SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Ana Matijević

OBLICI ŽIVOTNIH OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

OBLICI ŽIVOTNIH OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika osiguranja

Mentor: prof. dr. sc. Ivan Frančišković

Student: Ana Matijević

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081122119

Rijeka, svibanj 2014.

KAZALO

1. UVOD ............................................................................................................................ 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ............................................................... 1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ..................................................................... 1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ..................................................................................... 2

1.4. Znanstvene metode ................................................................................................ 3

1.5. Struktura rada ....................................................................................................... 3

2. OBILJEŽJA OSIGURANJA ...................................................................................... 5

2.1. Osnovne značajke osiguranja ............................................................................... 5

2.2. Povijest osiguranja ................................................................................................. 7

2.3. Vrste osiguranja prema kriterijima ..................................................................... 9

2.3.1. Osiguranja prema kriteriju bilanciranja poslova osiguranja i utvrđivanja

poslovnog rezultata ......................................................................................... 9

2.3.2. Osiguranja prema načinu sklapanja ugovora .............................................. 10

2.3.3. Osiguranja prema predmetu osiguranja ....................................................... 10

2.3.4. Osiguranja prema statusu osiguranika ........................................................ 11

2.3.5. Osiguranja prema srodnosti rizika koje pokrivaju ....................................... 12

2.3.6. Osiguranja s aspekta teoretskih osnova, konkurentnosti na tržištu i stupnju

državnog nadzora ........................................................................................... 12

2.3.7. Osiguranja prema načinu pokrića rizika ...................................................... 12

2.3.8. Osiguranja prema podjeli osiguranja imovine ............................................. 13

2.3.9. Osiguranja u razvijenim zemljama ............................................................... 13

2.3.10. Osiguranja prema kriteriju strukture premije osiguranja ....................... 13

2.4. Funkcije djelatnosti osiguranja .......................................................................... 14

2.4.1. Funkcija zaštite .............................................................................................. 14

2.4.2. Financijsko - akumulatorska funkcija ......................................................... 15

2.4.3. Društveno - socijalna funkcija ...................................................................... 16

3. ZNAČAJKE ŽIVOTNIH OSIGURANJA ............................................................... 17

3.1. Razvoj životnih osiguranja ................................................................................. 17

3.2. Osnovna obilježja životnih osiguranja ............................................................... 19

3.3. Vrste životnih osiguranja .................................................................................... 22

3.3.1. Životno osiguranje ......................................................................................... 22

3.3.2. Rentno osiguranje .......................................................................................... 26

3.3.3. Dopunska osiguranja uz životno osiguranje ................................................ 27

3.3.4. Osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja ................................................... 29

3.3.5. Životna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima

investicijski rizik ............................................................................................ 29

3.3.6. Tontine ........................................................................................................... 30

3.3.7. Osiguranje s kapitalizacijom isplate ............................................................. 31

4. UGOVOR O ŽIVOTNOM OSIGURANJU ............................................................. 32

4.1. Značajke ugovora o životnom osiguranju ......................................................... 32

4.2. Sklapanje ugovora o životnom osiguranju ........................................................ 33

4.2.1. Ponuda životnog osiguranja .......................................................................... 34

4.2.2. Polica životnog osiguranja ............................................................................ 35

4.2.3. Ostale isprave životnog osiguranja ............................................................... 36

4.3. Stranke ugovora o životnom osiguranju ............................................................ 37

4.4. Premija životnog osiguranja ............................................................................... 38

5. ANALIZA ŽIVOTNIH OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ .............. 40

5.1. Osiguranja u Republici Hrvatskoj ..................................................................... 40

5.2. Životna osiguranja u Republici Hrvatskoj ........................................................ 46

5.3. Perspektiva razvoja životnih osiguranja ........................................................... 50

6. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 52

LITERATURA ................................................................................................................... 54

POPIS TABLICA ............................................................................................................... 57

POPIS GRAFIKONA ........................................................................................................ 57

1

1. UVOD

Na samom početku ovog diplomskog rada, u Uvodu će se objasniti: 1) problem, predmet i

objekt istraživanja, 2) radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3) svrha i ciljevi

istraživanja, 4) znanstvene metode i 5) struktura rada.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

U današnje vrijeme čovjek se sve više brine za svoju budućnost, svoje zdravlje, svoju

imovinu, odnosno za svoju sigurnost. Upravo ga ta briga potiče na razmišljanje o

osiguranjima i raspituje se o pogodnostima, kako bi na kraju sklopio jedno od više vrsta

osiguranja koje nudi tržište.

Problem istraživanja ovog diplomskog rada je nedovoljna informiranost o oblicima

životnih osiguranja i rizicima koje oni pokrivaju.

Prema navedenom problemu istraživanja moguće je definirati i predmet istraživanja, a to je

istraživanje i utvrđivanje oblika životnih osiguranja te statističko utvrđivanje njihova

kretanja.

Objekti istraživanja su: osiguranje, životno osiguranje, oblici životnih osiguranja i statistika

životnih osiguranja.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Pomoću prethodno navedenog problema, predmeta i objekta istraživanja moguće je odrediti

temeljnu radnu hipotezu koja glasi: Na temelju teorijskih spoznaja o životnom osiguranju

može se utvrditi koji su oblici životnih osiguranja, te statističkom analizom njihov stupanj

razvijenosti u Republici Hrvatskoj.

Postavljena radna hipoteza može se konkretizirati s više pomoćnih hipoteza (kr. P.H.):

2

P.H.1: Temeljem istraživanja teorijskih značajki osiguranja objašnjen je pojam, povijest i

osnovna obilježja osiguranja i životnih osiguranja, te pregledom Zakona o osiguranju data

je podjela životnih osiguranja i njihova objašnjenja.

P.H.2: Prezentiranjem najvažnijih spoznaja u analizi objašnjen je stupanj razvijenosti i

perspektiva razvoja životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha i ciljevi istraživanja su objasniti značajke i oblike životnih osiguranja u Republici

Hrvatskoj, objasniti ugovor o životnom osiguranju, analizirati rezultate istraživanja o

razvijenosti životnih osiguranja preko gustoće premije osiguranja, penetracije osiguranja u

BDP-u, broju polica osiguranja i zaračunate bruto premije, te predstaviti perspektivu

razvoja životnih osiguranja.

Pitanja na koja smo odgovorili u ovom diplomskom radu sukladno svrsi i cilju istraživanja

su:

1) Što je osiguranje?

2) Koja je podjela osiguranja prema kriterijima?

3) Što je životno osiguranje?

4) Koji su oblici životnih osiguranja?

5) Što je ugovor o životnom osiguranju?

6) Što je premija osiguranja?

7) Kakvo je stanje djelatnosti osiguranja u Republici Hrvatskoj?

8) Koji je stupanj razvijenosti životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj?

9) Koja je perspektiva razvoja životnih osiguranja?

3

1.4. Znanstvene metode

Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja korištene su sljedeće znanstvene

metode: metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije, metoda deskripcije, metoda

kompilacije, metoda klasifikacije te komparativna metoda.

1.5. Struktura rada

Diplomski rad se sastoji od šest međusobno povezanih dijelova i započinje s Uvodom u

kojem je definiran problem, predmet i objekt istraživanja, postavljena radna hipoteza i

pomoćne hipoteze, navedeni svrha i ciljevi istraživanja i znanstvene metode istraživanja, te

na kraju objašnjena struktura rada.

Unutar drugog dijela diplomskog rada pod naslovom Obilježja osiguranja objašnjene su

osnovne značajke osiguranja, navedena je kratka povijest razvoja osiguranja, te su

objašnjene vrste osiguranja po kriterijima i funkcije djelatnosti osiguranja.

U trećem dijelu, s naslovom Značajke životnih osiguranja predstavljena je povijest

razvoja, kao i osnovna obilježja životnih osiguranja, zatim je izvršena podjela i definirana

svaka vrsta životnih osiguranja.

Četvrti dio diplomskog rada pod naslovom Ugovor o životnom osiguranju objašnjava

značajke i sklapanje ugovora o životnom osiguranju, te koje su stranke ugovora o životnom

osiguranju i što je premija životnog osiguranja.

Nalov petog dijela je Analiza životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj u kojem su

izneseni statistički podaci o djelatnosti osiguranja i statistički podaci životnih osiguranja, te

je predstavljena perspektiva razvoja životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj.

4

U zadnjem dijelu diplomskog rada pod naslovom Zaključak dana je sinteza rezultata

istraživanja prema kojima je dokazana temeljna radna hipoteza.

5

2. OBILJEŽJA OSIGURANJA

U ovom poglavlju objasniti će se 1) osnovne značajke osiguranja, 2) povijest osiguranja,

3) vrste osiguranja prema kriterijima i 4) funkcije djelatnosti osiguranja.

2.1. Osnovne značajke osiguranja

Pojam osiguranje može se gledati sa stajališta pojedinca i s motrišta društva. Osiguranje sa

stajališta pojedinca je gospodarski instrument kojim pojedinac zamjenjuje mali određeni

iznos (premija) za veliki neizvjestan financijski gubitak (neizvjesnost od koje se

osiguravamo) koji bi postojao da nema osiguranja, dok osiguranje s motrišta društva je

gospodarski instrument za smanjivanje i uklanjanje rizika procesom kombiniranja

dovoljnog broja istovjetnih izlaganja u skupinu, kako bismo mogli predvidjeti gubitke za

promatranu skupinu kao cjelinu (Vaughan i Vaughan, 2000, p. 16, 23).

Postoje različite definicije pojma osiguranje, ali izdvojena je definicija koja ga najbolje

objašnjava. Osiguranje je metoda transfera rizika s osiguranika na osiguratelja, koji

prihvaća da nadoknadi slučajne štete onima kod kojih su nastale i raspodjeli ih na sve

članove rizične skupine na načelima uzajamnosti i solidarnosti (Andrijašević i Petranović,

1999, p. 23).

Pod značajke osiguranja spadaju (Andrijašević i Petranović, 1999, p. 23):

· objedinjavanje rizika, označava nastale štete pojedinim članovima koje se

raspodjeljuju na sve članove rizične zajednice proporcionalno unesenoj veličini

rizika pojedinog člana.

· pokriće slučajnih šteta, štete koje osiguranje pokriva moraju biti slučajne,

nepredvidljive, ali vjerojatne, inače nema mogućnosti pokrića nastalih šteta.

· transfer rizika, prijenos rizika sa osiguranika na osiguratelja označava transfer

rizika.

6

· naknade štete, svako osiguranje karakterizira naknada štete, tako u imovinskom

osiguranju isplaćuje se naknada za nastalu štetu, u životnom se isplaćuje ugovorena

svota, dok u osiguranju od odgovornosti naknada za štetu nastalu trećoj osobi.

Osiguranje je pojmovno određeno premijom koju plaća osiguranik za rizik koji je preuzeo

osiguratelj sklapanjem ugovora o osiguranju, te kompenzacijom (odšteta, ugovorena

osigurana svota) koju osiguranik prima kada nastupa osigurani slučaj (Andrijašević i

Petranović, 1999, p. 23).

Osnovni elementi osiguranja su (Babić i Frančišković, 2011, p. 47):

· predmet osiguranja, smatra se da je predmetom osiguranja: materijalni predmet,

imovinski interes, osoba, životinja ili nešto drugo što može biti povrijeđeno,

oštećeno, uništeno i sl.

· opasnosti od kojih se predmet osiguranja osigurava, predmet osiguranja osigurava

se od opasnosti koje mogu djelovati slučajno i iznenada na osigurani predmet, a

posljedice su uništenje, oštećenje, umanjenje vrijednosti, nastanak materijalnih

obveza, gubitak dohotka i sl. Takve opasnosti su npr. požar, oluja, potres, tuča,

poplava, smrt, bolest, prometna nezdoga i dr.

· vrijeme trajanja osiguranja, sklapanjem ugovora o osiguranju potrebno je točno

odrediti trajanje ugovora. Rizik je veći što je razdoblje trajanja osiguranja dulje, jer

je veća vjerojatnost da će se ostvariti osigurani slučaj u dužem razdoblju.

· oblik pokrića štete, koji na sebe preuzima osiguratelj, te određuje utvrđenje odšteta

za slučaj djelovanja osigurane opasnosti na osigurani predmet. Nastala šteta mora

biti mjerljiva, dok ukupna odšteta ne smije biti viša od stvarne štete.

· premija osiguranja je cijena preuzimanja rizika od nastanka štetnog događaja,

odnosno novčani iznos koji ugovaratelj osiguranja plaća osiguratelju na temelju

sklopljenog ugovora o osiguranju.

7

2.2. Povijest osiguranja

Počeci razvoja osiguranja sežu u daleku prošlost i bili su vezani uz razvoj trgovine i

prijevoz robe. U Kini oko 3.000 godine prije Krista provodila se raspodjela jednog rizika na

više manjih rizika. Prilikom transporta robe na mjestima gdje je plovidba bila opasna,

kineski trgovci premještali su robu s jednog čamca na više manjih, te ako bi došlo do

potonuća čamca gubio bi se samo dio robe i gubitak bi snosili svi trgovci. Hamurabijevim

zakonikom dane su prve pisane odredbe o solidarnoj raspodjeli rizika zbog napada

pljačkaša u pustinji prilikom prijevoza robe pustinjom, te odredbe o odgovornosti graditelja

za nekvalitetnu izgradnju nekog objekta (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 53).

U Talmudu su opisani počeci pomorskog osiguranja u kojem vlasnik broda u slučaju da

nastane šteta, odnosno da bez svoje krivice izgubi brod, od zajednice brodara dobiva drugi

brod. Rimsko pravo poznavalo je samo institut pomorskog zajma koji je kao jedini oblik

osigurateljne zaštite funkcionirao sve do 13. stoljeća. Pomorski je zajam vlasnik broda

uzimao prije puta, pa ako su brod i roba neoštećeni stigli na odredište, vlasnik broda vraćao

je zajam uz ugovorenu kamatu (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 53).

U Srednjem vijeku osiguranje je imalo karitativno obilježje naknade za štetu. Karitativno

obilježje osiguranja označava uzajamno pomaganje trgovaca i obrtnika u okviru cehovskih

organizacija kako bi se nadoknadila šteta. Odredbe u statutima tih organizacija odnosile su

se na pomaganje članstvu u slučaju požara, bolesti, smrti i sl., te su time postavljeni temelji

za razvoj drugih vrsta osiguranja. Papa Grgur VII je 1234. godine dekretom zabranio

sklapanje pomorskog zajma zbog zajmodavaca koji su naplaćivali lihvarsku kamatu, te su

uvedeni fiktivni kupoprodajni ugovori na temelju kojih se unaprijed davao dio novca i koji

su se raskidali ako je brod stigao na odredište neoštećen i s teretom. Prva notarska isprava o

osiguranju koja se odnosi na pomorsko osiguranje uz kupoprodajni ugovor izdana je 1347.

godine u Genovi (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 53).

8

Prva samostalna polica osiguranja koja se odnosi na osiguranje izdana je 1384. godine u

Pisi. Prvi zbornik pomorskih običaja Barcelonski ordonans izdan je 1435. godine, a 1536.

izdana je prva polica životnog osiguranja (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 54).

Na razvoj osiguranja utjecali su razvoj trgovine i pomorstva, industrijalizacija te napredak

znanosti. Tako su se osiguranjem počeli baviti trgovci i poslovni ljudi koji su formirali

osiguravajuća društva. Najpoznatiji dio povijesti je nastanak londonskog Lloyd's-a. U 18.,

te pogotovo u 19. stoljeću počinju se primjenjivati aktuarski izračuni premije osiguranja,

prilagođava se pravna regulativa te prikazuje dobit u poslovanju. Primjenom novih

postupaka osiguranje se ubrzano razvijalo.

Razvoj osiguranja u Hrvatskoj vezuje se za dubrovački „Ordo super assecuratoribus“ iz

1562. godine, koji je jedan od najstarijih zakonskih akata o pomorskom osiguranju. Kasnije

su se trgovačkim zakonicima regulirala osiguranja i sadržavali su odredbe o osiguranju,

tako npr. Hrvatski trgovački zakonik iz 1875. godine (Babić i Frančišković, 2011, p. 51).

Prva hrvatska organizacija za osiguranje pod nazivom Osiguravajuća zadruga „Croatia“

osnovana je 1884. godine, a osnovana je od strane Gradskog poglavarstva u Zagrebu za

osiguranje opasnosti od požara.

Razvoj hrvatskog osiguranja može se podijeliti u 3 faze (Babić i Frančišković, 2011, p. 51):

· 1. faza (razdoblje do 1945. godine) koju karakterizira dominacija inozemnih

osiguravajućih društava,

· 2. faza (razdoblje od 1945. do 1990. godine) za vrijeme dogovorne ekonomije i

· 3. faza (nakon 1990. godine) koju karakterizira orijentacija na tržišnu ekonomiju.

Organiziranje modernog sustava osiguranja i reosiguranja koji funkcionira na načelima

tržišne ekonomije omogućeno je osamostaljenjem Republike Hrvatske.

9

2.3. Vrste osiguranja prema kriterijima

Postoje različite podjele osiguranja i to prema određenim kriterijima. U Republici

Hrvatskoj prihvaćena je podjela osiguranja na poslove životnog i neživotnog osiguranja

temeljem Zakona o osiguranju. U ovom potpoglavlju objasniti će se podjela osiguranja

prema određenim kriterijima, ti kriteriji su (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 115 - 124):

1) prema kriteriju bilanciranja poslova osiguranja i utvrđivanja poslovnog rezultata,

2) prema načinu sklapanja ugovora o osiguranju,

3) prema predmetu osiguranja,

4) prema statusu osiguranika,

5) prema srodnosti rizika koje pokrivaju,

6) s aspekta teoretskih osnova, konkurentnosti na tržištu i stupnju državnog nadzora.

Također uzimaju se u obzir i drugi kriteriji, pa tako imamo podjele osiguranja (Andrijašević

i Petranović, 1999, p. 95 - 97):

1) prema načinu pokrića rizika,

2) prema podjeli osiguranja imovine,

3) u razvijenim zemljama,

4) prema kriteriju strukture premije osiguranja.

2.3.1. Osiguranja prema kriteriju bilanciranja poslova osiguranja i utvrđivanja

poslovnog rezultata

Prema ovom kriteriju osiguranje je podjeljeno u 2 osnovne skupine (Zakon o osiguranju,

2014, čl. br. 3):

· neživotna osiguranja koja se dijele na 18 vrsta osiguranja. Unutar skupine

neživotnih osiguranja nalazi se: osiguranje od nezgode, zdravstveno osiguranje,

osiguranje cestovnih vozila, osiguranje tračnih vozila, osiguranje zračnih letjelica,

osiguranje plovila, osiguranje robe u prijevozu, osiguranje od požara i elementarnih

10

šteta, ostala osiguranja imovine, osiguranje od odgovornosti za upotrebe motornih

vozila, osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica, osiguranje od

odgovornosti za upotrebu plovila, ostala osiguranja od odgovornosti, osiguranje

kredita, osiguranje jamstva, osiguranje raznih financijskih gubitaka, osiguranje

troškova pravne zaštite i putno osiguranje.

· životna osiguranja dijele se na: životno osiguranje, rentno osiguranje, dopunska

osiguranja životnog osiguranja i ostala životna osiguranja.

2.3.2. Osiguranja prema načinu sklapanja ugovora

Prema načinu sklapanja ugovora o osiguranju, osiguranje se dijeli na (Klasić i Andrijanić,

2007, p. 122):

· dobrovoljna osiguranja, kod kojih ugovorne strane slobodno zaključuju osiguranje i

koja su regulirana Zakonom o osiguranju.

· obvezna osiguranja, kod kojih ugovorne strane zaključuju osiguranje po sili zakona,

a to su osiguranja koja je propisao Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, ali i

osiguranja propisana od strane drugih zakona.

2.3.3. Osiguranja prema predmetu osiguranja

Prema predmetu osiguranja osiguranje se dijeli na (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 123):

· osiguranje imovine u širem smislu,

· osiguranje transporta i kredita i

· osiguranje osoba.

Imovina se osigurava kako bi se zaštitili od mnogih materijalnih gubitaka koje mogu

prouzročiti različiti rizici. Osiguranje imovine predviđa mogućnosti ugovaranja osiguranja

11

za rizike kao što su: požar, potres, provalne krađe i razbojstva, lom stakla i sl. (HOK-

osiguranje, n.d.).

Kreditno osiguranje u užem smislu je osiguranje u kojem ugovor o osiguranju sklapa

vjerovnik, a osiguratelj se obvezuje nadoknaditi štetu vjerovniku odnosno osiguraniku ako

njegov dužnik ne podmiri svoje dugovanje (Andrijanić i Klasić, 2002, p. 70). Transportna

osiguranja čine skupine osiguranja: osiguranje zračnih letjelica - kasko, osiguranje

pomorskog, riječnog i jezerskog kaska, osiguranje robe u prijevozu, osiguranje od

odgovornosti u zračnom prometu i osiguranje od odgovornosti brodara (Andrijanić i Klasić,

2002, p. 72).

Kod osiguranja osoba pretpostavlja se da svaki čovjek ima neograničeni interes osigurati

svoj ili tuđi život i zdravlje, te se ne postavlja pitanje postojanja interesa (Ćurković, 2009,

p. 9).

2.3.4. Osiguranja prema statusu osiguranika

Prema ovome kriteriju osiguravajuća društva dijele osiguranja na (Klasić i Andrijanić,

2007, p. 123):

· osiguranje pravnih osoba, za ugovaratelje osiguranja koji su poduzeća i obrtnici, u

pravilu se premija obračunava uz promjenu režijskog dodatka za pravne osobe.

· osiguranje fizičkih osoba, privatnim osobama se obračunava premija s režijskim

dodatkom za fizičke osobe. Fizička osoba najčešće plaća veću premiju od pravne

osobe za pokriće istog rizika.

12

2.3.5. Osiguranja prema srodnosti rizika koje pokrivaju

Osiguranja su podijeljena na grupe osiguranja prema srodnosti rizika i obuhvaćaju (Klasić i

Andrijanić, 2007, p. 123): osiguranje civila, osiguranje životinja, osiguranje usjeva,

osiguranje industrije, osiguranje od opće odgovornosti, osiguranje transporta – kargo,

osiguranje transporta – kasko, osiguranje kredita, osiguranje od odgovornosti u transportu,

osiguranje od automobilske odgovornosti, osiguranje automobilskog kaska, osiguranje

pravne zaštite, osiguranje od nezgode, bolesničko odnosno zdravstveno osiguranje,

osiguranje života i mirovinsko osiguranje.

2.3.6. Osiguranja s aspekta teoretskih osnova, konkurentnosti na tržištu i stupnju

državnog nadzora

Ovim kriterijem izvršena je podjela osiguranja na (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 124):

· životno osiguranje, sadrži osiguranje života i rentno osiguranje.

· osiguranje poslovanja (komercijalne linije), pokriva komercijalne rizike svih šteta

na imovini ili šteta iz odgovornosti (poslovni, komercijalni i industrijski rizici).

· osiguranje kućanstva (osobne linije), pruža zaštitu osobnih rizika odnosno pokriva

oštećenje imovine, odgovornost i zdravlje individualnih osiguranika.

2.3.7. Osiguranja prema načinu pokrića rizika

Preme ovom kriteriju osiguranje se može podijeliti na (Andrijašević i Petranović, 1999, p.

95):

· premijsko osiguranje, karakteristično je formiranje sredstava osiguranja unaprijed

za razdoblje trajanja ugovora iz osiguranja.

13

· uzajamno osiguranje, članovi uzajamne rizične zajednice unaprijed se obvezuju da

na kraju ugovorenog razdoblja utvrde ukupni iznos svih šteta za koje su ugovorili

zajedničko pokriće i raspodjelu. Sredstva se ne stvaraju unaprijed.

· socijalno osiguranje, obuhvaća različite oblike socijalne zaštite, te se sredstva

prikupljaju doprinosom koji se određuju na osnovi visine primanja osiguranika.

2.3.8. Osiguranja prema podjeli osiguranja imovine

Osiguranje imovine dijelimo na (Andrijašević i Petranović, 1999, p. 96):

· osiguranje stvari, obuhvaćaju osiguranja kod kojih je predmet osiguranja stvar ili

objekt. Mogu biti pokretnine (roba, namještaj i dr.) i nepokretnine (zgrade, mostovi

i dr.).

· osiguranje imovinskih interesa, obuhvaća osiguranja kod kojih nastaje imovinska

šteta zbog nastupa osiguranog slučaja (gubitak za ugovaratelja osiguranja).

2.3.9. Osiguranja u razvijenim zemljama

Razvijene zemlje koriste podjelu osiguranja na (Andrijašević i Petranović, 1999, p. 97):

· pomorska,

· nepomorska i

· životna.

Ova podjela koristi se u zemljama u kojima su jako razvijena pomorska osiguranja ili u

središtima koja se bave poslovima reosiguranja.

2.3.10. Osiguranja prema kriteriju strukture premije osiguranja

Prema ovome kriteriju osiguranje se dijeli na (Andrijašević i Petranović, 1999, p. 97):

14

· riziko osiguranja, u kojima je tehnička premija proporcionalna s riziko premijom

(riziko premija je jednaka očekivanju, a uvećana za doplatak za sigurnost čini

tehničku premiju).

· mješovita osiguranja, u kojima se premija sastoji od štedne premije i riziko premije

(u osiguranju života).

2.4. Funkcije djelatnosti osiguranja

Zadaci i uloge osiguranja mogu se podijeliti u 3 osnovne funkcije (Petranović, 1984, p. 6):

· funkcija zaštite,

· financijsko - akumulatorska funkcija i

· društveno - socijalna funkcija.

2.4.1. Funkcija zaštite

Osiguranje je funkcijom uzajamnosti i zaštite pomalo ušlo u sve aktivnosti čovjeka i

društva. Osiguranje sudjeluje u svim aktivnostima i mjerama za očuvanje integriteta

čovjeka, njegova zdravlja i radne sposobnosti, te boljih uvjeta rada. Također, sudjeluje u

unapređenju gospodarstva i u ostalim aktivnostima za stvaranje boljeg života i napretka

čovjeka, pa tako i društva u cjelini.

Postoji neposredna i posredna zaštita osiguranja. Neposredna zaštita osiguranja obuhvaća

sustav mjera koji se dijeli na preventivne i represivne mjere. Preventivne mjere su mjere,

sredstva i akcije kojima je svrha da spriječe i uklone uzrok koji bi mogao izazvati štetni

događaj uništenja ili oštećenja imovine ili nesretni slučaj (npr. ljudi grade nasipe, brane),

dok represivne mjere su mjere, sredstva i akcije za odupiranje nastalom nesretnom slučaju u

spašavanju ljudi i imovine u nastalom štetnom događaju ili slučaju (npr. vatrogasna služba

za gašenje požara) (Petranović, 1984, p. 6, 8).

15

Osiguratelji na tržištu osiguranja nude sustave stimulacije i sankcije kako bi potakli

osiguranike da sudjeluju u mjerama prevencije i spašavanja. Stimulacija osiguranika može

se provoditi (Ćurak i Jakovčević, 2007, p. 28, 29):

· diferenciranim premijama, označavaju razne oblike i mogućnosti odobravanja

popusta na premiju osiguranika, a s obzirom na povoljan odnos uplaćenih premija i

isplaćenih šteta. Zapravo se radi o smanjenju premijskih stopa osiguraniku čiji je

individualni tehnički rezultat razlika mjerodavnih premija i šteta, pozitivan. Postoji

granica do koje su dozvoljena sniženja jer popust se ne može odobriti onom

osiguraniku kojemu je svota isplaćenih naknada jednaka ili veća od uplaćenih

premija.

· popustom ili bonusom, daje se osiguraniku koji istodobno sklapa više vrsta

osiguranja, ugovora dugoročna osiguranja, poduzima kvalitetniju zaštitu osigurane

stvari itd.

· franšizom ili samopridržajem, jedan je od oblika kojim osiguratelj smanjuje svoju

obvezu isplate osigurane svote. Franšiza je sudjelovanje osiguranika u dijelu štete.

Funkcija posredne zaštite osiguranja sadržana je i ostvaruje se u naknadi štete i isplati

osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj (Petranović, 1984, p. 15). Temeljna obilježja

posredne zaštite osiguranja su (Ćurak i Jakovčević, 2007, p. 29, 30):

· sigurnost, za osiguranika ima ekonomsku, psihološku i moralnu vrijednost.

· stabilnost, potrebna je za napredak pojedinca i društva u cjelini.

· kontinuitet poslovanja, ostvaruje se sustavom premijskih prihoda i rashoda, jer se

potencijalni gubitci pretvaraju u ravnomjerne prihode osiguratelja i troškove

osiguranika.

2.4.2. Financijsko - akumulatorska funkcija

Prema Petranoviću (1984, p. 17) financijska sredstva akumulirana u osiguranju imaju

značajke specifičnog kapitala, ovisno o vrsti osiguranja iz kojeg su uplaćena, o rizicima

16

koji su pokriveni ovim sredstvima, sistemu reosiguranja i obvezama osiguratelja iz

suosiguranja i dr. Također, za sredstva u osiguranju vrijedi načelo da je moguće ulaganje

samo tamo gdje je odgovarajuća likvidnost i sigurnost, dok kamatnjak nije odlučujući.

Razlika je samo u sredstvima životnog osiguranja, kod kojih je premija kalkulirana uz

određeni kamatnjak, te im je kvaliteta u dugoročnosti. Zakonskim odredbama predviđeno je

da se sredstva osiguranja udružuju, ulažu ili deponiraju preko financijskih organizacija, i to

u svrhu očuvanja vrijednosti sredstava i ostvarivanja drugih zajedničkih ciljeva i interesa

osiguranika, kao npr. proširenje i unapređenje proizvodnje (Petranović, 1984, p. 18).

2.4.3. Društveno - socijalna funkcija

Osiguranje ostvaruje svoj zadatak ekonomske zaštite čovjeka i njegove imovine na

principima uzajamnosti i solidarnosti u zajednici osiguranja, a upravo time ispunjava

specifičnu socijalnu funkciju u društvu (Petranović, 1984, p. 19). Tako npr. socijalni je

element u osiguranju osoba izražen u ideji osiguranja života i osiguranja od posljedica

nesretnog slučaja. Također neposredni društveni i socijalni interes i namjena sadržani su u

obveznim osiguranjima u prometu zbog velikog razvoja tehnike i prometa i povećanih

opasnosti.

U osiguranju socijalni element je prisutan (Petranović, 1984, p. 20): neposredno u naplati

štete i isplati ugovorene svote, u funkciji osiguranja neposredne zaštite za sprečavanje štete

i nesretnog slučaja, kao i u akciji spašavanja, u plasmanu sredstava osiguranja koja služe

osiguranicima i gospodarstvu za daljnji razvoj, za unapređenje životnih uvjeta i podizanje

standarda društva do njihova korištenja za isplatu obveza iz osiguranja. Osiguranje

ispunjenjem svoji zadataka štiti čovjeka, njegov rad, proizvodnju, imovinska dobra i

interese, te ostvaruje i svoju društveno – socijalnu funkciju.

17

3. ZNAČAJKE ŽIVOTNIH OSIGURANJA

U ovom dijelu diplomskog rada obrađuje se sljedeće: 1) razvoj životnih osiguranja, 2)

osnovna obilježja životnih osiguranja i 3) vrste životnih osiguranja.

3.1. Razvoj životnih osiguranja

Zasluga za razvoj osiguranja pripada Engleskoj. Talijani iz Lombardije donijeli su

osiguranje u Englesku, te uz osiguranje imovine na moru počeli su se osiguravati i ljudski

životi. Osiguranje u Engleskoj se razvijalo na činjenici da je najstariji sin nasljeđivao

imanje, dok su mlađe sinove i kćeri darivali u formi osiguranja. Prvi oblik za koji se može

reći da je nalik na životno osiguranje je dobrovoljno potporno osiguranje. Za takvo

osiguranje je bilo karakteristično to što su članovi svojim sredstvima financirali manje

sretne članove i ta sredstva su se koristila za plaćanje troškova pokopa i medicinskih

troškova za teško bolesne članove. Treba navesti da su egipatski zidari još 2500. godine

prije Krista osnovali klub za pribavljanje sredstava za pokop članova. Također oko 4.

stoljeća prije Krista, u Grčkoj su postojala društva za pokop koja su bila financirana

doprinosima članova. Istoj svrsi su služila i rimska društva za pokop i dobrovoljna potporna

društva pod nazivom COLLEGIA, koja se razvila u cehove koji su izdavali ugovore

članovima za plaćanje u slučaju smrti, onesposobljenosti ili bolesti (Bravar i Mamić, 2008,

p. 51). Moderno osiguranje počelo je tek nakon Križarskih ratova.

Godine 1536. u Velikoj Britaniji William Gibbons je sklopio prvi ugovor o životnom

osiguranju. Jednogodišnji ugovor o osiguranju je bio sklopljen u slučaju smrti na 400

britanskih funti. Gibbons je te godine umro pa je isplaćen iznos od 400 britanskih funti

(Andrijašević i Petranović, 1999, p. 76).

Na samom početku razvoja, životno osiguranje je imalo karakter kocke. To je značilo da se

životno osiguranje moglo zaključiti na bilo koju osobu i ako bi osigurana osoba ranije

18

umrla ugovaratelj osiguranja je bolje prolazio. Zato je određeno da mora postojati osigurljiv

interes između ugovaratelja osiguranja i osiguranika.

U početku premije osiguranja nisu ovisile o vjerojatnosti nastupa smrti osiguranika u

duljem razdoblju. Da bi se mogla kalkulirati premija za svaku godinu na temelju smrtnosti

osoba bilo je potrebno sastaviti tablice smrtnosti. Prve tablice smrtnosti koje predstavljaju

osnovu za određivanje premije u osiguranju života, sastavio je još 1693. godine Edmund

Halley (Andrijašević i Petranović, 1999, p. 77). No, trebalo je proći cijelo jedno stoljeće da

se sastave tablice smrtnosti koje bi davale donekle točna predviđanja smrtnosti

stanovništva.

Prvo društvo za osiguranje života koje je naplaćivalo istu premiju od svih osiguranika,

osnovano je 1699. godine pod nazivom „Društvo za osiguranje udovaca i udovica“. Godine

1762. je „Pravedno društvo za osiguranje života i održavanje“ uvelo premije koje su se

razlikovale obzirom na godine osiguranika (Bravar i Mamić, 2008, p. 51).

Osnivanjem „Pravednog društva za osiguranje života i održavanje“ uvedena su načela

životnih osiguranja koja vrijede i danas. Iz toga su proistekla tzv. Dodsonova načela kojima

se određuje (Luffrum, 1996, p. 3):

· prijem u osiguravajuće društvo mora biti dopušten svakom tko zadovoljava

medicinske zahtjeve društva,

· plaćanje premije mora biti u jednakim godišnjim iznosima, a nadoknade se isplaćuju

nakon smrti ili doživljenja, s tim da član ima pravo obnoviti svoj ugovor,

· dodatne premije moraju se obračunavati za određena zanimanja ili za ženske osobe

mlađe od 50 godina,

· članovi trebaju dijeliti dobit ili snositi gubitak društva,

· na početku osiguranja članovi trebaju imati pravo odabrati police bez udjela u

dobiti, ali i bez odgovornosti za udio u gubitku.

19

U Americi osnovano je prvo društvo životnog osiguranja pod imenom „Društvo za pomoć

siromašnim i ugroženim prezbiterijanskim svećenicima i siromašnim i ugroženim

suprugama i djeci prezbiterijanskih svećenika“. To je društvo osnovano kao dioničko

društvo i spada pod najstarije aktivno društvo životnog osiguranja na svijetu. New England

Life je prvo udruženo društvo za životno osiguranje osnovano 1835. godine. Zatim je

osnovano još 12 društava koja su preživjela do današnjeg dana.

3.2. Osnovna obilježja životnih osiguranja

Zajednička osnovna obilježja životnih osiguranja su (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 147):

· osiguranje života pruža zaštitu i daje financijsku sigurnost pojedincu, njegovoj

obitelji ili njegovu poslovanju,

· daje pokriće rizika smrti, tako da se rizik smrti pokriva ako nastupi u tijeku

ugovorenog roka trajanja osiguranja,

· dugoročnost, jer se ugovori o osiguranju života sklapaju na više godina,

· fiksna premija, pri čemu je visina premije za cijelo vrijeme trajanja osiguranja

jednaka,

· štedna komponenta, jer je, osim u nekim vrstama životnih osiguranja, u ovu vrstu

osiguranja uglavnom uvijek uključena štednja,

· pri sklapanju osiguranja mora postojati osigurljiv interes ugovaratelja, kako bi se

osiguranje moglo sklopiti na drugu osobu, ali uz njezinu pisanu suglasnost (banka i

dužnik, roditelji i djeca itd.),

· uvijek se isplaćuje naknada, bilo kao isplata štete zbog osiguranog događaja, bilo

kao isplata ugovorene svote zbog doživljenja (osim u nekim vrstama životnih

osiguranja kada je to uvjetima osiguranja izričito isključeno),

· osobe mlađe od 14 godina ne mogu se osigurati i osiguratelj je dužan vratiti sve

uplaćene premije po takvom ugovoru,

· zaračunata bruto premija je naplaćena premija,

20

· ne računa se prijenosna premija,

· postoje porezne olakšice u većini država.

Osiguranja koja uključuju dugoročne garancije i police osiguranja za slučaj smrti

pokrivena su dugoročnim poslovima životnog osiguranja. Opasnosti koje su ovim

osiguranjima pokrivene su (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 147,148):

· smrt hranitelja,

· školovanje djece,

· hipotekarne dugove, kod kojih polica osiguranja služi kao jamstvo za dobivanje

kredita kada se osigurana svota veže za visinu preostaloga duga, te pravo na

nadoknadu se prenosi na zajmodavca,

· zaštitu partnerstva, kada u slučaju smrti jednog partnera osiguranu svotu dobiva

drugi partner koji je time pretrpio gubitak, te dio svote može biti isplaćen drugim

korisnicima,

· zaštitu poslovanja, pri čemu se osiguranje može zaključiti na određenu osiguranu

svotu za slučaj prestanka rada ključnih ljudi u poduzeću,

· nezaposlenost, uslijed koje nastaje osobni gubitak pojedincu i njegovoj obitelji,

· doživljenje osiguranika odnosno starost, pri čemu se ugovorena svota osiguranja

isplaćuje ako osiguranik doživi rok naveden u polici osiguranja.

Životna osiguranja razlikuju se prema (Andrijašević i Petranović, 1999, p. 118, 119):

· načinu plaćanja premije: osiguranja s obročnim plaćanjem premije (mjesečno,

kvartalno, polugodišnje) i osiguranja s plaćanjem premije odjednom,

· participaciji vlasnika polica u dobiti odnosno udio u dobiti: vlasnici polica

participiraju u dobiti (bonusi se mjenjaju iz godine u godinu, te se mogu utvrditi: u

postotku od osigurane svote ili u paušalnom iznosu i isplaćuju se po isteku ugovora

odnosno nastupa osiguranog događaja), vlasnici polica ne participiraju u dobiti

(isplaćuje se samo osigurana svota), te isplate bonusa vezane za rezultat ulaganja

(vlasnici polica snose rizik svoje investicije),

21

· načinu sklapanja ugovora: pojedinačno osiguranje (kada se osigurava svaki

osiguranik pojedinačno) i grupno osiguranje (kada se osigurava grupa osiguranika).

Isključenja kod osiguranja života odnose se na (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 149):

· kada je unaprijed poznata neizlječiva teška bolest osiguranika,

· kada se radi o samoubojstvu osiguranika u nekom unaprijed poznatom razdoblju

(prva godina osiguranja),

· kada je u pitanju previsoka pristupna dob,

· kada je smrt osiguranika prouzročena ratnim operacijama i

· kada je korisnik namjerno izazvao smrt osiguranika.

Čimbenici koji utječu na visinu premije su (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 149):

· pristupna dob osiguranika,

· spol,

· tablice smrtnosti odnosno mortaliteta,

· zdravstveno stanje osiguranika,

· visina premije (iznad određenog limita obvezan je pregled liječnika),

· trajanje osiguranja,

· zanimanje osiguranika,

· način plaćanja premije (mjesečno, tromjesečno, polugodišnje, godišnje ili

odjednom),

· način isplate ugovorene svote (odjednom ili u obrocima – renta),

· način sklapanja ugovora (pojedinačni i grupni),

· postojanje participacije odnosno udjela u dobiti.

22

3.3. Vrste životnih osiguranja

Na temelju odredbi članka 3. stavka 5. Zakona o osiguranju, HANFA je donijela Pravilnik

o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama osiguranja odnosno reosiguranja, kojim je

određena podjela životnih osiguranja na:

· životno osiguranje,

· rentno osiguranje,

· dopunska osiguranja uz životno osiguranje,

· osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja,

· životna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik,

· tontine osiguranje i

· osiguranje s kapitalizacijom isplate.

3.3.1. Životno osiguranje

Životno osiguranje je osiguranje koje pokriva sljedeće rizike (Pravilnik o rasporedu vrsta

rizika po skupinama i vrstama osiguranja odnosno reosiguranja, 2009): Osiguranje za slučaj

smrti, Osiguranje za slučaj doživljenja, Osiguranje za slučaj smrti i doživljenja odnosno

mješovito osiguranje, Doživotno osiguranje za slučaj smrti, Osiguranje kritičnih bolesti, i

Ostala životna osiguranja.

Karakteristično za osiguranje za slučaj smrti je u tome što je rok trajanja osiguranja

unaprijed utvrđen i sklapa se tzv. riziko polica. Ako osiguranik umre tijekom trajanja

ugovora o osiguranju, osigurana svota se isplaćuje samo korisnicima osiguranja koji su

navedeni u polici. U slučaju da osiguranik preživi ili umre nakon datuma isteka osiguranja,

osiguratelj ne isplaćuje osiguranu svotu, odnosno osiguratelju ostaje uplaćena premija. Ova

vrsta životnog osiguranja spada u kategoriju riziko osiguranja koja se sklapa najčešće bez

udjela u dobiti, a premije su relativno male u odnosu na ugovorenu osiguranu svotu (Klasić

23

i Andrijanić, 2007, p. 151). Često se zaključuju za zaštitu hipoteke, za osiguranje ključne

osobe u poduzeću i sl.

Kod osiguranja za slučaj doživljenja osigurana svota se isplaćuje samo ako osiguranik

doživi ugovoreni rok odnosno prestanak trajanja ugovora. Osiguratelj ne isplaćuje

ugovorenu svotu osiguranja korisnicima osiguranja ako osiguranik umre tijekom trajanja

osiguranja. Međutim, može biti ugovorena isplata matematičke pričuve koju aktuari

računaju na temelju uplata premije koje je osiguranik izvršio do trenutka njegove smrti

(Klasić i Andrijanić, 2007, p. 151). U praksi se ova vrsta životnog osiguranja najčešće

ugovara u kombinaciji s povratom uplaćene premije za slučaj smrti (Rafaj, 2009, p. 26).

Mješovito osiguranje ili osiguranje za slučaj smrti i doživljenja je najzastupljeniji oblik

životnog osiguranja. Karakterističnost ovog oblika je osiguranje rizika smrti, te

osiguranikovo ostvarivanje beneficija ako nadživi ugovoreni rok. Ovim osiguranjem čovjek

osigurava pokriće pogrebnih troškova i ekonomsku zaštitu svojoj obitelji odnosno

nasljednicima nakon svoje smrti. U slučaju da osiguranik doživi ugovoreni rok odnosno

prestanak trajanja ugovora, ima pravo na isplatu osigurnine koja je uvećana za dobitak

ostvaren tijekom ugovorenog roka. Ako osigurana osoba umre tijekom trajanja osiguranja,

korisniku osiguranja se isplaćuje osigurani iznos za slučaj smrti sa do tada ostvarenom

dobiti. Mješovito osiguranje može se zaključiti kao pojedinačno i grupno (Ćurak i

Jakovčević, 2007, p. 149). Grupno mješovito osiguranje prodaje se najviše pravnim

osobama koji imaju više zaposlenika. Pravne osobe odnosno poslodavci uzimaju ovu vrstu

osiguranja jer time zaštićuju svoje poslovanje od poremećaja uzrokovanih smrću djelatnika,

te isplatom osigurane svote za doživljenje u korist djelatnika, poslodavac kao ugovaratelj

prebacuje obvezu za isplatu otpremnine na osiguratelja. U Republici Hrvatskoj je na snazi

porezni sustav za grupna mješovita osiguranja namijenjena pravnim osobama. Poslodavac

odnosno ugovaratelj i korisnik mješovitog osiguranja ne obračunava niti plaća doprinose i

poreze na uplaćene premije, a premije su porezno priznati rashod. U slučaju smrti

osigurnina se isplaćuje nasljednicima i ona nije oporeziva. Za slučaj doživljenja,

poslodavac koji želi isplatiti osigurninu djelatnicima koji su osigurani, ima obvezu

24

obračuna i uplate poreza i doprinosa svojstvenih plaći na osnovicu koja sadrži ukupnu

vrijednost uplaćenih premija. Ostala obilježja mješovitog životnog osiguranja su (Ćurak i

Jakovčević, 2007, p. 150):

· precizno određeno vrijeme na koje se zaključuje ugovor,

· korisnicima se isplaćuje cjelokupna vrijednost osigurane svote za rizik prerane

smrti koja je nastupila uslijed bolesti, dok za rizik smrti uslijed nezgode kod nekih

osiguranja se isplaćuje i višestruka osigurana svota,

· isplaćuje se osigurana svota uvećana za kumulativni udio očekivanog dobitka po

isteku police osiguranja,

· uvjeti dogovoreni na početku osiguranja ne mogu se mijenjati tijekom trajanja

osiguranja.

Mješovito osiguranje ima pogodnosti za osiguranika, kao što su (Ćurak i Jakovčević, 2007,

p. 150):

1) kapitalizacija, postoji mogućnost kapitalizacije polica osiguranja života u slučaju

nemogućnosti plaćanja premije. Ako se polica kapitalizira, prestaje obveza plaćanja

premije dok osiguranje i dalje traje do isteka, ali sa smanjenom osiguranom svotom.

2) predujam, ako ugovaratelj zatraži, može mu se unaprijed isplatiti dio osigurane

svote, i to maksimalno do ukupne visine otkupne vrijednosti police. Osiguratelj ima

pravo obračunati kamate.

3) kredit, nakon što se stekne pravo na kredit u bilo kojem trenutku, ugovaratelj

osiguranja ima pravo zatražiti kredit do visine otkupne vrijednosti polica, na

dogovoreni rok otplate i po posebnim uvjetima.

4) mirovanje, ugovaratelj može sklopiti mirovanje polica, do najviše godine dana u

bilo kojem trenutku trajanja osiguranja, u slučaju financijskih teškoća.

5) otkup, u slučaju otkupa osiguranja, osiguranje prestaje, a ugovaratelju osiguranja

isplaćuje se otkupna vrijednost police. Za precizno utvrđivanje otkupne vrijednosti

pojedine police u bilo kojem trenutku koriste se tablice faktora otkupnih vrijednosti.

25

Doživotno osiguranje za slučaj smrti se danas sve manje zaključuje i više nije toliko

popularno kao nekada. Premija je fiksna i plaća se ili do smrti osiguranika ili određeni broj

godina (često do umirovljenja, ali može i na kraći rok). Kod ovog osiguranja ugovorena

svota se uvijek isplaćuje korisniku osiguranja po smrti osiguranika, bez obzira na to kada

smrt nastupi. Policu osiguranja se može kapitalizirati, te ju je moguće otkupiti u tijeku

trajanja osiguranja i to nakon isteka određenog razdoblja plaćanja premije.

Osiguranje kritičnih bolesti se zaključuje u slučaju kada osiguranik oboli od neke bolesti

tijekom trajanja police životnog osiguranja. Time osiguratelj isplaćuje određenu ugovorenu

svotu za potrebe liječenja. U Republici Hrvatskoj postoje različiti modeli osiguranja

kritičnih bolesti, kao npr. s prekidom osnovne police životnog osiguranja, bez njena prekida

itd., pa je potrebno dobro proučiti uvjete osiguranja prije zaključivanja ovog osiguranja

(Klasić i Andrijanić, 2007, p. 152). Kritične bolesti uključuju najmanje (Mašić, 2008, p.

55): srčani udar, rak, moždani udar, kirurgiju premosnice koronarne arterije, zatajenje

bubrega, transplataciju bitnih organa, multiplu sklerozu itd.

Pod ostala životna osiguranja uvrštavaju se osiguranja koja se izvode iz standardnih vrsta

osiguranja i posljedica su jake tržišne konkurencije. Najpoznatija su (Klasić i Andrijanić,

2007, p. 153):

· Osiguranje za slučaj smrti s rastućom premijom, pojavljuje se u slučaju kada

premija prijeđe iznos koji bi osoba plaćala prema svojoj pristupnoj dobi da tek ulazi

u osiguranje. Moguće je smanjiti visinu premije, kako bi osigurana svota ostala ista,

uz obvezan liječnički pregled.

· Osiguranje s promjenjivom visinom premije postoji kada osiguratelj utvrđuje

maksimalnu visinu premije, ali naplaćuje niži iznos. Taj niži iznos može se tijekom

trajanja osiguranja povećavati po potrebi, ali uvijek samo do maksimalnog

ugovorenog iznosa premije.

26

3.3.2. Rentno osiguranje

Renta je određena vrijednost dohotka koju neka pravna ili fizička osoba ostvaruje bez

vlastitog rada i poduzetničke djelatnosti na temelju svojih prava u nekom dobru (Ćurak i

Jakovčević, 2007, p. 150). Prema tome, osoba može uložiti kapital danas i od njega živjeti

do kraja života bez rada. Prema ovoj definiciji razvilo se rentno osiguranje. Rentno

osiguranje je osiguranje života kojim se osiguraniku jamči isplata određenih svota novaca

za neko razdoblje ili do kraja života ako on uplati ugovorenu vrijednost premija (Ćurak i

Jakovčević, 2007, p. 151). Osiguranik stječe pravo na rentu tek kada je uplatio ukupnu

svotu premije u obrocima ili odjednom.

Isplata renta može se ugovoriti kao mjesečna, kvartalna, polugodišnja i godišnja. Rente

koje se plaćaju na početku razdoblja zovu se prenumerando rente, dok rente koje se plaćaju

na kraju razdoblja zovu se postumerando rente koje su nešto većih vrijednosti zbog duljeg

razdoblja ukamaćivanja.

Postoji razlika između rentnih i drugih oblika životnih osiguranja. Kod životnih osiguranja

doživljenje je smanjeni rizik u odnosu na rizik smrti, dok kod rentnog osiguranja dulji život

osiguranika predstavlja veći rizik i veću obvezu. Budući da kod životnih osiguranja smrt

osiguranika ranije od očekivanja povećava rizik, osiguratelji se od toga rizika štite

preventivnim zdravstvenim pregledima i mogućnošću povećanja premije ili smanjenja

osigurane svote (Ćurak i Jakovčević, 2007, p. 152). Kod rentnih osiguranja obveza

osiguratelja prestaje smrću osiguranika pa zdravstveni status osiguranika nije važan.

Rentno osiguranje dijeli se na (Pravilnik o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama

osiguranja odnosno reosiguranja, 2009): Osiguranje osobne doživotne rente, Osiguranje

osobne rente s određenim trajanjem i Ostala rentna osiguranja.

27

Osiguranjem osobne doživotne rente podmiruju se isplate određenih ugovorenih iznosa

osiguraniku do kraja života. Kao dopuna mirovini osiguranja većinom se ugovora mjesečna

isplata rente. Preme početku isplate rente razlikuje se (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 154):

· neposredna ili neodgođena renta, kod koje odmah nakon potpune uplate premije

počinje isplata,

· odgođena renta, kod koje nakon potpune uplate premije, početak isplate rente se

odgađa do nekog ugovorenog roka.

Osiguranje osobne rente s određenim trajanjem odnosi se na police rentnog osiguranja kod

kojih je trajanje isplate rente unaprijed ograničeno (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 154).

Takva renta se naziva privremena renta čije je trajanje određeno ugovorom o osiguranju.

Kod rentnog osiguranja za školovanje djeteta (osiguranik), roditelji ili bake i djedovi su

ugovaratelji koji sklapaju policu rentnog osiguranja. Oni uplaćuju premiju osiguranja

tijekom određenog razdoblja, a isplata rente započinje kada dijete navrši dogovorenu dob

koja traje tijekom određenog razdoblja školovanja djeteta. Razdoblje isplate rente određuje

se unaprijed te se prekida nakon isteka ugovorenog razdoblja isplate rente, iako dijete do

tada nije moralo završiti školovanje (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 154).

Osim privremene rente postoje i sljedeće (Andrijašević i Petranović, 1999, p. 125):

doživotne koje traju do smrti osiguranika i vječne rente koje su bez vremenskog

ograničenja trajanja.

3.3.3. Dopunska osiguranja uz životno osiguranje

Dopunska osiguranja uz životno osiguranje pokrivaju rizike kao što su: smrt, djelomična ili

potpuna nesposobnost za rad, boravak u bolnici uslijed nezgode ili pak uslijed bolesti, a

obuhvaćaju: Dopunsko osiguranje od posljedica nezgode uz osiguranje života, Dopunsko

zdravstveno osiguranje uz osiguranje života, te Ostala dopunska osiguranja osoba uz

osiguranje života (Pravilnik o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama osiguranja

odnosno reosiguranja, 2009).

28

Dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranje života odnosi se na

osiguranje od nezgode koje se prodaje samo uz osiguranje života. U Republici Hrvatskoj uz

mješovito osiguranje zaključuje se i dopunsko osiguranje za slučaj smrtne nezgode. Takvo

zaključivanje u slučaju smrti kao posljedice nesretnog slučaja jamči isplatu dvostrukog

iznosa osigurane svote. Ovaj oblik osiguranja pogodan je zato što pruža velike naknade za

relativno malu premiju, te traju samo dok traje osnovno životno osiguranje. U praksi je

moguće prekinuti dopunsko osiguranje i nastaviti plaćati premiju samo za životno

osiguranje (Mašić, 2008, p. 60).

Dopunsko zdravstveno osiguranje uz osiguranje života služi za osiguranje za slučaj nastupa

teško bolesnog stanja kao što su (Croatia osiguranje, 2014): ishemična bolest srca, srčani

infarkt, moždani udar, multipla skleroza, Parkinsova bolest, AIDS, kronično zatajenje

bubrežnih funkcija, zatajenje jetre, ankilozantni spondilitis, reumatski artritis i zloćudne

bolesti (rak). Ovo osiguranje započinje i prestaje istodobno s osiguranjem života, a moguće

ga je uključiti tijekom trajanja postojećeg ili novog ugovora osiguranja života.

Pod ostale vrste dopunskih osiguranja uz osiguranje života spada (Mašić, 2007, p. 60, 61):

· Osiguranje odricanja od premije, omogućuje nastavak osnovnog osiguranja i bez

plaćanja premije pod unaprijed dogovorenim okolnostima (potpuni invaliditet, teška

bolest ili gubitak zaposlenja). Osiguratelj se odriče premije plative po ugovoru kao i

premije za odricanje od premije dokle god traje bolest, nesposobnost za rad ili ako

je osoba nezaposlena. Također, osiguratelj će nastaviti pripisivati dobit kao da je

ugovoratelj uredno plaćao premiju ako je osnovno osiguranje sklopljeno sa

sudjelovanjem u dobiti. Osiguratelj će se odreći naplaćivanja premije tek nakon

protoka određenog razdoblja nakon nastanka invaliditeta (od 3 do 6 mjeseci).

· Osiguranje obiteljskog prihoda, ovo dopunsko osiguranje osigurava prihod za

vrijeme nesposobnosti za rad, a naknada koja se isplaćuje treba omogućiti pristojan

životni standard u vrijeme nesposobnosti za rad. Osigurava mjesečne isplate u

postotku od ugovorene osigurane svote osnovnog životnog osiguranja. Gotovo u

pravilu osiguratelji ograničavaju najveću moguću mjesečnu isplatu.

29

3.3.4. Osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja

Osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja je osiguranje koje pokriva rizik vjenčanja ili

doživljenja unaprijed određene dobi, a obuhvaća: Osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja

(Pravilnik o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama osiguranja odnosno

reosiguranja, 2009). Ovaj oblik osiguranja je najbolji i najsigurniji oblik dugoročne štednje.

Programi koje osiguratelji nude na tržištu pružaju financijsku stabilnost djetetu u djetinjstvu

i siguran početak u životu, kao i potrebnu skrb u slučaju smrti roditelja odnosno skrbnika te

isplatu u slučaju sklapanja braka (VITA SECURUS d.o.o., n.d.).

3.3.5. Životna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik

Životna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik u svezi s

promjenom vrijednosti drugih vrijednosnih papira investicijskih fondova odnosno

osiguranje koje je povezano s promjenom vrijednosti jedinice imovine fonda za pokriće, a

obuhvaćaju: Osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja odnosno mješovito osiguranje

kod kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik, Osiguranje za slučaj smrti kod

kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik, Osiguranje za slučaj doživljenja kod

kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik, Životno osiguranje kod kojeg

osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik s garancijom isplate i Ostala životna

osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik (Pravilnik o rasporedu

vrsta rizika po skupinama i vrstama osiguranja odnosno reosiguranja, 2009).

Razvoj financijskih tržišta, osobito porast udjela imovine investicijskih fondova u odnosu

na imovinu drugih institucijskih investitora, praktički je primorao osiguratelje da s ciljem

održavanja konkurentnosti osmisle, razviju i lansiraju hibridni proizvod koji će povezati

pogodnosti klasičnog životnog osiguranja s prinosima koje ostvarajuju investicijski fondovi

(Ćurak i Jakovčević, 2007, p. 153). Takva osiguranja jamče isplatu osigurane svote

30

korisnicima osiguranja za slučaj smrti, dok kod doživljenja nude različite varijante podjele

rizika i prinosa koji su karakteristika ulaganjima investicijskih fondova.

Kupac police osiguranja (unit-linked) povezanih s investicijskim fondovima pregovara s

osigurateljem o ulaganju štednog dijela premije koje obuhvaća imovinske razrede većeg i

manjeg stupnja rizičnosti. Ugovaratelji koji su skloni riziku zaključuju policu koja jamči

minimalnu svotu kod doživljenja. Oni pristaju na podjelu investicijskog rizika od ulaganja

u dionice jer time ostvaruju veći prinos u odnosu na prinos koji bi se ostvario na polici

klasičnog životnog osiguranja.

Ovakva osiguranja nude pogodnosti osiguranicima i osigurateljima. Jedna od pogodnosti je

nuđenje osiguraniku mogućnost kontrole prinosa tijekom trajanja police osiguranja jer je on

sam odbrao model ulaganja i preuzeti rizik. Osiguratelj koji je pridobio povjerenje

osiguranika s takvim rizičnijim proizvodom povećao je premijske prihode životnih

osiguranja, ojačao svoju poziciju ulagača na financijskim tržištima, poboljšao svoju

konkurentnost prema drugim institucijskim investitorima, te uspostavio izravniji odnos

savjetnika prema klijentima, svojim potencijalnim osiguranicima (Ćurak i Jakovčević,

2007, p. 15).

3.3.6. Tontine

Tontine osiguranje je oblik grupnog životnog osiguranja u kojemu se osigurana svota

poslije smrti jednog od ugovornih članova rizične zajednice uplaćuje u korist preživjelih

članova (Ćurak i Jakovčević, 2007, p. 152). Ovo osiguranje dobilo je naziv po bankaru

Lorenzu de Tontiju, koji je u 17. stoljeću u Francuskoj izmislio investicijsku shemu koja se

temelji na uplatama više investitora u tontine.

Tontine je investicijski fond, a svaki investitor dobiva dividendu koju je fond ostvario

razmjerno svom udjelu u fondu (Ćurak i Jakovčević, 2007, p. 153). Dividende se dijele na

31

preostale žive investitore u slučaju ako umre jedan od investitora. To se nastavlja sve dok i

zadnji član tontine zajednice ne umre. Nakon što i zadnji član umre, novac pripada državi

koja ga smije koristiti samo za poticanje javnih radova i opći boljitak društva.

Tontine osiguranje ima istu investicijsku shemu, ali je razlika u tome što nakon smrti svih

članova tontine zajednice vrijednost fonda ne pripada državi nego ostaje osiguratelju.

Ovakav oblik životnog osiguranja bilo je popularno u prošlom stoljeću u Francuskoj,

Engleskoj i SAD-u. No, engleski i francuski zakoni priječe ili potpuno zabranjuju taj oblik

životnih osiguranja zbog potencijalno opasnih namjera pojedinaca zajednice da usmrte

preostale članove kako bi povećali svoj udio u fondu. Italija ga ja potpuno zabranila, a u

Republici Hrvatskoj ni jedno osiguravajuće društvo ne nudi ovaj oblik.

3.3.7. Osiguranje s kapitalizacijom isplate

Osiguranje s kapitalizacijom isplate temelji se na aktuarskim izračunima odnosno

izračunima rizika i vjerojatnosti nastanka nekog događaja te predstavlja osiguranje kod

kojeg osiguranik prima u zamjenu za jednokratno, odnosno obročno uplaćivanje premija,

isplate u određenoj visini kroz određeno razdoblje, a obuhvaća: Osiguranje s

kapitalizacijom isplate (Pravilnik o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama

osiguranja odnosno reosiguranja, 2009).

32

4. UGOVOR O ŽIVOTNOM OSIGURANJU

Unutar ovog dijela diplomskog rada objasniti će se sljedeće: 1) značajke ugovora o

životnom osiguranju, 2) sklapanje ugovora o životnom osiguranju, 3) stranke ugovora

o životnom osiguranju i 4) premija životnog osiguranja.

4.1. Značajke ugovora o životnom osiguranju

Prema Mašiću (2008, p. 117) ugovor o životnom osiguranju je formalan ugovor, to jest

takav ugovor gdje je propisana forma uvjet valjanosti pravnog posla. Također navodi da je

polica životnog osiguranja obvezatan oblik sklapanja ugovora. Ugovori o životnom

osiguranju su u pisanom obliku koji osiguravaju trajni zapis dogovora (budući da su

ugovori dugoročni), te se na taj način spriječava krivo razumijevanje o uvjetima dogovora

između ugovornih strana.

Ugovor koji se zaključuje između ugovornih strana može biti jednostran ili dvostran.

Ugovor je jednostran u slučaju kada jedna ugovorna strana daje obećanja koja su pravno

obvezatna (polica životnog osiguranja). Dokle god se osiguratelju plaćaju premije,

osiguratelj je pravno vezan svojim ugovornim obećanjima i on se obvezuje pružati

osigurateljno pokriće. Ugovaratelja osiguranja zakonski se ne može prisiliti da uplaćuje

premije pošto nije obećao njihovo uplaćivanje, pa ima pravo raskinuti ugovor o osiguranju

kad god to zaželi.

U praksi, ugovor o životnom osiguranju je tipski, adhezijski ugovor, što znači da su odnosi

među strankama koje zaključuju ugovor određeni općim i posebnim uvjetima osiguranja

života koje donosi osiguratelj, a ugovaratelj ih može u cijelosti ili prihvatiti ili odbaciti

(Mašić, 2008, p. 118). Ako su uvjeti iz ugovora nedorečeni ili dvosmisleni, sav teret

dokazivanja pada na osiguratelja.

33

Ugovor o životnom osiguranju odnosno polica životnog osiguranja je aleatorna vrsta

ugovora što označava da u zamjenu za uvjetno obećanje jedna ugovorna strana daje neku

vrijednost drugoj ugovornoj strani.

4.2. Sklapanje ugovora o životnom osiguranju

Na ugovor o životnom osiguranju primjenjuju se pravila Zakona o obveznim odnosima.

Odredbe koje se odnose na njega nalaze se u odjesku 27. Zakona obveznim odnosima, pod

naslovom „Ugovor o osiguranju“ koji je podijeljen u 3 dijela, te sadrži članke od 921. do

989. Zakonom o obveznim odnosima navedene su odrebe pod naslovom „Sklapanje

ugovora“ koji sadrži (Zakon o obveznim odnosima, 2014, čl. br. 925):

1. Ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena.

2. O sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja

ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili

neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.).

3. Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, ugovor o osiguranju osoba sklopljen je

kad strane potpišu policu osiguranja.

4. Pisana ponuda učinjena osiguratelju za sklapanje ugovora o osiguranju veže

ponuditelja, ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana otkad je ponuda

prispjela osiguratelju, a ako je potreban liječnički pregled, onda za vrijeme od

trideset dana.

5. Ako osiguratelj u tom roku ne odbije ponudu koja ne odstupa od njegovih uvjeta za

predloženo osiguranje, smatrat će se da je prihvatio ponudu i da je ugovor sklopljen.

6. U tom slučaju ugovor se smatra sklopljenim kad je ponuda prispjela osiguratelju.

Uvjetima osiguranja mogu biti predviđeni slučajevi u kojima ugovorni odnos iz osiguranja

nastaje samim plaćanjem premije (Zakon o obveznim odnosima, 2014, čl. br. 927).

34

4.2.1. Ponuda životnog osiguranja

Ponuda za osiguranje života prethodi sklapanju ugovora o životnom osiguranju. Prema

Mašiću (2008, p. 117) ponuda za osiguranje smatra se prijedlogom za sklapanje ugovora o

osiguranju učinjen određenoj osobi, koji sadrži sve bitne sastojke ugovora o osiguranju,

tako da bi se njegovim prihvaćanjem mogao sklopiti ugovor. Ako jedna od budućih

ugovornih strana odnosno ponuditelja sastavi ponudu koja sadrži slobodno očitovanje volje

ponuditelja i upućena je određenoj osobi odnosno osobama, ponuda je pogodna za izravno

sklapanje ugovora. Ponuditelj je u pravilu budući ugovaratelj osiguranja, čak i kada je

ponuda dana na obrascu samog osiguratelja. Ali inicijativu za sklapanje ugovora i ponude,

može dati bilo koja ugovorna strana.

U ponudi za osiguranje života nalaze se svi podaci potrebni za sklapanje ugovora o

osiguranju, te je upućena određenoj osobi (osiguratelju), na čijem se obrascu ispunjava. U

njoj su podaci o ugovaratelju osiguranja, podaci o visini premije i načinu plaćanja, podaci o

osiguranim rizicima, podaci o osiguraniku i upitnik kojega ispunjava osiguranik, a odnosi

se na njegovo zdravstveno stanje, osigurane svote, podatke o korisniku i vrijeme trajanja

ugovora o osiguranju (Ćurković, 2009, p. 48). Također, ponuda mora imati i uputu na opće,

posebne i dopunske uvjete kojima se regulira ugovor o osiguranju. U ponudi je navedena

klauzula izjave osiguranika odnosno ugovaratelja osiguranja da su mu data sva objašnjenja

ugovora odnosno da su mu predani uvjeti.

Ponudu ispunjava zastupnik osiguranja, ali je može ispuniti i ugovaratelj osiguranja. Prema

Ćurkoviću (2009, p. 48) za valjano sklapanje ugovora o osiguranju života potreban i

pristanak osiguranika, dio ponude s pitanjima o zdravstvenom stanju osiguranika može

ispuniti i sam osiguranik.

Ponuda o osiguranju života je sastavni dio ugovora o osiguranju, te ponudu osiguranja

potpisuju i ugovaratelj osiguranja i osiguratelj. Osiguranik potpisuje ponudu ako je u

pitanju osiguranje tuđeg života za slučaj smrti, što je preduvjet da ugovor o osiguranju

35

života bude valjan. Također, ponudu potpisuju ugovaratelj osiguranja i zastupnik

osiguratelja. Prema Ćurkoviću (2009, p. 49) neki smatraju da je ponuda ugovor o

osiguranju života koji zaključuje ugovaratelj osiguranja sa zastupnikom osiguratelja pod

uvjetom naknadnog odobrenja od strane osiguratelja, a sam osiguratelj daje svoju

suglasnost izdavanjem police (potvrda ugovora zaključenog između ugovaratelja i

zastupnika osiguranja) koju niti ugovaratelj osiguranja ni osiguranik više ne potpisuju.

4.2.2. Polica životnog osiguranja

Polica osiguranja je pisana isprava o sklopljenom ugovoru o osiguranju koju osiguratelj

izdaje ugovaratelju osiguranja (Ćurak i Jakovčević, 2007, p. 170). Policu osiguranja izdaje

osiguratelj ugovaratelju osiguranja ukoliko je prihvatio ponudu, te je dokazno sredstvo i

potvrda da je zaključen ugovor o osiguranju. Ukoliko se polica osiguranja ne može izdati

odmah prilikom zaključenja ugovora, može biti privremeno zamijenjena listom pokrića ili

nekom drugo ispravom o osiguranju. Sporazumom između ugovaratelja osiguranja i

osiguratelja sastavljaju se bitni elementi ugovora o osiguranju, te polica osiguranja sadrži

sve bitne elemente ugovora o osiguranju. Također sadrži i odredbe koje reguliraju uvjete

osiguranja, te mogu biti tiskani na polici ili biti priloženi uz policu osiguranja.

Polica osiguranja mora imati navedene sljedeće elemente (Zakon o obveznim odnosima,

2014, čl. br. 926):

· ugovorne strane,

· osigurana osoba, odnosno osigurana stvar ili drugi predmet osiguranja,

· rizik obuhvaćen osiguranjem,

· trajanje osiguranja i vrijeme pokrića,

· iznos osiguranja ili da je osiguranje neograničeno,

· premija ili doprinos (ulog),

· nadnevak izdavanja police i

· potpisi ugovornih strana.

36

Pored sastojaka koje mora imati svaka polica, u polici osiguranja života moraju biti

naznačeni (Zakon o obveznim odnosima, 2014, čl. br. 967):

· ime i prezime osobe na čiji se život odnosi osiguranje,

· nadnevak njezina rođenja ili

· rok o kojem ovisi nastanak prava na isplatu osiguranog iznosa.

Sporazumom ugovornih strana u polici se utvrđuje visina osiguranog iznosa. Upravo taj

osigurani iznos osiguratelj je dužan isplatiti ukoliko nastupi osigurani slučaj. Polica

osiguranja života može glasiti na određenu osobu ili po naredbi (Mašić, 2008, p. 119).

Polica osiguranja mora usmjeravati na uvjete koji su bili ključni prilikom sklapanja

ugovora, te moraju upućivati na uvjete pod kojima ugovaratelj osiguranja može tražiti

isplatu njezine otkupne vrijednosti, odnosno predujam na policu. Policu osiguranja se može

dati u zalog. No da bi zalaganje police imalo učinak prema osiguratelju, potrebno ga je

pismeno obavijestiti da je polica založena određenom vjerovniku (Mašić, 2008, p. 119,

120).

4.2.3. Ostale isprave životnog osiguranja

Pod ostale isprave životnog osiguranja spadaju list pokrića i potvrda o osiguranju.

List pokrića je isprava o sklopljenom ugovoru o osiguranju koja privremeno zamjenjuje

policu osiguranja, te se moraju navesti bitni elementi ugovora o osiguranju (Ćurak i

Jakovčević, 2007, p. 173). U slučaju da je potrebno duže vrijeme kako bi se izdala polica

osiguranja zbog nepoznavanja svih elemenata koji su potrebni za sastavljanje police, izdaje

se list pokrića. Potpisuje ga predstavnik osiguratelja ili broker, te se osiguraniku kao dokaz

kupovine osiguranja predaje prva kopija, a preostale kopije ostaju kod osiguratelja ili

brokera. Ta isprava vrijedi ne duže od mjesec dana i prestaje vrijediti nakon izdavanja

police.

37

Potvrda ili certifikat o osiguranju je isprava o sklopljenom ugovoru o osiguranju i

zamjenjuje policu kao dokazno sredstvo o sklopljenom ugovoru (Ćurak i Jakovčević, 2007,

p. 173). Vrijedi za vrijeme cjelokupnog trajanja osiguranja za razliku od lista pokrića.

4.3. Stranke ugovora o životnom osiguranju

Stranke svakog ugovora o osiguranju su osiguratelj i ugovaratelj osiguranja. Također

javljaju se i druge osobe koje mogu imati prava i obveze iz ugovora o osiguranju, kao

osiguranik i korisnik osiguranja. Međutim, osiguranik i korisnik osiguranja nisu stranke

ugovora o osiguranju života (Ćurković, 2009, p. 61).

U ugovoru o životnom osiguranju javljaju se (Ćurković, 1998, p. 34, 35):

· osiguratelj, osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja života i sklapa

ugovor s ugovarateljem osiguranja, te se obvezuje da će nadoknaditi štetu

ugovaratelju odnosno korisniku osiguranja.

· ugovaratelj osiguranja, pravna ili fizička osoba koja s osigurateljem sklapa ugovor o

osiguranju. Dužan je osiguratelju prijaviti kod sklapanja ugovora o osiguranju sve

okolnosti značajne za ocjenu rizika. Obvezan je plaćati premiju osiguranja, te jedini

ima pravo određivati korisnika osiguranja. Ne mora biti osiguranik, pa u tom

slučaju ugovaratelj ne može koristiti prava bez pristanka osiguranika.

· osiguranik, osoba čiji se život osigurava i pripadaju prava iz osiguranja, te osoba od

čijeg doživljenja, smrti, invaliditeta ili narušenog zdravlja ovisi isplata nadoknade iz

osiguranja. Osiguranik može biti ugovaratelj osiguranja ili netko treći. Ako se

osigurava život treće osobe, za slučaj smrti za pravovaljanost ugovora potrebna je

pismena suglanost te treće osobe jer bez suglasnoti ugovor bi bio ništav.

· korisnik osiguranja, osoba koja ima pravo na isplatu osigurane svote iz ugovora o

osiguranju. Korisnik osiguranja može biti ugovaratelj osiguranja što je pravilo kod

osiguranja za slučaj doživljenja, a može biti i treća osoba (kod ugovora za slučaj

smrti). Određivanje korisnika osobno je pravo ugovaratelja osiguranja, te ga može

38

odrediti u samom ugovoru o osiguranju života, a može to učiniti i nekim kasnijim

pravnim poslom, pa i oporukom.

Druge osobe vezane uz ugovor o osiguranju života su posrednici i zastupnici u osiguranju.

Između osiguratelja, koji na tržištu osiguranja nude proizvode i usluge osiguranja, i

njihovih kupaca postoji neki posrednik koji će taj proizvod ili uslugu prezentirati na tržištu.

Taj posao mogu obavljati samo oni koji su stručno osposobljeni, a tu spadaju zastupnici u

osiguranju (potrebe osiguratelja) i posrednici u osiguranju (potrebe ugovaratelja). U svijetu

su poznati pod stručnim nazivom agent osiguranja i broker osiguranja. Posrednik ili broker

osiguranja jest osoba koja se umeće između prodavatelja i kupca da bi olakšao kupoprodaju

dobara i usluga, s ciljem dobivanja naknade odnosno provizije razmjerno cijeni prodanih

dobara, dok je agent ili zastupnik u osiguranju osoba koja prihvaća stalni nalog promocije,

distribucije i zaključivanja ugovora o osiguranju za račun nalogodavca odnosno osiguratelja

(Ćurković, 2009, p. 72, 74).

4.4. Premija životnog osiguranja

Bruto premija ili cijena osiguranja je iznos što ga osiguranik uplaćuje osiguratelju za

sklopljeno osiguranje (Andrijašević i Petranović, 1999, p. 214). Osiguranik uplatom

premije stječe svoja prava i obveze iz ugovora, dok osiguratelj stupa u obvezu pokrića

rizika. Aktuari u osiguranju daju osnovu za utvrđivanje premije.

Dvije osnovne komponente premije osiguranja su (Babić i Frančišković, 2011, p. 48):

· funkcionalna premija koja sadrži tehničku premiju (naknadu šteta i isplatu

ugovorenih iznosa, te za podmirenje obveza prema reosiguratelju za reosiguranje

rizike) i dio za preventivu (služi za financiranje i kreditiranje aktivnosti

namijenjenih za sprečavanje rizika),

· režijski dodatak koji služi za pokriće troškova obavljanja djelatnosti osiguranja koji

obuhvaćaju početne troškove pribave osiguranja (provizija pribavljača osiguranja i

39

troškovi novozaključenja osiguranja), troškove nastavka osiguranja i naplate

premije, upravne troškove (naknada zaposlenicima i materijalni troškovi) i troškove

završetka osiguranja (likvidacija šteta i isplata naknada iz osiguranja).

U životnom osiguranju analiziranje statističkih podaka o broju umrlih, rođenih, oboljelih, o

stanju zaposlenih, o nezgodama, broju umirovljenika i dr. određuje se visina premije

(Andrijašević i Petranović, 1999, p. 214). Visinu premije također određuje i anormalni rizik

života koji uzrokuje veću pristupnu dob osiguranika i premiju osiguranja. On je određen

bolestima prema tablicama bolesti osiguravatelja, tjelesnom težinom, lošim navikama kao

npr. uzimanje lijekova i droge, konzumiranje alkohola i cigareta, zanimanjem i rizičnim

sportovima kojima se bavi osiguranik.

Prema Klasiću i Andrijaniću (2007, p. 49) zaračunate bruto premije životnih osiguranja

uključuju sve iznose premija koji su naplaćeni do kraja obračunskog razdoblja, bez obzira

odnose li se ti iznosi u cijelosti ili djelomično na kasnije obračunsko razdoblje ili razdoblja.

Također navode da zaračunate bruto premije obuhvaćaju i iznose koje još treba zaračunati

budući da se obračun premije može učiniti tek po završetku obračunskog razdoblja.

40

5. ANALIZA ŽIVOTNIH OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Uloga osiguranja u tržišnim gospodarstvima određena je praćenjem razvitka tržišta. Tržište

osiguranja predstavlja mjesto na kojem se susreće ponuda i potražnja za uslugama

osiguranja, a karakterizira ga raspoređivanje i objedinjavanje rizika (Babić i Frančišković,

2011, p. 63).

U ovom poglavlju analizirati će se statistički podaci o 1) osiguranju u Republici

Hrvatskoj i 2) životnim osiguranjima u Republici Hrvatskoj, te objasniti 3)

perspektiva razvoja životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj.

5.1. Osiguranja u Republici Hrvatskoj

Propisi koji reguliraju djelatnost osiguranja u Republici Hrvatskoj su (Rafaj, 2009, p. 9):

Zakon o hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga, Zakon o osiguranju, Zakon o

izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu,

Zakon o obveznim odnosima, Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o reviziji, Zakon o

računovodstvu i Podzakonski akti doneseni temeljem navedenih zakona.

Kako bi se prikazala djelatnost osiguranja u Republici Hrvatskoj navesti će se popis i broj

osiguravajućih društava prema poslovima osiguranja, udio financijskih posrednika u

ukupnoj imovini financijskih posrednika, ukupni udio zaračunate bruto premije osiguranja

u BDP-u, te gustoća osiguranja u Republici Hrvatskoj.

U Tablici 1. naveden je popis osiguravajućih društava u Republici Hrvatskoj prema

poslovima osiguranja prema HANFA-inom izvješću za ožujak 2014. godine.

41

Tablica 1. Popis društava za osiguranje prema poslovima osiguranja u ožujku 2014. godine

Poslovi osiguranja Društvo za osiguranje

životno

Agram životno osiguranje d.d., ERGO životno osiguranje d.d., Erste

osiguranje VIG d.d., KD životno osiguranje d.d., Societe Generale

osiguranje d.d., Velebit životno osiguranje d.d., Wüstenrot životno

osiguranje d.d.

neživotno

BNP Paribas Cardif osiguranje d.d, Croatia zdravstveno osiguranje d.d.,

ERGO osiguranje d.d., Euroherc osiguranje d.d., HOK osiguranje d.d.,

Hrvatsko kreditno osiguranje d.d., Izvor osiguranje d.d., Jadransko

osiguranje d.d., Sunce osiguranje d.d., Velebit osiguranje d.d.

životno i neživotno

(složeno)

Allianz Zagreb d.d., Basler osiguranje Zagreb d.d., Croatia osiguranje

d.d., Generali osiguranje d.d., Grawe Hrvatska d.d., Helios VIG d.d.,

Merkur osiguranje d.d., Triglav osiguranje d.d., Uniqa osiguranje d.d.,

Wiener osiguranje VIG d.d.

Izvor: izrada studentice prema mjesečnom izvješću HANFA-e, ožujak 2014.

Prema HANFA-inom mjesečnom izvješću za ožujak 2014. godine u Republici Hrvatskoj

posluje 27 osiguravajućih društava od kojih se 7 bavi poslovima životnog osiguranja, 10

poslovima neživotnog osiguranja, te 10 poslovima životnog i neživotnog osiguranja

odnosno složenim osiguranjem.

U sljedećem grafikonu prikazan je broj osiguravajućih društava prema poslovima

osiguranja (životno, neživotno i složeno) kroz razdoblje od 2000. do 2013. godine.

42

Grafikon 1. Broj osiguravajućih društava prema poslovima osiguranja u razdoblju od 2000.

do 2013. godine

Izvor: izrada studentice prema izvješću Broj društava za osiguranje i društava za

reosiguranje, 2014

Iz navedenog grafikona može se vidjeti da je broj osiguravajućih društava koja se bave

složenim poslovima osiguranja odnosno životnim i neživotnim osiguranjem tijekom godina

padao. Godine 2000. 15 društava se bavilo složenim poslovima, dok u 2013. je zabilježeno

njih 9. Što se tiče poslova neživotnog osiguranja, broj osiguravajućih društva od 2000. do

2008. je stalno oscilirao, da bi od 2009. do 2013. taj broj ostao isti. Kod poslova životnih

osiguranja, broj osiguravajućih društava je također oscilirao tijekom godina, tj. padao i

rastao. U 2000. godini poslovima životnog osiguranja se bavilo samo 2 osiguravajuća

društva, dok u 2013. njih 7.

Sljedeća Tablica 2. prikazuje udio financijskih posrednika u ukupnoj imovini financijskih

posrednika u razdoblju od 2010. do 2012. godine.

43

Tablica 2. Udio financijskih posrednika u ukupnoj imovini financijskih posrednika za

razdoblje od 2010. do 2012. godine (u %)

Financijski posrednik Udio u imovini (%)

2010. 2011. 2012.

Poslovne banke 76,60 76,90 75,20

Obvezni mirovinski fondovi 7,12 7,75 9,60

Društva za osiguranje 5,91 6,04 6,41

Leasing društva 5,68 4,89 4,18

Otvoreni investicijski fondovi 2,68 2,25 2,44

Stambene štedionice 1,29 1,48 1,40

Dobrovoljni mirovinski fondovi 0,34 0,37 0,46

Zatvoreni investicijski fondovi 0,38 0,32 0,31

UKUPNO 100,00 100,00 100,00

Izvor: izrada studentice prema Premor Andrijanić i Stahuljak, 2010, p. 14; 2011, p. 14;

2012, p. 14

Tablica 2. prikazuje da se udio u imovini financijskih posrednika kod društva za osiguranje

povećava iz godine u godinu i da je treći po veličini udjela u imovini. Što se tiče ostalih

financijskih posrednika, najveći udio u imovini imaju poslovne banke, zatim obvezni

mirovinski fondovi kod kojih se udio također povećava iz godine u godinu kao i kod

društva za osiguranje. Kod leasing društva uočava se pad udjela, dok kod otvorenih

investicijskih fondova pad, pa zatim rast udjela. Najmanji udio u imovini financijskih

posrednika imaju stambene štedionice, dobrovoljni mirovinski fondovi i zatvoreni

investicijski fondovi.

U sljedećem grafikonu prikazan je udio zaračunate premije osiguranja odnosno penetracija

osiguranja u BDP-u Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2012. godine.

44

Grafikon 2. Udio zaračunate bruto premije osiguranja u BDP-u za razdoblje od 2003. do

2012. godine (u %)

Izvor: Godišnje izvješće HANFA, 2012, p. 80

Ukupni udio zaračunate bruto premije osiguranja (ukupno životna i neživotna osiguranja) u

BDP-u od 2003. do 2006. godine je rastao, dok je od 2007. počeo padati sve do 2011.

godine. Ukupni udio zaračunate premije osiguranja u 2012. godini je porastao odnosu na

2011., no i dalje je ispod europskog prosjeka koji je iznosio 7,6% u 2012. godini (European

Insurance in Figures, 2014, p. 17). Pad udjela zaračunate bruto premije osiguranja u 2007.

pa sve do 2011. godine može se prepisati financijskoj krizi koja je zahvatila Republiku

Hrvatsku. Udio zaračunate bruto premije životnog osiguranja je od 2003. do 2006. godine

rastao, te od 2007. do 2011. padao, da bi 2012. u odnosu na 2011. godinu opet porastao. Što

se tiče udjela zaračunate bruto premije neživotnog osiguranja, on je kroz godine padao ili

stagnirao, osim u 2006. i 2011. godini kada je zabilježen rast u odnosu na prethodnu

godinu.

45

Gustoća premije osiguranja (iznos premije osiguranja po stanovniku) prikazuje koliko je

jedna zemlja razvijena u sektoru osiguranja u ekonomiji jedne zemlje, te služi za

uspoređivanje s drugim zemljama. Ona se računa kao omjer zaračunate bruto premije i

broja stanovnika, te pokazuje kolika je potrošnja na proizvode osiguranja na godišnjoj

razini. U Grafikonu 3. prikazana je gustoća osiguranja odnosno premija osiguranja po

stanovniku u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 10 godina.

Grafikon 3. Gustoća osiguranja u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2003. do 2012.

godine (u kn)

Izvor: Godišnje izvješće HANFA, 2012, p. 80

Ukupna gustoća premije osiguranja (životnog i neživotnog) je rasla od 2003. do 2008.

godine, te je u 2009. i 2010. zabilježen pad, u 2011. ponovni rast, te pad u 2012 godini. Isti

slučaj prikazan je kod gustoće premije neživotnog osiguranja. Što se tiče gustoće premije

životnog osiguranja, ona je od 2003. do 2009. godine rasla, u 2010. pala, te ponovno rasla u

2011. i 2012. godini.

46

5.2. Životna osiguranja u Republici Hrvatskoj

Za bolji prikaz razvijenosti životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj statistički će se

obraditi kretanje broja polica osiguranja i likvidiranih šteta prema oblicima, te kretanje

zaračunate bruto premije životnih osiguranja i bruto iznosa likvidiranih šteta.

U sljedećoj tablici prikazan je broj aktivnih polica za svaki oblik životnih osiguranja na

kraju razdoblja od 2008. do 2013. godine.

Tablica 3. Broj polica osiguranja prema oblicima životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj

za razdoblje od 2008. do 2013. godine

Oblici životnih osiguranja

Godina

(na kraju

razdoblja)

Životno osiguranje

Rentno

osiguranje

Dodatna

osiguranja

uz životno osiguranje

Osiguranja

za slučaj vjenčanja ili rođenja

Životna osiguranja

kod kojih

osiguranik

na sebe preuzima

investicijski rizik

Ukupno

2008. 745.760 3.542 527.762 4.909 49.248 1.331.221

2009. 749.166 3.468 519.110 4.793 54.972 1.331.509

2010. 754.208 3.312 520.915 4.552 55.213 1.338.200

2011. 753.529 3.076 539.739 4.355 54.972 1.355.671

2012. 775.641 2.110 568.947 4.062 52.122 1.402.882

2013. 778.904 1.993 608.100 3.905 47.817 1.440.719

Izvor: Izrada studentice prema izvješću Broj polica osiguranja, 2014

Iz Tablice 3. se vidi da kod svih godina životna osiguranja imaju najviše aktivnih polica

osiguranja na kraju razdoblja, zatim slijede dodatna osiguranja koja se sklapaju uz životno

osiguranje, te životna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik.

Najmanje aktivnih polica zabilježeno je kod osiguranja za slučaj vjenčanja ili rođenja, te

kod rentnog osiguranja. Broj aktivnih polica kod životnog osiguranja je imao tendenciju

rasta od 2008. do 2010., potom je pao u 2011., da bi opet porastao u 2012. i 2013. godini.

Bitno je naglasiti da životna osiguranja za slučaj smrti i doživljenja odnosno mješovita

osiguranja imaju najveći broj aktivnih polica. Kod dodatnih osiguranja uz životno

47

osiguranje broj aktivnih polica u 2009. je pao u odnosu na prethodnu, te od 2010. opet

porastao i nastavio rasti do 2013. godine. Broj aktivnih polica sklopljenih kod životnih

osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik je rastao od 2008. do

2010., te nastavio padati kroz sljedeće godine. Kod rentnog osiguranja i osiguranja za slučaj

vjenčanja ili rođenja iz godine u godinu je sve manje aktivnih polica, dok kod tontina i

osiguranja s kapitalizacijom isplate nema aktivnih polica. Što se tiče ukupnog broja

aktivnih polica životnih osiguranja, on raste iz godine u godinu, što pokazuje da je sve veći

broj osiguranika koji imaju odnosno sklapaju police osiguranja.

Zaračunata bruto premija životnih osiguranja, u razdoblju od 2008. do 2013., bila je najviša

u 2008., a najniža u 2011. godini. Zabilježen je njezin pad od 2009. do 2011. godine.

Godine 2012. je zaračunata bruto premija porasla u odnosu na prethodnu godinu. Također

zabilježen je porast u 2013. u odnosu na 2012. godinu. Kretanje zaračunate bruto premije

prikazan je u Grafikonu 4.

Grafikon 4. Zaračunata bruto premija životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj za

razdoblje od 2008. do 2013. godine (u tisućama kn)

Izvor: Izrada studentice prema izvješću Zaračunata bruto premija osiguranja, 2014

48

Sljedeća tablica prikazuje broj likvidiranih šteta što podrazumijeva postupak isplate

osigurane svote nakon nastupa osiguranog slučaja.

Tablica 4. Broj likvidiranih šteta prema oblicima životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj

za razdoblje od 2008. do 2013. godine

Likvidirane štete

Godina Životno osiguranje

Rentno

osiguranje

Dodatna

osiguranja

uz životno osiguranje

Osiguranja

za slučaj vjenčanja ili rođenja

Životna osiguranja

kod kojih

osiguranik

na sebe preuzima

investicijski rizik

Ukupno

2008. 28.949 252 4.558 99 1.357 35.125

2009. 39.456 334 4.615 143 2.094 46.642

2010. 42.346 287 4.346 215 3.844 51.038

2011. 46.929 342 4.302 234 5.125 57.022

2012. 51.440 745 4.419 294 6.209 63.107

2013. 54.529 573 4.184 266 6.440 65.992

Izvor: izrada studentice prema izvješću Broj šteta, 2014

Uz rast broja polica životnih osiguranja, vidljiv je i rast broja likvidiranih šteta iz godine u

godinu. Iz Tablice 4. može se vidjeti da je broj likvidiranih šteta tijekom svih godina

najveći kod životnog osiguranja, a najmanji kod osiguranja za slučaj vjenčanja ili rođenja.

Broj likvidiranih šteta kod životnog osiguranja raste od 2008. do 2013. godine. Kod

rentnog osiguranja zabilježena je oscilacija broja likvidiranih šteta. Godine 2009., 2011. i

2012. došlo je do porasta, dok 2010. i 2013. smanjenja broja likvidiranih šteta u odnosu na

prethodnu godinu. Broj likvidiranih šteta kod dodatnih osiguranja uz životno osiguranje

2009. godine je porastao u odnosu na prethodnu godinu, potom 2010. i 2011. se smanjivao,

da bi 2012. porastao i opet pao 2013. godine. Kod osiguranja za slučaj vjenčanja ili rođenja

broj likvidiranih šteta je rastao iz godine u godinu osim 2013. kada je zabilježen njihov pad

u odnosu na prethodnu godinu. Što se tiče životnih osiguranja kod kojih osiguranik na sebe

preuzima investicijski rizik zabilježen je rast broja likvidiranih šteta kod svih godina u

odnosu na prethodnu godinu.

49

Bruto iznosi likvidiranih šteta odnose se na iznose osiguranih svota koji su isplaćeni

osiguranicima na temelju nastalog osiguranog slučaja. Od 2008. do 2013. godine bruto

iznosi likvidiranih šteta životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj su imali trend rasta. Iz

Grafikona 5. može se vidjeti da su bruto iznosi likvidiranih šteta duplo veći 2013. u odnosu

na 2008. godinu.

Grafikon 5. Bruto iznosi likvidiranih šteta životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj za

razdoblje od 2008. do 2013. godine (u tisućama kn)

Izvor: izrada studentice prema izvješću Likvidirane štete, bruto iznosi, 2014

Bruto iznosi likvidiranih šteta su neprekidno rasli za razliku od zaračunate bruto premije

životnih osiguranja. Uzroci rasta broja likvidiranih šteta su prije svega u porastu otkupa

osiguranja te u porastu isteka (doživljenja) osiguranja (Tržište osiguranja u Republici

Hrvatskoj, 2012, p. 102).

U Grafikonu 6. prikazana je struktura premije po oblicima životnih osiguranja za prvo

tromjesečje 2014. godine.

50

Grafikon 6. Struktura premije životnih osiguranja – po oblicima za ožujak 2014. (u %)

Izvor: Statistički podaci osiguranja, ožujak 2014, p. 29

Prema podacima Hrvatskog ureda za osiguranje (B.hr/HINA, 2014) zaračunata bruto

premija za prvo tromjesečje 2014. godine je iznosila 660,9 milijuna kuna i bila je sedam

puta viša nego na kraju ožujka 2013. godine. U strukturi premije životnih osiguranja

najveći udjel ima životno osiguranje s premijom u iznosu od 599,3 milijuna kuna, što je

9,9% više u odnosu na isto razdoblje 2013. godine.

5.3. Perspektiva razvoja životnih osiguranja

Iz godine u godinu sve veći je broj aktivnih polica životnih osiguranja na kraju razdoblja i

zaračunata bruto premija životnih osiguranja ponovno raste, što je dokaz 2012. i 2013.

godina. Ranijih godina pod utjecajem financijske, ali i ekonomske krize potražnja životnih

osiguranja je postojala, ali bila je mala. U zadnje dvije godine bilježi se ponovni procvat

životnih osiguranja.

51

Eksplozija potražnje za policama životnog osiguranja dokazana je u siječnju 2014. godine

gdje su životna osiguranja u međugodišnjem razdoblju ostvarila rast premije od 9,3%, što je

nezapamćeno unatrag više od 10 godina. Ukupna premija u prvom ovogodišnjem mjesecu

iznosila je 212,8 milijuna kuna, 18 milijuna kuna više nego u siječnju 2013. (Babić, 2014).

Rastu potražnje za životnim osiguranjima u Republici Hrvatskoj pridonosi jačanje svijesti

građana o potrebi da zbrinu svoju obitelj u budućnosti, no najveći utjecaj ima pad kamatnih

stopa na štednju u bankama. Takav utjecaj dovodi do toga da životna osiguranja dobivaju

značajnu ulogu kao alternativniji i sigurniji oblik štednje. Životna osiguranja za razliku od

klasične štednje nudi i „riziko“ komponentu, odnosno isplatu pune ugovorene svote

neovisno o dotad uplaćenom iznosu. Smanjenje garancije u proizvodima životnog

osiguranja neće negativno utjecati na rast tržišta, što su pokazala iskustva razvijenih

zemalja. U takvom okruženju postupno će se povećavati interes i za „unit-linked“

proizvodima, koji klijentima nude mogućnost ulaganja u rizičnije financijske instrumente s

potencijalom većeg prinosa, ali u tom slučaju sam klijent preuzima rizik ulaganja (Poslovni

dnevnik, 2014).

Očekuje se rast riziko osiguranja života zbog stalnog pada razine socijalne i zdravstvene

zaštite. Što se tiče dopunskih osiguranja, osiguravatelji najavljuju razvoj tzv. „life-

assistance“ proizvode i usluge. Taj razvoj potaknut je zbog starenja stanovništva i njihove

nemogućnosti samostalnog života uzrokovano sve češćom pojavom bolesti, te im je cilj

bolja kvaliteta života i preventivno djelovanje na zdravlje klijenta. Takva je usluga,

primjerice, DNA analiza koja pojedincu može ukazati na njegove osobne genetske

predispozicije vezano za prehranu i način života te može pomoći u podizanju kvalitete

života i prevenciji nekih bolesnih stanja (Poslovni dnevnik, 2014).

52

6. ZAKLJUČAK

Već u dalekoj prošlosti poznavao se neki oblik osiguranja koji bio vezan za razvoj trgovine

i prijevoz robe. S vremenom osiguranje postaje bitna stavka života svakog čovjeka zbog

sve veće neizvjesnosti u okruženju. Osiguranje svoju djelatnost obavlja preko funkcije

zaštite, financijsko - akumulatorske funkcije i društveno - socijalne funkcije. Djelatnost

osiguranja i utjecaj osiguravajućih društava postaju sve značajniji za gospodarski razvoj

jedne zemlje, i osiguravajuća društva imaju sve veći udio u ukupnoj imovini financijskih

posrednika i nude različite oblike životnih osiguranja.

Djelatnost osiguranja u Republici Hrvatskoj je osjetila utjecaj financijske i gospodarske

krize, što se može vidjeti padom udjela zaračunate bruto premije osiguranja u BDP-u od

2007. do 2011. godine i oscilacijom gustoće premije osiguranja u Republici Hrvatskoj.

Udio zaračunate bruto premije osiguranja u BDP-u je pao u 2012. godini u odnosu na

2011., dok gustoća premije osiguranja bilježi porast u 2011. i 2012. godini. Republika

Hrvatska se nalazi ispod europskog prosječnog udjela zaračunate bruto premije osiguranja.

Sve veći procvat u Republici Hrvatskoj dobivaju životna osiguranja. Prema zakonu o

osiguranju HANFA je donijela Pravilnik o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama

osiguranja odnosno reosiguranja prema kojemu je određena podjela životnih osiguranja.

Broj osiguravajućih društava koja se bave poslovima životnog osiguranja je oscilirao kroz

godine, ali on je veći u odnosu na ranije godine. Osiguravajuća društva u zadnje 2 godine

ostvaruju rast zaračunate bruto premije nakon trogodišnjeg pada, dok broj aktivnih polica

životnih osiguranja rastu iz godine u godinu. Najveći broj aktivnih polica ima životno

osiguranje na čelu s mješovitim osiguranjem, zatim slijedi dopunska osiguranja uz životno

osiguranje, dok najmanju potražnju imaju rentna osiguranja. Rast broja aktivnih polica

životnih osiguranja praćeno je porastom broja likvidiranih šteta što se pripisuje porastu

otkupa osiguranja i porastu isteka osiguranja.

53

Životnim osiguranjima pripisuje se pozitivna budućnost odnosno veća potražnja zbog

jačanje svijesti čovjeka o svojoj sigurnosti i sigurnosti svoje obitelji, ali i pad kamatnih

stopa na štednju u bankama. Prognozira se i povećanje interesa za „unit-linked“

proizvodima zbog smanjenja garancija u proizvodima životnog osiguranja, te razvoj „life-

assistance“ proizvoda i usluga.

54

LITERATURA

1) KNJIGE

1. Andrijanić, I., Klasić, K., 2002, Tehnika osiguranja i reosiguranja, Mikrorad

d.o.o., Zagreb

2. Andrijašević, S., Petranović, V., 1999, Ekonomika osiguranja, ALFA d.d., Zagreb

3. Babić, M., Frančišković, I., 2011, Menadžment intelektualnog kapitala

osiguravajućeg društva, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

4. Ćurak, M., Jakovčević, D., 2007, Osiguranje i rizici, RRIF plus, Zagreb

5. Ćurković, M., 2009, Ugovor o osiguranju osoba: život – nezgoda – zdravstveno,

Inženjerski biro d.d., Zagreb

6. Klasić, K., Andrijanić, I., 2007, Osnove osiguranja - načela i praksa, TEB

Poslovno savjetovanje, Zagreb

7. Luffrum, G., 1996, Uvod u praksu osiguranja života, HIBO, Zagreb

8. Mašić, N., 2008, Životno osiguranje: osnovni principi, Zagreb

9. Petranović, V., 1984, Osiguranje i reosiguranje, Informator, Zagreb

10. Vaughan, E., Vaughan T., 2000, Osnove osiguranja: upravljanje rizicima, MATE

d.o.o., Zagreb

2) ČLANCI

1. B.hr/HINA, 2014, 'Pad ukupne bruto premije osiguranja', business.hr, pogledano:

05. svibnja 2014., http://www.business.hr/ekonomija/pad-ukupne-bruto-premije-

osiguranja

2. Babić, B., 2014, 'Eksplozija potražnje za policama životnog osiguranja', Poslovni

dnevnik, pogledano: 05. svibnja 2014., http://www.poslovni.hr/trzista/eksplozija-

potraznje-za-policama-zivotnog-osiguranja-263904

3. Bravar, A., Mamić, S., 2008, 'Životno osiguranje', Osiguranje, vol. 49, no. 2, pp.

50-66.

4. Ćurković, M., 1998, 'Ugovor o životnom osiguranju', Svijet osiguranja, vol. 1, no.

1, pp.31- 38.

55

5. Poslovni dnevnik, 2014, „Riziko komponente i dopunska pokrića sve važnija u

osiguranjima“, Poslovni dnevnik, pogledano: 05. svibnja 2014.,

http://www.poslovni.hr/hrvatska/riziko-komponente-i-dopunska-pokrica-sve-

vaznija-u-osiguranjima-264481

3) IZVJEŠĆA

1. Broj društava za osiguranje i društava za reosiguranje, 2014, HANFA, pogledano:

28. travnja 2014., http://www.hanfa.hr/HR/nav/106/statistika.html

2. Broj polica osiguranja, 2014, HANFA, pogledano: 28. travnja 2014.,

http://www.hanfa.hr/HR/nav/106/statistika.html

3. Broj šteta, 2014, HANFA, pogledano: 28. travnja 2014.,

http://www.hanfa.hr/HR/nav/106/statistika.html

4. European Insurance in Figures, veljača 2014, pogledano: 06. svibnja 2014.,

http://www.insuranceeurope.eu/uploads/Modules/Publications/european-insurance-

in-figures-2.pdf

5. Godišnje izvješće HANFA 2012., pogledano: 28. travnja 2014.,

http://www.hanfa.hr/HR/nav/109/godisnje-izvjesce.html

6. Likvidirane štete, bruto iznosi, 2014, HANFA, pogledano: 28. travnja 2014.,

http://www.hanfa.hr/HR/nav/106/statistika.html

7. Mjesečno izvješće za ožujak 2014., HANFA, pogledano: 28. travnja 2014.,

http://www.hanfa.hr/HR/nav/110/mjesecno-izvjesce.html

8. Premor Andrijanić, M., Stahuljak T., 2010, Tržište osiguranja u Republici

Hrvatskoj, Hrvatski ured za osiguranje, pogledano: 28. travnja 2014.,

http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/18/publikacije-arhiva/2010

9. Premor Andrijanić, M., Stahuljak T., 2011, Tržište osiguranja u Republici

Hrvatskoj, Hrvatski ured za osiguranje, pogledano: 28. travnja 2014.,

http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/18/publikacije-arhiva/2011

10. Premor Andrijanić, M., Stahuljak T., 2012, Tržište osiguranja u Republici

Hrvatskoj, Hrvatski ured za osiguranje, pogledano: 28. travnja 2014.,

http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/18/publikacije-arhiva/2012

56

11. Statistički podaci osiguranja, ožujak 2014, Hrvatski ured za osiguranje, pogledano:

28. travnja 2014., http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/4/

12. Zaračunata bruto premija osiguranja, 2014, HANFA, pogledano: 28. travnja 2014.,

http://www.hanfa.hr/HR/nav/106/statistika.html

4) OSTALI IZVORI

1. Croatia osiguranje – dopunsko osiguranje teško bolesnih stanja, 2014, pogledano:

19. travnja 2014., http://www.crosig.hr/hr/osiguranja/zivotno/dopunsko-osiguranje-

tesko-bolesnih-stanja/#detaljnije

2. HOK osiguranje – osiguranje imovine, n.d., pogledano: 10. travnja 2014.,

http://www.hok-osiguranje.hr/108136.aspx

3. Pravilnik o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama osiguranja odnosno

reosiguranja, 2009, pogledano: 15. travnja 2014.,

http://www.propisi.hr/print.php?id=6475

4. Rafaj, J., 2009, Tržište osiguranja, HANFA, pogledano: 15. travnja 2014.,

http://www.hanfa.hr/getfile/39205/trziste_osiguranja.pdf

5. VITA SECURUS – osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja, n.d., pogledano: 19.

travnja 2014., http://vitasecurus.hr/hr/osiguranje/vrste-osiguranja/zivotna-

osiguranja/#

6. Zakon o obveznim odnosima, 2014, pogledano: 19. travnja 2014.,

http://www.zakon.hr/z/75/Zakon-o-obveznim-odnosima

7. Zakon o osiguranju, 2014, pogledano: 19. travnja 2014.,

http://www.zakon.hr/z/369/Zakon-o-osiguranju

57

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablice Str.

1. Popis društava za osiguranje prema poslovima osiguranja u ožujku

2014. godine 41.

2. Udio financijskih posrednika u ukupnoj imovini financijskih

posrednika za razdoblje od 2010. do 2012. godine (u %) 43.

3. Broj polica osiguranja prema oblicima životnih osiguranja u Republici

Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do 2013. godine 46.

4. Broj likvidiranih šteta prema oblicima životnih osiguranja u Republici

Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do 2013. godine 48.

POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naslov grafikona Str.

1. Broj osiguravajućih društava prema poslovima osiguranja u razdoblju

od 2000. do 2013. godine 42.

2. Udio zaračunate bruto premije osiguranja u BDP-u za razdoblje od

2003. do 2012. godine (u %) 44.

3. Gustoća osiguranja u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2003. do

2012. godine (u kn) 45.

4. Zaračunata bruto premija životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj

za razdoblje od 2008. do 2013. godine (u tisućama kn) 47.

5. Bruto iznosi likvidiranih šteta životnih osiguranja u Republici

Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do 2013. godine (u tisućama kn) 49.

6. Struktura premije životnih osiguranja – po oblicima za ožujak 2014.

(u %) 50.

58