znamenite ličnosti bosanskohercegovačke kulture

KULTURNIM DIJALOGOM ČUVAMO I PROMOVIRAMO

KULTURNO NASLIJEĐE BIH

(obilježavanje 15 godina CKD, debata u BiH - 15 godina poslije)

Hotel Sunce, Vogošća, 14. septembar 2013.

Debate and Culture of Dialogue in BiH – Fifteen Years Later – Illusion or real choice on BiH’s path to European Integration

„Debata i kultura dijaloga u BiH – Petnaest godina poslije – iluzija ili realan izbor BiH na putu u EU“

Angažirajmo i

afirmirajmo

mlade u oblasti

kulture

Doprinosimo

podizanju općeg

nivoa znanja iz

kulture kod građana

Potaknimo

inovativan pristup

prezentaciji kulture

u BiH i FBiH

IZET SARAJLIĆ

Izet Kiko Sarajlić (Doboj, 16. mart 1930 - Sarajevo, 2. maj

2002.) je bosanskohercegovački historičar filozofije, esejist,

prevodilac i pjesnik. Izet Sarajlić diplomirao je na

Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek Filozofije i

komparativistike, doktorirao filozofske nauke. Bio je član

Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Radio je

kao redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Kao član Društva pisaca BiH, zajedno sa Huseinom

Tahmiščićem, Ahmetom Hromadžićem, Velimirom

Miloševićem i Vladimirom Čerkezom, pokreće međunarodnu

književnu manifestaciju "Sarajevski dani poezije" u

organizaciji Društva pisaca BiH 1962. godine.

„Posljednje što nas čeka ne može biti naša smrt, jer želje naše krvi negdje se moraju nastaviti“

„Kulturom dijaloga do kulture”

IZET SARAJLIĆ

Izet Sarajlić je dobio ime po djedu s očeve strane, koji je bio

činovnik za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Djetinjstvo je

proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. se nastanjuje u

Sarajevu, u kojem će ostati sve do kraja života, 2002. U

Sarajevu je pohađao mušku gimnaziju, a u svijet jugoslovenske

poezije ulazi kao devetnaestogodišnjak, zbirkom poezije U

susretu. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu,

radio je i kao novinar i nikada nije prestajao pisati. Objavio je

preko 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene na 15

jezika. Pojedinačno i u širim izborima, pjesme Izeta Sarajlića

prevedene su na brojne svjetske jezike, a zasebna izdanja

njegove poezije objavljena su na makedonskom (1965, 1980),

slovenačkom, ruskom (1972, 1985), turskom (1974, 1990),

engleskom, albanskom, litvanskom, španskom, njemačkom i

drugim jezicima.

„Kulturom dijaloga do kulture”

BRANKO ĆOPIĆ

Branko Ćopic je rođen 1915. u selu Hašani u blizini Bosanske

Krupe Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u

Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je

završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u

Beogradu diplomira 1940. godine, pedagoško-filozofsku grupu.

Prvu priču objavljuje 1928. godine, a prvu pripovijetku 1936. Djela

su mu prevođena na engleski, njemački, francuski i ruski. Bio je

član SANU (Srpske akademije nauka i umjetnosti) i ANUBiH

(Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine). Prvi posao

koji prihvata bio je kao urednik lista "Pionir". Poslije pet godina

napušta taj posao i postaje profesionalni pisac. U statusu

slobodnog stvaraoca Ćopić provodi ostatak svog života. Bio je

neumoran književni radnik, izdao je brojna djela. U našoj

književnosti on je stekao status književnika sa najviše odštampanih

i najviše prevedenih djela. Njegova djela su prevedena na vise od

30 jezika. Izvršio je samoubojstvo, skokom s mosta na Savi u

Beogradu 26. ožujka 1984. godine.

„Kulturom dijaloga do kulture”

HASAN KAFI PRUŠČAK

Rođen je 1544. godine u Prušču, nedaleko od Donjeg Vakufa.

Studirao je u Istanbulu punih 9 godina, a 1583. je imenovan za

kadiju prusačkog kadiluka. Dr. Amir Ljubović navodi da je Hasan

Kafija Pruščak "napisao, koliko je za sada poznato, sedamnaest

djela iz različitih znanstvenih oblasti i vjerskih disciplina, a predmet

njegovog posebnog interesovanja su bili politika, filologija, pravo,

spekulativna teologija i logika.„ Napisao je poznato djelo Zrcalo za

Prinčeve - pomodnu raspravu o vlasti. Iz oblasti logike/filozofije,

Pruščak je napisao dva, svjetski priznata i veoma poznata djela:

Kafijin Kompendijum iz Logike i Komentar Kafijina Kompendijuma

iz Logike (stručno obrađen komentar na prvo djelo). Prvo djelo,

Kafijin Kompendijum iz Logike, nastalo je 1580. godine, a drugo

djelo, Komentar Kafijina Kompendijuma iz Logike, nastalo je 1583.

godine.

"Nema vlasti bez ljudi, ljudi bez materijalnih dobara, materijalnih dobara bez prosperiteta, niti prosperiteta bez pravde i dobre

politike."

„Kulturom dijaloga do kulture”

ISAK SAMOKOVLIJA

Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, 3. septembra 1889. u

porodici sefardskih (španskih) jevreja. Njegova porodica se doselila

iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija.

Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i

završava Prvu gimnaziju, te studira medicinu u Beču. Nakon

studija, radio je kao ljekar u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. Svoju prvu

pripovjetku "Rafina avlija" objavljuje 1927. godine, a dvije godine

kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki "Od proljeća do proljeća" u

izdanju Grupe sarajevskih književnika.

"Što me se tiču vaši snovi i riječi vaših smjelih želja?

Osjećanja moja isprela su konce i satkala veo;

da na suncu bijelom postanem dijelak ovoga svijeta

i svijet ovaj cio." (Bijela nirvana)

„Kulturom dijaloga do kulture”

MUSTAFA KAMARIĆ

Mustafa Kamarić je rođen u Gračanici 1906. godine.

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u

Sarajevu, a Pravni fakultet u Beogradu 1932. Doktorat

pravnih nauka stekao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Po završetku studija radio je kao službenik Ministarstva

unutrašnjih poslova i Državnog savjeta u Beogradu. U toku

okupacije otpušten je iz državne službe kao antifašista i do

kraja rata obavljao je posao advokata u rodnom mjestu. U

toku narodnooslobodilačke borbe aktivno se uključio u

narodnooslobodilački pokret. Neposredno poslije rata

prešao je u Zakonodavno-pravno odjeljenje Predsjedništva

Vlade Bosne i Hercegovine i ostao na toj dužnosti do izbora

za nastavnika Pravnog fakulteta u Sarajevu

„Kulturom dijaloga do kulture”

SLOBODAN PRINCIP SELJO

Rođen je 25. maja 1914. godine u Hadžićima, kod

Sarajeva. Njegov otac Jovo, bio je rođeni brat Gavrila

Principa - pripadnika „Mlade Bosne“ i atentatora na

austrougarskog prestolonaslednika Franca

Fredinanda, 1914. godine. Za vreme pohađanja

gimnazije u Sarajevu, priključio se omladisnkom

revolucionarnom pokretu i posato član Saveza

komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ).

Učestvovao je u formiranju ilegalnih omladinskih

organizacija, kulturno-prosvetnih i sportskih društava

u Sarajevu i selima rodnog kraja. Tokom školskih

raspusta, politički je delovao i među radnicima, u

svom rodnom kraju, donoseći im ilegalne letek,

partijsku štampu i marksističku literaturu.

„Kulturom dijaloga do kulture”

RUDI ČAJAVEC

Rudolf Rudi Čajavec rođen je u Zgošći pokraj Kaknja, 1.

travnja 1911. godine, a umro u Klašnicama pokraj Banje Luke,

4. srpnja 1942. godine. Jedan od prvih pilota zrakoplovstva

NOV-a. Nakon završene gimnazije, postaje student Pravnog

fakulteta u Beogradu. Tu nastavlja suradnju sa studentskim

pokretom, te je zbog aktivnog sudjelovanja u studentskim

demonstracijama, bio zatvoren i mučen u zatvoru "Glavnjača".

Po završenom studiju, radi u Ministarstvu poljoprivrede u

Beogradu. No, zbog neslaganja sa vlastima, poslije izbora u

svibnju 1935., premješten je iz Beograda. Tijekom prvog

borbenog leta 4. srpnja 1942. Rudi Čajavec baca letke iznad

Banje Luke i napada aerodrom „Zalužani“. U posljednjem

napadu Rudi je ranjen i ne uspijeva se prebaciti na slobodni

teritorij, pa prinudno slijeće kod sela Kadinjana. Protivnici ga

opkoljavaju. Da im živ ne padne u ruke, izvršava

samoubojstvo.

„Kulturom dijaloga do kulture”

ZUKO DŽUMHUR

Zulfikar Zuko Džumhur, bosanskohercegovački putopisac, slikar i karikaturista rođen je u Konjicu 24. septembra

1920. godine. Potiče iz stare ugledne ulemanske porodice. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u

Beogradu, gdje mu je otac radio kao imam, a višu gimnaziju u Sarajevu 1939. godine. Počeo je studirati pravo,

ali je prešao na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića. Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji

1947., a od tada sarađuje kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, Vetrenjaci, Politici, Oslobođenju, reviji

Danas, NIN-u kao stalni saradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura. Napisao je scenarije za više

kratkih i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za pozorište, a posljednjih deset godina radio je na

sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje. Zajedno sa Momom Kaporom je autor

knjige "Zelena Čoja Montenegra". Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu 29. novembra 1989.

godine.

"Samo se slike dugo pamte, a riječi već sutradan promijene svoj red."

(Osveta mrtvih sultana)

„Kulturom dijaloga do kulture”

ALEKSA ŠANTIĆ

Aleksa Šantić (27. maj 1868-2. februar 1924.) je bio

bosanskohercegovački pjesnik i jedan od najpoznatijih

predstavnika novije lirike u BiH. Najveći dio svog života je

proveo u rodnom Mostaru. Nakon što mu je otac umro,

staranje je preuzeo strogi stric. Živio je u trgovačkoj porodici

u kojoj nisu imali razumijevanja za njegov talenat. Poslije

završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani, vratio se u rodni

Mostar. Bio je predsjednik Srpskog pjevačkog društva

„Gusle“ u Mostaru. Tu je upoznao i družio se sa poznatim

pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom

Dučićem, Osmanom Đikićem i drugima. Zajedno sa Jovanom

Dučićem i Atanasijom Šolom, 1896. godine osnovao je u

Mostaru književni časopis "Zora" koji je bez prekida izlazio

do 1901. godine.

„Kulturom dijaloga do kulture”

IVO ANDRIĆ

Ivo Andrić rođen je 9. oktobra ili (10. oktobra) 1892. godine u Docu na Lašvi. Andrićevi

roditelji Antun i Katarina (rođ. Pejić), su živjeli u Sarajevu. Ivo se rodio prilikom majčine

posjete rodbini. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1961. godine.

"Ljudi koji ne paze šta govore i ne vode računa kad šta govore ni pred kim govore, a mnogo više misle o

tome kako izgledaju i kakav utisak ostavljaju dok govore, nisu ni prijatni ni korisni, i sa priličnom

vjerovatnošću može se kazati da će cijeloga života biti i sebi i drugima nezgodni i teški. Ali, sa druge strane, ljudi koji samo na to paze i samo o tome vode računa,

a ni po čemu drugom nisu ništa bolji. Naprotiv. U ovom slučaju pravi put je zaista u sredini."

„Kulturom dijaloga do kulture”

IVO ANDRIĆ

„Kulturom dijaloga do kulture”

DAVORIN POPOVIĆ

Davorin Popović rođen je 23. septembra 1946. godine u Sarajevu. Rodno ime Davorin u užem krugu

obitelji i prijatelja uvijek je bilo Davor. Od milja su ga zvali i Dačo, a nadimak Pimpek je dobio još u

djetinjstvu zbog jedne male izrasline kraj lijevog uha i, naravno, kao posljedicu čuvene bosanske

dosjetljivosti i duhovitih asocijacija. Taj mu je nadimak naprosto bio zalijepljen uz ime, pa je čak jedan

njemački on-line magazin, objavljujući vijest o njegovoj smrti, napisao da je Davorin Popović Pimpek

puno rodno ime i prezime pjevača Indexa.

Pjevačem je sam sebe zvao, obično počinjući svoje priče "Slušaj, da ti pjevač nešto kaže...", ne dajući

svojoj ulozu u Indexima, jednako kao smislu svoga života, ni manje ni više od toga jeste samo pjevač,

pa je vremenom postao pjevač.

MUSA ĆAZIM ĆATIĆ

Musa Ćazim Ćatić (Odžak, 12. mart 1878-Tešanj 6. april 1915. godine)

je bio bošnjački pjesnik, rođen u Odžaku, gdje je pohađao mekteb i

osnovnu školu, a nakon očeve smrti i majčine preudaje, seli se u

Tešanj, uči brijački zanat, upisuje medresu i uči kod tešanjskog muftije

Mesud efendije Smajlbegovića: turski, arapski i persijski jezik. Nakon

što je zbog bohemskog života isključen iz internata, preuzima

uredništvo Behara, diplomira, odlazi u Zagreb, upisuje Pravni fakultet,

druži se s Matošem i Tinom i 1910. godine vraća se u Bosnu, gdje u

više mjesta (Bijeljina, Tešanj, Sarajevo) službuje, da bi napokon

preuzeo časopis Biser u Mostaru i sav se posvetio spisateljskom radu:

piše pjesme, eseje, kritike, prevodi brojne studije i knjige.

„Kulturom dijaloga do kulture”

MEŠA SELIMOVIĆ

Mehmed Meša Selimović bio je

jugoslavenski književnik rođen 26. aprila

1910. godine u Tuzli. U rodnom gradu

završio je osnovnu školu i gimnaziju. 1930.

godine upisao se na studijsku grupu

srpskohrvatski jezik i jugoslovenska

književnost Filozofskog fakulteta

Univerziteta u Beogradu. Diplomirao je

1934. godine, od 1935. do 1941. godine radi

kao profesor Građanske škole, a potom je

(1936) postavljen za suplenta u Realnoj

gimnaziji u Tuzli. Od 1947. godine živi u

Sarajevu i radi kao: profesor Više

pedagoške škole, docent Filozofskog

fakulteta, umjetnički direktor Bosna Filma,

direktor drame Narodnog pozorišta, glavni

urednik Izdavačkog preduzeća Svjetlost.

1971. godine penzioniran je i seli u

Beograd.

Biran je za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije,

bio je počasni doktor Sarajevskog univerziteta (1971),

redovni član ANUBiH i SANU. Dobitnik je brojnih nagrada,

od kojih su najznačajnije NIN-ova nagrada (1967),

Goranova nagrada (1967), Njegoševa nagrada (1967),

potom Dvadesetsedmojulska nagrada SR BiH, nagrada

AVNOJ-a, itd. Umro je 11. jula 1982. godine u Beogradu.

„Kulturom dijaloga do kulture”

FLORY JAGODA

Flory Jagoda rođenda je 1925. godine u Sarajevu.

Djetinjstvo je provela u Vlasenici, a rat preživljava u

internaciji na Korčuli, da bi se potom iselila u

Sjedinjene Američke Države, gdje i danas živi i pjeva.

Svoj život posvećuje očuvanju muzičke i lirske tradicije

bosanskih Jevreja. Dio svojih pjesama naučila je od

svoje vlaseničke none, a pjeva i dječje uspavanke,

pjesmice o prstima na ruci, žalobne romanse o

napuštenom domu u španskoj domovini, pjesme u čast

Hanuke, pjesme o opsadi Jeruzalema i brojne druge.

Kultna je figura američke etno muzike i njene kulturne

scene. Snimila je niz albuma sa sefardskim narodnim

pjesmama, te ponešto vlastitih kompozicija.

„Kulturom dijaloga do kulture”

KULTURNIM DIJALOGOM ČUVAMO I PROMOVIRAMO

KULTURNO NASLIJEĐE BIH

(obilježavanje 15 godina CKD, debata u BiH - 15 godina poslije)

Hotel Sunce, Vogošća, 14. septembar 2013.

Debate and Culture of Dialogue in BiH – Fifteen Years Later – Illusion or real choice on BiH’s path to European Integration

„Debata i kultura dijaloga u BiH – Petnaest godina poslije – iluzija ili realan izbor BiH na putu u EU“

Angažirajmo i

afirmirajmo

mlade u oblasti

kulture

Doprinosimo

podizanju općeg

nivoa znanja iz

kulture kod

građana

Potaknimo

inovativan

pristup

prezentaciji

kulture u BiH i

FBiH