analiza dosadaŠnjih naČina monitoringa vegetacije u … · 2021. 1. 14. · analiza dosadaŠnjih...

ANALIZA DOSADAŠNJIH NAČINA MONITORINGA VEGETACIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ


1

1 Monitoringa šumskih površina u Republici Hrvatskoj .............................................................. 3

1.1 Zakonski okvir monitoringa ...................................................................................... 3

1.1.1 Zakon o šumama i na njemu temeljeni podzakonski akti ............................ 3

1.1.2 ICP Forests ......................................................................................................... 6

1.1.3 Zakon o zaštiti prirode ....................................................................................... 7

1.1.4 Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske ...................... 8

1.1.5 Natura 2000 ...................................................................................................... 10

1.1.6 CORINE Land Cover ....................................................................................... 11

1.1.7 FSC Hrvatska ................................................................................................... 12

2 Pregled vrsta monitoringa ......................................................................................................... 13

2.1 Terenska istraživanja ............................................................................................. 13

2.2 Obavljanje monitoringa daljinskim istraživanjima .............................................. 14

2.2.1 Monitoring satelitskim sustavima .................................................................. 15

2.2.2 Snimanje iz zraka ............................................................................................ 15

2.2.2.1 Bespilotne letjelice ...................................................................................... 17

2.2.2.1.1 Zakonska regulativa upotrebe bespilotnih letjelica na području RH ....... 18

2.2.2.1.1.1 Nacionalno zakonodavstvo .......................................................................... 18

2.2.2.1.1.1.1 Zakon o zračnom prometu .................................................................... 18

2.2.2.1.1.1.2 Pravilnik o letenju zrakoplova ............................................................... 19

2.2.2.1.1.1.3 Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova ....................................... 21

2.2.2.1.1.1.4 Pravilnik o uvjetima dodjele radiofrekvencijskog spektra .................... 30

2.2.2.1.1.1.5 Uredba o snimanju iz zraka ................................................................... 30

2.2.2.1.1.2 Zakonodavstvo Europske unije .................................................................... 33

2.2.2.1.1.2.1 Provedbena uredba Europske komisije br. 923/2012 ........................... 33

2.2.2.1.1.3 Hrvatska udruga bespilotnih sustava ........................................................... 33

3 Daljinska istraživanja .................................................................................................................. 35

3.1.1 Fotografski postupci (optički) ......................................................................... 35

3.1.1.1 Fotogrametrija ........................................................................................... 36

3.1.1.1.1 Aerofototaksacija ................................................................................. 39

3.1.2 Nefotografski postupci .................................................................................... 40

3.1.2.1 Multi/hiperspektralne snimke .................................................................. 40

3.1.2.1.1 Vegetacijski indeksi ............................................................................. 42

3.1.2.2 Aktivni senzori ........................................................................................... 43


2

3.1.2.2.1 Radar ..................................................................................................... 43

3.1.2.2.1.1 Polarizacija ................................................................................................ 44

3.1.2.2.1.2 Povrat/odbijanje ........................................................................................ 44

3.1.2.2.1.3 Synthetic aperture radar (SAR) ............................................................. 45

3.1.2.2.1.4 Polarimetrija .............................................................................................. 45

3.1.2.2.1.5 Interferometrija ......................................................................................... 45

3.1.2.2.2 LIDAR .................................................................................................... 46

4 Reference..................................................................................................................................... 50

Prilog 1: Klasifikacija zračnog prostora ........................................................................................... 52

Prilog 2: Operativni priručnik za izvođenje letačkih operacija sustavima bespilotnih

zrakoplova (UAS)* ............................................................................................................................... 53

Prilog 3: Sažeti prikaz zahtjeva za letenje sustavima bespilotnih zrakoplova HACZ-a ........... 65


3

1 Monitoringa šumskih površina u Republici Hrvatskoj

Glavne prirodne prijetnje europskim šumama su: suša, šumski požari, oluje, pojava

štetnika, bolesti, invazivne strane vrste i povećanje temperature. Promatrajući glavne

pritiske inducirane čovjekovim djelovanjem, možemo nabrojati sljedeće prijetnje:

deforestacija, fragmentacija staništa, gubitak staništa, promjena kvalitete staništa,

promjena pokrova i korištenja zemljišta, onečišćivači, homogenizacija šumskih

sastojina, itd.

Da bi se na vrijeme uočili ovi pritisci i prijetnje kao i njihov direktni ili indirektni utjecaj

na šumska staništa, potreban je konstantan, svrsishodan i učinkovit monitoring

šumskih površina.

1.1 Zakonski okvir monitoringa

1.1.1 Zakon o šumama i na njemu temeljeni podzakonski akti

Postojeće hrvatske regulative vezane za monitoring šumskih površina prvenstveno su

vezane za Zakon o šumama (te za podzakonske akte proizašle iz njega), gdje u članku

6. stavku 2. stoji da se interes RH u gospodarenju šumama i šumskim zemljištima

ostvaruje i:

„u zaštiti šuma i šumskih zemljišta te zaštiti i očuvanju općekorisnih funkcija šuma i

biološke raznolikosti (čuvanje šuma; zaštita šuma od bolesti i štetočina, od požara,

izgradnje objekata u šumi i na šumskom zemljištu; utvrđivanjem posebnih uvjeta

izgradnje i dr.), na način i pod uvjetima propisanim zakonom“

Isti članak pod stavkom 9. obrazlaže svrhu izvršavanja monitoringa:

„dugoročnim nadzorom nad stanjem šuma s ciljem:

a. povećanja znanja o stanju šuma i šumskog zemljišta te odnosa između njihova

stanja i prirodnih i antropogenih čimbenika ugroženosti,

b. procjene utjecaja klimatskih promjena na šume i šumsko zemljište, uključujući

utjecaj na njihovu biološku raznolikost,

c. identificiranja ključnih strukturnih i funkcionalnih elemenata ekološkog sustava

koji će se koristiti za procjenu stanja biološke raznolikosti u šumama te za

zaštitu njezinih funkcija, uvažavajući postojeće pokazatelje.“

Nadalje, obvezuje Trgovačko društvo, šumoposjednike i ostale korisnike šuma da

(članak 8.) „…su dužni gospodariti šumama održavajući i unapređujući biološku i

krajobraznu raznolikost te skrbiti o zaštiti šumskoga ekosustava“ gdje je jedan od

navedenih načina:

„- u šumama koje su ugrožene sušenjem i elementarnim nepogodama uspostaviti

cjelovitu mrežu nadzora radi sagledavanja kretanja negativnih procesa,“

Gore navedeno detaljnije se definira kroz članak 38. stavak 2. i 3. u kojima kaže da

Trgovačko društvo i osobe iz članka 17. stavka 3. ovoga Zakona (pravne osobe sa


4

statusom javne ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska), koje koriste šume u

vlasništvu Republike Hrvatske, moraju nadzirati stanje šuma i pratiti njihovo

zdravstveno stanje te poduzimati mjere za suzbijanje štetnih organizama, u skladu s

propisima o biljnoj zaštiti. Za isto u šumama šumoposjednika nadležna je

Savjetodavna služba uz pomoć Hrvatskog šumarskog instituta.

Republika Hrvatska je također ugradila u Zakon da su svi vlasnici dužni dopustiti

„provedbu propisanih motrenja, izmjera za potrebe nacionalne inventure šumskih

resursa, sakupljanja podataka sukladno međunarodnim obvezama te znanstvenih

istraživanja.“ (članak 9.).

Ovim Zakonom i njegovim podzakonskim aktom (Pravilnik o sadržaju i načinu

provođenja nacionalne inventure šumskih resursa) određen je i periodički monitoring

kroz Nacionalnu inventuru šuma svakih 10 godina. Ovom inventurom se provodi

potpuna prostorna razdioba i klasifikacija zemljišta na osnovu satelitskih snimki te se

na osnovu određenog uzorka i terenskih istraživanja prikupljaju svi potrebni podaci

navedeni u Priručniku za nacionalnu inventuru šuma Republike Hrvatske. Ovaj

monitoring se provodi na razini RH točno određenom metodologijom te je uzorak

relativno rijedak ali svrsishodan s obzirom na cilj.

Zakon o šumama također propisuje i izradu Programa/Osnova gospodarenja svakih

10 godina za određena, manja područja odnosno gospodarske jedinice. Pri izradi ovih

šumskogospodarskih planova se eventualno koriste javno dostupne avionske ortofoto

podloge sa portala Državne Geodetske Uprave (iz 2011. godine!) radi delineacija

područja, a podaci se prikupljaju opsežnim terenskim uzorkovanjem.

Sukladno Pravilniku o uređivanju šuma, potrebno je izmjeriti 2-5 % predmetne površine

(ovisno o vlasniku ili starosti sastojina) i evidentirati zdravstveno stanje šuma prilikom

terenskog obilaska. Ovaj Pravilnik čak dopušta mogućnost, za radno nedostupne

šume (članak 23.), utvrđivanja dendrometrijskih elemenata nekom od metoda procjene

(daljinska istraživanja i sl.). Ovdje se prvenstveno misli na minirana i minski sumnjiva

područja, međutim hrvatskoj stručnoj i znanstvenoj javnosti još nije prezentiran takav

slučaj uporabe neke od metoda daljinskih istraživanja u svrhu izrade

Osnove/Programa gospodarenja. Novost ovog Pravilnika (iz 2015. godine) u odnosu

na prošle je to da je uvršteno razvrstavanje šuma prema šifrarnicima NATURA 2000 i

Kyoto protokola da bi se omogućilo brže i lakše prikupljanje podataka prilikom izrada

Nacionalnih izviješća stakleničkih plinova prema Okvirnoj konvenciji o klimatskim

promjenama Ujedinjenih naroda (UNFCCC) čiji je obveznik RH postala danom ulaska

u EU. Također, u tu svrhu potrebno je prikupljati i podatke o ležećim ili stojećim suhim

stablima na mjerenim plohama uzorkovanja.

Članak 27. ovog Pravilnika, monitoring uvrštava i u radove biološke obnove šuma

terminom Čuvanje šuma (rad biološke obnove broj 7) i Zaštita od štetnih organizama i

požara (rad biološke obnove broj 13).

Zakon o šumama određuje još jedno praćenje šuma vezano za šumske požare (članak

40. Zakona o šumama), a Pravilnikom o načinu prikupljanja podataka, vođenju registra

te uvjetima korištenja podataka o šumskim požarima je to pobliže regulirano. Ovim

Pravilnikom Hrvatske šume d.o.o. su obvezne prikupljati podatke o požarima za šume

u državnom vlasništvu a Savjetodavna služba za šume u privatnom vlasništvu/


5

posjedništvu. Iako je je jedan od podataka koje treba prikupiti i prostorna granica

opožarenog područja, nije određeno na koji način treba odrediti iste, dok je u prilogu

Pravilnika vidljiv samo obrazac u kojemu se te granice određuju samo na razini

administrativnog grada/općine i geografske koordinate.

U svrhu detekcije požara, vezano uz članak 38. stavak 1. Zakona o šumama te pobliže

definirano Pravilnikom o zaštiti šuma od požara, na području šuma u državnom

vlasništvu ustrojava se video sustav otkrivanja i nadzora šumskih požara te za površine

koje nisu pokrivene istim ustrojava se motriteljsko-dojavna služba. Služba obuhvaća

motrenje i dojavu požara s motrionice ili motriteljskog mjesta, te ophodarenje vozilom

i pješice, a uspostavlja se u periodu ljetne požarne sezone ili izvan navedenog roka

ako uvjeti to zahtijevaju. U vrijeme vrlo velike i velike opasnosti od nastanka požara na

najugroženijim površinama motriteljsko dojavna služba radi danonoćno.

Pravilnici o motrenju šumskih požara i oštećenosti šuma su usklađeni sa Uredbom

komisije (EZ) br. 1737/2006 od 7. studenoga 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za

provedbu Uredbe (EZ) br. 2152/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o motrenju šuma

i okolišnih interakcija u Zajednici.

Članak 41. Zakona o šumama određuje da su Hrvatske šume d.o.o. i ostale institucije

koje upravljaju šumom u državnom vlasništvu/posjedu dužne osigurati zaštitu šuma od

protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji te provoditi šumski red.

Ovo se ostvaruje izravnim čuvanjem šuma (članak 42.) kroz instituciju lugara. Ovo je

pobliže definirano Pravilnikom o čuvanju šuma. Članak 3. ovog Pravilnika navodi da

se „Čuvanje šuma i šumskih ekosustava u Republici Hrvatskoj organizira radi zaštite

šuma i šumskoga zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku od

protupravnog prisvajanja zemljišnih površina, drva, sporednih šumskih proizvoda,

divljači, zaštićene flore i faune, korištenja bilo kojih šumskih dobara i drugih

protupravnih radnji, poduzimanje potrebnih mjera radi zaštite šuma od požara,

štetnika, štetočina, stoke, divljači i bolesti, zagađenja voda, tla i zraka, te svih drugih

utjecaja na šumski ekosustav, utvrđenih Zakonom o šumama i drugim propisima“.

Zadaće lugara prema Pravilniku o čuvanju šuma su među ostalim sljedeće (članak 5.,

točke 2., 7., i 8.):

2. pratiti i preventivno sprječavati, kontrolirati, evidentirati i izvješćivati o svim

utjecajima koji izazivaju promjene stanišnih uvjeta: sušenje i propadanje

stabala, progaljivanje sastojina, zamočvarenje ili isušivanje staništa, oštećenja

na šumskom tlu;

7. provoditi planom utvrđene mjere zaštite šuma od požara te u slučaju šumskih

požara ili loženja otvorene vatre bliže od 200 m od ruba šume odmah početi

gasiti te obavijestiti nadređenoga i nadležne službe (centar za obavješćivanje,

policijsku postaju, područne vatrogasce);

8. izvješćivati o štetama nastalim od biotskih i abiotskih faktora.


6

1.1.2 ICP Forests

Sedamdesetih godina XX. stoljeća ekonomsko blagostanje sjeverne hemisfere

ostavilo je iza sebe negativne posljedice po okoliš. Plinovi ispuštani iz industrijskih

postrojenja, elektrana, poljoprivrede i motornih vozila uzrokovali su štete daleko od

svojih izvora (zakiseljivanje tla, prorjeđenje krošnje, mrtva stabla,…). Upozoravanje na

štete nanesene okolišu rezultiralo je donošenjem 1979. godine Ženevske Konvencije

o prekograničnom onečišćenju zraka (CLRTAP). Konvencija predstavlja međunarodni

zakonski okvir za suradnju i poduzimanje mjera u cilju ograničavanja, postupnog

smanjivanja i sprječavanja onečišćenja zraka i njegovih štetnih učinaka na zdravlje

ljudi i okoliš. Konkretne akcije definirane su kroz donesene Protokole a kao prilozi

navedenom utvrđuju se granične vrijednosti emisija u svrhu kontrole onečišćivača

zraka. Republika Hrvatska postaje, temeljem međunarodnog ugovora, 1991. godine

stranka Konvencije i EMEP protokola.

1985. godine je, u okviru Konvencije, osnovan Međunarodni program za procjenu i

motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na šume (International Cooperative

Programme on Assessment and Monitoring of Air Pollution Effects on Forests – ICP

Forests), u koji se Hrvatska uključila od 1987. godine. Ciljevi ICP Forests su osiguranje

periodičnih pregleda prostornih i vremenskih varijacija stanja šuma u odnosu na

antropogene i prirodne čimbenike stresa (ponajprije zračnog onečišćenja) putem

motrenja šuma, postizanje boljeg razumijevanja uzročno-posljedičnih veza između

stanja šumskih ekosustava i čimbenika stresa te pridonesti općem civilizacijskom

napretku. Od 2007. godine Program motrenja oštećenosti šumskih ekosustava se

odvija prema, temeljem članka 39. Zakona o šumama, Pravilniku o načinu prikupljanja

podataka, mreži točaka, vođenju registra te uvjetima korištenja podataka o oštećenosti

šumskih ekosustava i kasnije donesenom Pravilniku o načinu motrenja oštećenosti

šumskih ekosustava (stavlja prethodno spomenuti Pravilnik van snage).

Pravilnikom se utvrđuje nadležno tijelo (ministarstvo nadležno za poslove šumarstva)

i zadaće istog spram motrenja oštećenosti šumskih ekosustava, te se propisuje način

prikupljanja podataka, vođenje registra i uvjete korištenja podataka o oštećenosti

šumskih ekosustava. Ministarstvo imenuje Hrvatski šumarski institut (HŠI)

Nacionalnim koordinacijskim centrom za procjenu i motrenje utjecaja atmosferskog

onečišćenja i drugih čimbenika na šumske ekosustave, te mu nameće obavezu u

pogledu kontrole radova i uspostave Registra kao i informiranja ostalih institucija.

Registar osutosti šumskih ekosustava vodi se za Razinu 1 i za Razinu 2. Prilikom

odabira i uspostave točaka za praćenje stanja te prikupljanja podataka na zaštićenim

područjima potrebno je ishoditi dopuštenje nadležnog tijela ali samo na područjima na

kojima nisu dopuštene gospodarske djelatnosti. Na mreži točaka Razine 1 podatke o

šumama u vlasništvu Republike Hrvatske prikuplja trgovačko društvo Hrvatske šume

d.o.o. i javne ustanove nacionalnih parkova, a u šumama šumoposjednika

Savjetodavna služba. Iznimku čine podaci za Registar stanja šumskih tala i Registar

stanja ishrane šumskog drveća koje prikuplja HŠI.

Plohe Razine 1 smještene su na sjecištima kvadratične mreže stranica kvadrata 16 km

koja se nadovezuje ne europsku ICP Forests mrežu. Registar Razine 1 sastoji se od:

Registra oštećenosti krošanja, Registra stanja šumskih tala, Registra stanja ishrane

šumskog drveća i drugih registara koji se ustanovljuju i vode u skladu s Nacionalnim


7

programom. Plohe Razine 2 sastoje se od: Registra oštećenosti krošanja, Registra

stanja šumskog tla, Registra stanja ishrane šumskog drveća, Registra vegetacije,

Registra prirasta i drugih registara u skladu s Nacionalnim programom.

1.1.3 Zakon o zaštiti prirode

Zakonom se uređuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njezinih dijelova, te

je usklađen sa direktivama Europske unije u pitanju zaštite staništa, divljih biljnih i

životinjskih vrsta kao i zaštite divljih ptica.

Upravne i stručne poslove zaštite prirode obavlja nadležno ministarstvo i upravno tijelo

jedinica područne (regionalne) samouprave nadležno za zaštitu prirode; osim

propisom prenesenih poslova u nadležnosti drugom tijelu državne uprave, Državnom

zavodu za zaštitu prirode (sada Hrvatska agencija za okoliš i prirodu), javnim

ustanovama ili jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Između

ostalog jedna od dužnosti je i pratiti stanje očuvanosti prirode te o stanju podnositi

izvješća Ministarstvu i Zavodu te o istom voditi evidenciju kao i izvještavati javnost.

Zavod je dužan voditi Informacijski sustav zaštite prirode sa svrhom objedinjavanja i

usklađivanja podataka o bioraznolikosti i zaštiti prirode kao jedinstvenu podlogu u

kreiranju, organiziranju, planiranju te cjelovitom upravljanju zaštitom prirode i pojedinim

sastavnicama bioraznolikosti te podnositi Izvješće o stanju prirode.

Za zaštićena područja su nadležne Javne ustanove koje obavljaju djelatnost zaštite,

održavanja i promicanja zaštićenog područja u cilju: zaštite i očuvanja izvornosti

prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja

prirodnih dobara, nadzora provođenja uvjeta i mjera zaštite prirode na području kojim

upravljaju te sudjelovanja u prikupljanju podataka u svrhu praćenja stanja očuvanosti

prirode (monitoring).

Zavod uspostavlja i organizira inventarizaciju svih sastavnica bioraznolikosti i

georaznolikosti, kartiranje ugroženih vrsta, stanišnih tipova i geolokaliteta te osigurava

njihovo stalno i pravodobno dopunjavanje. Isti također uspostavlja i organizira praćenje

stanja očuvanosti prirode (monitoring) koje obuhvaća:

praćenje i ocjenu stanja divljih vrsta, njihovih staništa, stanišnih tipova, a osobito

praćenje stanja nacionalno ugroženih vrsta i staništa, vrsta propisanih

posebnim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te svih vrsta ptica

koje prirodno obitavaju na području Republike Hrvatske,

praćenje stanja zaštićenih i drugih dijelova prirode.


8

1.1.4 Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske

Prema Zakonu o zaštiti prirode temeljni dokument zaštite je Strategija i akcijski plan

zaštite prirode Republike Hrvatske. Njome se određuju dugoročni ciljevi i smjernice

očuvanja bioraznolikosti te način njezina provođenja, a temelj joj je Izvješće o stanju

prirode u RH. Za inventarizaciju i praćenje stanja sastavnica biološke raznolikosti

nadležan je DZZP (sada HAOP). Uspostavom i početkom rada DZZP-a 2003. godine

institucionalizirano je prikupljanje podataka, čime su stvoreni preduvjeti za stvaranje

centralne baze podataka u okviru Informacijskog sustava zaštite prirode.

U periodu od donošenja Strategije do kraja 2007. godine izrađeni su crveni popisi i

crvene knjige dijela ugroženih svojti, a neki su u izradi. S obzirom na uočeni nedostatak

podataka, stavljen je naglasak na financiranje projekata inventarizacije i praćenja

stanja ugroženih svojti i staništa. Potrebna je mobilizacija velikog broja stručnjaka na

poslovima inventarizacije i monitoringa biološke raznolikosti kako bi se dostigao

europski standard istraženosti. U okviru projekata koje je u periodu 2004. – 2007.

provodio DZZP izrađeni su priručnici za inventarizaciju i praćenje stanja flore i staništa,

te morskih staništa. Ovi priručnici su prvi korak u standardizaciji metodologije

sakupljanja podataka kao osnove za uspostavu sustavnog praćenja.

Agencija za zaštitu okoliša (AZO), sadašnji HAOP je središnje informacijsko tijelo za

koordinaciju izvješćivanja i izvješćivanje Europske komisije o provedbi pojedinih

propisa zaštite okoliša. Agencija, ispred RH, izvještava po zadanim izvješćima

Europsku agenciju za okoliš (EEA), u skladu sa zahtjevima Europske informacijske i

promatračke mreže (EIONET). Dio podataka koje Agencija dostavlja su i podaci o

zaštićenim područjima za bazu Common Database on Designated Areas (CDDA), koji

se prikupljaju u suradnji s Ministarstvom kulture, Upravom za zaštitu prirode i Državnim

zavodom za zaštitu prirode.

Sukladno Zakonu o zaštiti okoliša AZO (HAOP) je obvezan u suradnji s drugim tijelima

državne uprave i drugim institucijama uspostaviti Informacijski sustav zaštite okoliša

(ISZO). Prema Uredbi o Informacijskom sustavu zaštite okoliša, ISZO predstavlja niz

međusobno povezanih elektroničkih baza podataka i izvora podataka o stanju,

opterećenjima pojedinih sastavnica okoliša, pritiscima na okoliš, prostornim obilježjima

i drugim podacima i informacijama važnim za praćenje stanja okoliša na nacionalnoj

razini. Za potrebe uspostave usporedivog sustava prikupljanja i obrade podataka,

utemeljenog na pokazateljima (indikatorima), Agencija za zaštitu okoliša (AZO)

pokrenula je 2006. godine projekt izrade Nacionalne liste pokazatelja, koja je još uvijek

u nastajanju. Prijedlozi nacionalnih pokazatelja napravljeni su uvažavajući pokazatelje

zaštite biološke raznolikosti koje su definirale Konvencija o biološkoj raznolikosti i

Europska komisija (SEBI 2010 – Streamlining the European Biodiveristy Indicators),

ali i uvažavajući potrebe Vlade Republike Hrvatske za informacĳama nužnim za

utemeljeno planiranje politike zaštite prirode i okoliša u svrhu održivog razvoja. Prema

Zakonu o zaštiti okoliša Agencija za zaštitu okoliša obavezna je izraditi Nacionalnu

listu pokazatelja na temelju posebnih propisa i međunarodnih ugovora, vodeći računa

o specifičnim zahtjevima države u odnosu na zaštitu okoliša. Nacionalna lista

pokazatelja je popis pokazatelja kojim se propisuje vremenska dinamika prikupljanja

podataka, format, izvor i način toka podataka, a objavljuje se u Narodnim novinama za

razdoblje od dvije godine.


9

Agencija za zaštitu okoliša trenutno koordinira izradu lista pokazatelja. Kako bi liste

pokazatelja bile u potpunosti usklađene sa stvarnim stanjem i potrebama za

uspostavom tijeka podataka koji su neophodni za izračun pokazatelja, u njihovu su

izradu uključene institucije, referentni centri za pojedino tematsko područje, tijela

državne uprave i institucĳe koje prikupljaju podatke.

U definiranju pokazatelja za biološku raznolikost sudjeluje nadležno Ministarstvo

kulture i referentna stručna institucija za prikupljanje podataka o biološkoj raznolikosti

u RH, Državni zavod za zaštitu prirode. Na temelju nacionalnog popisa pokazatelja

planirat će se i odvĳati daljnje aktivnosti AZO-a vezane uz prikupljanje podataka

potrebnih za izračun i prikaz pokazatelja.

Jedan od strateških ciljeva ove Strategije i akcijskog plana je bio: Inventarizirati i

osigurati sustavno praćenje stanja svih sastavnica biološke, krajobrazne i geološke

raznolikosti. A smjernice za to su bile sljedeće:

8.1.1 Provesti inventarizaciju i pratiti stanje sastavnica biološke, krajobrazne i geološke

raznolikosti

8.1.2 Nastaviti s uspostavom nacionalnog sustava praćenja stanja biološke,

krajobrazne i geološke raznolikosti

8.1.3 Unaprjeđivati informacijski sustav zaštite prirode

8.1.4 Pratiti utjecaj klimatskih promjena na biološku raznolikost

8.1.5 Poticati znanstvenu zajednicu na provedbu nacionalnih istraživanja u svrhu

inventarizacije, utvrđivanja rasprostranjenosti vrsta i stanišnih tipova, te veličina

populacija

8.1.6 Pri praćenju stanja biološke raznolikosti koristiti se listom pokazatelja

Akcijski planovi

8.1.1.1 Nastaviti s istraživanjem i praćenjem stanja ugroženih staništa i populacija

8.1.1.2 Nastaviti s istraživanjima i praćenjem stanja svih sastavnica prirode u

zaštićenim područjima

8.1.1.3 Provoditi kontinuirana istraživanja novih lokaliteta značajnih za očuvanje

georaznolikosti

8.1.1.4 Provoditi kontinuirana istraživanja neistraženih skupina i/ili svojti te svojti i

staništa značajnih za uspostavu mreže NATURA 2000

8.1.1.5 Poticati istraživanja koja će pridonijeti uspostavljanju kvalitetnijih mjera zaštite

prirode

8.1.2.1 Nastaviti s izradom i promocijom priručnika za inventarizaciju i praćenje stanja

vrsta i staništa te razvijati partnerske odnose i pružati potporu organizacijama i

pojedincima koji sudjeluju u inventarizaciji i praćenju stanja

8.1.3.1 Nastaviti s uspostavom informacijskog sustava zaštite prirode


10

8.1.3.2 Održavati i upotpunjavati baze podataka o biološkoj raznolikosti

8.1.3.3 Izraditi i upotpunjavati jedinstvenu bazu podataka o usmrćenim i ozlijeđenim

strogo zaštićenim životinjama

8.1.4.1 Izraditi program i uspostaviti praćenje stanja utjecaja klimatskih promjena na

biološku raznolikost

8.1.4.2 Pratiti pojavljivanje i rasprostranjenost vrsta osjetljivih na temperaturne

promjene kao europskog indikatora stanja biološke raznolikosti

8.1.5.1 Poticati na promjene u zakonskim kriterijima za napredovanje u znanstveno-

nastavnim i znanstvenim zvanjima, u smislu vrednovanja stručnog rada u

inventarizaciji i vrednovanju sastavnica biološke raznolikosti

8.1.5.2 Uvažavati kriterij potrebe inventarizacije i praćenja stanja nacionalne biološke

raznolikosti u evaluaciji projekata financiranih iz proračuna

8.1.6.1 Razviti listu pokazatelja za praćenje stanja biološke raznolikosti

Ovo je nastavljeno i produbljeno kroz novo donesenu Strategiju i akcijski plan (2017-

2026), gdje su navedeni izabrani pokazatelji i ostala potrebna usklađenja sa EU

legislativom, kao i ciljevi u ovom idućem razdoblju.

1.1.5 Natura 2000

Temeljem članka 54. Zakona o zaštiti prirode proglašena je ekološka mreža u svrhu

očuvanja povoljnog stanja divljih vrsta ptica i njihovih staništa, drugih divljih vrsta

životinja i biljaka i njihovih staništa, kao i stanišnih tipova, od osobitog značaja za

Europsku uniju i Republiku Hrvatsku. Područja ekološke mreže obuhvaćaju i područja

za očuvanje migratornih vrsta ptica, osobito močvarna područja od međunarodne

važnosti. Bilo kakav plan, program ili zahvat, osim onih povezanih sa upravljanjem,

na ovom području podložni su Ocjeni prihvatljivosti. Ekološku mrežu proglašava Vlada

RH uredbom.

Uredbom o ekološkoj mreži iz 2013. (izmjene i dopune Uredbe iz 2015.) godine

propisuje se popis vrsta i stanišnih tipova čije očuvanje zahtjeva određivanja područja

ekološke mreže, kriteriji za određivanje područja, ciljane vrste i stanišni tipovi te se

utvrđuje kartografski prikaz. Uspostavlja se baza podataka koju vodi i održava

Hrvatska agencija za okoliš i prirodu. Mrežu čine područja značajna za očuvanje i

ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta ptica kao i za očuvanje i ostvarivanje

povoljnog stanja drugih vrsta i njihovih staništa i prirodnih stanišnih tipova. Ekološkom

mrežom proglašenom ovom Uredbom smatraju se područja Natura 2000.

Naturom 2000 obuhvaćeno je 36,73% kopnenog teritorija Republike Hrvatske pretežno

sastavljenog od šumskih područja. Prema članku 11. Direktive o staništima, Države

članice provode nadzor nad stanjem očuvanosti prirodnih staništa i vrsta navedenih u

članku 2. iste Direktive, s posebnim osvrtom na prioritetne prirodne stanišne tipove i

prioritetne vrste.


11

Status očuvanja svih vrsta i staništa od Europske važnosti potrebno je konstantno

procjenjivati u okviru izvješća o napretku koji Države članice predaju Komisiji prema

članku 17. Direktive o staništima i članku 12. Direktive o pticama. Na svakoj Državi

članici je da odluče kako najbolje pratiti status očuvanja staništa i vrsta od europskog

značaja na razini svake NATURA 2000 lokacije. Ova odgovornost je na nadležnom

tijelu svake države. Za šume u državnom vlasništvu praćenje stanje se vrši putem

mjernih uređaja te praćenjem stanja na duži vremenski period radi uviđanja trenda

nekog ekološkog čimbenika. Međutim, nema obveze privatnih šumoposjednika da

prate status očuvanja zaštićenih vrsta i staništa prisutnih u njihovim šumama.

Uzimajući u obzir obvezu Država članica da izvještavaju o implementaciji mjera

očuvanja i utjecaj mjera na status očuvanja, preporuča se mehanizam nadzora na

razini lokacije. Takav mehanizam obično uključuje mjerljive i jasno dokazive kriterije i

indikatore koji će omogućiti praćenje i evaluaciju rezultata. Da bi monitoring bio

uspješan, nakon određivanja kriterija i indikatora, potrebno je odrediti i takozvano

„nulto“ stanje zaštićenih staništa i vrsta, što je dugotrajan proces s obzirom na širinu i

jedinstvenost biodiverziteta RH u odnosu na ostale Države članice EU.

Slika 1:Pdručje istraživanja gledano kroz prizmu projekta Natura 2000 (izvor Zeleni-Osijek).

1.1.6 CORINE Land Cover

Jedan od periodičkih monitoringa na razini RH (obvezan za sve države EU) kojim se

među ostalim površinama prati i površina šuma je CORINE (Coordination of

Information on the Environment) Land Cover baza podataka. Baza je sačinjena od

podataka o stanju i promjenama zemljišnog pokrova i namjeni korištenja zemljišta, a

predstavlja temeljni referentni set podataka za prostorne i teritorijalne analize. Ona se

redovito izrađuje metodama daljinskih istraživanja kroz analize satelitskih slika (i


12

djelomičnim terenskim provjerama). Osnovne karakteristike baze podataka pokrova

zemljišta su da je minimalno područje kartiranja 25 ha, a minimalna širina poligona je

100 m, dok je pri praćenju promjena najmanja jedinica 5 ha tj. ne evidentiraju se

promjene manje od 5 ha na pojedinačnim poligonima. Zbog ovih karakteristika ovaj

monitoring nije pogodan za praćenje promjena na malim površinama.

Slika 2: Status pokrova zemljišta istraživanog područja prema CLC za 2012. godinu (izvor AZO).

1.1.7 FSC Hrvatska

Zbog povećane brige za okoliš nastao je pojam i naziv održivi razvoj. Osnovna je ideja

održivog razvoja omogućiti zadovoljenje potreba sadašnje generacije bez posljedica

za generacije koje dolaze. Upravo održivo gospodarenje je razlog izdavanja FSC

certifikata. Posebni naglasak se stavlja na održavanje i poboljšanje bioraznolikosti te

se propisuju specifične mjere za održavanje i poboljšanje istog. Kao primjeri gore

navedenog se navodi zadržavanje starih stabala kod dovršnog sijeka, zadržavanje

stojećih i srušenih sušaca, zaštita vodotoka kod iskorištavanja, održavanje veće

količine nekomercijalnih vrsta, specifične odredbe za rijetke, ugrožene i zaštićene

vrste, …

Hrvatske šume d.o.o. su od 2002. godine nositelji FSC certifikat za gospodarenje

šumama. To znači da se šumom gospodari prema ekološkim, socijalnim i ekonomskim

standardima. Radi održavanja strogih kriterija ovog certifikata vrši se redoviti i

nenajavljeni monitoring šumskih područja kojim gospodari trgovačko društvo. Nadzor

uključuje godišnje praćenje ispunjavanja uvjeta i preporuka zadanih nakon

certifikacijskog procesa, također i opće praćenje procesa uz uvid u moguće probleme

u provedbi. Vijeće za nadzor također inzistira na poštivanju propisanih zakona,

međunarodnih ugovora i sporazuma koje je država potpisala.


13

2 Pregled vrsta monitoringa

2.1 Terenska istraživanja

Terestrički načini prikupljana podataka su spori, često neekonomični ili skupi, a

ponekad i neizvedivi s obzirom na postojeće uvjete na terenu (npr. minirana ili

poplavljena područja). Također, uvijek su moguće pogreške izmjere uzrokovane

ljudskim faktorom, u smislu sistematskih pogreški prilikom korištenja određenih

uređaja ili subjektivnih procjena pri npr. procjeni osutosti stabla ili određivanja točnog

vrha stabla prilikom izmjere visina.

Budući da najčešće nije moguće izmjeriti sva stabla tj. sve predmete od interesa,

redoviti način dobivanja podataka o stanju sastojine je pomoću uzorka primjernih

ploha. Vrlo je važno odabrati dobar (reprezentativan) uzorak, što osim prostornog

rasporeda uključuje odabir oblika i veličine primjernih ploha. Tako dobiveni podaci na

temelju uzorka procjena su stvarnih veličina. Bliskost procijenjene i stvarne veličine

(točnost) gotovo je nemoguće odrediti, jer su u nju uključeni mnogi izvori pogrešaka.

Kvaliteta uzorka procjenjuje se na temelju pogreške uzorka, odnosno preciznosti. Osim

pogreške uzorka na kvalitetu procjene utječu i pogreške mjerenja, pogreške izračuna

površina sastojina, metodske pogreške obračuna volumena (korištene volumne

tablice) i druge.

Promatrajući osnovne strukturne elemente sastojine (broj stabala, temeljnica i

volumen/ drvna zaliha), na preciznost procjene tih elemenata izravno utječu njihova

varijabilnost u sastojini te veličina uzorka (broj ploha). Pritom je procjena srednjih

vrijednosti i varijabilnosti ovisna o veličini i obliku ploha, te njihovom rasporedu. Budući

da je sastojina osnovna jedinica gospodarenja, vrlo je korisno znati koja je preciznost

i pouzdanost procjene osnovnih elemenata strukture sastojine dobivena izmjerom na

terenu. Budući da je planiranje uzorka posao koji može poskupiti ili pojeftiniti postupak

terenske izmjere, vrlo je bitno odrediti s kolikim intenzitetom uzorka možemo dobiti

rezultate sa željenom točnošću. Međutim, kako su šumski ekosustavi izrazito varijabilni

i u njima djeluje čitav splet raznih abiotskih i biotskih faktora, vrlo je teško sa sigurnošću

utvrditi veličinu potrebnog uzorka.

Razlike u preciznosti općenito ovise o varijabilnosti pojedine varijable (broj stabala,

temeljnica, volumen). Pri tome se na većim plohama i pri većim intenzitetima redovito

dobivaju preciznije procjene, jer one obuhvaćaju više stabala te imaju ukupnu manju

varijabilnost što je potvrđeno raznim istraživanjima. Kako ovo znači veće troškove

izmjere, vrlo je bitno procijeniti potrebne intenzitete i lokacije terenskih ploha za

reprezentativan uzorak.

Prilikom same izmjere šuma za potrebe izrade gospodarenja šumama propisano je da

je potrebno mjeriti 2 ili 5 % površine (2 % u šumama šumoposjednika i mladim

sastojinama drugog dobnog razreda, a 5 % u ostalim sastojinama). U određenim

vrstama sastojine gdje je zbog izuzetno vrijednih sortimenata potrebno imati točne

podatke, propisana je čak i totalna klupaža (izmjera svih stabala u sastojini) za

sastojine koje su pred oplodnim sječama.


14

Za potrebe određenih monitoringa, osim trajnih ploha na kojima se prate određene

varijable, koristi se vrlo često i metoda transekta. Ovo je osobito korišteno prilikom

praćenja gustoće životinjskih i biljnih (pa i invazivnih) populacija, određivanja količine

mrtve drvne tvari, pri određivanju intenziteta napada određenog biotskog utjecaja

(bolesti, gljive ili štetnika) ili utjecaja abiotskih utjecaja (suša, ledolomi i sl.) na

ekosustav.

Linijski transekt je prelazak udaljenosti od točke A do točke B, obično pješice što

manjom brzinom hoda. Pri tome se promatra, broji i bilježi željena varijabla. Ovom

metodom se brže obiđe širi prostor uz manju vjerojatnost dvostrukog brojanja iste

jedinke i dobar je za aktivnije i lakše primjetne vrste. Da biste, recimo, utvrdili sve češće

i obične vrste nekog područja, potrebno je nasumice rasporediti određen broj

transekata po terenu imajući na umu da različita staništa budu približno podjednako

zastupljena (iako će to ‘nasumice’ neminovno biti uvjetovano i prohodnošću danog

terena). Za područja gdje je promatrana varijabla (vrsta, osutost, napad) češća, mogu

se odabrati transekti od 100 m, a u područjima gdje je rjeđa pojavnost do 1000 m, na

način da se prolazi kroz tipičnu vegetaciju danog područja u proporciji sa njenom

zastupljenošću unutar danog terena. Ako se broji šire područje, koristi se više

transekata.

Ukoliko se želi procijeniti gustoća populacije po jedinici površine određenog staništa,

mora se ograničiti promatrana širina pojasa na određenu duljinu od pravca kretanja.

Važno je da transekti budu međusobno dovoljno udaljeni (makar 150-200 m) i ne

trebaju se nadovezivati već biti rastavljeni i neovisni.

Ukratko, linijski transekt je:

pogodan za prostrane terene sličnih staništa,

pogodan za aktivne i lako primjetne vrste,

odgovara nižim gustoćama populacija i staništima siromašnim promatranim

varijablama,

teren se pokriva brže i efikasnije,

pogodan za prohodnije terene,

može se koristiti za studije odnosa vrsta i staništa

2.2 Obavljanje monitoringa daljinskim istraživanjima

Monitoring šuma i šumskog zemljišta može se provoditi na više načina, koji se

prvenstveno mogu svrstati u dvije kategorije: opažanje terenskim obilaskom ili

opažanje metodama daljinskih istraživanja.

Direktna opažanja i mjerenja vezana za propisana motrenja, izmjere za potrebe

Nacionalne inventure šuma, prikupljanja podataka temeljem međunarodnih obveza i

znanstvenih istraživanja su dopuštena Zakonom o šumama, dok je sa metodama

daljinskih istraživanja situacija vezana za određene metode kako se prikupljaju podaci.

Obzirom na nositelja određenog senzora/uređaja daljinska istraživanja možemo

podijeliti na ona provedena senzorima/uređajima koji su instalirani na satelit,

avion/helikopter ili, u novije vrijeme, na bespilotne letjelice (popularno zvane „dronovi“).


15

2.2.1 Monitoring satelitskim sustavima

Mogućnost korištenja satelitskih snimki za monitoring je određena politikom kompanija

u čijem je posjedu satelit i koja ima vlasništvo nad snimaka. Tako imamo razne

„komercijalne“ satelite čije snimke je moguće koristiti samo uz prethodnu kupnju

snimki. Isto tako, određene organizacije kao npr. NASA (National Aeronautics and

Space Administration-SAD) ili ESA (European Space Agency) omogućavaju besplatno

skidanje i korištenje snimki svojih satelita. NASA omogućava skidanje snimki

LANDSAT satelita koji ima multispektralni senzor koji snima sa rezolucijom piksela od

30 i 60 m te snimki japanskog ASTER senzora (multispektralne snimke, 15 i 30 m

pikseli) koji je na NASA-inom TERA satelitu.

ESA je napravila još veći iskorak sa svojim programom COPERNICUS u sklopu kojeg

je planirano lansiranje 6 različitih satelita/misija čije su snimke besplatne i slobodne za

korištenje. Trenutno su lansirani sljedeći sateliti:

Sentinel 1- Satelit sa radarskim senzorima. Jedan je lansiran 2014 godine, a

drugi 2016. godine1.

Sentinel 2- Satelit sa multispektralnim senzorima. Jedan je lansiran sredinom

2015 godine, a drugi sredinom 2017. godine, čime je postignuto vrijeme

ponovnog snimanja od 5 dana, svake točke na Zemlji u rezolucijama od 10 do

60 m u 13 različitih spektralnih kanala.

Sentinel 3- prvi je lansiran početkom 2016. godine, a ima cijeli set senzora koji

će pratiti oceane i kopna vezano za boju i temperaturu

Sentinel 5p- lansiran početkom 12. mjeseca 2017 godine i služit će za praćenje

aerosola i onečišćenja u zraku.

2.2.2 Snimanje iz zraka

Snimanje iz zraka podrazumijeva prikupljanje podataka bilo kojim oblikom letjelice

(avion, helikopter, bespilotna letjelica). Prva istraživanja šuma na ovim područjima

metodom aerosnimaka datiraju iz 50-ih godina prošlog stoljeća. 80-ih i 90-ih godina

napisani su mnogi radovi na temu primjene daljinskih istraživanja s ciljem približavanja

ove metode praksi. Međutim do unatrag nekoliko godina navedeno je bilo prakticirano

eventualno kroz znanstvena istraživanja, a iznimno rijetko u praksi. Veću primjenu

ograničavala je cijena procesa dobivanja snimaka i obrade istih.

Razvojem novih tehnologija letjelica i uređaja za snimanje iz zraka daljinska

istraživanja doživljavaju svojevrsnu renesansu. Bespilotne letjelice se počinju

primjenjivati u sve širim područjima rada, pa tako i u šumarstvu. Prednosti koje donose

su učinkovitost, ekonomičnost, skraćivanje vremena rada, pristup nepristupačnim

terenima bez da se ugrožava ljudski život. Također ušteda je na novčanim sredstvima

i utrošenom vremenu koje je višestruko kraće. Bitno je spomenuti vremensku dimenziju

podataka tj. realniji prikaz stvarnoga stanja na terenu spram klasične

aerofotogrametrije i satelitskih snimaka. Male relativne visine leta eliminiraju utjecaj

1 Svaka Sentinel misija je zamišljena kao tandem misija dva satelita na suprotnim stranama svijeta, radi skraćivanja vremena ponovnog posjeta i snimanja istog mjesta


16

negativnih atmosferskih prilika (oblaci ili slaba magla) te omogućuju brzu reakciju i

trenutno prikupljanje podataka.

Osnovni zahtjevi koje bespilotne letjelice moraju zadovoljavati da bi se mogle koristiti

za fotogrametrijsko snimanje su:

mogućnost izvođenja projektiranog leta s visokom točnošću

mogućnost nosivosti opreme za snimanje i navigaciju

autonomija letjelice

smanjenje vibracija i ostalih utjecaja tijekom leta

Jedan od najvećih izazova kod navigacije bespilotnih letjelica je omogućiti navođenje

letjelice do točne pozicije, u položajnom i visinskom smislu pri dovođenju letjelice u

poziciju nadira. Problem predstavlja i održavanje azimuta kretanja duž snimanja a pri

tome zadržavati letjelicu što bliže horizontalnom položaju. Navedeni problem riješen je

kroz manualno upravljanje uz registraciju svih potrebnih podataka o trenutnom stanju

letjelice, te samostalno upravljanje letjelice koja na osnovi podataka o trenutnom stanju

i projektiranom planu sama korigira let.

Pri odabiru bespilotne letjelice, ako se koristi programirani plan leta, važno je odabrati

onaj tip koji u sebi ima integrirane senzore za interakciju sa okolišem u kojem se odvija

let. Svrha ovakvog modela je izbjeći u budućnosti sraz letjelice i okolnih predmeta sa

kojim bi se ista eventualno srela na programiranoj putanji leta. Također je važna

funkcija navigacije s povratkom kući (eng. Return to Home, RTH) kako bi letjelica, u

slučaju nepravilnosti, čim prije vratila do mjesta polijetanja ili operatera i time pričinila

što manje ugroza.

Nosivost dodatne opreme predstavlja svojevrsni filter prilikom odabira bespilotne

letjelice za fotogrametrijska snimanja. Pojedine bespilotne letjelice u mikro i mini

kategoriji, zbog svojih gabarita, nisu adekvatne za ovakva snimanja jer uz osnovnu

opremu (digitalna kamera) za snimanje moraju nositi i dodatnu opremu. Od dodatne

opreme tu su GPS i inercijalni sustav (određivanje trenutne pozicije i prostorne nagibe

uređaja) te sustav stabilizacije kamere (učvršćivanje kamere, smanjenje vibracije i

konstantan položaj kamere). Većim iskorištenjem pri samo jednom letu rezultiralo je i

većim brojem senzora (laserski skeneri, IR kamere, toplinske kamere i dr.) uz osnovnu

opremu.

U počecima razvoja bespilotnih letjelica za fotogrametrijske svrhe kamere koje su se

koristile bile su analognog formata zapisa. Razvojem senzora koji omogućava digitalnu

registraciju, dolazi do zamjene analogne kamere digitalnom. Konstrukcijski kamera

mora odoljeti različitim vanjskim utjecajima (temperatura, atmosferski tlak, vlaga, …) i

biti otporna na fizičke deformacije tijela kamere i senzora. Izbor kamera posebno

dizajniranih za ovakav tip posla predstavlja nužnost za kvalitetu fotogrametrijskih

snimanja.

Izvor energije, potreban za rad pogonskih motora i opreme te za komunikaciju sa

zemaljskom upravljačkom stanicom, je svojevrstan limitirajući faktor pri odabiru

bespilotne letjelice. Mini i mikro kategorije letjelica zbog svojih konstrukcijskih

ograničenja imaju reduciran prostor za opskrbu letjelice izvorom energije što rezultira


17

manjom autonomnošću leta. Nažalost električno napajanje ovih letjelica, iako okolišno

najprihvatljivije, za sada nije kompetentno za snimanje većih površina.

2.2.2.1 Bespilotne letjelice

Bespilotne letjelice (eng. unmanned aerial vehicles, UAVs), poznate i pod nazivom

dronovi, daljinski su upravljani ili prethodno programirani zrakoplovi bez prisutnosti

pilota u samoj letjelici. Prve primjene ovakvih sustava pronalazimo u vojnoj tehnologiji

1930-ih godina kada su se daljinski upravljane letjelice primarno koristile kao zračne

mete u obučavanju pilota i vojnim vježbama. Kako se upotreba bespilotnih letjelica

proširila u civilnoj domeni, ovaj pojam u novije vrijeme sve se rjeđe povezuje s vojnim

primjenama.

Bespilotnim letjelicama u rekreativne i profesionalne svrhe upravlja pilot (ili ekipa)

posredstvom upravljačke stanice (eng. remote pilot station ili ground control station)

preko koje je moguća obostrana izmjena informacija između letjelice i pilota, tzv. first

person view (FPV) sustavom koji omogućuje praćenje leta.

U literaturi se navodi nekoliko podjela bespilotnih letjelica:

Prema namjeni: vojne, civilne i komercijalne namjene

Prema doletu: velike, srednje i male istrajnosti i doleta taktičke, strategijske, specijalne namjene

Prema konstrukciji: s fiksnim i s rotacionim krilima

Prema masi: super teške, teške, srednje teške, lagane, mikro

Prema visini leta: malih, srednjih i velikih visina

Prema vrsti pogonske grupe: klipne, mlazne i električne Globalno tržište bespilotnih letjelica doseglo je vrijednost od približno 127 milijardi dolara u 2017. godini sa tendencijom širenja. Taj podatak ne treba začuditi jer se iz gornje podijele može zaključiti da na tržištu postoje modeli letjelica koji će zadovoljiti svačiji prohtjev. U današnje vrijeme uporaba bespilotnih letjelica postala je dio svakodnevice sa mogućnošću ekspanzije u različite sfere čovjekova djelovanja. Kako su takve letjelice većinom opremljene kamerom ili nekim drugim vizualnim senzorom, GNSS uređajima (globalni navigacijski satelitski sustav) kao i mogućnošću spremanja podataka tako se širom civilnom uporabom pojavljuju pitanja vezana za privatnost, zaštitu podataka te razni etički problemi. Europska komisija podržava i potiče razvoj tržišta daljinski upravljanih zračnih sistema (RPAS), ali je također svjesna problema koje to tržište može izazvati. Zračna sigurnost, zaštita podataka i privatnost su pod nadležnosti Europske komisije te je zbog toga Komisija izdala publikacije u kojima se predlažu aktivnosti koje bi trebalo napraviti na području regulative, istraživanja i socijalnog utjecaja bespilotnih letjelica. Pod pojmom socijalnog utjecaja podrazumijeva se privatnost, zaštita podataka i etički izazovi koji se pojavljuju u kontekstu primjene bespilotnih letjelica. Iako je indirektno vezano uz predmetnu analizu važno je spomenuti niz zakonskih akata u pogledu zaštite prava na privatnost:

Opća deklaracija o ljudskim pravima

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda


18

Ustav Republike Hrvatske

Kazneni zakon (u pogledu čina neovlaštenog snimanja te nedozvoljene uporabe osobni podataka)

Zakon o zaštiti osobnih podataka

…

Kao primjer nesavjesne upotrebe bespilotnih letjelica navodi se situacija iz ljetne

protupožarne sezone. U razdoblju od 1. siječnja do 30. rujna zabilježeno je 6.230

požara što je povećanje od 54,44% u odnosu na cjelogodišnji prosjek prethodnih 11

godina. Pomoć vatrogascima na terenu pružale su i zračne snage, međutim zbog

bliskih susreta sa bespilotnim letjelicama moralo se odustati od zračne potpore kako

se ne bi ugrozili životi letačkih posada.

Situacije kao u gornjem primjeru bi se mogle u potpunosti izbjeći ili barem svesti na

minimum poznavanjem i poštivanjem zakonskih regulativa te pridržavanjem

sigurnosnih mjera.

2.2.2.1.1 Zakonska regulativa upotrebe bespilotnih letjelica na području RH

2.2.2.1.1.1 Nacionalno zakonodavstvo

2.2.2.1.1.1.1 Zakon o zračnom prometu

Zakon o zračnom prometu je krovni zakonski akt o aktivnostima u civilnom

zrakoplovstvu koje se izvode na teritoriju i u zračnom prostoru Republike Hrvatske

(članak 1.). U članku 4. kao Hrvatski zračni prostor se precizira prostor iznad kopna i

teritorijalnog mora Republike Hrvatske. Pojavom novih tehnologija na Hrvatskom

tržištu javila se potreba uvrštavanja iste u Zakon kroz njegove izmjene i dopune. Tako

u članku 2., izmjenom i dopunom iz 2011. a kasnije i 2013. godine, kao novi pojmovi

se pojavljuju bespilotni zrakoplov (Unmanned Aircraft) kao zrakoplov koji je ili daljinski

upravljan ili programiran i autonoman, namijenjen izvođenju operacija bez pilota u

zrakoplovu; sustav bespilotnog zrakoplova (Unmanned Aircraft System – UAS) kao

bespilotni zrakoplov s pripadajućim uređajima te zrakoplovni model (model aircraft)

definiran kao bespilotni zrakoplov namijenjen za potrebe rekreacije i sporta.

Članak 93.a utvrđuje da će se temeljem propisa donesenih na temelju Zakona o

zračnom prometu ili propisa Europske unije definirati uvjeti za sigurnu uporabu gore

navedenih letjelica te uvjeti kojima moraju udovoljavati osobe koje sudjeluju u

upravljanju tim zrakoplovima i sustavima. To je precizirano u članku 142. gdje se

obavezuje ministra iz nadležnog ministarstva (Ministarstvo pomorstva, prometa i

infrastrukture) da donese propise kojima se uređuju područja koja nisu uređena

propisima Europske unije.


19

2.2.2.1.1.1.2 Pravilnik o letenju zrakoplova

Pravilnikom se usklađuju uvjeti, način, pravila i postupci letenja zrakoplova radi

sigurnog odvijanja zračnog prometa. Članak 18. stavak 5. definira letenje, uz

prethodno odobrenje Agencije za civilno zrakoplovstvo, bespilotnim zrakoplovom u

skladu s odredbama Pravilnika o bespilotnim letjelicama. Odobrenje se izdaje na

zahtjev operatoru koji dokaže da se takvim letom ne ugrožava sigurnost zračnog

prometa (letenje zrakoplova i kretanje zrakoplova po manevarskim površinama

aerodroma), te sigurnost trećih osoba. Odobrenje se može dodijeliti fizičkim i pravnim

osobama ako ispunjavaju propisane uvjete s time da u odobrenju su navedena

propisana ograničenja, uvjeti, potrebne upute, prostorni opseg valjanosti odobrenja, a

u slučaju odobrenja za izbacivanje ili raspršivanje predmeta ili dr. tvari, po potrebi i

podatke o predmetima i tvarima koji se smiju raspršivati ili izbacivati iz zrakoplova.

Opće odobrenje mora sadržavati imena ovlaštenih pilota zrakoplova.

Rukovatelj bespilotnog zrakoplova kojem je izdano odobrenje, odgovoran je za

obavljanje leta u skladu s odredbama Pravilnika i Uredbe (EU) 923/2012. Operator

zrakoplova i nadležna osoba koja sudjeluje u obavljanju letova ili djelovanja odgovorna

je za štetne posljedice koje mogu nastati.

Kontrolirani zračni prostor se definira kao zračni prostor određenih dimenzija unutar

kojeg se usluga kontrole zračnog prometa provodi u skladu sa klasifikacijom zračnog

prostora. U smislu provedbe odredbe SERA.6001 u Republici Hrvatskoj određene su

klase zračnog prostora C, D i G, sa izuzećem IFR letova u klasi G zračnog prostora

zbog sigurnosnih razloga (detalji o klasama zračnog prostora prikazani su u Prilogu

1.).

Za posebno korištenje kontroliranog zračnog prostora, letenjem bespilotnim

zrakoplovom i drugim daljinski upravljanih ili neupravljanih letećim objektima s vlastitim

pogonom, potrebno je od nadležne kontrole zračnog prometa prethodno pribaviti

odobrenje. Odobrenje mora ishoditi rukovatelj bespilotnog zrakoplova ili drugog

letećeg objekta, odnosno odgovorna osoba (voditelj aktivnosti).

Kontrola zračnog prometa nadležna je za odobravanje letenja u zabranjenim i uvjetno

zabranjenim područjima u slučaju ako je prethodno izdano odobrenje za letenje kroz

određeno područje u pojedinom slučaju ili općenito. Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi

ili nadležni kontrolor zračnog prometa može u prostorno i vremenskom ograničenom

opsegu, u potpunosti ili djelomično, zabraniti obavljanje VFR letova u kontroliranom

zračnom prostoru kada to zahtijeva prometna situacija i intenzitet letova koji podliježu

kontroli zračnog prometa.


20

Slika 3: Pojas kontroliranog zračnog prostora na području istraživanja (izvor HKZP).

Kada se identificirani kontrolirani let uoči na konfliktnoj letnoj putanji s nepoznatim

zrakoplovom, a smatra se da postoji opasnost od sudara, kontrolirani let mora se

obavijestiti , kada god je moguće, o nepoznatom zrakoplovu, te preporučiti postupak

izbjegavanja ako pilot kontroliranog zrakoplova to zatraži, ili ako po mišljenju nadležne

kontrole zračnog prometa situacija to nalaže. Također mora se obavijestiti istog o

prestanku konfliktne situacije. Pilot zrakoplova mora postupati prema posljednjem

izdanom i potvrđenom odobrenju kontrole zračnog prometa, sve dok mu se ne izda

novo odobrenje (izuzetak su situacije opasnosti). U slučaju naglog pogoršanja

meteoroloških uvjeta, pilot je obavezan odgovarajućim postupkom nastojati izvesti

zrakoplova iz tog prostora.


21

Slika 4: Zamolba za odobrenje letenja u kontroliranom zračnom prostoru (izvor HKZP)

2.2.2.1.1.1.3 Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova

Na temelju članka 142. stavka 5. Zakona o zračnom prometu (NN 69/09, 84/11, 54/13,

127/13 i 92/14) donesen je Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova (NN 49/15,

77/15 i NEDOSTAJE BROJ NOVOG PRAVILNIKA ). Bespilotni zrakoplov je definiran

kao zrakoplov namijenjen izvođenju letova bez pilota u zrakoplovu, koji je daljinski

upravljan ili programiran i autonoman dok sustav bespilotnog zrakoplova je definiran

kao sustav koji se sastoji od bespilotnog zrakoplova i druge opreme, softvera ili

dodataka neophodnih za njegovo upravljanje na daljinu. U Pravilniku se propisuju

uvjeti za sigurnu uporabu bespilotnih zrakoplova operativne mase (ukupna masa

bespilotnog zrakoplova u trenutku uzlijetanja) do i uključujući 150 kilograma te uvjeti

kojima moraju udovoljavati osobe koje sudjeluju u izvođenju letova tim zrakoplovima.

Odredbe Pravilnika se ne primjenjuju na bespilotne zrakoplove:

kada obavljaju vojne, carinske ili policijske aktivnosti, traganje i spašavanje,

gašenje požara, nadzor granice i obalne straže ili slične aktivnosti koje se

poduzimaju u javnim interesu ili

kada se koriste u zatvorenom prostoru


22

Članak 3. Pravilnika propisuje obavezu označavanja bespilotnog zrakoplova na način

kojim operator mora osigurati da je bespilotni zrakoplov kojim se izvode letačke

operacije (izvođenje leta sustavom bespilotnog zrakoplova za potrebe radova iz zraka

bez obzira da li se za to prima naknada ili ne) označen identifikacijskom negorivom

pločicom ili identifikacijskom naljepnicom (za bespilotne zrakoplove operativne mase

do 5 kg). Također vlasnik mora osigurati da je zrakoplovni model operativne mase veće

od 5 kg označen identifikacijskom negorivom pločicom. Dakle označavanje bespilotnih

zrakoplova mora izvršiti operator dok isto za zrakoplovne modele mora izvršiti vlasnik.

Identifikacijska pločica/naljepnica mora sadržavati sljedeće podatke: ime, adresu i

informacije za kontakt operatora ili vlasnika i jedinstvenu identifikacijsku oznaku

bespilotnog zrakoplova za izvođenje letačkih operacija kategorije C2 koju dodjeljuje

Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo (u daljnjem tekstu Agencija). Pločica

odnosno naljepnica mora biti odgovarajuće veličine koja omogućuje jasnu identifikaciju

gore navedenih podataka te mora biti postojano pričvršćena.

Pravilnikom su navedeni Uvjeti u kojima je Pravilnikom dopušteno letenje:

a) danju

b) na visini do 120 m iznad tla, osim kada se let odvija u neposrednoj blizini

prepreke koja je viša od 120 m u kojem slučaju najveća visina leta smije biti do

50 m iznad visine prepreke,

c) na način da horizontalna udaljenost bespilotnog zrakoplova od skupine ljudi

(ljudi okupljeni na određenom prostoru sa svrhom prisustvovanja organiziranom

događaju ili korištenju zajedničkih sadržaja) nije manja od 30 metara, osim kada

se bespilotnim zrakoplovom sudjeluje na zrakoplovnoj priredbi,

d) na sigurnoj udaljenosti od ljudi,

e) unutar vidnog polja na daljinu (izvođenje leta sustavom bespilotnog zrakoplova

pri čemu je pilot na daljinu u vizualnom kontaktu s bespilotnim zrakoplovom, bez

korištenja optičkih ili elektroničkih pomagala pri čemu se leće ili korektivne

naočale ne smatraju optičkim pomagalom), i

f) na udaljenosti najmanje 3 km od rubova i pragova uzletno-sletne staze (USS)

nekontroliranog aerodroma (aerodrom na kojem se ne pružaju usluge kontrole

zračnog prometa. Sukladno Zakonu o zračnome prometu i kontrolirani

aerodrom izvan radnog vremena nadležne aerodromske kontrole zračnog

prometa smatra se nekontroliranim), osim kada su posebno predviđene

procedure za letenje bespilotnih zrakoplova definirane naputkom za korištenje

aerodroma.


23

Slika 5: Minimalna udaljenost od rubova i pragova uzletno-sletne staze nekontroliranog aerodroma (izvor CCAA)

Kada se bespilotni zrakoplov koristi za potrebe rekreacije i sporta (letenje zrakoplovnim

modelom) dopušteno je:

a) izvođenje leta koristeći prikaz pogleda iz bespilotnog zrakoplova (izvođenje leta

bespilotnim zrakoplovom kada pilot na daljinu upravlja bespilotnim zrakoplovom

preko kamere instalirane na njemu),

b) letenje samo u nenaseljenom području (područje koje nije naseljeno, a u kojem

je osim pilota na daljinu i osoba koje sudjeluju u izvođenju leta, dopušten samo

povremeni prolazak bez zadržavanja ljudi), i

c) iznimno letenje na visini većoj od 120 m iznad tla.

Pravilnik su propisane radnje koje nije dopušteno izvoditi bespilotnim zrakoplovom:

a) prevoziti opasnu robu (predmeti ili tvari koje mogu predstavljati opasnost po

zdravlje, sigurnost, imovinu ili okoliš i koje su navedene u popisu opasnih roba

u Tehničkim instrukcijama ili su klasificirane u skladu s istima od strane ICAO-

a), teret, ljude i životinje,

b) izbacivati predmete tijekom leta,

c) letenje iznad skupine ljudi, i

d) letenje u kontroliranom zračnom prostoru.

Uvjetovana dopuštenja pri izvođenju letačkih operacija su:

a) dopušteno je letenje noću u skladu sa uvjetima iz Tablice, b) dopušteno je izvoditi letačke operacije na visini većoj od 120 m iznad tla, ukoliko

operator prethodno ishodi odobrenje Agencije, c) dopušteno je izvoditi letačke operacije izvan vidnog polja (izvođenje leta

sustavom bespilotnog zrakoplova pri čemu pilot koji upravlja na daljinu nije u vizualnom kontaktu s bespilotnim zrakoplovom) uz prethodno odobrenje Agencije,

d) dopušteno je izvoditi letačke operacije na udaljenosti manjoj od 3 km od rubova i pragova uzletno-sletne staze nekontroliranog aerodroma ukoliko operator prethodno ishodi odobrenje operatora nekontroliranog aerodroma,


24

e) dopušteno je prevoziti opasnu robu samo kada se bespilotni zrakoplov koristi za potrebe poljoprivrede ili šumarstva,

f) dopušteno je prevoziti teret ukoliko operator prethodno ishodi odobrenje Agencije,

g) dopušteno je izvoditi letačke operacije u svrhu izbacivanja predmeta u letu ukoliko operator prethodno ishodi odobrenje Agencije,

h) dopušteno je izvoditi letačke operacije u kontroliranom zračnom prostoru ukoliko operator prethodno ishodi odobrenje od nadležne kontrole zračnog prometa,

i) dopušteno je izvoditi letačke operacije s više bespilotnih zrakoplova istovremeno ukoliko operator prethodno ishodi odobrenje Agencije.

Slika 6: Tablica uvjeta za izvođenje letačkih operacija (izvor CCAA).

U slučaju izvođenja letačkih operacija noću bespilotni zrakoplov mora biti opremljen svijetlima koja omogućuju utvrđivanje orijentacije bespilotnog zrakoplova u prostoru. Svjetla na bespilotnom zrakoplovu moraju biti vidljiva pilotu na daljinu tijekom cijelog leta.

Zahtjev za odobrenje operator podnosi pisanim putem na način koji odredi Agencija. Odobrenja se izdaju u slučaju opravdane operativne potrebe i na rok koji odredi Agencija, uzimajući u obzir razinu procijenjenog rizika koju letačke operacije predstavljaj za područje na kojem se izvode. U svrhu izdavanja odobrenja može biti proveden nadzor operatora i biti zatražen demonstracijski let od strane Agencije. Odobrenje za izvođenje letačkih operacija kategorije C2 izdaje se na rok od maksimalno tri godine.


25

Članka 5. propisuje dužnosti i odgovornosti pilota na daljinu (fizička osoba odgovorna

za sigurno upravljanje letom bespilotnog zrakoplova koja upravlja njegovim

komandama leta, bilo ručno ili, kada bespilotni zrakoplov leti na automatizirani način,

praćenjem njegova pravca letenja uz mogućnost intervencije i promjene pravca u

svakome trenutku. U smislu odredaba Zakona o zračnom prometu, pilot na daljinu

smatra se zapovjednikom zrakoplova):

a) Upravljanje bespilotnim zrakoplovom na siguran način, da ne predstavlja

opasnost po život, zdravlje ili imovinu na tlu i u zraku te da ne narušava javni

red i mir.

b) Upravljanje bespilotnim zrakoplovom sukladno primjenjivim propisima, letačkim

priručnikom ili uputama za upotrebu i operativnim priručnikom kada je

primjenjivo,

c) Prije leta provjeriti ispravnost sustava bespilotnog zrakoplova,

d) Provjeriti da li je bespilotni zrakoplov označen u skladu s člankom 3. ovoga

Pravilnika,

e) Osigurati područje uzlijetanja i slijetanja,

f) Prikupiti sve potrebne informacije za planirani let i uvjeriti se da meteorološki i

ostali uvjeti u području leta osiguravaju sigurno izvođenje leta,

g) Osigurati da je sva oprema ili teret na bespilotnom zrakoplovu odgovarajuće

pričvršćena na način da ne dođe do njegovog ispadanja,

h) Upravljati na način da bespilotni zrakoplov tijekom uzlijetanja i slijetanja sigurno

nadvisuje sve prepreke,

i) Stalno promatrati zračni prostor u području letenja bespilotnog zrakoplova kako

ne bi doveo u opasnost druge zrakoplove, i

j) Dati prednost zrakoplovu sa posadom.

Isti članak također navodi restrikcije pilotu na daljinu u pogledu ograničenja pri

istovremenom upravljanju s više bespilotnih zrakoplova i/ili upravljanja unutar područja

gdje se izvodi hitna intervencija (aktivnosti gašenja požara, potrage i spašavanja, hitne

medicinske pomoći i sl.).

Pošto svaka operacija sustavima bespilotnih zrakoplova predstavlja svojevrstan rizik,

operator (fizička ili pravna osoba koja izvodi letačke operacije sustavom bespilotnog

zrakoplova) je obavezan, sukladno propisu kojim se uređuju obavezna osiguranja u

prometu, ishoditi policu osiguranja. Zakonsku podlogu za navedeno nalazimo u

Zakonu o obaveznim osiguranjima u prometu gdje u članku 40.b stavku 1 stoji da je

operator obavezan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu

trećim osobama ako postoji obaveza registracije (prema uredbi 785/2004 sustavi teži

od 20 kilograma).

Operator mora izvijestiti Hrvatsku agenciju za civilno zrakoplovstvo i Agenciju za

istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu o svim

događajima povezanim sa sigurnošću koji predstavljaju stvarnu ili moguću opasnost

za zrakoplove, život, zdravlje ili imovinu ljudi u području izvođenja letačkih operacija.

Izvješće o događajima povezanima sa sigurnošću mora se podnijeti pri: neovlaštenom

ulasku u kontrolirani zračni prostor; potpunom gubitku kontrole nad bespilotnim

zrakoplovom i padu istog; sudaru bespilotnog zrakoplova s ljudima, preprekama,

vozilima, drugim bespilotnim zrakoplovima ili ostalim objektima; opasnom približavanju


26

zrakoplovu sa posadom, ljudima i objektima na udaljenost manju od propisane; ostalim

opasnim situacijama koje mogu prouzrokovati bilo koji događaj povezan sa sigurnošću.

Slika 7: Primjer izvješća o događaju povezanim sa sigurnošću ( izvor AIN).

Sukladno Pravilniku operator mora osigurati:

a) Da se letačke operacije izvode sukladno primjenjivim propisima, letačkom

priručniku ili uputama za upotrebu i operativnom priručniku, kada je primjenjivo,

b) Da se letačke operacije izvode na siguran način, da ne predstavljaju opasnost

(situacija ili predmet koji bi mogli uzrokovati smrt ili povredu osobe, oštećenje

opreme ili strukture, gubitak materijala ili smanjene sposobnosti za obavljanje

propisane funkcije) po život i zdravlje ili imovinu na tlu i u zraku i da se ne

narušava javni red i mir,

c) Da je pilot na daljinu dobio pravilne upute, dokazao svoje sposobnosti za

izvođenje letačkih operacija te da je svjestan svojih odgovornosti i povezanosti

takvih zadaća s operacijom kao cjelinom.

Pod dužnosti operatora podrazumijeva se uspostavljanje sustava izvješćivanja o

događajima povezanim sa sigurnošću u zračnom prometu u skladu s primjenjivim

propisima.

Operator je odgovoran za uspostavu, kada je primjenjivo, sustava vođenja i čuvanja

zapisa o letu. Isti se mora čuvati najmanje tri mjeseca od datuma leta a treba

sadržavati:

a) identifikacijsku oznaku sustava bespilotnog zrakoplova,

b) datum leta,


27

c) vrijeme početka i završetka izvođenja letačkih operacija i trajanje leta,

d) ime i prezime pilota na daljinu,

e) lokacija izvođenja letačkih operacija, i

f) napomene o značajnim događajima nastalim pri izvođenju letačkih operacija.

Kod C2 kategorije letačkih operacija obaveza operatora je uspostaviti sustav vođenja

zapisa o upravljanju rizicima (procjena posljedica opasnosti, iskazana kroz termine

predviđene vjerojatnosti i ozbiljnosti). Takav zapis mora sadržavati identifikaciju

opasnosti, procjenu rizika, kao i mjere za smanjenje rizika na prihvatljivu razinu.

Vremenski rok čuvanja zapisa je najmanje tri godine.

Aktivnost/Operacija/Proces

Opasnost

Nesigurni događaj/krajnja posljedica Procjena rizika s postojećim

mjerama sigurnosti

Mjere za smanjenje rizika

Procjena rizika s postojećim mjerama sigurnosti

Vjerojatnost da se događaj desi

Ozbiljnost posljedica događaja

Procjena rizika



Procjena rizika



Izuzetno neznatna (1)

Neznatna (2) Rijetka (3) Povremena (4) Učestala (5)

Neznatna (E) 1E 2E 3E 4E 5E

Mala (D) 1D 2D 3D 4D 5D

Znatna (C) 1C 2C 3C 4C 5C

Opasna (B) 1B 2B 3B 4B 5B

Katastrofalna (A) 1A 2A 3A 4A 5A

Rizik prihvatljiv

Rizik prihvatljiv uz suglasnost odgovorne osobe

Rizik neprihvatljiv

VJEROJATNOST DA SE DOGAĐAJ DESI VRIJEDNOST

Izuzetno neznatna 1

Neznatna 2

Rijetka 3

Povremena 4

Učestala 5


28

OZBILJNOST OPASNE SITUACIJE

VRIJEDNOST OPIS

Katastrofalna A Nesreća sa smrtnim posljedicama i uništenjem bespilotnog zrakoplova i/ili imovine

Opasna B Nesreća s ozbiljnim ozljedama i velikom štetom na bespilotnom zrakoplovu i/ili imovini

Znatna C Nezgoda s ozljedama i/ili štetom na bespilotnom zrakoplovu i/ili imovini

Mala D Nezgoda s manjim ozljedama i/ili manjom štetom na bespilotnom zrakoplovu i/ili imovini

Neznatna E Nezgoda bez ozljeda i/ili štete na bespilotnom zrakoplovu i/ili imovini

Tablica 1: Hazard log za UAS operacije i metoda procijene rizika.

Prilikom procjene rizika potrebno je, temeljem iskustva i informacija prikupljenih iz

različitih izvora, pokušati predvidjeti opasnosti koje prijete prilikom izvođenja

namjeravane aktivnosti. Po identifikaciji opasnosti nužno je predvidjeti događaje koji bi

mogli dovesti do pojave opasnosti i krajnje moguće posljedice tih događaja. Sljedeći

korak je procjena vjerojatnost da se događaji dese i ozbiljnost posljedica događaja.

Zavisno od prihvatljivosti procjene razine rizika operator donosi odluku o započinjanju

namjeravane aktivnosti ili provedbi mjera za smanjenje rizika. Po utvrđivanju planiranih

mjera za smanjenje rizika, nužno je ponovno procijeniti rizik. Ako nakon ponovne

procijene rizika njegova razina neprihvatljiva, nužno je odustati od namjeravane

aktivnosti.

Operativni priručnik je osnovni dokument svakog operatora zrakoplova. U njemu

operator navodi sve potrebne upute, informacije i postupke, uključujući standardne

operativne postupke i programe osposobljavanja sa silabusima za svo osoblje

uključeno u operacije, za provedbu svojih dužnosti i za zrakoplove koji se koriste u

letačkim operacijama. Prema Pravilniku mora minimalno sadržavati sljedeće: sadržaj,

status izmjena i listu važećih stranica, dužnost i odgovornost osoblja uključenog u

aktivnosti operatora, standardni operativni postupci, održavanje sustava bespilotnog

zrakoplova, postupci u nuždi, ograničenja za izvođenje letačkih operacija,

izvješćivanje, upravljanje rizicima, osposobljenost pilota na daljinu i vrste i rokovi

čuvanja zapisa. Operator imao obavezu priručnik uskladiti s primjenjivim propisima i

odredbama letačkog priručnika ili uputa za upotrebu, osigurati dostupnost operativnog

priručnika osobama uključenim u aktivnosti operatora i upoznati ih sa dijelovima koji

se odnose na njihove dužnosti i odgovornosti. Primjer Operativnog priručnika prikazan

je u Prilogu 2.

Agencija je zadužena za vođenje evidencije operatora bespilotnog zrakoplova.

Operator mora:

a) izvršiti evidenciju prema Agenciji na način koji ona odredi sukladno

performansama svog sustava bespilotnog zrakoplova,


29

b) u roku 10 dana prijaviti Agenciji svaku nastalu promjenu u evidenciji,

c) obavijestiti Agenciju kada trajno prestane s izvođenjem letačkih operacija.

Tijekom izvođenje letačkih operacija pilot na daljinu mora sa sobom imati sljedeće dokumente:

a) letački priručnik ili upute za upotrebu sustava bespilotnog zrakoplova b) potvrdu o evidenciji ili izvornik ili ovjerenu presliku odobrenja za izvođenje

letačkih operacija, i c) operativni priručnik, kada je primjenjivo.


30

2.2.2.1.1.1.4 Pravilnik o uvjetima dodjele radiofrekvencijskog spektra

U Pravilniku o sustavima bespilotnih zrakoplova u stavku članak 8. određuje se da

operator mora ishoditi odobrenje za korištenje radiofrekvencijskog spektra u skladu s

posebnim propisom, kada je to primjenjivo. Iznimno za letenje zrakoplovnim modelom

vlasnik mora ishoditi navedeno odobrenje.

Pravilnik o uvjetima dodjele i uporabe radiofrekvencijskog spektra, proizašao iz

Zakona o elektroničkim komunikacijama, definira postupak ishođenja odobrenja. U

njemu stoji da vrste pojedinačnih dozvola za uporabu radiofrekvencijskog spektra, koje

izdaje Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije na temelju podnesenog

zahtjeva za izdavanje dozvole utvrđene Pravilnikom o namjeni radiofrekvencijskog

spektra, su između ostalog i dozvola za pokretnu i nepokretnu radijsku postaju. Za

navedeno se izdaje opća dozvola.

Slika 8: Tablica namjene radiofrekvencijskog spektra za područje promatranja (izvor HAKOM).

2.2.2.1.1.1.5 Uredba o snimanju iz zraka

Ovom uredbom propisuju se uvjeti koje pravne i/ili fizičke osobe moraju ispuniti kako

bi mogle snimati iz zraka državno područje Republike Hrvatske (kopneno područje i

vodene površine u RH), umnožavati i/ili objavljivati snimljene materijale, postupci i


31

uvjeti pod kojima je dopušteno iznositi snimke iz zraka iz Republike Hrvatske te

postupak i način pregledavanja snimaka prije njihovog korištenja.

U Uredbi se definira zrakoplov za snimanje iz zraka kao svaka letjelica koja se može

koristiti u operacijama snimanja iz zraka u skladu s propisima koji uređuju zračni

promet u RH. Snimati iz zraka mogu pravne i fizičke osobe koje su registrirane za

snimanje iz zraka pri nadležnim registarskim tijelima država tj. pri Trgovačkom sudu.

Naručitelj snimanja (pravna ili fizička osoba za koju snimatelj obavlja snimanje iz zraka

za potrebe izmjere zemljišta, istraživanja i prostornog uređenja te za druge

gospodarstvene i znanstvene potrebe) dužan je uz zahtjev za izdavanje odobrenja za

snimanje iz zraka priložiti dokument izdan od nadležnog tijela RH za poslove sigurnosti

i zaštite civilnog zračnog prometa kojim se dokazuje da je operator zrakoplova

registriran za izvođenje operacija za snimanje iz zraka.

Ciljano snimanje pojedinih lokacija i građevina iz zraka podrazumijeva snimanje vojnih

i civilnih lokacija i građevina posebno važnih za obranu, ostalih izdvojenih lokacija i

građevina, područja nacionalnih parkova i parkova prirode. Navedeno snimanje

pojedinih industrijskih, gospodarskih, poljoprivrednih lokacija i građevina za potrebe

vlasnika, odnosno korisnika lokacije i građevina može se obaviti sustavima bespilotnih

zrakoplova u skladu s aktuelnim propisima vezanim uz navedene sustave bez

Odobrenja za snimanje iz zraka izdanog od strane Državne geodetske uprave (DGU),

kada se obavlja unutar granica navedene lokacije i građevine u svrhu praćenja

izgrađenosti, oštećenosti odnosno zaštite.

Pravne i fizičke tuzemne osobe smiju snimati iz zraka nakon pribavljenog odobrenja

za snimanje iz zraka, kojeg izdaje DGU naručitelju snimanja za svako pojedinačno

snimanje u roku 15 dana od predaje zahtjeva. Odobrenje sadrži podatke o snimatelju,

naručitelju, području i vremenu snimanja te svrsi snimanja a izdaje se na najviše 3

mjeseca. Zahtjev za izdavanje odobrenja za snimanje iz zraka podnosi se za svako

pojedinačno snimanje. Neposredno ga podnosi naručitelj snimanja u pisanom obliku,

slanjem poštom ili dostavom u obliku elektroničke isprave. Inozemne pravne i fizičke

osobe moraju prethodno pribaviti suglasnost ministarstva nadležnog za poslove

obrane. Zahtjev mora sadržavati sljedeće podatke:

a) Podatke o naručitelju snimanja (naziv, adresu sjedišta i OIB)

b) Podatke o snimatelju (naziv, adresu sjedišta i OIB) i dokaz o registriranoj

djelatnosti snimanja iz zraka

c) Podatke o operatoru snimanja (ime, prezime, zanimanje)

d) Podatke o zrakoplovu (proizvođač, tip/model, registracijska oznaka)

e) Podatke o operatoru zrakoplova (naziv, adresa, osoba za kontakt, telefon, fax,

e-mail) i dokaz o registraciji za izvođenje operacija iz zraka

f) Podatke o vremenu snimanja

g) Svrhu snimanja (izmjera zemljišta, istraživanje, …)

h) Plan snimanja na karti u mjerilu 1:100 000 ili krupnije s označenim područjem

snimanja

i) Podatke radi li se o ciljanom snimanju (priložiti popis lokacija i građevina)

j) Podatke o vrsti snimanja (analogno/digitalno), MS/GSD, kameri/senzoru,

žarišnoj daljini objektiva, obliku zapisa (film/formatu digitalnog zapisa snimaka)

k) Mjesto čuvanja snimljenog materijala


32

Za snimanje strogog rezervata, posebnog rezervata, nacionalnog parka i parka

prirode, pored gore navedenih podataka potrebno je dostaviti suglasnost javne

ustanove koja upravlja zaštićenim područjem i drugi podaci u skladu s posebnim

propisima. Također ovisno o predmetu snimanja potrebno je ishoditi i druga potrebna

odobrenja, dozvole i sl. (dozvola vlasnika posjeda nad kojim će se odvijati letenje,

dozvola organizatora događaja nad kojim će se odvijati letenje, odobrenje Ministarstva

unutarnjih poslova, Ministarstva obrane i sl.).

Pravnim i fizičkim osobama koje snimaju iz zraka područje Republike Hrvatske u

području razgraničenja sa susjednim državama i kojima je zbog snimanja neophodno

korištenje zračnog prostora tih susjednih država, Državna geodetska uprava (putem

nadležnog ministarstva za vanjske poslove) izdat će odobrenje za snimanje iz zraka

pod uvjetom da je prethodno pribavljena suglasnost nadležnih tijela susjedne države

čiji se zračni prostor koristi. Zahtjev za izdavanje odobrenja naručitelj snimanja dužan

je podnijeti najmanje 30 radnih dana prije planiranog snimanja.

Pravne i fizičke osobe kojima je izdano odobrenje za snimanje iz zraka dužne su

zračne snimke dostaviti na pregled DGU odmah po obavljenom snimanju, a najkasnije

u roku od 8 dana od završenog snimanja. Povjerenstvo za pregled zračnih snimaka,

osnovano od strane DGU i ministarstva nadležnog za poslove obrane, dužno je u roku

od 15 dana od dana dostave originalnih i kompletnih zračnih snimaka odrediti koji

snimci se smiju koristiti. Na temelju zaključka Povjerenstva Državna geodetska uprava

izdaje odobrenje za uporabu zračnih snimaka u roku od 15 dana od obavljenog

pregleda Povjerenstva. U slučaju da snimanje nije izvršeno obavijest je potrebno

podnijeti najkasnije u roku od 8 dana od isteka odobrenja za snimanje iz zraka.

Za upotrebu zračnih snimaka u druge svrhe od svrhe navedene u odobrenju za

uporabu, vlasnik snimljenog materijala mora zatražiti novo odobrenje za uporabu uz

navođenje svrhe za koju će se zračni snimci koristiti (ako se radi o neklasificiranom

materijalu nije potrebna ponovna dostava snimaka, dok u slučaju klasificiranih zračnih

snimaka snimci se moraju ponovno dostaviti na pregled).

Naručitelj snimanja vlasnik je snimljenog materijala i odgovoran je za zaštitu i uporabu

snimljenog materijala sukladno izdanom odobrenju za uporabu. Iznositi van državnih

granica ili razmjenjivati putem interneta mogu se samo zračni snimci koji su pregledani

i odobreni od strane DGU. Iznimno je dozvoljeno privremeno iznositi, uz odobrenje,

nepregledani snimljeni materijal radi obrade snimaka ako obrada nije moguća u

Republici Hrvatskoj.


33

2.2.2.1.1.2 Zakonodavstvo Europske unije

2.2.2.1.1.2.1 Provedbena uredba Europske komisije br. 923/2012

Cilj ove Uredbe je uspostaviti zajednička pravila zračnog prometa i operativne odredbe

u vezi s uslugama i postupcima u zračnoj plovidbi. Primjenjuje se posebno na korisnike

zračnog prostora i zrakoplove uključene u opći zračni promet, te na nadležna tijela

država članica, pružatelje usluga u zračnoj plovidbi, operatore aerodroma i zemaljsko

osoblje uključeno u operacije zrakoplova. Uredba se ne primjenjuje na zrakoplove

igračke i modele zrakoplova (država članica zadržava pravo uspostave nacionalnih

pravila kojima se osigurava rukovanje tako da se na najmanju mjeru svedu opasnosti

povezane sa sigurnošću u civilnom zrakoplovstvu, osobama, imovini i drugim

zrakoplovima).

Nadležna tijela (Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture i Hrvatska agencija

za civilno zrakoplovstvo, …) također mogu, na svoju inicijativu ili na temelju zahtjeva

zainteresiranih subjekata odobriti izuzeća od bilo kojeg zahtjeva iz ove Uredbe za

aktivnosti od javnog interesa kao i za osposobljavanje koje je potrebno za sigurno

obavljanje aktivnosti ( kao jedna od aktivnosti navodi se zadaća nadzora okoliša koju

obavljaju državna tijela ili se ta zadaća obavlja u njihovo ime). Nadležno tijelo dužno je

izvijestiti Europsku agenciju za zrakoplovnu sigurnost o vrsti izuzeća najkasnije dva

mjeseca nakon što je izuzeće odobreno.

Pravila letenja i ostale sastavnice Uredbe usklađene su sa legislativom Republike

Hrvatske kroz pravne akte Republike Hrvatske.

2.2.2.1.1.3 Hrvatska udruga bespilotnih sustava

Od sredine 2016. godine, radi naglog povećanja zanimanja za bespilotne sustave,

djeluje Hrvatska udruga bespilotnih sustava. Misija joj je zajedno sa zainteresiranima

raditi na edukaciji i promociji sigurnosti kao i sigurnoj uporabi bespilotnih sustava kako

u Hrvatskoj tako i u svijetu. Udruga je svojevrsna spona između njezinih članova i

zakonodavnih tijela Republike Hrvatske, te aktivno sudjeluje u procesima unaprjeđenja

zakonskih okvira u skladu s razvojem i napretkom tehnologije i svjetskih trendova.

Svrha Udruge očituje se kroz:

organizaciju, promicanje i razvoj svih aspekata aktivnosti bespilotnih sustava

poticanje globalnog razvoja bespilotnih sustava i sigurnu primjenu istih

pomoć zainteresiranim stranama

Djelatnosti Udruge su:

rad na postizanju i osiguranju optimalnih uvjeta za sigurnu primjenu bespilotnih sustava te sigurno izvršenje letačkih operacija;

podizanje sigurnosti u letačkim operacijama bespilotnih sustava kroz organizaciju radionica i skupova;


34

rad na definiranju i priznanju odgovarajućeg statusa zvanja operatera–pilota bespilotnog (besposadnog) sustava;

poticanje izrade, pribavljanje, prevođenje i organiziranje objavljivanja stručnih zrakoplovnih publikacija na temu bespilotnih sustava i primjene u ljudskom okruženju;

unapređivanje profesionalne etike i skrbi o poštivanju načela iste; pomoć članovima u rješavanju profesionalnih problema; zalaganje za osiguranje optimalnih uvjeta rada za pilote bespilotnog sustava i

njihovog neprestanog stručnog usavršavanja; suradnja s predstavnicima zrakoplovnih vlasti, drugim institucijama, društvima,

organizacijama i pojedincima u Republici Hrvatskoj i inozemstvu; aktivno sudjelovanje u predlaganju i donošenju zakona i drugih primjenjivih

propisa u zrakoplovstvu i ostalim primjenjivim područjima; korištenje ustavnih i zakonskih sredstava u zaštiti interesa svojih članova

Glavne aktivnosti Udruge su:

rad na podizanju svijesti o sigurnim načinima uporabe bespilotnih sustava u komercijalne i rekreacijske svrhe

pozitivan doprinos na razvoj regulative kako bi se postigla maksimalna sigurnost, eliminirali bespotrebni zahtjevi i postigla optimalna uporaba bespilotnih sustava

edukacija svih zainteresiranih u području sustava bespilotnih zrakoplova, i ostalih besposadnih i autonomnih sustava (UGV, ROV)

organiziranje aeromitinga i sličnih skupova i manifestacija podrška državnim tijelima, institucijama i službama prilikom implementacije i

korištenja bespilotnih sustava u vlastite operativne sustave

podrška domaćim i stranim tvrtkama za razvoj, uređenje i konkurentnost tržišta

bespilotnih sustava


35

3 Daljinska istraživanja

Primjenom metoda daljinskih istraživanja smanjuje se opseg terenskog rada, te se

otvara mogućnost ušteda. Za većinu metoda i željenog načina uporabe daljinskih

istraživanja potrebna su prvotna terenska istraživanja. Međutim, njih nije potrebno

provesti u istom opsegu kao kada bi se radila samo terenska istraživanja. Nakon

uspostavljanja automatskih i poluautomatskih procedura obrade podataka primjenom

procesa i modela kreiranih prilikom prvotnog istraživanja, svaki sljedeći monitoring

može biti isključivo daljinskog karaktera. Ovime, iako se možda nije došlo do uštede

prilikom prvog istraživanja, svaki naredni monitoring sve više opravdava svoju

ekonomsku isplativost. Isto tako, metodama daljinskih istraživanja se može dobiti

podatak o cijeloj promatranoj površini, a ne samo o mjerenim plohama (koje u ovom

kontekstu predstavljaju samo pojedinačne piksele) na osnovu kojih interpoliramo

rezultate da bi dobili podatak o cijeloj površini. Ovime je u mnogo slučajeva opravdana

uporaba modela (koji nisu nikad 100 % točni), ali je obuhvaćena cjelokupna

varijabilnost ukupne površine a ne samo n broja piksela, čime je konačni rezultat bliži

stvarnom stanju kako je obuhvatio informacije sa cijele površine2.

U Hrvatskoj su u posljednjih 30-tak godina provedena različita istraživanja o

mogućnostima primjene daljinskih istraživanja u šumarskoj praksi. Unatoč tomu,

primjena daljinskih istraživanja bila je ograničena na korištenje aerosnimaka i to

uglavnom u svrhu lakšeg snalaženja na terenu i početnog razdvajanja šumskog od ne

šumskog zemljišta. Jedan od glavnih razloga ograničenoj uporabi metoda daljinskih

istraživanja bila je visoka cijena aerosnimaka i opreme, a često i zahtjevan uredski rad

(npr. u konvencionalnoj fotogrametriji). S druge strane, rezultati dobiveni daljinskim

istraživanjima često nisu udovoljavali svim potrebama. Od tada, metode daljinskih

istraživanja su postale sve dostupnije i preciznije. Ovo se može zahvaliti razvoju

tehnologije odnosno raznovrsnosti senzora, programa za obradu te povećanju

procesorske snage.

Dostupnost i preciznost daljinskih istraživanja je osobito izražena u posljednje vrijeme

kada je temporalna rezolucija povećana. Promatrajući satelite, moguće je dobiti

besplatnu informaciju svakih 5 do 10 dana srednjih prostornih rezolucija (piksel 10-30

m- Sentinel 2), dok je koristeći bespilotne zrakoplove (dronove) ta informacija dostupna

za doslovno nekoliko sati u iznimnim prostornim rezolucijama (ispod-metarskim).

3.1.1 Fotografski postupci (optički)

Upoznatost s ovim podacima sve većeg broja ljudi, cijena avio snimanja, visoka

rezolucija slika i mogućnost procesiranja digitalnih avio fotografija koristeći gotove

alate u mnogim GIS paketima, doprinijeli su tome da je ova opcija troškovno

kompetitivnija nad ostalim tehnikama

2 Npr. gotovo cijelo hrvatsko šumarstvo (isključujući sastojine u kojima je izvršena totalna klupaža) počiva na uzorku od 2 ili 5 % snimljene površine na osnovu čega se izrađuju Programi/osnove gospodarenja i planira cjelokupno poslovanje Hrvatskih šuma


36

Manualna interpretacija avio fotografija potpomognuta terenskim mjerenjima često je

bila temelj za šumske inventure većih razmjera. Međutim, digitalne fotografije mogu se

i analizirati radi izvlačenja informacija o šumskim sastojinama kao što su npr. gustoća

volumena, volumen stojećih stabala ili stupanj smrtnosti. Optičke metode su

najraširenije metode daljinskih istraživanja u šumarstvu, a avio fotografije (ortofoto) su

također uključene u ovu grupu. Međutim, aviofotografije i digitalne multispektralne

fotografije se obrađuju na različite načine. Aviofotografijama je primarni cilj producirati

ortorektificiran proizvod koji se može koristiti za manualnu interpretaciju. Dodatno

fotogrametrija omogućava i kvantitativna mjerenja snimki, kroz stvaranje oblaka točaka

koji predstavlja digitalni model površina ili sl.

S druge strane, multispektralni podaci se oslanjaju većinom na radiometrijsku

informaciju, gdje je intenzitet svjetla reflektiran ili emitiran sa/od objekta mjeren u

određenim kanalima (pretežno vidljivog i infracrvenog spektra svjetlosnog zračenja)

Uspoređujući jačinu refleksije u različitim valnim duljinama (kanalima) moguće je te

podatke povezati sa osobinama tla ili vegetacije. Ova tehnologija ima najveći potencijal

prilikom procjena drvnih zaliha, klasifikaciju vegetacijskih tipova te procjenu

parametara stabla i sastojine kao što su visina, temeljnica ili volumen. Senzori većih

spektralnih rezolucija mogu se koristiti za kartiranja zdravstvenog stanja šuma kroz

uočavanje manjka nutrijenata ili vlage te šteta uzrokovanih štetnicima i bolestima.

3.1.1.1 Fotogrametrija

Treba napomenuti da je razvojem tehnologije crno-bijela fotografija gotovo istisnuta i

iznimno rijetko u upotrebi, a fotografija u boji je razvojem tehnologije ponovno

aktualizirana.

Ne postoji opće prihvaćena definicija fotogrametrije, već veliki broj sličnih. Jedna od

njih glasi: fotogrametrija je skup metoda određivanja položaja i geometrijskog oblika

objekata iz snimaka. To je indirektan mjerni proces, koji zahtjeva poznavanje zakone

projektivne geometrije, a služi se instrumentima precizne mehanike i elektronike.

Osnovna podjela fotogrametrije jest prema položaju senzora za snimanje, odnosno je

li snimanje obavljeno sa zemlje ili iz zraka, gdje razlikujemo terestričku i

aerofotogrametriju.

Fotogrametriju, također, možemo podijeliti na fotogrametriju pojedinačnih snimaka

koja se koristi samo jednom snimkom i stereofotogrametriju koja se koristi parovima

snimaka. Aerofotogrametrija predstavlja jedan od najvažnijih načina prikupljanja

podataka. Glavni cilj šumarske fotogrametrije je mjerenje interpretativnih pojedinosti

šumskih sastojina ili šumskih zemljišta.

Glavni ciljevi fotogrametrije su uspostava topografske baze podataka, katastarska

izmjera, prostorne analize, izrada dokumentacije za zaštitu okoliša, spomenika kulture

i dr.

U posljednjih 30 godina, fotogrametrija se razvila od analogne, preko analitičke do

digitalne. U tom periodu, analogne aviofotografije kao i analogni ili analitički

stereoinstrumenti su zamijenjeni digitalnim aviosnimkama i digitalnim


37

fotogrametrijskim radnim stanicama. Razvoj digitalne fotogrametrije je otvorio nove

mogućnosti za njenu primjenu u gospodarenju šumama s ciljem bržeg, jednostavnije i

jeftinijeg prikupljanja podataka

Digitalnu fotogrametriju možemo definirati kao najnoviju razvojnu fazu fotogrametrije

koja uključuje primjenu digitalnih snimaka, dobivenih digitalnim fotogrametrijskim

kamerama ili skeniranjem analognih fotografija i digitalnih fotogrametrijskih stanica.

Osnovna razlika u odnosu na ostale razvojne faze fotogrametrije je u primjeni digitalnih

snimaka umjesto klasičnih analognih aerosnimaka. Nadalje, primjenom računala

odnosno digitalne fotogrametrijske stanice niz fotogrametrijskih postupaka je manje ili

više automatiziran te je proizvodnja primjerice digitalnog modela reljefa, digitalno

modela površina i digitalnog ortofota znatno olakšana i ubrzana.

Digitalne snimke dobivene digitalnim terestičkim ili aerofotogrametrijskim kamerama ili

skeniranjem klasičnih snimaka skupljaju se u specijalna računala tzv. digitalne

fotogrametrijske stanice (DFS; eng. Digital Photogrammetric Workstation) radi daljnje

obrade i izvođenja fotogrametrijskih procesa, stoga su nezaobilazan dio digitalne

fotogrametrije. Razvoj DFS započeo je gotovo istovremeno s razvojem analitičkih

stereoinstrumenata. Osnovni principi razvoja postavljeni su još krajem 50-tih i

početkom 60-tih godina 20.stoljeća. DFS se definira kao spoj „hardvera i softvera” za

dobivanje fotogrametrijskih proizvoda iz digitalna slika.

Postoje dvije glavne razlike između DFS-a i analitičke metode. Prvi i vjerojatno važniji

da se ulazni podaci koje koristi digitalna fotografija, a analitičkih stereoinstrumenti

koristi slajdove analognih fotografija, osim toga radne slike, neke od modernih DFS

može obraditi satelit ili LIDAR.

Druga važna razlika je mogućnost DFS-a za djelomičnu ili potpunu automatizaciju

obrade podataka. Glavna karakteristika DFS je snažan hardver koji podrazumijeva

moćan i brz procesor (CPU), veliku memoriju (RAM) i velike jedinice za pohranu.

Računalo za stereo promatranje sastoji se od grafičke kartice, visoke rezolucije i 3D

stereo monitora. Danas većina naširoko koristi stereo sustav gledanja, a on se sastoji

od 3D monitora s aktivnim zaslonom polarizacije i stereo naočalama. Veliki broj

operacija je automatiziran i ubrzan, veoma važna je brza i jednostavna manipulacija

digitalnim snimcima, također automatizirano i jednostavno dobivanje digitalnog

visinskog modela (DEM; „digital elevation model“), njegovih geomorfometrijskih

izvedenica (DTM; „digital terrain models“), kao i digitalnog ortofota (DOF). DSF također

omogućava jednostavnu izmjeru (2D i 3D) objekata u stereomodelu (3D) te daje

mogućnost višekratnog povećavanja prikaza stereomodela.

Digitalni model površine (DSM: „Digital Surface Model“) predstavlja matematički model

Zemljine površine, uključujući izgrađene objekte i vegetaciju. Ako se radi o DSM-u

nekoga šumskoga područja, on predstavlja gornju površinu krošanja. Za izradu DSM-

a uglavnom se koriste podaci dobiveni metodama daljinskih istraživanja. Među

različitim metodama daljinskih istraživanja posljednjih desetak godina zračno lasersko

skeniranje (LiDAR, prema eng. Light Detection and Ranging) i digitalna

stereofotogrametrija pokazale su se najpouzdanijim metodama izrade DSM-a. Pri tom

su kod LiDAR-a glavni ograničavajući čimbenici visoki troškovi snimanja, osobito kada

se radi o manjim područjima istraživanja i ponovljenim snimanjima. S druge strane,

troškovi aerosnimanja znatno su niži od LiDAR-a te se u mnogim zemljama, uključujući


38

i Hrvatsku, aerosnimke se više-manje redovito ažuriraju periodičnim aerosnimanjem

svakih nekoliko godina za topografske svrhe. Nedavni napredak i poboljšanje kvalitete

aerosnimaka (radiometrijska i geometrijska rezolucija), razvoj naprednih algoritama

obrade aerosnimaka, poboljšanje kapaciteta i snage računala potaknuli su brojna

istraživanja o mogućnostima uporabe DSM-a dobivena digitalnom

stereofotogrametrijom iz aerosnimaka u mnogim djelatnostima, pa tako i u šumarstvu.

Postupak izrade DSM-a u digitalnoj fotogrametriji temelji se na principu

automatiziranoga stereofotogrametrijskoga procesiranja aerosnimaka. Nazivi koji se

upotrebljavaju za opis postupka jesu: slikovna korelacija (eng. image correlation),

digitalna korelacija aerosnimaka (eng. correlation of digital images), odnosno

usklađivanje snimaka (eng. image matching). Cilj je slikovne korelacije automatsko

određivanje slikovnih koordinata korespondirajućih točaka (piksela) lijeve i desne

aerosnimke (stereopara) na temelju njihove radiometrijske i geometrijske sličnosti. Ako

je korelacija zadovoljavajuća (npr. koeficijent korelacije za promatranu točku lijeve i

desne aerosnimke veći od unaprijed postavljenoga donjega praga), točka se uzima u

obzir za daljnju obradu (aerotriangulacija, digitalno modeliranje terena itd.). Rezultat je

slikovne korelacije trodimenzionalni oblak točaka (eng. image point cloud) koji se u

daljnjim postupcima (interpolacijom) može koristiti za modeliranje terena, i to ponajprije

za izradu DSM-a. DSM dobiven slikovnom korelacijom aerosnimaka vrlo je sličan

onomu koji se dobije iz prvoga povratnoga impulsa zračnim laserskim skeniranjem.

U šumarstvu se DSM uglavnom koristi u kombinaciji s digitalnim modelom reljefa

(DTM, prema eng. Digital Terrain Model) dobivenim iz aerosnimaka fotogrametrijskim

putem (npr. u Hrvatskoj fotogrametrijskom izmjerom lomnih linija terena i izmjerom

pravokutne mreže visinskih točaka) ili u novije vrijeme iz podataka koje daje LiDAR.

Preklapanjem DTM-a i DSM-a, odnosno oduzimanjem DTM-a od odgovarajućega

DSM-a dobije se digitalni model visine sastojina ili digitalni model visine krošanja

(CHM, prema eng. Canopy Height Model) koji se potom u kombinaciji s referentnim

terenskim podacima može koristiti za procjenu različitih varijabli stabala i šumskih

sastojina. Nedavna su istraživanja upozorila na velike mogućnosti za primjenu CHM-a

izrađena iz fotogrametrijskoga DSM-a u procjeni glavnih strukturnih elemenata

šumskih sastojina. Pri tom se točnost procijenjenih strukturnih elemenata sastojina

razlikuje ovisno o tipu šume i strukturi sastojina u kojima je istraživanje provedeno, o

pouzdanosti korištenih modela za procjenu strukturnih elemenata sastojina na temelju

podataka dobivenih iz CHM-a te o samoj kvaliteti i točnosti CHM-a, odnosno DTM-a i

DSM-a. Kvaliteta fotogrametrijskoga DSM-a ovisi o korištenom algoritmu odnosno

metodi slikovne korelacije, kvaliteti aerosnimaka (npr. geometrijska, radiometrijska,

spektralna rezolucija), karakteristikama aerosnimanja (npr. uzdužni/poprečni preklop,

vremenski uvjeti, dnevno vrijeme aerosnimanja, kutu upadanja sunčanih zraka itd.) te

karakteristikama objekata/vegetacije na aerosnimkama. Budući da je šuma vrlo

heterogen sustav, DSM šumskih područja često je slabije kvalitete, odnosno manje

točnosti nego DSM nekoga otvorenoga područja (bez objekata i pokrova), s

izgrađenim objektima ili travnatom vegetacijom. Za izradu DSM-a visoke prostorne

rezolucije potrebno je značajno vrijeme procesiranja, osobito ako se radi o većim

šumskim površinama. Cijena informatičke infrastrukture (procesorsko vrijeme,

diskovni prostor) donedavno je ograničavala značajniju primjenu u šumarstvu.


39

3.1.1.1.1 Aerofototaksacija

Aerofototaksacija predstavlja skup metoda fotogrametrijske izmjere i fotointerpretacije

kojima se iz aerosnimaka procjenjuju strukturni elementi sastojine. Dio strukturnih

elemenata moguće je direktno mjeriti na aerosnimkama, dok se drugi dio elemenata

određuje indirektno na temelju uspostavljenih odnosa između fotogrametrijskih i

terestičkih izmjerenih veličina. Jedan od parametara je vrsta drveća koja se temelji na

raspoznavanju slikovnih značajki pojedinih vrsta drveća, odnosno njihovih krošanja, te

je definiran u dva osnovna kriterija: opći izgled i boja krošnje. Drugi parametar je broj

stabala, fotogrametrijski je određen i pokazuje nam broj vidljivih krošanja na

aerosnimkama. Također brojenje stabala na aerosnimkama uspješnije se izvodi

stereoskopskim promatranjem u stereomodelu nego na pojedinačnim snimkama.

Točnost određivanja broja stabala ovisi o strukturnim i drugim karakteristikama

sastojine, karakteristikama aerosnimaka te iskustvu fotointerpretatora.

Kao treći parametar uzima se visina stabla. Visinu stabla moguće je na aerosnimkama

izmjeriti na nekoliko načina, izmjerom dužine sjene na pojedinim aerosnimkama,

izmjerom radijalnog razmještanja na pojedinačnim aerosnimkama, mjerenjem razlika

stereoskopskih paralaksi i stereoskopskim mjerenjem na aerosnimkama sa analognim,

analitičkim ili digitalnim stereoinstrumentima. Osnovni nedostatak izmjere visine stabla

u gusto sklopljenim sastojinama u kojima se ne vidi razina tla pokraj stabla, otklonjen

je primjenom analitičkih i digitalnih stereoinstrumenata. Drugi način određivanja visine

podnožja stabala je primjenom digitalnog modela reljefa (npr. DMR dobivenih na

osnovu LIDAR snimanja) i digitalne fotogrametrijske stanice.

Četvrti parametar je dimenzija krošanja i prsni promjer. Na aerosnimkama moguće je

mjeriti promjer krošnje, površinu projekcije krošnje i dužinu krošnje, odnosno dužinu

osvjetljenog dijela krošnje. Izmjera dimenzija krošnje u aerofototaksaciji ima posebno

značenje, na temelju mjerenja dimenzija krošanja se određuje sklop, a posrednim

putem uz pomoć regresijskih jednadžbi prsni promjer stabla. Prsni promjer stabla nije

moguće direktno izmjeriti na aerosnimkama stoga je za procjenu prsnog promjera

stabala u fotogrametriji iskorišteno poznata ovisnost između prsnog promjera i

promjera krošnje. Za procjenu prsnog promjera najčešće se koriste regresijski modeli

s jednom fotogrametrijski izmjerenom nezavisnom varijablom – promjerom krošanja ili

regresijski modeli s dvije nezavisne varijable – promjerom krošanja i visinom stabla.


40

3.1.2 Nefotografski postupci

3.1.2.1 Multi/hiperspektralne snimke

Multispektralne i hiperspektralne snimke nastaju skenerima/kamerama koji su pasivni

senzori.

Multispektralne snimke nastaju na način da skener uz više raznih filtera (ili pojedinih

leća) snima zračenje objekta u više kanala svjetlosnog elektromagnetskog zračenja

(većinom je to zračenje točno određenih valnih dužina crvenog, zelenog, plavog- RGB

i infracrvenog kanala-bliskoinfracrveni, kratkoinfracrveni te dugoinfracrveni kanali-NIR,

SWIR, LWIR).

Hiperspektralne snimke nastaju uređajima koji snimaju cijeli spektar svjetlosnih

elektromagnetskih valova s visokom spektralnom razlučivošću (2, 5 ili 10 μm), te se iz

takve snimke može izvući informacija o bilo kojoj valnoj duljini.

Kako je krivulja spektralnog odbijanja svojstvena pojedinom objektu i razlikuje se od

krivulja za druge objekte, ona može poslužiti kao značajka za razlikovanje i

prepoznavanje objekata na snimkama dobivenim pomoću uređaja za snimanje. Neki

objekti mogu imati sličan tijek krivulja u određenom dijelu spektra da bi se u drugom

dijelu spektra značajno razlikovali. Ta činjenica osigurava mogućnost izbora onog

dijela spektra u kojem će se objekti od interesa najbolje moći razlikovati.

Slika 9: Prikaz refleksija različitih površina (izvor GEOing.)


41

Klorofil u biljkama apsorbira plave i crvene kanale dok reflektira zeleni kanal, stoga se

ovi kanali koriste u određivanju biljnih vrsta i stanja zdravlja vegetacije. Dio

infracrvenog zračenja (NIR) skoro je potpuno apsorbiran u vodi, dok tlo i naročito

vegetacija imaju visoku refleksiju u NIR području, stoga oni služe za razlikovanje tla i

vode. Osim toga koriste se pri prostornom i sistematskom određivanju vrsta vegetacije

te za utvrđivanje zdravlja određene biljne vrste.

Npr. listopadno i crnogorično drveće se vrlo malo razlikuje u vidljivom dijelu spektra

dok je u infracrvenom uočljiva velika razlika. Isto tako, biljka pod stresom (koja ima

oslabljenje procese fotosinteze) ili koja odumire, se vrlo jasno ističe u infracrvenom

dijelu spektra, čak i dok nije uočljiva promjena u vidljivom dijelu spektra.

Postoje četiri vrste rezolucija koje predstavljaju osobine multi/hiperspektralnih snimki:

prostorna

spektralna

radiometrijska

vremenska.

Prostorna rezolucija je predstavljena veličinom piksela u prirodi. Prema tome postoje

snimke velike rezolucije i snimke male rezolucije. Spektralna rezolucija je mogućnost

prepoznavanja različitih valnih duljina odbijenog zračenja. Skeneri opažaju i bilježe

odbijeno zračenje u užim i širim dijelovima elektromagnetskoga spektra.

Radiometrijska rezolucija ovisi o tome na koliko se razina može podijeliti cjelokupna

količina zračenja zabilježena u jednom spektralnom kanalu. Vremenska rezolucija

govori o tome u kojim se vremenskim razmacima snima isto područje. Ovisi o visini i

brzini leta satelita te o njegovoj putanji.

Dvije su metode interpretacije ovih snimaka:

1. Vizualna interpretacija

2. Digitalna interpretacija.

Vizualna interpretacija podrazumijeva registriranje i prepoznavanje (identificiranje)

različitih korisnih podataka pomoću osjeta vida. Promatraju se i uočavaju objekti na

snimkama pomoću sastavnica slike (boja, ton, tekstura, uzorak, oblik, sjena, veličina i

dr.) i postupaka analize (prepoznavanje, usporedba i dr.).

Vizualna interpretacija snimke provodi se na temelju kolor kompozita koji predstavlja

višebojni prikaz sadržaja snimke nastao spajanjem podataka sa tri spektralna kanala

tako da je svakom kanalu pridružena određena boja (crvena, zelena ili plava).

Zahvaljujući ljudskoj sposobnosti identificiranja, vizualna interpretacija daje najtočnije

i najpreciznije rezultate te je ujedno i najrasprostranjenija. Međutim, ova metoda je

spora te nije pogodna za veća područja i zahtijeva stručnjaka sa prijašnjim iskustvom.

Digitalna interpretacija se provodi pomoću programskih paketa. Za obradu satelitskih

snimaka se koristi računalo i specijalizirani računalni programi.

Općenito digitalna interpretacija ima tri faze izrade. U prvoj fazi (pre-procesiranje) se

vrši prevođenje podataka u odgovarajući oblik te korekcija snimaka zbog mogućih

pogrešaka. Drugu fazu (procesiranje) karakterizira provedba različitih tehnika obrade


42

u svrhu poboljšanja interpretacijske vrijednosti snimaka. Treću, završnu fazu (post-

procesiranje) čine aktivnosti kao što su eksport podataka u prikladnom formatu,

proučavanje i pohranjivanje u GIS-formate i dr. Bitno je napomenuti da okosnicu

digitalne obrade čini klasifikacija.

Dvije glavne metode klasifikacije koje se koriste pri digitalnoj interpretaciji su:

nadgledana (kontrolirana, nadzirana) klasifikacija i nenadgledana (nekontrolirana,

nenadzirana) klasifikacija. Najbolji rezultati pri interpretaciji snimaka postižu se

kombinacijom ovih dviju metoda.

3.1.2.1.1 Vegetacijski indeksi

Još od 1960-ih znanstvenici su izdvojili i oblikovali razne vegetacijsko-biofizičke

varijable koristeći podatke daljinskih istraživanja. Većina ovoga uključivala je korištenje

vegetacijskih indeksa (bezdimenzionalnih izvedenica iz radiometrijskih mjerenja), koji

ukazuju na obilje i aktivnost zelene vegetacije uključujući prostorni indeks lista,

postotak zelenog pokrivača, sadržaj klorofila, zelenu biomasu i upijenu fotosintetski

aktivnu radijaciju. Postoje mnogi vegetacijski indeksi. Većina je funkcionalno ista, no

neki osiguravaju jedinstvenu biofizičku informaciju.

Vegetacijski indeksi su kvantitativne mjere, bazirane na digitalnim vrijednostima, koje

procjenjuju biomasu ili zdravstveno stanje vegetacije. Vegetacijski indeksi (VI) izvedeni

iz multi/hiperspektralnih snimaka su jedan od primarnih izvora informacija za

operativno praćenje Zemljine pokrovnosti. Oni kombiniraju refleksiju mjerenu iz

različitih dijelova elektromagnetskog spektra za pružanje informacija o vegetaciji.

Obično je vegetacijski indeks izračunat iz nekoliko spektralnih vrijednosti.

Vegetacijski indeksi su radiometrijske mjere prostorne i vremenske fotosintetske

aktivnosti vegetacije kroz biofizičke varijable kao što su indeks površine lista (LAI),

pokrovnost, biomasa...

Većina vegetacijskih indeksa se naziva širokopojasnim jer se baziraju na vrijednosti

refleksije unutar crvenog i bližeg infracrvenog dijela spektra. Taj jaki kontrast između

refleksije unutar crvenog i bližeg infracrvenog dijela spektra je osnova za mnoge

različite vegetacijske indekse.

Postoji više skupina vegetacijskih indeksa:

1. Opći vegetacijski indeksi

2. Vegetacijski indeksi za određivanje sadržaja vode (Water Content Vegetation

Index)

3. Vegetacijski indeksi za određivanje sadržaja pigmenata

4. Vegetacijski indeksi za određivanje sadržaja ugljika (Carbon Vegetation Index)

5. Vegetacijski indeksi za određivanje učinka iskorištenja svjetla.

Izračunavanjem omjera različitih spektralnih kanala mogu se dobiti novi snimci koji se

nazivaju indeksni snimci. Indeksi koji su pokazali najtješnju vezu s vegetacijskim

fenomenima (fotosintetska aktivnost, količina biomase, zdravstveno stanje krošanja,


43

itd.) dobili su prepoznatljiva imena i ušli su u uobičajenu upotrebu pri interpretaciji

satelitskih snimaka.

Među najpoznatijima koji se koriste pri interpretaciji snimaka su: vegetacijski indeks

(VI), normalizirani vegetacijski indeks (NDVI), transformirani normalizirani vegetacijski

indeks (TNDVI).

Indeksi se računaju na osnovi digitalnih brojeva pojedinih spektralnih kanala. Na

temelju dobivenih rezultata može se provoditi interpretacija različitih stanja i veličina

vegetacije uz znatno poboljšanje u odnosu prema interpretaciji izvornih kanala. Kada

se primjenjuje na multispektralnim satelitskim snimkama, ti indeksi uključuju brojčane

kombinacije refleksija unutar različitih valnih dužina. Pearson i Miller (1972) prvi

predstavljaju i objašnjavaju vegetacijski indeks, koji koristi omjer refleksije u bližem

infracrvenom i crvenom djelu spektra, te na taj način odvajaju zelenu vegetaciju od tla.

Neki od ovih vegetacijskih indeksa su jednostavne aritmetičke kombinacije kontrasta

(razlike) visoke refleksije unutar infracrvenog i niske refleksije unutar crvenog dijela

spektra koja obilježava fotosintezu vegetacije. Taj kontrast se koristi za stvaranje

nekoliko vegetacijskih indeksa poput jednostavnog vegetacije indeksa (SVI), indeks

normalizirane razlike vegetacije (NDVI), i prilagođeni indeks tla i vegetacije (SAVI-

1,3,4).

U literaturi postoji više od 150 različitih tipova vegetacijskih indeksa.

3.1.2.2 Aktivni senzori

Aktivni senzori koriste svoju energiju te aktivno odašilju signal (radarski ili laserski3)

prema željenom objektu i primaju ih nazad te se na osnovu konstantne brzine svjetlosti

i izmijenjenih karakteristika vala nastalih odbijanjem od objekta, određuje udaljenost

predmeta i karakteristike površine od kojih se odbio val.

3.1.2.2.1 Radar

Radar je skraćenica od detekcija i određivanje udaljenosti objekata pomoću radio

valova. Ovo je aktivni sustav koji emitira svoju energiju kao radio signal i onda određuje

karakteristike odbijenog signala. Oni funkcioniraju u mikrovalnom dijelu

elektromagnetskog spektra (pretežno X, C, L i P kanali). Svaka valna duljina kanala

ima drukčiju interakciju sa šumskim krošnjama omogućavajući bolju definiciju njihovog

oblika. Dulje valne duljine (P ili VHF) mogu penetrirati šumske krošnje do određene

dubine te dati informacije o podstojnoj etaži ili tlu.

Kako su mikrovalovi osjetljivi na šumsku strukturu i količinu vlage u krošnji, mogu

generirati u cijelosti trodimenzionalnu informaciju o krošnji. Nove multipolarimetrijske

tehnike pokazuju potencijal za određivanje drvenastih vrsta dok se interferometrijske

metode mogu koristiti za kreiranje digitalnog modela reljefa (DMR) i za određivanje

visina stabala.

3 LIDAR- LIght Detection And Ranging


44

Radar ima specifičnu prednost da ne ovisi o suncu i može prodrijeti kroz oblake koji su

česta prepreka korištenju metoda daljinskih istraživanja u mnogim šumskim regijama.

Mnoge studije pokazuju da je povratno rasipanje/odbijanje osjetljivo na količinu

šumske biomase i ima sposobnost determinacije vrsta uslijed

strukturalno/geometrijskih karakteristika vegetacije.

Ostale moguće primjene:

Kartiranje šumskog/zemljinog pokrova

Kartiranje močvarnih staništa ili inundacija odnosno poplavljeni/nepoplavljenih

područja

Kartiranje strukturalnih šumskih atributa (visina, temeljnica, biomasa, volumen)

Monitoring poremećaja (sječa, vatra, vjetrolomi, oštećenja od kukaca)

Monitoring promjena (deforestacija, degradacija, reforestacija)

Monitoring fotosintetskih procesa (duljina sezone)

Otkrivanje i mjerenje pomaka tla (klizišta, zemljotresi)

Promjene na objektima (potonuće, nakrivljenje objekata i sl. tijekom određenog

vremena)

Osnovni princip radara je eholokacija, odnosno slanje signala i mjerenje vremena

njegovog povratka te posljedično mjerenje distance do objekata uslijed konstantne

brzine radio valova.

Korišteni mikrovalovi su frekvencija između 109 i 1012 Hertz (valne duljine između 10-

1 i 10-4 metara). Senzori daljinskih sustava općenito koriste jedan ili više kanala od 6

mogućih u ovoj regiji. Izbor pojedinih kanala stoga ovisi o željenoj primjeni ali određena

ograničenja ima i sama tehnologija/elektronika.

Mikrovalovi se stvaraju elektronski, pobuđivanjem elektrona do visokih brzina i

njihovim slanjem kroz antenu. Umjetno stvoreni valovi su transverzalni i svi su u fazi

jedni s drugima, što je osnovni faktor prilikom polarimetrijskih mjerenja.

3.1.2.2.1.1 Polarizacija

Termin polarizacija se odnosi na ponašanje jedne od terenskih komponenti

elektromagnetskog vala tijekom vremena. Ovo se može pojasniti zamišljanjem dipolne

antene gdje se pobuđeni elektroni kreću duž antene.

Ako ti elektroni izađu iz antene, one se šire u svim smjerovima, ali sinusoidno kretanje

vala će biti uvijek paralelno s orijentacijom antene. Stoga, vibracija je vertikalna u

odnosu na zemljinu površinu. Međutim nakon što val ostvari interakciju sa predmetom

odnosno odbije se, polarizacija se može promijeniti. Tako će povratni val biti

kombinacija horizontalnih i vertikalnih valova. Ako antena koja prima signal, može

primiti samo horizontalnu komponentu vala, onda je dio informacije izgubljen i mjeren

je samo dio vala. Ovu tehniku koriste fiksni polarizirajući sustavi.

3.1.2.2.1.2 Povrat/odbijanje

Svaki mikroval može se opisati njegovom amplitudom (snagom ili magnitudom) i fazom

(pozicija na valu gdje presijeca nul os). Kada takav val udari u metu, dio energije je

rasut, dio odbijen, a dio upijen. Ako se do senzora ne vrati nimalo energije, može se


45

pretpostaviti da je meta rasula ili upila svu energiju, Ako se dio vala vrati, naziva se

povrat i on potječe od jedne ili od više meta, te se informacija o meti može iščitati iz

promijenjene amplitude i faze tog vala.

Na karakteristike povratnog vala utječe veličina, oblik i orijentacija mete kao i sami

električni i magnetski faktori mete koji među ostalim ovisne o količini vode i salinitetu

objekta.

Radarski povrat ne daju nikakvu informaciju o optičkoj refleksiji predmeta. Kada se val

reflektira od samo jedne mete do instrumenta, on se naziva direktni povrat (jedinstveni

odbitak). Ovo se događa kada val udari metu koja je iste orijentacije kao i val te se

vraća direktno do senzora. Ako se val odbije od dvije površine, što se često događa

primjerice od tla pa od zida ili od zemlje i stabla, ta pojava se naziva dupli odbitak.

Slučajevi sa više od dva odbitka se događaju (višestruki odbitci) se događaju primjerice

u gustoj krošnji između debla, grana i grančica. Svaki od ovih odbitaka ima

karakteristični efekt na fazu povratnog vala. Naime, svaki odbitak pomiče fazu za 180°,

ali radi tehnike za pretvorbu vala u električni signal događa se još jedan pomak faze

za 180°. Stoga, jednostruki odbitak ima kut faze od 0° ili 360° (0 ili 2p), dvostruki

odbitak ima 180° (p), a višestruki odbitak se karakterizira brzom izmjenom vala između

0° i 180°. Ovi kutovi nisu točno 0°, 180°, ili 360° kako i drugi faktori poput udjela vode

i saliniteta utječu na kut faze ili na njeno veće ili manje pomicanje prilikom odbitka.

3.1.2.2.1.3 Synthetic aperture radar (SAR)

Synthetic Aperture Radars (sintetički aperturni radari) mjere i fazu i amplitudu

odbijenog mikrovala. Faktor faze se snima usporedbom povratnog i odaslanog vala.

Radarska antena se nalazi na satelitskoj ili avio platformi, a pulsevi se šalju okomito

na smjer letenja.

3.1.2.2.1.4 Polarimetrija

Za dobivanje informacija o prirodnim površinama koristi se polarimetrija koja koristi

polarimetrijska svojstva površina od koje se odbija val. Uz razvoj modela i

interpretacijskih tehnika, ova metoda dobiva sve više na važnosti prilikom izvlačenja

kvalitativnih i kvantitativnih fizičkih informacija o zemljinom pokrovu, snijegu, oceanu ili

urbanim površinama.

Ovom metodom se mjeri amplituda i polarizacija matrice odbitka za sve linearne

polarizacijske kombinacije (HH-HorizontalHorizontal, VV-VerticalVertical, HV i VH).

Dodatno mjeri se fazna razlika između polarizacijskih kanala.

Mjerenje cijele kompleksne matrice odbitaka omogućava donošenje zaključaka

vezano za razne mehanizme odbitaka, orijentaciji mete i njenim dielektričnim

svojstvima. Isto tako, ovaj moćni alat postaje sve dostupniji u posljednje vrijeme.

3.1.2.2.1.5 Interferometrija

Radarska interferometrija je tehnika koja kombinira informacije iz dvije radarske slike

za kreiranje karte visine površina koje se istražuju. Dva mjerenja se mogu dobiti od

dva radara koji promatraju površinu zemlje u isto vrijeme ali iz malo drukčijih položaja


46

(od par metara do najviše kilometar). Alternativno, može se koristiti i jedan radar sa

dva mjerenja iz dvije bliske orbite uz pretpostavku da su promjene u promatranoj

površini zanemarive prilikom ta dva, vremenski odvojena mjerenja. Svaki radar mjeri

udaljenost do određene točke na tlu vrlo precizno a dva radara i objekt na tlu tvore

trokut. Ukoliko znamo udaljenost svakog radara od objekta te udaljenost između

radara i kut koji tvore uz trigonometrijske principe (kosinus) možemo izmjeriti visinu

objekta.

Korištenje ove tehnologije u avio snimanjima je vrlo rijetko, međutim postoji više

satelita na koje je instalirana ova tehnologija. Spomenut ćemo samo Sentinel 1 (ESA

satelit), kako je ovo jedini radarski satelit čije su snimke besplatne.

Sentinel 1 koristi senzor u C kanalu sa četiri različita moda snimanja koji imaju različite

rezolucije (do 5 m) i širine snimanja (do 400 km). Pruža mogućnost dvostruke

polarizacije uz vrlo kratko vrijeme ponovnog snimanja (6 dana). Prednost ovog

Synthetic Aperture Radar (SAR) je što koristi valne duljine kojima ne smetaju oblaci

ili manjak svjetla i možemo dobiti informaciju o površini bez obzira na vrijeme dana ili

vremenske uvjete.

3.1.2.2.2 LIDAR

LIDAR je skraćenica od LIght Detecting And Ranging - detekcija i određivanje

udaljenosti objekata pomoću svjetlosnih valova.

Ovisno o mjestu na kojem se nalazi uređaj za snimanje, odnosno gdje su i na što

LIDAR sustavi montirani, može se podijeliti na: lasersko skeniranje sa zemlje (eng.

Terrestrial Laser Scaning-TLS), lasersko skeniranje iz zraka (eng. Airborne Laser

Scanning-ALS) i lasersko skeniranje iz svemira (eng. Spaceborne Laser Scanning-

SLS).

LIDAR sustav koristi blisko-infracrveni dio elektromagnetskog spektra (1064 nm) za

aktivno prikupljanje podataka, danju ili noću, u sjeni, ali i u uvjetima slabije vidljivosti

(npr. pod oblacima). Njegova karakteristika je da se pri kontaktu s vegetacijom dio

odbije registrirajući visinu vegetacije, a dio zrake prolazi do druge površine od koje će

se odbiti dio zrake odnosno do tla ili tvrde i nepropusne podloge od koje će se odbiti

cijela zraka.

Na ovaj način se može dobiti precizna informacija o visini i gustoći vegetacije, a također

koristeći automatske i polu-automatske tehnike filtriranja podataka moguće je iz

izvornih podataka kreirati nekoliko proizvoda vrlo visoke rezolucije u odnosu na druge

metode daljinskih istraživanja: digitalni model reljefa (DMR), digitalni model krošnji

(DMK), digitalni model površine (DMP ili eng. DSM- Digital surface model).


47

Slika 10: Broj raznih povrata pojedine LIDAR zrake (izvor GEOing)

Način rada LIDAR-skog sustava:

emitira se impuls laserske svjetlosti uz precizno bilježenje vremena

detektira se refleksija tog impulsa ili njegovog dijela od objekta uz precizno

bilježenje vremena,

u slučaju kada impuls prolazi kroz vegetaciju, detektiraju se i sve naknadne

refleksije dok se kumulativno ne reflektira cijeli impuls,

koristeći konstantnu brzinu svjetlosti vremenska razlika između emitiranja i

reflektiranja koristi se za računanje direktne udaljenosti između senzora i

objekta,

uz pomoć vrlo točnog položaja senzora dobivenog iz satelitske navigacije (GPS)

i orijentacije senzora dobivene iz inercijalne jedinice (IMU) izračunavaju se

pravokutne XYZ koordinate točaka reflektirajuće površine.

Na ovaj se način dobije oblak točaka koji ovisno o brzini i visini leta te o brzini i snazi

emitiranog impulsa odnosno zrake, može biti gustoće od 15 točaka po m2 (u slučaju

avionskog snimanja) do čak 100 točaka po m2 (u slučaju snimanja bespilotnom

letjelicom-dronom). Najveća prednost ovakvog načina prikupljanja prostornih podataka

je taj da će se uvijek dovoljan broj zraka probiti i odbiti od tla, omogućavajući izradu

vrlo preciznog digitalnog modela reljefa koji je osnova za daljnje analize.

Ovisno o načinu mjerenja udaljenosti između lasera i objekta, razlikuju se dva osnovna

tipa ALS sustava: pulsni (eng. discrete return system) i fazni laserski skeneri (eng.

continuous wave system tj. full waveform system). Fazni laserski skeneri konstantno

emitiraju lasersko zračenje, a udaljenost se određuje iz razlike faza reflektiranog

zračenja. Do promjene u fazama reflektiranog zračenja dolazi kada emitirano lasersko

zračenje pogodi prepreku. U proteklih 20-tak godina, tj. od samih početaka značajnije


48

praktične primjene ALS tehnologije, na tržištu su u znatno većoj mjeri bili zastupljeni

pulsni laserski skeneri.

Prilikom obrade podataka dva su osnovna načina (pristupa) pridobivanja podataka o

šumskim sastojinama na temelju ALS podataka, ovisno da li se radi o procjeni

parametara pojedinačnih stabala (eng. individual-tree-based approach - ITB) ili

procjeni srednjih sastojinskih parametara (eng. area-based approach - AB).

Kod AB metoda srednje (prosječne) sastojinske vrijednosti za određeno područje (npr.

ploha, sastojina) procjenjuju se primjenom statističkih (regresijskih, neparametarskih,

diskriminantnih) analiza i uspostavljenih odnosa (modela) između ALS podataka

(procesirani oblak točaka, digitalni model visina i visina krošnje) i terenski izmjerenih

varijabli. Prednost AB metoda je u tome što su primjenjive i pri manjim gustoćama

skeniranja. Međutim, s druge strane zahtijevaju veću količinu referentnih terenskih

podataka. Kod ITB metoda glavni je cilj direktnim mjerenjem snimljenih točaka ili

raznim procesima segmentiranja razlučiti pojedinačna stabla ili grupe stabala iz ALS

podataka (procesiranog oblaka točaka, DMV ili DMVK) te na temelju dobivenih

informacija iz točaka (oblaka točaka) ili piksela (iz DMV ili DMVK) procijeniti visinu

stabla, dimenzije krošnje, odrediti položaj stabla, vrstu drveća, itd. Na temelju tako

procijenjenih varijabli te pomoću postojećih jednadžbi i modela računaju se ostale

potrebne varijable (npr. prsni promjer, temeljnica, volumen, biomasa, zaliha ugljika,

goriva tvar itd.). Izrada i validacija statističkih modela za procjenu parametara

pojedinačnih stabala provodi se kao i kod AB metoda na skupu terenskih podataka, ali

je u ovom slučaju potrebna znatno manja količina referentnih podataka. Za razliku od

AB metoda, ITB metode zahtijevaju ALS podatke većih gustoća oblaka točaka.

Veća gustoća oblaka točaka na koju se misli je preko 10 točaka/m2, pri čemu je već

vrlo jednostavno razlikovati svako stablo, njegovu krošnju kao i karakteristike krošnje.

Ovime se čak i vizualno može procijeniti vrsta stabla ukoliko ona ima distinktno različitu

krošnju. Ovu gustoću točaka je moguće postići nižim avio snimanjima, dok LIDAR

senzorom instaliranim na bespilotnu letjelicu možemo postići gustoće i iznad 100

točaka/ m2.

LIDAR podaci mogu i imaju primjenu pri praćenju i kvantificiranju drugih okolišnih

problema, kao što su npr.:

promjene u načinu korištenja zemljišta- automatiziranim postupcima mogu se

pratiti zarastanja travnjaka i pašnjaka uz kartiranje sukcesije, količina

prenamijenjenog poljoprivrednog zemljišta, šumskog i drugog u izgrađeno,

opožareno i sl.

promjene vezane za tlo - erozija rijekama, vodom i vjetrom; praćenje i predikcija

klizišta; nezakonita eksploatacija mineralnih sirovina i sl.

izrada preciznog digitalnog modela reljefa koji se može koristiti za precizna

modeliranja poplava, bujica i zračnih onečišćenja te projektiranje prometnica

(šumskih, protupožarnih i ostalih prometnica) i sl.

izrada vrlo preciznog digitalnog modela površina (DMP) za korištenje pri

modeliranju buke ili pregleda zgrada, mostova i ostalih objekata radi oštećenja


49

kartiranje suhozida, pronalazak novih arheoloških lokaliteta koji nisu vidljivi zbog

vegetacijskog pokrova ili čiji uzorci jednostavno nisu uočljivi.

Prednost LIDAR oblaka točaka leži u tome što uistinu pruža ogroman broj informacija

prikupljenih u kratkom roku, iznimne preciznosti koja ima vrlo široku primjenu. S

obzirom na razvoj tehnologije, moguće je dobiti slične podatke i fotogrametrijski.

Međutim fotogrametrijski uređaji za snimanje (npr. ortofoto i infracrvene kamere) imaju

jedan značajan nedostatak, oni „ne vide“ kroz oblake, vegetaciju i vodu, u čemu je

LIDAR tehnologija gotovo nezamjenjiva, pri čemu još daje informaciju i o onome kroz

što prolazi u vidu XYZ koordinate i intenziteta.

LIDAR podaci se obrađuju specijaliziranim softverima (LAStools) ili postojećim GIS

paketima koji mogu obrađivati oblake točaka (ENVI, GRASS GIS, AUTOcad, ARCMAP

i sl.). Prednost specijaliziranih programa je taj da je u njima optimizirana klasifikacija

tog oblaka točaka. Ovo je iznimno bitno kako s obzirom da imamo više povrata od

jednog signala, čiji zadnji povrat ne mora nužno biti onaj od tla, već od debla ili sl.

Stoga program prvo mora odrediti točke tla na osnovu potrage za najnižom točkom u

određenim kvadrantima te onda svim točkama koje su dovoljno blizu toj da bi

predstavljale tlo. Parametre za veličinu kvadranata i pretpostavljenog tipa terena

(ravničarski, brdski, izgrađeno područje) je moguće mijenjati da bi uključeni algoritmi

mogli pretpostaviti da li određeni skup točaka predstavlja krov ili ravno tlo.

Ova prvotna klasifikacija je podloga za sve ostale radnje s oblakom točaka. Tada se

na osnovu točaka tla („ground points“) automatski i poluatomatski (s promjenom

određenim parametara) izrađuje digitalni model reljefa koji može biti iznimne

preciznosti. U šumovitim predjelima, od pretpostavljenih 100 točaka po metru

kvadratnom u slučaju snimanja dronom, približno polovica točaka su točke tla. U tom

slučaju, svaki piksel DMR-a može predstavljati par centimetara kvadratnih što u

šumskim predjelima nije moguće dobiti nijednom drugom metodom ili tehnologijom.

Fotogrametrijski se isto na osnovu oblaka točaka dobivenog iz ortofoto snimki može

izraditi precizni DMR, ali samo u slučaju kada nema vegetacije koja zaklanja pogled

senzor prema tlu.

Govoreći o ovom pretpostavljenom slučaju, ostalih 50 točaka po metru kvadratnom

daju informaciju o vegetaciji iznad tla, gdje svaka točka ima svoje X, Y, Z koordinate.

Normalizacijom Z koordinate odnosno zamjenom nadmorskih visina sa relativnim

visinama iznad tla dobijemo visinu svake točke iznad tla (u ovom slučaju točke tla imaju

visinu 0 m). Na osnovu ovih podataka se dalje vrši izvlačenje raznih varijabli koje se

onda stavljaju u odnos sa drvnom masom, širinom krošnje, visinom prve grane i sl. radi

stvaranja modela koji će nam kasnije omogućiti automatsko i poluautomatsko

izvlačenje podataka iz svakog kasnijeg snimanja i određivanja željene karakteristike

stabla ili sastojine.

“Ovaj dokument (proizvod, događaj) proizveden je uz financijsku pomoć Europske unije. Sadržaj ovog dokumenta isključiva je odgovornost Hrvatskih šuma d.o.o. i ni pod kojim uvjetima ne odražava stav Europskeunije i/ili Upravljačkog tijela.”


50

4 Reference

1. Balenović I., H. Marjanović, M. Benko (2010): Primjena aerosnimaka u

uređivanju šuma u Hrvatskoj, Šumarski list br. 11-12, CXXXIV, 623-631, Zagreb

2. Benko M., I. Balenović (2011): Prošlost, sadašnjost i budućnost primjene

metoda daljinskih istraživanja pri inventuri šuma u Hrvatskoj, Šumarski list –

Posebni broj, 272-281, Zagreb

3. Černjava G. (2017): Izvješćivanje o događajima povezanim sa sigurnošću,

HACZ, Zagreb

4. Dobie G. (2016): Rise of the Drones – Managing the Unique Risks Associated

with Unmanned Aircraft Systems, Allianz Global Corporate & Speciality,

Munich,

5. Finderle D.: „Bespilotne letjelice – osvrt na zaštitu privatnosti i sigurnost,

Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb

6. Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo (2014): Upute o korištenju SERA i

PLZ, HACZ, Zagreb

7. Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo (2015): Prihvatljivi načini

udovoljavanja odredbama Pravilnika o sustavima bespilotnih zrakoplova,

HACZ, Zagreb

8. Hrvatska kontrola zračne plovidbe (2012): Klasifikacija zračnog prostora ATS-

a, HKZP, Zagreb

9. Hrvatske šume (2013): Upute za grupnu shemu FSC certifikacije šuma – verzija

2b, Hrvatske šume, Zagreb

10. Jambrović Z. (2018): Odabir optimalne tehnologije zračnog snimanja, GEO ing

d.o.o., Osijek, , 12-48

11. Kolarek M. (2010): Bespilotne letjelice za potrebe fototgrametrije, Ekscentar, br.

12, Zagreb, 70-73

12. Mikšić D. (2017): Procjena rizika sigurnosti za operacije sustavima bespilotnih

zrakoplova; HACZ, Zagreb

13. Nikolić V. (2015): Ispitivanje mogućnosti bespilotnih letjelica i pravna regulativa,

Sveučilište u Zagrebu – Geodetski fakultet, Zagreb

14. Pavlik D., I. Popčević, A. Rumora (2014): Bespilotne letjelice podržane INS i

GNSS senzorima, Ekscentar br. 17, 65-70, Zagreb

15. Potočić N. (2016): 30 godina međunarodnog programa za procjenu i motrenje

utjecaja zračnog onečišćenja na šume (UNCE – ICP Forests), Šumarski list br.

1-2, CXXXX: 69-74, Zagreb

16. Potočić N., I. Seletković, T. Jakovljević, H. Marijanović, K. Indir, J. Medak, N.

Lacković, M. Ognjenović, A. Laslo (2017): Oštećenost šumskih ekosustava

Republike Hrvatske – Izvješće za 2016. godinu, Hrvatski šumarski institut,

Jastrebarsko

17. Pravilnik o čuvanju šuma (NN 28/15)


51

18. Pravilnik o letenju zrakoplova (NN 128/14)

19. Pravilnik o načinu motrenja oštećenosti šumskih ekosustava (NN 76/13, 122/14)

20. Pravilnik o načinu prikupljanja podataka, vođenju registra te uvjetima korištenja

podataka o šumskim požarima (NN 75/13, 150/14)

21. Pravilnik o popisu stanišnih tipova, karti staništa te ugroženim i rijetkim

stanišnim tipovima (NN 88/14)

22. Pravilnik o sadržaju i načinu provođenja nacionalne inventure šumskih resursa

(NN 53/06, 137/08)

23. Pravilnik o sustavima bespilotnih letjelica (NN 49/15, 77/15, DODATI NOVI)

24. Pravilnik o uređivanju šuma (NN 79/15)

25. Pravilnik o uvjetima dodjele i uporabe radiofrekvencijskog spektra (NN 45/12,

50/12, 97/2014, 116/17)

26. Provedbena Uredba komisije (EU) br. 923/2012

27. Roša J. (2001): Praćenje šumskih ekosustava, Hrvatske šume, 20-26, Zagreb

28. Statut Hrvatske udruge bespilotnih sustava (2016), Zagreb

29. Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od

2017. do 2025. godine (NN 72/2017)

30. Uredba o ekološkoj mreži (NN 124/2013, 105/2015)

31. Uredba o snimanju iz zraka (NN 70/2016)

32. Zakon o šumama (NN 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12,

68/12,148/13, 94/14)

33. Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13)

34. Zakon o zračnom prometu (NN 69/09, 84/11, 127/13, 92/14


52

Prilog 1: Klasifikacija zračnog prostora

Klasa Vrsta leta

Vrsta razdvajanja

Vrsta usluge VMC vidljivost i minimalna udaljenost od oblaka*

Ograničenje brzine*

Radiokomunikacijski zahtjev

ATC odobrenje

A** Samo IFR

Svi zrakoplovi

Usluge kontrole zračnog prometa

Nije primjenjivo Nije primjenjivo

Stalna dvosmjerna Da

B** IFR Svi zrakoplovi




VFR Svi zrakoplovi


8 KM na i iznad FL 100 5 KM ispod FL 100 izvan oblaka

Nije primjenjivo


C IFR IFR od IFR IFR od VFR

Usluga kontrole zračnog prometa



VFR VFR od IFR 1) usluga kontrole zračnog prometa za razdvajanje od IFR; 2)VFR/VFR informacije o prometu (preporuka o izbjegavanju,na zahtjev)

8 KM na i iznad FL 100 5 KM ispod FL 100 1500 M horizontalna; 1000 FT vertikalna udaljenost od oblaka

250 KT IAS ispod FL 100


D IFR IFR od IFR

Usluga kontrole zračnog prometa, uključujući informacije o prometu o VFR letovima i preporuka o izbjegavanju na zahtjev)

Nije primjenjivo 250 KT IAS ispod FL 100


VFR Nil Informacije o prometu između VFR i IFR letova i (preporuka o izbjegavanju, na zahtjev)

8 KM na i iznad FL 100 5 KM ispod FL 100 1500 M horizontalne; 1000 FT vertikalne udaljenosti od oblaka



E** IFR IFR od IFR Usluga kontrole zračnog prometa i informacije o prometu o VFR letovima, ako je moguće



VFR Nil Informacije o prometu, ako je moguće

8 KM 1500 M horizontalno; 1000 FT vertikalna udaljenost od oblaka


Ne Ne

F** IFR IFR od IFR kada je moguće

Savjetodavna usluga kontrole zračnog prometa



VFR Nil Usluga letnih informacija 8 KM na iznad FL 100 5 KM ispod FL 100 1500 M horizontalna; 1000 FT vertikalna udaljenost od oblaka


Ne Ne

G VFR Nil Usluga letnih informacija 1,5 KM 800 M***za rotokoptere, zračne brodove i slobodne balone ***dodatno: mora biti moguće pravodobno uočavanje prepreka Stalna vidljivost zemljine površine, ulazak u oblake nije dozvoljen


Ne Ne

*Prijelazna apsolutna visina je 9500 FT MSL, pa se FL 100 koristi umjesto 10000 FT. **Klase zračnog prostora A, B, E i F se ne koriste u Zagreb FIR-u.

Izvor HKZP


53

Prilog 2: Operativni priručnik za izvođenje letačkih operacija sustavima bespilotnih zrakoplova (UAS)*

Sadržaj: Status izmjena Lista važećih strana Definicije i kratice 1.Dužnosti i odgovornosti osoblja uključenog u aktivnosti operatora

1.1Organizacijska struktura operatora 1.2Odgovorna osoba operatora 1.3Rukovatelj sustava bespilotnog zrakoplova

2.Standardni operativni postupci i postupci u nuždi 3.Održavanje sustava bespilotnog zrakoplova 4.Ograničenja za izvođenje letačkih operacija 5.Izvješćivanje 6.Upravljanje rizicima 7.Osposobljenost rukovatelja 8.Vrste i rokovi čuvanja zapisa

Status izmjena

Izdanje Broj izmjene Datum stupanja na snagu

Razlog izmjene

Prvo izdanje 0 DD.MM.GGGG. Inicijalno izdanje

Lista važećih stranica

Broj stranice Broj izmjene Datum stupanja na snagu

1 0 DD.MM.GGGG.

2 0 DD.MM.GGGG.

Definicije i kratice 1. Bespilotni zrakoplov: Zrakoplov namijenjen izvođenju letova bez pilota u zrakoplovu, koji je ili daljinski upravljan ili programiran i autonoman; 2. Let unutar vidnog polja: Izvođenje leta sustavom bespilotnog zrakoplova, pri čemu je rukovatelj sustava bespilotnog zrakoplova (u daljnjem tekstu: rukovatelj) neprekidno u vizualnom kontaktu s bespilotnim zrakoplovom bez korištenja optičkih ili elektroničkih pomagala. Kontaktne leće ili korektivne naočale ne smatraju se optičkim pomagalom; ________________________________________ *Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo, Odjel letačkih operacija


54

3. Letačke operacije: upotreba sustava bespilotnog zrakoplova, bez obzira da li se prima naknada ili ne, kada se bespilotni zrakoplov koristi za potrebe radova iz zraka (kao na primjer snimanja iz zraka, oglašavanja iz zraka, nadzora iz zraka, protupožarnu zaštitu, pokretanja lavina, znanstveno istraživačke letove, letove za potrebe televizije, filma i vijesti, letovi za potrebe posebnih događaja uključujući zrakoplovne priredbe, natjecateljske letove i slično); 4. Operativna masa bespilotnog zrakoplova: ukupna masa bespilotnog zrakoplova koji je spreman za uporabu, uključujući svu opremu, balast, robu, ulje i gorivo ili električne baterije za maksimalnu certificiranu autonomiju; 5. Operator sustava bespilotnog zrakoplova: Fizička ili pravna osoba koja izvodi letačke operacije sustavom bespilotnog zrakoplova; 6. Područje letenja: Zračni prostor unutar kojeg se izvodi let bespilotnog zrakoplova; 7. Pomoćni gospodarski objekti: Staje, deponiji, hambari, skladišta i slično; 8. Rukovatelj sustava bespilotnog zrakoplova: Osoba koja upravlja sustavom bespilotnog zrakoplova. U smislu odredaba Zakona o zračnom prometu, rukovatelj se smatra zapovjednikom zrakoplova; 9. Skupina ljudi: Okupljanje ljudi na određenom prostoru (npr. sa svrhom prisustvovanja ili sudjelovanja u organiziranom događaju - koncert, vjenčanje, priredba, proslava, demonstracije,... ili korištenje zajedničkih sadržaja - plaže, zabavni park, ....); 10. Sustav bespilotnog zrakoplovna: Sustav namijenjen izvođenju letova zrakoplovom bez pilota koji je daljinski upravljan ili programiran i autonoman. Sastoji se od bespilotnog zrakoplova i drugih komponenti za upravljanje ili programiranje neophodnih za kontrolu bespilotnog zrakoplova, od strane jedne ili više osoba. ... Kratice 1. HACZ – Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo 2.HKZP – Hrvatska kontrola zračne plovidbe 3. DGU – Državna geodetska uprava .... 1.Dužnosti i odgovornosti osoblja uključenog u aktivnosti operatora

1.1Organizacijska struktura operatora

ODGOVORNA OSOBA

RUKOVATELJ BESPILOTNOG ZRAKOPLOVA

RUKOVATELJ BESPILOTNOG ZRAKOPLOVA


55

Pozicija Ime i prezime

Telefon Email Fax

Odgovorna osoba

Rukovatelj bespilotnog zrakoplova

Rukovatelj bespilotnog zrakoplova

Potrebno je navesti podatke za sve rukovatelje bespilotnog zrakoplova!

1.2 Odgovorna osoba operatora Odgovorna osoba operatora odgovorna je: (a) da se sve aktivnosti operatora izvode u skladu s propisanim u operativnom priručniku; (b) za uspostavu sustava izvješćivanja o događajima povezanim sa sigurnošću u zračnom prometu u skladu s primjenjivim propisom; (c) za uspostavu sustava vođenja i čuvanja svih zapisa; (d) za provođenje aktivnosti upravljanja rizicima prije izvođenja letačkih operacija kategorije C ili D (navesti što je primjenjivo); (e) za kontinuiranu usklađenost operativnog priručnika s primjenjivim propisima i odredbama letačkoga ili uputa za upotrebu (navesti što je primjenjivo); (f) osigurati pristup operativnom priručniku svim rukovateljima bespilotnog zrakoplova; (g) da upozna rukovatelje bespilotnog zrakoplova s dijelovima operativnog priručnika koji se odnose na njihove zadaće. 1.3 Rukovatelj sustava bespilotnog zrakoplova Rukovatelj sustava bespilotnog zrakoplova mora: (a) imati najmanje 18 godina; (b) osigurati da se let bespilotnog zrakoplova odvija danju; (c) prije leta provjeriti i uvjeriti se u ispravnost sustava bespilotnog zrakoplova; (d) prikupiti sve potrebne informacije za planirani let i uvjeriti se da meteorološki i ostali uvjeti u području leta osiguravaju sigurno izvođenje leta; (e) osigurati da je sva oprema ili teret na bespilotnom zrakoplovu odgovarajuće pričvršćen na način da ne dođe do njegovog ispadanja; (f) osigurati da bespilotni zrakoplov tijekom uzlijetanja ili slijetanja sigurno nadvisuje sve prepreke; (g) tijekom leta osigurati sigurnu udaljenost bespilotnog zrakoplova od ljudi, životinja, objekata, vozila, plovila, drugih zrakoplova, cesta, željezničkih pruga, vodenih putova ili dalekovoda, ne manju od 30 metara; (h) osigurati da je minimalna udaljenost bespilotnog zrakoplova od skupine ljudi 150 metara; (i) osigurati da se let bespilotnog zrakoplova odvija unutar vidnog polja rukovatelja i na udaljenosti ne većoj od 500 m od rukovatelja; (j) osigurati da se let bespilotnog zrakoplova odvija izvan kontroliranog zračnog prostora; (k) osigurati da se let bespilotnog zrakoplova odvija na udaljenosti najmanje 3 km od aerodrome i prilazne ili odlazne ravnine aerodroma, osim u slučaju kada su posebno predviđene procedure za letenje bespilotnih zrakoplova definirane naputkom za korištenje aerodroma;


56

(l) osigurati da se tijekom leta iz ili s bespilotnog zrakoplova ne izbacuju predmeti; (m) upravljati sustavom bespilotnog zrakoplova sukladno primjenjivim propisima i odredbama letačkog priručnika ili uputa za upotrebu; (n) prilikom izvođen ja letačkih operacija imati sa sobom slijedeće dokumente:

letački priručnik ili upute za upotrebu sustava bespilotnog zrakoplova,

izvornik ili ovjerenu presliku odobrenja za izvođenje letačkih operacija (ako je primjenjivo),

policu osiguranja (kada je primjenjivo),

operativni priručnik,

dokaz o osposobljenosti za upravljanje sustavom,

pilotsku dozvolu ili potvrdu o položenom teorijskom ispitu iz poznavanja pravila letenja, i

dokaz o psihofizičkoj sposobnosti za upravljanje sustavom bespilotnog zrakoplova.

1.4 Odgovorna osoba za održavanje i vođenje kontinuirane plovidbenosti (ako je primjenjivo) Osoba odgovorna za održavanje i vođenje kontinuirane plovidbenosti odgovorna je za:

a) kreiranje sustava održavanja i vođenje kontinuirane plovidbenosti sustava bespilotnog zrakoplova (u mjeri, u kojoj je to primjenjivo na sustave bespilotnog zrakoplova), i/ili samo održavanje sustava bespilotnog zrakoplova, i/ili određivanje osobe prihvatljive za održavanje

2.Standardni operativni postupci i postupci u nuždi

Operacija Snimanje iz zraka

Klasa područja letenja u kojoj se operacija može izvoditi

I, II, III, IV

Kategorija letačkih operacija A, B, C

Potrebne nužne vještine rukovatelja Operaterovo osposobljavanje za rukovanje sustavom tipa ABC123 …

Posebne nužne vještine ostalog osoblja uključenog u operacije

Operaterovo upoznavanje s operacijom …

Tip sustava bespilotnog zrakoplova ABC123

Standardna oprema nužna za operaciju 8 motora Dvostruki kontroler …

Potrebna i dodatna oprema nužna za operaciju Kamera tipa DEF456 Padobran …

Potrebna osposobljenost rukovatelja Dokaz o osposobljenosti za upravljanje sustavom bespilotnog zrakoplova …

Potrebno iskustvo rukovatelja 20 sati upravljanja sustavom Poznavanje računalnih aplikacija za konfiguraciju sustava bespilotnog zrakoplova


57

…

Sastav ekipe za izvođenje operacije Rukovatelj + 2 pomoćno osoblje

Normalni letački postupci Prije polijetanja Provjera lokacije na kojoj se izvode letačke operacije Provjera meteorološke situacije Provjera zrakoplovnih informacija Koordinacija sa HKZP Osiguranje mjesta polijetanja i slijetanja Tehnička provjera sustava …

Polijetanje Motrenje mjesta polijetanja Motrenje zračnog prostora u kojem se odvijaju

operacije Podešavanje snage za polijetanje Polijetanje …

Za vrijeme leta Podešavanje snage za let Upotreba letnih komandi Praćenje parametara leta Koordinacija s ostalim osobljem uključenim u operacije Motrenje zračnog prostora u kojem se odvijaju

operacije Motrenje prostora na zemlji iznad kojeg se odvijaju

operacije Upotreba opreme za snimanje …

Slijetanje Podešavanje snage letenja Upotreba letnih komandi Praćenje parametara leta Koordinacija s ostalim osobama uključenim u

operacije Motrenje zračnog prostora u kojem se odvijaju

operacije Motrenje prostora na zemlji iznad kojeg se odvijaju

operacije Slijetanje

Nakon leta Isključivanje sustava Tehnička provjera sustava (operator treba navesti koje

postupke obuhvaća tehnička provjera sustava)


58

Zapisi Rukovatelj zapisuje tražene podatke u Obrazac liste provjere

Rukovatelj pohranjuje zapise

Postupci u hitnosti Postupak pri otkazu motora pri polijetanju i slijetanju Održavati bespilotni zrakoplov u balansu te u što

kraćem vremenu prizemljiti bespilotni zrakoplov Prekinuti sa izvođenjem programirane misije U slučaju nekontroliranog leta – pada aktivirati

padobran i zaustaviti motore …

Postupak pri otkazu motora u letu Održavati bespilotni zrakoplov u balansu te u što

kraćem vremenu prizemljiti bespilotni zrakoplov Prekinuti sa izvođenjem programirane misije U slučaju nekontroliranog leta – pada aktivirati

padobran i zaustaviti motore …

Postupak pri otkazu radio veze Pokušati ponovno uspostaviti vezu pomicanjem sa

mjesta upravljanja …

Postupak pri gubitku vizualnog kontakta sa zrakoplovom Koristiti funkciju RTH te u što kraćem vremenu

ponovno preuzeti upravljanje …

Postupak pri iznenadnoj promjeni meteorološki uvjeta Sletjeti što je prije moguće …

Postupak pri gubitku kontrole zbog pomicanja centra težišta

Postupak pri gubitku kontrole zbog gubitka orijentacije

3. Održavanje sustava bespilotnog zrakoplova Održavanje sustava bespilotnog zrakoplova je podijeljeno na sljedeći način: a) Održavanje upravljačkih programa

zamjena softvera na kontroleru motora (ESC)

zamjena softvera na kontroleru leta (flight controler)

zamjena softvera na prijemniku

zamjena softvera na upravljačkoj stanici b) Održavanje mehaničkih sklopova

zamjena motora (maksimalna snaga, prihvatljivi propeleri, utjecaj na PID postavke...)

zamjena servo uređaja (ako je primjenjivo)

provjera spojeva, prihvata, zategnutosti mehaničkih spojeva...

zamjena i održavanje propelera (balansiranje, oštećenost...) c) Padobran (stanje padobrana, uređaj za aktiviranje padobrana, baterija za aktiviranje padobrana...)


59

d)Održavanje baterije – (postupanje sa baterijama, skladištenje baterije, kriteriji za procjenu stanja baterije (unutarnji otpor, napuhanost, vidljiva oštećenje....) e) Podvozje bespilotnog zrakoplova Operator (naziv operatora) će za svaku promjenu na sustavu bespilotnog zrakoplova koji ima utjecaja na rad bitnih funkcija/sustava bespilotnog zrakoplova izvršiti analizu kvarova te njihovog utjecaja. Održavanje sustava bespilotnog zrakoplova mora biti definirano u Programu održavanja sustava bespilotnog zrakoplova, koji može biti kreiran kao zaseban dokument ili može biti sastavni dio Operativnog priručnika. Program održavanja sustava bespilotnog zrakoplova mora sadržavati minimalno: -Izjavu operatora sustava bespilotnog zrakoplova da će se sustav bespilotnog zrakoplova održavati u skladu sa Programom, koji je usklađen sa preporukama proizvođača i zahtjevima HACZ, kako bi udovoljio primjenjivim zahtjevima za njegovo održavanje i vođenje kontinuirane plovidbenosti -Popis dokumentacije i propisa u skladu s kojima je Program izrađen -Ime / naziv / adresa / kontakt operatora, naziv modela, serijski broj, identifikacijsku oznaku sustava bespilotnog zrakoplova na koji se Program odnosi -Konfiguraciju sustava bespilotnog zrakoplova (ugrađene komponente i njihove karakteristike, tehničke podatke, masu...), broj ugrađenih komponenata, zajedno sa navedenom referencom zahtjeva za postojanjem navedene opreme, njenog broja i vrste (npr. Dvostruko napajanje ili samostalno napajanje -zahtjev Pravilnika o sustavima bespilotnih zrakoplova (Zahtjev HACZ)) -Planirani raspored održavanja: o Pregled prije leta o Pregled poslije leta (ako je primjenjivo) o Rutinski pregledi (npr. 5 hrs, 10 hrs, 25 hrs... ili dnevni, tjedni, mjesečni, godišnji.. ili 10 cycles /20 cyles /50 cycles... ili dnevni /5hrs, tjedni /10hrs, mjesečni /25hrs, godišnji /50hrs...ili dnevni /5hrs /10 cycles, tjedni /10hrs /25cycles, mjesečni /25hrs /50cyles, godišnji /50hrs /100 cycles ) o Specijalni pregledi (npr. Pregledi vezanu uz ugrađenu opremu i/ili izvedene modifikacije) o Izvanredni pregled i (npr. Preopterećenje, oštećenje, uočene smetnje pri upravljanju...) - Razrađene liste svih pregleda sustava bespilotnog zrakoplova, zajedno sa jasno definiranim intervalima, opsegom i načinom izvršenja svih pregleda, kao i prihvatljivim vrijednostima izmjerenih/mjerljivih parametara - Jasno definiranu obavezu dokumentiranja izvršenih pregleda, način i mjesto (dokument) kako i gdje će se izvršeni pregledi dokumentirati - Jasno definiranu politiku operatora prema software-u,koji će se koristiti pri upravljanju s stavom bespilotnog zrakoplova, kao i način/kriterij odabira/instaliranja/testiranja software-a - Status listu komponenata sustava bespilotnog zrakoplova sa ograničenim životnim vijekom i/ili definiranim intervalima pregleda ugrađenih komponenata, zajedno sa navedenim zahtjevima za ugradnju (postojanje) komponente, nazivom i oznakom dijela (part number), te serijskim brojem (serial number) komponente (ako je primjenjivo)


60

- Jasno definirane intervale i kriterije za kalibraciju / umjeravanje pojedinih uređaja / sustava te prihvatljive načine, na koje će se kalibracija/umjeravanje vršiti (npr. kalibracija magnetometra na letjelici, kalibracija unimera koji se koristi za mjerenje vrijednosti...) - Odstupanja od preporuka proizvođača (ako je primjenjivo) - Osobu/organizaciju odgovornu (prihvatljivu, određenu) za održavanje sustava bespilotnog zrakoplova - Standard i način održavanja tj. izvršenja popravaka sustava bespilotnog zrakoplova - U slučaju nepostojanja standarda / kriterija od strane proizvođača sustava bespilotnog zrakoplova / opreme / komponente ili nadležne zrakoplovne vlasti, za njeno održavanje / popravak / pregled / umjeravanje / životni vijek..., operator mora predložiti/definirati način na koji to planira učiniti / provesti Napomene: - Operativni priručnik mora jasno definirati kako će operator i sukladno čemu održavati sustav bespilotnog zrakoplova, tj. kako će kreirati sustav održavanja i vođenja kontinuirane plovidbenosti svog sustava bespilotnog zrakoplova (u mjeri, u kojoj je to primjenjivo na sustave bespilotnog zrakoplova) te definirati odgovornu osobu za vođenje kontinuirane plovidbenosti - Svaki sustav bespilotnog zrakoplova mora imati jasno definirane konfiguracije sustava bespilotnog zrakoplova, koje su predložene od strane operatora i u kojima se može koristiti (ako je to primjenjivo na operaterov sustav bespilotnog zrakoplova) - sve komponente iz tih konfiguracija moraju biti navedene u Programu - Za slučaj da operator želi imati univerzalan Program održavanja za više sustava bespilotnih Zrakoplova, to jasno mora biti navedenu u Operativnom priručniku i Programu održavanja, a dodatno u Programu održavanja sustava bespilotnih zrakoplova moraju biti jasno definirani/razdvojeni sustavi bespilotnog zrakoplova i navedene eventualne razlike u pregledima - Za slučaj kada postoji više kriterija, koji definiraju / određuju pojedini pregled, mora biti jasno navedeno da će se pregled izvršiti / obaviti po prvom kriteriju, koji ističe 4.Ograničenja za izvođenje letačkih operacija Dijagram toka predstavlja proces kojim se utvrđuje da li se može provesti planirana letačka operacija. Nakon zaprimanja zahtjeva za izvođenje letačkih operacija (snimanje, fotografiranje...) od strane naručitelja popunjava se lista provjere te se utvrđuju rizici i definiraju mjere za njihovo ublaživanje i otklanjanje.


61

1.U skladu s propisima Operator mora utvrditi sljedeće:

Kategorija letačkih operacija

Let se odvija danju

Udaljenost bespilotnog zrakoplova od ljudi, životinja, objekata, vozila, plovila, drugih zrakoplova, cesta, željezničkih pruga, vodenih putova ili dalekovoda, ne manju od 30 metara

Let se odvija izvan kontroliranog zračnog prostora

Let se odvija na udaljenosti većoj od 3 km od aerodroma i prilazne ili odlazne ravnine aerodroma

...... 2.Da li je sigurno? Procjena rizika Kako bi se donijela procjena da li se let može izvesti na način da ne predstavlja opasnost po život, zdravlje ili imovinu ljudi zbog udara ili gubitka kontrole nad sustavom bespilotnog zrakoplova te da ne ugrožava javni red i mir potrebno je provesti sljedeće:

Prikupiti potrebne zrakoplovne informacije za područje u kojem će se izvoditi letačke operacije (http://www.crocontrol.hr/default.aspx?id=58),

Meteorološki uvjeti za planirani let

Provjera NOTAM-a (Hrvatska kontrola zračne plovidbe)

Vjerojatnost da će se osobe kretati kroz područje u kojem će se izvoditi letačke operacije

Prikladno mjesto za izvođenje letačkih operacija

Prepreke

Da li će lokacija biti prikladna da rukovatelj bespilotnog zrakoplova održava zrakoplov unutar vidnog polja


62

Odobrenje vlasnika terena

Provjeriti lokalna ograničenje (ambasade, nacionalni parkovi...)

....... . 3.Ishoditi odobrenje HACZ ili HKZP Provjeriti da li se let odvija:

unutar nekontroliranog zračnog prostora (Klase G zračnog prostora)

ukoliko se ne izvodi unutar nekontroliranog zračnog prostora zatražiti posebno korištenje kontroliranog zračnog prostora od HKZP-a

na udaljenosti manjoj od 30 metara od ljudi, životinja, objekata, vozila, plovila

ukoliko se let izvodi na udaljenosti manjoj od 30 m od ljudi, životinja, objekata, vozila, plovila ishoditi odobrenje HACZ-a

na udaljenosti ne manjoj od 150 m od skupine ljudi

u koliko se let izvodi na udaljenosti manjoj od 150m od skupine ljudi ishoditi odobrenje HACZ-a

..... 4.Da li je sigurno? Vidi točku 2. 5.Ishoditi odobrenje HACZ ili HKZP Vidi točku 3. 6.Izvođenje letačkih operacija Nakon izvršene identifikacije opasnosti, procjene rizika te ukoliko je potrebno utvrđenih mjera za smanjenje rizika na prihvatljivu razinu operator sustava bespilotnog zrakoplova može započeti sa izvođenjem letačkih operacija. 5.Izvješćivanje Operator će izvijestiti HACZ (adresa, broj telefona, e-mail adresa) i Agenciju za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu (adresa, broj telefona, e-mail adresa) o svim događajima povezanim sa sigurnošću koji predstavljaju stvarnu ili moguću opasnost za zrakoplove, život, zdravlje ili imovinu ljudi u području izvođenja letačkih operacija, a najmanje o: 1.Neovlaštenom ulasku u kontrolirani zračni prostor, 2.Potpunom gubitku kontrole nad bespilotnim zrakoplovom i padu bespilotnog zrakoplova, 3.Sudaru bespilotnog zrakoplova s ljudima, preprekama, vozilima, drugim bespilotnim zrakoplovima ili ostalim objektima, 4.Opasnom približavanju zrakoplovu s posadom, ljudima, i objektima na udaljenost manju od propisane, i 5.Ostalim opasnim situacijama koje mogu prouzrokovati bilo koji događaj povezan sa sigurnošću.


63

Operator po saznaju za događaj, mora u roku od 72 sata, dostaviti izvješće o događaju na propisanom obrascu.. 6.Upravljanje rizicima Procjena rizika predstavlja proces koji obuhvaća identifikaciju rizika, analizu rizika i evaluaciju rizika, a opisano je na sljedeći način:

Identifikacija rizika – proces koji se sastoji od prepoznavanja svih opasnosti koje mogu uzrokovati nepoželjne učinke;

Procjena i vrednovanje rizika – proces koji se sastoji se od utvrđivanja učinka aktivne opasnosti i vjerojatnosti da se opasnost dogodi;

Određivanje i implementacija mjera za upravljanje rizicima – odluka da li je potrebno ili ne poduzeti mjere, te kako brzo ih treba poduzeti sa svrhom smanjenja ili eliminiranja istog. Rizici koji su klasificirani kao visoki rizici (neprihvatljivi) moraju se umanjiti na prihvatljivu razinu implementacijom prikladnih mjera umanjenja rizika. Cilj smanjenja rizika je da se osmisle ili pronađu postupci koji će smanjiti izloženost na minimum. Strategije smanjenja rizika uključuju izbjegavanje rizika, optimiziranje ili smanjenje utjecaja riziku. 7.Osposobljenost rukovatelja Operator (naziv operatora) će za svakog novog rukovatelja bespilotnog zrakoplova osigurati provjeru teorijskog i praktičnog znanja na sljedeći način: 1.Teorijska provjera:

Opis komponenti bespilotnog zrakoplova;

Rukovanje sustavom bespilotnog zrakoplova;

Detaljno objašnjenje prilikom korištenja frekvencija;

Provjera primjenjivih zrakoplovnih propisa;

Održavanje bespilotnog zrakoplova;

Izrada procjene rizika;

... 2.Praktična provjera:

Polijetanje;

Izvedba vježbe;

Slijetanje;

Prijeletna i poslijeletna provjera;

... Operator će prilikom izvođenja letačkih operacija koristiti samo one rukovatelje sustava bespilotnog zrakoplova koji uspješno prođu teorijsku i praktičnu provjeru.


64

8.Vrste i rokovi čuvanja zapisa Dokumentacija se čuva u papirnatom ili elektroničkom obliku (operator mora definirati način na koji će čuvati zapise). Dokumentacija koja se čuva u papirnatom obliku mora biti adekvatno zaštićena od gubitka, nedozvoljenog korištenja, oštećenja ili krađe. Zapisi se čuvaju u posebnom registratoru. Korisnici obrazaca odgovorni su za zaštitu, pravilno rukovanje te čuvanje prije predaje takvog zapisa odgovornoj osobi. Za zapise koji se čuvaju u elektroničkom obliku osiguran je jedan sigurnosni sustav zapisa (backup) i to na način da se podaci automatski spremaju na vanjski disk svakih 24 sata. Svi zapisi čuvaju se 2 godina od datuma nastanka dokumenta.


65

Prilog 3: Sažeti prikaz zahtjeva za letenje sustavima bespilotnih zrakoplova HACZ-a


66


67


68


69

analiza dosadaŠnjih naČina monitoringa vegetacije u … · 2021. 1. 14. · analiza dosadaŠnjih...

Documents