znanstvena istraŽivanja
Post on 08-Feb-2016
238 Views
Preview:
TRANSCRIPT
1
• ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA
doc. dr Hazim Selimović
Cilj kolegija
• Upoznati studente sa opštim zakonitostima znanstvenog istraživanja, putevima dolaženja do
znanstvene spoznaje s ciljem da uspješno koristite stečena znanja u znanstvenom radu.
Ishod
• Posjedovanje znanja koja studentima omogućuju razumijevanje znanstvenog istraživanja,
puteve spoznaje, posebno spoznajno-teoretske osnove, metode, postupke i tehnike od
kojih se polazi i koje se koriste u istraživanje.
LITERATURA
1. Potkonjak, N. i Banđur,V. (1999). Metodologija pedagogije. Beograd: Naučna knjiga.
2. Mejovšek, M. ( 2008). Metode znanstvenog istraživanja. Zagreb: Naklada Slap.
3. Šamić, M. (2003). Kako nastaje naučno djelo: Uvođenje u metodologiju i tehniku
naučnoistraživačkog rada –opći pristup. Sarajevo: IP „Svjetlost“
4. Suzić, N. (2007). Primijenjena pedagoška metodologija. Banja Luka: XBS.
5. Petz, B. (1985). Osnove statističke metode za nematematičare. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu.
6. Mužić, V. (2004). Uvod u metodologiju istraživanja i obrazovanja. Zagreb: Educa.
7. Rodić, N. (1999). Uvod u metodologiju. Sombor: Učiteljski fakultet.
8. Termiz, Dž. (2003). Metodologija društvenih nauka. Sarajevo: Svjetlost.
9. Brkić, M. i Kundačina, M. (2003). Statistika u istraživanju vaspitanja i obrazovanja. Mostar-
Sarajevo: Educa d.o.o. Sarajevo
• Pojam znanosti
• Znanost (nauka) je djelatno kojom se stiču nove spoznanaje, nova znanja o pojavama u
prirodi i društvu.
• Riječ znanost potiče od riječi znanje, odnosno znati (lat. scientie= znanje; scire=znati).
• Znanost (nauka) je određeno područje sa svim svojim podacima, pojmovima, hipotezama,
zakonima, metodama i instrumentima sa kojima se znanstveni radnici služe u otkrivanju
znanstvene istine.
• Znanost je sistematizovano i argumentovano znanje o pojavama i predmetima u jednoj
oblasti stvarnosti do kojeg se došlo svjesnom primjenom određenih metoda istraživanja.
• Vrste znanja (zdravorazumsko, ideološko, znanstveno)
2
• Konstitutivni zahtevi koje treba da ispuni svaka nauka
1. Da ima jasno definisan predmet kojim se bavi;
2. Da ima svoju metodologiju (polazište, metode, postupke, instrumente za proučavanje svog
predmeta);
3. Da posjeduje dovoljan fond saznanja o svom predmetu (znanstveni sistem saznanja);
4. Da raspolaže jezikom kojim može saopštavati saznanja o predmetu kojim se bavi
(kategorijalni i ostali pojmovi, sintagme, termini, simboli i dr.).
• Znanost karakteriše
• Predmetnost; metodičnost u cjelokupnom postupku;
• Kritičnost (neprekidno preispitivanje postignutih rezultata);
• Sposobnost prognoziranja i praktične provjerljivosti;
• Sistematičnost (sva znanja, treba da budu izvedena na osnovu principa i zakona i dovedena u
skladan odnos i raspored);
• Adekvatan, egzaktan i komunikabilan jezik koji znanstvenim radnicima omogućava uspješnu
komunikaciju i sporazumjevanje.
• Karakteristike znanosti
• Da traga za objektivnom istinom o stvarnosti, ali se, u suštini ona toj objektivnoj istini samo
približava;
• Da su stavovi u znanosti društveno komunikabilni, odnosno razumljivi i prihvatljivi za najveći
broj ljudi koji u dotičnoj oblasti stvarnosti rade;
• Da njeguje tradiciju svjesnog i namjernog izlaganja svojih stavova kritičkoj diskusiji
(verifikovanju i opovrgavanju).
• Pojam znanstvene istine
• Istina je ljudsko saznanje koje relativno adekvatno odgovara objektivnoj stvarnosti.
• Ona je atribut ljudskog saznanja i svojstvena je ljudima.
• Ona je takođe i objektivna zato što korespondira objektivnoj stvarnosti, ali stepen
korespodencije zavisi od mogućnosti ljudskih čula u sagledavanju te stvarnosti, zbog čega je
istina manje ili više relativna.
• Istinit stav mora biti
1. Društveno komunikabilan (izražen jasnim i razumljivim terminima),
2. Teorijski dokazan (obrazložen i koherentan sa drugim znanjima), i
3
3. Praktično provjeren (ako se u praksi pokaže istinit).
• Pojam metodologije
• Metodologija je znanost koja na znanstvenim osnovama istražuje stanje, pojave i događaje
objektivnog svijeta.
• Termin metodologija je grčkog porijekla, a sastoji se od dvije riječi: methodos = postupak,
razrada, logos = riječ, razmatranje.
• Metodologija je nauka o cjelokupnosti svih oblika i načina istraživanja – od metodološkog
prilaza i projektovanja, preko organizovanja i realizovanja istraživanja do izrade saopštenja.
• Predmet proučavanja metodologije znanstvenog istraživanja predstavljaju teorijske osnove,
metode, tehnike, postupci i instrumenti istraživanja.
• Specifični zadaci
• Metodologija proučava prednosti i ograničenja različitih metodoloških pristupa da bi se
izabrali oni koji najviše odgovaraju problemu istraživanja.
• Zadatak je metodologije i rigorozna kritika, ne samo istraživačkih postupaka, već i čitavog
teorijskog stanja pedagoške nauke.
• Teškoće istraživanja odgojnih pojava
• Sveopća uvjetovanost i uzajamna povezanost pojmova u odgoju.
• Pedagoške pojave koje se istražuju nisu statične, mijenjaju se.
• Instrumenti istraživanja obično važe za uvjete jednog istraživanja
• Metodologija pedagoških istraživanja
• Bavi se proučavanjem puteva i načina dolaženja do znanstvenih saznanja u oblasti odgoja i
obrazovanja.
• Pedagoško saznanje karakteriše:
- objektivnost;
- asimptotičnost (nedovršenost);
- sinteza indukcije i dedukcije;
- sinteza kvalitativnog i kvantitativnog izraza i
- pedagoška praksa kao kriterijum istinitosti.
•
Tematika pedagoškog istraživanja
• Pedagoška istraživanja obuhvataju različite teme iz oblasti odgoja:
4
1) ciljeve i zadatke odgoja (psiho-fizički razvoj)
2) odgajatelj (ličnost i kvaliteti)
3) odgojni utjecaj (odnos i uticaj odgajanika na odgajatelj metode , postupci prenošenja)
4) odgajanika u odgojnom procesu (ličnost i proces usvajanja informacija)
5) tokove informacija o uspjehu odgojnog utjecaja, tzv. «izlaze» (stupanj saznanja u školi)
6) proces ispitivanja učenika radi ocjenjivanja i radi reguliranja budućeg toka odgoja (uočavanje
raznih sistema i njihovo poboljšanje).
• Vrste pedagoških istraţivanja
• Fundamentalna (bazična), teorijska, metateorijska istraživanja;
• Operativna
• Razvojna istraživanja;
• Primjenjena (aplikativna),
• Longitudinalna istraživanja;
• Transferzalna istraživanja;
• Akciona istraživanja;
• Komparativna istraživanja;
• “Historija slučaja” i biografska istraživanja;
• Historijska istraživanja;
• Futurološka istraživanja;
• Reprezentativna i mala (mikro) istraživanja itd.
• Vrste pedagoških istraživanja
• Fundamentalna istraživanja istražuju osnovna pitanja pedagogije kao što su priroda i
karakter odgoja, cilj odgoja, predmet i zadaci pedagogije itd. Njima se doprinosi novim
teorijskim spoznajama na višoj razini.
• Operativna istraživanja proučavaju oblike odgojno - obrazovnih djelatnosti (sadržaji,
metode, oblici, sredstva itd.). Istražuje se konkretne situacije ili procesi. Primjer operativnih
istraživanja je npr. primjena novih udžbenika, novih nastavnih sredstava, itd
• Razvojna/akciona istraživanja predviđaju dalji tok pojedinih odgojnih pojava. Predstavljaju
most između znanosti i prakse.
• Vrste pedagoških istraživanja
5
• Transverzalnim istraživanjem ispitujemo jednu pojavu sa raznih aspekata u jednom
momentu, horizontalno (uspjeh iz pojedinih kolegija između studijskih grupa).
• Longitudinalnim istraživanjem jedna pojava se ispituje u dužem vremenskom periodu, npr.
prati se uspjeh iste grupe studenata u sve četiri godine studiranja.
• Vrste pedagoških istraživanja
• Teorijska istraživanja pedagoški problem rješavaju misaonom (racionalnom) analizom uz
pomoć logičkog zaključivanja.
• U empirijskim istraživanjima traže se iskustva iz pedagoške stvarnosti, prakse uz pomoć
odgovarajućeg naučnog instrumentarija.
• Etape u procesa istraživanja
• Izbor i formulacija problema,
• Izrada istraživačkog projekta,
• Prikupljanje podataka,
• Statistička obrada podataka
• Analiza i interpretacija nalaza istraživanja.
• Objavljivanje izvještaja o istraživanju;
• Primjena nalaza istraživanja u praksi.
• Izbor i formulacija problema
• Prvo pitanje je uočavanje problema i predmeta istraživanja, te odabiranja teme rada.
• Znanstveni problem je problem koji se razlikuje od običnog životnog problema.
• Znanstvenik je obučen da jasnije postavi problem, odnosi se na struku istraživača, istraživač
se ne zaustavlja na odgovoru koji njega lično zadovoljava nego traži odgovor koji može i
dokazati, tako da taj odgovor ima općenitu, a ne samo individualnu vrijednost.
• Na izbor problema utiču i ovi faktori: interes znanstvene teorije, materijalne, kadrovske i
druge mogućnosti, afinitet istraživača itd.
• Izrada istraživačkog projekta
• Istraživački, odnosno idejni projekt, je radni dokument koji prethodi istraživačkom radu i u
kome se orijentaciono utvrđuju uslovi i mogući okviri istraživanja.
• To je dokument koji prethodi istraživačkom radu.
• On ne može zamjeniti samo istraživanja, bez obzira na pokušaje pojedinaca i institucija.
• Izrada istraživačkog projekta
6
Uvod,
1. Teorijski pristup problemu istraživanja,
2. Metodologija istraživanja
• Problem istraživanja
• Predmet istraživanja
• Cilj istraživanja
• Zadaci istraživanja
• Hipoteze u istraživanju
• Metode, tehnike i instrumenti istraživanja
• Populacija i uzorak istraživanja
• Statistička obrada podataka
• Organizacija i tok istraživanja
3. Literatura
• Prilozi
• Problem istraživanja
• Naučno istraživanje otpočinje zapažanjem, postavljanjem i definisanjem problema.
• Termin problem potiče iz grčkog jezika i, u nominalnim smislu, označava: “naučni zadatak,
sporno pitanje, ... zadatak koji čeka rješenje, sporno i sumnjivo pitanje koje treba rješiti;
zagonetka.
• „Problem“ – svijest o neznanju – pitanje na koje u sistemu raspoloživog naučnog znanja
nema odgovora.
• Problem je, “jedna vrsta pitanja i to ona vrsta pitanja na koja se ne može odgovoriti na
osnovu raspoloživog znanja ... To je ono što doprinosi obogaćivanju naučnog znanja,
odnosno, onaj problem koji, kada se riješi, predstavlja prilog razvoju naučnog saznanja”.
• Problem istraživanja
• Naučni problem je takvo pitanje iz oblasti neke nauke na koje se u postojećem sistemu
znanja ne nalazi odgovor; odnosno čiji odgovor zahtjeva naučno istraživanje.
• Osnovno pitanje se postavlja tako što se u naslovu predmeta unose upitni izrazi na primjer:
“kakav”, “koliko”, “da li”, “zašto”, “radi čega”, “kako”, “kada”, “gde” “šta”, “koji” i slično.
• Problem proizilazi iz teorije koja još nije u cijelosti provjerena.
7
• Predmet istraživanja
• Predmet istraživanja je specifičan problem koji je važan za nauku i praksu.
• Predmet istraživanja je jedan od najvažnijih djelova idejnog projekta kojim se odgovara na
pitanje: “šta se istražuje?”
• Određuje se šta se istražuje, pojava koja se istražuje i o kojoj se želi doći do određenog
saznanja.
• Operacionalno određenje predmeta istraživanja je taksativno nabrajanje sistematizovanih
sadržaja (kategorija i pojmova) koji su prethodno zahvaćeni i definisani u teorijskom
određenju.
• Predmet u sebi mora sadržati i problem koji je u osnovi predmet istraživanja.
• Cilj i zadaci istraživanja
• Cilj istraživanja jeste otkrivanje onoga što smo definisali kao nepoznato, kao problem.
• Ciljem istraživanja se definiše opća namjera istraživača, odnosno željeno stanje na koje su
usmjerene istraživačke aktivnosti.
• Cilj istraživanja je dio idejnog projekta kojim se definiše, nivo naučnih saznanja koja je
potrebno istraživanjem ostvariti i daje odgovor na pitanje “zašto se istražuje”.
• Cilj treba biti realan ostvarljiv.
• Zadaci prestavljaju konkretizaciju cilja.
• Hipoteze
• Pod pojmom hipoteza, u najširem značenju, podrazumijeva se svaka misaona tvorevina,
odnosno iskaz koji ukazuje na saznanja o predmetu ili procesu ili na potencijalna rješenja
problema uopšte koja tek treba provjeriti.
• Hipoteza je određena tvrdnja ili pretpostavka koja treba da objasni neku pojavu, koju,
korišćenjem odgovarajućih metoda, treba provjeriti i dokazati.
• To su pretpostavke o rješenjima određenih problema. Izvode se iz postojećih teorija,
sprovedenih istraživanja i iskustava istraživača.
• Obično se postavlja jedna općta hipoteza koja proizilazi iz cilja istraživanja i više posebnih,
koje proizilaze iz zadataka istraživanja.
• Hipoteze u pedagoškom istraživanju su u stvari pretpostavljeni (mogući, očekivani)odgovori
na pedagoška istraživačka pitanja, najčešće o povezanosti i razlikama između varijabli.
• Hipoteze treba prihvatiti ili odbaciti.
• Vrste hipoteza su:
8
1. nulta hipoteza (nema statističke značajne razlike između parametara iste vrste)
2. alternativna hipoteza ( postoji statistički značajna razlika između parametara iste vrste koje
je potrebno statistički testirati ili provjeriti.
• Odbacivanjem nulte hipoteze potvrđuje se altetnativna koja je ujedno afirmativnog
karaktera.
• Funkcije hipoteza
• Usmjeravanje istraživanja ka rješenju problema;
• Uspostavljanje veza između apstraktno datih predmeta i cilja istraživanja, s jedne, i
iskustvene stvarnosti, s druge strane;
• Pomaganje u naučnom objašnjenju, predviđanju i otkriću;
• Otklanjanje protivriječnosti i praznina u naučnom saznanju;
• Razvijanje novih metoda, tehnika i instrumenata.
• Varijable
• Na osnovu postavljenih hipoteza utvrđuju se, klasifikuju i operacionalizuju varijable u
istraživanju.
• Varijabla je karakteristika,svojstvo, obilježje, sposobnost koja je predmet mjerenja i
istraživanja koja se mijenja (varira) i razvija pod određenim uslovima, kako u pojedinačnom
slučaju, tako i u masi slučajeva.
• Nezavisne varijable.
• Nezavisne varijable su ulazne varijable (programski sadržaji, eksperimentalni faktor,
stimulusi, obilježja ispitanika). One pokazuju šta utiče na reakciju entiteta i one su uzrok
željenih promjena.
• Nezavisna varijabla - ona koja djeluje, koja predstavlja uzrok.
• U ovu grupu varijabli spadaju:
• Obilježja nastave (nastavni postupci, nastavna sredstva, programi obrazovanja,
eksperomentalne stimulacije),
• Obilježja nastavnika ( stručna i pedagoška osposobljenost, međuljudski odnosi školskog
kolektiva),
• Obilježja učenika (sposobnosti, interesovanja, motivacija, umor, zdravstveno
stanje,porodična situacija)
• One predhode zavisnim varijablama
9
• Zavisne varijable predstavljaju reakciju entiteta, predstavljaju izlaze (uspjeh, učinak, rezultat
koji je nastao pod dejstvom djelovanja eksperimentalnog činioca one su posljedica
(ishodište) procesa promjena.
• Zavisne varijable
• One su predmet opažanja i mjerenja u toku istraživanja.
• Zavisna varijabla - ona na koju se djeluje.
• Zavisna varijabla je svaka varijabla koja je predmet proučavanja.
• Primjer: Koliko školski uspjeh učenika utiče na uključenost u slobodne aktivnosti.
• Često zavisne i nezavisne varijable mijenjaju ulogu pa ova podjela važi samo za konkretno
istraživanje.
• Uzorak istraživanja
• Istraživanje se uvjek sprovodi na nekom uzorku.
• Uzorak se dobija na osnovu populacije nekog skupa.
• Populacija obuhvata sve ljude koji imaju neka zajednička obilježja (svi studenti, svi učenici).
• Uzorak je dio populacije i treba bi je vjerno predstavljati tj trebao bi biti reprezentativan.
• On nam daje informacije o obilježjima populacije.
• Reprezentativnost uzorka zavisi od ( veličine uzorka, varilijabiteta pojave i načina izbora
uzorka)
• Jedinice uzorka
• Subjekti ili pojedinci (uzorak ispitanika)
• Grupe (grupni uzorak)
• Varijable (uzorak varijabli)
• Aktivnosti subjekta u grupi (uzorak aktivnosti)
• Nastavni i drugi sadržaji ( uzorak sadržaja)
• Vrste uzorka
• Uzorci koji počivaju na bazi vjerovatnoće
1. Prosti slučajni
2. Stratificirani
3. Sistemski
10
• Uzorci koji ne počivaju na bazi vjerovatnoće
1. Namjerni
2. Kvotni
3. Prigodni
• Vrste uzorka
• Prosti slučajni se bira “lutrijski”, pomoću tablica slučajnih brojeva ili kompjuterski.
• Svaka jedinica populacije ima jednke šanse da se nađe u uzorku.
• Stratificirani uzorak se bira tako što se jedinice populacije unaprijed podjele na prirodene
stratume, slojeve, podgrupe (spol, razred, odjeljenje), zatim se slučajno iz svakog stratuma
uzima proporcionalno jedinica za uzorak istraživanje
• Sistematski uzorak se bira tako što se sistematski, u skladu sa unaprijed određenim
intervalima izbora biraju jedinice populacije koje se istražuju.Interval izbora pet sedam,
devet, (izbor započinje slučajno izabranom prvom jedinicom populacije.
• Namjerni uzorak bira sam istraživač, tako što namjerno bira uzorak pojedince, grupe,
varijable koje će po njegovom mišljenju najviše doprinijeti cjelishodnijem sprovođenju
istraživanju.
• Prigodni uzorak sačinjavaju obično jedinice populacije koje su istraživaču na raspolaganju pri
ruci (njegovo odjeljenje).
• Kvotni uzorak se pravi po nekim kriterijma uzimajući određen broj jedinica iz podgrupe
populacije koja je uključena u uzorak.
• Karakteristike uzorka
• Uzorak dovoljno veliki
• Reprezentativan (obilježja uzorka sličnija obilježjima populacije)
• Homogen (varijable manje varijabilne)
• Pouzdan
• Znanstveno- istraživačke metode
• Metode znanstvenog istraživanja se definiraju kao skup saznajnih logičkih postupaka i načina
istraživanja pojava i otkrivanja zakonitosti u istraživačkom procesu.
• Osnovna podjela je na deskriptivne i kauzalne metode.
• Deskriptivna metoda
• Odnosi se na opisivanje pojava.
11
• Karakteristike naučne deskripcije su:
1. Usmjerena je prema usavršavanju naučnih saznanja (prema generalizaciji);
2. Ne zaustavlja se samo na opisivanju, na prikupljanju i sređivanju podataka, nego obuhvata
upoređivanje i suprotstavljanje, vrjednovanje i interpretaciju podataka.
• Primjenom deskriptivne metode traže se odgovori na sljedeća pitanja:
1. Šta će se opisivati? Predmet deskripcije.
2. Kada će se opisivati? Faktor vremena i vrijeme.
3. Kako će se opisivati? Postupke koji će se primjeniti tokom deskripcije.
• Kauzalna metoda
• Ova metoda omogućava potpunije upoznavanje zakonitosti neke pojave kako bi se ta pojava
razumjela objasnila i kako bi se mogla kontrolisati i predviđati.
• Utvrđivanje uzročno-posljedične povezanosti i odgovor na pitanje ZAŠTO.
• Omogućava predviđanje budućnosti.
• Svaka pojava koja se mijenja kad god se neka druga pojava na određen način mijenja, uzrok
je odnosno posljedica te pojave, ili je bilo kako s njom kauzalno povezana.
•
Znanstveno- istraživačke metode
1. Metoda teorijske analize.
2. Historijski metod,
3. Metoda analize sadržaja
4. Metoda analize pedagoške dokumentacije,
5. Servej metoda.
6. Metoda studije slučaja
• Metoda teorijske analize
• Metodom teorijske analize proučavaju se relevantni izvori (knjige, monografije, naučni
radovi)
• Prilikom korištena ove metode istraživač treba poznavati tehnike citiranja, parafraziranja.
• Voditi računa o broju citata (citirati kod uvođenja, upoređivanja i zaključivanja).
12
• Historijski metod
• Koristi se kada treba:
prikupiti historijsku građu,
proučiti relevantne primarne i sekundarne izvore,
rekonstruisati i objasniti historijska zbivanja u različitim oblastima ljudskog života
• Primjenjujući ovu metodu istraživač traga za primarnim i sekundarnim izvorima iz prošlosti
•
Metoda analize sadržaja i Metoda pedagoške dokumentacije,
• Analiza sadržaja se korisiti u situacijama kada istraživača interesuju zanimljivi detalji, opisi
ličnosti, formulisani pojmovi,sadržina rezultata istraživanja suština izvedenih zaključaka.
• Analizirati se može sadržaj naučnog djela, film, naučni članak, sadržaj objavljeno intervjua,
historija slučaja.
• Metoda analize sadržaja i metoda teorijske analize usko su povezani i međusobno se
dopunjuju.
• Metod analize sadržaja daje metodi teorijske analize pretpostavke na osnovu kojih se može
procjenjivati, komparirati i zaključivati, dok MTA utvrđuje i klasifikuje sadržaje koje treba
analizirati.
• Servej metoda.
• Servej metod se koristi u istraživanjima u kojima se predmeti i pojave u stvarnosti zahvataju
onakvim kakve jesu s ciljem da se analitički ili deskriptivno saznaju njihova bitna svojstva.
• Koristi se za ispitivanje različitih oblika ponašanja, mišljenja, stavova, interesovanja, znanja i
vrednovanja ispitanika.
• Ovaj metod ima dva oblika deskriptivni i analitički. Deskriptivnim se vrši opis proučavanih
pojava i odnosa između tih pojava.
• Analitičkim metodom slijedi se logika eksperimentalnih istraživanja sa ciljem da se dokuče
odnosi među pojavama
• Eksperimentalni metod
• Eksperiment kao metod se koristi za namjerno i plansko izazivanje pojave ili procesa u svrhu
njihovog promatranja i proučavanja.
13
• Eksperiment je naučni metod kojim se mjere efekti planskog uvođenja promjena pod
kontrolisanim uslovima.
• U okviru eksperimentalne metode namjerno se izaziva neka pojava (uvodi se eksperimentalni
faktor) i prate promjene koje nastaju pod njegovim utjecajem.
• Prati se djelovanje nezavisne promjenljive varijable na zavisno promjenljivu varijablu
• Eksperimentalni metod
• Najpoznatiji su:
1. eksperiment sa jednom grupom,
2. eksperiment sa paralelnim grupama i
3. eksperiment sa rotacijom faktora.
• Osnova svakog eksperimenta je u tome da se prije samog eksperimenta utvrdi tačna situacija
i da se grupe ujednače po određenim varijablama (spol, uzrast, uspjeh u učenju, uspjeh u
vladanju itd.)
• Metoda studije slučaja
• Metoda studije slučaja je metoda proučavanja pojedinog slučaja.
• Sagledavaju se svi važni aspekti jedne pojave ili situacije, uzimajući za jedinicu proučavanja
pojedinca, ustanovu, zajednicu ili bilo kakvu grupu koja se smatra cjelinu.
• Slučaj se sastoji od podataka koji se odnosi na neki period živote historije dotične jedinice ili
na cjeli njen životni proces, bilo je ta jedinica neki pojedinac, obitelj, društvena grupa ili
ustanova.
• Tehnike i instrumenti u znanstvenom istraživanju
• Tehnike su načini prikupljanja podataka o proučavanim pojavama.
• To su procedure i postupci, koji se koriste u procesu primjene instrumenata, tj oblici i
specifičnosti samog istraživačkog rada.
• Instrumenti su alati koji se u procesu prikupljanja podataka primjenjuju.
• Prikupiti neke podatke znači izmjeriti neku pojavu, događaj ili proces, pod uslovima da on
stvarno postoji.
• Mogu se sistematizovati u dvije grupe:
1. Tehnike koji polaze od dokumenata s podacima o pojavama koji su već od ranije sačinjeni
(rad na dokumentaciji);
14
2. Tehnike u kojima se izrada dokumenata koji će se dalje obrađivati predstavlja sastavni dio
samog istraživanja:
Dokumente izrađuje sam istraživač (sistemsko posmatranje i intervjuiranja). Istraživač sam
izrađuje dokumente o onome što je vidio ili čuo.
Istraživač sam organizuje izradu dokumenata s podacima o pedagoškim pojavama, a izrađuje
ih sami objekti izučavanja tj. ispitanici ( anketiranje i i testiranje)
Ispitanici odgovorima popunjavaju obrazac i time ga pretvaraju u dokument.
• Tehnike u istraživanju
• Rad na dokumentaciji
• Sistemsko posmatranje,
• Anketiranje,
• Intervjuiranje
• Skaliranje
• Testiranje.
• Rad na dokumentaciji
• Proučavanje pedagoške dokumentacije je takav pedagoški postupak gdje se pojave ispituju
indirektno, na osnovu određenog dokumenta: knjige, časopisa, novina, radija, televizije.
• Neki dokumenti čiji sadržaji se analiziraju u procesu pedagoškog istraživanja
• Instrumen za rad na dokumentaciji je evidentni list pri analizi sadržaja pedagoške
dokumentacije
• Zvanična dokumenta (zakoni, uredbe, odluke, propisi državnih organa, nastavni planovi i
programi, udžbenici )
• Dokumentacija škole (matične knjige, dnevnici rada, ljetopisi, zapisnici nastavničkih vjeća,
učenički radovi, albumi fotografija)
• Pedagoška djela (knjige, studije, izvještaji o istraživanjima, udžbenici, priručnici, članci,
stručne i naučne rasprave)
• Trodimenzionalna sredstva (arhitektura školske zgrade, igrališta oko škole, učionice,
kabineti, laboratorije, fiskulturne sale sa namještajem i opremom, nastavna sredstva, školske
i druge zbirke )
• Sistemsko posmatranje
• Posmatranje je istraživačka tehnika kojim se vrši objektivno i sistematsko promatraju pojave
u vrijeme kad se one odvijaju.
15
• Mogu se posmatrati: postupci, ponašanje, aktivnosti učenika, pokreti, verbalne reakcije.
• Instrumenti: liste za promatranje, registri, dnevnici promatranja, anegdotske bilješke,
fotografiranje, kamere i dr.
• Svrha: da se što tačnije evidentira i snimi pojava koja se posmatra.
• Posmatranje pomoću tehničkih sredstava (fotografije, audio zapisi, filmski zapisi);
• Objekt posmatranja
• Uzorak osoba koje se posmatraju pojedinci (učenici, polaznici predškolske ustanove,
nastavnici itd.) ili grupe (odjeljenja, grupe djece u igri, učenici u grupnom radu itd.);
• Uzorak aktivnosti koje se posmatraju (Šta će se kod predviđenih osoba posmatrati?);
• Uzorak vremena (Kada će se izvoditi posmatranje?).
• Prednosti tehnike posmatranja
Prednosti:
• Podaci o istraživanoj pojavi dobijaju se na neposredan način.
• Podaci prikupljeni naučnim posmatranjem su tačniji
• Istraživač u procesu primjene posmatranja proširuje svoje primarno iskustvo.
• Pogodno je za istraživanje: malih društvenih grupa, (strukture, procesa i slično).
• Nedostaci tehnike posmatranja
• Ograničenost opažajnog polja istraživača,
• Nemogućnost posmatranja svih predmeta istraživanja,
• Nemogućnost prikupljanja svih vrsta podataka,
• Podređenost procesa istraživanja spontanom ritmu događaja
• Metodološko-teorijski nedostaci.
• Intervjuiranje
• Intervju je unaprijed pripremljeni i planirani tematski razgovor.
• U razgovoru (intervju) uspostavlja se aktivna interakcija između istraživača i odgajanika.
• Postoje dvije vrste intervjuiranja:
• a) standardizirani intervju (pitanja su unaprijed
utvrđena),
16
• b) slobodni intervju (pitanja se postavljaju u toku
razgovora, slobodnije).
• Instrument koji se koristi za provođenje intervjua je: lista pitanja ili protokol.
Pripreme:
• Određivanje i uređenje mjesta;
• Određivanje vremena;
• Određivanje pojmova bitnih za intervju. (definisanje);
• Izrada podsjetnika (cilj, plan, uputstva u vezi sa taktikom razgovora itd.).
Tok intervjua
• Povoljna atmosfera i povjerenje;
• Tumačenje važnosti razgovora s ispitanikom;
• Obećanje anonimnosti i uvjeravanje ispitanika da se ne radi o ispitu;
• Mora se zadržati tema razgovora;
• Ne ulazi se u diskusiju sa ispitanikom;
• Ispitivač ne iznosi svoje mišljenje;
• Pripreme i tok intervjua
• Određivanje i uređenje mjesta;
• Određivanje vremena;
• Određivanje pojmova bitnih za intervju. (definisanje);
• Izrada podsjetnika (cilj, plan, uputstva u vezi sa taktikom razgovora itd.).
Tok intervjua
• Povoljna atmosfera i povjerenje;
• Tumačenje važnosti razgovora s ispitanikom;
• Obećanje anonimnosti i uvjeravanje ispitanika da se ne radi o ispitu;
• Mora se zadržati tema razgovora;
• Ne ulazi se u diskusiju sa ispitanikom;
• Ispitivač ne iznosi svoje mišljenje;
17
• Prednosti i nedostaci
• Prednosti su: neposrednost; prilagođavanje mentalnim karakteristikama ispitanika;
mogućnost kombinacije intervjuisanja sa posmatranjem i drugim metodama; mogućnost
komunikacije putem postavljanja dopunskih pitanja...
• Slabosti su: neekonomično prikupljanje podataka; negativan uticaj neposrednog bilježenja;
otežan izbor eksperata i vrjednovanja njihovih odgovora; negativan uticaj hijerarhije ...
• Anketiranje
• Anektiranje je tehnika prikupljanja podataka o predmetu istraživanja putem pismenog
odgovaranja ispitanika na pitanja koja su data u pisanoj formi.
• Izuzetno, pod anketiranjem se može podrazumevati i usmeno opštenje između ispitivača i
ispitanika putem telefona, radija, elektronske pošte i slično, ali su to, ujedno, i određeni
(prelazni) oblici intervjuisanja.
• Ispitaniku se daju unaprijed postavljena pitanja, ponekad i sa ponuđenim odgovorima, na
koja on pismeno odgovara.
• Kod anketiranja se koristi instrument pod nazivom anketni upitnik ili anketni list.
• Anketni upitnik
• pažljivo planiranje pitanja (varijable)
• kratkoća
• razumljivost
• Dva tipa pitanja:
– otvorena (bez ponuđenih odgovora)
– zatvorena (s ponuđenim odgovorima)
• Pitanja otvorenog tipa
• Pitanja zatvorenog tipa
Spol: M Ž
Koju ste školu završili:
a) osnovnu školu i manje
b) srednju školu
c) višu školu
d) visoku školu
18
Zaposlenje:
a) nezaposlen
b) zaposlen
c) penzioner
d) poljoprivrednik/domaćica
Bračni status:
a) udata/oženjen
b) neudata/neoženjen
c) rastavljen/a
d) udovac/udovica
Koliko dugo imate promjene na koži zbog kojih ste danas došli dermatologu?
a) manje od 1 mjesec
b) 1-6 mjeseci
c) 6 mjeseci do 2 god
d) više od 2 godine
• Pitanja zatvorenog tipa
izražavanje stavova, Likertova ljestvica
• Prednosti i nedostaci
• Prednosti: racionalnost i jednostavnost.
• Osnovna slabost – nedovoljna pouzdanost podataka
• Anketarske greške se obično pojavljuju u vidu:
1. naglašene ljubaznosti prema ispitanicima;
2. ne anketiranja svih planiranih ispitanika;
3. požurivanja ispitanika da brže popunjavaju upitnik;
4. sugerisanja odgovora;
5. potpune obmane, kada ispitivač (anketar) unosi podatke u sve upitnike napamet.
• Testiranje
• Testiranje je tehnika istraživanja kojom se ispituje i mjeri neka karakteristika ispitanika.
19
• Definiše se kao standardizirani postupak pomoću kojeg se izaziva neka određena aktivnost, a
onda se učinak te aktivnosti mjeri i vrjednuje tako da se individualni rezultati uporede sa
rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji.
• Osnovni mjerni instrument je test.
• Test je mjerni instrument koji se sastoji od međusobno povezanih zadataka kojima se nešto
mjeri i ustanovljava.
• Zadaci su isti za sve ispitanike.
• Precizirani su načini njihovog rješavanja, kao i načini njihovog ocjenjivanja, odnosno
vrjednovanja postignutih rezultata.
• Testovi mogu biti:
a) testovi znanja i vještine primjene znanja,
b) testovi sposobnosti (mentalne i specijalne sposobnosti)
c) testovi ličnosti u užem smislu (stavovi, interesi, karakter).
• Cilj testiranja
• Osnovni cilj testiranja je:
• konstatovanje stepena razvijenosti neke osobine,
• nivoa znanja ili sposobnosti pojedinaca i grupe ljudi,
• određivanje individualnih razlika
• eventualno prognoziranje razvoja istraživanog svojstva.
• Skaliranje
• Istraživačka tehnika kojom se istražuju stavovi ispitanika o nekim karakteristikama ličnosti ili
odgojno - obrazovnim pojavama naziva se skaliranje.
• Osnovni instrument tehnike skaliranja je skala (skala sudova, skala procjene, skaler). Njome
se utvrđuju (ekstremna i umjerena) mišljenja ispitanika uz odgovarajuće nijanse u stavovima.
• Sastoji se iz niza tvrdnji koje se nazivaju još i činjenice ili ajtemi.
• Ponuđena opredeljenja ispitanika (kategorije) se, obično, stepenuju od krajnje negativnog,
preko neutralnog, do krajnje pozitivnog (na primjer, za stepen slaganja: sasvim se slažem,
uglavnom se slažem, neodlučan sam, uglavnom se ne slažem i uopšte se na slažem).
• Karakteristike instrumenata
• Valjanost (validnost) – Osobina da instrument mjeri baš ono što njime želimo da izmjerimo
(da prikupimo podatke koje želimo da prikupimo). Test znanja iz nekog predmeta je
20
sadržinski valjan ako njegovi zadaci reprezentuju odgovarajuću nastavnu materiju datog
predmeta.
• Pouzdanost – Uobičajeno se definiše kao svojstvo instrumenta da pri ponovnoj primjeni sa
istim osobama daje iste rezultate.
• Objektivnost – Tiče se isključivanja subjektivnih faktora tj. nezavisnosti rezultata mjerenja od
mjerioca.
• Diskriminativnost (osjetljivost) – Instrument mora biti osjetljiv za razlike u onome što se
mjeri. Ako su zadaci u testu preteški, mnogo ispitanika ima slabe rezultate, a ako su zadaci
previše lahki, mnogo ispitanika ima podjednako dobre rezultate. Osjetljivost (mogućnost da
se iskažu i male razlike u onome u čemu se mjeri)
• Baždarenost/standardizacija testa – Broj poena koje ispitanik postigne na testu je njegov
osnovni (sirovi, bruto) rezultat. Pri konstruisanju testa se utvrđuju norme za pretvaranje
sirovih rezultata testova u izvedene ili vagane rezultate, odnosno u rezultate koji su podesni
za utvrđivanje uspeha pojedinca i za razna poređenja
• Tehnike i pripadajući instrumenti istraživanja
• Rad na dokumentaciji/ Analiza sadržaja: Evidencioni list pri analizi sadržaja pedagoške
dokumentacije
• Sistematsko posmatranje: Aparati za snimanje pedagoških pojava i Protokoli pismenog
snimanja pedagoških pojava
• Intervjuisanje: Protokol intervjua
• Anketiranje: Anketni list (upitnik)
• Testiranje: Test
• Postupci procjenjivanja i prosuđivanja: Skale sudova
EFIKASNOST PRIMJENE RADA U PARU
projekat istraživanja
• Predmet i problem rada
• Problem istraživanja
Koliko je rad u parovima u mlađim razredima osnovne škole efikasniji u odnosu na klasične
oblike nastave?
Predmet istraživanja
Efikasnost primjene rada u paru
21
• Cilj istraživanja
Eksperimentalno upoređivanje efekata rada u parovima i frontalnog oblika rada kao i
utvrđivanje didaktičkih vrijednosti rada u parovima koje preferiraju učenici četvrtog razreda osnovne
škole.
• Zadaci istraživanja
1. Osmisliti eksperimentalni program (pripreme za časove obrade nastavnog gradiva radom u
parovima);
2. Utvrditi da li postoji statistički značajna razlika u znanjima učenika kada je nastava
organizovana radom u parovima, odnosno frontalnim radom;
3. Utvrditi postoji li statistički značajna razlika učenika muškog i ženskog pola s obzirom na
didaktičke vrijednosti rada u parovima.
• Hipotete
• Opšta hipoteza:
• Pretpostavlja se da rad u parovima ima značajne didaktičke vrijednosti i njime se mogu
postići bolji efekti učenja nego u frontalnoj nastavi.
• Posebne hipoteze:
1. Pretpostavlja se da je moguće odabrati nastavne temu za rad u parovima
2. Postoje statistički značajne razlike kada se nastava organizuje radom u parovima u odnosu na
nastavu organizovanu frontalnim oblikom rada.
3. Postoje statistički značajne razlike kada se nastava organizuje radom u parovima između
dječak i djevojčica
• Metode istraživanja
• U istraživanju će se koristiti:
1. deskriptivna metoda
2. metoda eksperimenta sa paralelnim grupama.
• Deskriptivna metoda će se primjeniti kod prikupljanja podataka, obrade i interpretacije.
• Metoda eksperimenta s paralelnim grupama će se koristiti u djelu rada koji se odnosi na
upoređivanje efekata nastave organizovane radom u parovima i nastave organizovane
frontalnim oblikom rada.
• Ovom metodom se želi ispitati: koliko rad u parovima utiče na to da učenici uspešnije
usvajaju nastavne sadržaje i da li je stepen usvojenosti veći nego na časovima na kojima se
koristi frontalni oblik rada.
22
• Tehnike i instrumenti u istraživanju
• Istraživanje će se realizovati tehnikama:
1. testiranja
2. anketiranja.
• Testiranje će se sprovesti upotrebom testova kojima će se utvrditi:
• Prethodno stečeno znanje iz oblasti koja se obrađuje u trećem razredu;
• Finalno znanje posle sprovedenog eksperimenta i
• Međusobni odnos rezultata između eksperimentalne i kontrolne grupe.
• Anketiranje će se sprovesti anketnim upitnikom za učenike eksperimentalne grupe pošto će
se kod njih nastava organizovati putem rada u parovima.
• Njime se želi utvrditi didaktička vrijednost rada u parovima koje preferiraju učenici četvrtog
razreda.
• Upitnik ima 12 pitanja.
• Uvodni dio sadrži uputstvo , podatke o učeniku, spol i opšti uspeh koji su postigli na kraju
trećeg razreda.
• Populacija i uzorak u istraživanju
• Populacija – osnovni skup iz kojeg se uzima uzorak istraživanja.
• Mora biti jasno određena, precizno definisana sadržajem, obimom i vremenom (na primjer,
učenici IV razreda osnovnih škola u SBK, školske 2012/2013 godine).
• Uzorak – dio populacije, podskup osnovnog skupa.
• Uzorak čine učenici IV razreda po jedne osnovne škole u svim općinama SBK.
• Statistička obrada podataka:
• Izračunavanje: aritmetičke sredine, standardne devijacije, t-test,
RODITELJSKA INSTRUKCIJA KAO POMOĆ DJECI U
ŠKOLSKOM UČENJU
Problem i predmet
• Problem našeg istraživanja je vezan roditeljsku instrukciju. Koliko se roditeljskom
instrukcijom mogu podsticati kognitivne, emocionalne, socijalne kao i radno-akcionih
kompetencija njihove djece.
23
• Predmet istraživanja je utvrđivanje uticaja eksperimentalnog tretmana na programu
namijenjenog osposobljavanju roditelja za pomoć djeci u učenju.
• Cilj istraživanja
Cilj istraživanja je ispitivanje nivoa roditeljske instrukcije kao pomoći djeci u školskom učenju,
ali i uticaj na kompetencije u odnosu roditelja prema djeci.
• Glavna hipoteza
U istraživanju se pošlo od pretpostavke da primjena eksperimentalnog tretmana
pozitivno utiče na roditeljske instrukcije djeci, te da utiče na podsticanje kompetencija kod djece, na
odnos roditelja prema djeci i njihove međusobne interakcije.
•
Pomoćne hipoteze
Pretpostavlja se da eksperimentalni tretman pozitivno utiče na samoocjenu roditelja u
podsticanju kognitivnih, emocionalnih, socijalnih i radno-akcionih kompetencija kod djece i
dječijih atribucija stimulacije kompetencija uopšte, pozitivno utiče na roditeljske instrukcije
djeci u školskom učenju uopšte, s obzirom na sredinu u kojoj se nalazi škola.
Pretpostavlja se da postoji pozitivna povezanost u samoocjene roditelja u podsticanju
kompetencija i njihove instrukcije djetetu u školskom učenju uopšte, s obzirom na obrazovni i
ekonomski status roditelja.
•
Metode istraživanja
U istraživanju ćemo koristiti sljedeće metode:
deskriptivnu metodu,
metodu teorijske analize,
servej metod,
eksperimentalna metoda (eksperiment sa inicijalnim i finalnim mjerenjima sa jednom
grupom).
•
Tehnike istraživanja
analiza pedagoške dokumentacije,
skaliranje,
24
sređivanje i statistička obrada podataka.
•
Instrumenti
U istraživanju su primijenjeni sljedeći instrumenti:
Samoocjena roditelja u podsticanju kompetencija – SRUPK – skaler
Dječija atribucija stimulacije kompetencija – DASK – skaler
Roditeljska instrukcija djeci – RID – test
•
Uzorak ispitanika
Uzorak istraživanja čine učenici
I, II, III, IV i V razreda i njihovi roditelji
iz osnovnih škola u Tuzli, Zvorniku,
Simin Hanu i Sapni.
Uzorak obuhvata 125 učenika, i to: po 25 učenika prvih pet razreda, i to 50 iz gradskih, 25 iz
prigradskih i 50 iz seoskih osnovnih škola, a po polu djece bilo je 68 dječaka (54,4%) i 57 djevojčica
(45,6%).
Uzorak čini i 125 roditelja, i to 18 (14,4%) očeva i 107 (85,6%) majki.
Po obrazovanju to su: 20 roditelja (16,0%) sa četiri razreda osnovne škole, 35 (28,0%) sa osam
razreda osnovne škole, 48 (38,4%) sa srednjim obrazovanjem, 10 (8,0%) sa višim obrazovanjem i 12
(9,6%) sa visokim obrazovanjem.
Po socijalnom statusu uzorak čine: 17 roditelja (13,6%) bez primanja, 3 (2,4%) sa primanjima do 100
KM, 12 (9,6) sa primanjima od 100 do 300 KM, 27 (21,6) sa primanjima od 300 do 500 KM i 66
(52,8%) sa primanjima preko 500 KM.
• Eksperimentalni tretman
Eksperimentalni tretman su činile dvadeset i pet radionica za obuku roditelja koje su
izvođene u periodu septembar 2008 -januar 2009 godine u četiri osnovne škole na području
Tuzlanskog kantona i Republike Srpske.
Radionice su nalaze u našem radu i planiramo ih objaviti kao priručnik nastavnicima za
obuku roditelja u instrukcijama njihove djece.
• Tabela 2: Razlike između podsticanja kognitivnih kompetencija po samoocjeni roditelja i
atribuciji djece s obzirom na školu (gradska, prigradska, seoska)
25
•
DRUGA POMOĆNA HIPOTEZA
Tabela 3:Razlike između podsticanja emocionalnih kompetencija po samoocjeni roditelja i
atribucija djece
•
Tabela 4: Razlike između podsticanja emocionalnih kompetencija roditelja i atribucije djece s
obzirom na školu (gradska, prigradska, seoska)
•
TREĆA POMOĆNA HIPOTEZA
Tabela 5:Razlike između podsticanja socijalnih kompetencija po samoocjeni roditelja i
atribuciji djece
• Tabela 6: Razlike između podsticanja socijalnih kompetencija po samoocjeni roditelja i
atribuciji djece s obzirom na školu (gradska, prigradska, seoska)
•
ČETVRTA POMOĆNA HIPOTEZA
Tabela 7: Razlike između podsticanja radno-akcionih kompetencija po samoocjeni roditelja i
atribuciji djece
•
Tabela 8: Razlike između podsticanja radno-akcionih kompetencija po samoocjeni roditelja i
atribuciji djece s obzirom na školu (gradska, prigradska, seoska)
•
PETA POMOĆNA HIPOTEZA
Tabela 9: Razlike između inicijalnog i finalnog stanja roditeljskih
instrukcija djetetu
•
Tabela 10: Razlike između roditeljskih instrukcija djetetu s obzirom na školu (gradska,
prigradska, seoska)
• ŠESTA POMOĆNA HIPOTEZA
Tabela 11: Multipla regresija samoocjene roditelja u podsticanju
kompetencije sa roditeljskim instrukcijama djetetu u finalnom stanju
• Tabela 12: Multipla regresija dječijih atribucija stimulacije kompetencija sa roditeljskim
instrukcijama djetetu u finalnom stanju
26
• Tabela 13: Multipla regresija obrazovnog i ekonomskog statusa roditelja u odnosu na dječiju
atribuciju stimulacije kognitivnih i emocionalnih kompetencija
• Zaključak
Eksperimentalni tretman je
pozitivno djelovao na
podsticanje kognitivnih
i socijalnih kompetencija
kod djece po samoocjeni
roditelja, te kognitivnih,
emocionalnih i socijalnih po atribuciji djece.
Pozitivan učinak eksperimentalnog tretmana se pokazao u pet od sedam subtestova kod
roditeljske instrukcije djeci i to: frekvenciji instrukcija djetetu, redukovanju kompleksnosti
zadataka , praćenju napredovanja djeteta, pridavanje značaja instrukciji i nivo
osposobljenosti roditelja za instrukcije.
• Zaključak
Utvrđena je povezanost samoocjene roditelja u podsticanju kompetencija, kao i dječijih
atribucijai stimulacija kompetencija sa roditeljskim instrukcijama djeci što je
posljedica uticaja Eksperimentalnog tretmana na roditelje.
Utvrđenja je povezanost obrazovnog nivoa roditelja sa podsticanjem kognitivih kompetencija
i po samoocjeni roditelja ali i atribuciji djece, te radno-akcionih kompetencija sa ekonomskim
statusom roditelja po samoocjeni roditelja.
• Zaključak
• Potvrđena je glavna hipoteza pozitivnom uticaju eksperimentalnog tretmana na roditeljsku
instrukciju djeci i podsticanje kompetencija kod djece
• Sadržaj projekta istraživanja
• Uvod
• Teorijski pristup problemu istraživanja
• Definisanje osnovnih pojmova
• Dosadašnja istraţivanja
Metodološki okvir istraživanja
27
• Problem istraživanja
• Predmet istraživanja
• Cilj i karakter istraživanja
• Zadaci istraživanja
• Hipoteze u istraživanju
• •Varijable u istraživanju
• •Metode, tehnike i instrumenti istraživanja
• •Populacija i uzorak istraživanja
• •Statistička obrada podataka
• •Organizacija i tok istraživanja
• •Struktura izveštaja o istraživanju
• •Literatura
• •Prilozi projekta istraživanja
top related