zv 4 2010 l1 - adventisti hrvatska · surfanje i more! božić je strmoglava trka prema kraju...
Post on 03-Mar-2020
3 Views
Preview:
TRANSCRIPT
SNAÆNI GALILEJAC
ZNACIVREMENAGODI©TE 34 • BR. 4 • GODINA 2010.GODI©TE 34 • BR. 4 • GODINA 2010.
“Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici.” (Luka 4,14)“Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici.” (Luka 4,14)
ZV 4_2010_L1.indd 1ZV 4_2010_L1.indd 1 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16
“Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za
dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova
žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
Jahve, Bog, zovne čovjeka: ‘Gdje si?’”
(Postanak 3, 8 i 9)
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.2
Sadræaj:
Dr. Dragutin Matak
urednik
tema broja: snažni galilejac
duhovno razmiπljanje
ZDRAVLJE
ODGOJ
SILNI BOŽIĆ
Gdje god se obilježavalo,
kako se god proslavljalo, u
Australiji ili u Grenlandu,
Isusovo je rođenje uvijek
izvanredni povod za hrabrenje i
jačanje u svakom dobru. Razlog
tome jest činjenica da je Isusov
plemeniti život neprestano
odisao snagom i optimizmom.
Čak i u posljednjim trenucima
svojeg mučeničkog života tako se prirodno i neusiljeno
molio za oprost svojim krvnicima: “Oče, oprosti im, ne
znaju što čine!” ( Luka 23,34), da je nemoguće previdjeti
snagu njegova duha te se ne oduševiti njome. Nije lako u
okružju nasilja biti silan u provođenju nenasilja.
I upravo u takvom žalosnom svijetu gdje je, kako
pjeva poznati pjesnik, “teško naći koga da se raduje,”1
uzdiže se Isus iznad ljudskih slabosti te ih smatra
dragocjenim povodom za skupljanje snage nebeskog
podrijetla. Ne mudruje Isus besplodno, već stvarno
dodiruje svijet i potiče praktično životno opredjeljenje
koje donosi sigurne rezultate. Apostol Pavao je poznat
po zamjeni ljudske nasilnosti duhovnom snagom,
a taj je svoj prevrat jasno opisao: “Zato uživam u
slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima,
tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam
jak.” (2 Korinćanima 12,10) “Tko će nas rastaviti od
ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad?
Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: ‘Poradi
tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce
za klanje.’ U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po
onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni
život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni
sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas
moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu
našem.” (Rimljanima 8,35 - 39)
Kako je dragocjeno poznavati takvoga Junaka,
radovati se Njegovom došašću u Betlehemskoj štalici,
kao i Njegovu ponovnom, slavnom dolasku kada će
na svoj jedinstven način privesti kraju svaki nesklad i
proširiti u potpunosti nebesko kraljevstvo ljubavi i dobra
na obnovljenu Zemlju.
Radujmo se što smo za još jednu godinu bliži susretu s
našim silnim Isusom!
1 Tin Ujević
Poštovani čitatelji!
Neka vas božićni blagdani ojačaju u svakom dobru!
U novoj 2011. nastojmo prepoznavati i odobravati
dobro u drugima što silnije!
Z i 4 2010
P
N
U
d
Melody Tan Rak dojke ..................................28-29
Debbie Cosier Naša djeca i videoigre ..............26-27
Dr. George Božja sila protiv sile grijeha ............3
R. Knight
Darren i Rosie Božić u Australiji ..........................4-7
Croft
Dr. William Snažni i veseli Galilejac ..............8-11
G. Johnsson
Calvin B. Rock Bog u potrazi ............................18-21
Jarrod Stackelroth Ben Carson:
Vjera jednog kirurga ................22-23
Russell Holt Nedjelja u Novom zavjetu ........24-25
Mr. Željko Snažni Galilejac ........................12-13
Porobija
Ty Gibson Bog koji pjeva ...........................14-15
Geoffrey Garne Krist i kriza ...............................16-17
ZV 4_2010_L1.indd 2ZV 4_2010_L1.indd 2 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16
3
SNAÆNI GALILEJAC
Isus se nije ustručavao grijeh
nazvati njegovim pravim ime nom.
Tijekom svih stoljeća, farizeji i
njima slični uporno su pokušavali
grijeh definirati samo kao prekršaj
zakona, samo kao djelo. Međutim.
Isus je tome učinio kraj, bar za
kršćane. Grijeh je prvenstveno u
srcu. Tek onda je djelo.
Unutarnji aspekt grijeha je
višestran. Prvo, to je sila koja
zarobljava ljude. To jasno proizlazi
iz riječi apostola Pavla (Rimlja nima
6,16) koji tvrdi da su oni koji čine
grijeh robovi grijeha. Jedan prijevod
teksta u Rimljanima 3,9 dobro kaže
da su ljudi “u vlasti grijeha”. Grijeh
koji se vidi, djelo, samo je vidljivi
simptom bolesti koja se zove grijeh.
Međutim, simptomi nisu toliko
važni, već sama bolest.
Drugo, grijeh je podmukao.
On nas zavodi i vara, budeći u
nama misao da i nismo tako loši
ukoliko ne činimo grješna djela.
Mnogi poštovani ljudi i žene, koji
nikada ne bi učinili preljub, bave se
preljubničkim ili prljavim mislima.
Boæja sila protiv sile grijeha
Dr. George R. Knight
Mnogi među njima su ljubi telji
sapunskih opera, ogovaračkih
rubrika u novinama, nadražujućih
oblika erotizma. Mnogi su
preljubnici iz druge ruke.
“Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo,
tko da ga pro nikne’.’” (Jeremija 17,9)
Treće, grijeh izopačuje ljudsku
narav. Pod njegovim utjecajem,
božanski dar spolnosti, kao i drugi
apetiti, počinju se zlo upotrebljavati
i izopačivati. Umjesto upotrebe,
dolazi do zloupo trebe.
Isus nas je došao osloboditi od
utjecaja grijeha koji nas zarobljava,
podmuklo zavodi i izopačuje.
Evanđelje Njegove milosti treba nam
dati snagu da se otrgnemo od sile
grijeha.
Gospod nam želi već danas
pomoći. On želi i tebi danas pružiti
pomoć. Danas je dan spasenja.
Pozovimo Boga u svoje srce, u
svoje planove, danas, sada, tako
da možemo zajedno s Njime silno
pobjeđivati grijeh u Novoj 2011.
godini i do kraja života. Približiti
se Bogu znači približiti se i mužu,
ženi, roditeljima, djeci, svima. Srediti
odnose s Bogom znači srediti od nose
sa svom Njegovom djecom, svim
ljudima. Jednoga nema bez drugoga!
“Zla se kloni, a čini dobro, traži mir i za njim idi!” .................................................................................................................. (Psalam 34,15.)
ZV 4_2010_L1.indd 3ZV 4_2010_L1.indd 3 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16
BoæiÊ u AustralijiDarren i Rosie Croft – što je Božić za njihovu obitelj.
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.4
SNAÆNI GALILEJAC
ZV 4_2010_L1.indd 4ZV 4_2010_L1.indd 4 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16
Božić, tamo ispod, znači sunce,
surfanje i more! Božić je
strmoglava trka prema kraju
godine! Božić je traženje darova,
žongliranje sa školskim praznicima,
poslom, plaćanjem računa, nabavom
namirnica, pisanjem čestitki i
konačnim naletom na Božić.
U našoj obitelji Božić znači hranu,
obitelj, prijatelje, opuštanje, darove i
sjećanje na Isusovo rođenje.
Sve započinje pripremom. Kao
obitelj smo uzrasli u našem iskustvu
Božića kada smo postali kompletna
obitelj, mama, tata i četvero djece, u
dobi od dvije do deset godina.
PripremaU našem domu božićno vrijeme
započinje pripremama, i to
uključivanjem u program proslave
u obližnjem parku. Ovdje sve crkve
rade zajedno kako bi svi građani
mogli proslaviti ovaj događaj.
To uključuje karakterističan
miris hrane s roštilja, dekice za
izlete i umjetne svijeće, kako bi
i najzahtjevnija osiguravajuća
društva bila zadovoljna. Tu je
posebna glazba, božićne pjesme,
predstave, Sveti Nikola s vrećom
punom slatkiša i kratki govor koji
nas neizbježno vodi unatrag sve do
Isusova rođenja i razloga postojanja
Božića.
Ponekad se nad horizontom
nadviju olujni oblaci pa se ljudi
ogrnu kako bi im bilo toplo. A
ponekad vrućina učini svoje pa su
uobičajene kratke hlačice i majice.
Vrijeme je u Melbourneu u prosincu
uvijek nesigurno. Može se bilo
što dogoditi, velika vrućina, kiša
koja lijeva, a vrlo rijetko se dogodi
da i snijeg padne po obližnjim
brježuljcima! Stoga priprema treba
uključiti sve što je potrebno.
Čestitke su poslane. Drvce je
postavljeno.
Kićenje drvca uvijek je događaj
za svu djecu. Tad se sjajni ukrasi
uvijaju oko grančica, a anđeo stavlja
na vršak, što obično uspije tek od
treći put!
Naročiti se ukrasi postavljaju
puno brižljivije. Svaki osobit
ukras ima i svoju posebnu priču.
Mi imamo drvene ukrase ručne
izrade, kupljene na sajmu u Europi,
koje je svakom djetetu dala teta iz
Švicarske.
Tu je zatim blistava kugla s
napisanom porukom, od prijatelja
iz Adelaidea. A također i novi
ukrasi koje tijekom prosinca
izrađuju starija djeca. Svaki od njih
podsjetnik je na obitelj, prijatelje ili
posebne prigode.
Naravno da ni jedno drvce
nije gotovo bez darova, pa tako
tijekom nekoliko dana (mala djeca
ne znaju što znači ‘ne’) darovi se
5“Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.” ............................................................................................................................................................. (Izaija 9,5)
ZV 4_2010_L1.indd 5ZV 4_2010_L1.indd 5 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16
počinju skupljati ispod drvca. Oni
su razlogom čeznutljivih pogleda,
višestrukih nagađanja i tajnovitih
slutnji. A u cijelom tijeku stvari,
jedna je važna pouka koju djeca
trebaju naučiti. Čak i kad nam je
kućni proračun tanak, još uvijek i u
našoj zemlji i izvan nje ima ljudi koji
imaju manje od nas.
Između svih putovanja zbog
kupovine, jedno je obično osobito.
Tada se bira dar za neko drugo dijete
iste dobi, pa se stavlja pod božićno
drvce u prodajnom centru kako bi
se darovalo one koji su potrebiti.
BoæiÊna crkvena sluæbaSubotu prije Božića sudjelujemo
u posebnoj božićnoj službi u
našoj crkvi. Ovi obiteljski trenuci
uključuju pjevanje božićnih
pjesama, čitanje iz Biblije, igrokaz i
poruku o značenju Božića.
Često imamo prigodu donijeti
nekvarljive namirnice za darove
koji će biti podijeljeni potrebitim
obiteljima u blizini.
Taj je dan obično vrlo vruć, ali
svi uživaju u osjećaju mira koji
prožima ljude dok usporavaju žurbu
iz prethodnog tjedna. Obitelji dijele
ručak, a puno je gostiju koji dolaze
iz drugih krajeva.
Neki dolaze u crkvu samo kako
bi bili u društvu drugih ljudi ili
pak potražili Boga u vrijeme kada
i mnogi drugi zastaju kako bi
razmišljali o dubljem značenju
života.
BadnjakDolaskom badnje večeri sve su
pripreme dovršene. Tijekom
mjeseca prosinca djeca su pojela po
jednu čokoladicu svaki dan, kako su
odbrojavala dane da Božića.
Tijekom prosinačkog
odbrojavanja sve su slikovnice o
Božiću pročitane. A najdraže mogu
čak biti i napamet recitirane od riječi
do riječi, poput: ‘Tup, tap, tup, tap,
lupkala su kopita malog magarčića,
vijugavim putom niz brijeg prema
malom gradiću Betlehemu.’ (My
Bible Friend)
Badnjak je vrijeme za najbližu
obitelj. Sva je žurba prošla i svi su
smireni. Dječje iščekivanje raste
kako se približava božićni dan. Svira
božićna glazba, a svako dijete dobiva
jedan mali dar.
Kako se spušta mrak, tako dolazi
vrijeme za priču. U ovo se vrijeme
priča samo jedna pripovijest, a to
je pripovijest o Isusovu rođenju.
Čitamo je iz Evanđelja po Luki.
Ponekad ju čitamo iz suvremenijih
prijevoda Biblije kako bismo ju
lakše razumjeli. A ponekad je
prepričavamo, a djeca pomažu. Bez
obzira na način, važno je da nam
posluži kao živi podsjetnik na razlog
našeg slavljenja Božića. To je misao
vodilja svih aktivnosti u ovo doba,
jer razumjeti ovu pripovijest znači
poznavati Boga koji se odrekao
svega kako bi postao djetetom,
spasio nas i ponudio nam vječni
život.
Na Božić je Bog dao svoj najveći
dar. Zbog toga i mi mu želimo dati
čast darovima koje dajemo.
Naši božićni darovi bit će radosni
i zanimljivi, ali ne želimo ići u
krajnost ili rasipnost. Čak i ako ne
poznajete duhovni smisao Božića,
(ako ni zbog čeg drugog), onda
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.6
SNAÆNI GALILEJAC
ZV 4_2010_L1.indd 6ZV 4_2010_L1.indd 6 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16
zbog vašeg kućnog proračuna, bolje
je izbjeći rasipnost i osloboditi se
stresa zbog novčanih zaostataka u
nadolazećoj novoj godini.
BoæiÊni danBožićno jutro započinje rano,
glasovima uzbuđene djece koja
trljajući oči tjeraju san. Kobeljaju se
iz kreveta, u pidžamama, raščupane
kose. I tek tada počinje zabava.
Slatki se miris cimetovog peciva
u trenu proširi iz pećnice u kuhinji.
Doručak je po izboru, hladni ili
topli. Možemo birati žitarice s
polica, a obično su to neke osobite
koje se ne kupuju tijekom godine.
Naravno da je tu i toplo cimetovo
pecivo! Ako se okupilo mnogo
članova obitelji, tada se otvaranje
darova pretvara u pravu predstavu i
nastojimo da ona što duže traje.
Darivanje obično započne s
darovima za najužu obitelj, a zatim
slijede bake i djedovi s obje strane.
Radost se još uveća jer pored
djedova i baka, tu su još razne tete,
stričevi, strine i ostala rodbina. S
primanjem naravno dolazi i davanje.
Ponekad je vrlo teško biti
istodobno skroman, prigodan i
promišljen u darivanju. No, nagrada
je za trud kada vidimo da ljudi s
radošću primaju i cijene darove.
Vrijeme ručka daje prigodu za
isprobavanje darova i opuštanje.
Vrijeme je to za piknik, pa svi
krećemo u park. Pod krošnjama
stabala nalazimo sjenu dok se
ručak poslužuje na stolovima ili
pokrivačima.
Svi su dobrodošli. Rođaci s obje
obiteljske strane, obiteljski prijatelji i
tkogod se tu nađe.
I tako se poslužuju salate, pecivo
i kruh, pite i još puno toga. Deserti
uključuju, između ostalog, kolač od
sira i voće, poput jagoda, malina i
cijelog niza bobičastog voća koje
se ovdje uzgaja. A naravno, tu su i
trešnje! Prekrasne, tamne, slasne,
sočne trešnje kupljene od mjesnih
uzgajivača.
Jedina smetnja svemu jest kako
uvijek prisutne muhe spriječiti da
sudjeluju na ručku.
Kad smo gotovi s hranom,
poslijepodne uvijek dolazi lijena
igra kriketa. Ljudi ulaze i izlaze iz
igre onako kako ih san i razgovori
dozivaju.
Igra uključuje obvezu
dobronamjernog natjecanja
među vršnjacima i rođacima.
Bez vremenskog ograničenja,
poslijepodne se pretvara u večer,
kako postaje hladnije. Za one s
dobrim apetitom, dan se završava
laganim čajem uz razgovore koji
traju sve dok nas ne svlada san.
Božić je vrijeme slavljenja života.
Božić je vrijeme za obitelj i za one
kojima obitelj nije blizu.
Božić je vrijeme sjećanja na
Isusovo rođenje, jer sjećajući se,
mijenjamo se. Postajemo bolji ljudi,
manje usredotočeni na materijalne
stvari, a više na bližnje. Svi smo u
obitelji na Božić privučeni Onome
koji je postao Bog s nama i to je ono
što Božić čini osobitim.
7“A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj – Izraela!” ...................................................................................................................................... (Matej 2,6)
Gold Coast, Queensland, Australia
ZV 4_2010_L1.indd 7ZV 4_2010_L1.indd 7 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16
Pjesnik Algernon C. Swinburne
davno je ogorčeno izrekao:
‘Pobijedio ti si, blijedi Galilejče;
Sav svijet posta siv od Tvojega
daha.’
Swinburne je bio u krivu u
svemu, osim u jednom – Isus je bio
Galilejac.
Isus je bio Židov, nije bio
bijelac. Nije bio neka slabašna,
bljedolika, pustinjačka spodoba.
Mišići su mu od rada bili snažni,
a lice brončane boje od boravka
na otvorenom, pokraj jezera, u
poljima, i od hoda prašnjavim
Snaæni i veseli GalilejacDr. William G. Johnsson
palestinskim stazama. Stajao
je upravan, visok. Oko mu bilo
prodorno, a glas snažan.
Nije kvario veselje, ovaj Čovjek.
Ljudi su Ga rado prihvaćali u svoj
krug, uživali u Njegovu društvu.
Na početku službe nalazimo Ga na
vjenčanju gdje nije dopustio da se
društvo raziđe kad je nestalo pića.
U Jeruzalemu Ga velike zvjerke
pozivaju u svoju kuću. Uživa u
dobrom objedu. I kad Njegovi
neprijatelji posegnu za nečim lošim
što bi o Njemu mogli reći, onda
Ga optuže da je izjelica i pijanica,
pogrešno, naravno, ali uviđamo
kakva je osoba bio.
Ali, da, On je bio Galilejac. Rođen
je u Betlehemu, a Kafarnaum je
bio polazište Njegove javne službe.
Povremeno bi posjetio jug, ali je više
volio zelene brježuljke i prekrasno
jezero sjevernog dijela. Za vjerske
vođe u Jeruzalemu, Isus je bio
provincijalac. Za njih je Galileja
bila učmala, tamo su ljudi govorili s
naglaskom, a Bog bio daleko.
Ovaj Galilejac, ovaj snažni
Galilejac, promijenio je svijet.
Oslobodio je ljudski rod do potpune
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.8
SNAÆNI GALILEJAC
ZV 4_2010_L1.indd 8ZV 4_2010_L1.indd 8 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16
ljudskosti. I u svoje vrijeme i dalje,
donosi On puninu života svim
ljudima što svoje srce otvaraju da Ga
prime. Njegovu sliku možeš obojiti
jarkim bojama: plavom i žutom
i crvenom i zelenom, ali nikada
sivom.
Swinburne se, barem ja tako
mislim, poput ondašnjih kritizera
kršćanstva, bunio više protiv religije
u ime Krista nego protiv Krista
samog. Istina: Isusa nisu dobro
predstavljali oni koji su nosili
Njegovo ime, a ni sada nije dobro
predstavljen. Eto, zato, osobito sada
u ovo božićno vrijeme, trebamo
poći natrag u Evanđelja i utonuti
u pripovijest o Njegovu rođenju,
životu, službi, smrti i onome što tek
dolazi.
Dolazimo licem k licu s tajnom
ove priče.
‘Bez sumnje uzvišena je tajna
prave vjere:
Onaj koji je tijelom očitovan
Duhom je opravdan,
anđelima pokazan,
poganima propovijedan,
u svijetu vjerovan,
u slavu uznesen.’ (1. Timoteju 3, 16)
Nije to tajna o kojoj ne možemo
ništa znati. Možemo znati da je On
bio istinski Bog i postao istinski
čovjek; ali kako se to dogodilo, ne
možemo znati.
Æive bojeI možemo znati da je Njegov
dolazak preoblikovao svijet.
Pročitajte ponovno pripovijest o
Betlehemu: događaj je to svjetla i
zvuka.
Svjetlost, puno svjetla: zvijezda
nad Betlehemom što plamti
svjetlom. Noćno nebo osvijetljeno
anđeoskim vojskama.
Zvuk, obilje zvukova, zvuk
pjesme, zvuk hvale:
Marija pjeva kad začuje vijest da
će nositi Dijete koje će promijeniti
svijet (Luka 1, 46-55).
Zaharija pjeva u trenutku kad
je rođen Ivan, prethodnik Djeteta
usuda (Luka 1, 67–79).
Veliki anđeoski zbor pjeva: ‘Slava
Bogu na visini i na zemlji mir
ljudima koje ljubi! (Luka 2, 14)
Stari Simeon uzvikuje molitvu
pri susretu s osam dana starim
Djetetom (Luka 2, 29-31).
Svjetlo i zvuk: to će biti svojstva
života i službe snažnog Galilejca.
Kao što je prorok Izaija prorekao:
‘Zemlja Zabulonova i zemlja
Neftalijeva,
zemlja uz more i s onu stranu
Jordana,
poganska Galileja –
narod što je boravio u tmini
vidje svjetlo veliko;
onima koji prebivahu u tamnom
predjelu smrti
zasja svjetlo.’ (Matej 4, 15. 16)
Kamogod je Isus išao, On je, ne
samo propovijedao radosnu vijest,
već je bio radosna vijest. Ljudi su
mu dolazili slomljeni, bespomoćni,
poraženi, izgubljeni, a odlazili su s
9 “Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje?” ......................................................................................(Marko 12,24)
ZV 4_2010_L1.indd 9ZV 4_2010_L1.indd 9 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16
nadom i veseljem, hvaleći Boga za sve
što je za njih učinio (Luka 19, 37. 38).
Nakon što je s ove zemlje
otišao, svjetlost se i dalje širila, i
pjesma se nastavila. Učitelj, iako
ne više fizički prisutan, poslao
je blagoslovljenog Parakletosa,
Svetoga Duha, kako bi bio s
Njegovim sljedbenicima. Njegova
se pripovijest nastavlja dok oni šire
radosnu vijest sve dalje i sve šire,
sve do zakutaka rimskog imperija.
A kamogod je vijest stigla, učinak
je bio isti: ‘I nastade velika radost u
onome gradu (Djela 8, 8).
Spisi Novog zavjeta pulsiraju
razbuktanom, nezadrživom radošću:
‘Radujte se uvijek u Gospodinu!
Da ponovim: Radujte se!’
(Filipljanima 4, 4)
‘Koga ljubite iako ga niste
vidjeli, u koga vjerujete iako ga još
ne gledate, klicat ćete od veselja
neizrecivom i proslavljenom radosti.
(1. Petrova 1, 8)
A pripovijest se nastavlja i
nakon apostolskog vremena.
Radosna vijest ide sve dalje i dalje,
i kamogod stigne ljudima daje
razloga za pjevanje. Dokumenti
koji su povezani s kršćanstvom,
iz drugog stoljeća, malobrojni
su i razbacani, no među njima
nalazimo jedan dragulj – pismo
koje je, oko 112 . godine, napisao
Plinije Mlađi, guverner rimske
provincije Bitinije (u današnjoj
Turskoj).
Plinije piše svom zapovjedniku,
imperatoru Trajanu, o čudnoj sekti
koju je zapazio. Ovi ljudi, koji se
nazivaju kršćanima, nisu bili krivi
za zločine, već su imali neke čudne
običaje. Među njima je bio običaj
da se okupljaju zajedno vrlo rano
ujutro da bi – činili što? Da bi
pjevali pjesme hvale Isusu Kristu
kao Bogu!
Civilizacija promijenjenaPripovijest o Isusu i u naše vrijeme
napreduje, i još uvijek i dječake
i djevojčice, i muškarce i žene
pokreće na pjevanje. Unatoč
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.10
SNAÆNI GALILEJAC
ZV 4_2010_L1.indd 10ZV 4_2010_L1.indd 10 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16
podsmijehu nevjernika i njihovim
učenim dokazivanjima, pripovijest
neće umrijeti, ne može umrijeti,
jer kamogod stigne među ljude
otvorena, prijemčiva srca, donosi
isto ono što je donosila i u početku
– nadu, novi život, mir, praštanje,
izlječenje i radost. Pjesma je
vjernima, bili oni naobraženi
ili nepismeni, neosporiv dokaz
postojanja Boga otkrivenog u Isusu
Kristu. Pjesma je to jednostavna,
osobna, ali ipak tako duboka.
Razmislite o njezinu značenju:
Prvo, nismo sami.
Moderni čovjek uzdiše pod preteškim
teretom osjećaja osamljenosti u
svemiru. Gleda gore u zvijezde – one
su lijepe, ali hladne. Svoj svemirski
teleskop usmjerava na nebo i
pronalazi neizmjernost, beskrajno
prostranstvo od kojeg zastaje um. Ima
li nekoga tamo, u toj praznini? Stvara
svoje uređaje za slušanje i uključuje
ih, pitajući se, nadajući se, da će iz
onostranosti začuti neki glas.
No, rođenje Isusa, Bogočovjeka,
pokazuje nam da tamo doista
nekoga ima. Nismo sami. Postoji
Bog i On je došao k nama.
Drugo, Bog nas voli i skrbi za
nas.
Mi to znamo zbog onoga što
nas je Isus učio o Bogu, a osobito
iz onoga što je pokazivao. Isusova
omiljena tema bila je Božja očinska
ljubav. On nas je učio: ‘Stoga vi
molite ovako: Oče naš, koji jesi na
nebesima!’ (Matej 6, 9) ‘Ne brinite se
tjeskobno za svoj život: što ćete jesti
ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete
se obući.’ ‘jer zna Otac vaš nebeski
da vam je sve to potrebno’ (redci 25,
32). On hrani ptice u zraku i odijeva
brježuljke poljskim cvijećem; koliko
li će se više brinuti za vas?
Ovo su nevjerojatne zamisli,
no znamo da su istinite jer je Isus
upravo tako živio. Hodio je čineći
dobro, neprestano skrbeći, uvijek
suosjećajan, uvijek donoseći pjesmu.
I rekao je: ‘Tko je vidio mene, vidio
je i Oca’ (Ivan 14, 9).
Treće, to znači da smo Bogu nešto
osobito.
Više od 6 milijardi ljudi živi na
ovom planetu; kako Bog može biti
svjestan svakog pojedinca, a da ne
govorimo da ga svaki pojedinac
zanima? No, Isus je rekao, i to je
ono što Bog može i što čini. On vidi
čak i kada vrabac padne na zemlju;
On broji vlasi na našoj glavi. Ništa
nije ni preveliko ni premaleno za
Njegovu pozornost. Svatko – svaki
pojedinac – za Njega je vrijedan.
Prijatelju moj, vjeruj to. Ti si
voljen. Ti si poseban. Vjeruj,
zbog Čovjeka koji je došao iz
onostranosti.
Četvrto, imamo dostojanstvo
Zabrljali smo, no Bog voli praštati.
On je Bog novog početka, druge
prilike, i treće, i četvrte, i ….
Bog je u ljudskom tijelu došao k
nama. Naša tijela nisu urođeno zla.
Bog nas je stvorio na svoju sliku.
On je stvorio tijelo. Njegovi smo
sinovi i kćeri, nismo crvi. Stvoreni
smo za slavnu budućnost i, unatoč
našim nedostacima i slabostima,
Bog je u ljudskom tijelu došao kako
bi nas osposobio za ostvarenje te
budućnosti.
I konačno, imamo budućnost
punu nade.
Isusov odlazak s ovog svijeta
podudarao se s Njegovim dolaskom:
bio je božanski osjenjen. Njegovo
William G. Johnsson, bivši urednik
časopisa Adventist Review, sada
služi u Generalnoj konferenciji kao
pomoćnik predsjednika odjela za
vjerske odnose.
se rođenje nije ostvarilo ljudskim
sredstvima, niti su ga ljudski
posrednici podigli iz mrtvih. Isus je
bio uskrsnut, a ne ponovno vraćene
svijesti.
Čovjek Isus je istinski umro. Ispio
je gorku čašu. Prošao je ledenim
vodama ništavila. Umiranjem je
slomio okove smrti i nadvladao
onoga koji ima silu smrti, to jest,
đavla. Tako više ne provodimo svoje
dane u okovima straha od smrti.
Isus je sve učinio. On obećava: ‘jer
ja živim i jer ćete i vi živjeti.’ (Ivan
14, 19).
Blagdan nadeU ovo božićno vrijeme dođite k
jaslicama. Pogledajte dijete na slami,
Onoga u kojemu se susreću ‘sve
nade i svi strahovi svih vjekova’.
Dođite, pogledajte Ga, i kličite u
zahvalnoj pjesmi novorođenom
Kralju, snažnom Galilejcu:
‘Pobijedio ti si, snažni Galilejče;
Sav svijet posta blistav od Tvojega
daha.’
11“U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek’ bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!” ......................................................................... (Psalam 27,14)
ZV 4_2010_L1.indd 11ZV 4_2010_L1.indd 11 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16
Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i
prodavačima golubova klupe. Kaže im: „Pisano je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku.“ (Matej 21, 12-13)
I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: „Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!“ (Luka 4, 36)
A Isus reče: „Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene.“ (Luka 8, 46)
Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi
Snaæni Galilejac U čemu je ležala njegova snaga
Mr. Željko Porobija u carinarnici. I reče mu: „Pođi za mnom!“ On sve ostavi, usta i pođe za njim. (Luka 5, 27-28)
UvodDanas možemo samo nagađati o tome kakve je tjelesne građe bio Isus. Odrastao u obitelji tesara, bio je svakako naviknut na težak rad. Čitajući neke tekstove u njegovim putovanjima, vidimo kako je dnevno znao prepješačiti pedesetak kilometara. No, teško bismo iz ovih šturih podataka mogli doći do zaključka kako se Isus među svojim suvremenicima isticao kakvom posebnom tjelesnom snagom. Četiri uvodna teksta opisuju četiri različite prigode u kojima je Isus pokazao svoju snagu. Iz njih možemo makar nazrijeti o kakvoj se to snazi zapravo radilo.
Dogaaj prvi: Isus izgoni trgovce iz HramaČitajući opis onoga što čini Isus možemo lako pasti u kušnju da povjerujemo kako je Isus bio izuzetno snažan, poput kakvog filmskog superheroja, jer mu se nitko nije usudio suprotstaviti. Da bi shvatili pravo značenje ovog događaja, moramo shvatiti pozadinu sveg zbivanja. Hram je bio središte židovskog bogoslužja, ali ujedno i sjedište religijskog biznisa od kojega su profitirali vladajući svećenički slojevi. Najviše se zarađivalo na razmjeni novca, gdje se za obične šekele kupovao hramski, puno skuplji (ali ništa po sebi vredniji) šekel. Onda se tek za takav „posvećen“ novac mogla kupiti životinja za žrtvovanje, i to po posebnim, izrazito visokim cijenama. Najbolje je išla prodaja golubova, najjeftinijih i stoga najdostupnijih žrtvenih životinja, uglavnom za siromašne Judejce. Onima koji nisu imali dovoljno novaca, davane su posudbe, ali s lihvarski visokim kamatama. Isus dolazi po posljednji puta u Jeruzalem, za koji dan treba biti razapet i odlučuje javno ukoriti ovo pljačkanje pod krinkom religije. Snaga koju on u tom događaju manifestira nije tjelesna snaga (ima i nje, ali ona nije glavni razlog zašto mu se nitko nije suprotstavio), nego duhovna snaga čovjeka spremnog da javno ustane protiv korumpirane društvene elite. I da za to podnese i njihov nesmiljeni gnjev.
Dogaaj drugi: Isus izgoni demonaDok je Isus propovijedao u sinagogi, čovjek opsjednut nečistim duhom
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.12
SNAÆNI GALILEJAC
ZV 4_2010_L1.indd 12ZV 4_2010_L1.indd 12 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
povikao je na sav glas: „Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji.“ Znakovito je pitanje „što ti imaš s nama?“, jer ukazuje na to da Isus nije imao ničeg zajedničkog s demonima, silama grijeha. U posljednjim riječima ovog demona možemo još jasnije razabrati u čemu je bila Isusova snaga: on je bio Svetac Božji, što upućuje prije svega na njegov posebni status pred Bogom, ali i na njegovu osobnu, nama nedostižnu, svetost. Isusov karakter nije bio načet grijehom i njegova je duhovna snaga bila iznad svake snage koju je bilo koji čovjek ikada posjedovao.
Dogaaj treÊi: snaga Isusovog iscjeljenjaU društvu Isusovog vremena žene imaju podređen status. Između ostalog, tu su zakoni o čistoći koji žene s mjesečnicom proglašavaju nečistima zbog krvarenja. A u ovom je događaju žena koja je prema tom shvaćanju nečista već dvanaest godina. Ona vjeruje da bi se izliječila kad bi je Isus dotakao, ali se ne usuđuje to od njega tražiti, jer je zabranjeno dodirivati nečiste osobe. Stoga, ona pribjegava sitnom lukavstvu, dodiruje potajno Isusa, što on odmah osjeti, jer je, kaže, snaga izišla iz njega. Isusova je snaga dakako nadnaravna, ali njezina je tajna u tome što prelazi granice svih zabrana, budući da Isusu nitko nije nečist. On je i prije i nakon toga liječio i gubavce, družio se sa Samarijancima i grešnicima svih vrsta. Njegova je snaga bila zapravo snaga Božje ljubavi prema svakome čovjeku.
Dogaaj Ëetvrti: pozivanje MatejaTekst ne spominje snagu, ali je prikazuje na djelu. Levi Matej je
bogat i uspješan, radi lukrativni posao carinika, odnosno skupljača poreza. Istina, time nipošto nije stekao simpatije svojih sugrađana, ali novaca je imao zasigurno napretek. Rimljani su bogato nagrađivali uspješne skupljače poreza, a snalažljivi su poreznici uvijek imali načina da zarade još nešto sa strane. U svakom slučaju, Matej je imao sređen život, nije mu bila potrebna nikakva avantura. No,
mi ovdje vidimo nešto uistinu neuobičajeno: Isus prolazi pored Matejeve carinarnice i bez ikakvog prethodnog uvoda i dodatnog objašnjenja kaže mu: „Hajde za mnom“. Tekst je
uistinu dojmljiv – Matej ostavlja sve i kreće za Isusom.
Tek ovdje ostajemo bez racionalnih objašnjenja. Mi smo već u prethodnim događajima shvatili koliko je bila velika i čudesna Isusova snaga, a sada vidimo da je ona bila dovoljna da se jedan u materijalizmu ogrezli carinik mogao obratiti samo jednim pogledom na Isusa. Ljudi koji danas susreću Isusa u njegovoj Riječi svjedoče kako je ta snaga i danas prisutna i djelujuća u brojnim životima.
ZakljuËak ∑ namjesto petog dogaajaOva četiri događaja nisu kraj priče o Isusu. Isti taj snažni Isus, kojemu su se pokoravali i demoni i prirodne sile i ljudi, bez riječi je otišao na križ. Dok su mu vikali da siđe ako je uistinu Mesija, on je šutke i krotko otišao u smrt. Sav svoj život predao je u ruke svom Ocu koji je bio kadar Isusa izbaviti i od smrti. Njegova je snaga zapravo bila u molitvama koje je „u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao … Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti“ (Hebrejima 5, 7).
Svojedobno je izišla filozofska knjiga Evo, kako se postaje jak, a mnogi današnji self-help (samo-pomoći) priručnici daju savjete kako da budemo jaki i sposobni u svakodnevnom životu. No, ovim pregledom odabranih događaja iz Isusovog života nije se htjelo pokazati kako bismo i mi mogli postati jakima, nego ukazati na Onoga tko je uistinu bio jak, dovoljno jak da nam pomogne u svakoj prilici i neprilici. Tajna njegove snage ležala je u njegovom posebnom odnosu s Ocem, s Ocem koji ne trpi ljudske i demonske laži, s Ocem čija je ljubav uvijek mogla dohvatiti svakog čovjeka i obratiti i najokorjelijeg grešnika. Ova je snaga dostupna i danas svakom tko uzvjeruje.
Pozivanje u službu carinika Mateja
13“Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.” ....................(Djela 4,33)
ZV 4_2010_L1.indd 13ZV 4_2010_L1.indd 13 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
Dječak je sjedio na glasovirskoj
klupici nespretno nabadajući
tipke, pretvarajući se kako
čita notni zapis. Duboko dirnut
pogledom na dječaka, otac sjeda kraj
njega. ‘Dok si bio u majčinu trbuhu,’
- reče dječaku - ‘često bih tvoju
majku pozvao da sjedne upravo tu
pored mene, pa bih onda zasvirao
ovu pjesmu samo za tebe.’
Na očevo potpuno iznenađenje,
dječak je kao usput odgovorio: ‘O,
pa to si bio ti!’
Je li se dječak doista sjetio kako je
čuo očevu glazbu ili nije, ne znamo,
ali znamo da dijete u majčinoj
utrobi čuje mnoge zvukove koji
dolaze s druge strane tanke stjenke
majčina trbuha.
A ti? Čuješ li ti Očevu glazbu?
Prema proroku Sefaniji Bog u
stvari doista pjeva, zbog tebe, i zbog
mene. ‘Gospodin Bog tvoj koji je
usred tebe, spasit će te; radovat će
Bog koji pjeva Ty Gibson
ti se veoma, umirit će se u ljubavi
svojoj, veselit će se tebe radi
pjevajući.’ (Sofonija 3,17. DK)
Ovo je biblijski pjesnički način
izražavanja istine kako nas je Bog
doista svjestan, kako je prema nama
osjećajan, i kako pokušava usaditi u
nas razmišljanje o njegovoj ljubavi
prema nama. Stoga Bog pjeva. S
druge strane tanke stjenke što dijeli
vidljivo od nevidljivog, Bog pjeva
našem srcu, šapće neprestance našoj
svijesti istinu o svojoj ljubavi.
Postoji neki stvaran, ali ne i čujan
osjet kojim se Božje misli i osjećaji,
poput pjesme, milozvučno slijevaju
u naša srca. A On pjeva, nama, u
nadi da ćemo Njegov pjev čuti i
Njegovo srce upoznati.
Sama zamisao o tome da Bog
ustvari pjeva, doista je začudno
otkriće o naravi Bića kakvo
svemoćni Stvoritelj mora biti. A
kakva je to osoba koja pjeva? Pa,
prije svega, vrlo posebna osoba,
netko tko ima misli koje želi izraziti
i osjećaje koje želi prenijeti na druge.
O takvom Bogu ovdje govorimo.
Ne govorimo o Bogu kao
‘nepokrenutom pokretaču’ kakvim
bi Aristotel želio da ga zamišljamo.
Ne govorimo o ‘bezosjećajnom’ ili
‘determinističkom’ Bogu klasičnog
teizma, što je samo kristijanizirana
verzija Aristotelova Boga. Ne
govorimo ni o ‘neosobnoj sili’ ili
‘kolektivnoj duši’ panteizma i Ratova
zvijezda (‘Neka sila bude s tobom’).
Ni jedno od ovih viđenja ne poklapa
se s vrstom karaktera koji ima Bog
otkriven u Pismu.
Bog koji pjeva mora biti Bog koji
osjeća, Bog dubokih, pokretačkih
težnji. Ako Bog pjeva, a Biblija tako
kaže, onda smo shvatili kako živimo
u blizini uzvišenog Bića čije srce
kuca uzvišenim osjećajima. A to ima
veliko značenje.
Neki su grčki ‘hipiji’, zvani
pitagorejci, zamijetili kako je sve što
je stvoreno matematika. Primijetili
su da je glazba matematika. Shvatili
su kako je glazba matematički
skladana na takav način da u
ljudskoj duši stvara nove zamisli i
osjećaje. Tako su došli do hipoteze
kako Stvoritelj mora biti pjevač, i
kako je pjevanjem svemir dozvao u
postojanje. Tako sav svemir mora
djelovati na nekoj vrsti glazbene
partiture!
Tko zna, možda su pitagorejci
bili u pravu. Glazba je u konačnici
osjećajna matematika, a tekstovi
koji prate glazbu samo su
osjećajno prikazane misli. Veliki su
skladatelji vjerovali kako su svojom
umjetnošću oni zapravo samo dali
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.14
SNAÆNI GALILEJAC
ZV 4_2010_L1.indd 14ZV 4_2010_L1.indd 14 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
glazbeni ton ljepotama stvaranja.
Neki su od njih tvrdili da se glazba
u njihovim mislima pojavila dok
su promatrali čuda svijeta oko
sebe, kao da su samo čuli nešto
što je tamo već postojalo. Smatrali
su kako su više bili uključeni u
otkrivanje glazbe nego u njezino
stvaranje.
Biblijski je Bog svemoćni
Stvoritelj svih stvari. Sama zamisao
kako postoji božansko Biće može
biti vrlo silna i prijeteća. Čak
zastrašujuća. Ali, ako Bog pjeva…
dakle, to mijenja sve. Otvara naš um
shvaćanju kako unutar te premoćne
sile kuca jedno nježno srce.
Ako Bog pjeva, tada smo mi
zadivljeni jedinstvom apsolutne
moći i beskonačne osjećajnosti. Čak
i više od toga. Ako je Bog skladatelj
i pjevač ljubavnih pjesama, kao što
to Pismo kaže, tada to znači da je
u nas duboko zaljubljen, jer samo
zaljubljeni pjevaju ljubavne pjesme.
A to mora značiti kako On želi da
Ga mi čujemo, jer pjevači ljubavnih
pjesama pjevaju kako bi ih njihovi
voljeni čuli.
A mi? Čujemo li mi božansku
glazbu?
Nikada neću zaboraviti svoje
iskustvo obraćenja: ‘O,- pa - to -
si - bio - ti!’ Imao sam 18 godina.
Do tada nisam poznavao zamisao
o Bogu i nisam pročitao ni jednu
vjersku knjigu. O Bogu nisam
znao doslovno ništa, a o vjeri vrlo
malo. Ipak su postojale stvari koje
sam znao, koje sam spoznao s
jakim osvjedočenjem i snažnim
osjećajima. Bio sam ispunjen
bijesom zbog nepravde i tlačenja
u svijetu. Znao sam kako ljudi ne
smiju otimati djecu i iživljavati se
nad njima. Znao sam kako muškarci
ne smiju tući svoje žene. Znao sam
kako narodi ne smiju bacati bombe
jedni na druge, kako je nelogično
da jedna skupina ljudi umire od
gladi dok druga jede više no što je
potrebno, da preprodavači droge
ne smiju vrebati djecu i da ljudi ne
smiju mrziti jedni druge samo zato
jer su različite boje kože.
A znao sam još nešto, nešto još
važnije. Znao sam da ako znam
kako su neke stvari loše, tada mora
postojati neko stvarno i konačno
dobro što određuje to loše kao
svoju suprotnost. Ponekad bih
letimice opazio dobro, kao kad bih
vidio čovjeka koji voli svoje dijete,
ili dvoje djece kako se od sveg srca
smiju uživajući u međusobnom
prijateljstvu, ili pak nekoga tko
je hrabro zaustavio nepravdu, ili
pri susretu s ljepotom prirode, ili
pak u želji za ljubavlju izrečenoj u
pjesmi.
Sve sam ovo znao bez poznavanja
Boga. Tek kasnije sam shvatio kako
sam sve to znao jer je On znao
mene. Stalno je pjevao mojoj duši,
ali ja nisam znao da je to On.
A onda je došao dan kada je moj
bijes protiv zla i moja žudnja za
dobrom koje prevladava našla svoj
odjek u susretu s Onim koji je izvor
dobra i neprijatelj zla. Bilo je to kao
da ste sliku povezali s imenom, ili
ime sa slikom. U srcu sam imao jak
osjećaj o tome kakav bi svijet bio
kad se ne bi činila nikakva nepravda,
kad nitko drugome ne bi činio zlo,
kad bi svatko više skrbio za drugoga
no za sebe. Kada sam shvatio kako
je Stvoritelj našeg svijeta bio matrica
dobra za kojim sam čeznuo, kako je
On mrzio svako zlo i nepravdu, bio
sam poput dječaka za glasovirom
koji je ocu rekao:
‘O, pa to si bio Ti!’
I tada mi je svanulo. Kada bih bio
evolutivna životinja ne bih imao
više ciljeve od golog preživljavanja.
U bljesku uvida odjednom sam
shvatio da sam mrzio zlo jer je
postojalo, a za dobrotom sam žudio
zato što postoji nešto što nazivamo
konačnim dobrom. Tako sam
konačno smjestio apsolutnu antitezu
zla i apsolutni epicentar dobrote u
osobnog Boga koji je ljudski rod
stvorio na svoju sliku. Upravo je
taj Bog cijelog moga života stalno
ulijevao moralne podražaje u moju
savjest, vodeći me i potičući. Sada
sam znao ime Onome koji je cijelog
života pjevao mojoj duši.
Bilo je to kao tada kad sam vozio
duž puta i na radiju čuo jednu
čudesnu pjesmu. Osjećao sam kako
ju moram ponovno čuti. Zgrabio
sam olovku i komadić papira i
pripremio se zapisati podatke.
Na moje veliko razočaranje, DJ je
nastavio voditi u veselom tonu,
odsvirao sljedeću pjesmu ne
spominjući izvor remekdjela koje je
zaokupilo moju pozornost.
Prošlo je nekoliko godina. Jednoga
dana prijatelj me upitao jesam li
ikada slušao Adagio za gudače
Samuela Barbera. Rekao sam mu
da nisam. ‘Moraš to čuti,’ – rekao
je. Nekoliko dana kasnije darovao
mi je CD i nagovorio me da odmah
sjednemo i poslušamo glazbu.
Čim su se prekrasni zvuci počeli
pojavljivati poput jutarnjih sunčevih
zraka kroz hladnu zimsku maglu,
prepoznao sam pjesmu. ‘O, da, ja
znam ovu pjesmu.’ – rekao sam
prijatelju. ‘Čuo sam je jedanput prije
nekoliko godina i otada ona svira u
mojoj glavi.’
Konačno sam našao izvor pjesme
koja je postojala u mojoj glavi.
Jeste li vi povezali ljubavnu
pjesmu koja vam je u srcu s
njezinim božanskim Skladateljem?
15“Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!” .............................................................................................. (Psalam 148,3)
ZV 4_2010_L1.indd 15ZV 4_2010_L1.indd 15 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
Ponekad se čini kako bez obzira
kamo pogledali vidimo krizu!
U takvim se vremenima treba
hrabriti sjećanjem kako se Božji
narod i ranije često nalazio u
kritičnim situacijama. Biblija bilježi
mnoge teške okolnosti u kojima se u
prošlosti našao Božji narod.
A što je najbolje od svega, Biblija
bilježi znakovite stvari koje je Bog
činio za svoj narod u danima krize.
Kaže nam se da su ovakve
okolnosti zabilježene upravo iz
Krist i krizaGeoffrey Garne otkriva Boga koji je uvijek s nama.
tog razloga, a ‘…sve što je nekoć
napisano, napisano je nama za
pouku, da strpljivošću i utjehom
koju daje Pismo, trajno imamo
nadu.’ (Rimljanima 15, 4)
Sveto pismo rječito svjedoči
o činjenici da Bog svoj narod u
vrijeme krize nikada ne ostavlja na
cjedilu!
Pred Crvenim morem U Izlasku, u 14. poglavlju, nalazimo
Božji narod suočen s velikom
krizom. Tek što su bili čudesno
izbavljeni, nakon mnogih naraštaja
u ropstvu, put im je prema zemlji
koju im je Bog obećao dati u
nasljeđe zapriječen Crvenim
morem. I dok razmišljaju o tome
kako će proći, začuju iza sebe veliko
komešanje.
Okrenu se i, na svoje
zaprepaštenje, vide horde egipatskih
vojnika koje se spremaju obrušiti na
njih.
Predstoji im uništenje. Naprijed
ne mogu, ispred njih se pruža
Crveno more. Nazad ne mogu,
egipatska vojska brzo napreduje
prema njima. Izbavljenja nema ni
lijevo, ni desno. Jedina im je nada
izbavljenje odozgor.
Mojsije im se u trenutku očaja
obraća junačkim riječima: ‘Ne bojte
se! – reče Mojsije narodu. – Stojte
čvrsto pa ćete vidjeti što će vam
Jahve učiniti da vas danas spasi:
Egipćane koje danas vidite nikad
više nećete vidjeti. Jahve će se boriti
za vas. Budite mirni!’ (Izlazak 14,
13.14)
Ovo su prave riječi za trenutke
krize.
Ljudska nemoć je Božja prigoda.
Kriza daje Bogu priliku za
djelovanje! Božja se moć nikada
ne otkriva slavnije no u teškim
okolnostima.
Kada je Golijat prkosio Bogu Još jedna kriza iz koje možemo
crpiti snagu zapisana je u 1.
Samuelovoj 17. poglavlju. Ovaj
put se ne radi o Egipćanima, već o
Filistejcima koji su prijetili Božjem
narodu. Neprijateljski junak je div
visok 2,7 metara! Izlazio je dan
za danom pred izraelsku vojsku,
izazivajući ih da pošalju nekoga
tko će se s njim boriti i prkoseći
Bogu Izraelovu. ‘A čim su Izraelci
ugledali tog čovjeka, pobjegoše svi
daleko od njega, i strah ih uhvati.’ (1.
Samuelova 17, 24)
Budući da Bog ne rabi uvijek neke
osobite načine rješavanja krize, tako
nije poslao drugog Golijata, većeg i
jačeg, kako bi se suprotstavio ovome.
SNAÆNI GALILEJAC
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.16
ZV 4_2010_L1.indd 16ZV 4_2010_L1.indd 16 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
Umjesto toga, Bog je odabrao
mladog pastira. David je pošao
suprotstaviti se divu noseći pastirsku
praćku i pet okruglih kamenova
iz potoka, i s tako jednostavnim
oružjem izvojevao je pobjedu.
I nama, kao i izraelskoj vojsci,
nakon što smo iscrpili sve ljudske
izvore, preostaje Bog. I danas vani u
svijetu postoje Golijati koji izazivaju
nebeskog Boga! Dobro bi uradili kad
bi se sjetili da je Davidov Bog još
uvijek Bog, i danas, te da ima načine
i sredstva za postizanje svojih ciljeva
i to s neuglednim sredstvima i na
iznenađujuće neočekivane načine.
Boæje nevidljive sile U 2. Kraljevima 6. poglavlju,
zabilježena je još jedna kriza. Ovaj
put Sirijci prijete Božjem narodu.
Biblija kaže da: ‘Ujutro, ustavši
čovjek Božji iziđe, a to oko grada
stoji vojska s konjima i kolima!
Njegov mu momak reče: ‘Ah,
Gospodaru moj, što nam je činiti?’ ‘
(2. Kraljevima 6, 15)
Elizejev odgovor uznemirenom
sluzi dobro je štivo za čitanje u
teškim trenucima: ‘Ne boj se, jer
ih ima više s nama nego s njima.’ I
Elizej se pomoli ovako: ‘Jahve, otvori
mu oči da vidi!’ I Jahve otvori oči
momku, i on vidje: gora oko Elizeja
sva prekrivena ognjenim konjima i
kolima!’ (2. Kraljevima 6, 16.17)
Tako lako zaboravljamo. Tako
lako usmjeravamo pozornost na
sile zla koje kao da teže uništiti
sve pred sobom i izbrisati i samo
Božje ime s lica zemlje. Sa strahom
razmišljamo o trećini nebeskih
anđela koji su slijedili Sotonu u
pobuni protiv Boga i koji nas nastoje
uništiti (vidi Otkrivenje 12, 4.7-9), a
zaboravljamo na dvije trećine anđela
koji su ostali odani Bogu. To znači
da su sile zla brojem nadmašene dva
prema jedan! Nemojmo ovo nikada
zaboraviti! Često čujemo kako đavao
radi prekovremeno. I to je tako. Ali,
ne zaboravimo kako sile na Božjoj
strani isto tako rade prekovremeno.
I dok su sile zla posvećene našem
uništenju, ne zaboravimo da
su sile dobra posvećene našem
spasenju. I ima ih dvaput više no
neprijateljskih.
Krist u peÊi Razmotrimo sada kriznu situaciju
u kojoj su se našla tri čovjeka Božja
koja su živjela kao zarobljenici u
Babilonu. Nabukodonozor, kralj
babilonski, bio je jedan od najvećih
među povijesnim vladarima
svjetskih velesila. U ravnici Duri
podigao je golem kip i svim svojim
podanicima zapovjedio da se pred
kipom okupe i poklone mu se.
Trojica kraljevih podanika odbila su
izvršiti njegovu zapovijed.
Oni nisu bili spremni obožavati
ni jednog čovjeka. Njihova potpuna
odanost pripadala je samo Bogu.
U velikom gnjevu kralj je naredio
da se trojica mladih pobunjenika
bace u peć, a prezriv odgovor bio je:
‘…i koji je taj bog koji bi vas izbavio
iz ruke moje?’ (Daniel 3, 15)
Središnji lik ove pripovijesti ipak
nije Nabukodonozor, niti su to
nepopustljiva trojica, Šadrak, Mešak
i Abed Nego. Središnji lik u žarište
priče dolazi u plamenu: ‘Tada se
kralj Nabukodonozor zaprepasti i
brzo ustade. Zapita svoje savjetnike:
‘Nismo li bacili ova tri čovjeka
svezana u oganj?’ Oni odgovoriše:
‘Jesmo, kralju!’ On reče: ’Ali ja vidim
četiri čovjeka, odriješeni šeću po
vatri i ništa im se zlo ne događa;
četvrti je sličan sinu Božjemu.’
(Daniel 3, 24.25)
Krist je sa svojim slugama, u
krizi, ušao u vatru! On je sa svojim
slugama u vatri i danas. Sa svojim će
slugama u vatri biti i sutra. Ostaje s
njima u vatri sve do kraja vremena.
Oluja na Galilejskom moru Isus je s učenicima prelazio
Galilejsko more u malom čamcu
kada se na njih spustila strašna
oluja. ‘Uto nastade silna oluja, a
valovi su tako navalili na lađicu da
su je već napunjali. On bijaše na
krmi i spavaše na jastuku. Tada ga
probude i reknu mu: ‘Učitelju, tebe
se ništa ne tiče što mi ginemo?’ On
se tada probudi, zaprijeti vjetru
i reče moru: ‘Utišaj se! Umukni!’
Vjetar prestade i nastade velika
tišina. A njima reče: ‘Zašto se toliko
strašite? Kako nemate vjere? Njih
spopade velik strah, te su jedan
drugomu govorili: ‘Tko je dakle,
ovaj, da mu se i vjetar i more
pokoravaju?’ (Marko 4, 37-41)
Ima trenutaka u našem životu kad
osjećamo da u nama srce plače: Zar
te se ništa ne tiče što mi ginemo?
Gospodine, zašto ne učiniš nešto?
Hoćeš li samo stajati prekriženih
ruku i gledati kako tonemo?
Svi smo mi to iskusili i u osobnim
i u zajedničkim krizama.
Ova je priča zapisana u Bibliji
kako bismo vi i ja mogli znati da u
životnim olujama postoji Netko tko
je jači od oluje. Vjetar i valovi još Ga
slušaju. A kada ustane i zapovjedi:
‘Utišaj se! Umukni!’, vjetrovi i danas
prestaju i nastaje potpuni mir.
Nama koji živimo u vrijeme krize,
Isus kaže: ‘Prestanite i znajte da sam
ja Bog, uzvišen nad pucima, nad
svom zemljom uzvišen!’ (Psalam
46, 10)
Budite hrabri. U krizama, Krist je
uvijek s vama.
17“Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.” .............................. (Matej 8,26)
ZV 4_2010_L1.indd 17ZV 4_2010_L1.indd 17 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
Biblija bilježi mnoge susrete
između Boga i palog ljudskog
roda. Gospodin je razgovarao s
Adamom i Evom u vrtu, hrvao se s
Jakovom kod Peniela, cjenkao se s
Abrahamom u Mamri, razgovarao je
s Mojsijem na Horebu kod gorućeg
grma, a isto tako na Horebu govorio
je tihim glasom s Ilijom.
Ovi susreti nam govore da je Bog
koji je stvorio Zemlju, koji je stvorio
ovaj planet i sav prostrani svemir
iznad nas, isti onaj Bog koji se došao
nagoditi sa svojim stvorenjima. A
to je, više od ičega, nepresušni izvor
čuđenja. No, kako je naglašeno u
Postanku 3, 8 i 9, Bog je energično
tragao za svojim izgubljenim
stvorenjima. On nije pasivni moćnik
ni odsutni gospodar. On je Bog koji
ide u potragu!
Razlog Božje prisutnosti bila
je nesreća prvog ljudskog para, a
ne njihov izgovor. On ih je tražio
dok su se skrivali, tražio ih je
čak i onda kada nisu željeli da ih
pronađe. On je takav Bog - Bog
koji ide u potragu. Ne čeka da nas
naša otupjela osjetila pobude na
potrebu za Njim. Svoju pozornost
ne usmjerava na nas kada Ga naša
ponosna srca odluče potražiti, nego
prije no što Ga pozovemo. On je
blizu naših briga – On nas traži.
Traæi se pravednostKonačno, ovo je Njegov svijet,
stvoren da On njime bude
Bog u potrazi “Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: ‘Gdje si?’”
(Postanak 3, 8 i 9)
zadovoljan, a pokvaren je našim
neposluhom. Mi smo zagadili
Njegovo savršeno stvaranje, a On,
čija je sveta narav suprotnost zlu,
zahtijeva samo naknadu za naše
prijestupe. Stoga što se kazna za
zlo ne izvršava brzo, grješnici misle
kako mogu nekažnjeno kršiti Njegov
Zakon. Ali nije tako. Bog koji
dolazi izbaviti, jednako tako dolazi
zahtijevajući potpunu odgovornost
za sva naša djela.
Čovječanstvo ne može promaći
Bogu koji traži. Bili mi u prostranoj
divljini, kao izgubljena ovca,
ili u zatvorenom prostoru, kao
izgubljeni novčić, ili pak u vrtu
naših svakodnevnih aktivnosti, On
će nas uvijek naći. David je na to
mislio kad je pitao: «Kamo da idem
od duha tvojega, i kamo da od tvog
lica pobjegnem?» (Psalam 139, 7)
Od Boga se ne možemo sakriti. On
je posvuda i uvijek traži.
A što On to traži? Detalje našeg
ponašanja koji su osnova Njegova
suda, naglasio je Izaija, koji kaže:
«Nadao se pravdi, a eto nepravde,
nadao se pravičnosti, a eto vapaja.»
(Izaija 5, 7) Bitno je zamijetiti da su
riječi pravda i pravičnost u Pismu
često povezane. U Psalmu 97, 2 piše:
«Oblak i tama ovijaju njega, pravda i
pravo temelj su prijestolja njegova.»
(Psalam 103, 6) Govoreći o Božjoj
volji za Njegov narod, Izaija kaže: «I
uzet će pravo za mjeru, a pravdu za
tezulju.» (Izaija 28, 17)
I u knjizi proroka Amosa Bog je
prikazan kako s prijezirom gleda
na gozbe onih koji su ponižavali i
zanemarivali siromašne i zapovjedio
im je da Mu umjesto ugojene stoke
i glazbe u Njegovu slavu ponude
pravdu koja teče «kao voda i pravica
ko bujica silna» (Amos 5, 24).
Uzastopno povezivanje
pravednosti i pravde u Starom
zavjetu najbolje se može razumjeti
kada se sjetimo da je za Hebreje
između ova dva pojma postojala
mala ili nikakva razlika. Pogled na
pravednost u značenju posvećenog,
osobnog, okomitog odnosa s
Bogom, i pravde kao etičkog,
društvenog ili vodoravnog odnosa
jedne osobe s drugom, iskrivljen je u
kasnijim stoljećima.
Za Hebreje pravda – i ona
distributivna (pošteno postupanje)
i ona korektivna (naknada za
počinjenu štetu) – bila je određujući
element, ne samo za Božju
pravednost nego i za onu koju je
Bog zahtijevao od svoga naroda.
Bog koji je suosjećao s Rahelom,
Bog koji je vidio Lotove neprilike,
Bog koji je gledao izraelsko ropstvo,
koji je osjećao Noeminu žalost,
koji je čuo Anin plač, još uvijek s
boli gleda i žali i nas osobno, kao i
sve u zajednici. On vidi genocide,
ubojstva djece, plemenske sukobe,
etnička čišćenja. Vidi ratove uličnih
bandi, institucionalizirani rasizam,
diskriminaciju žena. Zapaža kako
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.18
DUHOVNO RAZMI©LJANJE
ZV 4_2010_L1.indd 18ZV 4_2010_L1.indd 18 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
političari koji zemlji oduzimaju
bogatstva tlače siromašne. Gleda
bogate koji pune svoje trbuhe i
bankovne račune dok bespomoćna
djeca umiru od gladi. Vidi našu
ravnodušnost prema udovicama u
zemlji i mrsko mu je zanemarivanje
pravednosti. Posljednjih šest
zapovijedi nisu ništa manji odraz
Njegova karaktera od prvih četiriju.
Bog je pravedan i jednoga će dana
osvetiti potlačene i platiti onima koji
mjere lažnom mjerom. On je Bog
koji ide u potragu.
No, nije ispravno vidjeti sud kao
jedini ili čak primarni element
Božje potrage. Glavni razlog potrage
nije naše uništenje, nego poziv na
povratak u Njegovu naklonost.
»etiri pitanjaTo prije svega vidimo u Njegovu
pristupu prijestupnicima u Edenu.
Zabilježeno je kako je u potragu
pošao na kraju dana, kad je
zahladilo. Nije došao onako kako
je mogao doći, na krilima vjetra
mašući isukanim mačem ili s
munjama i gromovima prokletstva.
Nije došao u gluho doba noći kad
bi tama povećala strah i zbunjenost
prvih grješnika, niti je došao u
rano jutro žureći se da sasiječe
neposlušnike, nego je došao u
predvečerje, dok su zadnje zrake
sunca obasjavale edenske zlatne
plodove, a nježna se rosa spuštala
osvježavajući mirisne cvjetove. Tada,
kada je grješni par najbolje mogao
razmisliti o svome stanju, došao je
Bog koji ih je tražio.
Drugi pokazatelj da ono što Bog
želi kada traži čovjeka nije osuda,
jest činjenica da je prije ukora
došla opomena i objašnjenje prije
isključenja. Kada Bog ide tražiti,
Njegov je prvi pokušaj uvijek
buđenje, pokušaj da nas učini
svjesnima zloće vlastitoga grijeha i
potrebe za Njegovim praštanjem i
spasenjem.
Prvo pitanje što ga je Bog postavio
ljudskom paru nakon grijeha bilo
je: «Adame, gdje si?» Tim pitanjem
Bog nije mislio na Adamovo
fizičko mjesto, nego na duhovni
položaj koji je sada zauzimao pod
Zakonom. Za Adama su posljedice
grijeha bile bolnije od stvarnosti
grijeha. Bog koji ide u potragu,
uvijek dolazi vrjednovati, ne samo
naše dvojbe nego i svijest o vlastitim
djelima. Prije no što nas izvuče iz
kaljuže poteškoća u koju smo upali,
osvješćuje nas o vlastitoj nevolji i
mjestu na kome se nalazimo. Prije
no što je Jakovu promijenio ime,
s njim se hrvao; Iliju je preispitao
prije slavnog povratka u Samariju;
Jonu je osvjedočio prije no što ga je
riba izbacila; ponizio je Petra prije
no što mu je povjerio brigu o stadu.
Prije obnove i pomirenja uvijek
mora doći priznanje i spoznaja.
Bog koji nas traži, zna gdje smo, no,
bez našeg shvaćanja, kažnjavanje,
umjesto pouke, samo bi prouzročilo
uzaludnu bol.
Drugo je pitanje bilo: «Tko
ti kaza da si gol?» Ovo pitanje
pokazuje narav naše dvojbe o
izvanzemaljskoj povezanosti:
izvanzemaljskoj - stoga što smo
svoju odanost, umjesto Stvoritelju,
koji ju jedini zaslužuje, dali lažnim
«bogovima»; a povezanosti - stoga
što «gol» znači gubitak nevinosti.
U naše su biće ušle zle sklonosti što
gaze svu našu pravednost poput
«prljave haljine».
Treće pitanje, također upućeno
Adamu, bilo je: «Jesi li jeo sa stabla
s kojega sam ti zabranio jesti?» a
ono sadrži glavni element naše
neposlušnosti – nezahvalnost.
U ovom svjetlu Božje pitanje:
«Zašto si jeo sa stabla s kojega
sam ti zapovjedio da ne jedeš?» ne
znači: «Adame, znao sam!» Bog
19“Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!” ........................................................(Ezekiel 34,11)
ZV 4_2010_L1.indd 19ZV 4_2010_L1.indd 19 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
nije nestrpljiv osvetiti se grješnim
ljudima. Umjesto toga On kaže:
«Adame, uza sve što sam za ovo
kratko vrijeme učinio za tebe, kako
si mogao?»
Grijeh nije samo prkos. Grijeh je
nepoštivanje, nevjernost, sebična
nezahvalnost za Božje blagoslove.
A na koncu, pitanje upućeno
Evi: «Što si to učinila?» naglašava
Božju potpunu nepristranost i
našu potpunu ludost. Njegova
nam nepristranost daje mogućnost
izbora, a naša ludost zlorabi tu
uzvišenu i svetu prednost.
Sve su ovo upute za poimanje
Boga koji nas ide tražiti. U knjizi
Postanka u 15. retku trećeg
poglavlja najjasnije se otkrivaju
Njegove zavjetne osobine:
«Neprijateljstvo ja zamećem
između tebe i žene, između roda
tvojeg i roda njezina: on će ti glavu
satirati, a ti ćeš mu vrebati petu».
Kako čudesno! Na samom mjestu
zločina, još dok je izricao svoj sud,
Otac daje očajnom paru obećanje o
osobnom Spasitelju.
Pogled iznutraJedno je kad Bog gleda sa zidova
slave te ljudsku nesreću vidi iz
daleka, a nešto sasvim drugo kada
šalje anđele da ispitaju našu situaciju
i donesu mu izvješća bez pogrješke.
Jedno je kad se On samo povremeno
ukaže, kao Mojsiju kod grma, te
nas izdaleka obasja svojom slavom,
a nešto sasvim drugo kada se Bog
ograniči na našu razinu, dođe tražiti
i gledati očima zemljanina.
Predivno je i neobjašnjivo to
što će Bog obući ljudskost preko
svog božanstva i hodati među
nama. I upravo je to učinio. Nakon
četiri tisuće godina promatranja
izvana On je došao, doslovno, u
tijelu, gledajući iznutra. Nije bio
zadovoljan time da ostane dostupan
samo preko svetih posrednika ili
da na daljinu razgovara s ovim
trulim i zlokobnim planetom. On je
drugačiji Bog, On je Onaj koji dolazi
tražiti svoje. Jedan Bog, jedini,
neponovljen i neponovljiv, Onaj
koji se udostojao gledati i osjećati
poput Njegovih palih stvorenja.
Razlog je to zbog kojeg Pavlove
riječi u Galaćanima 4, 4 prevedene
na najpraktičniji način, glase:
«U punini vremena, Stvoritelj se
prerušio i živio među stvorenjima,
Bog nas je došao tražiti.» (Piščev
prijevod)
Nikada nećemo znati, niti će
naši ograničeni umovi ikada moći
spoznati, niti će vječnost biti
dovoljno duga da bismo shvatili kako
je Bog bio voljan doći osobno nas
tražiti. Sama ta pomisao nije logična.
Zašto, kada ima milijarde nebeskih
anđela koji ga vole i obožavaju?
Zašto, kada ima nebrojene galaksije
i svjetove tako brojne da promatrani
našim teleskopima izgledaju poput
oblaka prašine? Zašto, kada ima
devedeset devet poslušnih ovaca
sigurnih u nebeskom toru, Bog
dolazi tražiti, ljubiti i čeznuti za ovim
izgubljenim svijetom? Ovo je više no
čudesno, više no začudno i jezgrovito
iskazano Izaijinim nevjerovanjem,
u uzviku: «Tko da povjeruje u ono
što nam je objavljeno?» (Izaija 53,
1) A Ivan, posustao od pokušaja da
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.20
DUHOVNO RAZMI©LJANJE
ZV 4_2010_L1.indd 20ZV 4_2010_L1.indd 20 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
na odgovarajući način opiše Božju
začuđujuću milost, odriče se potrage
za pridjevima i jednostavno, ali
jasno uzvikuje: «Vidite kakvu nam je
ljubav Otac dao!» (Prva Ivanova 3, 1)
Kako i kadaRazmislite o načinu Njegova
dolaska. Kako je Bog učinio
djelatnom svoju želju da osobno
gleda iz perspektive ljudskoga roda?
Galaćanima 4, 4 nam ponovno
daje odgovor: «A kada dođe
punina vremena, posla Bog svoga
Sina, rođena od žene…» Kako?
Ellen White je pisala da je to bio
«bolan proces, tajnovit i anđelima
kao i ljudima» (The Seventh-day
Adventist Bible Commentary -
Adventistički biblijski komentar,
svezak 7, str. 915.).
Razmislite o vremenu Njegova
dolaska. Izaija je o danu Njegova
pojavljivanja i duhovnom ozračju toga
vremena rekao: «Ustani, zasini, jer
svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista
Slava Jahvina, a zemlju, evo, tmina
pokriva i mrklina narode!» (Izaija
60, 1 i 2) I bilo je tako. Kada je Bog
osobno pošao u potragu, ljudski rod
bio je na najnižoj razini. Četiri tisuće
godina grijeha gotovo je lišilo ljudski
rod ne samo edenske životnosti nego
i tjelesne sličnosti ljudskim precima
(vidi Isusov život, str. 21.).
Od iskustva ljudskog roda u
Edenu do vremena potopa gubitak
vitalnosti bio je postupan. Ljudi su
prije potopa živjeli gotovo tisuću
godina. Noa, koji je preživio potop,
živio je devetsto pedeset godina, od
kojih tristo pedeset nakon potopa.
Ali, od potopa do Betlehema životni
je vijek naglo opadao. Abraham, koji
je pozvan otprilike kada je Noa umro,
živio je sto sedamdeset pet godina;
David, koji je živio šest stoljeća nakon
Abrahama, živio je sedamdeset
godina do zrele starosti; a u vrijeme
Kristova rođenja u Betlehemu, devet
stoljeća nakon Davida, životni vijek
je bio najkraći u ljudskoj povijesti –
dvadeset dvije godine.
U vrijeme Kristova rođenja
u Betlehemu naše je oslabljeno
čovječanstvo teturalo prema
istrjebljenju. Smrtnost
novorođenčadi, sljepoća, guba,
ludilo i druge slabosti koje
su osakaćivale ljude, imale su
razmjere epidemija. Smrtonosne
pošasti često su uništavale cijele
obitelji, plemena i sela. Takozvani
znanstvenici nisu imali odgovore.
Liječnici su svojim instrumentima
više ubijali nego liječili. U vrijeme
Kristova rođenja u Betlehemu
Sotona je učinio naš planet
virtualnom zemljom poremećenih
umova i izobličenih udova. Tada,
kad su i Nebo i Zemlja mogli jasno
vidjeti sve posljedice Sotonine
vladavine, upravo tada je Bog
osobno pošao u potragu.
On je platio naπ dugCijena Njegova dolaska i potrage
daleko nadmašuje naše znanje, ali
ovoliko možemo izračunati: stajala
je četiri tisuće godina zabrinutosti
bezgrješnih bića koja su se pitala
kakav je to plan što dopušta tako
dugo postojanje grijeha; stajala je
Isusa trideset tri godine od kako je
sišao s trona, stajala Ga je sramote
koju je osjetio zbog zlih optužbi i
svrstavanja među prijestupnike. Ali,
najviše od svega, kao ljudsku žrtvu,
stajala Ga je vlastita života. On je
došao ne samo tražiti nego i ljubiti.
A ta Ga je ljubav nagnala da zauzme
naše mjesto na Golgoti, gdje je platio
dug koji nije dugovao, jer smo mi
bili dužni dugovanje koje nismo
mogli platiti.
To je djelo naglašeno u Postanku
3, 21, gdje je Bog zamijenio
smokvino lišće koje su naši
praroditelji na brzinu stavili,
janjećom kožom koju je s ljubavlju
pripremio. Nedovoljnost pokrivala
koje su sami načinili predstavlja
nedostatnost ljudske dobrote, a
janjeća koža, neophodnost Kristove
pravde, našeg pokrivala koje je
jedino dovoljno.
Kako bi se pokrivalo pribavilo,
janje je moralo umrijeti. Isus nije
samo naš dobri pastir koji je pošao
tražiti svoje ovce nego je On i Janje
zaklano od postanka svijeta. Smrt
koju je propatio nije bila poput
umiranja bolesnih i starih oko Njega
ili poput prirodne smrti zaraženog
tijela, nego je to bila druga smrt;
pravna, sudska, zakonska kazna za
naše grijehe.
On je pošao u potragu, pošao je
tražiti načine i prilike za ispunjenje
proročanstva, tražiti načine izvršenja
Ocu danih obećanja. Prinijevši sebe
kao žrtvu, vratio se na tron.
Bog Sin u potrazi više nije tjelesno
prisutan, nego je poslao Boga
Svetoga Duha na svoje mjesto te nas
po Njemu još uvijek traži. Ali načine
spasenja više ne traži. Spasenje je
već osigurano, a zahtjevi za vječni
život ispunjeni.
Ono što Bog sada traži, jesu
pojedinci koji će Ga prihvatiti, ljudi
i žene koji Ga toliko vole da su se
spremni odreći svojih loših navika,
ostaviti tradicije koje ih vežu,
odvojiti se od svega što će zagaditi
čisti odnos s Njim i dati sebe u
službu za druge.
Kako bi dosegao ovakve ljude,
On treba ljudske pomoćnike. On
traži predstavnike. Traži one čija je
radost zbog vlastita spasenja toliko
velika da tu radosnu vijest moraju
podijeliti s drugima.
On je u potrazi još i danas, a
nastavit će tražiti sve dok konačno
ne dođe, s pozivom, s glasnim
pokličem, s glasom arkanđelovim i
trubom Božjom.
Zar Ga nećemo danas mi koji
planiramo odgovoriti na taj poziv,
radosno prihvatiti, pa bilo to u
mnoštvu koje će iskusiti uskrsnuće
ili u ostatku koji će biti preobražen?
Pridružite mi se u ovom predanju!
Prije umirovljenja 2001. godine
Calvin B. Rock bio je glavni
zamjenik predsjednika Generalne
konferencije. Služio je gotovo
pedeset godina kao pastor,
evangelizator, administrator i
predsjednik Oakwood Collegea.
Ovaj je članak njegova prilagođena
propovijed.
21“Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:” ...................................................................... (Psalam 139,23)
ZV 4_2010_L1.indd 21ZV 4_2010_L1.indd 21 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
Slomljena oštrica. Drhtave ruke. Zamagljen um. ‘Mogao sam ga ubiti.’
Bijes koji je osjećao samo nekoliko trenutaka prije, izgubio se, njegovi se tamni valovi povukli. Mjesto njih prevladao je osjećaj srama i kajanja. Bennie, četrnaestogodišnjak, samo što nije ubio svog najboljeg prijatelja. Na sreću, nož je slučajno udario u veliku kopču na remenu njegovih hlača. Bennie je vidio vlastiti život kako mu u trenu prolazi pred očima i sve ono što se moglo dogoditi da se nož zabio u tijelo njegova prijatelja.
Oštar nož. Mirne ruke. Bistar um. ‘Vaša će djeca živjeti.’
Čelo mu više nije nabrano nakon koncentracije tijekom dvadesetosatne operacije, a zamijenio ju je osjećaj mira i silan osjećaj zadovoljstva.
Dr. Ben, stariji, mirniji i mudriji, upravo je spasio nečiji život, ne srećom, već pomnim planiranjem, brižljivim razgovorom s osobljem i bolesnikom, i bogomdanim darom: njegovim ‘darovitim rukama’.
Slušajući liječnika Benjamina S. Carsona danas, teško da biste pomislili kako je ovaj blagi, rječiti liječnik bio razredni tupan, prije no što je postao pametnjaković i ljutiti mladi čovjek. Njegov je glas mek i nježan. Riječi su mu promišljene dok govori o mogućim rizicima operacije i pojašnjava prednosti.
Kao vjerojatno najpoznatiji neurokirurg, Carson je prošao dug put od svog detroitskog djetinjstva.
S diplomom sveučilišta Yale, u trideset trećoj godini postaje ravnatelj pedijatrijske neurokirurgije na Johns Hopkins Medical Institutions u Baltimoru,
Ben Carson: Vjera jednog Jarrod Stackelroth istražuje vjeru i život jednog od najpoznatijih svjetskih neurokirurga...
u Marylandu, u SAD-u. Po njemu su nazvane dvije škole, Benjamin S. Carson Honors Preparatory Middle School, i Dr. Benjamin Carson Academy of Science, smještena u Milwaukeeju, u Wiskonsinu, te je 2004. godine imenovan u US President’s Council on Bioethics (Američki predsjednički savjet za bioetiku). Do sada je napisao četiri knjige, osnovao fond za pomoć siromašnoj djeci u ostvarivanju obrazovnih potencijala, često govori
u školama, crkvama i drugim ustanovama diljem svijeta.
Jedna od njegovih nedavnih počasti jest najviša građanska nagrada koju mu je uručila vlada Sjedinjenih Američkih Država, predsjednička Medalja slobode, za izvanredna postignuća u medicini i ljubav prema poticanju mladih ljudi. ‘Za kirurške vještine, visoka moralna mjerila i posvećenost pomaganju drugima, s ponosom dodjeljujem ovu medalju.’, rekao je George W. Bush. Predsjednik Bush pohvalio je i Carsonovu majku
Sonyu, koja je, unatoč tomu što je sama odgajala svoja dva sina, i imala samo tri razreda škole, uvijek svoje sinove poticala da daju sve od sebe i razviju svoje potencijale; poruka je koju Carson sada prenosi djeci po školama diljem SAD-a.
Ipak, unatoč svim ovim počastima, Carson ostaje skroman. Nakon primanja nagrade, pedesetšestogodišnji Carson rekao je za Adventist News Network: ‘Kada načelno sve staviš u Gospodinove ruke, On vodi tvoj život. Uvijek su mi pred očima čudesne stvari koje je učinio mogućim.’
Carson ostaje čvrsto povezan sa svojom obitelji i svojom vjerom, što mnogim neurokirurzima predstavlja velik problem. U razgovoru s Kim Lawton s PBS-a (Public Broadcasting Service), on opisuje kako mnogi kirurzi uskih specijaliziranih područja mogu razviti ‘kompleks boga’. ‘Ulazeći u tako nevjerojatno osjetljiva područja koja nadziru ono što osoba jest, trebaš imati prilično velik ‘ego’ kako bi mislio da ti to možeš učiniti’ - kaže Carson. ‘No, ja osobno znam odakle sve dolazi. Sve što je dobro dolazi od Boga. Ja doista ne mogu prisvajati ništa od toga.’
Carsonov medicinski napredak bio je putovanje amo-tamo. Velik dio iskustva stekao je radeći godinu dana u Perthu, u Australiji, prije završetka specijalizacije. U bolnici Johns Hopkins, u kojoj je oduvijek želio raditi, brzo se vinuo do samoga vrha u svojem području, utirući put novim tehnikama i izlažući se rizicima kojima se drugi liječnici često nisu bili ni voljni ni sposobni izložiti.
On je možda najpoznatiji po razdvajanju sijamskih blizanaca.
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.22
DUHOVNO RAZMIŠLJANJE
ZV 4_2010_L1.indd 22ZV 4_2010_L1.indd 22 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
g kirurgaCarson je 1987. godine razdvojio blizance obitelji Binder što je bio povijesni događaj. Oni su bili spojeni zadnjim dijelom glave. Često bi jedan ili oba blizanca srasla na ovakav način umirala, no nakon dvadesetdvosatnog rada, operacija je uspjela.
Godine 1997. Carson je razdvojio dječake iz obitelji Banda u Južnoj Africi. Dva su dječaka dijelila velike krvne žile stražnjeg dijela glave. Bila je to vrlo opasna operacija koju je najprije uvježbavao na računalnom trodimenzionalnom virtualnom operacijskom stolu. Bilo je potrebno 28 sati i 50 ljudi u timu prije no što je operacija bila uspješno dovršena.
Dr. Carson je usavršio i uveo u ponovnu uporabu tehniku nazvanu hemisferektomija, pri kojoj se jedna hemisfera ili jedna polovica mozga potpuno uklanja. Ova je tehnika spasila mnogu djecu koja su patila od snažnih učestalih napadaja grčenja mišića. Na odrasle ljude ova tehnika nije primjenjiva, ali dječji se mozak može prilagoditi, pa iako se pojavljuje posljedična slabost zbog odstranjene strane, napadaji obično prestaju i djetetov život nije samo spašen već u mnogome i poboljšan.
No, stvari ne idu uvijek savršeno.Dvadesetdevetogodišnje sestre iz
obitelji Bijani zatražile su razdvajanje 2003. godine. Bila je to opasna operacija upravo zbog njihove dobi. Uspješnost operacije bila je 50:50 pa je Carson od početka oklijevao s operacijom.
No, žene su izjavile da bi radije umrle no ostale ovako spojene. Umrle su.
Carson je posvećeni adventist i redovito ide u crkvu.
Njegova je majka susrela ženu koja ju je upoznala s crkvom i to dok je bila u bolnici zbog Carsonova rođenja. Vjera je bila važan oslonac
snage za mladu samohranu majku i to je učinilo da je Bog ostao nerazdvojivim dijelom Carsonova života i rada, i to od trenutka u dobi od 14 godina kada je shvatio da Bog može mijenjati život.
Nakon svoga ispada s nožem, Carson je znao kako ima problem, a to je nešto što je on opisao kao ‘patološka narav’. Zaključao se u sobu na tri sata, čitao je Bibliju, knjigu Izreka i molio Boga da promijeni njegove stavove. Bog je to učinio.
‘Vrlo sam zahvalan’ – kaže on, - ‘i to je doista promijenilo moj odnos s Bogom; prije je On bio moj nebeski Otac, a sada je postao moj zemaljski Otac kojeg nisam imao.’
Carson još uvijek svaki dan provodi vrijeme čitajući knjigu Izreka. Postoji neka povezanost njegove ljubavi prema knjizi Izreka i učinka koji je ta knjiga imala na njegov život.
Naime, tu je knjigu napisao kralj Salomon, kojega se smatra najmudrijim čovjekom koji je ikada živio, a Carson snažno vjeruje u bogomdanu mudrost.
Carsonovo je srednje ime Salomon, a prvi događaj kojim je postao slavan bilo je razdvajanje sijamskih blizanaca. Jedno od prvih djela izraelskog kralja Salomona bio je događaj u kojemu je savjetovao dvjema ženama da podijele dijete oko kojeg su se borile.
Carson snažno vjeruje kako mu Bog daje darove i mudrost da radi ono što radi. Prije početka svake operacije se moli i traži od obitelji svojih pacijenata da čine isto. ‘Čvrsto vjerujem da je Bog stvorio ljudska bića i stoga On sve zna o svakom dijelu ljudskoga tijela’ – rekao je Carson u svom razgovoru s Kim Lawton. ‘Dakle, ako ja to želim popraviti, trebam samo ostati u skladu s Njim. A kako se to ostaje usklađen s Bogom? Tako da razmišljaš o pobožnim stvarima i pokušaš iz svojeg uma izbaciti bezbožne stvari.’
Ovakva je vjera Carsonu trebala 2002. godine kada mu je dijagnosticiran rak prostate i izgledalo je kao da se proširio po
cijelom tijelu. Izgledi su bili loši, no Carson je, iako potresen, sve prihvaćao smireno. Ipak, njegov pogled na život se promijenio. ‘To mi je dalo drugačiji pogled na ono što se događa… Sjećam se kako sam dan poslije magnetne rezonance hodao imanjem i zamjećivao puno stvari koje nikada prije nisam vidio. Ljepotu lišća na granama, vlati trave i nevjerojatne simfonije ptičjeg pjeva koje nikad prije nisam čuo….Mislim da sam sada još suosjećajniji u trenucima kada se ljudi susreću sa smrću ili doista strašnim stvarima, sada znam kako se oni osjećaju. Stoga mislim da je to bilo dobro.’
Carsonov optimističan pogled na život vodio ga je k prihvaćanju rizika. U svojoj posljednjoj knjizi, Take the Risk (Prihvati izazov), on potiče čitatelje na prihvaćanje rizika u životu tako da ne bi propustili dostići svoje neizražene sposobnosti. ‘Mislim kako je vrlo mudro da ljudi sjednu i razborito sagledaju koji su rizici, ne samo na dnevnoj osnovi, već na tjednoj, mjesečnoj, godišnjoj ili cjeloživotnoj, i tada, prema tome planiraju život’ – kaže on.
Dr. Carson je prošao put od mladića rizičnog ponašanja, do onoga koji prihvaća rizike kako bi spašavao živote. Zna da je kirurgija nešto u čemu je dobar, ali ipak ostaje zadivljen djelima Božjih ruku. ‘Evo, ljudski mozak, daje osobi osobnost, čini nas međusobno različitima. No, je ne volim sjeći mozak. On je tako predivan, zašto ga sjeći?’ – razmišlja Carson.
‘Nisam siguran da volim samu kirurgiju, no volim ono što ona čini, volim njezin učinak. Volim ljudima vraćati dugovječnost i poboljšavati život.’
23“A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!” ............................................................................................................ (Psalam 31,15)
ZV 4_2010_L1.indd 23ZV 4_2010_L1.indd 23 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.24
Kršćani se uglavnom slažu da je
Božja subota u starozavjetna
vremena bila sedmi dan tjedna
kao što to Biblija jasno iznosi (vidi
Postanak 2, 1-3; Izlazak 20, 8-11).
Ali ipak, većina kršćana vjeruje
kako je Bog promijenio svoju
subotu u nedjelju, te da s ove strane
križa njegov narod treba imati
bogoslužje nedjeljom, prvog dana
u tjednu. Ako je tako, ne bismo li
trebali u Novom zavjetu naći zapis o
promjeni? Sigurno bi nam Bog nešto
rekao o nečemu tako važnom. Stoga
pogledajmo sve tekstove u Novom
zavjetu koji spominju prvi dan
tjedna. Ima ih samo osam.
Pet tekstova, od ovih osam,
odnose se na isti događaj – Isusovo
uskrsnuće:
1. Matej 28, 1. – ‘Po suboti,
u svanuće prvog dana sedmice,
dođoše Marija iz Magdale i druga
Marija da pregledaju grob.’
2. Marko 16, 1.2. – ‘Kada prođe
subota, Marija iz Magdale, Marija,
majka Jakovljeva, i Saloma kupe
miomirisa da odu pomazati Isusa.
Nedjelja u Novom zavjetu Russell Holt I vrlo rano prvoga dana sedmice
dođu na grob s izlaskom sunca.’
3. Marko 16, 9. – ‘Kad uskrsnu
rano u prvi dan sedmice, najprije se
ukaza Mariji iz Magdale...’
4. Luka 24, 1. – ‘U prvi dan
sedmice, vrlo rano, žene dođoše na
grob, noseći miomiris koji bijahu
pripremile.’
5. Ivan 20, 1. – ‘U prvi dan
sedmice, vrlo rano, kad je još
bila tama, dođe na grob Marija iz
Magdale.’
Matej, Marko, Luka i Ivan se slažu
da je Isus uskrsnuo iz mrtvih rano
u nedjeljno jutro. Većina kršćana
koji se nedjeljom okupljaju na
bogoslužje, čini to iz štovanja prema
Isusovu uskrsnuću na taj dan. Ali,
niti jedan od pisaca Evanđelja ne
kaže ni riječ o tomu da je Isusovo
uskrsnuće učinilo prvi dan tjedna
svetim danom. Svi su oni svoja
Evanđelja napisali mnogo godina
nakon Isusova povratka na nebo,
a to im je dalo prigodu da svojim
čitateljima kažu nešto o Božjem
novom danu za okupljanje na
bogoslužje i o razlozima za to.
Unatoč tomu, ni Matej, ni Marko, ni
Luka, ni Ivan, ne progovaraju ništa o
nedjelji koja je postala svetom zbog
Isusova uskrsnuća. U stvari, Matej
jasno kaže da je prvi dan došao
‘po suboti’, dakle nakon završetka
sedmog dana.
6. Ivan 20, 19. – ‘Uvečer, toga
prvog dana u sedmici, dok su vrata
(kuće) gdje bijahu učenici bila
zatvorena, zbog straha od Židova,
dođe Isus, stade pred njih…’
Ovaj se tekst isto tako odnosi
na nedjelju uskrsnuća, ali nas
obavješćuje o događaju koji se
dogodio kasnije istoga dana.
Neki smatraju kako ovaj redak
opisuje službu bogoštovlja koju su
učenici održavali u čast uskrsnuća.
No, Ivan kaže da su se učenici okupili
‘dok su vrata… bila zatvorena, zbog
straha od Židova…’ Oni nisu imali
bogoslužje. Bili su se skupili u strahu
da će Židovi koji su ubili Gospodina
doći tražiti i njih! Naime, Marko i
Luka pojašnjavaju kako su riječi koje
su im žene ranije toga dana izrekle,
učenicima zvučale poput dokonih
priča. Većina ih još nije vjerovala da
je Isus živ. Povjerovali su tek kad se
te večeri pojavio pred njima u sobi.
(Vidi Marko 16, 9-11; Luka 24, 9-12,
36-44.)
Svih ovih šest tekstova odnose
se na dan u koji je Isus uskrsnuo iz
mrtvih, no niti jedan od njih ništa
ne govori o promjeni Božjeg dana
odmora sa sedmog dana, subote,
na prvi dan, nedjelju. Ostaju nam
još samo dva teksta u kojima se
spominje prvi dan tjedna. Ima
li u njima ičega što nagovješćuje
promjenu subote sa sedmog dana na
prvi dan tjedna?
7. Djela 20, 7.11. – ‘U prvi dan
sedmice kad se sastadosmo da
lomimo kruh, Pavao je govorio
prisutnima. Kako je kanio sutradan
otići, produži govor do ponoći….
DUHOVNO RAZMIŠLJANJE
Bogoslužje nedjeljom
ZV 4_2010_L1.indd 24ZV 4_2010_L1.indd 24 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
25
proslijedi s propovijedanjem dugo –
sve do zore.’
Ovaj se tekst odnosi na nešto
što je svakako bilo vjerski sastanak
koji se održao na prvi dan* tjedna.
Znači li to da je sedmi dan,
subota, promijenjen, pa je nedjelja
sada Božji sveti dan posvećen
obožavanju? Pogledajmo pobliže.
• Ovo je jedina prigoda u kojoj je
apostol održao vjerski sastanak
prvog dana u tjednu, a kontekst
nam govori kako je to bio poseban
oproštajni sastanak. Pavao je sa
svojim suputnicima bio tjedan
dana u Troadi, pa su ovaj večernji
sastanak održali stoga što je Pavao
'kanio sutradan otići' (redak 7).
• Iz izvješća u Novom zavjetu jasno
je kako je Pavlov normalan običaj
bio poštovati za bogoslužje sedmi
dan, subotu, za sastanke bilo sa
Židovima bilo s poganima (vidi
Djela 13, 14. 44; 17, 2; 18, 4).
• U Djelima 20, 7 i 11 ne govori se
ništa o promjeni subote sa sedmog
dana na prvi dan tjedna niti o
tome da kršćani s ove strane križa
trebaju nedjelju držati svetom.
• Održavanje vjerskog sastanka
određenog dana ne čini taj dan
posvećenim niti utemeljuje običaj,
osobito stoga što je Bog posebno
označio sedmi dan kao Svoju
subotu. Mnoge crkve održavaju
službu sredinom tjedna, srijedom
uvečer, no to srijedu ne čini
svetom, niti ju čini subotom. U
stvari, u Djelima 2, 46 i 42 kaže
nam se kako su se rani kršćani
sastajali 'svaki dan', posvećujući se
'lomljenju kruha i molitvama'.
Djela 20, 7 i 11 dokaz su kako se
Pavao jedanput nedjeljom sastao s
vjernicima u Troadi da bi održao
oproštajnu propovijed i službu. No,
reći da ovaj usamljeni tekst iznosi
nešto što su apostoli običavali ili
kako kršćanima postavlja običaj
koji trebaju slijediti, na ovaj tekst
stavlja veću težinu no što je on može
izdržati.
8. Prva Korinćanima 16, 1. 2. –
'Što se tiče skupljanja milostinje za
svete, kako sam odredio crkvama
u Galaciji, tako i vi činite! Neka
svakoga prvoga dana u sedmici
svako od vas zasebice stavi na stranu
ono što uzmogne uštedjeti, da se ne
sabire kad uspijem doći.'
Ovo je osmi i posljednji tekst u
Novom zavjetu u kojem se spominje
prvi dan tjedna. To je Pavlova uputa
vjernicima u Korintu o darovima za
potrebite kršćane u Jeruzalemu.
Neki kažu kako ovaj tekst
pokazuje tjedni vjerski sastanak
nedjeljom na kojemu su se
prikupljali darovi. No, Pavlov savjet
pojašnjava kako to nije bilo javno
prikupljanje, a ne spominje se niti
bilo kakva crkvena služba. Novac je
trebala 'staviti na stranu' i prištedjeti
svaka osoba zasebno do Pavlova
dolaska. Riječ je o računanju koliko
treba dati, o obračunu, ako hoćete,
za koji je Pavao rekao kako se treba
uraditi na početku svakog tjedna, u
nedjelju.
Poput ostalih tekstova koje smo
pregledali, tako i ovaj ne govori ništa
o promjeni dana za službu Božju ili
o tome kako kršćani Novoga zavjeta
trebaju držati nedjelju umjesto
sedmog dana, subote.
Sve smo tekstove u Novom
zavjetu koji govore o prvom danu
tjedna, svaki posebice, ispitali.
Vidjeli smo kako u njima nema ni
traga promjeni Božjeg svetog dana
bogoštovlja. Ako Bibliju čitamo
onako kako piše, jasno je kako je
sedmi dan još uvijek Božja subota,
dan koji kršćani s ove strane križa
trebaju držati svetim.
Ali, postoji još jedan tekst u
Novom zavjetu u koji trebamo
zaviriti. Iako ne spominje prvi
dan tjedna, on govori o ‘danu
Gospodnjem’, nazivu koji se danas
često primjenjuje na nedjelju. Ivan
kaže: ‘ U dan Gospodnji padoh u
zanos’ (Otkrivenje 1, 10)
Ivan je primio viđenje od Boga
na dan koji on naziva ‘danom
Gospodnjim’. Ne kaže koji je to dan
bio. Ne kaže odnosi li se na subotu
ili nedjelju, na sedmi dan ili na prvi.
No, Isus nam jasno kaže koji je dan
Gospodnji dan. Dok je bio na zemlji,
rekao je: ‘ Sin je Čovječji uistinu
gospodar subote’ (Matej 12, 8). Ako
bilo koji dan s pravom možemo
nazvati ‘danom Gospodnjim’ onda je
to dan za koji sam Isus kaže da mu
je Gospodar.
Neki govore: Je li to uopće
bitno? Je li dan doista važan? Nije
li najvažnije obožavati Boga, a ne
na koji dan to činimo? I to bi bilo
smisleno da Bog nije rekao drukčije
i da Bog nije odvojio, posvetio i
blagoslovio određeni dan (vidi
Postanak 2,1–3; Izlazak 20, 8–11).
Isus je rekao: ‘ Ako me ljubite vršit
ćete moje zapovijedi.’ (Ivan 14, 15).
Ovo je razlog što nije u pitanju samo
ovaj ili onaj dan, zar ne? Radi se o
problemu odanosti i ljubavi.
*U Bibliji svaki 24-satni dan
počinje tamnim dijelom (noć),
a nakon njega slijedi svijetli dio
dana (vidi Postanak 1, 5. 8. 13;
Levitski zakon 23,32), stoga su neki
biblijski učenjaci zaključili kako
se ovaj sastanak iz Djela 20, 7 i 11
zapravo odvijao u vrijeme koje mi
danas nazivamo subotom uvečer
(za primjer možete pogledati New
English Bible). Ipak, bez obzira je li
sastanak održan u subotu uvečer ili
nedjelju, tekst jasno iznosi da je bio
‘prvog dana u tjednu’.
“Ta Sin Čovječji gospodar je subote!” .............................................................................................................................................. (Matej 12,8)
Bogoslužje subotom
ZV 4_2010_L1.indd 25ZV 4_2010_L1.indd 25 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.26
‘Videoigre čine ljude
nezainteresiranima za sve
ostalo.’ – kaže žena čiji muž
i djeca provode većinu svog
slobodnog vremena zaokupljeni
nekom vrstom elektroničkih igrica.
Igrice koje su se nekada smatrale
odmorom i opuštanjem, sada se
povezuju s negativnim životnim
navikama i upravljanjem vremenom,
sa smanjenim nadzorom nad
ljutnjom, razlogom obiteljskog
nesklada i potragom za senzacijama.
Istraživanja provedena 2007. godine
pokazala su izravnu i jaku negativnu
povezanost između igranja
elektroničkih igrica i uspjeha u školi.
Kako uporaba videoigara raste,
tako rezultati provjere obrazovnih
postignuća i prosjek ocjena opadaju.
Pojam ‘ovisnosti o igrama’
ODGOJ
Debbie Cosier – pogled na štetne posljedice
videoigara.
Debbie Cosier – pogled na štetne posljedice
videoigara.
Naπa djeca i videoigre
ZV 4_2010_L1.indd 26ZV 4_2010_L1.indd 26 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
27
odnosio se samo na kockanje. Danas
se odnosi na bilo koju značajnu
ovisnost koju ljudi imaju prema
Wiiju, X-boxu, PlayStationu ili
računalnim i internetskim igrama.
Nekada su ovisnici o igrama bili
gotovo isključivo odrasle osobe, a
ovisnički smrtni stisak danas je oko
vrata svim uzrastima.
Od dokolice do ovisnostiOpćenito govoreći, ovisnost se
opisuje kao ponavljajući nagon
pojedinca na uključivanje u
posebnu aktivnost, unatoč štetnim
posljedicama. Ona postaje nezdrava
kad zavlada većinom djetetova
izvanškolskog vremena (no često se
uvlači i u školski život), ugrožavajući
mu društveni i školski uspjeh.
Je li vaše dijete preumorno ili se
ne zanima za pisanje svoje zadaće,
ima li poteškoća s usredotočenjem
na nastavi? Postaju li mu ocjene sve
lošije? Ovo su rani upozoravajući
znakovi za potrebu djelovanja.
Ostali znakovi mogu uključivati:
• Zanemarivanje zdravih navika
poput tjelovježbe, uravnotežene
prehrane, a ponekad čak i
osobne higijene
• Niska razina usredotočenosti na
ostale aktivnosti, osim igranja
igrica
• Nedostatak uključenosti u druga
područja vlastita života
• Malo društvenih odnosa s
članovima obitelji
• Neodgovornost prema kućnim
obvezama
• Nevoljkost pri napuštanju doma
za vikend ili nošenje igrica kada
ga napušta
• Nevoljko provođenje vremena na
otvorenom
• Razdražljivost i hirovito
ponašanje kada ne igra igrice
Nije teško zamijetiti kako
ovisnost o igricama može imati
značajan utjecaj na obiteljski život
i dugoročnu budućnost pojedinca.
Možda je najštetnije to što oni koji se
uključe u prisilne i trajne aktivnosti
igranja igrica gube povezanost s
obitelji i vanjskim svijetom.
Borba protiv ovisnosti o igricama
Dakle, kako se pojedinac treba
s tim nositi? Evo plana u sedam
točaka koji možete prilagoditi
svojim prilikama:
1. Problem sagledajte kroz
sustav ‘za’ i ‘protiv’. Načinite
tablicu od četiri kvadrata. Zajedno
s djetetom upišite u prvi kvadrat
razloge za smanjenje vremena
igranja, razloge za ne smanjenje
vremena igranja, razloge protiv
smanjenja vremena igranja i razloge
protiv ne smanjenja vremena igranja
igrica. Vratite se ovome ako počnete
gubiti bitku.
2. Ne zaboravite da nije krivo
samo dijete. Cijela je obitelj
pridonijela da se ovaj problem
razvije, primjerice kupnjom
hardvera na dar, stoga svi trebaju
biti voljni priznati odgovornost i
razgovarati o tome.
3. Nemojte si dopuštati
naizmjeničnost srama i
krivnje. Recite: ‘Ti to možeš.’ –
shvaćajući kako se u procesu može
dogoditi povratak na staro, ali kako
vi radite na poboljšanju djetetova
osjećajnog, društvenog, tjelesnog i
intelektualnog zdravlja.
4. Uspostavite dogovoreno
vrijeme igranja i postupno
smanjujte. Cilj je pola sata dnevno
tijekom tjedna, a dva tijekom
vikenda. Rabite budilicu za
određivanje isteka vremena kako u
ostvarivanje cilja ne bi bili uključeni
mama ili tata s kojima postoji
emocionalna povezanost.
5. Neka igranje igrica bude
nagrada za završenu zadaću,
a ne prvo što dijete radi poslije
škole. Odvucite im pozornost tako
što ćete imati pripremljenu zdravu
hranu kada dijete stigne kući, a
potom im nakon jela pomozite da
započnu rješavanje zadaće. (Ovo
je dobar način da dijete ne osjeti
početnu ‘bol’.)
6. Stvorite uvjete za ponovno
povezivanje. Izvedite ih
na otvoreno, motivirajte ih i
provodite vrijeme s obitelji čineći
zabavne stvari. Neko vrijeme će biti
namrštena lica, ali će na kraju sve
uspjeti!
7. Učinite igrice manje
dostupnima. Uklonite
konzole iz njihove sobe i smjestite
ih u zajedničke, obiteljske prostore.
Tako će navika postati očitija.
Ako ikada dođete u kušnju reći:
‘Pusti dijete neka igra igrice!’, ne
zaboravite da proizvođači igara i
trgovci računaju s tim. Oni žele da
vaše dijete bude ovisno o njihovim
igricama. Ne mare oni ni za vas ni
za vaše dijete!
“Poučite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj kući i kad idete putem;
kad liježete i kad ustajete.” .......................................................................................................................................(Ponovljeni nzakon 11,19)
ZV 4_2010_L1.indd 27ZV 4_2010_L1.indd 27 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.28
ZDRAVLJE
Rak dojke odnosi više ženskih života od ostalih vrsta raka. U SAD-u je pojava ove bolesti takva
da obolijeva svaka osma žena, što je gotovo 13%.
Rak dojke je nekontrolirani rast stanica dojke, zloćudni tumor koji se razvija od stanica u dojci. Obično započinje u lobularnim stanicama, stanicama mliječnih žlijezda ili u kanalićima, prolazima koji vode mlijeko iz lobula do izlaza u bradavici. Manje je uobičajen rak koji nastaje u tkivima dojke koja uključuju masno i fibrozno vezivno tkivo u dojci.
Vremenom stanice raka mogu napasti okolno zdravo tkivo i prokrčiti si put do pazušnih limfnih čvorova, malih organa koji filtriraju strane tvari u tijelu. Stanice raka koje uđu u limfne čvorove imaju put u druge organe u tijelu.
Genetska greška (‘pogreška’ u genetskom materijalu) je čest uzrok raka dojke. A samo 5 do 10 posto zloćudnih tumora nastaje zbog nasljeđa od majke ili oca. Oko 90 % raka dojke nastaje zbog genetske greške koja je posljedica procesa starenja, iscrpljenosti i istrošenosti organizma uopće.
Faktori rizikaZnanstveni istraživači Instituta Walter and Eliza Hall u Australiji, otkrili su u travnju ove godine da su matične stanice vrlo osjetljive na estrogen i progesteron, dva glavna hormona u ženskom tijelu. Ovo otkriće pojašnjava dokaze u prošlim desetljećima koji povezuju opasnost od raka dojke s izloženošću ovim hormonima.
‘Postoje jasni dokazi o tome da što više menstrualnih ciklusa žena ima,
Rak dojkeRak dojke Melody Tan
povećava s količinom alkohola koju žena pije. Alkohol sprječava sposobnost jetara da kontroliraju razinu hormona estrogena, koji može povećati rizik.
S druge strane, nedavna istraživanja pokazuju da se za 4-5% smanjuje opasnost od razvoja raka dojke na svakih 12 mjeseci dojenja djeteta. Tijekom dojenja se razina estrogena smanjuje, smanjujući mogućnost nastanka raka dojke. Žene trebaju nastojati dojiti dijete najmanje 6 mjeseci (duže je također u redu) i nastaviti s naizmjeničnom dodatnom umjetnom prehranom kasnije.
Na nesreću, postoje i različite opasnosti na koje jednostavno ne možemo utjecati.
SPOL. Najznačajniji rizični čimbenik za razvoj raka dojke jest biti žena. Iako i muškarci mogu dobiti rak na dojci, ženske stanice u dojci u stalnoj su promjeni i rastu, uglavnom zahvaljujući prisutnosti estrogena i progesterona. To žene dovodi u veću opasnost.
DOB. S godinama života raste opasnost od nastanka raka dojke. Većina se bolesti otkriva kod žena starijih od 50 godina.
OBITELJSKO NASLJEĐE. Žene koje imaju najbliže srodnice (majku, kćer ili sestru) koje su imale rak dojke, ili pak imaju veći broj srodnica oboljelih od raka dojke ili jajnika (osobito prije pedesete godine), imaju veći rizik od nastanka raka dojke.
OSOBNO OBOLIJEVANJE. Žene kojima je već bio dijagnosticiran rak dojke u većoj su opasnosti da ga ponovno dobiju, na istoj dojci ili
to je veća opasnost od raka dojke,’ rekla je doktorica Jane Visvader, voditeljica istraživanja. ‘U periodu netom nakon trudnoće postoji povećan rizik od obolijevanja od raka dojke. No, staničnu osnovu za ova opažanja još uvijek nedovoljno razumijemo.’
Rak dojke se može dogoditi svakome, no postoje brojni čimbenici rizika nad kojima žene mogu imati nadzor. Oni uključuju sljedeće:
TJELESNA TEŽINA. Povećana tjelesna težina povezuje se s povećanom opasnosti od raka dojke, osobito za žene nakon menopauze. Masno tkivo je glavni izvor estrogena u tijelu nakon menopauze, kada jajnici prestanu proizvoditi hormon. Imati više masnog tkiva znači moguću višu razinu estrogena, što povećava rizik od obolijevanja. Naravno, žene trebaju imati cilj cijelog života održavati normalnu tjelesnu težinu.
PREHRANA. Prehrana je vjerojatni rizični čimbenik za mnoge vrste raka, uključujući i rak dojke, no za neke od njih studije tek trebaju pokazati koja vrsta hrane povećava opasnost. Dobro je izbjegavati crvena mesa i ostale životinjske masti, uključujući mliječne proizvode, poput sireva, mlijeka i sladoleda, jer oni mogu sadržavati hormone, ostale čimbenike koji utječu na rast, antibiotike i pesticide. Preporučuje se prehrana siromašna mastima, a bogata voćem i povrćem.
NEDOSTATAK TJELOVJEŽBE. Sve je više dokaza kako nedostatak vježbanja povećava rizik od nastanka raka dojke dok redovito vježbanje smanjuje opasnost. Budite umjereno aktivni (brzo hodanje) najmanje 30 minuta dnevno.
UPORABA ALKOHOLA. Istraživanja pokazuju kako se opasnost od pojave raka dojke
ZV 4_2010_L1.indd 28ZV 4_2010_L1.indd 28 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
29
na drugoj, nego da nikad nisu bile bolesne.
RASA. Žene koje su bijele rase imaju veći rizik od nastajanja bolesti nego druge rase.
PROMJENE U STANICAMA DOJKE. Neuobičajene promjene u stanicama dojke nađene tijekom biopsije (uklanjanja sumnjivog tkiva zbog ispitivanja pod mikroskopom) mogu biti rizičnim čimbenikom za nastanak raka dojke. Promjene uključuju pretjerani rast stanica (hiperplazija) ili nenormalan (atipičan) izgled.
SprjeËavanjeUnatoč mogućnosti gubitka života zbog raka dojke, izgledi za preživljavanje su bolji no ikad. Broj umrlih od raka dojke smanjuje se diljem svijeta, a smatra se posljedicom napretka u liječenju, ranom otkrivanju putem pretraga, te povećanoj svjesnosti koju možemo uvelike pripisati pokretu Pink Ribbon (Ružičasta vrpca) i fondacijama za borbu protiv raka dojke diljem svijeta.
Zahvaljujući napretku istraživanja, kirurško odstranjivanje tumora (lumpektomija) bez odstranjivanja cijele dojke, te postupak radijacije oboljelog područja zamijenili su mastektomiju postajući prvenstveni odabir za mnoge žene s ranim stadijem raka dojke. Kemoterapija je postala standardnim načinom liječenja žena s ranim stupnjem raka dojke. Uvođenje posebnog procesa biopsije s očuvanjem limfnih čvorova omogućilo je manje nasilne kirurške metode dijagnostike i prognoze koje bolesnicama koje boluju od raka dojke stvaraju manje kroničnih problema s rukom, te pridonose boljoj kvaliteti života.
Iako nije poznat način kojim možemo potpuno spriječiti nastanak raka dojke, rano otkrivanje je trenutačno najbolji način smanjenja smrtnosti. Najvažnije što žena može učiniti jest otići na mamografiju, osobito dok nema nikakvih simptoma. Rutinska mamografija je prihvaćena standardna pretraga za rano otkrivanje raka dojke, a
pridonosi smanjenom mortalitetu. Žene između 40 i 49 godina trebale bi napraviti mamogram svake godine, a žene starije od 50 godina, svake druge godine. Nakon dvadesete godine žene bi trebale pratiti izgled svojih dojki i izvršiti samo-pregled kako bi mogle zamijetiti promjene koje su nove i neuobičajene. Iako većina kvržica i promjena u izgledu dojke nisu znak raka, neke mogu biti, pa ih stoga treba provjeriti liječnik ili neki drugi zdravstveni stručnjak.
Gdje je Bog u svemu ovome?Treba li okriviti Boga ako dobijete
rak dojke? Ne zaboravite da vas On voli i želi vam samo najbolje, no, stoga što živimo u nesavršenom svijetu, bolesti se događaju, pa se nekada dogode i vama. Biti kršćanin u konačnici znači imati nadu u budućnost. Činjenica da ste oboljeli ne znači da je Bog od vas odustao. On još uvijek želi da imate najbolju moguću kakvoću života, tako da možete uživati u njemu i biti na blagoslov drugima!
Sheila ∑ æivotna priËaRutinska mamografija – vrijeme je za moj sljedeći dogovor za pregled. Još jedna stvar koju moram obaviti uz sve ostale. Ništa osobito. Tako sam mislila.
Iznenadila sam se kad su me pozvali na još jednu provjeru jer su našli jedno područje koje im je sumnjivo. Zatim je slijedio ultrazvuk, a onda i biopsija nakon dva tjedna.
Liječnica je prije biopsije pojasnila kako postoje dva područja za koja su zabrinuti, jedno koje je izgledalo poput Mliječne staze (od kalcifikacija koje mogu nastati zbog povrede ili zbog stanica raka), a drugo područje je imalo dva čvorića veličine oko jednog milimetra. Prvo će obraditi područje na kome je mrlja, jer čvorići su najvjerojatnije dobroćudne naravi.
Nakon nekog vremena liječnica je došla s ljubaznim smiješkom. Rekla je kako su uklonili nešto tkiva, ali će morati ponovno učiniti zahvat kako bi uklonili i čvoriće na drugom području. No, prvo im moraju odrediti mjesto još jednim mamogramom.
Nekoliko minuta kasnije, liječnica se vratila. Iznenađeno je rekla: ‘Nema ih. Čvorića. Nisu više tamo.’
Kamo su nestali? Bog zna. Jer, ja mislim da ih je Bog uklonio. Je li moguće da su ih izvadili s prvom intervencijom? Nije moguće, rekla je liječnica, jer su se nalazili na sasvim drugom, odvojenom području. Jesam li bila sretna? Vjerojatno da. Znam samo kako sam razmišljala o svim onim molitvama koje su upućivali moji dobri prijatelji.
Ali, bio je to samo prvi dio. Nalazi biopsije bit će gotovi tek za pet dana. Kada su stigli, na njima je stajalo kako je sve benigne naravi. Kakve li ugodne vijesti!
Dogovorila sam pregled za sljedeću godinu i upitala što može značiti zasjenjeno područje, a što čvorići. Liječnica mi je objasnila kako sjenke mogu biti rezultat gustoće tkiva dojke, pa se to pokaže na mamogramu. A za čvoriće mi je rekla kako su to moguće bile male, bezopasne ciste.
Sheila O’Connor
RuæiËaste vrpceRužičasta je međunarodno priznata simbolična boja za rak dojke. Vrpce tradicionalno rabe dobrotvorne ustanove za označavanje određenog uzroka stoga što su jeftin i vidljiv način na koji ljudi u društvu mogu pokazati svoju potporu.
Ranih 90-ih, Alexandra Penney, glavna urednica časopisa Self, pozvala je Evelyn Lauder iz kompanije Estée Lauder za gostujuću urednicu časopisa koji je sadržavao izvješća o raku dojke.
Sljedeće godine ponovno su udružili snage kako bi stvorili Ružičastu vrpcu. Te je godine Estée Lauder kompanija besplatno podijelila milijun i pol ružičastih vrpci ženama diljem Amerike kao znak svjesnosti postojanja raka dojke. Danas je Ružičasta vrpca međunarodno priznata i postala je važan dio međunarodnih inicijativa za prikupljanje sredstava u dobrotvorne svrhe.
“Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje liječnika? Ta zašto ne dolazi ozdravljenje kćeri naroda mojega?” ................(Jeremija 8,22)
ZV 4_2010_L1.indd 29ZV 4_2010_L1.indd 29 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.30
PORUKA iz etera
Jesi li u kondiciji?
Chris Smith
PORUKA iz etera
Pomažu li metode?
Ing. Željko Bošnjak
“Jesi li vidio klub svetaca?”
upitao je jedan student
drugoga. “Znaš, one momke
koji mole cijelo vrijeme i misle da
su savršeni vjernici?”
Charles i John Wesley, poslije
poznati kršćanski reformatori,
zajedno sa svojim prijateljima nisu
bili jako omiljeni na oksfordskom
sveučilištu početkom osamnaestog
stoljeća zato što su se veoma
razlikovali od ostalih studenata.
Dvojica braće Wesley željela su
živjeti čistim, pristojnim, urednim
životom. Oni su shvaćali da živjeti
po Božjem zakonu znači mnogo
više nego samo činiti pravedna
djela. Znali su da, osim što će se
ponašati pristojno, moraju biti
sveti u srcu. Braća su pronašla
nekolicinu drugih mladića koji
su dijelili njihova uvjerenja, pa su
zajednički nakanili živjeti životom
koji će biti ugodan Bogu, bar kako
su oni tada shvaćali.
“Gledajte te perfekcioniste!”
uzviknuo bi ponekad jedan
student, poznat po tome što je odan
porocima. “Oni misle da će im sve
njihove dobre metode pomoći da
stignu na Nebo!”
Što reći o metodama,
postupcima, disciplini i ritualima
koje zadajemo sebi da bismo bili
svetiji? Može li nam to pomoći da
duhovno i umno uzrastemo ili nam
samo smetaju u tome?
Braća Wesley i njihovi prijatelji
nakon nekog vremena besplodnog
života ustanovili su da nametnute
kršćanske metode mogu pomalo
unaprijediti, ali i ozbiljno omesti
duhovni rast. U početku su uložili
ozbiljan napor da žive novim
i drugačijim načinom života.
Odricali su se skupe hrane i
raskošne odjeće. Svoj novac dijelili
su siromašnima. Napravili su
raspored vremena, ustajali rano
ujutro, čitali određenu literaturu,
određeni broj stranica i molili na
koljenima točno određeni broj
minuta svakoga dana.
Ima li nečega lošeg u življenju
takvim načinom života? Ima,
zato što su vjerovali da će ih
sve to što čine spasiti od grijeha
i jednog im dana priskrbiti
ulaznicu za nebesko kraljevstvo.
Drugim riječima, mislili su da
sami mogu postati pravedni
čineći dobra djela kroz dobre
rituale i strogu disciplinu. Tek su
mnogo godina poslije shvatili da
njih kao nedostojne ljude samo
prihvaćanje Kristove pravednosti
može učiniti savršenima pred
Bogom.
Kada su to nekada uspjeli
shvatiti kršćanski reformatori
koji su godinama tražili pravi put
dok nisu iskusili Boga, zašto bi
onda netko još i danas pokušavao
živjeti životom rituala, obreda i
određenih ceremonija ako mu
to ne može donijeti spasenje?
Zato što je našemu srcu teško
shvatiti jednostavnost Božjega
plana spasenja i teško nam je
shvatiti da netko može dati sebe
da izbavi nas grešne i nedostojne.
Trebamo samo shvatiti da ukoliko
Isus bude živio u nama svojim
Svetim Duhom, mi ćemo živjeti
pravednim životom zato što je on
pravedan. U psalmu je zapisana
molitva: “Nauči me, Jahve, putu
svojemu, ravnom me stazom
povedi.” (Psalam 27, 11)
Zar niste sretni što se Bog
pobrinuo da dobijemo spasenje od
propadljivog načina života? Zar
ne želite pokazati vjerom u Isusa
koliko cijenite taj dar? I pogodite
što će se onda dogoditi. Dobre
metode će tek tada učiniti vaš život
mnogo lakšim i sretnijim.
ZV 4_2010_L1.indd 30ZV 4_2010_L1.indd 30 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
31
»asopis za osobnu, obiteljsku i druπtvenu duhovnost utemeljenu na BiblijiOsnivaË:KrπÊanska ad vent is tiËka crkva —
Ad vent isti sedmoga dana u RH,
Zagreb, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77
IzdavaË:CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure
DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb
(NakladniËki odjel KAC u RH)
Glavni urednik:Dragutin Matak
Prevoditelj:Dobrila Sabo
Lektor:Darko FilËiÊ
Korektor:Darko FilËiÊ
Oblikovanje i priprema:PLStudio d.o.o.
Tisak:Tipomat
Naklada:Ovaj broj je tiskan u 10.000
primjeraka
Cijena ovom broju je 10 kuna
Cijena 4 broja u jednogodiπnjoj
pretplati, s poπtarinom, 40 kuna
Izlazi tromjeseËno
Rukopisi se ne vraÊaju
ISSN 0353-0434UDK 286
Prvi broj Ëasopisa Znaci vremena
na hrvatskom jeziku izaπao je 1910.
godine. Od 1969. godine izlazi
tromjeseËno, a poslije prekida od
nekoliko godina dvomjeseËno, pa
sada opet tromesjeËno. Pod istim
nazivom i sa sliËnom tematikom
Ëasopis izlazi na mnogim jezicima
diljem svijeta — na talijanskom,
portugalskom, πpanjolskom,
francuskom, nizozemskom,
njemaËkom (dva izdanja), danskom,
πvedskom, norveπkom, fi nskom,
poljskom, Ëeπkom, ukrajinskom,
grËkom, engleskom (pet izdanja),
arapskom, hebrejskom, kineskom,
korejskom, fi dæi, japanskom...
Urednikov e-mail:dmatak@public.carnet.hr
Nudimo vam tri teËaja:
Biblija nudi odgovore na najvaænija æivotna pitanja Otkuda dolazimo?Kako æivjeti kvalitetnim i sretnim æivotom? Kakva nas buduÊnost oËekuje?
BIBLIJA GOVORIje prvi stupanj a sastoji se od 24 kratke lekcije namijenjen za one koji æele nauËiti osnovne istine Biblije.
CREDO ∑ VJERUJU RANOG KR©ΔANSTVAje drugi stupanj za one koji æele temeljitije i dublje prouËavati Bibliju.
RADOSNA VIJESTje treÊi stupanj koji nudi viπe i πire poznavanje i prouËavanje Biblije na temelju osobnog prouËavanja i praktiËne primjene tih znanja.
NARU»ITE JO© DANAS BESPLATNE LEKCIJE DOPISNE ©KOLENaπa adresa je: Znaci vremena Centar za prouËavanje Biblije Prilaz Gjure DeæeliÊa 75
• Poπtanski pretinac 925 • 10 000 Zagreb • Tel: 01/37 74 283
Godiπte 34, br. 4, god. 2010.
POTRAÆITE NAS NA LOKALNOM RADIJU
Raspored emitiranja emisija Ad vent is tičkog radijaPostaja ................................... Frekvencija ..............................Vrijeme emitiranja
Radio Beli Manastir ................. 96,9 MHz ..........................................subotom u 17.30 Govori Pavle Čalić
Radio Grubišno Polje ............... 95,1 MHz ......................... srijedom i petkom u 14.30 Misli iz Biblije, priprema Željko Bošnjak
Radio Pitomača ......................... 93,5 MHz ..........................................nedjeljom u 8.00 Emisija Glas nade, govori pastor-svećenik Neven Relić
Radio Virovitica ........................ 92,9 MHz ..........................................subotom u 14.30 Emisija Glas nade, govori pastor-svećenik Neven Relić
RADIO Glas nade
p. p. 92510001 ZAGREB
ČITAMO KAKO BISMO ZNALI DA NISMO SAMI!
DOPISNA ZDRAVSTVENA ŠKOLA U 10 LEKCIJANa znanstven, suvremen i našim uvjetima prilagođen način besplatni tečaj u
10 lekcija. Saznajte kako načinom života uvelike smanjiti rizik obolijevanja
od vodećih uzroka smrti u našoj zemlji — srčanog infarkta, moždanog udara i
sedam najraširenijih vrsta raka.
Naša adresa je: Procvat zdravlja P.P. 925, 10001 Zagreb
ZV 4_2010_L1.indd 31ZV 4_2010_L1.indd 31 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
Dobro došli na Adventističko teološko visoko učilište (www.atvu.org)i Srednju školu u Maruševcu s pravom javnosti (www.ss-marusevec.skole.hr)
Sretni vam blagdani!
ZV 4_2010_L1.indd 32ZV 4_2010_L1.indd 32 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17
top related