-klimatski faktori koji značajno
mijenjaju fenotip određenog organizma nemaju uticaj na nivou molekularnih markera, te na taj
način ne utiču na ishod ovog procesa. Svaki tip molekularnog markera ima specifične prednosti
i slabosti. Izbor određenog sistema zavisi od specifičnosti problema istraživanja, količini
biljnog materijala i troškova analize koji se mogu podnijeti (Morgante, 1994; Powel i sar.,
1994). Mnoga istraživanja u Evropi su fokusirana na napore za verifikaciju genetičke
varijabilnosti Castanea sativa u prirodnim populacijama i kultiviranim sortama, koje će biti od
velike relevantnosti za izučavanje konzerviranja biodiverziteta i adaptivnog potencijala. Iz ovih
razloga (ciljeva, namjera) koriste se molekularni markeri koji će biti od pomoći za
razumijevanje kratkoročne i dugoročne evolucije, u izučavanju pravaca migracije i adaptivnih
svojstava kao što je fenologija, juvenilni rast i sl. Identifikacija lokusa kvantitativnih osobina je
važno sredstvo za razvijanje metoda rane selekcije. Glavna upotreba molekularnih markera je
16
korisna za napredak u istraživanju kao i za sektor proizvodnje (Ballester, 2008). Za sada se
najveći broj molekularno –genetičkih analiza radi uz pomoć mikrosatelitnih markera (SSR
(Simple Sequence Repeat). Naime, mikrosateliti su kratke sekvence (u prosjeku 100 bp) koje su
raspršene svuda po genomu. Za njih je karakteristično da se sastoje od kratkih motiva «repeats»,
mono do tetranukleotidnih sekvenci koje se ponavljaju i do 50 puta. Broj ponavljanja određuje
ukupnu dužinu amplikona koja je specifična za individuu koju se istražuje. Daleko najčešća
ponavljanja mikrosatelita su dinukleotidna ponavljanjna. Za životinje, ovo su najčešće CA
ponavljanja, dok su kod biljaka najčešće TA ili GA ponavljanja (Jarne i Lagoda, 1996). Jednom
kada se pronađu, za vrstu specifični, prajmeri mikrosatelita mogu biti zapis alelnih varijanti za
razlikovanje geografski više ili manje udaljenih populacija, te čak za identifikaciju pojedinih
individua u populaciji. Prirodno, nivo heterozigotnosti, migracije, stope mutacija, mogu biti
proučavane upotrebom ovog tipa genetičkog markera (Edwards et al. 1992). Kombinacijom
više mikrosatelitnih markera (lokusa) moguće je dobiti patterne (profile) koji su karakteristični
(autentični) za neki kultivar, populaciju ili taksomnomsku kategoriju, te se na osnovu toga može
vršiti dalja genetička karakterizacija. Buck i saradnici (2003) vršili su izolaciju i karakterizaciju
polimorfnih mikrosatelita evropskog pitomog kestena. Izolirano je 13 polimorfnih
mikrosatelitnih lokusa iz tri populacije u Velikoj Britaniji i jednoj turskoj populaciji. Marinoni
i saradnici (2003) su takođe radili na razvoju mikrosatelitnih markera na pitomom evropskom
kestenu. Pri tome su vršili izolaciju i karakterizaciju 33 SSR markera u kultivaru Garrone Nero.
Genetički inžinjering u oplemenjivanju kestena
Konvencionalni oplemenjivački program za kesten zahtijeva oko 15 - 20 godina da bi se
inkorporirala nova otpornost alela i došlo do F2 generacije. Velika prednost genetske
transformacije je da se novi set gena može prenijeti u somatske (tjelesne) ćelije kestena u roku
od 2-3 godine. To je danas moguće nakon mnogo godina istraživanja na in-vitro kulturi tkiva
kod evropskog i američkog kestena.
Dokazano je da se embriogenetske kulture mogu prenijeti preko listova sadnica gdje se otvara
mogućnost za razmnožavanje i transformaciju zrelog materijala u budućnosti. Prvi pokušaji da
se promijeni evropski kesten koristi segmente hipokotila iz in vitro iznikle biljke i segmente
stabljike in vitro naraslih izbojaka, koji su sukulturne s Agrobacterium tumefaciens. Učinkovit
protokol genetske transformacije C. sativa je opisan prvi put kroz subkulture somatskih embrija
sa različitim sojevima baterije Agrobacterium tumefaciens koja nosi marker gene. Jedan od
problema koji utiče na evropski i američki kesten je relativno niska stopa konverzije somatskih
embrija u biljkama. Obje vrste, evropski i američki transgeni kesten, su prilagođene u fitotronu
za rast u stakleniku ili čak na otvorenim poljima (Pereira-Lorenzo et al., 2012)
3. Korištenje i čuvanje genetičkih resursa u oplemenjivanju kestena
Osnovni uslov za napredak u oplemenjivanju kestena predstavlja genetički diverzitet ove
kulture. Uspjeh oplemenjivačkih programa zavisi od dostupnosti materijala koji je dovoljno
divergentan da ponudi adekvatno veliki broj različitih, pozitivnih gena, odnosno osobina
(Vidaković i Krstinić, 1985). Što je šira genetička osnova kestena, veća je moć njegove
adaptacije na nove klimatske uslove, kao i otpornost na bolesti i štetočine. Pošto se u zadnje
vrijeme primijeti smanjenje biodiverziteta svih voćaka, pa tako i kestena, neophodno je u
oplemenjivačke programe introducirati nove gene iz raznih, do sada neiskorištenih izvora. U tu
svrhu je vrlo važno sprovoditi inventarizaciju, kolekcionisanje i proučavanje različitih
autohtonih genotipova kestena. Zbog toga je neophodno formiranje banke gena koja će se baviti
ovim aktivnostima. Na taj način se obezbjeđuje velika genetička varijabilnost početnog
materijala i za uzgoj i za oplemenjivanje. Inventarizacija je ustvari popisivanje i registrovanje
17
genotipova kestena za koje se smatra da pripadaju traženoj germplazmi. Najvažnije informacije
u procesu inventarizacije su one koje se tiču lokaliteta gdje se mogu naći pripadnici istraživane
germplazme.
Tabela 1. Kolekcije genotipova roda Castanea (FAO)
Država Broj genotipova
u kolekciji
Institucije koje čuvaju inventorisane genotipove
Austrija 7 Austrian Research Centers, 2444 Seibersdorf, AUSTRIA
Kina 61 Department of Horticulture, Beijing Agricultural College, De
Sheng Mei Wai - 102206 Beijing, CHINA
Institute of Botany, Jiangsu Province and Chinese Academy of
Sciences - Nanjing 210014, Jiangsu, CHINA
Francuska 35 Laboratoire BCVEL, 123 Avenue Albert Thomas - 87060
Limoges, FRANCE INRA, Unité de Recherches sur les Espèces
Fruitières et la Vigne, Centre de Recherches de Bordeaux, 71
avenue E. Bourleaux, BP81 - 33883 Villenave d'Ornon,
FRANCE
Mađarska 10 University of Agricultural Sciences, Debrecen, P.O. Box 36 -
4032 Debrecen, HUNGARY
Italija 117 Dipartimento di Produzione Vegetale, sezione Coltivazioni
Arboree, Via Celoria 2 - 20133 Milano, ITALY
Dipartimento ortoflorifrutticoltura, Università di Firenze, Via G.
Donizetti 6 - 50144 Firenze, ITALY
Dipartimento di Colture Arboree, Università di Torino, Via
Leonardo da Vinci, 44 - 10095 Grugliasco (TO), ITALY
Istituto Miglioramento Genetico Piante Forestali, CNR, Via Atto
Vannucci, 13 - 50134 Firenze, ITALY
Portugal 36 Direcção Regional de Agricultura de Trás-os-Montes (DRATM),
Quintado Valongo - 5370 Mirandela, PORTUGAL
University of the Azores - 9700 A. Heroismo, PORTUGAL
Republika
Koreja
29 P.O. Box 24, Suwon, Kyonggido 441-350, KOREA
Slovačka 6 Institute of Forestry Ecology, Branch of Woody Plants Biology -
Akademická 2, 94901 Nitra,
Research Institute of Fruit and Ornamental Woody Plants in
Bojnice
Slovenija 35 Agronomy Department, Biotechnical Faculty, University of
Ljubljana, Jamnikarjeva 101 - 1111 Ljubljana, SLOVENIA
Španija 94 Centro de Investigaciones Forestales de Lourizan, Apt. 127 -
36080 Pontevedra, SPAIN EPS, Universidad de Santiago de
Compostela, Campus de Lugo - 27002 Lugo, SPAIN
Švicarska 25 F.N.P. Sottostazione Sud Delle Alpi, P.O. Box 57 - 6504
Bellinzona, SWITZERLAND
Engleska 34 Royal Botanic Gardens, Kew, Richmond, Surrey, TW9 3AB, UK
Agroforestry Research Trust, 46, Hunters Moon, Darlington,
Devon, TQ9 6JT, UK
Turska 25 Department of Horticulture, Faculty of Agriculture, Ondokuz
Mayis University - 55139 Samsun, TURKEY
Faculty of Agriculture, Department of Horticulture Uludag
University -16384 Bursa, TURKEY
18
Ova aktivnost podrazumijeva izlazak na teren i uzimanje što više korisnih podataka sa terena.
Kvalitetno odrađena inventarizacija daje neophodan uvid u stanje ispitivanog genetičkog
resursa za neko područje u određenom vremenu.
Sakupljanje i kolekcionisanje jedinki je primarno vezano za obilazak i pregled terena,
organizovanje naučnih ekspedicija, uzimanje uzoraka i njihovo dopremanje u institucije koje
se bave očuvanjem ovih resursa kao što su fakulteti, instituti i gen banke. Očuvanje vrijedne
germplazme moguće je njenim kolekcionisanjem ili konzervacijom.
Postoje različiti načini kolekcionisanja a svi se mogu svrstati u dva osnovna sistema čuvanja:
in- vivo i in-vitro. In – vivo sistem podrazumijeva čuvanje na tri načina:
In – situ kolekcije. Ovo očuvanje se odnosi na na očuvanje, održavanje i obnovu populacija u
njihovom prirodnom staništu u kojima su razvile svoje prepoznatljive osobine. Ovako sačuvan
unutarvrsni diverzitet može biti vrlo značajan za oplemenjivanje kestena. Iz ovako očuvanih
kolekcija može se vršiti selekcija i dalje oplemenjivanje vrijednih jedinki.
On – farm kolekcije. Ova metoda predstavlja očuvanje genetičke raznovrsnosti lokalno
razvijenih populacija jedinki na lokalnim farmama, odnosno na imanju vlasnika.
Ex – situ kolekcije. Ovo je najviši stepen kolekcionisanja i čuvanja i odnosi se na čuvanje
jedinki van mjesta nastanka iz praktičnih i sigurnosnih razloga. Ove kolekcije mogu
predstavljati različite uzorke uzete od biljke: sjeme, polen, pupoljke, grančice, stabla ili samo
DNK (Jarebica i Kurtović, 1997).
Postoje različiti načini oblika čuvanja i kolekcija kestena širom svijeta. Postojeće kolekcije
treba obogatiti genetičkom varijabilnošću, koja se krije u prirodnim populacijama vrsta roda
Castanea širom svijeta. To će omogućiti otkrivanje izvora novih gena, koji su neophodni za
sistematski rad na oplemenjivanju kestena. Za sada je poznato da najveći broj genotipova u
Evropi kolekcionišu institucije u Italiji, Španiji, Francuskoj i Portugalu, te Sloveniji.
4. Zaključak
U Bosni i Hercegovini postoje važni prirodni i genetički resursi pitomog kestena. Još uvijek
nema značajnih pomaka u njegovom intenzivnom iskorištavanju u smislu podizanja plantažnih
zasada, introdukciji i oplemenjivačkim programima. U zadnjih desetak godina radilo se nešto
aktivnije na istraživanju njegovih morfoloških svojstava, hemijskog sastava ploda i genetičkoj
karakterizaciji pomoću molekularnih markera. Postojeće prirodne populacije su ugrožene
biotskim i abiotskim faktorima. Rak kore kestena je bolest koja nanosi štetu već više od pedeset
godina, a u zadnjih nekoliko godina pojavila se i kestenova osa šiškarica koja pravi još opasnije
štete u našim kestenovim šumama. Evidentno sitan plod, zaraženost bolestima i štetočinama
mora biti signal za otpočinjanje ozbiljnog rada na očuvanju postojećih resursa i introdukciji
otpornih visokokvalitetnih sorti. Potrebno je izvršiti pozitivnu individualnu selekciju iz
autohtonih populacija i iskoristiti dobro ocijenjene genotipove kao početni materijal za dalji
postupak oplemenjivanja. Prije svega, potrebno je promijeniti shvatanje kestena kao korisne
jezgraste voćne vrste koja traži punu pažnju kao i sve ostale vrste voćaka koje se intenzivno
uzgajaju kod nas.
5. Literatura
1. Ballester, A. (2008) El Castano: Biologia, Fisiologia, Genetica. Acta Hort. (ISHS) 784:79-82
2. Bounous G. (2014) Perspectives and future of the chestnut industry in Europe and all over the
world. II European Congress on Chestnut. Acta Hortic. 1043, str 19-22
19
3. Buck, E.J., Hadonau, M., James, C.,J., Blakesley, D., Russell, K. (2003) Isolation and
characterization of polymorphic microsatellites in European chestnut (Castanea sativa Mill.)
Molecular Ecology Notes. 3, 239-241.
4. Clapper, R. B. (1954) Chesnut breeding, Tehnique and Results, Journal of Heredity. 45, 106 –
114, 201-208.
5. Conedera M., Tinner W., Krebs P., de Rigo D., Caudullo G. (2016) Castanea sativa in Europe:
distribution, habitat, usage and threats: European Atlas of Forest Tree Species. Publ. Off. EU,
Luxembourg, pp. 78-79
6. Edwards, A., Hammond H.A., Jin L., Caskey C.T., Chakraborty R. (1992) Genetic variation at
five trimeric and tetrameric tandem repeat loci in four human population groups. Genomics. 12,
241-253.
7. FAO production yearbook. (1999) Food and agriculture organisation of the United Nations,
Rim.
8. Hadrović H. (1981) Gajenje pitomog kestena, Nolit, Beograd
9. Jarne, P., Lagoda P. J. L. (1996) Microsatellites, from molecules to populations and back. TREE
11(10), 424-429.
10. Jarebica Dž., Kurtović M. (1997) Oplemenjivanje voćaka i vinove loze. „Edis“ Sarajevo, str 57-
58.
11. Jaynes, R. A. (1969) North American Nut Trees. Northern Nut Growers Association, W. F.
Humphrey Press Inc., Geneva, New York.
12. Marinoni, D., Akkak, A., Bounous, G., Edwards, K.J., Botta, R. (2003). Development and
characterization of microsatellite markers in Castanea sativa. Molecular breeding, Volume 11.
Number 2, 127-136.
13. Mićić, N., Čordaš, D., Balić, D. (1987) Karakteristike ploda u nekih tipova pitomog (evropskog
) kestena . Jugoslovensko voćarstvo, 21, p. 11-16.
14. Mišić, P. (2002) Specijalno oplemenjivanje voćaka. Beograd: Partenon.
15. Morgante, M. (1994) Aplication of molecular markers in plant genetics and breeding. In:
Proceeding of the International Colloquium on Impact of Plant Biotechnology on agriculture,
Rogla 5. – 7. Decembar 1994, Ljubljana, Centre for Plant Biotechnology and Breeding,
Biotehniška fakulteta, str. 139-145.
16. Mujagić-Pašić A., Ballian D. (2011) Systematical position of sweet chestnut (Castanea sativa
Mill.) within the genus Castanea in Bosnia and Herzegovina. Naše šume. Časopis za
unapređenje šumarstva, hortikulture i očuvanja okoline. Broj 24-25, Sarajevo.
17. Mujić, I., Ibrahimpašić, J., Jahić, S., Alibabić, V. (2006) Nutritivne karakteristike prerađenog
kestena Castanea sativa sa područja Unsko sanskog kantona i usporedba sa nutritivno sličnim
namirnicama, Radovi Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. 57 (3), 125-137.
18. Mujić I., Alibabić V., Živković J., Jahić S., Jokić S., Prgomet Ž., Tuzlak Z. (2010)
Morphological characteristics of chestnut Castanea sativa from the area of Una-sana canton.
Journal of Central European Agriculture Vol 11.No. 2. str. 185-190
19. Nienstaedt, H. (1956) Receptivity of the Pistillate Flowers and Pollen Germination Tests in
Genus Castanea. In: Forstgenetik Forstpflanzen zuchtung 5, 40 – 45.
20. Pejić, I. (2002) Primjena molekularnih markera u oplemenjivanju kukuruza. Zagreb:
Agronomski fakultet.
21. Pereira-Lorenzo S., Ballester A., Corredoira E., Vieitez A., Agnanostakis S., Costa R., Bounous
G., Botta R., Beccaro G., Kubisiak T., Conedera M., Krebs P., Yamamoto T., Sawamura Y.,
Takada N., Gomes-Laranjo J., Ramos-Cabrer A. (2012) Fruit Breeding. Poglavlje 19-Kesten.
str. 729-763
22. Powel, W., Morgante, M., Vogel, J., Tingey, S., Rfalski, A. (1994) Technology for plant genome
analysis and breeding. In: Proceedings of the International Colloquium on Impact of Plant
Biotechnology on Agriculture, Rogla 5. – 7. December 1994, Ljubljana, Centre for Plant
Biotechnology and breeding, Biotehniška fakulteta, Oddelek za agronomijo, p. 177-180.
20
23. Rutter P. A., Miller g., Payne J. A. (1991) Chestnut (Castanea). In: Genetic Resources of
Temperate Fruit and Nut Crops 1, 2 (Moore J. N., Ballington J. R. Eds.), 759-788, ISHS,
Wageningen.
24. Skender A., Kurtović M., Hadžiabulić S., Gaši F. (2011) Pomological variability of sweet
chestnut populations (Castanea sativa Mill.) in Bosnia and Herzegovina. 22nd International
Scientific – Expert Conference of Agriculture and Food Industry. Sarajevo, september 28 –
october 1, 2011. Proceedings pp. 163- 166.
25. Skender A., Kurtović M., Hadžiabulić S., Gaši F. (2013) Analyses of genetic structure within
population of chestnut (Castanea sativa Mill.) in Bosnia and Herzegovina using SSR
markers. The Journal of Ege University, Faculty of Agriculture. Vol I , pp. 159-162
26. Skender, A., Kurtović, M., Hadžiabulić, S., Aliman, J. (2013) Pomological and genetic analysis
of chestnut (Castanea sativa Mill.) in Bosnia and Herzegovina. 48. hrvatski i 8 međunarodni
simpozij agronoma. Dubrovnik (Hrvatska), 17 – 22. februar 2013. Proceedings. Pp. 318- 322.
27. Skender, A., Ibrahimpašić, J., Kurtović, M. (2006) Tehnološke i pomološke vrijednosti
autohtonih genotipova pitomog kestena konzervisanih on-farm. XIX Naučno stručni skup
poljoprivrede i prehrambene industrije, Neum. Zbornik sažetaka.
28. Skender, A. (2010) Genetska i pomološka varijabilnost populacija pitomog kestena u Bosni i
Hercegovini. Doktorska disertacija. Poljoprivredno – prehrambeni fakultet, Univerzitet u
Sarajevu.
29. Skender, A., Hadžiabulić, S., Gaši, F. (2013) Heterogenaity of gene locus in populations of
sweet chestnut (Castanea sativa Mill.).1 Symposium of Geneticists in Bosnia and Herzegovina,
February 17 – 18, 2011. Sarajevo. Proceedings, pp. 90-95.
30. Skender, A., Kurtović, M., Pojskić, N., Kalamujić – Stroil, B., Hadžiabulić, S., Gaši, F. (2017)
Genetic structure and diversity of European chestnut (Castanea sativa Mill.) populations in
Western Balkans: on a crossroad between east and west.
31. Vidaković M., Krstinić A. (1985) Genetika i oplemenjivanje šumskog drveća. Sveučilište u
Zagrebu, Šumarski fakultet.
32. Villani, F., Benedetelli, S., Paciucci, M., Cherubini, M. And Pigliucci,M. (1991) Genetic
variation and differentiation between natural populations of chestnut (Castanea sativa Mill.)
from Italy. P. 91 – 103. In: S. Fineshi, M. E. Malvolti, F. Cannata and H.H. Hattemer (eds.),
Biochemicals markers in the populations genetics of forest trees. SPB Academic Publishing,
The Hague, The Netherlands.
33. Zohary, D., Hopf, M. (1988) Domestication of Plants in the Old World. Oxford, Clarendon
press. P 243.
Korespondencija: Prof.dr.sc. Azra Skender Univerzitet u Bihaću
Biotehnički Fakultet
Luke Marjanovića bb.
77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina
Telefon: ++387 61 689 975
E-mail: skender.azra71@gmail.com
21
KARAKTERISTIKE SADNICA KESTENA CASTANEA SATIVA MILL.
PROIZVEDENE KALEMLJENJEM U TURSKOJ
CASTANEA SATIVA MILL. CHESTNUT SCION CHARACTERISTICS PRODUCED
BY GRAFTING IN TURKEY
Semina Hadžiabulić1, Jasna Hasanbegović1, Aliman Jasmina1, Adis Lizalo1, Ümit Serdar2
1Univerzitet Džemal Bijedić Mostar, Agromediteranski fakultet, semina.hadziabulic@unmo.ba 2Faculty of Agriculture, Ondokuz Mayis University, Samsun, Turkey
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SAŽETAK: Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) se razmnožava sjemenom, izdancima i kalemljenjem.
U radu je prikazana tehnika proizvodnje sadnica kestena kalemljenjem pod koru na generativnim
podlogama (prirodno samonikle podloge) i vegetativnoj podlozi Sinop A9 (uzgojenoj u posebnim
uvjetima). Ogled je postavljen na otvorenom prostoru na lokalitetu Kayagunleri, Samsun u Turskoj u
periodu 2015-2016 godine. Kalemljenje je obavljeno u mjesecima april i maj 2015. godine, s tim da su
podloge za kalemljenje pripremljene u predhodnoj godini. Plemke su pripremljene u ranijem periodu i
čuvane u rashladnim komorama u plastičnim vrećicama za zamrzavanje. U toku ogleda izvršeno je
kalemljenje tri sorte kestena: Marigoule, Erfelek i Serdar, te praćenje postotka primanja i njihov rast i
razvoj. Za istraživanje je odabrano 30 generativnih podloga i 30 podloga Sinop A9 . Naredne 2016.
godine su utvrđene morfološke karakteristike nakalemljenih sadnica: postotak prijema na generativnim
podlogama i vegetativnoj podlozi Sinop A9, dužina prirasta plemki nakalemljenih sadnica, dužina i
širina lista prirasta plemki nakalemljenih sadnica i kvalitet sadnica kestena. Na osnovu dobivenih
rezultata može se zaključiti da kod proizvodnje mladih sadnica kestena metodom kalemljenja,
preporučljivo koristiti vegetativne podloge i tehniku kalemljenja pod koru, budući da je procenat
primanja ovim načinom kalemljenja izuzetno visok. Najveću prosječnu dužinu prirasta plemki, kao i
širinu i dužinu lista imala je sorta Marigoule. Sorta Serdar imala je najveći procenat primanja plemki
na generativnim i vegetativnoj podlozi Sinop A9, kao i najveći procenat sadnica prve klase u odnosu
na druge dvije sorte.
Ključne riječi: pitomi kesten, Castanea sativa Mill., generativne podloge, vegetativne podloge,
kalemljenje, sorte
ABSTRACT: Sweet chestnut (Castanea sativa Mill.) Is propagated by seed, shoots and grafting.The
research describes the technique of production of seedlings chestnut grafting the bark on generative
rootstocks (natural wild rootstock) and vegetative rootstock Sinop A9 (reared in special
circumstances). The experiment is set up on the open space in the locality Kayagunleri, Samsun in
Turkey in the period 2015-2016 years. Grafting is completed in the months of April and May 2015, with
the rootstocks prepared in the previous year. Scions have been prepared in the earlier period and stored
in the cooling compartments in the plastic bag. During the period was carried out grafting three
varieties of chestnut: Marigoula, Erfelek and Serdar, and followed the percentage of earnings and their
growth and development. For the study were selected 30 generative rootstock and 30 rootstocks Sinop
A9. The following 2016 were opserved the morphological characteristics of grafted seedlings:
percentage grip on surfaces generative and vegetative surface Sinop A9, length growth of scions grafted
seedlings, length and width of leaf growth scions grafted seedlings and seedling quality chestnuts. In
the next year 2016 it was observed the morphological characteristics of grafted seedlings: percentage
grip on generative and vegetative (Sinop A9) rootstocks, length growth of scions grafted seedlings,
length and width of leaf growth scions grafted seedlings and seedling quality chestnuts.Based on the
results it can be concluded that the production of young plants chestnut by grafting method, it is
recommended to use the vegetative rootstocks and technique grafting the bark, since the percentage of
receiving plants with this type of grafting is extremely high. The highest average length growth of scions,
as well as the width and length of the leves had a variety Marigoula. Variety Serdar had the highest
22
percentage receiving scion on the generative and vegetative surface Sinop A9, as well as the highest
percentage of seedlings first class compared to the other two varieties.
Keywords: sweet chestnut, Castanea sativa Mill., generative rootstock, vegetative rootstocks, grafting,
varieties -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1. Uvod
Znanje o porijeklu roda Castanea je prilično ograničeno, ali se smatra da potiče iz Azije, gdje
je u tercijaru, prema istoku migracija iznjedrila američki kesten, Castanea dentata (Marsch.)
Borkh., a prema zapadu rezultirala evropskim kestenom, Castanea sativa Mill. Međutim, zbog
ograničenih i neuvjerljivih podataka mnogi autori ovu hipotezu uzimaju sa rezervom (Manos i
Stanford, 2001; Manos i sur., 2001). Prema Piccioliu (1922) domovina kestena bila je Azija, od
kuda se zatim proširio u Evropu.
Pitomi kesten se smatra izuzetno važnom vrstom sa biološkog, sociološkog i ekonomskog
aspekta, jer predstavlja drvo visokog kvaliteta u prirodnim staništima i daje plodove koji u
mnogim zemljama predstavljaju temeljni resurs ruralne ekonomije (Mirchev, 2009). Današnja
distribucija pitomog kestena je pod direktnim antropogenim pritiscima, s tim da je i u prošlosti
za vrijeme Rimskog carstva također dosta bio pod uticajem čovjeka (Zoller, 1960; Zohary i
Hopf, 1988; Martinet i sur., 2007; Ketenoglu, 2010). Imajući u vidu veliku hranljivu vrijednost
njegovog ploda, kao i sve veće potrebe ljudi za hranom biljnog porijekla, pitomi kesten je vrlo
značajna jezgrasta vrsta voća, stoga se posljednjih godina sve više pažnje posvećuje gajenju
pitomog kestena i njegovom bržem širenju na površinama na kojima druge voćne vrste ne bi
mogle biti tako rentabilne.
U Bosni i Hercegovini, kao i u ostalim dijelovima Evrope, ova vrsta postojala je od završetka
mezozojsko-kenozojske ere, te je tada kod nas bila široko rasprostranjena (Hewitt i sur., 1999;
Huntley i Birks, 1983). Fosilni nalazi stabla sa velikim lišćem pronađeni su u mioceonskim
naslagama. Navedeni nalazi govore da je taj tip kestena sa velikim i neizdiferenciranim lišćem
bio predak našeg domaćeg kestena. Za vrijeme glacijala areal pitomog kestena se smanjuje, te
je uspio da se održi na područjima sjeverozapadne Bosne i sjeverne Hercegovine koji se smatra
prirodnim centrom postojanja pitomog kestena kod nas (Sučić, 1953).
Pitomi kesten u Turskoj dolazi u tri velike regije: uz Crno, uz Mramorno i uz Egejsko more.
Mješovite šumske sastojine s listopadnim šumama čine 77,5 % površine, mješovite sastojine s
četinarima 9,5 %, a čiste sastojine 13 %. Osim šumskih sastojina, kesten se uzgaja i u nasadima,
u kojima se kaleme autohtone sorte. Turska proizvodi oko 50.000 t kestenovog ploda godišnje,
dok je prije 20-ak godina ta proizvodnja bila oko 90.000 t. Ovako drastično smanjenje
uzrokovano je velikim sušenjima zbog raka kestenove kore Endothia parasitica. Najstarije
stablo kestena u Turskoj raste u selu Kumari. Njegova je starost procijenjena na oko 1.000
godina, visoko je 25 m, promjera 8 m, a svake godine donosi 500 kg ploda.
Kesten (Castanea spp. Mill.) potiče iz porodice Fagaceae koji uključuje i bukvu (Fagus
sylvatica) i hrast (Quercus ilex). Ukupno 13 vrsta kestena su priznate i vode se da su porijeklom
iz umjerenog pojasu sjeverne polusfere; pet u istočnoj Aziji, sedam u Sjevernoj Americi i jedan
u Europi (Burnham i sur., 1986). Kina, Koreja, Turska, Italija, Španjolska, Bolivija, Japan i
Portugal su vodeće zemlje u proizvodnji kestena. Postoje dva geografska područja u vezi
europskog kestena (C. sativa) genetskih izvora u Europi: (Villani i sur., 1999) Turska i Iberski
poluotok, koji je jedan od izvornih centara proizvodnje kestena. Turska se vodi kao domaćin
porijekla nekoliko različitih voćnih vrsta, kao što su badem, marelica, trešnja (Demirsoy i
Demirsoy, 2003. Demir i sur., 2011) (Balta i sur., 2001) (Balta i sur., 2002), kesten (Soylu,
2004), smokva (Koyuncu, 2004), lješnjak (Beyhan, 2007), jagoda (Celikel i sur., 2008), orah
23
(Balciju i sur., 2001) i Vaccinium sp. (Celik, 2009). Ima oko 2,5 milijuna stabala kestena u
Turskoj i proizvodnja kestena je 60.000 tona godišnje. Kesten je porijeklom iz Crnog mora,
Mramornog i Egejska regija u Turskoj (Davis, 1982; Soylu, 2004), te je vrsta koja zahtijeva
ukrštenu oplodnju. Zbog toga što je razmnožavanje kestena iz sjemena veoma dominantno,
takva stabla kestena se dosta razlikuju jedna od drugih. Dakle, istraživanja o kestenu su
provedena kako bi se utvrdila superiornost genotipova u pogledu prinosa i kvalitete na
prostorima Turske (Ayfer i Soylu, 1995; Ozkarakas i sur., 1995;. Akca i Yilmaz, 1999; Serdar,
1999, Serdar i Soylu, 1999; Serdar, 2002; Ozkan, 2003; Ertan i sur., 2007;. Koyuncu i sur, 2008;
Yarilgac i sur., 2009). Genotipove kestena koji predstavljaju crnomorsku regiju Turske
općenito karakteriziraju mali, jednostavni i ukusni plodovi u odnosu na genotipove koji se
uzgajaju uz Mramornu i Egejsku regiju Turske. Uzgoj kestena u crnomorskoj regiji je popularan
kod potrošača, posebno za upotrebu u svježem stanju. Jedan od genotipova kestena odabranih
iz crnomorske regije za svježu upotrebu je C. sativa cv. 'Serdar' (ranije poznat kao 556-8)
(Serdar i Soylu, 1999). Registracija sorte (cv) „Serdar "završena je u 2010. godini od strane
„Registracija i certificiranje sjemena i sorti u Turskoj“ (TTSM). Međutim, nije bilo popratno
izvješće u vezi morfoloških i fenoloških svojstava ove nove sorte, pa su vršena dalja
istraživanja kako bi se provjerile morfološke i fenološke karakteristike ove sorte, koja može
imati potencijal za poboljšanje proizvodnje kestena i kvalitetu voća u crnomorskoj regiji Turske
pa i u svijetu.
Na osnovu dosadašnjih saznanja o kestenu, o mogućnostima i dometu upravljanja procesima
vegetativnog rasta i rodnosti, može se pouzdano tvrditi da je moguć koncept prevođenja
pitomog kestena iz šumske vrste u voćnu kulturu.
Cilj ovog rada je prikazati osnovne tehnike proizvodnje sadnica kestena kalemljenjem i sam
postotak prijema nakalemljenih sadnica, koji su kalemljeni na generativnim podlogama i
vegetativnoj podlozi Sinop A9. U ovom istraživanju su ispitivana je tehnika kalemljenja pod
koru kao jednog od najčešćih načina dobivanja sadnica kestena kalemljenjem.
2. Materijal i metode
Ogled je postavljen na otvorenom prostoru na lokalitetu Kayagunleri, Samsun u Turskoj.
Područje kestenjaka i samoniklog kestena nalazi se u maloj provinciji Kayagunleri (40o 58′ 38
S i 37o 36′ 35″ i, 240 m nadmorske visine) u Crnomorskoj regiji. Klima u ovom području je sa
prosječnim temperaturama od 14,3 oC, i godišnjom količinom padavina od 1047 mm (Turski
hidrometeorološki zavod, 2015). Zemljište sadrži 1,14 % organske materije i 5,75 pH.
Slika 1. Površina sa odabranim samoniklim podlogama
24
Istraživanje je obavljeno u periodu 2015.-2016. godine. Kalemljenje je obavljeno u aprilu i
maju 2015. godine, s tim da su podloge za kalemljenje pripremljene već u predhodnoj godini.
Za istraživanje je odabrano 30 generativnih podloga i 30 vegetativnih podloga Sinop A9.
Takođe plemke su pripremljene u ranijem periodu i čuvane u rashladnim komorama u
plastičnim vrećicama za zamrzavanje. Januar je idealno vrijeme za uzimanje plemki za
kalemljenje voćaka, jer u to doba su plemke u potpunosti dozrele i vegetacija miruje. Na
pomenutoj lokaciji u periodu januara uzeto je po 30 kalem grančice tri sorte kestena Marigoule,
Erfelek i Serdar.
Sorta kestena Erfelek je dosta raširena, no napala ga je bolest pod nazivom kestenov rak
(Endothia parasitica), koja je uništila dosta stabala drugih sorti kestena. No, stučnjaci na tom
području su istraživačkim radom uzgojili sorte kestena koje su otporne na tu bolest.
Sorta Erfelek, drvo je srednjeg rasta, s otvorenom krošnjom, brzom i dobrom rodnošću, s
ježincem u kojem su dva do tri normalno razvijena ploda. Dozorijeva krajem septembra. U
ježincu su po dva debela ploda, tamno crvenkaste kestenjaste boje.
Marigoule je sorta kestena brzorastućeg drveta, s najvećim debljinskim i volumnim prirastom
u odnosu na druge dvije pomenute sorte. Posebno je velika njegova izbojna snaga u izdanačkom
obliku. Već prve godine izbojci izrastaju dva do tri metra. Ova sorta pokazala se biološki
otpornijom na bolesti i štetnike za razliku od drugih sorti. Plodovi su relativno teški, oko 120
komada u 1 kg, s ježincem u kojem su dva do tri normalno razvijena ploda, debela i svjetlo
mahagonijeve boje. Dozorijeva oko 15. septembra. Sorta Marigoule, je testirana od 2000 godine
i registrovana za certifikaciju u ranoj produkciji (Serdar and Macit, 2010).
Sorti kestena Serdar se u zadnje vrijeme posvećuje mnogo pažnje i vremena, što zbog kvaliteta
plodova tako i zbog mogućnosti cvjetanja dva puta u toku jedne godine. Najviše je
rasprostranjena u Turskoj, odnosno gradu Samsunu. Sorta je dobila naziv po čovjeku koji je i
otkrio ovu sortu, Prof. Dr. Umit Serdar. Proučavajući razne sorte kestena, njihovu otpornost na
rak kestenove kore, slučajno je među mnogobrojnim sortama primjetio ovu sortu, koja
razlikovala od ostalih sorti zbog svoje izuzetne otpornosti na tu bolest. Samo stablo je slično
stablu sorte Marigoule, međutim cvjeta kasnije 10 – 15 dana nego sorta Marigoule, plodovi
sazrijevaju 20 dana kasnije kod sorte Serdar i listovi opadaju par dana ranije kod sorte Serdar.
Što se tiče kretanja vegetacije, kraća je 10 – 15 dana nego kod ostalih sorti, što mu daje prednost
kod opasnosti od ranih proljetnih mrazeva i sposobnost da se prilagodi različitim regijama.
Zbog mogućnosti cvjetanja dva puta godišnje, ova sorta ima izuzetnu važnost u pčelarstvu kod
proizvodnje kestenovog meda. Sorta je osjetljiva na kompatibilnost podloge i plemke prilikom
kalemljenja. Prema istraživanjima, kada je korištena 554-14 (Soylu i Serdar, 2000) kao
podloga, kalemljenje je bilo uspješno. Međutim, kada su se koristile podloge poput SA 5-1, SE
21-9, 18-2 SE i 552-10, kalemljenje nije bilo uspješno, pokazalo se da su podloga i navedene
plemke nekompatibilne, i rezultat je bio da se plemka osuši u toku jedne ili dvije godine
(neobjavljeni podaci). Boja ploda sorte Serdar je svijetla do crvenkasto smeđa, težina ploda od
8,0 – 16,3 g, u jezičku se obično nalaze dva, rijetko tri, ploda kestena. Zbog iznimno male težine
ploda, poželjan je na kupce jer se smatra da lakši plodovi daju bolji okus kestenu.
Kalemljenje kestena pod koru provodi se u vrijeme kada se kora može najlakše odvojiti i to je
obično u aprilu mjesecu. Ovaj način kalemljenja se primjenjuje kada je plemka puno tanja od
podloge. Na kori podloge se napravi okomit rez toliko dugačak koliko je dug rez na plemci.
Oštricom noža se odvoji kora od drveta. Plemka se priprema kao kod običnog tj. jednostavnog
spajanja. Plemka se utisne pod koru toliko koliko je dug rez na njoj, poveže i premaže
kalemarskim voskom. Prednost ovog načina kalemljenja je ta što se na podlogu se mogu
kalemiti i po 2-3 plemke.
25
Nakon kalemljenja tri sorte kestena: Marigoule, Erfelek i Serdar, u toku ogleda je određen
postotak primanja plemki i njihov rast i razvoj. Naredne 2016. godine su utvrđene morfološke
karakteristike nakalemljenih sadnica.
Prilikom spajanja podloge i plemke, da bi se onemogućilo prodiranje vode u spoj, isti je izoliran
PVC trakom i premazan debelim slojem crvenog voska. Nakalemljenim vegetativnim
podlogama instaliran je sistem za navodnjavanje „kap po kap“, dok nakalemljene generativne
podloge nisu navodnjavane.
Slika 2. i 3. Priprema podloga za kalemljenje
Slika 4. Izgled nakalemljenje sadnice kestena tehnikom kalemljenja pod koru na samonikloj
podlozi
Tabela 1. Periodi kalemljenja i tehnika kalemljenja u godini u kojoj je vršeno istraživanje
Godina Period
kalemljenja Tehnike kalemljenja
Periodi
kalemljenja
2015
1 pod koru 1. april
2 pod koru 10. – 13. april
3 pod koru 29. – 30. april
4 pod koru 02. – 04. maj
Morfološki parametri koji su utvrđeni na nakalemljenim sadnicama su:
Postotak prijema na generativnim podlogama
Postotak prijema na vegetativnoj podlozi Sinop A9
26
Dužina prirasta plemki nakalemljenih sadnica
Dužina lista prirasta plemki nakalemljenih sadnica
Širina lista prirasta plemki nakalemljenih sadnica
Kvalitet sadnica kestena
Slika 5. i 6. Visina jednogodišnje plemke (Erfelek)
Slika 7. i 8. Dužina i širina listova (Erfelek)
Klasifikacija tri klase sadnica kestena:
I klasu čine sadnice čija je visina preko 70 cm sa najmanje 12 mm prečnika na 5 cm iznad
zemlje, a korijen mora imati najmanje 4 žile dužine preko 25 cm i veći broj neoštećenih žilica.
II klasu čine sadnice čija je visina 60 do 70 cm, priječnik 9 do 12 mm, a korijen treba da ima
najmanje 3 žile dužine od 18 – 25 cm, sa većim brojem neoštećenih žilica.
III klasu čine sadnice koje ne ispunjavaju nijedan od pomenutih kriterijuma za I i II klasu i ne
sade se. Njlh treba staviti u rastilo da se još razviju, a mogu se kalemiti i kao jednogodišnje
sadnice.
Podaci dobiveni mjerenjem morfoloških parametara plemki obrađeni su u statističkom paketu
XL STAT2017 i to analiza varijanse (Fisherov test) da bi se utvrdilo postojanje uticaja faktora
na promatrana svojstva. U kom pravcu se taj uticaj odvija, pokazuje analiza srednjih vrijednosti
27
koja je urađena korištenjem Tukey testa. Tukey testom je testirana značajnost dobivenih razlika.
Na kraju je urađen Pearsonov koeficijent korelacije za pomenute parametre.
3. Rezultati i diskusija
Rezultati istraživanja morfoloških parametra koji su utvrđeni na nakalemljenim sadnicama tri
sorte pitomog kestena: Marigoule, Erfelek i Serdar predstavljeni su u slijedećim grafikonima.
Grafikon 1. Postotak (%) primljenih plemki nakalemljenih sadnica ispitivanih sorti kestena na
generativnim podlogama i vegetativnoj podlozi Sinop A9
Analizirajući podatke o nakalemljenim plemkama na generativnim podlogama i vegetativoj
poglozi Sinop A9, može se zaključiti da je sorta Serdar pokazala najbolje rezultate u odnosu na
ostale dvije ispitivane sorte. Postotak primljenih plemki kod sorte Serdar je bio 96,66 % na
vegetativnoj podlozi i 86,66 % na generativnim podlogama. Druga po značajnosti i po postotku
primljenih plemki na obadva tipa podloga bila je sorta Marigoule. Najlošije rezultate je
pokazala sorta Erfelek koja je imala 80% primljenih plemki na vegetativnoj podlozi, a 56,66
% na generativnim podlogama.
Prijem plemki bio je kod sve tri sorte: bolji na vegetativnoj podlozi Sinop A9 u odnosu na
generativne samonikle podloge.
Analizirajući dužinu prirasta plemki, najveću prosječnu dužinu prirasta imala je sorta
Marigoule (130, 31 cm), dok je najmanju prosječnu vrijednost imala sorta Serdar (101, 98 cm).
Prema prikazanim rezultatima o širini lista prirasta plemki, evidentno je da je najmanja
vrijednost ovog parametra izmjerena kod sorte Serdar (4,73 cm), a najveća kod sorte Marigoule
(7,63 cm). Sorta Erfelek je imala prosječnu širinu lista (5,57 cm).
Najveću prosječnu dužinu listova imala je sorta Marigoule koja je iznosila (14,15 cm), dok je
najmanju imala sorta Serdar (10,38 cm). Evidentno je da je sorta Erfelek imala prosječnu
vrijednost ispitivanog parametra (12,34 cm).
Marigoule Erfelek Serdar
% primljenih plemki nagenerativnim podlogama
63,33% 56,66% 86,66%
% primljenih plemki navegetativnim podlogama
93,33% 80% 96,66%
0,00%
20,00%
40,00%
60,00%
80,00%
100,00%
120,00%
28
Napomena: Prosječne vrijednosti su prikazane ± SD (standardna devijacija). Različito slovo na prosječnim
vrijednostima pokazuje da su sorte značajno različite u proučavanoj karakteristici - Tukey test p≤0,05
Grafikon 2. Morfološke karakteristike prirasta plemki i listova
Tabela 2. Rezultati analize korelacionih odnosa ispitivanih statističkih parametara pitomog
kestena (Pearsonov koeficijent korelacije)
Dužina prirasta
plemki Širina listova Dužina listova
Pearson
Correlation
Dužina prirasta
plemki 0,724 0,602
Širina listova 0,724 0,750
Dužina listova 0,602 0,750
Vjerovatnost slučajne pojave između karakteristika plemki iznosi p=0,000 što znači da je
dobivena razlika statistički značajna, dok Pearsonov koeficijent korelacije (r=0,724) potvrđuje
da dužina prirasta plemki utiče na širinu lista i radi se o jakoj povezanosti. Dužina prirasta
plemki, takođe utiče na dužinu listova sa Pearsonov-im koeficijenotom od (r=0,602), što
potvrđuje da se radi o srednjoj povezanosti ova dva statistička parametra.
Za utvrđivanje odnosa dužine listova plemki i širine lista utvrđen je Pearsonov koeficijent
korelelacije od (r=0,750), što predstavlja jaku povezanost između ova dva statistička parametra.
Dužina prirasta plemki(cm)
Širina listova (cm) Dužina listova (cm)
Marigoule 130,31 7,63 14,15
Erfelek 116,44 5,57 12,34
Serdar 101,98 4,73 10,38
0,00
20,00
40,00
60,00
80,00
100,00
120,00
140,00
160,00
29
R
Koeficijent linearne
korelacije
R Square
Koeficijent
višestruke
determinacije
Adjusted R
Square
Korigovani
koeficijent
determinacije
Std. Error of the
Estimate
0,730(a) 0,533 0,522 10,48390
Za prediktorske varijable a dužina listova plemki i širina lista plemki, b za zavisnu varijablu
dužina jednogodišnjih plemki
Korigovani koeficijent determinacije iznosi približno 53% u pogledu dužine prirasta plemki i
morfoloških karakteristika lista uz standardnu grešku od 10,48.
Tabela 3. Tabelarni prikaz Regresione analize za karakteristike dužine prirasta plemki i
morfoloških karakteristika listova.
ANOVA(b)
Model
Sum of
Squares df Mean Square F Sig.
1 Regression 10893,460 2 5446,730 49,555 ,000(a)
Residual 9562,362 87 109,912
Total 20455,822 89
a Predictors: (Constant), Dužina listova plemki, Širina lista plemki
b Dependent Variable: Dužina prirasta plemki
Visoko signifikantni F test za regresionu analizu u uzorku od df=89 govori o tome da koeficijent
višestruke detarminacije nije jednak nuli, što znači da se ovaj model može koristiti u opisivanju
odnosa dužine prirasta plemki i morfoloških karakteristika lista.
Odnosno na osnovu anove može se konstatovati da postoji visoka statistička povezanost između
prediktorskih varijabli i zavisne varijable.
Grafikon 3. Kvalitet sadnica kestena
Marigoule Erfelek Serdar
I klasa 23,33% 20% 31,66%
II klasa 76,66% 80% 68,33%
0,00%
10,00%
20,00%
30,00%
40,00%
50,00%
60,00%
70,00%
80,00%
90,00%
30
Na osnovu rezultata prezentiranih u grafikonu 3. može se zaključiti da su sve tri sorte kestena:
Marigoule, Erfelek i Serdar prema kvaliteti sadnica razvrstane u 2 osnovne grupe, i to i prvu i
drugu klasu. Najveći postotak sadnica prve klase je imala sorta Serdar sa 31,66%, dok je
najmanji postotak sadnica prve klase imala sorta Erfelek 20%. Analizirajući postotke sadnica
druge klase, može se zaključiti da je najveći postotak sadnica druge klase imala sorta Erfelek
sa 80%, dok je najmanji postotak sadnica druge klase imala sorta Serdar sa 68,33%. Sorta
Marigoule imala je postotak sadnica druge klase 76,66%.
4. Zaključak
Na osnovu dobivenih rezultata može se zaključiti da kod proizvodnje sadnica kestena metodom
kalemljenja, preporučeno koristiti vegetativne podloge i tehniku kalemljenja pod koru. Takođe
na osnovu dobivenih podataka može se zaključiti sljedeće:
Prijem plemki nakalemljenih sadnica bio je kod sve tri sorte: Marigoule, Erfelek i
Serdar bolji je na vegetativnoj podlozi Sinop A9 u odnosu na generativne
samonikle podloge. Ova konstatacija se može dovesti u vezu sa boljim fizičkim
stanjem vegetativne podloge.
Najveću prosječnu dužinu prirasta plemki, kao i širinu i dužinu lista imala je sorta
Marigoule, dok je najmanje prosječne vrijednosti navedenih parametara imala sorta
Serdar.
Sorte kestena prema kvaliteti sadnica razvrstane su u 2 osnovne grupe, i to i prvu i
drugu klasu. Najveći postotak sadnica prve klase je imala sorta Serdar sa 31,66%,
dok je najmanji postotak sadnica prve klase imala sorta Erfelek 20%. Sorta
Marigoule imala je postotak sadnica prve klase 23,33%.
Sorta Serdar imala je najveći procenat primanja plemki na generativnim i
vegetativnoj podlozi Sinop A9, kao i najveći procenat sadnica prve klase u odnosu
na druge dvije sorte.
5. Literatura
1. Akca, Y. and Yilmaz, S. (1999) A study on selection of Castanea sativa in Niksar. Proc 3rd Turkey
Natl Hortic Congr 14-17 September, 1999, Ankara, pp. 801-803.
2. Ayfer M. and Soylu A. (1995) Selection of chestnut cultivars (Castanea sativa Mill.) in Marmara
Region of Turkey. Proc Int Congr on Chestnut. Oct 20-23, 1993, Spoleto, Italy, pp. 285-289.
3. Balta, F., Kaya, T., Yarilgac, T., Kazankaya, A,, Balta, M.F., Koyuncu, M.A., (2002) Promising
apricot genetic resources from the Lake Van Region. Genet Resour Crop Ev. 49, 409-413.
4. Balta, F., Yarilgac, T., Balta, MF. (2001) Fruit characteristics of native almond selections from
the Lake Van Region (Eastern Anatolia, Turkey). J Am Pomol Soc. 55, 58-61.
5. Balci, I., Balta F, Kazankaya, A., Sen., S.M. (2001) Promising native walnut genotypes (Juglans
regia L.) of the east Black Sea Region of Turkey. J Am Pomol Soc. 55, 204-208.
6. Beyhan, N. (2007) Effects of planting density on yield and quality characteristics of hazelnut (cv.
Palaz) in a hedgerow training system. Can J Plant Sci. 87, 595-597.
7. Burnham, C.R., Rutter, P.A., French, D.W. (1986) Breeding blight-resistant chestnuts. Plant
Breed Rev. 4, 347-397.
8. Celikel, G., Demirsoy, L., Demirsoy, H. (2008) The strawberry tree (Arbutus unedo L.) selection
in Turkey. Sci HorticAmsterdam. 118, 115-119.
9. Demirsoy, L. and Demirsoy, H. (2003) Characteristics of some local and standard sweet cherry
cultivars grown in Turkey. J Am Pomol Soc. 57, 128-136.
10. Demir, T., Demirsoy, L., Demirsoy, H., Kacar, Y.A., Yilmaz M., Macit, İ. (2011) Molecular
characterization of sweet cherry genetic resources in Giresun, Turkey. Fruits. 66, 53-62.
11. Davis, P.H. (1982) Flora of Turkey- VII. Edinburg University Press.
31
12. Hewitt, G.M. (1999) Post-glacial re-colonization of European biota. Biological Journal of the
Linnaean Society. 68, 87-112
13. Huntley, B. and Birks, H.J.B. (1983) An atlas of past and present pollen maps for Europe: 0-13
000 Years Ago. Cambridge University Press, Cambridge, pp. 73-90
14. Sučić, J. (1953) Rasprostranjenost pitomog kestena na području Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
15. Manos, P., Stanford, A. (2001) Te historical biogeography of Fagaceae: Tracking the tertiary
history of temperate and subtropical forests of the Northern hemisphere. Int. J. Plant Sci. 162(6
Suppl.), 77-S93.
16. Martín, M.A., Moral, A., Martín, L.M., Alvarez, J.B. (2007) Te genetic resources of European
sweet chestnut (Castanea sativa Miller) in Andalusia, Spain. Genetic Resources and Crop
Evolution Springer 2006. 54, 379-387
17. Mirchev, St., Lyubenova, M., Dimitrova, V., Bratanova-Doncheva S. (2009)
Dendrochronological Investigation on Castanea Sativa Mill. in Belasitza Mountain and Western
Balkans (Berkovitza Mountain), Biotechnol. & Biotechnol. EQ. 23/2009/SE XI Anniversary
Scientific Conference pp. 377-380.
18. Kargioğlu, M. (1988) [Iç Bati Anadolu ’dan Iki Birlik (Querco cerridis-Coryletum avellanae ve
Querco pubescenti-Castanetum sativae)]. XIV.Ulusal Biyoloji Kongresi (7-10 Eylül): pp.16–29.
19. Koyuncu, MA. (2004) Promising fig (Ficus carica L.) genetic resources from Birecik (Urfa)
region of Turkey. Eur J Hortic Sci. 69, 153-158.
20. Ozkarakas, I., Gonulsen, N., Ulubelde, M, Ozakman, S., Onal, K. (1995) Selection studies of
chestnut cultivars (Castanea sativa Mill) in Aegean Region. Turk 2nd Natl Hortic Congr 3-6
October, Adana. 1, pp. 505-509.
21. Piccioli, L. (1922) Monografa del castagno. Suoi caratteri morfologici, varietà, coltivazione,
prodotti e nemici. Spinelli, Firenze. 22. Soylu, A. (2004) Chestnut Growing and Specialities. Hasad Publication. Istanbul, Turkey. pp: 64.,
23. Soylu, A, and Serdar, U. (2000) Rootstock selection on chestnut (Castanea sativa Mill.) in the
Middle of Black Sea Region in Turkey. Proc. Acta Hortic. 538, 483-487.
24. Serdar, U. (1993) Selection of chestnuts (C. sativa Mill.) in Samsun Vicinity Selection of
Chestnuts (C. sativa Mill.) in Sinop Vicinity Ondokuz Mayis University, Faculty of Agriculture,
Department of Horticulture, 55139 Samsun, Turkey
25. Serdar, U. (1994) Sınop’un Erfelek İlçesinde Kestanenin (Castanea sativa Mill.) Seleksiyon
Yoluyla Islahı. Samsun: Yüksek Lisans Tezi (Yayınlanmamış), 112s.
26. Serdar, U. (1999) Selection of chestnut (C. sativa Mill.) in Sinop vicinity. Proc. 2nd Intl. Symp.
on Chestnut. Acta Hort. 494, 327-332.
27. Serdar, U., and Soylu, A. (1999) Selection of chestnut (Castanea sativa Mill.) in Samsun Vicinity.
Acta Hort. 494, 333-338.
28. Villani, F., Lauteri, M., Sansotta, A., Cherubini, M., Monteverdi, MC., Mattioni, C., Casasoli, M.,
Kucuk, M. (1999) Genetic structure and quantitative traits variation in F1 full-sibs progenies of
Castanea sativa Mill. Acta Hortic. 494, 395-405.
29. Zoller, H. (1960) Pollena nalytisc he Unte rsuchung en zur Vegetati onsge sch ich te der ins ubr
isc hen Sc hwe iz, De nksc hri fte n d er Sc hwe ize ris chen Na tur for sch end en Ges ell scha ft.
[P ol l en analysis studies of vegetation history in Switzerland]. 83, pp. 45-156
30. Zohary, D., and Hopf, M. (1988) Domestication of Plants in the Old World. Clarendon Press,
Oxford.
Korespondencija:
Prof.dr.sc. Semina Hadžiabulić Univerzitet „Džemal Bijedić“ Mostar
Agromediteranski fakultet
Univerzitetski kampus
88104, Mostar
Bosna i Hercegovina
Telefon: +387 36 571 388 E-mail: semina.hadziabulic@unmo.ba
32
ZNAČAJ KALEMLJENJA U RAZMNOŽAVANJU (CASTANEA SATIVA MILL.)
SIGNIFICANCE OF GRAFTING IN PROPAGATION (CASTANEA SATIVA MILL.)
Dinko Bećirspahić1 1Biotehnički fakultet, Univerzitet u Bihaću, Luke Marjanovića bb, 77000 Bihać,
dinkoxavi@hotmail.com -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SAŽETAK: Vegetativno razmnožavanje kestena može se postići kalemljenjem, ukorjenjavanjem,
razmnožavanjem reznicama, mikropropagacijom i margotiranjem. Od svih navedenih metoda najviše
se u praksi koristi kalemljenje. Uspješnost kalemljenja zavisi od primijenjenih metoda i tehnika,
vremena izvođenja i kompatibilnosti podloge i plemke. U radu su predstavljene nove studije na temu
kalemljenja kestena kao i izvršena testna kalemljenja na području Velika Kladuša. Poznavanje i
primjena optimalne metode kalemljenja kao i optimalno vrijeme izvođenja kalemljenja je od bitnog
značaja za plansko širenje i podizanje zasada pitomog kestena.
Ključne riječi: Castanea sativa Mill., šumske populacije, kalemljenje, superiorni genotipovi
ABSTRACT: Vegetative propagation of chestnut can be achieved by grafting, rooting, propagation of
cuttings, micropropagation and air layering. Of all the above-mentioned methods, the most commonly
used method is grafting. Efficacy of grafting depends on the applied methods and techniques, the time
of processing and the compatibility of the rootstock and the scion. This paper presents new studies on
chestnut grafting as well as performed test grafts in the area of Velika Kladuša. Knowledge and use of
optimal methods of grafting, as well as the optimum time of grafting, is of great importance for the
planned spreading and cultivation of sweet chestnut plants..
Ključne riječi: Castanea sativa Mill., Forest populations, grafting, superior genotypes -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1. Uvod
Porodica Fagaceae se sastoji od sedam rodova i oko 1000 vrsta koje su rasprostranjene cijelom
sjevernom hemisferom, od tropskih zona do borealnih regija. Među najznačajnijim rodovima
ove porodice su Fagus, Quercus i Castanea (Heywood i sar., 2007).
Evropski kesten (Castanea sativa Mill.) pripada rodu Castanea. Evropski, odnosno slatki
kesten (Castanea sativa Mill.) je rasprostranjena vrsta koja se prvenstveno pojavljuje u
zemljama oko Mediteranskog bazena, uključujući region Crnog mora i zapadni dio Pirinejskog
poluotoka. Na sjevernoj granici distribucijskog područja nastanjen je sjeverno od Alpa, a
najviše se nalazi uglavnom u vinogradarskim područjima (Maurer i Fernández-López, 2001).
Na području Bosne i Hercegovine nastanjen je u vidu prirodnih šumskih populacija. Visoko je
cijenjena vrsta na zapadnom Balkanu. Ističe se po visokoj kvaliteti drveta i voća te kao značajan
izvor nektara i polena za proizvodnju meda (Skender i sar., 2017). Kesten je vrsta koja ne
uspijeva na zemljištima bogatim krečnjakom, preferirajući dobro drenirana, od vrlo kisela do
neutralna i siromašna zemljišta (Conedera i sar., 2016). U Bosni i Hercegovini najznačajnije
populacije kestena nalaze se na području sjeverozapadne Bosne, području sjeverne
Hercegovine, okruženje Konjica i Jablanice i na području istočnog dijela Bosne, oko Bratunca
i Srebrenice. Pretpostavka je da se na ovom području nalazi veliki broj genotipova koji bi mogli
postati komercijalno značajan resurs za voćarsku proizvodnju u Bosni i Hercegovini. Ovo
potvrđuje većina studija koje su se bavile evaluacijom kestena s ovih područja (Skender i sar.,
2011; Mujagić-Pašić i Ballian, 2012; Skender i sar., 2013). U cilju planskog širenja i podizanja
33
zasada, potrebno je uložiti još veće napore u evaluaciji prirodnih populacija i pronalasku
superiornih genotipova i težiti njihovom vegetativnom razmnožavanju.
2. Kalemljenje kestena
Zasnivanje novih plantaža i širenja kestena je dosta teško, ne samo zbog nedostatka superiornih
genotipova, već i poteškoća s vegetativnim razmnožavanjem. Kao i kod većine vrsta koje
posjeduju osobinu tvrdog drveta, kesten je veoma teško vegetativno razmnožavati korištenjem
konvencionalnih tehnika (Corredoira i sar., 2017). Različite tehnike razmnožavanja kestena
poput ukorjenjavanja, razmnožavanje reznicama, mikropropagacijom i margotiranjem su
testirane u različitim dijelovima svijeta, ali sa veoma malim uspjehom (Celik i sar., 2009). Od
različitih metoda razmnožavanja kestena, kalemljenje daje najbolje rezultate. Prema Saylu
(1984) kalemljenje kestena na grančicu i pupoljak je najekonomičnija i najpraktičnija metoda.
Također, autori Oraquzie i sar. (1998) ističu da je najuspješnije razmnožavanje kestena
kalemljenjem (okuliranjem i koopuliranjem) na generativno razmnoženu podlogu, vodeći
računa da se radi o istoj vrsti kako bi se smanjila inkompatibilnost između podloge i plemke.
Pored toga, kalemljenje ima prednost jer se kesten može kombinirati s podlogama otpornim na
fitoftoru.
Ako se uzme u obzir da je masovno propadanje stabala kestena u Evropi i SAD-u uzrokovano
dvjema glavnim bolestima fitoftorom i rakom kestena (Corredoira i sar., 2017), kalemljenjem
genotipova iz prirodnih populacija na podloge otporne na fitoftoru predstavlja dobar pravac u
konzervaciji naših prirodnih populacija kestena i zasnivanje zasada s genotipovima istaknutih
agronomskih svojstava.
Uspješnost kalemljenja okuliranjem i koopuliranjem može zavistiti od vremena izvođenja
kalemljenja, starosti i rasta podloge i plemke, bujnosti podloge, znanja i vještina kalemara, kao
i kvaliteta i kvantiteta plemke (Ferrini, 1993). Pored navedenog, na uspješnost kalemljenja
kestena utiče kompatibilnost između podloge i plemke.
3. Kalemljenje kestena okuliranjem i koopuliranjem
Novije studije koje su provedene na kalemljenju pitomog kestena obuhvatile su ispitivanja
uspješnosti kalemljenja spram različitih metoda i tehnika, vremena izvođenja kalemljenja i
kompatibilnosti pitomog kestena s drugim vrstama.
U studiji Iliev i sar. (2013) analizirani su učinci različitih metoda kalemljenja kestena u
zavisnosti od fenološkog stanja podloge. Kalemljenje je provedeno u proljeće na otvorenom, a
različite metode su podrazumijevale čip-okulaciju, prosto spajanje, kalemljenje u procjep i
kalemljenje sa strane. Najbolji uspjeh kalemljenja pitomog kestena na podloge koje su bile u
fenološkom stanju mirovanja zabilježen je metodom prostog spajanja (86,67%), dok je
najslabiji primitak bio kod čip-okulacije (21,33%). Prosječan procenat uspješnosti kalemljenja
na podloge u fazi mirovanja za sve četiri metode bio je 54,33%. Posmatrajući rezultate
kalemljenja kestena na podlogu koja je u aktivnoj fenološkoj fazi, najbolja uspješnost
okalemljenih sadnica je također zabilježena kod prostog spajanja (93,33%), a najlošija kod čip-
okulacije (53,33%) sa prosjekom od 76,33% za sve četiri metode kalemljenja. U navedenoj
studiji prosječan procenat uspješnosti okalemljenih sadnica u slučaju kada je podloga fenološki
aktivna u odnosu na dormantnu podlogu bio je veći za 22%.
U objavljenoj studiji Ada i Ertan (2013) su izvršili kalemljenje pitomog kestena (Castanea
sativa Mill) na podlogu hrasta Quercus vulcanica Boiss i analizirali histo-citološku vezu
34
spojnog mjesta. Potrebno je istaći da ove dvije vrste pripadaju istoj porodici Fagaceae, a
poznati su slučajevi u voćarstvu da se jedna vrsta može uspješno kalemiti na drugu (npr. kruška
na dunju). Nakon izvršenog kalemljenja, poslije 150 dana izvršena je analiza spojnog mjesta i
srastanja podloge i plemke. Spojno mjesto ukazivalo je da postoji kompatibilnost između
kombinacija kesten/hrast kroz stvaranje kalusa i diferencijacije vaskularnih tkiva. Ovakvi
rezultati potvrđuju postojanje veze između kestena i hrasta te mogućnosti kombiniranja ove
dvije vrste, odnosno roda prilikom kalemljenja.
U cilju standardizacije širenja kestena (Castanea sativa Mill.) vegetativnim razmnožavanjem
na otvorenom provedena je studija od strane Hussain i sar. (2016) u uvjetima Srinagara, savezna
država Jammu i Kašmir, Indija. Primijenjene su dvije različite metode kalemljenja (kalemljenje
na procjep i jezičak) u tri različita vremenska perioda (2. i 4. sedmica marta i 2. sedmica aprila)
replicirane četiri puta u RCBD dizajnu. Signifikantno bolja uspješnost kalemljenja dobivena je
kalemljenjem na procjep (60,83%) u odnosu na kalemljenje na jezičak (52,5%). Najuspješniji
procenat kalemljenja zabilježen je prilikom izvođenja u 2. sedmici marta, a najslabiji u 2.
sedmici aprila.
Jedan od najnovijih studija na temu kalemljenja pitomog kestena provedena je od strane
Hussain i sar. (2018) u Indiji. Izvršeno je kalemljenje pomoću dvije metode okuliranja (T –
okulacija i čip-okulacija) u četiri različita vremenska perioda (3. sedmica u julu, 1. i 3. sedmica
u augustu i 1. sedmica u septembru). Dobiveni rezultati su ukazali na signifikantno veću
uspješnost kalemljenja metodom T – okulacije (65%) u odnosu na čip-okulaciju (57,50%).
Kada je u pitanju vrijeme izvođenja kalemljenja, najbolja uspješnost dobivena je u trećoj
sedmici jula kod T-okulacije (73,33%).
4. Iskustva s kalemljenjem kestena na području Bosne i Hercegovine
Nema literaturnih podataka da se neko intenzivnije bavio kalemljenjem kestena na području
Bosne i Hercegovine. Jedino veće aktivnosti po pitanju kalemljenja ove vrste izvedene su na
području Unsko-sanskog kantona 2001. godine u organizaciji Šumsko-privrednog društva
"Unsko-sanske šume" d.o.o pri čemu su kalemljene sorte maruna porijeklom iz Toskane na
domaće podloge in situ uslovima.
Autori ove studije su u 2017. godini vršili kalemljenje savremenih kultivara oraha na području
Velike Kladuše te uporedo, po prvi put izvršili testno kalemljenje kestena. Kalemljenje je
izvršeno u februaru 2017. godine u sobnim uslovima, odnosno stratifikali na oko 200 podloga
(Slika 1). Za podloge su korišteni izdanci iz prirodnih populacija kestena, a plemke su uzimane
sa superiornih genotipova također iz prirodnih populacija.
Prije nego što se izvrši kalemljenje, podloge su dobro operu, zatim se skrate bočne žile na 3–4
cm i sržna žila na 15–20 cm od korjenovog vrata. Sljedeća operacija je uklanjanje (vrhom noža)
spavajućih pupoljaka, koji se nalaze na bočnim stranama podloge, da se iz njih u stratifikali ne
bi razvili mladari i potrošile rezervne hranjive materije prije nego što i dođe do srastanja
hipobiota (podloge) i epibiota (plemke). Tako pripremljene podloge su dezinfikovane u
rastvoru fungicida na bazi Propamokarb i Fosetila. Kalemljenje je obavljeno mašinski,
metodom engleskog spoja sa SGC7-TAU mašinom za kalemljenje.
Nakon izvršenog kalemljenja, spojno mjesto je povezano kalemarskom gumicom i izvršeno je
parafiniranje kalemova. Temperatura parafina bila između 65–75 °C. Kalemovi su poslije
parafinisanja poredani u sanduke za stratifikovanje koji po dnu i sa strane imaju razmaknute
daske, zbog bolje cirkulacije vazduha. Oko kalema je stavljena piljevina od četinara navlažena
rastvorom prethodno pomenutog fungicida
35
Slika 1. Okalemljene sadnice kestena, sadnice kestena u stratifikali i nakon presađivanja u
kontejnere
Kalemovi su ostali u stratifikali oko 25 dana. Temperatura stratifikale u tom periodu je bila
konstantna i kretala se od 27 do 28 °C uz relativnu vlažnost stratifikale 70–90%. Odmah nakon
vađenja sadnica iz piljevine, primjetno je bilo da je veoma mali broj sadnica kalusirao, oko
35%. Sadnice koje su kalusirale su presađene u kontejnere i prenesene u rastilo. Kontjeneri su
bili napunjeni zemljom iz prirodnih populacija kestena. Napredak okalemljenih sadnica je bio
slab i s vremenom je došlo do sušenja izbojaka sa kalema. Na osnovu vizualne analize simptomi
sušenja su upućivali na fitoftoru, odnosno trulež korijena (Slika 2).
Slika 2. Simptomi sušenja okalemljenih sadnica kestena
Po završetku vegetacije samo je 7% okalemljenih sadnica opstalo. Razlog slabe uspješnosti
okalemljenih sadnica ogleda se u uzimanju podloga iz prirodni populacija, koje su očigledno
bile inficirane te unatoč provedenim tretmanima fungicidima nisu mogle opstati, pogotovo u
36
uslovima stratifikovanja. Pored slabog procenta okalemljenih sadnica, zabrinjava činjenica da
su podloge iz prirodnih populacija najvjerovatnije bile inficirane što ukazuje na bojaznost da su
i naše kestenove šume zaražene jednom od dvije glavne bolesti ove biljne vrste.
5. Zaključak
Pregledom literaturnih podataka i iskustvima na testnom nivou kalemljenja kestena, može se
potvrditi da je kalemljenje ove vrste dosta teško. Na uspješnost kalemljenja pored primijenjene
metode, vremena izvođenja izuzetno bitnu ulogu ima kvalitet i zdravstvena ispravnost podloge,
odnosno njena otpornost prema glavnim patogenima ove vrste. U cilju konzervacije autohtonih
genotipova kestena i širenja ove vrste, potrebno je introducirati savremene podloge otporne na
fitoftoru te pronaći najuspješniju metodu kalemljenja prilagođenu našim uslovima.
6. Literatura
1. Ada, S. i Ertan, E. (2013) Histo-cytological study of the graft union of the Chestnut (Castanea
sativa Mill.)/Oak (Quercus vulcani Boiss.). Agriculture, Forestry and Fisheries. 2, 110-115.
2. Celik, H., Serdar, U., Beyhan, N. (2009) Studies on chestnut grafting with hand and hand manual
grafting units. Acta Horticulturae. 815, 205-209.
3. Conedera, M., Tinner, W., Krebs, P., de Rigo, D., Caudullo, G. (2016) Castanea sativa in Europe:
distribution, habitat, usage and threats. In: San-Miguel-Ayanz, J., de Rigo, D., Caudullo, G.,
Houston Durrant, T., Mauri, A. (Eds.), European Atlas of Forest Tree Species.
4. Corredoira, E., Martínez, M.T., Cernadas, M.J., San José, M.C. (2017) Application of
Biotechnology in the Conservation of the Genus Castanea. Forests. 8, 394.
5. Ferrini, F. (1993) Conoscenze e problem sulla propagaione vegetative del castago. Rivista di
Frutticoltura. 12, 43-48.
6. Heywood, V.H., Brummitt, R.K., Culham, A., Seberg, O. (2007) Flowering Plant. Families of the
World. Royal Botanic Gardens. Kew, UK.
7. Hussain, S., Bhat, R., Mir, M.M., Sheeraz, A., Shameem, R.W., Husain, M. (2016)
Standardization of propagation techniques in Chestnut (Castanea sativa Mill.). Eco. Env. & Cons.
22 (2), 911-915.
8. Hussain, S., Bhat, R., Mir, M.M., Sheeraz, A., Shameem, R.W., Husain, M. (2018) Effect of
Different Budding Methods and Timings on Budding Success of Chestnut (Castanea sativa, Mill).
Int.J.Curr.Microbiol. App. Sci. 7(2), 1643-1649
9. Iliev, N., Varbeva, L., Milev, M. (2013) The effects of different methods and rootstocks
phenologycal stages on Sweet chestnut (Castanea sativa Mill.) spring grafting. Forestry Ideas.
Vol. 19, No 1 (45).
10. Maurer, W.D., Fernández-López, W. (2001) Establishing an international sweet chestnut
(Castanea sativa Mill.) provenance test: preliminary steps. Snow Landsc. Res. 76 (3), 482-486.
11. Mujagić-Pašić, A. i Ballian, D. (2012) Varijabilnost pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) na
osnovu morfoloških karakteristika lista u prirodnim populacijama Bosanske Krajine. Works of
the Faculty of Forestry . University of Sarajevo. No. 1, 57-69.
12. Oraquzie, N.C., McNeil, D.L., Thomas, M.B. (1998) Examination of graft failure in New Zealand
chestnut (Castanea spp.) selections. Scientia Horticulturae. 76, 89-103.
13. Saylu, A. (1984) Chestnut growing and specialities. A taurk Hort. Res. Inst.
Publ. No. 59.
14. Skender, A., Kurtović, M., Pojskić, N., Kalamujić, S.B., Hadžiabulić, S., Gaši F. (2017) Genetic
structure and diversity of european chestnut (Castanea sativa Mill.) populations in western
balkans: on a crossroad between east balkan. Genetika. 49 (2), 613-626.
15. Skender A., Kurtović M., Hadžiabulić S., Gaši F. (2011) Pomological variability of sweet chestnut
populations (Castanea sativa mill.) in Bosnia and Herzegovina. 22nd International Scientific –
37
Expert Conference of Agriculture and Food Industry. Sarajevo, september 28 – october 1, 2011.
Proceedings, pp 163-166.
16. Skender, A., Kurtović, M., Hadžiabulić, S., Aliman, J. (2013) Pomological and genetic analysis
of chestnut (Castanea sativa Mill.) in Bosnia and Herzegovina. 48 hrvatski i 8 međunarodni
simpozij agronoma. Dubrovnik (Hrvatska), 17 – 22. februar 2013. Proceedings, pp 318-322.
Korespondencija:
Dinko Bećirspahić, MA Univerzitet u Bihaću
Biotehnički Fakultet
Luke Marjanovića bb.
77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina
Telefon: ++387 61 603 758
E-mail: dinkoxavi@hotmail.com
38
MORFOLOŠKO - HEMIJSKA SVOJSTVA PITOMOG KESTENA (Castanea sativa
Mill.) U SAMONIKLOJ POPULACIJI OPĆINE KLJUČ
MORPHOLOGICAL AND CHEMICAL PROPERTIES OF SWEET CHESTNUT
(Castanea sativa Mill.) IN WILD CHESTNUT POPULATION IN KLJUČ
MUNICIPALITY
Pehadžić Ermina1, Skender Azra2, Šertović Edina2
1JP Unsko-sanske šume, doo Bosanska Krupa, Radnička bb, erminapehadzic@hotmail.com 2Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet, Luke Marjanovića bb, skender.azra71@gmail.com;
edina.sertovic@gmail.com
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SAŽETAK: Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) pripada grupi listopadnog drveća iz familije
Fagaceae. U BiH dolazi u prirodnim populacijama i nalazi se na 3 značajna lokaliteta i to područje
Krajine, Neretvansko i Drinsko područje. Cilj ovog rada bio je ispitati i utvrditi varijabilnosti pitomog
kestena prema morfološkim i pomološkim osobinama izolirane populacije u općini Ključ. Populacija se
nalazi na Handanovića brdu i sadrži oko 5 ha šume pitomog kestena sa ukupno 1297 stabala.
Istraživanje je rađeno tokom 2015 godine. Uzorak se sastojao od 50 stabala udaljenih cca 20 m. Sa
svakog stabla je uzeto po 10 listova, 10 muških cvjetova i 10 plodova. Nakon dozrijevanja plodova, sa
svakog stabla je uzeto po 50 plodova i unaprijed određenim ciljem su mjereni parametri. Rezultatima
su prikazani sljedeći parametri: visina i širina lista, dužina muških cvjetova, dužina ureza endokarpa,
masa ploda, visina, širina, te debljina ploda, ali i dužina i širina hiluma. Ovi rezultati su predstavljeni
tabelarno i grafikonima, zajedno sa hemijskom analizom ploda.
Ključne riječi: pitomi kesten, morfološke osobina, pomološka svojstva, genetika i oplemenjivanje
kestena.
ABSTRACT: Chestnut (Castanea sativa Mill.) belongs to a group of deciduous trees in the family
Fagaceae. In BiH comes in natural populations and is located on the 3 areas, the area of Krajina, an
area Neretva and Drina. The aim of this study was to investigate and determine the variability of
chestnut according to morphological and pomological characteristics of the isolated population in
Ključ. The population is located on Handanovića brdo and contains about 5 ha of forest of chestnut
with a total of 1,297 trees. Research was conducted during 2015 years. The sample consisted of 50 trees
distant about 20 m. From every tree is taken 10 sheets, 10 male flowers and 10 fruits. After ripening,
with each tree is taken after 50 fruits and predetermined objectives are measured parameters. The
results represent these parameters: the height and width of the leaf, length of the male flowers, length
of cut endocarp, fruit weight, height, width, and thickness of the fruit, but the length and width of hilum.
These results are presented in tables and graphs, along with the chemical analysis of fruit.
Keywords: chestnut, morphologic characteristics, pomological properties, genetics and breeding of
chestnuts -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1. Uvod
Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) važna je šumska vrsta drveća, ali je isto tako značajan i
kao voćkarica. Čovjek se bavio kultiviranjem i oplemenjivanjem pitomog kestena, većinom
radi ploda, još u najstarija antička doba, a veliku pažnju mu je posvetio zadnjih stotinjak
godina.
Plod pitomog kestena je jedna od prvih namirnica u ljudskoj ishrani, a za to postoje i arheološki
dokazi. Kesten najviše raste u južnoj Evropi i Sredozemlju, a historičari smatraju da se počeo
39
širiti po Evropi preko Grčke, a da su ga širili najviše Rimljani. Postoji sedam vrsta kestena
podijeljenih u 3 sekcije, ali 4 su ekonomski najznačajnije: evropski, američki, kineski i japanski
kesten. Kesten je listopadno drvo visine od 20-30 m, sa velikim promjerom debla (do 12 m).
Ima bujnu, veliku krošnju koja godišnje može dati preko 200 kg plodova i može dostignuti
starost preko 500 godina, a kada se kultivira i preko 1000 godina (Conedera i sar., 2016;
Bounous, 2014). Pitomi kesten se danas mnogo koristi u industriji, ali i u domaćinstvima, bilo
pržen ili kuhan (Herceg, 2012). On je odličan kao medonosna biljka. Dobra svojstva pokazuje
kroz njegovu upotrebu za građevinski materijal, dok šumari se bave njegovim proučavanjem
radi racionalnijeg iskorištenja kao brzorastuće vrste drveta. Kesten raste na raznim vrstama
zemljišta, izuzimajući krečna, previše teška, neprobojna te previše vlažna tla. Najviše mu
odgovaraju zemljišta koja su nastala na silikatnoj podlozi. Voli kisela tla (pH od 4,5-6), te tla
bogata mineralnim materijama. Obično raste na gnajsu, porfiru, granitu, pješčaru, flišu,
škriljcima i laporima. On je zapravo kalcifobna biljka, odnosno izbjegava vapnenac ili krečnjak
(Jarebica i Kurtović, 1997; Šilić, 1988). Za kesten postoji više naziva u slavenskim jezicima i
to kesten, koštanj, kostan, klijesten, ćesten, kastan, a u romanskim jezicima poznat je kao
chatagnier (u prevodu drvo), cataigne (u prevodu plod) na francuskom jeziku, na talijanskom
je castagno, na španskom kastano i na rumunskom castan.
Istraživanja u posljednjem periodu pokazuju da kestenove šume zauzimaju površinu od oko 2
miliona ha evropskog tla. Francuska i Italija su najbogatije kestenovim šumama, gdje raste oko
80% cjelokupne površine kestenovih šuma. Samo u Italiji kestenova šuma se rasprostire na oko
800.000 ha zemlje (Di Pasquale i sar., 2011). Postoje dvije vrste bolesti koje napadaju pitomi
kesten, a to su tintna bolest i rak kore kestena, ali u zadnjih par godina pojavio se i jedan
karantenski štetnik koji čini velike štete, kestenova osa šišarica.
U većini zemalja u kojima se nalazi kesten, došlo je do selekcije određenih sorti koje su
pokazale zadovoljavajuće karakteristike koje se posmatraju ili koje su poželjne, te identifikacije
istih tih sorti. Područje šuma pitomog kestena na prostoru BiH je od izuzetne važnosti jer
predstavlja raznolikost vrsta koje su jedinstvene samo za takve šume, pri čemu se razvijaju
zajednice brojnih šumskih vrsta prilagođenih upravo uslovima koji pogoduju razvoju kestena.
Kesten, iako alohtona vrsta u BiH, dobro se adaptirao različitim orografskim, edafskim,
klimatskim i biljnogeografskim karakteristikama (Zelić, 1998; Tomić, 2010; Macanović, 2012).
U Bosni i Hercegovini pitomi kesten je prisutan samo u prirodnim šumskim populacijama na
tri veća područja i to:
1. Neretvansko područje sa oko 200 ha –okolica Jablanice, Konjica i Prozora
2. Drinjsko područje sa oko 800 ha- okolica Srebrenice i Bratunca
3. Područje Bosanske Krajine sa oko 7000 ha- okolica Cazina, Bos. Kladuše, Bos.
Krupe, Dubice, Novog Grada, Kostajnice, Gradiške, Laktaša i dr.
Manje grupe stabala u Hercegovini zabilježene su kod Prozora, Mostara, Lištice i Trebinja, a u
Bosni kod Prijedora, Sanskog Mosta, Banja Luke, Kotor Varoši, Ključa, Prnjavora, Tešnja,
Žepča, Dervente, Gradačca, Srebrenika, Tuzle, Zvornika, Vlasenice, Rudog, Čajniča, Goražda
i Foče (Hadrović, 1987). U Unsko-sanskom kantonu se nalaze velike površine prekrivene
šumom pitomog kestena, koje raste kao samoniklo drvo. Zbog povoljnih ekoloških uvjeta za
njegov rast, na sjeverozapadu USK-a se nalazi oko 1449 ha šume kestena (Mujić i sar., 2010).
Postoje dvije vrste bolesti koje napadaju pitomi kesten, a to su tintna bolest i rak kore kestena,
ali u zadnjih par godina pojavio se i jedan karantenski štetnik koji čini velike štete, kestenova
osa šišarica (Glavaš, 1999; Agbaba-Novak i sar., 2000; Agbaba-Novak, 2006; Agbaba-Novak
i sar., 2011).
40
Mnoge kestenove sastojine degradirale su, propale ili su posječene čistom sječom te se same
obnavljaju iz panja. Stanje u kestenovim šumama sve je lošije iz više razloga: zaraza gljivom
uzročnikom raka kestenove kore Cryphonectria parasitica. i zapuštenost sastojina. Staništa
pitomog kestena smanjuju se, a kesten se potiskuje iz šuma (Agbaba i sar., 2000).
Prema izgledu i uređenosti šuma pitomog kestena u državnoj svojini može se primijetiti da se
ovim šumama ne pridaje adekvatan značaj u praksi, a kod privatnih vlasnika šuma postoji
nestručan, često i negativan odnos prema njihovim vrijednostima. Zbog toga postoji tendencija
smanjenja površina pod ovim šumama i promjene namjene zemljišta (uzgoj poljoprivrednih
kultura), zamjene vrsta drveća (konverzija) i degradacije postojećih sastojina. Pojava patogena
je vjerovatno bio jedan od razloga takvog odnosa, jer je on uzrokovao značajno oštećivanje, a
dijelom i devastaciju ovih šuma (Treštić i sar., 2007). Evidentno je da nema plantažnog uzgoja,
ne podstiče se uvoz novih sorti i skoro nikako se ne radi na njegovom oplemenjivanju.
Cilj ovog rada bio je ispitati i utvrditi varijabilnosti pitomog kestena prema morfološkim i
pomološkim osobinama na izoliranoj prirodnoj populaciji u općini Ključ.
2. Materijal i metode
Bosna i Hercegovina se nalazi na području izmedu 42°26´ i 45°15´ sjeverne geografske širine
i 15°45´ i 19°41´ istočne geografske dužine. Zauzima površinu od 51.129 km2. Unsko-sanski
kanton je broj 1 od ukupno 10 kantona sa površinom 4.125 km2. Općina Ključ je jedna od sedam
općina koje pripadaju Unsko-sanskom kantonu. Nalazi se na sjeverozapadnom dijelu Bosne
između 44°30´ i 44°40´ sjeverne geografske širine i 16°30´ i 17°00´ istočne geografske dužine
sa površinom 365 km2. Šumama Unsko-sanskog kantona gazduje Šumsko privredno poduzeće
„Unsko-sanske šume“ sa sjedištem u Bosanskoj Krupi. Područje gazdovanja je podjeljeno na 5
šumskih gazdinstava: Unsko, Sansko, Ključko, Bosanskopetrovačko i Bosansko-Grahovsko.
Ključkim šumskogospodarskim područjem gospodari Šumarija Ključ sa lokacijom u
sjeverozapadnom dijelu BiH u gornjem i srednjem toku rijeke Sane i u pojasu Dinarida. U
sastavu Šumarije Ključ se nalaze 3 gospodarske jedinice: Mulež-Ljubinska planina, Šiša-Palež
i Ošljak-Golaja.
Područje istraživanja pripada Ključkom šumskom gazdinstvu, gospodarske jedinice Šiša-Palež.
Tokom 2015. godine je rađeno istraživanje na području Handanovića brda, u 120-om odjelu,
gazdinske klase 3111 j koja ima površinu od 5 ha. Prema inventuri iz 2010. godine broj stabala
na 5 ha je bio sljedeći: bukva 53, plemeniti lišćari 118, ostali lišćari 681, voćkarica ima 39, dok
stabala pitomog kestena ima u najvećem broju 1297. Broj stabala pitomog kestena sada nije
realan, jer je taj dio područja bio zahvaćen bespravnim sječama u toku proteklih godina.
Istraživanje se sastoji iz terenskog i laboratorijskog dijela rada. Laboratorijska analiza je
urađena u laboratoriji Biotehničkog fakultetu Univerziteta u Bihaću. Slučajnim odabirom je
obilježeno 50 stabala, na međusobnoj udaljenosti cca 20 m. Prilikom terenskog dijela posla sa
svakog stabla je uzeto po 10 listova, 10 muških cvjetova i 10 plodova. Postavljenim ciljem ovog
istraživanja je unaprijed određeno koji parametri će se promatrati i mjeriti i uzorci su grupirani
po jednom stablu, odvojeni u plastične vrećice i obilježeni rednim brojem stabla sa kojeg je
uzet uzorak. Uzorci za hemijsku analizu su grupirani u jedan reprezentativan uzorak koji je bio
korišten kroz 3 ponavljanja i pohranjen u Laboratoriji fakulteta.
Tokom terenskog dijela istraživanja bilježene su sljedeće fenofaze: početak listanja (UPOV
deskriptor) i kraj listanja.
41
Pri radu u laboratoriji, istraživanje je obuhvatilo sljedeće analize:
Morfometrijska analiza ploda (UPOV deskriptor): masa ploda, visina ploda, širina
ploda, debljina ploda, dužina hiluma, širina hiluma, dužinu ureza endokarpa,
monoembrionija ili poliembrionija.
Morfološke karakteristike lista i muških cvjetova (UPOV deskriptor): dužina lista, širina
lista, dužina muških cvjetova.
Hemijski sastav ploda: određivanje sadržaja vode, određivanje sadržaja sirovih vlakana,
određivanje sadržaja mineralnih materija (pepela), određivanje sadržaja škroba,
određivanje sadržaja proteina, određivanje sadržaja masti.
Mjerenje mase ploda je bilo pomoću analitičke vage koja ima preciznost 0,001 g. Mjerenja
dužine, širine, dužine, debljine ploda, te dužine, širine hiluma, ali i dužina ureza endokarpa su
urađena digitalnim šublerom marke Powerfix i izražena su u cm ili mm. Pojava monoembrionije
i poliembrionije je okularno identifikovana. Od svih sakupljenih uzoraka, prvo je urađeno
mjerenje listova i muških resa, nakon toga je urađena morfometrijska analiza, te od oguljenog
kestena (odstranjena vanjska ljuska) je uzet jedan reprezentativan uzorak. Taj jestivi dio uzorka
je izrezan laboratorijskim skalperom i prebačen u avan s tučkom gdje je usitnjen. Usitnjeni
uzorak je ostavljen u čaši i pohranjen u frižider na – 4 °C do kasnije upotrebe za hemijsku
analizu ploda (Alibabić i Šertović, 2008; UPOV, 1989).
Metode određivanja hemijskog sastava ploda:
Određivanje sadržaja vode. Sadržaj vode određen je indirektno. Uzorak u količini od oko 3 g
suši se u sušioniku 1,5- 2 h pri temperaturi od 105 °C, nakon čega se hladi u eksikatoru, a potom
važe na analitičkoj vagi čime se utvrdi njegova masa. Postupak se ponavlja sve do postizanja
konstantne mase uzorka. Aluminijske posude koje su korištene za određivanje sadržaja vode u
uzorku prethodno su pripremljene pranjem, sušenjem (105 °C/1 h), hlađenjem i vaganjem.
Korištena su tri uzorka i uzeta je aritmetička sredina kao konačan rezultat kod svih postupaka
određivanja hemijskog sastava ploda.
Određivanje sadržaja sirovih vlakana. Postupak je rađen po Kurschner-u. Izmjeri se 1 g dobro
usitnjenog uzorka i stavi u Erlenmayericu, zatim se doda 25 cm3 80 % sirćetne kiseline
(CH3COOH) i 2,5 cm3 koncentrovane azotne kiseline (HNO3). Tikvica se poveže na povratno
hladilo i zagrijava 30 minuta. Poslije kuhanja još vruća se filtrira kroz osušeni i izmjereni filter
G3 tzv. guč uz vakuum. Talog se ispere sa 10 cm3 smjese sirćetne i azotne kiseline (10:1), a
zatim vrućom vodom, etanolom i etrom. Suši se 30 minuta u sušnici na temperaturi od 100-110
°C. Ohladi se i mjeri.
Određivanje sadržaja mineralnih materija (pepela). U izmjerenoj i ožarenoj posudi za
spaljivanje na temperaturi od 600 °C (porculanski lončić) količina uzorka od oko 2 g prvo se
spali običnim laboratorijskim plamenikom 1 h, a zatim žari u električnoj peći pri temperaturi
od 550 °C u vremenu od oko 2 h sve dok se ne dobije homogena masa bijelog pepela. Nakon
hlađenja u eksikatoru se važe.
Određivanje sadržaja škroba. Po Mayerhofer-u je dokazivan i određivan sadržaj škroba u
uzorku. Upotrebom alkalne otopine u koncentriranoj alkoholnoj otopini tretiran je uzorak u
količini od oko 10 g na ključaloj vodenoj kupelji dok se svi sastojci osim škroba ne prevedu u
otopinu. Korištenjem vrućih alkalnih i alkoholnih otopina te kiseline za blago zakiseljavanje
vršeno je prvo taloženje otopine, zatim ispiranje, filtriranje kroz Büchner-ov lijevak, otapanje
42
škroba i na kraju njegovo taloženje. Nakon što se škrob potpuno istaloži (preko noći), uzorak
se filtrira, prenese u lončić, suši 1 h pri 105 °C, važe, zatim spaljuje, hladi i mjeri količina
pepela. Čisti škrob predstavlja razliku u masi prije i poslije spaljivanja.
Određivanje sadržaja proteina. Ovaj postupak je rađen prema Kjeldahl-u. Izvaže se 1-1,2 g
uzorka i prenese u Kjeldahl-ovu epruvetu. Doda se 10 g katalizatora (K2SO4:COSO4 = 3,3:1) i
25 ml koncentrovane H2SO4, zatim se vrši digestija (razaranje) proteina postepenim
zagrijevanjem do temperature od 450 °C. Kada uzorak dobije plavo-zelenu boju digestija je
završena. Nakon toga se vrši destilacija amonijaka sa dodavanjem vodene pare. Amonijak
dobijen destilacijom prihvata se u tikvicu (NH4OH) u koju je dodano 50 ml 0,05 mol H2SO4.
Količina potrebnog destilata je 150 ml. Amonijak koji dolazi u tikvicu reaguje sa kiselinom
koja je u suvišku. Suvišak kiseline titrira se sa NaOH 0,1 mol uz Tashiro indikator. Utrošak
NaOH uvrsti se u formulu i izračuna sadržaj proteina.
Određivanje sadržaja masti. Po Soxhlet-u je ovo višekratna kontinuirana ekstrakcija masti sa
organskim otapalom u specijalno kontruiranoj aparaturi. Oko 10 g uzorka se odvaže i stavi u
papirnu čahuru te suši 1 h u termostatu pri 100-105 °C. Čahura se prekrije slojem suhe vate i
stavi u srednji dio aparata, koji se spoji sa hladilom i tikvicom. Postupak destilacije se prekida
u onom trenutku kada se otapalo prelije u tikvicu. Aparat se rastavi, izvadi čahura sa
supstancom, otapalo se predistilira u ekstraktor iz kojeg se odlije nakon završene destilacije.
Tikvica se suši 1 h na 105 °C, hladi u eksikatoru i mjeri.
3. Rezultati i diskusija
Tokom terenskog dijela istraživanja praćene su dvije karakteristike listanja, to jeste početak i
kraj. Otvaranje pupoljaka označava početak listanja i u ovom slučaju prvi genotip koji je počeo
listati je Cs 24. Fenofaza listanja je krenula od 13. aprila i trajala je do 31. maja, uzimajući u
obzir sve genotipove, a to je ukupno 49 dana.
Iz grafikona se može vidjeti da najveću masu ploda ima genotip Cs 50 sa 8,0177 g, a najmanju
masu ploda ima genotip Cs 18 sa svega 1,7086 g. Uočljivo je veliko odstupanje prosječnih masa
ploda između svih posmatranih stabala.
Grafikon 1. Masa ploda (g) ispitivanih uzoraka genotipova
Prema literaturi (Pereira-Lorenzo i sar., 2012) masa istraživanih plodova u Italiji iznosila je od
14-22 g, u Španiji taj interval je od 8-25 g, dok u Francuskoj masa plodova pitomog kestena se
Ma
sa p
lod
a
(g)
Genotipovi
43
kreće od 10-18 g. Iz ovih podataka se može zaključiti da je masa ispitivanih ploda sa područja
općine Ključ ispod donje granice u odnosu na pomenute države. Međutim, istraživanja rađena
na području BiH od strane Skender et al., 2012 pokazuju da je masa ploda bila od 2,4 -12,7 g,
a to je opet više od rezultata dobivenih ovim radom. Grafikonom 2 predstavljeni su dobijeni
rezultati za visinu ploda ispitanih genotipova. Visina ploda pitomog kestena na području Ključa
se kreće u intervalu od 15,96-26,43 mm, što bi značilo da nema velikih odstupanja, jer svi
genotipovi su približno iste vrijednosti za ovaj posmatrani parametar. Prema istraživanju koja
su provedena na USK-u od strane Mujić i sar. (2010), vrijednosti visine, širine i debljine ploda
iz ovog rada odgovaraju vrijednostima dobivenim pomenutim istraživanjem.
Grafikon 2. Visina ploda (mm) ispitivanih uzoraka genotipova
Dobijeni rezultati za širinu ploda ispitanih genotipova pitomog kestena predstavljeni su
grafikonom 3.
Grafikon 3. Širina ploda (mm) ispitivanih uzoraka genotipova
Pogledom na grafikon 3 može se vidjeti da najveću vrijednost za širinu ploda ima genotip Cs
50 sa širinom ploda od 27,69 mm, a najmanja širina ploda pitomog kestena pripada genotipu
Cs 18 sa 15,96 mm. Pri usporedbi rezultata istraživanja Skender i sar (2012) i rezultata ovog
rada, kod svih pomoloških svojstava uočene su neznato veće vrijednosti kod gornje granice
intervala, dok je donja unutar intervala.
Grafikonom 4 su predstavljene debljine plodova pitomog kestena izražene u mm.
Vis
ina
plo
da
(m
m)
Genotipovi
Šir
ina
plo
da
(m
m)
Genotipovi
44
Grafikon 4. Debljina ploda pitomog kestena (mm) ispitivanih uzoraka genotipova
Uvidom u grafikon 4 vidljivo je da se vrijednosti debljine ploda kreću u rasponu od 9,65 mm
kod Cs 18 do 16,45 kod Cs 50. U usporedbi sa drugim istraživanjima (Poljak i sar., 2012;
Mujagić-Pašić i Ballian, 2011, Skender i sar., 2011; Skender i sar., 2013a; Skender i sar., 2013b)
prema svojim karakteristikama ovajkesten ulazi u evropski kesten.
Grafikonom 5 su predstavljeni rezultati dužine ureza endokarpa ispitivanih uzoraka pitomog
kestena. Drastično veliki skok pokazuje genotip Cs 50 sa 8,06 mm u odnosu na druge
genotipovi koji imaju dužinu ureza endokarpa u granicama od 2,01 do 5,89 mm. Prema
istraživanjima Poljak et al., 2012, može se vidjeti da vrijednosti dužine ureza endokarpa 3,53-
6,43 mm se podudaraju sa vrijednostima dobivenim ovim radom.
Grafikon 5. Dužina ureza endokarpa (mm) ispitivanih uzoraka genotipova
Uvidom u grafikon 6 se može primjetiti da nema značajno velikih odstupanja rezultata dužine
lista. Istraživanje je pokazalo da najveću vrijednost ima genotip Cs 45 sa dužinom lista od 24,76
cm, a najmanju vrijednost ima Cs 16 sa 18,8 cm. Podaci iz literaturnih izvora (Šilić, 1988) za
dužinu lista pitomog kestena se kreću od 8-23 cm, što znači da je dužina lista populacije
pitomog kestena u općini Ključ unutar intervala i normalnih vrijednosti, dok istraživanje od
strane Skender et al, 2012 pokazuje veće vrijednosti kod širine i visine lista. Visina lista prema
tom istraživanju se kreće od 8-31,2 cm, a širina od 3,5-14,4 cm gdje je također vidljivo
odstupanje kod gornje granice intervala uspoređujući sa ovim radom.
Deb
ljin
a p
lod
a (
mm
)
Genotipovi
Du
žin
a u
reza
en
do
ka
rpa
(mm
)
Genotipovi
45
Grafikon 6. Dužina lista (cm) ispitivanih uzoraka genotipova
Za razliku od rezultata dužine lista, rezultati širine lista ima nešto veće varijacije u dobijenim
vrijednostima. Predstavljeni su grafikonom 7 i rezultati su sljedeći: posmatrajući prvu polovinu
genotipova uočene su manje oscilacije u dimenzijama i kreću se od 7,54-9,67 cm, a u drugoj
polovici su širine listova od 6,83-10,27 cm. Prema literaturi (Šilić, 1988) širina lista je u
intervalu od 4-8 cm, što pokazuje da rezultati dobijeni ovim radom imaju više vrijednosti od
literaturnih, ali neznatno manje u odnosu na istraživanja Skender i sar. (2012).
Grafikon 7. Širina lista (cm) ispitivanih uzoraka genotipova
Rezultati ispitivanih uzoraka dužina muških resa predstavljeni su grafikonom 8 i uočeno je da
nema značajnijih razlika po genotipovima. Vrijednosti mjerenih parametara se kreću u intervalu
od 18,03- 22,11 cm. Nema velikih odstupanja vrijednosti dužine muških resu u odnosu na
literaturne navode (Šilić, 1988), 10-30 cm.
Du
žin
a l
ista
(cm
)
Genotipovi
Šir
ina
lis
ta (
cm)
Genotipovi
46
Grafikon 8. Dužina muških resa (cm) ispitivanih uzoraka genotipova
Tabela 1. Izmjereni hemijski parametri ploda pitomog kestena u ukupnom uzorku
Mjereni parametar Vrijednost (%)
Sadržaj vode 49,86
Sadržaj sirovih vlakana 5,9863
Sadržaj mineralnih materija-pepeo 1,243
Sadržaj škroba 45,3
Sadržaj proteina 4,5551
Sadržaj masti 1,896
Tabela 1 jasno prikazuje rezultate hemijske analize ploda pitomog kestena u ukupnom uzorku,
gdje sadržaj vode iznosi 49,86%, sadržaj sirovih vlakana je bio blizu 6%, te sadržaj mineralnih
materija je iznosio 1,24%. Rezultati analize sadržaja škroba pokazuju 45,3% zastupljenosti, dok
prema istraživanjima Pereira-Lorenzo et al., 2012 ta vrijednost iznosi oko 40%. Sadržaja
proteina ima 4,5%, a u rezultatima rada od strane Daničić i sar. (2008) taj sadržaj je iznosio
10,12%. Masti je 1,89%, a upoređujući sa istim izvorom Daničić i sar. (2008) taj postotak kod
njih je bio 2,64. Prema istraživanjima Kovačec (2015) sadržaj pepela je iznosio 0,96%, a tokom
ovog rada došlo se postotka od 1,24%. Što se tiče sadržaja vode u sirovom stanju, taj postotak
je približno jednak iz većine literaturnih izvora, a on se kreće oko 50%.
4. Zaključak
Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) je jedina prirodna vrsta ovog roda u Evropi, a isto tako je
važan prirodni resurs u Bosni i Hercegovini. Širenje vrste na cijelu srednju i južnu Europu
omogućeno je kultivacijom koja je započela još u starom vijeku od strane Grka i Rimljana. To
je jedan od razloga zbog kojeg je danas jako teško ući u trag njegovom izvornom
rasprostranjenju. Dosadašnja istraživanja pitomog kestena ukazuju na to da postoji mnogo
ekotipova i sorti. Plod kestena u BiH je okarakterisan kao mali do srednje velik, a to je usko
vezano sa drugim karakteristikama ploda kao što je visina, širina i debljina ploda.
Rezultati dobiveni ovim radom pokazuju da kesten u ovom području ima manje vrijednosti od
dosadašnjih istraživanja provedenih na području Bosne i Hercegovine, ali i Evrope. Niske
Du
žin
a m
ušk
ih r
esa
(cm
)
Genotipovi
47
vrijednosti pomoloških osobina moraju biti signal da bi se trebala veća pažnja posvetiti
oplemenjivanju pitomog kestena i njegovoj selekciji, ali i uzgoju ove vrste kao kultivara u
plantažnom sistemu gajenja. Neophodno je izvršiti još analize bioloških, ekonomskih i
taksonomskih karakteristika pitomog kestena na našim prostorima i uporediti ih sa susjednim
državama u kojima raste kesten. Tokom laboratorijskog dijela istraživanja nije primjećena
poliembrionija, dakle svi plodovi su bili jednosjemeni. Kod svih plodova je zabilježeno
prodiranje endokarpa u unutrašnjost. Također prilikom rada na terenu nije zabilježeno i
utvrđeno prisustvo kestenove ose šiškarice, dok je rak kore kestena bio prisutan na mnogim
stablima.
Potrebno je vršiti još istraživanja i provedbu posebnih programa selekcije i oplemenjivanja s
ciljem očuvanja genetskih izvora u Bosni i Hercegovini.
5. Literatura
1. Agbaba-Novak, S., Liović, B., Pernek, M. (2000) Prikaz sastojina pitomog kestena (Castanea
sativa Mill.) u Hrvatskoj i zastupljenost hipovirulentnih sojeva gljive Cryphonectria parasitica
(Murr.) Barr. Rad šumarskog instituta Jastrebarsko. 35, 91-110.
2. Agbaba-Novak, S. (2006) Monitoring raka kore pitomog kestena na trajnim plohama. Rad
šumarskog instituta Jastrebarsko, izvanredno izdanje. 9, 199-211.
3. Agbaba-Novak, S., Ćelepirović, N., Perica-Ćurković, M. (2011) Zaštita šuma pitomog kestena.
Šumarski list, posebni broj. 202-210.
4. Alibabić V. i Šertović E. (2008) Kontrola kvaliteta prehrambenih proizvoda. Praktikum za
vježbe. Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet.
5. Bounous, G. (2014) Perspecives and future of the chestnut industry in Europe and all over the
world. II European Congress on Chestnut. Acta Hortic. 1043, 19-22.
6. Conedera, M., Tinner, W., Krebs, P., de Rigo, D., Caudullo, G. (2016) Castanea sativa in
Europe: distribution, habitat, usage and threats: European Atlas of Forest Tree Species. Publ.
Off. EU, Luxembourg, pp. 78-79.
7. Daničić, V., Isajev, V., Mataruga, M. (2008) Hemijski sastav ploda kestena (Castanea sativa
Mill.) na području BiH. Glasnik Šumarskog fakulteta Univerziteta u Banja Luci. 9, 41-46.
8. Di Pasquale, G., Allevato, E., Russo Ermolli, E., Coubray, S., Lubritto, C., Marzaioli, F.,
Yoneda, M., Takeuchi, K., Kano, Y., Matsuyama, S., De Simone, G. F. (2010) Reworking the
idea of chestnut (Castanea sativa Mill.) cultivation in Roman times: New data from ancient
Campania. Plant Biosystems, 144 (4), 865-873.
9. Diaz Reinoso, B., Couto, D., Moure, A., Fernandes, E., Dominguez, H., Parajó, J.C. (2012)
Optimization of antioxidants – Extraction from Castanea sativa leaves. Chem. Eng. J. 203, 101-
109.
10. Glavaš, M. (1999) Gljivične bolesti šumskog drveća. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet.
Str. 78-88.
11. Hadrović, H. (1981) Gajenje pitomog kestena, Nolit, Beograd.
12. Herceg, K. (2012) Tehnološka i ekonomska obilježja uzgoja pitomog kestena- Završni rad,
Sveučilište u Zagrebu.
13. Jarebica, Dž. i Kurtović, M. (1997) Oplemenjivanje voćaka i vinove loze. „Edis“ Sarajevo str.
57-58.
14. Kovačec, K. (2015) Određivanje ukupnih ugljikohidrata u plodu kestena. Prehrambeno-
biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Završni rad.
15. Lukić, I. (2012). Mogućnost jačanja zaraze rakom kore pitomoga kestena zbog pojave kestenove
ose šiškarice u Hrvatskoj. Radovi Hrvatskog šumarskog instituta, 44 (2), 159-166.
16. Macanović, A. (2012) Ekološko-sintaksonomska analiza šuma pitomog kestena (Castanea
sativa Mill.) na području BiH. Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka- Sarajevo. Zbornik
radova br 23, str. 201-220.
48
17. Matošević, D., Pernek, M., Hrašovec, B. (2010) Prvi nalaz kestenove ose šiškarice (Dryocosmus
kuriphilus) u Hrvatskoj. Šumarski list. 9-10, 497-502.
18. Mujagić-Pašić, A. i Ballian, D. (2011) Systematical position of sweet chestnut (Castanea sativa
Mill.) within the genus Castanea in Bosnia and Herzegovina. Naše šume. Časopis za
unapređenje šumarstva, hortikulture i očuvanja okoline. 24-25, Sarajevo.
19. Mujić, I., Alibabić, V., Živković, J., Jahić, S., Jokić, S., Prgomet, Ž., Tuzlak, Z. (2010)
Morphological characteristics of chestnut Castanea sativa from the area of Una-sana canton.
Journal of Central European Agriculture. 11 (2), 185-190.
20. Osterc, G., Zavrl Fras, M., Vodenik, T., Luthar, Z. (2005) The propagation of chestnut
(Castanea sativa Mill.) nodal explants. Acta agriculturae Slovenica. 85 - 2, 411-418.
21. Pereira-Lorenzo, S., Ballester, A., Corredoira, E., Vieitez, A., Agnanostakis, S., Costa, R.,
Bounous, G., Botta, R., Beccaro, G., Kubisiak, T., Conedera, M., Krebs, P., Yamamoto, T.,
Sawamura, Y., Takada, N., Gomes-Laranjo, J., Ramos-Cabrer, A. (2012) Fruit Breeding.
Poglavlje 19-Kesten. str 729-763.
22. Poljak, I., Idžojtić, M., Zebec, M., Perković, N. (2012) Varijabilnost europskog pitomog kestena
(Castanea sativa Mill.) na području sjeverozapadnje Hrvatske prema morfološkim obilježjima
plodova. Šumarski list, 9–10, 479-489.
23. Skender, A., Kurtović, M., Hadžiabulić, S., Gaši, F. (2011) Pomological variability of sweet
chestnut populations (Castanea sativa Mill.) in Bosnia and Herzegovina. 22ndInternational
Scientific – Expert Conference of Agriculture and Food Industry. Sarajevo, september 28 –
october 1, 2011. Proceedings, pp. 163- 166.
24. Skender, A., Kurtović, M., Hadžiabulić, S., Gaši, F. (2013a) Analyses of genetic
structure within population of chestnut (Castanea sativa Mill.) in Bosnia and Herzegovina
using SSR markers. The Journal of Ege University, Faculty of Agriculture. Vol I , pp 159-162.
25. Skender, A., Kurtović, M., Hadžiabulić, S., Aliman, J. (2013b) Pomological and genetic
analysis of chestnut (Castanea sativa Mill.) in Bosnia and Herzegovina. 48. hrvatski i 8
međunarodni simpozij agronoma. Dubrovnik (Hrvatska), 17 – 22. februar 2013. Proceedings.
Pp 318-322.
26. Šilić, Č. (1998) Atlas drveća i grmlja, Svjetlost, Sarajevo, III izd, str 45.
27. Tomić, I. (2010) Mala enciklopedija šumarstva- Pitomi kesten, Hrvatske šume, 161, 23-25.
28. Treštić, T., Dautbašić, M., Mujezinović, O. (2007) Štetni organizmi ploda pitomog kestena.
Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, str 3-10.
29. UPOV (1989) International union for the protection of new varieties of plants. Guidelines for
the conduct of tests for distinctness, homogeneity and stability: Chestnut (Castanea sativa
Mill.). TG/124/3.
30. Vidaković, M. i Krstinić, A. (1985) Genetika i oplemenjivanje šumskog drveća. Sveučilište u
Zagrebu, Šumarski fakultet.
31. Zelić, J. (1998) Autochthonism and further cultivation of sweet chestnut (Castanea sativa Mill.)
in Požega mountain. Šumarski list. 11-12, 525-536.
Korespondencija:
Mr.sc. Edina Šertović Univerzitet u Bihaću
Biotehnički Fakultet
Luke Marjanovića bb.
77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina
Telefon: ++387 61 603 758
E-mail: edina.sertovic@gmail.com
49
POMOLOŠKE OSOBINE SAMONIKLIH GENOTIPOVA KESTENA
(Castanea sativa Mill.) NA PODRUČJU OPĆINE BUŽIM
POMOLOGICAL PROPERTIES OF WILD CHESTNUT GENOTYPE (Castanea
sativa Mill.) IN BUŽIM MUNICIPALITY AREA
Džemaludin Šahinović1
1Walmart, doo Bužim, dzemky_ hacker@hotmail.com
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SAŽETAK: Pitomi evropski kesten (Castanea sativa Mill.) jedna je od 9 vrsta u rodu Castanea koji je
predstavnik porodice Fagaceae. Plod pitomog kestena je jedna od prvih namirnica koju je čovjek jeo i
za to postoje arheološki dokazi. Kesten najviše raste u južnoj Evropi i Sredozemlju. Historičari tvrde da
se počeo širiti po Evropi preko Grčke. Pitomi evropski kesten (Castanea sativa Mill.) u Bosni i
Hercegovini rasprostranjen je u vidu kontinuiranih prirodnih populacija na tri glavna lokaliteta:
sjeverozapadni dio Bosne, zatim lokalitet sjeverne Hercegovine i treći lokalitet, Istočna Bosna. Cilj
ovoga rada je bio ispitati pomološke osobine samoniklih genotipova kestena u Općini Bužim.
Istraživanje je rađeno u toku vegetativne sezone 2017. godine i podrazumijevalo je analizu: mase ploda,
visine ploda i širine ploda. U ovom radu je bilo potrebno sakupiti 30 plodova sa 30 različitih stabala.
Rezultati mjerenja statistički su obrađeni kompjuterskim programom PAST. Srednje vrijednosti mase
ploda analiziranih uzoraka kretala se od 5,4 do 12,5 g što navodi na zaključak da BH kesten ima sitan
do srednje krupan plod, a u prilog ovom zaključku govore i dosta niske vrijednosti i ostalih analiziranih
svojstava ploda, kao što su njegova visina i širina. Sve pomenute vrijednosti su znatno niže u odnosu na
vrijednosti koje su nađene u stranim populacijama pitomog kestena. Ovakva činjenica upućuje na hitnu
nužnost provođenja oplemenjivačkih programa na BH pitomom kestenu u cilju povećanja njegovog
ploda. Podaci o agronomski značajnim svojstvima koja su uočena tokom ovog istraživanja predstavljaju
vrijedan skup informacija važan za buduće oplemenjivačke programe ove voćne vrste.
Ključne riječi: pitomi kesten, pomološka svojstva, prirodna populacija
ABSTRACT: Sweet chestnut (Castanea sativa Mill.) is one of nine species in the genus Castanea,
which is a representative of the family Fagaceae). Chestnut fruits have been the first food ever to be
eaten by the humans, according to archaeological evidence. Sweet chestnut mostly grows in southern
Europe and the Mediterranean region. Historians report that these came to Europe via Greece.
European chestnut (Castanea sativa Mill.) occupies the area of Bosnia and Herzegovina as continued
natural populations in three main locations: northwest part of Bosnia, area of north Herzegovina and
third locations East Bosnia. The main aim of this paper was to investigate the pomological
characteristics of self-sown chestnut genotypes within Bužim Municipality.The study was conducted
during vegetative season 2017th, and they included analyses of fruit mass, fruit height and fruit width.
In this work, 30 nuts were collected from 30 different chestnut trees. Measuring results were statistically
processed with PAST computer program. Medium values of fruit mass of analyzed samples was within
a range from 5.4 to 12.5 g which brings us to the conclusion that B&H chestnut has small up to medium
large fruit, and as a support to this conclusions we can take really law values and the other analyzed
fruit characteristics, such as its height and width. All the mentioned values are significantly lower in
relation to the values detected in foreign populations, of chestnuts. Such fact indicates urgent necessity
of conduct of breeding programs on B&H chestnuts in order to enlarge its fruit. Details on agronomical
significant characteristics which have been spotted during this comprehensive study, presents valuable
information important for future breeding programs of this fruit variety.
Keywords: sweet chestnut, pomological properties, natural population -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
50
1. Uvod
Drvo evropskog pitomog kestena je element tercijarne flore, koji se očuvao kroz ledeno doba
do danas. Vrsta je rasprostranjena od Španjolske i Francuske preko Italije, Balkanskog
poluotoka i Male Azije, sve do Kaspijskog mora. Smatra se da je domovina pitomog kestena
Mala Azija, odakle je još u V. stoljeću pr.n.e. prenesen u Europu, prvo u Grčku, te Italiju i
Španjolsku. Za širenje ove vrste duž Mediteranske regije, kao i u zemlje centralne Evrope
(Njemačka, Francuska, Švicarska, Austrija, Mađarska i druge) mnogo su doprinijeli Rimljani
(Hrga i sar., 2014). Prvi fosilni postglacijalni podaci o ovoj vrsti su pronađeni u Španjolskoj i
Grčkoj prije 9.000 godina, dok se prema fosilnim podacima iz tercijara, javlja i u području
Skandinavije, što upućuje da je toplija klima dopustila širenje ove vrste i na sjever Evrope. U
istom periodu, pitomi kesten se javlja i na području Francuske, Italije, bivše Jugoslavije,
Austrije i Mađarske (Mujagić-Pašić i Ballian., 2011) osim u Evropi, pitomi kesten
rasprostranjen i na Sjevernoameričkom i Azijskom kontinentu. U Aziji je japanski kesten
kultiviran od XI. stoljeća, a kineski kesten vjerojatno još 6.000 godina prije (Stupar i sar., 2014).
U Ameriku je prenesen u XVIII. stoljeću, a raste i u sjevernim i zapadnim dijelovima Afrike, u
Maloj Aziji, na jugu Kavkaza i u Perziji. Danas je najviše rasprostranjen u Evropi, kao
samoniklo šumsko drvo ili kao kultivirana vrsta, te se pretpostavlja da je kesten autohton u
Evropi (Memić, 2010; Macanović, 2011). Drvo i plod kestena su tokom povijesti predstavljali
važnu prehrambenu i tehničku sirovinu. I danas, kesten je bitan u prehrani te u drvnoj industriji
gdje se koristi za izradu namještaja, parketa, dok se tehnički neiskoristivo drvo koristi za ogrjev.
Agronomi kesten ubrajaju u voćke, no zbog načina i mjesta rasta, često se svrstava i u šumsko
drveće. Plod je najvažniji dio biljke pitomog kestena pri proučavanju kultivara i tipova ove
vrste voćaka. Kvalitet ploda je jedan od osnovnih kriterija pri izdvajanju pitomog kestena iz
prirodnih, autohtonih populacija (Skender i sar., 2011). Kultivari i tipovi pitomog kestena se
međusobno razlikuju po veličini, obliku, boji i okusu ploda. Masa i veličina ploda su osobine
koje zavise od faktora vanjske sredine. Veći plodovi postižu veću cijenu na tržištu a i pravljenje
proizvoda od njih je puno lakše i brže nego kod sitnih plodova. Manji plodovi su pogodni za
sušenje i proizvodnju brašna (Mujić, 2014).
Postoji mnogo vrsta kestena čiji se plodovi razlikuju po boji i obliku (Požgaj, 2017). Šume
kestena se javljaju najčešće na položajima od 150 do 750 m nadmorske visine, dok ih u
mediteranskom području možemo naći i do 1000 m nadmorske visine (Prgomet i sar., 2013).
Dublja kisela tla uz obalu i na nižim nadmorskim visinama s blagim nagibom do 6° su dobri
lokaliteti za uzgoj pitomog kestena. Povoljne uvjete za uzgoj osiguravaju veće vodene površine
poput mora, jezera i većih rijeka, koje utječu na manje dnevne i godišnje amplitude temperatura,
u kombinaciji s vlagom zraka i svjetlošću. Voda je od izuzetne važnosti u periodu razvijanja
cvjetnih pupoljaka, cvjetanja, zametanja plodova i njihovog porasta. Za dobar rast i razvoj
cjelokupnog debla potrebno je provođenje navodnjavanja tokom uzgoja (Belančić, 2017).
Pitomi kesten je voćna vrsta koja je u Bosni i Hercegovini rasprostranjena na višim nadmorskim
visinama, kiselim tlima i lokalitetima koja nisu pogodna za uzgoj drugih vrsta voća. Uglavnom
su to šumske sastojine u kojima kesten raste zajedno s vrstama reda Fagales, kao što su bukva
i hrast. Jedna smo od smo od rijetkih zemalja koja nema plantažni uzgoj kestena (Stupar i sar.,
2014). Zbog nepoznavanja tehnologije uzgoja ove voćne vrste, a posebno predrasuda da se radi
o voćki koja sama raste u šumi i plodonosi, čine se vrlo velike greške u uzgoju i doživljavaju
neuspjesi.
Cilj ovog rada je da se utvrde glavna agronomska svojstva samoniklih genotipova pitomog
kestena na području Općine Bužim, a da se kroz inventarizaciju i karakterizaciju dođe do
superiornih genotipova u pogledu morfometrijskih osobina ploda, što predstavlja polaznu
osnovu u selekcijskom radu na pitomom kestenu.
51
2. Materijal i metode
Bužim je naseljeno mjesto na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Graniči sa
općinama Bosanska Krupa, Cazin, Velika Kladuša, te sa Republikom Hrvatskom. Općina
Bužim zauzima površinu od 129 km2. Područje općine je uglavnom brdovito. Poznato je da je
područje Bužima uz Cazin i Veliku Kladušu, najbogatiji kestenovim prirodnim populacijama
na području Unsko-sanskog kantona ali i Bosne i Hercegovine. Iako je nažalost u proteklom
periodu veliki broj stabala bio izložen bespravnim sječama, kako starijih stabala za ogrijevno
drvo i druge namjene, velika uzurpacija mladih kestenovih stabala desila se u zadnjih 6–7
godina intenziviranjem malinarstva na ovom području (kestenovi stubovi za maline). Kao
materijal u ovom radu poslužili su genotipovi pitomog kestena iz prirodnih populacija sa
područja općine Bužim, populacija se nalazi na lokaciji Mrazovac, kojom gospodari ŠPD-USŠ
Bosanska Krupa. Lokacija je udaljena oko 4 km od središta Općine Bužim. Ovo istraživanje je
podrazumijevalo rad na terenu, kada je u pitanju pronalazak genotipova, njihovo markiranje i
uzimanje uzoraka u vrijeme sazrijevanja plodova. Nakon terenskog rada, pristupilo se
analizama ploda, što je sprovedeno u laboratoriji Biotehničkog fakulteta Univerziteta u Bihaću.
Slika 1. Satelitski prikaz istraživanog područja (Google Earth, 2018)
Na široj lokaciji obilježeno je trideset reprezentativnih stabala pitomog kestena. Sa svakog
stabla je u punoj zrelosti sakupljeno po 30 neoštećenih i zdravih plodova. Odabrani genotipovi
označeni su oznakom GB (genotip – Bužim) i rednim brojem genotipa, na primjer: GB1, GB2,
GB3, do GB30, kako bi se lakše identifikovala odabrana stabla prilikom obrade podataka
istraživanja, ali i potencijalnog nastavka istraživanja na istim. Laboratorijska analiza je urađena
u laboratoriji Biotehničkog fakulteta Univerziteta u Bihaću, gdje su uzorci plodova kestena
dopremljeni i obavljena morfometrijska mjerenja. Period istraživanja je septembar – novembar
2017. godine. Polovinom septembra mjeseca odabrani su i obilježeni genotipovi za nastavak
istraživanja, zatim se u oktobru izvršilo sakupljanje plodova i njihovo mjerenje, a analiza
dobijenih podataka su obavljena u mjesecu novembru. Pri radu u laboratoriji, istraživanje je
52
obuhvatilo sljedeće morfometrijske analize ploda kestena: masa ploda (g), visina ploda (cm),
širina ploda (cm). Mjerenje mase ploda obavljeno je pomoću analitičke vage preciznosti 0,001
g. Mjerenje dužine i širine ploda izvršeno je pomoću pomičnog mjerila (šublera). Deskriptivna
statistika podataka dobijenih morfometrijskim mjerenjima, obrađena je na računalnim
statističkim programom „PAST“ (Hammer i sar., 2001)
3. Rezultati i diskusija
Nakon izvršene inventorizacije i morfološke karakterizacije ploda sa 30 promatranih
genotipova (ukupno 900 plodova), dobiveni rezultati mjerenja obrađeni su statistički i
predstavljeni grafikonima. Rezultati istraživanja mase ploda ispitivanih genotipova pitomog
kestena prikazani su u grafikonu br. 1.
Grafikon 1. mase ploda ispitivanih genotipova pitomog kestena
Iz grafikona br. 1. može se jasno vidjeti da je najveća prosječna masa ploda zabilježena kod
genotipa GB15 sa 12,05 g, a najmanja prosječna masa zabilježena je za plodove sa genotipa
GB23 sa svega 5,40 g. Pregledom dobijenih rezultata u pogledu prosječne mase ploda može se
uočiti velika oscilacija između ispitivanih genotipova, čak i do dvostruko više ili niže
vrijednosti.
Dobiveni rezultati mogu se uporediti sa rezultatima drugih autora koji su se bavili ovakvim
istraživanjima. Mujić, i sar. (2010) vršili su ispitivanja morfoloških karakteristika na području
Bosanske Krajine, gdje su za masu ploda registrovali sljedeće vrijednosti Cazin (6,33 g), Bužim
(4,42 g), Bosanska Krupa (5,10 g) i Velika Kladuša (5,04 g), što su nešto niže vrijednosti u
odnosu dobijene u ovom radu. Skender i saradnici (2013) su vršili morfološku karakterizaciju
ploda pitomog kestena iz tri bosanskohercegovačke prirodne populacije i dobili prosječnu
vrijednost 6,26 g, što je znatno niže u odnosu na vrijednosti iz ovog istraživanja. U svom
dvogodišnjem istraživanju genotipova pitomog kestena na području Banja Luke, Zavišić, i sar.
(2014) dobili su nešto više prosječne vrijednosti mase ploda (9,94 g) u odnosu na ovo
istraživanje, izuzev nekoliko genotipova koji su imali slične ili nešto više vrijednosti. Na
području sjeverozapadne Hrvatske na pet lokacija Poljak i sar. (2012), za masu ploda
0
2
4
6
8
10
12
14
GB
1
GB
2
GB
3
GB
4
GB
5
GB
6
GB
7
GB
8
GB
9
GB
10
GB
11
GB
12
GB
13
GB
14
GB
15
GB
16
GB
17
GB
18
GB
19
GB
20
GB
21
GB
22
GB
23
GB
24
GB
25
GB
26
GB
27
GB
28
GB
29
GB
30
12,05
5,4
53
registrovali su prosječnu vrijednost 8,27 g., što je vrijednost koja se uklapa u okvire ovog
istraživanja.
Nakon mjerenja širine ukupno 900 plodova, dobiveni su rezultati koji su statistički obrađeni i
predstavljeni grafikonom broj 2.
Grafikon br. 2. Prosječne vrijednosti širine ploda ispitivanih genotipova pitomog kestena
Posmatrajući dobijene rezultate za parametar širina ploda kestena, jasno se može uočiti da je
najviša izmjerena prosječna vrijednost kod genotipa GB4 sa cijelih 5,01 cm, dok je najmanja
izmjerena prosječna vrijednost širine ploda bila kod genotipa GB23 sa 2,3 cm. Skender i
saradnici (2013) dobili su srednju vrijednost od 2,63 cm za širinu ploda bh populacija pitomog
kestena. Zavišić, i sar. (2014), istraživali su prirodne populacije pitomog kestena na području
Banje Luke, pri čemu su registrovali slične prosječne širine ploda (2,76 – 3,01 cm), izuzev kod
genotipa GB4 gdje je registrovana znatno viša prosječna širina ploda. Kako Poljak i sar. (2012)
navode u rezultatima svog istraživanja, prosječne vrijednosti širine ploda na različitim
lokacijama u Hrvatskoj kretale su se u rasponu od 2,43 do 2,97cm, koje su relativno slične ili
nešto niže u odnosu na prosječne vrijednosti širine ploda u ovom istraživanju. Na području
Unsko-sanskog kantona, Mujić i saradnici (2010) vršili su ispitivanja populacija pitomog
kestena, gdje su utvrdili sljedeće rezultate širine ploda po lokalitetima: Cazin (2,53 cm), Bužim
(2,36 cm), Bosanska Krupa (2,44 cm) i Velika Kladuša (2,36 cm). Navedene vrijednosti
odgovaraju vrijednostima iz ovog rada.
Dobijeni rezultati za visinu ploda ispitanih genotipova pitomog kestena, prikazani su u obliku
grafikona (grafikon br. 3).
Uvidom u grafikon br. 3. može se uočiti da su se prosječne vrijednosti visine ploda kretale u
intervalu od 2.14 (GB3) do 3,27 cm (GB26), na istraživanom području. Zavišić, i sar. (2014),
u svom dvogodišnjem istraživanju dobili su slične vrijednosti u pogledu visine ploda koje su
iznosile 2,30 do 2,36 cm. Prema navodima Poljak i sar. (2012), koji su vršili morfološko
ispitivanje pitomog kestena na pet lokacija u Hrvatskoj, dobili su prosječnu vrijednost širine
0
1
2
3
4
5
6
GB
1
GB
2
GB
3
GB
4
GB
5
GB
6
GB
7
GB
8
GB
9
GB
10
GB
11
GB
12
GB
13
GB
14
GB
15
GB
16
GB
17
GB
18
GB
19
GB
20
GB
21
GB
22
GB
23
GB
24
GB
25
GB
26
GB
27
GB
28
GB
29
GB
30
5,01
2,3
54
ploda 2,57 cm što je u okvirima rezultata iz ovog istraživanja. Mujić i sar. (2010), vršili su
ispitivanje pitomog kestena u pet gradova na području Bosanske Krajine, pri čemu su za
parametar visina ploda dobili prosječne vrijednosti u intervalu 2,06-2,15 cm, koje su nešto niže
u odnosu na vrijednosti dobijene u ovom istraživanju.
Grafikon br. 3. Prosječne vrijednosti visine ploda ispitivanih genotipova pitomog kestena
Na području Bosne i Hercegovine odnosno tri najvažnija lokaliteta kestena (Velika Kladuša,
Konjic i Bratunac), Skender i sar. (2015), vršili su ispitivanje prirodnih populacija pitomog
kestena pri čemu su dobili sljedeću prosječnu vrijednosti kada je u pitanju visina ploda (2,41
cm), što je približna vrijednostima dobijenim u ovom istraživanju.
4. Zaključak
Danas je pitomi kesten u Bosni i Hercegovini izuzetno važan za očuvanje krajolika i biološke
raznolikosti. Mnoge kestenove sastojine degradirale su, propale ili su posječene čistom sječom
te se same obnavljaju
Kako bi se dobila konkretna slika današnjeg stanja kestenovih sastojina, potrebno je detaljno
izvršiti pregled kestenovih sastojina i ocjenu njihovog zdravstvenog stanja te rasprostranjenosti.
Rezultati morfometrijskih analiza ploda dobijeni u ovom radu pokazuju da pitomi kesten na
području Bužima ima vrijednosti koje su slične ili u odnosu na literaturne izvore koji se odnose
na prirodne samonikle populacije kestena. Međutim, ove vrijednosti su daleko ispod
zadovoljavajućih, odnosno radi se o sitnom plodu u odnosu na plod plemenitih sorti ove
jezgraste voćne vrste. Srednje vrijednosti mase ploda analiziranih uzoraka kretala se od 5,4 do 12,5 g
što navodi na zaključak da BH kesten ima sitan do srednje krupan plod, a u prilog ovom zaključku
govore i dosta niske vrijednosti i ostalih analiziranih svojstava ploda, kao što su njegova visina i širina.
Podaci o agronomski značajnim svojstvima koja su uočena tokom ovog istraživanja predstavljaju
vrijedan skup informacija važan za buduće oplemenjivačke programe ove voćne vrste.
Kako do sada nisu izvršena sveobuhvatna istraživanja kestena u prirodnim populacijama
Općine Bužim koja je veoma bogata kestenom, i u narednom periodu je potrebno nastaviti i
intenzivirati istraživanja u pogledu fenoloških, morfoloških osobina ali i agro-ekonomskih
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
GB
1
GB
2
GB
3
GB
4
GB
5
GB
6
GB
7
GB
8
GB
9
GB
10
GB
11
GB
12
GB
13
GB
14
GB
15
GB
16
GB
17
GB
18
GB
19
GB
20
GB
21
GB
22
GB
23
GB
24
GB
25
GB
26
GB
27
GB
28
GB
29
GB
30
2,14
3,27
55
karakteristika pitomog kestena, kako bi sačuvali i unaprijedili proizvodnju kestena na ovom
području.
5. Literatura
1. Belančić, A. (2017) Kemijski sastav kestena istočne Hrvatske. Diplomski rad. Sveučilište u
Zagrebu, Prehrambeno-biotehnološki fakultet.
2. Hammer, Ø., Harper, D.A.T., Ryan, P. D. (2001) PAST: Paleontological statistics software
package for education and data analysis. Palaeontologia Electronica no. 4.
3. Hrga, I., Mitić, B., Alegro, A., Dragojlović, D., Stjepanović, B., Puntarić, D. (2010)
Aerobiology od Sweet Chestnut (Castanea sativa) in Nort-West Croatia. Coll. Antropology. 34,
2, 501-507.
4. Macanović, A. (2011) Ekološko – sintaksonomska analiza šuma pitomog kestena (Castanea
sativa) na području BiH. Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema dinarida
– stanje, mogućnosti i perspektive“. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
5. Memić, S. (2010) Voćarstvo. Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu,
Bemust, Sarajevo.
6. Mujagić-Pašić A., Ballian D. (2011) Systematical position of sweet chestnut (Castanea sativa
Mill.) within the genus Castanea in Bosnia and Herzegovina. Naše šume. Časopis za
unapređenje šumarstva, hortikulture i očuvanja okoline. Broj 24-25, Sarajevo.
7. Mujić I., Alibabić V., Živković J., Jahić S., Jokić S., Prgomet Ž., Tuzlak Z. (2010)
Morphological characteristics of chestnut Castanea sativa from the area of Una-sana canton.
Journal of Central European Agriculture. 11 (2), 185-190.
8. Mujić, I. (2014) Prerada kestena – maruna. Vlastita naklada. Rijeka.
9. Poljak, I., Idžojtić, M., Zebec, M., Perković, N. (2012) Varijabilnost europskog pitomog kestena
(Castanea sativa Mill.) na području sjeverozapadnje Hrvatske prema morfološkim obilježjima
plodova. Šumarski list. 9–10, 479-489.
10. Požgaj, A. (2017) Kemijski sastav pitomog kestena iz prirodnih populacija na području
Bilogore. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Prehrambeno – biotehnološki fakultet
11. Prgomet, Ž., Prgomet, I, Brana, S. (2013) Pitomi kesten (Castanea sativa). Rovinj.
12. Skender, A., Kurtović, M., Hadžiabulić, S., Aliman, J. (2013) Pomological and genetic analysis
of chestnut (Castanea sativa Mill.) in Bosnia and Herzegovina. 48. hrvatski i 8 međunarodni
simpozij agronoma. Dubrovnik (Hrvatska), 17 – 22. februar 2013. Proceedings, pp 318-322.
13. Skender, A., Kurtović, M., Hadžiabulić, S., Gaši, F. (2011) Pomological variability of sweet
chestnut populations (Castanea sativa Mill.) in Bosnia and Herzegovina. 22nd International
Scientific – Expert Conference of Agriculture and Food Industry. Sarajevo, september 28 –
october 1, 2011. Proceedings, pp. 163-166.
14. Skender, A., Kurtović, M., Hadžiabulić, S., Aliman, J. (2015) Pomological and genetic analysis
of chestnut (Castanea sativa) in Bosnia and Herzegovina. 48th Croatian & 8th International
Symposium on Agriculture. Dubrovnik, Croatia.
15. Stupar, V., Šurlan, M., Travar, J., Cvjetićanin, R. (2014) Fitocenološka analiza mezofilnih šuma
pitomog kestena (Castanea sativa) u okolini Kostajnice (Bosna i Hercegovina). Glasnik
Šumarskog fakulteta Univerziteta u Banja Luci. 21, 25-43.
16. Zavišić, N., Rosić, Ž., Trubajić, T. (2014) Utjecaj tipa tla na morfološka svojstva sijanaca
pitomog kestena (Castanea sativa). 49th Croatian & 9th International Symposium on
Agriculture. Dubrovnik, Croatia.
Korespondencija:
Bsc. Džemaludin Šahinović Walmart doo Bužim
Bosna i Hercegovina
Telefon: ++387 62 350 428
E-mail: dzemky_ hacker@hotmail.com
56
MORFOLOŠKE I HEMIJSKE KARAKTERISTIKE PITOMOG KESTENA UNSKO-
SANSKOG KANTONA SA OSVRTOM NA OCJENU GENERALNOG STANJA
KAESTENOVIH ŠUMA
MORPHOLOGICAL AND CHEMICAL PROPERTIES OF SWEET CHESTNUT IN
UNA – SANA CANTON WITH A REVIEW OF GENERAL CONDITION OF
CHESTNUT FORESTS
Vildana Alibabić1 1Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet Bihać, Luke Marjanovića bb, 77000 Bihać,
vildana.btf@gmail.com
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
SAŽETAK: Šume kestena na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine prostiru se na oko 7000 ha i osim
što su autohtona vrsta na koju je naslonjena tradicija i način života na ovim prostorima, predstavljaju
i značajan resurs za lokalno stanovništvo. Međutim, zbog sve intenzivnijih aktivnosti čovjeka, kao i negativnog utjecaja biotičkih i abiotičkih faktora ove šume su ugrožene. Zato je neophodno raditi
istraživanja koja će doprinijeti njihovoj zaštiti. U ovom radu dat je pregled morfoloških i hemijskih
svojstava kestena sa područja Unsko-sanskog kantona, uključijući sadržaj nekih antioksidativnih
komponenata i osvrt na trenutno stanje u upravljanju kestenovim šumama. Utvrđeno je da po svim
morfološkim i hemijskim karakteristikama ovaj kesten priipada evropskom varijetetu. Upravljanje
kestenovim šumama je u nadležnosti ŠPD Unsko-sanske šume koje svoj zadatak obavljaju u okviru
redovnih godišnjih planova upravljanja, bez posebnog akcenta na kestenove šume. S obzirom na sve
faktore koje ugrožavaju ove šume neophodno je donijeti konkretnije mjere zaštite koje će se odnositi
samo na područje na kojem je rasprostranjen pitomi kesten.
Ključne riječi: kesten, morfološka svojstva, hemijska svojstva, upravljanje kestenovim šumama
ABSTRACT: Chestnut forests in the north-western Bosnia and Herzegovina cover about 7000 hectares,
and besides being an autochthonous sort, that is embroiled in the tradition and the lifestyle of this area,
it represents a significant resource for the local population. However, due to the intensified activity of
man, as well as the negative influence of biotic and abiotic factors, these forests are endangered.
Therefore it is necessary to conduct researches that will contribute to their protection. This paper
presents an overview of morphological and chemical properties of chestnut from the area of Una-Sana
Canton, including the share of some antioxidant components and the current state of chestnut forests
management. It was established that according to all morphological and chemical characteristics this
chestnut belongs to European variety. Management of chestnut forests is under the jurisdiction of Forest
Commercial Company “Una-Sana forests”, which perform the duties under regular annual
management plans, with no special emphasis on chestnut forests. Considering all the factors that
endanger these forests it is necessary to introduce more specific protection measures that will apply
only on areas where the sweet chestnut is most widespread.
Keywords: chestnut, morphological properties, chemical properties, chestnut forests management -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1. Uvod
Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) je šumska drvenasta vrsta, međutim važan je i kao
voćkarica. Na prostoru sjeverozapada Bosne i Hercegovine (BiH) rasprostranjen je od davnina.
Postoje dokazi da su ga ovdje donijeli Rimljani koji su ga najprije uzgajali kao drvenastu vrstu,
a tek nakon rimskog perioda počinje se uzgajati za prehranu, jer je shvaćena njegova hranjivost
(Conedera i sur., 2004). Kroz godine, za područje Cazinske Krajine postao je obilježje kulture
57
življenja, nosi ekonomsko – socijalnu ulogu u tradiciji i životu lokalnog stanovništva, slavi se
kroz tradicionalne susrete ''Kestenijade'' u Cazinu, a od nedavno i u Bužimu, mnoga udruženja
nose njegovo ime, nezaobilazan je predmet istraživanja ovdašnje i šire akademske zajednice, a
vrhunac njegove gospodarske vrijednosti krunisan je visokokvalitetnim kestenovim medom
''Cazinski kestenov med'' koji je prvi proizvod u BiH koji je ponio oznaku geografskog porijekla
(Alibabić i Mujić, 2016).
Ekonomska vrijednost kestena u svijetu prepoznata je kroz njegovu sirovinsku ulogu za
prehrambenu industriju u kojoj se proizvodi u preko 300 različitih prehrambenih proizvoda, a
prvenstveno zbog dobre hranjive vrijednosti (Bounous i sur., 2000; Bounous, 2002; Avagyan i
sur., 2009), u hemijskoj industriji je najekonomičnija sirovina za ekstrakciju tanina, u
graditeljstvu za izradu podova i parketa, drvenih konstrukcija, građe, električnih i telefonskih
stupova, željezničkih pragova, u brodogradnji, za šipove, u drvnoj industriji za izradu furnirskih
listova i dizajn namještaj visoke kvalitete, u poljoprivredi za izradu kolja ili alatki, tokarstvu,
kolarstvu, stolarstvu, bačvarstvu, koristi se u hortikulturi kao parkovna vrsta zbog izuzetno
lijepog drveta, cvijeta i ploda. Poslednjih 30 godina postao je značajna sirovina za farmaceutsku
industriju, jer su u svim djelovima drveta utvrđene aktivne tvari, primjerice ekstrakt lista sadrži
visok udjel vitamina K (Liu i Zhou, 1998) što ima efekt u zaustavljanju krvarenja. List se koristi
za proizvodnju čajeva za tretman reumatizma, bolova u leđima, ukočenosti mišića i zglobova,
sredstvo protiv katara pluća i bronhijalne astme zbog prisustva kodeina (Romussi i sur., 1981),
a dokazan je antibakterijski (Basile i sur., 2000) i antioksidativni (Halliwell, 2006) potencijal
ekstrakta lista. Osim toga kesten svojim prisustvom doprinost očuvanju bioraznolikosti
određenog područja, očuvanju tla, element je pejsaža, a služi za odmor i rekreaciju (Novak-
Agbaba i sur., 2011), istražuju se i mogućnosti geografske identifikacije proizvoda od kestena
(Bardhi, 2017).
Međutim, ova vrsta je u području Cazinske Krajine značajno ugrožena zbog negativnog utjecaja
biotičkih, abiotičkih i antropogenih faktora, a poslednjih godina pojavila se u kestenovim
šumama nova invazivna vrste kestenove ose šiškarice i uz klimatske promjene dodatno
ugrožava zdravlje ovih šuma. Zato je cilj ovog rada sistematizirati dostupne morfološke i
hemijske karakteristike o pitmom kestenu sa Unsko-sanskog kantona (USK) kao doprinos
ocjeni stanja, te dati kratki pregled trenutno poznatih faktora utjecaja na opće stanje kestenovih
šuma.
2. Materijal i metode
Pregledom dostupne literature o nutritivnim, ljekovitim i komercijalnim, odnosno ekonomskim
vrijednostima kestena, njihovom usporedbom sa kestenom iz drugih područja, te analizom
postojećih dokumenata koja je uključila pravni i institucionalni okvir sa nadležnošću
upravljanja nad kestenovim šumama, kao i analizom trendova prisutnih u sredstvima
informiranja stanovništva pokušala se dati opća ocjena stanja kestenovih šuma.
3. Rezultati i diskusija
Rezultati su prikazani u dva poglavlja, u prvom se daje pregled istraživanja o morfološkim i
hemijskim karakteristikama kestena, uključujući i istraživanja o antioksidativnoj aktivnosti
različitih dijelova kestena sa USK, dok se u drugom poglavlju daje ocjena općih karakteristika
upravljanja kestenovim šumama u praksi te uočenim rizicima, konfliktima i načinu korištenja
kestenovih šuma i ploda.
58
Pregled morfoloških, hemijskih i antioksidativnih karakteristika ploda i drugih djelova
kestena Cazinske Krajine
Morfološke karakteristike pitomog kestena sa područja Cazinske Krajine, uključujuću sve četiri
zone lokalne samouprave u kojima je rasprostranjen (Bužim, Velika Kladuša, Bosanska Krupa
i Cazin) svrstavaju ga prema dimenzijama ploda u prosječno najmanje mjerene vrijednosti u
usporedbi sa drugim zemljama (tabela 1). Prosječna masa ploda je 6,17 g, dok se u drugim
područjima masa kreće i do 18,6 g (Slovenija, Portugal). Usporede li se rezultati ovog
istraživanja s rezultatima koje dobivaju Idžojtić i sur. (2009), gdje prosječna masa plodova za
10 populacija iznosi 7,1 g, vidljivo je da su plodovi na području sjeverozapadne Hrvatske u
prosjeku nešto krupniji od četiri populacije u sjeverozapadnom dijelu BiH, ali i u odnosu na
istraživane populacije u ostalom dijelu Hrvatske. Krupniji su i plodovi iz, na primjer populacije
iz središnje Slovenije gdje je izmjerena prosječna masa 8,1 g (Solar i sur., 2005) ili iz Crne
Gore gdje se prosječna masa kreće između 4,80-10,60 g (Odalović i sur., 2013).
Tabela 1. Morfološke karakteristike USK kestena u uporedbi sa populacijama iz drugih
područja
Karakteristike
ploda
BiH kesten USK kesten Hrvatska Slovenija Portugal Crna Gora
Masa (g) 2,40 –
12,70
4,42 – 6,33 6,07 –
9,38
3,50 –
18,60
9,00 –
18,67
4,80 –
10,60
Visina (mm) 17,00 –
32,00
20,62 –
24,70
23,56 –
26,60
20,00 –
37,00
29,30 –
37,90
19,60 –
30,60
Širina (mm) 14,00 –
36,00
23,60 –
25,30
24,34 –
29,79
12,00 –
39,00
25,40 –
34,00
23,70 –
34,90
Debljina (mm) 7,00 –
29,00
22,11 –
25,20
15,11 –
18,93
14,00 –
25,00
16,10 –
23,50
13,30 –
23,80
Duljina hiluma
(mm)
4,00 –
33,00
- 18,02 –
23,55
12,00 –
32,00
- 19,00 –
31,00
Širina hiluma
(mm)
4,00 –
22,00
- 8,96 –
11,74
7,00 –
16,00
- 11,00 –
16,00
Reference za tabelu: BiH kesten (Skender i sur., 2013); USK kesten (Mujić i sur., 2006); Hrvatska
(Poljak i sur., 2012); Slovenija (Solar i sur., 2005); Portugal (Silva i sur., 2016); Crna Gora (Odalović
i sur., 2013).
Komercijalne karakteristike ploda ocjenjuju se pomoću nekoliko parametara, uključujući udio
zdravih plodova u 1 kg koji je dosta visok u slučaju četiri populacije kestena sa USK (95,93-
98,75%) i broju od 160 do 222 plodova/kg (tabela 2). Kategorizacijom plodova koja se radi na
temelju mjerenje dijametra ploda prema Principe (1989), plod je razvrstan u četiri veličine: mali
(< 28,6 mm), srednji (28,6-31,75 mm), veliki (31,75-38,1 mm) i jumbo (>38,1 mm). Prema
Principe-ovoj kategorizaciji kesten sa USK-a prosječno ima 50,31% velikih plodova, 22,22%
srednjih, 16,36% jumbo i 11,11% malih plodova. S obzirom na razlike unutar četiri populacije
sa USK, najkrupniji kesten dolazi iz područja Bužima, jer je 27,85% u kategoriji jumbo, a u
kategoriji velikih je 56,96% plodova. S obzirom na promjer ploda, odnosno kategorizaciju USK
kesten je u prosjeku manji od većine plodova Toskane (30,9-37,6 mm) (Borghetti et al., 1986),
Trenta (33.8-35,6 mm) (34,2-37,3 mm) (Ponchia et al., 1993), osam portugalskih vrsta ( 30-35
mm) (Gomez Pereira i sur., 1993), slovenskih vrsta (12-39 mm) (Solar i sur., 2005) ili turskih
(Serdar i sur., 2011).
59
Međutim, prema kategorizaciji koju je definirao USDA (Wallace i VanBlockland, 1989) plod
se kategorizira, također u četiri veličine koje su drugačije od Principe-ove kategorizacije
(veliki-Large: 25,40-69,85 mm; gigantski-Giant: 34,92-41,28 mm; džambo-Jumbo: 69,85-
139,70 mm i mamutski-Mammoth: od 41,27 mm, bez maksimuma), kesten sa USK se može
karakterizirati u prvu skupinu veliki (Large) sa dimenzijama dijametra od 25,40 do 69,85 mm.
Niti jedan plod ne ulazi u veće kategorije.
Tabela 2. Komercijalne karakteristike pitomog kestena USK u usporedbi sa standardima i
kestenom iz drugih zemalja
Komercijalne karakteristike ploda USK kesten Turska Slovenija
Udio zdravih plodova (%) 95,93 – 98,75
Broj plodova/kg 170 – 162 125 (Serdar)
61 (Marigoule)
54 – 286
Kategorizacija Mali < 28,60 mm 1,26 – 23,64
Srednji 28,60- 31,75 mm 13,29 – 31,51
Veliki 31,75-38,10 mm 37,57 – 63,66
Jumbo > 38,10 mm 7,87 – 27,85
Reference za tabelu: USK kesten (Mujić i sur., 2010); Turska (Serdar i sur., 2011); Slovenija (Solar i
sur., 2005).
Nutritivna vrijednost kestena sa USK procijenjena je kroz visok sadržaj ugljikohidrata (škroba
i šećera) od 45,91%, sadržaj vode od 43,48%, pepela 1,14%, proteina 3,88%, masti 2,04%,
škroba 38,08% i sirovih celuloznih vlakana od 3,53%, a energetska vrijednost 100 g ploda
kestena kreće se oko 218 kcal/911 Kj (Tabela 3), što u poređenju sa ostalim svjetskim
varijetetima svrstava ovaj kesten u varijetet najbliži evropskom kestenu.
U hemijskom sastavu kestena najviše je ugljikohidrata, najmanje masti, zbog čega kesten ima
visoku energetsku vrijednost. Kesten ima dosta mono- i disaharida (glukoza, fruktoza, rafinoza,
saharoza). Odlikuje se visokim udjelom škroba, kojeg u sirovom plodu ima oko 40%, a u
usporedbi sa sadržajem škroba u krompiru (15,9 g/100 g) i grahom (19,5 g/100 g), čini ga
važnim izvorom škroba u prehrani (Pizzoferrato i sur., 1999). Kesten je bogat natrijem i kalijem,
a sadrži i dosta fosfora, sumpora, klora, željeza, bakra, magnezija, a od vitamina ima A, B, i K,
te vitamina C, kojeg od svih orašastih plodova sadrži jedino kesten (Perez-Jimenez i sur., 2010).
Kesten se može koristiti za izradu bezglutenskih namirnica, jer ne ne sadrži gluten. Prema
hemijskom sastavu kesten sa USK odgovara Evropskom kestenu.
Kesten je karakterističan po sadržaju polifenolnolnih spojeva tanina koji su utvrđeni u kori,
drvetu, lišću i ljusci sjemena, i ulazi u red poželjnih sirovina za proizvodnju tanina (Perez-
Jimenez i sur.,2010). Značajan je i po udjelu ostalih polifenolnih spojeva kojih ima u visokim
udjelima. Rezultati istraživanja sadržaja flavonoida, ukupnih fenola i kondenziranih tanina u
dijelovima pitomog kestena sa USK, kao i u dijelovima lovranskog marona i kestena
kalemljenog sa talijanskim maronom na pokusnim parcelama u šumi kestena u Cazina
(uzorkovano 2006. i 2007.) godine prikazani su u tabeli 4. Kako su se tanini u ovom istraživanju
određivali vanilin testom (%CE) i kiselim butanolnoim testom (%CT), prikazani su rezultati
dobiveni uz pomoć oba testa.
60
Tabela 3. Nutritivne karakteristike pitomog kestena USK u usporedbi sa kestenom iz drugih
zemalja
Hemijski
sastav/100 g
USK
kesten
Hrvatska
M. gora
Hrvatska
Bilogora
Lovranski
maron
Evropski
kesten
Hemijski sastav kestena
(de Vasconcelos, 2010)
Kalorije 218 196 401 – 428
Voda 47,0 51,80 52,10 56,72 52 40,3 – 64,4
Pepeo 1,1 1,20 1,11 2,43 0,96 1,5 – 3,2
Masti 2,0 1,37 1,94 2,55 1,26 0,8 – 4,4
Proteini 3,8
2,84 2,70 3,52 1,63 2,3 – 10,9
Ugljikohidrati 45,9 - 91,50 44,17 Glukoza (0 – 2,3);
Fruktoza (0,04 – 2,3);
Maltoza (0 – 1,8)
Reducirajući
šećeri
- 0,70 0,80
Saharoza - 7,10 7,89 6,6 – 29,7
Škrob 40,0 32,03 32,32 38,6 – 67,2
Sirova
vlakna
3,5
0,5 – 3,6
Glavni minerali (mg/100 g s.t.)
Ca (26 – 72); P (68 –
305); K (473 – 1475.7);
Mg (47.4 – 100); S (26,4 –
132,8); Fe (1,4 – 10,9)
Glavni vitamini ɑ-tokoferol (0,02 – 0,1); γ-
tokoferol (3,8 – 27,3); ᵹ-
tokoferol (0,2 – 1,0);
vitamin C (0,77 – 40,2
mg/100 g)
Reference za tabelu: USK kesten (Mujić i sur., 2010); Hrvatska Moslavačka gora (Belančić, 2017);
Hrvatska Bilogora (Požgaj, 2017); Evropski kesten (Belančić, 2017); Kemijski sastav kestena (de
Vasconcelos, 2010).
Živković (2009) u rezultatima navodi da suhi ekstrakt rese kalemljenog italijanskog maruna
dobiven 50% etanolom ima najveći sadržaj ukupnih fenola (11,42% GAE), dok je najmanji
sadržaj dobiven za plod lovranskog maruna (0,11% GAE), isto dobiven u etanolu. Najveći
sadržaj ukupnih flavonoida utvrđen je u resi pitomog kestena (2,45% CE), u 50% acetonu, a
najmanji 0,02% CE u plodu kestena u etanolu. Definisan je redoslijed sadržaja ukupnih fenola
i flavonoida u analiliziranim ekstraktima: crvena unutrašnja kora ploda > resa > list > mlada
kora drveta > stara kora drveta > vanjska smeđa kora ploda > cijeli plod > ježica > plod. Najveći
sadržaj kondenziranih tanina utvrđen je u ekstraktu crvene unutrašnje kore ploda lovranskog
maruna 27,29% CE u 50% acetonu kao ekstragensu, a redoslijed sadržaja tanina bio je slijedeći:
crvena unutrašnja kora ploda > mlada kora drveta > stara kora drveta > vanjska smeđa kora
ploda > cijeli plod > ježica > resa > plod > list. U poređenju sadržaja ukupnih fenola koji se
kod pitomog kestena sa USK kretao između 421,97 mg u plodu do 6887,1 mg za list sa
sadržajem ukupnih fenola u listu kestena 413 mg/g i 710 mg/g za ljusku kestena iz
sjeveroistočnog dijela Portugala (Barreira i sur., 2008), sadržaj je znatno šireg raspona što se
može konstatirati i u usporedbi sa drugim istraživanjima (de Vasconcelos, 2010).
61
Tabela 4. Udjeli ukupnih fenola i flavonoida u djelovime kestena u usporedbi sa maronima i
drugim namirnicama (Živković, 2009)
Vrsta Dio kestena Flavonoidi
(%; w/w, %
CE)
Ukupni fenoli
(%;w/w, %
GAE)
Kondenzirani tanini
(%CE)*- (%CT)**
Pit
om
i k
este
n U
SK
Sjeme 0,17 0.42 -
List 0,32 – 1,51 1,40 – 4,03 (0) – (0,93-0,08)
Resa 0,60 – 0,96 3,28 – 3,99 (0,35-0,49) – (2,35-0,95)
Vanjska smeđa kora ploda 0,65 1,19 (2,29-2,78) – (2,88-1,67)
Unutrašnja crvena kora ploda 1,44 2,82 (15,29) – (3,12)
Oguljeni plod 0,09 0,58 0,09-0
Stara kora kestena 0,69 1,70 (1,51-0,76) – (1,89-0,58)
Mlada kora kestena 0,75 3,00 (6,64-3,91) – (4,15-1,89)
Ježica 0,13 0,49 (0,09) – (0,25-0,08)
Lovra
nsk
i
mar
on
List 0.42 – 1,10 1,71-4,42 (0) – (0,78-0,07)
Resa 0,83 3,96 -
Vanjska smeđa kora ploda 0,87 – 1,06 1,63 – 3,24 (3,09- 8,64) – (3,03-5,63)
Unutrašnja crvena kora ploda 1,62 – 203 6,08 – 6,16 (27,29-23,93) – (6,13-
11,37)
Oguljeni plod 0,02 0,11 – 0,60 (0) – (0,08-0,04)
Kal
.
mar
on Plod 0,24 – 0,38 0,41 – 0,82 (1,11-0,83) – (1,88-0,74)
Resa 0,83 – 2,19 3,96 – 11,42 (2,34-0,44) – (1,42-1,46)
List 0,42 – 1,68 1,71 – 6,45 (0) – (2,89-0,11)
*%CE – g katehina/100 g droge – vanilin test
** %CT – g kondenzovanih tanina/100 g droge
Najveću antioksidativnu aktivnost u odnosu na DPPH radikale (37,50%) pokazao je ekstrakt
rese pitomog kestena, kod koga je utvrđen i visok sadržaj ukupnih fenolnih komponenti (3,28%
GAE). Visoka je AA i za ekstrakt vanjske kore lovranskog maruna (36,52%) i lista kalemljenog
italijanskog maruna (29,96%). Za plod kestena nije utvrđena AA.
Generalna ocjena stanja kestenovih šuma Cazinske Krajine
Trenutno stanje kestenovih šuma može se opisati kroz sistem upravljanja i rizike i konflikte
koji se bilježe na terenu i kroz korištenje kestenovih šuma i ploda.
Prema Zakonu o šumama USK-a (Sl.glasnik USK, 22/12), šumama upravlja ŠPD „Unsko-
sanske šume“ d.o.o. Bosanska Krupa, a svoje poslovanje ostvaruje putem sedam podružnica i
Direkcije Društva. U istom zakonu, član 8. stav (1) se kaže da se u cilju obezbjeđenja
racionalnog i trajnog gospodarenja državnim šumama i šumskim zemljištima formira
šumskogospodarsko područje (ŠGP) u koje ulaze i površine krša unutar područja kao posebne
gospodarske jedinice. Takvih ŠGP u ŠPD USK šume im 5 (Bosanskopetrovačko,
Bosanskograhovsko-dio i Drvarsko-dio, Ključko, Sansko i Unsko), a Unsko je područje u
kojem su rasprostranjene šume kestena, najčešće kao mješane. Sve ŠGP imaju usvojene
šumskogospodarske osnove koje daju informacije o općim karakteristikama područja i načinu
upravljanja.
U dokumentima koji su dostupni na elektronskim stranicama ovog poduzeća spominju se
kestenove šume, ali nema dostupnog dokumenta koji obrađuje tematski samo kesten. Tako se
62
na primjer u Izvještaju o radu za 2016. godinu spominje da je izvršena njega mladika iz šuma
pitomog kestena na površini od 43,6 ha. U dokumentu Zdravstveno stanje šuma na području
ŠPD-a u 2016. godini spominju se bolesti šuma, između ostalog navodi se da se na području
Podružnice ''Šumarija'' Cazin pojavila kestenova osa šiškarica Dryocosmus kuriphylus, te da su
mjere borbe protiv ove vrste vrlo ograničene jer se suzbijanje insekticidima pokazalo vrlo
neuspješnim, a biološka uspješnom, prvenstveno kroz ubacivanje Torymus sinesis, parazitoidne
osice koja je prirodni neprijatelj osi šiškarici, a takve mjere se primjenjuju u praksi u Hrvatskoj.
ŠPD je u smislu uvoza tog parazitoida uputio zahtjev FMPViŠ 16.05. 2016. godine, međutim
kako zakonska regulativa ne dozvoljava uvoz torimusa, aktom broj: 01-1432-10/15 od 13.06.
2016. godine istom Ministarstvu se ŠPD USK obraćaju inicijativom izmjene Pravilnika o
listama štetnih organizama, listama bilja, biljnih proizvoda i reguliranih objekata (Sl. glasnik
BiH, 48/13) kako bi se omogućio uvoz ovog parazitoida za biološku zaštitu pitomog kestena.
Informacije o rezultatima ove inicijative trenutno nisu poznate. O ovoj opasnosti, ali i drugim
bolestima kestenovih šuma kao što je primjerice, rak kore kestena koji je prisutan već više od
50 godina govore brojni mediji i institucije, kao i pojedinci iz akademske zajednice (Delalić,
2015). Druge naučne informacije o zdravlju kestenovih šuma (Treštić i sur., 2011) pokazuju
gubitke u masi plodova preko 40% zbog bolesti prisutnih na kestenu, a 8-14% plodova oštećeno
je zbog insekata.
Također, na stranici ŠPD USK može se pronaći plan upravljanja u kojem je predviđena
proizvodnja kalema kestena u rasadniku u Cazinu, nema dostupnih informacija o planski
zasađenim površinama pod kestenom, kestenove šume nisu predviđene zaštitom sa federalnog
nivoa, jer se ne nalaze na listama potencijalnih područja zaštite na razini Federalnog
ministarstva turizma i okoliša koje je za takve poslove nadležno. Iz navedenog se da zaključiti
da ŠPD USK u okviru svojih djelatnosti upravljaju kestenovim šumama, međutim izuzetne
mjere i aktivnosti za njihovu zaštitu se ne poduzimaju, odnosno poduzimaju se jednako kao i
za ostale šume.
Rizici se ogledaju i u slaboj koordinaciji privrednog poduzeća koje upravlja sa kestenovim
šumama sa gradovima/općinama čije stanovništvo koristi ove šume u različite svrhe. Jedinice
lokalne samouprave nemaju nadležnost nad upravljanjem, a zainteresirane su za korištenje kroz
svoje stanovništvo, udrženja ili zadruge. Zadnjih godina uočena je povećana nelegalna sječa
kestena, zbog izrade stupova za malinjake, za druge poljoprivredne alatke, s obzrom da je
kestenovo drvo po kvaliteti vrlo traženo za ovakve proizvode. Još jedan konflikt koji se dovodi
u vezu s kestenovim šumama je korištenje sredstava za zaštitu bilja u voćarstvu, poljoprivredni,
a što je jedan od uzročnika umiranja pčela, odnosno time se smanjuje proizvodnja cijenjenog
meda.
Postoje inicijative iz nevladinog sektora da se ovo pitanje uredi. Posebno važna inicijativa
dolazi od Udrženja pčelara Kesten iz Cazina kojima je kesten kao medonosna kultura najvažnija
sirovina za kestenov med koji je njihov najznačajniji proizvod, a rađen je projekt podizanja
svijesti o značaju kestena 2015. godine (''Krajina – zemlja kestena'') kojeg je implementirala
RTV Cazin. Poljoprivredni zavod USK je u 2015. godini organizirao prvu konferenciju o
kestenu u Velikoj Kladušu, što je izuzetno doprinijelo pokretanju aktivnosti u smjeru zaštite
kestenovih šuma.
Lokalno stanovništvo kesten u šumama prikuplja i prodaje ''s ruke na ruku'', a tek poslednjih
nekoliko godina postao je predmetom otkupa i distribucije kroz neke prodajne lance. Zvanične
statističke informacije govore da se u razdoblju od 2011. do 2015. godine iz BiH izvezlo kestena
u ljusci u vrijednosti od 4.240,000 KM. Otkup kesten, prema on line informacijama obavlja
Zemljoradnička zadruge Agrodar iz Cazina i Vrganj promet iz Bužima. Otkupna cijena
63
poslednjih godina kreće se od 1,00 do 2,20 KM/KM. Prerađivačkih kapaciteta nema, a skladišni
su u okviru kapacitet a dva navedena pravna lica.
Kesten se na ovim prostorima tradicionalno konzumira kuhan i pečen, tržište ostalih
prerađevina ne postoji, osim proizvoda kojeg izrađuju pčelari u kombinacijama s medom ili
proizvođači ljekovitog bilja koji eventualno svoje proizvode obogaćuju kestenom. U poslednje
vrijeme na tržištu se povremeno može pronaći marinirani kesten iz Turske. Naravno tu je već
spomenuta uloga kestena kao medonosne biljke.
4. Zaključak
Rezultati istraživanja morfoloških, hemijskih i antioksidativnih karakteristika ploda i drugih
djelova kestena Cazinske Krajine pokazuju da u poređenjem sa ostalim svjetskim varijetetima
ovaj kesten je varijetet koji je prema svojim svojstima najbliži evropskom kestenu. Osim što je
prosječno sitniji u odnosu na varijetete pitomog kestena iz regije, sva ostala svojstva su mu
usporediva sa prosječnim karakteristikama evropskog kestena, uz napomenu da ima prosječno
dobar udio antioksidativnih komponenata (ukupnih fenola). Međutim, zdravstveno stanje
kestenovih šuma je rizik, kao i nedefinirano upravljanje u smislu specifičnosti kestenovih šuma.
Stoga su sve inicijative koje dolaze od stanovništva i nevladinog sektora, kao i drugih institucija
USK poželjne i neophodno je da dovedu do konkretnijih mjera zaštite kestenovih šuma.
5. Literatura
1. Alibabić, V. i Mujić, I. (2016) Pregled istraživanja o kestenu (Castanea sativa mill.) sa osvrtom
na potrebu zaštite kestenovih šuma Cazinske krajine. Proceeding of 3rd International
Conference New Technology „NT-2016“, May 13-14, 2016., Mostar, pp. 469-479.
2. Avagyan, A. (2009) Following Chestnut Footprints (Castanea spp.), (Chapter 4: Bosnia &
Herzegovina, I. Mujić, J. Živković, V. Alibabić, Z. Tuzlak, S. Novak-Agbaba, Ž. Prgomet, M.
Idžojtić, pp. 20-23), Scripta Horticulturae, 9.
3. Bardhi, R. (2017) Development of geographical indication in Albania: a case study of northern
chestnut. European Journal of Physical and Agricultural Sciences. 5 (1), ISSN 2056-5879.
4. Barreira, J.C.M., Ferreiraa, I,C.F.R.M., Oliveira, B.P.P., Pereiraa, J.A. (2008) Antioxidant
potential of chestnut, Castanea sativa L., and almond, Prunus dulcis L., by-productsm, Food
Chem. 2008, 107, 1106–1113.
5. Basile, A., Sorbo, S., Giordano, S., Ricciardi, L., Ferrara, S., Montesano, D., Castaldo Cobianci,
R., Vuotto, M.L., Ferrara, L. (2000) Antibacterial and allelopathic activity of extract from
Castanea sativa leaves, Fitoterapia 71 (1), S110-116.
6. Belančić, A. (2017) Kemijski sastav kestena istočne Hrvatske, Diplomski rad, Prehrambeno-
biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
7. Borghetti, M., Menozzi, P., Vendramin, G.G., Giannini, R. (1986) Morphological variation in
chestnut fruits (Castanea sativa Mill.) in Tuscany (Italy). Silvae Genetica. 35 (2–3), 124-128.
8. Bounous, G. (2002) Inventory of chestnut research, germplasm and references, FAO, Rome,
Italy.
9. Bounous, G., Botta, R., Beccaro, G. (2000) The chestnut: the ultimate energy source. Nutritional
value and alimentary benefits, Nucis - Information Bulletin of the Research Network on Nuts
(FAO-CIHEAM) 9, 44-50.
10. Conedera, M., Krebs, P., Tinner, W., Pradella, M., Torriani, D. (2004) The cultivation of
Castanea sativa (Mill.) in Europe, from its origin to its diffusion on a continental scale. Veget.
Hist. Archaeobot. 13, 161-179.
64
11. de Vasconcelos, M. (2010) Chestnut (Castanea sativa Mill.) Fruit Composition & Quality
Effects of Industrial Processing on Nutrients & Secondary Metabolites, Disertation,
Universidade de Trás-os-Montes e Alto Douro, Vila Real, Portugal.
12. Delalić, Z. (2015) Štetnost raka kore kestena i kestenove ose šiškarice na USK, Izlaganje,
Okrugli stol ''Kesten i med- prirodni saveznici Cazinske Krajine'', 26. decembar 2015., Cazin.
13. Gomez Pereira, J., Pinto de Abreu, C., Valdiviesso, T. (1993) Chestnut selection in Portugal.
Evaluation of some characteristics. In: Proceedings of the International Congress on Chestnut.
Spoleto, Italy, 20–23 October 1993. Perugia, Istituto di Coltivazioni Arboree, University of
Perugia, pp. 357-359.
14. Halliwell, B. (2006) Reactive Species and Antioxidants, Redox Biology Is a Fundamental
Theme of Aerobic Life, Plant Phys. 141, 312–322.
15. Liu, L. i Zhou, J. (1998) Some Consideration on Chestnut Development in the 21th Century in
China, Acta Horticultura, 494, 85-88.
16. Mujić, I. Alibabić, V. Jahić, S. Ibrahimpašić, J. Bajramović, M. (2006) Morfološke
karakteristike kestena (Castanea sativa L.) sa područja Unsko sasnkog kantona, XIX naučno
stručni skup poljoprivrede i prehrambene industrije, Neum, p. 72-73.
17. Novak-Agbaba, S., Ćelepirović, N., Ćurković-Perica, M. (2011) Zaštita šuma pitomog kestena.
Šumarski list, 35 (13), 2'2-210.
18. Odalovic, A., Prenkic, R., Dubak, D., Jovancevic, M., Cizmovic, M., Radunovic, M. (2013)
Effect of ecological conditions on expression of biopomological characteristics of chestnut
(Castanea sativa Mill.) in natural populations of Montenegro. Genetika, 45 (1), 251-260.
19. Pereira-Lorenzo, S., Ramos-Cabrer, A.M., Diaz-Hernandez, M.B., Ciordia-Ara, M., Rıos-Mesa,
D. (2006) Chemical composition of chestnut cultivars from Spain. Sciencia Horticulturae. 107,
306-314.
20. Pizzoferrato, L., Rotilio, G., Paci, M. (1999) Modification of Structure and Digestibility of
Chestnut Starch upon Cooking: A Solid State 13C CP MAS NMR and Enzymatic Degradation
Study, J. Agric. Food Chem. 47, 4060-4063.
21. Poljak, I., Idžojtić, M., Zebec,M., Perković, N. (2012) Varijabilnost Europskog pitomog kestena
(Castanea sativa mill.) na području sjeverozapadne Hrvatske prema morfološkim obilježjima
plodova. Šumarski list, 9–10, 479-489.
22. Poljak, I., Vahčić, N., Gačić, M., Idžojtić, M. (2016) Morphological Characterization and
Chemical Composition of Fruits of the Traditional Croatian Chestnut Variety ‘Lovran Marron’.
Food Technol. Biotechnol. 54 (2) 189-199.
23. Ponchia, G., Bergamini, A., Tomasi, G., Gardiman, M. Fila, G. (1993) Observations on some
chestnut cultivars found in the Trento area.In: Proceedings of the International Congress on
Chestnut. Spoleto, Italy, 20–23 October 1993. Perugia, Istituto di Coltivazioni Arboree,
University of Perugia, pp. 339-342.
24. Požgaj, A. (2017) Kemijski sastav kestena iz nekoliko prirodnih staništa na području Bilogore,
Diplomski rad, Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
25. Romussi, G., Mosti, L., Cafaggi, S. (1981) Glycoside und depside aus den blaettern von
Castanea sativa Mill, Pharmazie 35 (10), 647-648.
26. Serdar, U., Demirsoy, H., Demirsoy, L. (2011) A morphological and phenological comparison
of chestnut (Castanea) cultivars ‘Serdar’ and ‘Marigoule’, Australian Journal of Crop Science,
5 (11), 1311-1317.
27. Silva, A.P., Oliveira I., Silva, M.E., Guedes, C.M., Borges, O., Magalhães, B., Gonçalves, B.
(2016) Starch characterization in seven raw, boiled and roasted chestnuts (Castanea sativa
Mill.) cultivars from Portugal, J Food Sci Technol. 53 (1), 348-358.
28. Skender, A., Kurtović, M., Hadžiabulić, S., Aliman, J. (2013) Pomological and genetic analysis
of chestnut (Castanea sativa Mill.) in Bosnia and Herzegovina, 48th Croatian & 8th International
Symposium on Agriculture, February 17-22, 2013, Dubrovnik, Croatia, pp. 318-322.
65
29. Solar, A., Podjavoršek, A., Štampar, F.S. (2005) Phenotypic and Genotypic Diversity of
European Chestnut (Castanea sativa Mill.) in Slovenia – Opportunity for Genetic Improvement.
Genetic Resources and Crop Evolution. 52 (4), 381-394.
30. Treštić, T., Dautbašić, M., Mujezinović, O. (2011) Štetni organizmi ploda pitomog kestena.
Dostupno na: https://www.cabi.org/isc/FullTextPDF/2009/20093287404.pdf.Pristupljeno:
16.03.2018.
31. Živković, J. (2009) Farmakološki aktivne supstance kestena (Castanea sativa Mill.),
Disertacija, Tehnološki Fakultet Univerziteta u Novom Sadu, Novi Sad.
Korespondencija: Prof.dr.sc. Vildana Alibabić Univerzitet u Bihaću
Biotehnički Fakultet
Luke Marjanovića bb.
77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina
Telefon: ++387 61 466 660
E-mail: vildana.btf@gmail.com
66
FIZIKALNO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE KESTENOVOG MEDA S
PODRUČJA OPĆINA BUŽIM, VELIKA KLADUŠA I CAZIN
PHYSICOCHEMICAL CHARACTERISTICS OF CHESTNUT HONEY IN BUŽIM,
VELIKA KLADUŠA AND CAZIN MUNICIPALITY
Oraščanin Melisa1 1Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet, Luke Marjanovića bb, melisa.bajramovic@gmail.com
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
SAŽETAK: Med se smatra potencijalno potpunom hranom, kao prirodni proizvod bogat jednostavnim
šećerima, enzimima, amino i organskim kiselinama, vitaminima, hlapljivim tvarima, fenolnim
kiselinama i flavonoidima, mineralima kao i karotenoidnim supstancama. Područje proizvodnje,
klimatski uslovi, botaničko porijeklo, pasmina pčela, pčelarska praksa neki su od najvažnijih faktora
različitosti u hemijskom sastavu, senzorskim svojstvima, udjelu peludnih zrnaca i kvaliteti općenito.
Zahvaljujući klimatskim i geografskim uslovima na prostoru sjeverozapadnog dijela Bosne i
Hercegovine održao se veliki areal pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) zbog čega je kestenov med
prepoznatljiv, a proizvode se i druge uniflorne i multiflorne vrste meda. Pri karakterizaciji meda s
određenog područja većina se literature poziva na određivanje melisopalinoloških, fizikalno – hemijskih
i senzorskih parametara te određivanju mineralnih tvari ili nekih specifičnih spojeva.
Stoga je cilj ovog istraživanja bio u uzorcima kestenovog meda prikupljenim na području općina Cazin,
Velika Kladuša i Bužim odrediti udio mineralnih tvari (K, Na, Mg, Zn, Fe, Mn i Al) i utvrditi senzorska
i fizikalno – hemijska svojstva, odnosno definirati specifičnosti koje bi bile karakteristične za istraživano
područje. Analiza je provedena na 18 uzoraka kestenovog meda sa područja općine Cazin i po 9 uzoraka
sa područja općina Velika Kladuša i Bužim. Laboratorijska su istraživanja provedena u Veterinarskom
zavodu Bihać (fizikalno-hemijska analiza), Laboratoriju Biotehničkog fakulteta Univerziteta u Bihaću
(senzorska analiza) te Poljoprivrednom zavodu USK (analiza mineralnih tvari i teških metala). Sve
analize su rađene prema znanstvenim literaturnim referenaca ili standardnim metodama.
Ključne riječi: kestenov med, fizikalno-hemijski parametri, mineralne tvari
ABSTRACT: Honey is considered as potential “complete food”, a natural product rich with simple
sugars, enzymes, amino and organic acids, vitamins, volatile substances, phenolic acids, flavonoids,
minerals and carotenoid substances. Area of production, climate conditions, botanical origin, type of
bees and beekeeping practice are some of the most important factors of distinction in chemical
composition, sensory properties, share of pollen grains and overall - quality. Due to the climate and
geographical conditions at northwestern part of Bosnia and Herzegovina there is a large sweet chestnut
areal (Castanea sativa Mill.) in this area, which makes chestnut honey noticeable. Other unifloral and
multifloral honey products are also produced in here. In the process of honey characterization from
certain area, most of the literature refers to the determination of melissopalynological, physicochemical
and sensory parameters, and the determination of mineral substances or some specific compounds.
Therefore, the aim of this study was to determine the share of mineral substances (K, Na, Mg, Zn, Fe,
Mn and Al) in the samples of chestnut honey collected in the districts of Cazin, Velika Kladuša and
Bužim. One of the objectives was to determine sensory and physicochemical properties as well as
specifics that would be characteristic of the explored area. The analysis was conducted on 18 samples
of chestnut honey from the area of Cazin municipality and 9 samples from Velika Kladuša and Bužim
municipalities. Laboratory researches were carried out at the Bihać Veterinary Institute
(physicochemical analysis), the Laboratory of Biotechnical Faculty of the University of Bihać (sensory
analysis) and the Agricultural Institute of the USK (Analysis of Minerals and Heavy Metals). All
analyzes were made according to scientific literature references or standard methods.
Key words: chestnut honey, physicochemical parameters, mineral substances -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
67
1. Uvod
Med je, kao najpoznatiji pčelinji proizvod kroz istoriju pa do danas, postao i ostao vrlo cijenjena
hrana i jedino sladilo u ljudskoj prehrani koje se može koristiti bez prerade (Pravilnik o
metodama za kontrolu meda i drugih pčelinjih proizvoda, Sl. glasnik BiH 37/09). Zbog svog
prepoznatljivog okusa i atraktivnih hemijskih svojstava za pečenje neki ljudi ga više vole od
šećera i ostalih zaslađivača. Budući da je lako probavljiv, med daje energiju organizmu već
nekoliko minuta nakon konzumiranja. Med se proizvodi skoro u cijelom svijetu, a na
međunarodno tržište dolazi oko 1/3 ukupno proizvedenog meda (Cvitković i sur., 2009).
Proizvode se različiti tipovi grupirani u uniflorne i multiflorne vrsta, a granicu između njih dosta
je teško odrediti, zbog brojnih izvora nektara koji se mogu miješati u različitim omjerima.
Trenutno nema niti jedne metode koja bi omogućila mjerenje omjera određenog nektara u
medu. Uniflorni med bi trebao imati bar neko specifično mjerno svojstvo koje se obično ne
nalazi u drugim vrstama meda.
Isto tako, suvremena kretanja i sve veća trgovina doprinijela su velikoj prisutnosti različitih
medova na tržištu što potrošača dovodi u situaciju da nije siguran u kvalitetu odnosno istinitost
deklaracije proizvoda. S obzirom na mnoštvo vrsta meda, različitosti u sastavu, ali i na pravo
potrošača na izbor proizvoda označenog u skladu sa svojstvima potrebno je usklađivati
standarde i metodi za određivanje karakteristika meda (Ványi i sur., 2011). U novije vrijeme
javlja se i potreba za očuvanjem i zaštitom tradicionalnih proizvoda, međutim za takvu zaštitu
potrebno je odrediti karakteristična svojstva (Bogdanov i sur., 2004) i botaničko i/ili geografsko
porijeklo temeljem kojih se može izvršiti zaštita ili označavanje tradicionalnog proizvoda.
Svjetska iskustva pokazuju da se pri karakterizaciji meda sa određenog područja uglavnom
koriste palinološke metode kao jedine zakonski prihvaćene metode za određivanje botaničkog
porijekla meda (Sl. glasnik BiH 37/09; Erdoğan i sur., 2009; Ebenezer i Olugbenga, 2010), a
kombinacijama analiza meda koje uključuju određivanje fizikalno - hemijskih, senzorskih
parametara te nekih specifičnih spojeva postižu se bolji rezultati karakerizacije. Fizikalno –
hemijski parametri uglavnom su propisani u pravilnicima većine zemalja. Oni daju podatke o
sastavu meda, ali nisu dovoljni za detaljnije razlikovanje između uniflornih i multiflornih
medova, zbog čeka se za razlikovanje koriste još i metode određivanja fenolnog profila, udjel
hlapivih komponenata, aminokiselinski sastav, profil šećera, udjel mineralnih tvari, organskih
komponenata, i sve to zajedno statistički obrađeno s jednom ili više metoda multivarijatne
analize (Bogdanov i sur., 2004). Autori, na primjer, kombiniraju analizu polena sa analizu
fizikalno – hemijskim analizama (Kenjarić i sur., 2008; Farcone i sur., 2009), neki uz ove
dvijemetode uključuju i senzorku analizu (Bacandritsos i sur., 2006; Ciappini i sur., 2008), neki
u analizu uključuju i sadržaj makro- i mikronutrijenata (Stankovska i sur., 2008; Nanda i sur.,
2009; Uršulin-Trstenjak i sur., 2015). Osim toga, veliki je broj radova koji putem određivanja
sadržaja teških metala identificiraju stanje u okolišu, jer je med jedan od najboljih bioindikatora
za procjenu tog stanja. Najčešće se određuje sadržaj Pb, As, Cr i Cd (Šarić i sur., 2008; Corbella
i Cozzolino, 2008).
Slijedom rečenog, i s obzirom da med s područja Unsko-sanskog kantona do sada nije
temeljitije istraživan, cilj je ovog rada bio utvrditi botaničko porijeklo i fizikalno-hemijske
karakteristike kestenovog meda koji se proizvodi u tri općine Unsko-sanskog kantona (Bužim,
VELIKA Kladuša i Cazin
2. Materijal i metode
Uzorci meda korišteni u radu proizvedeni su i prikupljeni tokom 2009. i 2010. godine direktno
od pčelara. Nakon uzorkovanja, uzorci su meda čuvani na tamnom mjestu u staklenoj ambalaži
68
do analiziranja. Uzorkovanje je provedeno u skladu sa odredbama Pravilnika o metodama za
kontrolu meda i drugih pčelinjih proizvoda (Sl. glasnik BiH 37/09). Kvalitativnom
melisopalinološkom analizom, prema metodologiji International Honey Commision (von der
Ohe i sur., 2004.) potvrđeno je botaničko porijeklo meda kako je i deklarisano od strane pčelara.
Analize fizikalno-hemijskih parametara izvršene su prema International Honey Commision
(IHC) protokolima/standardima (Bogdanov i sur., 1997). Mjereni su slijedeći parametri: udio
vode, električna provodnost, udio pepela, udio saharoze i reducirajućih šećera, udio
hidroksimetilfufrurala (HMF), ukupna kiselost, aktivnost dijastaze, aktivnost invertaze i prolin.
Metoda senzorske ocjene meda
Za senzorsko ocjenjivanje korištena je metoda prema Golob i suradnici (2008). Senzorsko
ocjenjivanje meda temeljilo se na prepoznavanju određenih karakterističnih svojstava izgleda,
mirisa, okusa i taktilnih svojstava za pojedine vrste meda. Senzorsko je ocjenjivanje meda
provelo povjerenstvo od 5 članova, koji su ocjenjivali izgled, miris, okus i aromu meda.
Određivanje udjela minerala i teških metala u medu AAS metodom. Od mineralnih tvari
određen je udio: K, Na, Mg, Zn, Fe, Mn i Al. Za određivanje minerala u medu korišten je
atomski apsorpcijski spektrofotometar AAS 6800 (FAAS), opremljen sa HGA grafitnom
tehnikom i deuterijskom lampom. Za mjerenja plamenom tehnikom korišten je 10 cm dug utor
za plamen, lampa i zrak-acetilen plamen, dok je za mjerenja grafitnom tehnikom kao inertni
plin korišten je argon. Korištene su pirolitičke i tube visoke gustoće. Uzorci su ubrizgani u
grafitnu peć koristeći Shimadzu auto sempler ASC-6100. Mikrovalna peć bila je model
MILSTONE START D, MPR-600/12S.
3. Rezultati i diskusija
Melisopalinološkom analizom uzoraka meda iz 2009. i 2010. godine potvrđeno je botaničko
porijeklo analiziranih uzoraka med. Utvrđeno je da u kestenovom medu, pored dominantnih
polenovih zrnaca kestena (85 do 97%), najzastupljenija su polenova zrnca vrbe, bagrema i lipe
(Slika 1).
Slika 1. Udio polenovih zrna
69
Senzorsko ocjenjivanje omogućilo je raspoznavanje botaničkog porijekla meda, identifikaciju
i određivanje opsega grešaka (fermentacija, strana tijela, prijatan i neprijatan miris) (Piana i
sur., 2004). Obzirom na senzorska svojstva većina uzoraka meda ocjenjena je visokim brojem
bodova prosječno 50,17. Prema procjeni senzorskih analitičara kestenov med je tamno smeđe
do jantarne boje, crvene nijanse, jakog mirisa po cvijetu kestena i prženog karamela, gorkog
okusa dugotrajnog i jakog intenziteta.
Tabela 1. Srednje vrijednosti fizikalno-hemijskih parametara kestenovog meda i statističke
značajnosti obzirom na područja uzorkovanja (općine USK)
Parametar
ANOVA
Cazin V. Kladuša Bužim p ≤ 0.05
n 18 9 9
Udio vode (%) 18,83 18,40 17,91
Udio reducirajućih šećera
(%) 71,16 71,47 71,91
Udio saharoze (%) 1,39a,b 1,88a 0,88b 0,030*
Pepeo (%) 0,73 0,75 0,71
Električna provodnost
(mS/cm) 0,96 0,94 0,93
Kiselost (mmol/kg) 15 16,89 18,56
Aktivnost dijastaze (DN) 27,01 23,13 23,87
Aktivnost invertaze (IN) 33,99a 24,21b 22,59 b <0,0001*
Udio HMF-a (mg/kg) 7,66 19,17 24,69
Udio prolina (mg/kg) 651,89 758,34 658,86
Senzorska ocjena (bod) 48,31 50,78 50,11
K (mg/kg) 641,551 664,671 618,219
Na (mg/kg) 27,574 28,585 28,783
Mg (mg/kg) 33,655 34,065 32,126
Zn (mg/kg) 1,062 1,520 0,212
Fe (mg/kg) 7,558 10,240 2,339
Mn (mg/kg) 3,556 3,717 4,451
Al (mg/kg) 4,108b 5,501b 17,096a 0,001*
Udio vode u medu ovisi od klimatskih uslova za vrijeme medenja i vrcanja meda, a najveći
dopušteni udio vode u medu je 20%. Raspon vrijednost udjela vode u ispitivanim uzorcima se
kretao od 17,91 do 18,83% (Tabela 1) i odgovarajući je, što je posljedica pravilno primjenjene
tehnologije pčelarenja.
Udio recurirajućih šećera u ispitivanim uzorcima u sve tri općine i imaju približno slične slične
vrijednosti koje su se kretale od 71,16 do 71,91% (tabela 1) i nalaze se iznad propisanog praga
prema Pravilniku. Slične vrijednosti udjela reducirajućih šećera prikazane su u istraživanju
Šarić i sur. (2008). Udio saharoze u svim ispitivanim uzorcima je bio unutar granica dozvoljenih
Pravilnikom o medu (NN 93/09), a kretao se u rasponu od 0,88 do 1,39% (tabela 1).
Električna provodnost prema BiH i europskim standardima mora biti viša od 0,8 mS/cm kod
kestenovog meda i medljikovca. Vrijednosti električne provodnosti u ispitivanim uzorcima su
se također kretale u vrijednostima dozvoljenim Pravilnikom o medu, čija je prosječna vrijednost
70
izmerena od 0,93 mS/cm u uzorcima sa područja Bužima do 0,96 mS/cm u uzorcima sa
područja Cazina.
Kiselost je parametar koji pokazuje je li med fermentirao, a prisutnost nekih kiselina značajno
utječe na svojstva mirisa i okusa meda (Bogdanov i sur., 1999). Prema Pravilniku najviša
vrijednost ukupne kiselosti je 40 mmol/kg, analizirajući vrijednosti ukupne kiselosti one su
daleko ispod vrijednosti propisanih Pravilnikom (Sl. glasnik BiH 37/09).
Najčešći parametri za utvrđivanje svježine meda, kao i temperature zagrijavanja meda su
određivanje aktivnosti dijastaze, invertaze i hidroksimetilfurfurala (HMF) (Karabournioti i
Zervalaki, 2001; Bogdanov i Martin, 2002). Prema Pravilniku o medu (N.N. 93/09) utvrđena je
aktivnost dijastaze koja mora biti viša od 8 DN (dijastazni broj), a ukoliko je niža od toga
vrijednost HMF ne smije biti veća od 15 mg/kg, vrijednost za HMF ne smije prelaziti 40 mg/kg,
a aktivnost invertaze nije definirana. Prosječna vrijednost aktivnosti dijastaze uzoraka meda u
ovom istraživanju kretala se od 23,13 do 27,01 DN slično vrijednostima dobivenim u
istraživanjima Kropf i sur., (2008) kod slovenskog meda koja se kretala d0 28,4 DN.
Prosječne vrijednost aktivnosti invertaze za ispitivane uzorke meda u tri općine iznosila je od
22,59 do 33,99 IN. Upoređujući rezultate s hrvatskim medovima (Šarić i sur., 2008) primjećuje
se niža prosječna aktivnost invertaze u odnosu na naša istraživanja (13,75 IN).
Tokom praćenja sadržaja hidroksimetilfurfurala utvrđeno je da su vrijednosti daleko ispod one
propisane Pravilnikom, koji dozvoljava do 40 mg/kg HMF-a. Srednje vrijednosti kretale su se
od 7,66 mg/kg u uzorcima iz općine Cazin do 24,69 mg/kg u uzorcima iz općine Bužim. Udio
prolina u medu je još jedan parametar koji pokazuje promjene tokom skladištenja uzorkovane
temperaturama (Frankel i sur., 1998) a preporuke IHC su da je udio viši od 180 mg/kg. Autori
Persano Oddo i Piro (2004) su u uzorcima kestenovog meda sa područja Europe utvrdili nešto
niže vrijednosti prolina (585 mg/kg), u odnosu na med sa istraživanog područja čije srednje
vrijednosti su se kretale od 651,89 mg/kg u uzorcima iz Cazina do 758,34 mg/kg u uzorcima iz
općine Bužim.
Svi istraživani makro i mikro elementi (K, Na, Mg, Zn, Fe i Al) identificirani su u značajnim
količinama u ispitivanim uzorcima meda. Obzirom na količine, najzastupljeniji su bili K i Mg.
Statističkom obradom podataka koristeći analizu varijance (ANOVA) utvrđeno je da se uzorci
kestenovog meda iz različitih općina statistički značajno razlikuju (p ≤ 0,05) u udjelu saharoze,
aktivnosti invertaze i udjelu Al (Tabela 1). Pomoću Duncan-ovog testa utvrđeno je da se
kestenov med po udjelu saharoze iz općine Velika Kladuša razlikuje od općine Bužim. Po
aktivnosti invertaze kestenov med iz Cazina se razlikuje od kestenovog meda iz Velike Kladuše
i Bužima. Po udjelu Al uzorci iz Bužima se razlikuju od uzoraka iz Cazina i Velike Kladuše,
dok ne postoji razlika između uzoraka iz Cazina i Velike Kladuše. Uzorci meda s područja
Bužima se također po udjelu Al razlikuju oduzoraka s područja Velike Kladuše i Cazina.
4. Zaključak
Melisopalinološkom analizom, kao jedinom zakonski prihvaćenom metodom za određivanje
botaničkog porijekla meda, temeljenom na brojanju polenovih zrnaca vrste meda kojoj med po
deklaraciji proizvođača pripada i polenovih zrnaca drugih najzastupljenijih biljaka u određenoj
vrsti meda utvrđeno je da u kestenovom medu, pored polenovih zrnaca kestena (87,9±8,9),
najzastupljenija su polenova zrnca vrbe, bagrema i lipe. Senzorska ocjena meda pokazala je da
je med s istraživanog područja izuzetno čist i bez stranih primjesa što je djelomično rezultat
dobre pčelarske prakse. Senzorska ocjena omogućila je raspoznavanje botaničkog porijekla
71
meda sa ispitivanog područja. Izmjereni fizikalno-hemijski parametri u svim uzorcima u skladu
su sa zahtjevima Pravilnika, uz napomenu da se svi uzorci meda odlikuju visokim sadržajem
invertaze, dijastaze i prolina. Utvrđene su statistički značajne razlike (p ≤ 0,05) za udio
saharoze, aktivnosti invertaze i udio Al a obzirom na područje istraživanja.
5. Literatura
1. Bacandritsos, N., Sabatini, A.G., Papanastasiou, I., Saitanis, C. (2006) Physico-chemical
characteristics of Greek Fir honeydew honey from Marchalina Hellenica (Gen.) in comparision to
other Mediterranean honeydew honeys. Ital J Food Sci. 1, 21-31.
2. Bogdanov, S. i Martin, P. (2002) Honey authenticity. Mitt. Lebensm. Hyg. 93, 232-254.
3. Bogdanov, S., Kilchenmann, V., Fluri, P., Bühler, U., Lavanchy P. (1999) Influence of organic
acids and components of essential oils on honey taste. Am. Bee J. 139, 61-63.
4. Bogdanov, S., Martin, P., Lullman, C. (1997) Harmonised methods of the European honey
commision. Apidologie, extra issue, 1-59.
5. Bogdanov, S., Ruoff, K., Persano-Oddo, L. (2004) Physico-chemical methods for the
characterisation of unifloral honeys: a review. Apidology. 35, S4-S17.
6. Ciappini, M.C., Gatti, M.B., Di Vito, M.V., Gattuso, S., Gattuso, M. (2008) Characterization of
Different Floral Origins Honey Samples from Santa Fe (Argentine) by Palynological,
Physicochemical and Sensory data. Apiacta 4, 23-36.
7. Corbella, E. i Cozzolino. D. (2008) Combining multivariate analysis and Pollen count to classify
samples accordin to different botanical origins. Chill J Agric Res. 6, 102-107.
8. Cvitković, D., Grgić, Z., Matašin, Ž., Pavlak M., Filipi, J., Tlak Gajger, I. (2009) Economic
aspects of beekeeping production in Croatia. Vet. Arh. 79 (4), 397-408.
9. Ebenezer, I.O. i Olugbenga, M.T. (2010) Pollen Characterization of Honey Samples from North
Central Nigeria. J Biol Sci. 10, 43-47.
10. Erdoğan, N., Pehlı̇van, S., Doğan, C. (2009) Pollen analysis of honeys from Sapanca-Karapürçek-
Geyve and Tarakli districts of Adapazari province (Turkey). Mellifera. 9, 9-18.
11. Farcone, A., Aloisi, P.V., Muñoz, M. (2009) Palynological and physico-chemical characterisation
of honeys from the north-west of Santa Cruz (Argentinian Patagonia). Grana. 48, 67-76.
12. Frankel, S., Robinson, G.E., Berenbaum, M.R. (1998) Antioxidant capacityand correlated
characteristic of 14 unifloral honeys. J. Apicult. Res. 37, 27-31.
13. Golob, T., Jamnik, M., Kropf, U., Bertoncelj, J., Kandolf, A. (2008) Fizikalno-kemijski parametri
ter senzorične in mikroskopske značilnosti slovenskega medu. V: Med, značilnosti slovenskega
medu. Kandolf A. (ur.). Lukovica, Čebelarska zveza Slovenije, 43-70.
14. Karabournioti, S., Zervalaki, P. (2001) The effect of heating on honey HMF and invertase.
Apiacta. 36, 177-181.
15. Kenjerić, D., Primorac, Lj., Bubalo, D., Čačić, F., Corn, I. (2008) Palynological and
physicochemical characterisation of Croatian honeys – Christ’s Thorn (Paliurus Spina Christi
Mill.) Honey. J Cent Europ Agri. 9, 689-696.
16. Kropf, U., Jamnik, M., Bertoncelj, J., Golob, T. (2008) Linear Regression Model of the Ash Mass
Fraction and Electrical Conductivity for Slovenian Honey. Food Technol. Biotechnol. 46(3), 335-
340.
17. Montenegro, G., Gómez, M., Pizarro, R., Casaubon, G., Peña, R.C. (2008) Implementation of a
sensory panel for Chilean honeys. Cien Invest Agr. 3, 41-48.
18. Nanda, V., Singh, B., Kukreja, K.V., Bawa, S.A. (2009) Characterization of honey produced from
different fruit plants of northern India. Inter J Food Sci Techn. 44, 2629-36.
19. Persano Oddo, L. i Piro, R. (2004) Main European unifloral honeys: descriptive sheets.
Apidologie 35 (l), S38-S81.
20. Piana, M.L., Persano-Oddo, L., Bentabol, A. (2004) Bruneau E, Bogdanov S, Declerck CG.
Sensory analysis applied to honey: state of the art. Apidology. 35, S26-S37.
21. Pravilnik o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda. NN 20, 2000.
72
22. Stankovska, E., Stafilov, T., Šajn, R. (2008) Monitoring of trace elements in honey from the
Republic of Macedonia by atomic absorption spectrometry. Environ Monit Assess. 1, 117-126.
23. Šarić, G., Matković, D., Hruškar, M., Vahčić, N. (2008) Characterisation and Classification of
Croatian Honey by Physicochemical Parameters. Food Technology & Biotechnology, 46 (4), 355-
367.
24. Uršulin-Trstenjak, N., Levanić, N., Primorac, Lj., Bošnir, J., Vahčić, N., Šarić, G. (2015) Mineral
Profile of Croatian Honey and Differences Due to its Geographical Origin. Czech Journal of Food
Science. 33(2), 156-164.
25. Ványi, G.A., Csapó, Z., Kárpáti, L. (2011) Evaluation of consumers' honey purchase Habits in
Hungary. J Food Prod Market. 17, 227-240.
26. Von Der Ohe, W., Persano Odo, L., Piana, M. L., Morlot, M., Martin, P. (2004) Harmonized
methods of melissopalinology. Apidologie, 35, 18-25
Korespondencija:
Doc.dr.sc. Melisa Oraščanin Univerzitet u Bihaću
Biotehnički Fakultet
Luke Marjanovića bb.
77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina
Telefon: ++387 61 603 758
E-mail: melisa.bajramovic@gmail.com
73
ISTRAŽIVANJE PITOMOG KESTENA S CILJEM PRONALAŽENJA STABALA
KRUPNOG PLODA TE UTVRĐIVANJE GENETSKE UVJETOVANOSTI
KRUPNOĆE PLODA
RESEARCH ON SWEET CHESTNUT WITH THE OBJECTIVE OF FINDING THE
TREES WITH LARGE FRUITS AND DETERMINING GENETICAL
CONDITIONING IN SIZE OF THE FRUIT
Boris Liović1
1Hrvatski šumarski institut, Cvjetno naselje 41, 10450 Jastrebarsko, Hrvatska, borisl@suminst.hr ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SAŽETAK: Pitomi kesten tvori vrijedne sastojine te se oko njegovog drveta, plodova i cvjetova, koji
daju odličan med, stvorila cijela industrija koja donosi visoku dobit. Da bi povećali dobit iz lokalne
populacije kestena odabrali smo stabla sa krupnim plodom i namjera je genetičkim testom ispitali da li
su genetski ili činitelji okoline uzrok krupnoće i kvalitete ploda autohtonog kestena. Na području UŠP
Sisak osnovan je pokus u okviru projekta „Pokusni nasad pitomog kestena – Gornja Bačuga“. Svrha
projekta je, ako se genetskim i molekularno-biološkim metodama utvrdi da je krupnoća ploda genetski
uvjetovana, zaštititi kultivar, razmnožiti ga, i dati mu ime po području s kojeg dolazi. U jesen 2014.
sakupljeni su i posijani plodovi kestena da bi u jesen 2015. sadnice kestena presađene su u veče posude.
Tijekom zime 2016. sakupljene su plemke stabala odabranih temeljem dva kriterija, krupnoće ploda i
sadržaj šećera. Sredinom ožujka iste godine plemke su cijepljene na uzgojene podloge. Uspjeh
cijepljenje bio je dobar, ali je zbog jake zaraze kestenovom osom šiškaricom (Dryocosmus kuriphilus
Yatsumatsu) umjesto listova došlo do masovne pojave šiški što je iscrpilo cijepove. Većina cijepova se
posušila. Na područje je unesen parazitoid Torymus sinensis od kojega se očekuje da smanji napad ose
šiškarice kada će i pokus biti ponovljen. Na istom području posađene su jednogodišnje sadnice 3
francuska kultivara pitomog kestena: Maraval, Marsol i Bouche de Betizac. Cilj istraživanja je utvrditi
u kojoj će se mjeri sadnice francuskih kultivara prilagoditi uvjetima okoliša te pomoći u razvoju kraja
tako da stanovništvu ponude dodatni izvor prihoda.
Ključne riječi: kesten, cijepljenje, Dryocosmus kuriphilus
ABSTRACT: Sweet chestnut forms valuable stand and the tree, fruit and flowers, which give excellent
honey, created the entire industry that delivers high profits. In order to increase the profit from the local
chestnut population, we chose the trees with large fruits and our intention was to determine, with genetic
testing, whether the genetic or environmental factors affect the size and quality of autochthonous
chestnut fruit. In the area of Forestry department, branch office Sisak, a trial was carried out within
the project "Experimental plantation of sweet chestnut - Gornja Bačuga". The project intention was to
research if genetic and molecular-biological methods determine that the fruit size is genetically
conditioned, if it shows positive results then cultivar would be protected, reproduced, and and named
after a region that it comes from. In autumn of 2014. Chestnut fruits were collected and planted so in
2015 the chestnut fruit plants were moved into larger pots. During the winter of 2016. The scions were
selected based on two criteria, fruit size and the share of sugar. In mid March of the same year, the
scions were grafted on cultivated rootstock. The success of grafting was good, but because of the strong
infection with the Oriental chestnut gall wasp (Dryocosmus kuriphilus Yatsumatsu), instead of the
leaves, a massive appearance of galls occurred which drained the slips. Most of the slips dried. The
area has been subjected to a parasitosis of Torymus sinensis that is expected to reduce the attack of
Oriental chestnut gall wasp and the experiment will be repeated afterwards. On the same area, the
scions of 3 sweet chestnut French cultivars were planted: Maraval, Marsol and Bouche de Betizac. The
purpose of the research was to determine the extent to which scions of French cultivars will adapt to
environmental conditions and to assist in the development of the area by providing the population with
an additional source of income.
Key words: kesten, cijepljenje, Dryocosmus kuriphilus -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
74
EKONOMSKI ASPEKTI PROJEKTA ZAŠTITE I PROIZVODNJE KESTENA
ECONOMIC ASPECTS OF PROJECT FOR CHESTNUT PROTECTION AND
PRODUCTION
Husein Muratović
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SAŽETAK: Predmet razmatranja u okviru projekta „Zaštita i promocija kestena“, a na temu „Razvoj
institucionalnih mehanizama u funkciji zaštite kestenovih šuma“, kojeg sufinansira Evropske unija iz
INTEREG IPA prekograničnog programa Hrvatska-BiH-Crna Gora 2014-2020. su ekonomski aspekti
zaštite, promocije i plasmana postojećeg, ali i plantažnog uzgoja kestena. Naime, bez obzira kolika bila
vrijednost zaštite postojećeg kestena i koji institucionalni mehanizmi bili u funkciji zaštite kestenovih
šuma, zaštita na dugi rok ne može se kontimuirano obezbijediti ako nema organizovanih direktnih
ekonomskih efekata od ove kulture. Dakle, bez obzira na sve pozitivne karakteristike kestena, njegova
zaštita na duži rok biće realno ostvariva ako su benefiti veći od troškova. Stoga je neophodno povezati
zaštitu postojećeg kestena sa plantažnim uzgojem, tako da zaštita i promocija, koje se finansiraju ovom
IPA linijom, budu samo prva faza u realizaciji ukupnog projekta ekonomske valorizacije kestena.
Sljedstveno tome, predmet ovoga rada su ulaganje i efekti ulaganja u proizvodnju plantažnog uzgoja
kestena, koja će omogućiti i dugoročnu zaštitu postojećih krstenovih šuma na području Bosanske
Krajine, Korduna i Banije, jer će ovaj način proizvodnje (plantažni) ostvarivati dovoljno dobiti da se
šume mogu dugoročno adekvatno zaštititi.
Ključne riječi: projekt, kesten, zaštita, organizacija, ulaganja, ekonomski efekti
ABSTRACT: Subject of reflection, under the project "Protection and promotion of chestnut", on the
topic "Development of institutional mechanisms for the protection of chestnut forests" which is co-
financed by the European Union from the INTEREG IPA cross-border program Croatia-Bosnia and
Herzegovina-Montenegro 2014-2020., are the economic aspects of protection, promotion and
placement of existing, but also plantation-style cultivation of chestnut. No matter what the value of
protection of the existing chestnut is and what institutional mechanisms were in function of the
protection of chestnut forests, long-term protection can’t be continuously provided if there are no
organized direct economic effects of this culture. So regardless of all the chestnut's positive features,
its protection over a longer period will be realistically achievable if the benefits are higher than the
cost. Therefore, it is necessary to link the protection of the existing chestnut with plantation cultivation
so that the protection and promotion, financed by IPA line, are only the first stage in carrying out the
overall project of economic valorization of chestnut. Consequently, the subject of this paper is the
investment and the effects of investment in the production of chestnut plantation, which will also enable
the long-term protection of the existing chestnut forests in the area of Bosanska Krajina, Kordun and
Banija, as this way of production (plantation) will generate enough profit so the forests can be
adequately protected in long term.
Key words: projectt, chestnut, protection, organization, investment, economic effects -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
75
NJIVSKI KESTEN U BILJNOJ I SOCIOLOŠKOJ ZAJEDNICI
FIELD CHESTNUT IN HERBAL AND SOCIOLOGICAL COMMUNITY
Barjakterević Jusuf1 1Grad Cazin, Alije Izetbegovića br. 1, 77220 Cazin; jukab2015@gmail.com
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SAŽETAK: Njivski pitomi kesten se smatra izuzetno važnom vrstom sa biološkog, sociološkog i
ekonomskog aspekta, jer predstavlja drvo visokog kvaliteta u prirodnim staništima. Za razliku od
pitomog šumskog kestena koji raste u šumskim kestenovim asocijacijama, njivski kesten je
rasprostranjen na staništima u blizini šuma gdje ima povoljnije klimatske i edafske faktore. Formira
krupniji habitus i daje krupnije i kvalitetnije plodove sa visokim prinosom. Ovaj kesten u mnogim
zemljama predstavljaju temeljni resurs ruralne ekonomije. Na području USK-a registriran je veliki broj
stabala njivskog kestena različite starosti, naročito na području Pećigrada. U radu će se prikazati
temeljne razlike pitomog kestena u šumskim staništima u odnosu na njivska staništa, te
rasprostranjenost na USK-u. Jedan od ciljeva rada je ukazati na štetan uticaj općenito na biljke kestena
visokih i niskih temperatura, jakih vjetrova, oluja, kao i uzročnika bolesti i štetočina. Ključni problem
je loše zdravstveno stanje biljaka kestena, koje uzrokuju slabiji prirast drvne mase i manju količinu
plodova sa lošim kvalitetom. Pored toga ugroženo je oko 1000 pčelara na Unsko-sanskom kantonu koji
proizvode brendirani kestenov med. Ukoliko sve nadležne institucije u BiH, a naročito u USK-a ne krenu
u akciju zaštite kestenovih šuma, neće još puno proći vremena da će ovo područje ostati bez zdravih i
kvalitetnih kestenovih šuma, plodova, pčelinje hrane i dr.
Ključne riječi: njivski kesten, staništa, zdravstveno stanje
ABSTRACT: The field sweet chestnut is considered an extremely important sort from biological,
sociological and economic aspect, because it represents high quality wood in natural habitat. Unlike
the sweet forest chestnut that grows in forest chestnut assemblies, the field chestnut is widespread in
habitats near the forests where there are more favorable climate and edaphic factors. It forms a bigger
habit and gives larger and high-quality fruits with high yield. This chestnut is in many countries a
fundamental resource of the rural economy. In the area of the USK, particularly Pećigrad, large number
of field chestnut trees of different age has been registered. This paper will present the basic differences
between the sweet chestnut in forest habitats in relation to field habitats, and their distribution to the
Una-Sana Canton area. One of the objectives of this paper is to indicate harmful effects of low and high
temperature, strong winds, storms, as well as disease agents and vermin on chestnut plant. The key
problem is the poor health status of chestnut plants, which cause weaker growth of wood mass and a
lower amount of fruit that have poor quality. In addition to this, about 1000 beekeepers in the Una-Sana
Canton, which produce branded chestnut honey, have been affected by it. If the competent institutions
in Bosnia and Herzegovina, and in particular in the Una-Sana Canton - do not take action to protect
the chestnut forests, it will not take much time for this area to remain without healthy and high-quality
chestnut forests, fruits, bees etc.
Key words: plant chestnut, habitat, health condition -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
76
PROJEKAT „PROMOCIJA I ZAŠTITA KESTENA“
PROGRAM IPA INTERREG PREKOGRANIČNA SARADNJA HRVATSKA-BOSNA
I HERCEGOVINA-CRNA GORA 2014-2020
PROJECT „PROTECTION AND PROMOTION OF CHESTNUT“
PROGRAMME IPA INTERREG CROSS-BORDER COOPERATION PROGRAMME
CROATIA-BOSNIA AND HERZEGOVINA-MONTENEGRO 2014-2020
Elvedin Miljković1, voditelj projekta
1Općina Velika Kladuša, Vodeći partner projekta, Hamdije Pozderca 3, elvedin.miljkovic@gmail.com ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SAŽETAK: U sklopu Programa IPA Interreg prekogranične saradnje Hrvatska-Bosna i Hercegovina-
Crna Gora 2014-2020 pokrenut je projekat „Promocija i zaštita kestena“. Osim općine Velika Kladuša,
kao vodećeg partnera, u projektu učestvuju Općina Bužim, Poljoprivredni zavod Unsko-sanskog
kantona, Općina Vojnić, Grad Karlovac i Centar za šljivu i kesten. Projekat se bavi problemom
kestenovih šuma i pojave bolesti kestenove ose šiškarice koja se u posljednje dvije godine proširila iz
Hrvatske u BiH. Jedini učinkovit način suzbijanja je putem bioloških mjera parazitima (Torymus
sinensis). Veoma je važno da se brzo reaguje te iz tog razloga će se kroz projekat reagovati na nekoliko
nivoa.
Glavni cilj projekta je povećanje zaštite i upravljanje rizicima kestenovim šumama u prekograničnom
području Hrvatska - Bosna i Hercegovina zajedničkim aktivnostima i promocijom. Doprinos će se
ogledati na nekoliko nivoa postizanjem 4 specifična cilja projekta. Navedeno će se izvršiti na nivou
povećanja zaštite kestena, povećanja očuvanja staništa kestena, poboljšanje upravljanja rizicima
širenja bolesti i povećanja znanja o zaštiti, podizanje svijesti i promocija kestena. Svi ciljevi će biti
ostvareni (usmjereni) prema ciljanim skupinama – farmama (farmerima), poduzetnicima, relevantnim
institucijama (ministarstva, nevladin sektor, instituti, lokalna vlast i sl.) i javnost. Projekat će doprinijeti
na nacionalnoj razini vezano za zaštitu kestenovih šuma i plantaža koje su u opadanju kao rezultat
bolesti i smanjenog prinosa ploda.
Ključne riječi: kesten, kestenova osa šiškarica, Torymus sinensis
ABSTRACT: Within the IPA Interreg Cross-Border Cooperation Program Croatia-Bosnia and
Herzegovina-Montenegro 2014-2020, the project „Promotion and Protection of Chestnut“ was
launched. Apart from the Municipality of Velika Kladuša, as a leading partner, the project participates
Municipality of Buzim, Agricultural Institute of Una-sana Canton, Municipality of Vojnic, City of
Karlovac and Center for Plum and Chestnut. The project trying to solve the problem of chestnut forests
and the appearance of chestnut wall gasps that has spread from Croatia to BiH in the last two years.
The only effective way is of suppression is through biological measures by parasites. It is very important
to react promptly and therfore, through the project on several levels will be react.
The main objective of the projest is increase protection and risk management of chestnut trees in cross-
border area Croatia -BiH through joint activities and promotion. Contribution will be on several levels
by accomplishing 4. Project specific Objectives. It will be on the level of increasing chestnut protection,
increasing preservation of chestnut habitats, improving management of risks of expansion of the
diseases and increasing knowledge on protection, raising awareness, and promotion of chestnut. All
objectives will be accomplished towards targeted groups – farms, entrepreneurs, relevant institutions
(Ministries, NGOs, Institutes local governments etc.) and public. Project will contribute on a national
level to the protection of the chestnut forests and plantations which are in declining as a result of the
disease and reduce the yield of the fruit. The main outputs of project are: Conducted analysis of chestnut
forests, Planting of permanent crops of chestnuts in Municipalities Velika Kladusa, Buzim and Vojnić
in experimental purposes, Development of GIS database, Revitalised alley in Karlovac, Made Plan of
protecting damaged chestnut trees.
Key words: chestnut, chestnut gall wasp, Torymus sinensis
77
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Općina Bužim sa svojom okolinom, smještena je u pograničnom dijelu Bosanske krajine, u
dominantno brdovitom reljefu u narodu poznatom kao „bužimske strane“, sa ograničenim
prirodnim resursima i zemljom oskudne plodnosti, učestalim ratovima, bunama, terorom,
zulumima, migracijama, sa svim teškoćama mučnog i skoro neizdrživog stanja, kako u
ekonomskom, tako i u političkom smislu, sa imanentnim kulturnim, socijalnim i političkim
težnjama i stremljenjima njegovih stanovnika ka boljoj sadašnjosti i boljoj budućnosti, u svojoj
dugoj povijesti je prošao kroz mnogobrojne faze koje su do danas ostavile trajne i upečatljive
tragove, a ovaj kraj i ljude učinile nadaleko poznatim i prepoznatljivim. Područje je to sa
višedecenijskom zapostavljenošću, nedovoljnim ulaganjima, koje tek u zadnjih nekoliko
decenija doživljava duboke i raznovrsne promjene. Ali isto tako, to je prostor hrabrih i odvažnih
junaka, istiskih gazija, alima i šehida, dobrih i srdačnih ljudi sa visokim stepenom patriotizma,
o čemu svjedoče pisana povijest, usmena predanja, ali i najsvježija sjećanja.
S obzirom na svoj geološko-geomorfološki položaj područje općine pripada sjeverozapadnom
dijelu unutrašnjih Dinarida. Smještena u južnom dijelu sjevernog umjerenog klimatskog pojasa,
pod uticajem je kontinentalnih zračnih strujanja iz sjeveroistočnog, te mediteranskih iz
jugozapadnog pravca. U cijelosti pripada crnomorskom slivnom području. Sjeverni dio općine
gravitira slivu Gline, a manji dio na jugu slivu Une. Administrativno-geografski općina Bužim
je dio Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno Unsko-sanskog kantona. Bužim ima površinu
od 129 km² i po veličini je najmanja općina Unsko-sanskog kantona. Prema preliminarnim
podacima popisa stanovništva iz 2013.godine u općini je popisano 20.298 stanovnika, a prema
konačnim podacima iz 2016.godine u općini živi 19.340 stanovnika. Prosječna gustina
naseljenosti iznosi 150 st/km², što je daleko iznad prosjeka za Bosnu i Hercegovinu.
Područje općine je najvećim dijelom na nadmorskoj visini 200-400m, i ima izgled zatalasane
površi. Najniža tačka nalazi se u Jabukovcu i iznosi 170m, dok je najviši vrh na planini Radoč
visok 629 m. Pored Radoča veća uzvišenja još su: Ćorkovača 603 m, Vukalića Brdo 494 m,
Konjodor (Kaukovića Brdo) 476 m, Veliko Brdo 464 m, Mašena Glavica 448 m, Medića Brdo
445 m, Lipanovo Brdo 439 m, Lubarda 420 m, Svjetska Glavica 416 m, Čukovska Glavica 415
m i Čajino Brdo 352 m. Svojom visinom samo Radoč i Ćorkovača prelaze 500 m pa se prema
nekim klasifikacijama mogu svrstati u niske planine. Uz rječice Baštru i Bužimnicu prostiru se
manje nizijske ravnice. Prostor općine Bužima bogat je izvorima koji su slabe izdašnosti, zatim
brojnim potocima i manjim rijekama, te jednim jezerom.
78
Osnovna odlika prirodne vegetacije ovog kraja u pogledu florističkog sastava jeste sličnost sa
vegetacijom u drugim oblastima Peripanonske Bosne. Osobitost prirodnog vegetacijskog
pokrova prvenstveno je posljedica umjereno-kontinentalne klime, geoloških i pedoloških
karakteristika.
Na prostoru Bužima šumske površine zahvataju preko trećine površine, tačnije 36,35%. U
šumskim kompleksima dominiraju listopadne šume. Posebno se ističu slijedeće vrste drveća:
bukva, cer, hrast, grab, javor, jasen, kesten, i razno grmno drveće kao što je glog, lijeska, dren,
i dr. Po šumskim površinama ističu se područja Ćorkovače i Radoča. Najveću rasprostranjenost
imaju šume hrasta kitnjaka i običnog graba, šume bukve i šume kestena. Specifičnost ovog
područja jeste rasprostranjenost pitomog kestena. Kestenove šume se sreću na Konjodoru,
Bagu, Bućevcima i Radoču. U ovim šumama živi veliki broj biljnihi životinjskih vrsta koje su
veoma upućene jedne na druge. Među makrofitima ističu se brojne vrste gljiva, jestivih i
otrovnih.
Od životinjskih vrsta na prostoru općine Bužim mogu se sresti: lisica, zec, srna, divlja svinja,
šumski puh, vjeverica, krtica, razne vrste ptica i gmizavaca. U novije vrijeme širenjem naselja
te smanjivanjem površina pod šumama, koje predstavljaju staništa mnogih životinjskih vrsta,
došlo je do smanjenja broja životinja, a neke vrste su postale vrlo rijetke.
Općina Bužim raspolaže prirodnim resursima. Poljoprivredno zemljište, velike površine pod
listopadnim i mješovitim šumama, rudna i mineralna bogatstva osnov su poljoprivredne
proizvodnje, drvnoprerađivačke i tekstilne industrije, te građevinarstva. Strukturu ukupnog
zemljišta po namjeni korištenja karakteriše dominantno prisustvo površina pod njivama i
šumama. Pod kulturom voćnjaka je daleko manje površina, u odnosu na stvarne mogućnosti
ove grane poljoprivrede. Znatan dio površina otpada na pašnjake i livade, dok ostatak čine
neplodne površine. Šume zauzimaju 4710 ha, odnosno 36,35% ukupnog zemljišta, u kojima
preovladava hrast kitnjak i bukva.
Dosadašnja geološka istraživanja potvrđuju ocjenu kako je ovo područje bogato ležištima
mangana, dolomitnog pijeska i gline, što u cjelini predstavlja perspektivnu bazu za nova
istraživanja i eksploataciju mineralnih sirovina, ali i osnov savremenog i budućeg ekonomskog
razvoja.
top related