6. LATENTNE REZERVE I SKRIVENI GUBICI

6.1. Pojmovno određenje

Latentne rezerve predstavljaju dio sopstvenog kapitala, koji u bilansu nije prikazan, ali čije postojanje se može naslutiti, dok se njihova visina ne može neposredno vidjeti. 1 Latentne rezerve olakšavaju održavanje solventnosti, što predstavlja prvu komponentu finansijske snage-sposobnost plaćanja, čime se kvalitativno povećava finansijska snaga preduzeća.

One utiču i na očuvanje i povećanje sposobnosti finansiranja preduzeća, što predstavlja drugu kvalitativnu komponentu finansijske snage. Preduzeća vrlo često koriste latentne rezerve jer u tom slučaju imaju manje potrebe za kratkoročnim i dugoročnim zaduživanjem. Naravno, sve se to mora odigravati u okviru propisa o bilansiranju i bilansnim načelima.

Latentne rezerve nastaju potcjenjivanjem vrijednosti dijelova aktive (imovine) ili, s druge strane, precjenjivanjem vrijednosti dijelova pasive (obaveza).2 Osnovica po kojoj se vrši procjena pojedinih bilansnih pozicija često nije tačna, pa preduzeće pored latentnih rezervi ima skrivene gubitke. S tim u vezi, neophodno je naglasiti da skriveni gubici nastaju kao rezultat precjenjivanja vrijednosti imovine i potcjenjivanja vrijednosti pasive, čime se naše obaveze povećavanja iznad njihove stvarne vrijednosti, a tu se odmah stvara potencijalni gubitak koji se neće vidjeti u bilansu. I latentne rezerve i skriveni gubici nastaju kao razlika između stvarnog i inventarnog bilansa. I jedan i drugi bilans su posljedica procjene pojedinih pozicija aktive i pasive, tako da obje ove kategorije imaju obilježje subjektivnosti.

Zbog svega gore navedenog, možemo zaključiti da su latentne rezerve dio realizovanog dobitka koji je pomoću anticipiranja rashoda ostavljen na stranu, tj. nije iskazan. Prema svojoj suštini, latentne rezerve imaju karakter otvorenih rezervi, s razlikom što se jedne ne vide iz bilansa dok se druge vide.3

U literaturi se često pravi razlika između latentnih (tihih) rezervi i potajnih (skrivenih) rezervi. Pri tome se smatra da pojam tihih odnosno latentnih rezervi određuje njihovo neiskazivanje u bilansu ali ne i njihova nesaznatljivost. O tihoj rezervi se radi i onda ako ona nije unijeta u bilans, ali je tačno označena u izještaju o poslovanju. Ove dvije vrste rezervi međusobno se razlikuju ne po neiskazivanju, nego po razlozima tog neiskazivanja. Latentne rezerve nastaju korištenjem svih raspoloživih instrumenata bilansne taktike, a naročito opšteg principa opreznosti, fundamentalnog principa realizacije i principa impariteta, za smanjenje periodičnih rezultata, dok skrivene rezerve uglavno proizilaze iz smišljenih postupaka sakrivanja dobitka koji se ne mogu braniti gore navedenim načelima urednog knjigovodstva i bilansiranja.

1 http://www.ekof.bg.ac.yu/nastava/bilansna_tip/index.php 2 Pamukčić M., Analiza bilansa, skripta, Ekonomski fakultet, Tuzla, 1997., str. 38.3 Ranković J., Teorija bilansa I, Ekonomski fakultet, Beograd, 1998., str. 419.

6.2. Cilj formiranja latentnih rezervi

Problem latentnih rezervi je usko povezan sa pitanjem procjene. Njihovo postojanje podrazumijeva da je vrijednost aktive ispod svoje prave vrijednosti ili da je pasiva iznad svoje prave vrijednosti. S tim u vezi, moramo imati u vidu da se pojam prave vrijednosti može tumačiti iz dva aspekta: statičkog i dinamičkog.

Prema statičkom gledanju, pravu vrijednost reprezentuje dnevna prodajna vrijednost neto imovine preduzeća, tj. prodajna vrijednost na dan bilansa, u kom slučaju latentne rezerve predstavljaju razliku između više prodajne vrijednosti neto imovine na dan bilansa i njene niže knjigovodstvene vrijednosti. Stoga možemo da zaključimo da prema statičkom poimanju bilansa, formiranje latentnih rezervi treba da doprinese opreznom procjenjivanju neto imovine preduzeća, kako preduzeće ne bi usljed prodaje trpilo gubitke koji bi nastali kao negativna razlika prodajne vrijednosti neto imovine na dan bilansa i njene knjigovodstvene vrijednosti.

S druge stran,e prikladnom zamjenom statičke dnevne prodajne vrijednosti smatra se dnevna vrijednost nabavke, koja odgovara dinamičkom shvatanju. U tom kontekstu, latentne rezerve predstavljaju razliku između više dnevne vrijednosti nabavke i niže knjigovodstvene vrijednosti neto imovine. Prema dinamičkom shvatanju, stvaranje latentnih rezervi je ograničeno propisima i bilansnim načelima o procjenjivanju. Latentne rezerve se koriste kao instrumenti za realizaciju različitih bilansno-političkih ciljeva, kao što su npr. očuvanje realne vrijednosti kapitala, odlaganje poreza na buduće periode, vođenje politike stabilizovanih dividendi i sl. Stvaranje latentnih rezervi ima za posljedicu, po pravilu, smanjenje zbira bilansa, pošto je potcjenjivanje pozicija aktive najčešći oblik njihovog formiranja, iako mogu nastati i kao posljedica precjenjivanja pozicija pasive, gdje se miješaju sa obavezama prema trećim.

6.3. Formiranje latentnih rezervi

O stvaranju latentnih rezervi široko je raspravljano u stručnoj literaturi. Godine 1903. u svom djelu »Bilansi dioničkih društava« njemački autor iz područja bilansnog prava, Rehm, pisao je da latentne rezerve nastaju: 4

1) potcjenjivanjem vrijednosti bilansnih pozicija aktive (zalihe, postrojenjska imovina, HOV), pa čak i potpunim izostavljanjem pojedinih imovinskih dijelova iz bilansa;

2) precjenjivanjem vrijednosti pozicija pasive unošenjem fiktivnih obaveza, bilo u korist lica koja uopšte ne postoje, bilo u korist lica koja postoje, ali koja nemaju nikakvih potraživanja od preduzeća.

Prema Schmalenbachu slijedi da se o latentnim rezervama može govoriti u slučaju ako se radi o takvim potcjenjivanjima koja se mogu izdvojiti kao dopunski dobitak ili prevesti u otvorenu rezervu. One prema njemu nastaju:5

1) precjenjivanjem predmeta obrtne imovine po principu najniže vrijednosti u slučaju porasta tržišnih cijena;

2) prevelikim otpisivanjem investicionih projekata;3) knjiženjem nabavke novih investicionih predmeta kao rashoda, umjesto da se vrši njihovo

aktiviranje;

4 Ranković J., Teorija bilansa I, Ekonomski fakultet, Beograd, 1998., str. 420.5 Vidaković S., Analiza poslovanja preduzeća u tržišnoj privredi, Mala knjiga, Beograd, 2001., str. 153.

2

4) potcjenjivanjem prilikom vrednovanja nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda, naročito manipulacijama kod raspodjele opštih troškova;

5) procjenjivanjem regularnih proizvoda kao proizvoda bez prođe, što za posljedicu ima potcjenjivanje.

6.3.1. Potcjenjivanje aktive

Jedan vid nastanka latentnih rezervi manifestuje se kroz potcjenjivanje dijelova aktive, pa prema tome mogu nastati:6

1) potcjenjivanjem vrijednosti stalnih sredstava,2) potcjenjivanjem vrijednosti zaliha i3) potcjenjivanjem vrijednosti potraživanja i HOV.

Potcjenjivanjem vrijednosti stalnih sredstava latentne rezerve nastaju kada je: amortizacioni period kraći od vijeka trajanja stalnog sredstva i kada se primjenjuje metoda opadajuće (degresivne) amortizacije.

Latentne rezerve kada je period amortizacije kraći od vijeka trajanja stalnog sredstva postojaće, na primjer, kada je vijek trajanja mašine 10 godina, a mašina se ubrzano amortizuje za 5 godina. Ako je nabavna vrijednost te mašine 1.000.000 KM, primjenom metode proporcionalne amortizacije na kraju prve godine korištenja vrijednost mašine u bilansu iznosiće 800.000 KM (1.000.000 × 0,80). Međutim, stvarna vrijednost mašine iznosi 900.000 KM (1.000.000 × 0,90). Ova razlika predstavlja skrivenu rezervu koja omogućava preduzeću skriveno finansiranje. Protokom amortizacionog perioda razlika između stvarne i sadašnje vrijednosti se sve više povećava, čime se povećava i finansiranje iz skrivenih rezervi. Razlika između stvarne i sadašnje vrijednosti na kraju pete godine iznosiće 500.000 KM, zato što je od šeste do desete godine sadašnja vrijednost mašine nula, te u tom periodu nije potrebno izdvajati sredstva za amortizaciju. Preduzeću će u tom periodu biti potrebno manje pozajmljenog kapitala. Kod primjene metode opadajuće amortizacije nastaje razlika između stvarne i sadašnje vrijednosti stalnih sredstava, s tim što su stvarne vrijednosti veće od sadašnjih, pa je preduzeću potrebno manje izvora finansiranja. Pošto kod primjene opadajuće amortizacije amortizacione kvote opadaju degresivno, a stvarna vrijednost opreme se smanjuje proporcionalno, protokom amortizacionog perioda razlika između stvarne i sadašnje vrijednosti se smanjuje.

Kada preduzeće želi da smanji dobitak ono može u bilansu da potcijeni vrijednost zaliha. Latentne rezerve kod zaliha materijala nastaju kada se u bilansu zalihe bilansiraju po nabavnim cijenama koje su niže od posljednjih nabavnih cijena, pod uslovom da cijene rastu. Ako se utrošak materijala obračunava po LIFO metodi, zalihe materijala u bilansu će biti iskazane po prvim ulaznim cijenama koje su niže od posljednjih ulaznih cijena, pošto su posljednje ulazne cijene najbliže aktuelnim cijenama na dan bilansiranja. Stvarna vrijednost zaliha je vrijednost zaliha obračunata po posljednjim nabavnim cijenama, a one su vrednovane po prvim ulaznim cijenama koje su niže. Razlika između ove dvije vrijednosti predstavlja latentne rezerve. Na primjer, nabavna vrijednost zaliha je bila 100 KM, a tržišna vrijednost 31.12. je 90 KM. Prema principu niže vrijednosti izvršeno je otpisivanje na 90 KM. Do dana obavljivanja bilansa tržišne cijene su povećane i iznose 98 KM. Međutim, kada cijene padaju onda su posljednje ulazne cijene niže od prvih ulaznih. Tada se primjenom FIFO metode obračuna utrošaka zaliha dolazi do toga da se zalihe materijala finansiraju po

6 http://knowledge-bank.org/finansijski_menadzment/lekcije/lekcija10.htm

3

posljednjim ulaznim cijenama koje su približno jednake aktuelnim cijenama na dan bilansiranja, zbog čega tada nema skrivenih rezervi od zaliha.

Latentne rezerve potcjenjivanjem vrijednosti potraživanja nastaju indirektnim otpisivanjem iznad stvarnih rizika odnosno stvarnog otpisa. Skrivene rezerve u ovom slučaju čini razlika između indirektnog i stvarnog otpisa. Za visinu ove razlike potrebno je manje izvora finansiranja. Latentne rezerve nastaju i kod deviznih potraživanja ako se potraživanja bilansiraju po nižem kursu od vladajućeg kursa na deviznom tržištu. Na HOV latentne rezerve nastaju kada se bilansiraju po nižoj vrijednosti od njihove tržišne vrijednosti koja se postiže na finansijskim tržištima.

6.3.2.Precjenjivanje pasive

Latentne rezerve mogu nastati na još jedan način, i to iz dijelova pasive kada se obaveze precijene, a taj precijenjeni iznos obaveze se stvarno ne plati povjeriocima. Ove rezerve mogu nastati:7

1) rezervisanjem za sumnjiva potraživanja,2) rezervisanjem za zatezne kamate,3) bilansiranjem deviznih obaveza,4) dugoročnim rezervisanjem.

Latentne rezerve od rezervisanja za sumnjiva potraživanja nastaju kada preduzeće precijeni rizik naplate potraživanja od dužnika. Latentne rezerve u ovakvoj situaciji nastaju samo ako je rezervisanje izvršeno neosnovano. Da li će u ovom slučaju postojati skrivene rezerve ili ne zavisi od toga koliko je vjerovatnoća nastajanja gubitka na sumnjivim potraživanjima, odnosno ako su vjerovatna predviđanja preduzeća da će imati gubitak u sporu sa dužnikom, tada nema skrivenih rezervi jer je preduzeće rezervisanjem iznosa za sumnjiva potraživanja dovelo svoj bilans u sklad sa stvarnom situacijom. U drugom slučaju, latentne rezerve će se javiti ako je preduzeće rezervisalo sredstva, a dužnik izmiri svoje obaveze. Preduzeće će u tom iznosu imati mogućnost dodatnog finansiranja.

Kada preduzeće očekuje da će zbog insolventnosti morati da plati zateznu kamatu za neredovno plaćanje obaveze, ono unaprijed obračunava zateznu kamatu. Međutim, ako se to očekivanje ne ostvari, tada je rezervisana obaveza za zateznu kamatu latentna rezerva jer je preduzeće uspjelo da ostane solventno, pa nije moralo plaćati zateznu kamatu.

Kada se bilansiranje deviznih obaveza vrši po višem kursu od kursa na deviznom tržištu, tada se stvara razlika koja predstavlja latentne rezerve. Ovako skriveno finansiranje traje sve dok se kurs na deviznom tržištu ne izjednači sa kursom po kojem su devizne obaveze bilansirane, ili se devizne obaveze ne plate po deviznom kursu na dan plaćanja, a razlika između tog kursa i kursa po kojem su devizne obaveze bilansirane ne prihoduje.

Kada preduzeće izvrši veće rezervisanje za pokriće nekog budućeg troška, od stvarnog troška, nastaju latentne rezerve u visini te razlike. Ovo je najčešće slučaj sa dugoročnim rezervisanjem. Ovo skriveno finansiranje traje sve dok se višak dugoročnog rezervisanja ne ukine u korist prihoda.

7 http://knowledge-bank.org/finansijski_menadzment/lekcije/lekcija10.htm

4

Može se zaključiti da skrivene rezerve predstavljaju, iz gore navedenog, skriveno finansiranje. Međutim, za sve navedeno važi i sljedeća činjenica: bilans često sadrži istovremeno i skrivene gubitke. Skriveni gubici nastaju obrnutim procesom, odnosno precjenjivanjem aktive i potcjenjivanjem pasive. Ukoliko se u bilansu pojave latentne rezerve ali i skriveni gubici, ali razlika između ove dvije stavke ide u korist latentnih rezervi, tada možemo reći da preduzeće u iznosu ove razlike ima skriveno finansiranje.

6.4. Vrste latentnih rezervi

Uzimajući u obzir postojanje zakonske prinude, mogućnost biranja između zakonski dopustivih vrijednosti, kao inastojanje da se zadovolje razni bilansno-politički ciljevi, prema kriterijumu nastajanja, latentne rezerve se dijele na:8

1) prinudne latentne rezerve,2) procijenjene latentne rezerve prema pravu izbora i 3) latentne rezerve po slobodnoj volji.

6.4.1. Prinudne latentne rezerve

Prinudne latentne rezerve, kako sam naziv govori, nastaju automatski, usljed obaveznih zakonskih propisa o procjenjivanju i na njih uopšte nema uticaja lice koje bilansira. Latentne rezerve se tako javljaju kao razlika između nabavnih vrijednosti i zakonski dopustivih najviših vrijednosti. To se obično događa usljed porasta cijena, kada se dnevne vrijednosti veće od nabavnih, a za preduzeće troškovi nabavke predstavljaju gornju granicu procjenjivanja. Aktiva je tada ispod dopuštene najviše vrijednosti. Latentne rezerve uslovljene zakonskom prinudom, pojavljuju se i usljed zabrane aktiviranja imaterijalnih vrijednosti koje nisu nabavljene, usljed zabrane aktiviranja goodwill-a (poslovna vrijednost) koji nije stečen kupovinom, zbog zabrane aktiviranja troškova štampanja dionica, advokatskih, sudskih i drugih osnivačkih troškova itd.

Na kraju možemo ukratko reći da prinudne latentne rezerve nastaju kao posljedica obaveznih pravila procjenjivanja, gdje je nabavna vrijednost gornja granica za aktivu i donja granica za pasivu.

6.4.2. Procijenjene latentne rezerve

Procijenjene latentne rezerve pojavljuju se usljed postojanja prava izbora između različitih zakonski dopuštenih vrijednosti ili usljed stvarne procjene u slučajevima kada to prilike zahtijevaju.

6.4.2.1. Latentne rezerve po pravu izbora

U slučaju postojanja prava izbora preduzeće može samo da odluči da li da jedno ekonomsko dobro bilansira ili ne, kao i po kojoj vrijednosti da bilansira. Na primjer, ako se imovinsko dobro prema Međunarodnim računovodstvenim standardima može, ali ne mora aktivirati, tada njegovo neaktiviranje vodi stvaranju latentnih rezervi.

Pravo izbora javlja se i kod procjenjivanja. Radi se o pravu slobodnog odlučivanja po kojoj će vrijednosti pojedini imovinski dijelovi biti procijenjeni. Na primjer, preduzeće može da se 8 http://www.ekof.bg.ac.yu/nastava/bilansna_tip/index.php

5

odluči za degresivnu metodu otpisivanja materijalnih ulaganja ili primjena LIFO metode u uslovima u uslovima rasta cijena. Svaka od pomenutih opcija daje drugačije rezultate i otvara prostor za stvaranje latentnih rezervi. S tim u vezi, možemo zaključiti da preduzeće može da stavi pravo izbora bilansiranja i procjenjivanja u funkciju stvaranja latentnih rezervi.

6.4.2.2. Ocjenom utvrđene latentne rezerve

Ova vrsta latentnih rezervi, koje su zasnovane na ocjeni, javljaju se zbog »nesigurne budućnosti«» i »nejasnoće na tržištu«. Odavde potiču rizici, čija se težina ustvari i ocjenjuje. Iz te procjene mogu da proisteknu tri različite vrste latentnih rezervi, i to:

iz potcjenjivanja perioda korištenja, iz precjenjivanja dnevne vrijednosti i iz precjenjivanja visine pokrića.

Potcjenjivanje perioda korištenja postojenskog dobra skraćuje otpisni period i povećava amortizacione kvote, što ima za posljedicu potcjenjivanje ostatka (neotpisane) vrijednosti odnosnih dobara. Precjenjivanje dnevne vrijednosti zahtijeva, saglasno strogom principu najniže vrijednosti, svođenje na jednu nižu vrijednost ili stvaranje odgovarajućeg pokrića. Konačno, precjenjivanje pokrića ima za posljedicu povećanje obaveza preko iznosa očekivanih plaćanja trećim lili očekivanih izdataka po osnovu troškova za čiju amortizaciju je formirano pokriće. Ako plaćanja trećim i izdaci za troškove ne nastanu, pokrića se automatski konvertuju u rezerve.

6.4.3. Latentne rezerve po slobodnoj volji

Ove rezerve se javljaju u svim slučajevima kada se vrijednost koja odgovara propisima o procjenjivanju ili načelima urednog knjigovodstva samovoljno potcjenjuje. To se postiže na različite načine i to: izostavljanjem pojedinih vrijednosti, tj. njihovim neuključivanjem u bilans ili uključivanjem u rashode nabavljenih vrijednosti, umjesto da se aktiviraju. Stvaranje ovakvih rezervi, koje se mogu nazvati i potajnim, uvijek je vezano za bilansno-političke ciljeve, koji se ostvaruju po pravilu, smanjivanjem vrijednosti ispod nivoa koji dopušta načelo najniže vrijednosti.

* * * * *

Osim gore navedenih vrsta latentnih rezervi, koje su podijeljene prema nastanku, u literaturi se javljaju i latentne rezerve koje su nastale prema roku vezivanja za preduzeće. Tako ih njemački autor Hax dijeli na: 9

1) privremene i 2) trajne latentne rezerve.

6.4.4. Privremene latentne rezerve

Privremene latentne rezerve, kako i sam naziv kaže, ne nalaze se u preduzeću permanentno, već u određenim vremenskim periodima. S tim u vezi, one mogu biti dugoročne, srednjoročne i kratkoročne. Dugoročne i srednjoročne nastaju potcjenjivanjem dijelova imovine sa dužim vijekom trajanja (stalna sredstva) ili precjenjivanjem dugoročnih obaveza, a naročito dugoročnih pokrića. Kratkoročne latentne rezerve se obrazuju na kratkoročnim dijelovima

9 Ranković J., Teorija bilansa I,Ekonomski fakultet, Beograd, 1998., str. 423.

6

imovine i precjenjivanjem kratkoročnih obaveza, najprije preko kratkoročnih pokrića. Kratkoročne latentne rezerve se najčešće javljaju kao rezerve u potraživanjima i zalihama.

6.4.5. Trajne latentne rezerve

Trajne latentne rezerve ostaju u preduzeću do kraja njegovog postojanja, tj. do likvidacije. Sa njom se oslobađaju i pojavljuju kao realizovani, npr. goodwill, u likvidacionom višku preko knjigovodstvene vrijednosti sopstvenog kapitala. Njihovo obrazovanje je moguće i na postrojenjskim dobrima koja ne podliježu amortizaciji, i to u vidu trajnih latentnih rezervi zemljišta ili učešća.

6.5. Objektiviranje latentnih rezervi

Imajući u vidu mogućnost, način, vrijeme nastajanja latentnih rezervi, kao i njihovu vezanost za preduzeće, logično je zaključiti da rezerve nastale u preduzeću se mogu i osloboditi. S tim u vezi, sve latentne rezerve koje imaju privremeni karakter mogu se objektivirati (osloboditi ili »rasturiti«) i prije same likvidacije preduzeća, bez obzira na koji su od pomenutih načina nastale. Njihovo »rasturanje« može da bude:

namjerno (svjesno) ili nenamjerno (nehotično),

zatim može da bude i odjednom ili postepeno.

6.5.1. Namjerno objektiviranje latentnih rezervi

Namjerno objektiviranje latentnih rezervi uslovljeno je realizacijom određenih bilansno-političkih ciljeva.10 Na primjer, da bi se iskazala viša dobit od ostvarene, odnosno da bi se izbjeglo iskazivanje očekivanog gubitka. Taj gubitak obično ima privremeni karakter. Zatim, koristi se za izravnanje periodičnog rezultata s ciljem ujednačavanja visine dividendi, poreskih i drugih razloga.

Namjerna likvidacija latentnih rezervi je manje ili više samovoljna. Samovolja dobija na težini ako se pojavi namjera da se visoki iznosi latentnih rezervi prevedu u otvorenu rezervu ili kapital, kako bi se izbjeglo plaćanje poreza. U takvim slučajevima, poseže se za taktičkim sredstvima koja uslovljavaju pobijanje ili ništavost bilansa. Takve radnje nisu isključene iako nose i posljedice. Pomenućemo samo neke od njih:

- potcijenjeni iznos postrojenjske imovine podiže se na više, uz istovremeno povećanje pozicije »Prenos dobitka«, s tim da je prenijeti dobitak uvijek oporezovan;

- smanjenje precijenjenih obaveza uz istovremeno smanjenje prenijetih gubitaka;- povećanje prihoda uz istovremeno povećanje potcijenjene aktive da bi se izbjeglo

iskazivanje gubitaka;- smanjenje pozicije pokrića, uz istovremeno povećanje otvorenih rezervi;- povećanje potcijenjene aktive, uz istovremeno povećanje otvorenih rezervi, itd.

6.5.2.Nenamjerno objektiviranje latentnih rezervi

Nenamjerna likvidacija latentnih rezervi nastaje usljed naplate potraživanja koja su bila potcijenjena, prodaje zaliha potcijenjene vrijednosti, zatim smanjenjem amortizacionih stopa 10 http://www.ekof.bg.ac.yu/nastava/bilansna_tip/index.php

7

ispod normalnih, u slučaju korištenja degresivne metode otpisivanja, prestankom otpisa dijelova postrojenjske imovine prije isteka perioda njihove upotrebe, promjenom tendencije kretanja nabavnih cijena materijala (sniženje), koja oslobađa latentne rezerve. Kao što se može vidjeti postoji mnogo načina oslobađanja latentnih rezervi i u svim pomenutim slučajevima preduzeće je nemoćno. Ono može da izbalansira povećanje periodičnog rezultata, uslovljeno »rasturanjem« latentnih rezervi samo njihovim istovremenim obrazovanjem, korištenjem raspoloživih taktičkih sredstava. Treba imati u vidu da nenamjerno objektiviranje može imati osim pozitivnih i negativne efekte, koji se ogledaju npr. u povećanju poreske obaveze zbog porasta dobiti koja se desila usljed oslobađanja latentnih rezervi. Stvaranjem novih latentnih rezervi posljedice nenamjernog objektiviranja ranije formiranih rezervi mogu biti smanjene ili otklonjene.

6.5.3.Objektiviranje latentnih rezervi odjednom

Latentna rezerva se oslobađa odjednom putem prodaje imovinskih dijelova u kojima su rezerve potcjenjivanjem nagomilane. To je slučaj sa prodajom robe, naplatom potraživanja u cjelini, koje je ranije djelimično otpisano, prodajom mašine koja je otpisana u cjelini ili čija je neotpisana vrijednost ispod prodajne vrijednosti, itd.

6.5.4.Objektiviranje latentnih rezervi postepeno

Postepeno oslobađanje latentnih rezervi javlja se u slučaju nastavljenog korištenja u potpunosti otpisanog dobra. Izostajanje troškova amortizacije takvog dobra na strani rashoda u bilansu uspjeha, povećava srazmjerno periodični rezultat u svim obračunskim periodima korištenja odnosnog dobra poslije isteka perioda otpisivanja.

Latentne rezerve sadržane su i u imovinskim predmetima koji nisu predmet otpisivanja i prodaje, o čemu je bilo riječi ranije; objektiviraju, odnosno oslobađaju, se samo prodajom preduzeća kao cjeline, ili u slučaju fuzije kroz procjenu neto imovine preduzeća.

6.6. Dopustivost stvaranja latentnih rezervi

U trgovačkom i dioničkom pravu ne postoji izričita zakonska dopustivost obrazovanja latentnih rezervi. Međutim, insistiranje na opreznom bilansiranju, postojanje prava izbora pri procjenjivanju i aktiviranju, kao i poreske olakšice i definisanje nabavne vrijednosti kao gornje granice za procjenjivanje, vodi ipak stvaranju latentnih rezervi. Ondje gdje nabavne vrijednosti predstavljaju gornju granicu procjenjivanja javljaju se tzv. »Zakonske latentne rezerve«.

Zakonski propisi dopuštaju stvaranje latentnih rezervi u mjeri u kojoj se to može pravdati razlozima opreznosti. Iz samog principa opreznosti proističe i princip najniže vrijednosti, mjerodavan za procjenjivanje aktive, kao i princip najviše vrijednosti, koji je u funkciji procjenjivanja obaveza na strani pasive. Korištenje ovih principa do limita omogućava gotovo svakom preduzeću stvaranje znatnih latentnih rezervi.

Pravo izbora pri procjenjivanju je takođe dobilo znatnu ulogu u stvaranju latentnih rezervi. Ono omogućava slobodan izbor u nizu alternativa među kojima su i:

mogućnost aktiviranja poslovne vrijednosti stečene kupovinom (plaćanjem);

8

mogućnost alternativnog izbora metode otpisivanja imovine (progresivna, degresivna i linearna);

mogućnost alternativnog izbora metode procjenjivanja tekuće imovine (prosječna vrijednost, HIFO, LIFO ili FIFO metod);

mogućnost da se u cijenu koštanja može uključiti odgovarajući dio indirektnih troškova u obimu koji se odnosi na taj period.

U osnovi, zakonski propisi dozvoljavaju obrazovanje svih izuzev tzv. samovoljnih rezervi. Zakonodavci, s tim u vezi, upozoravaju i prijete da eventualno precjenjivanje i potcjenjivanje može da ima za posljedicu i ništavost bilansa.

6.7. Latentne rezerve – »za« ili »protiv«

Poslovna praksa oduvijek je bila na strani formiranja latentnih rezervi uz brojne argumente za i koristi koje preduzeće ima od latentnih rezervi. Tako poznati njemački autor Kalveram u svom djelu ističe i argumente »za« stvaranje latentnih rezervi:11

latentne rezerve u određenoj mjeri daju preduzeću otpornost; one su sredstvo održavanja povjerenja povjerilaca i javnosti u situaciji sa prolaznim

gubicima, dok pokrivanje gubitaka iz otvorenih rezervi vodi krivom tumačenju; obrazovanje latentnih rezervi prikladno je sredstvo da se izbjegne iskazivanje

prividnih dobitaka; otežava se uvid konkurencije u finansijski položaj preduzeća; latentne rezerve unapređuju istraživački rad i razvojne poslove jer se njihovo

finansiranje može obezbijediti bez prethodno poznatih planova; latentne rezerve se nalaze u službi podešavanja dobitka.

Svim ovim prednostima dodaju se i mnoge druge, kao što su: latentne rezerve pomažu preduzeću kod samofinansiranja; one smanjuju, ili čak eliminišu, zavisnost od tržišta novca i tržišta kapitala, kao i kredita; obezbjeđuju stabilnost za slučaj krize; jačaju likvidnost i podižu kreditnu sposobnost preduzeća. Samofinansiranjem povećana sigurnost u interesu je i fiskusa jer se i za njega stvaraju poreske rezerve za »mršave godine«.

Osnovni motiv za stvaranje latentnih rezervi je i konstantan strah i bojazan od javnosti (objavljivanja) informacija o finansijskom položaju preduzeća i zarađivačkoj sposobnosti preduzeća. Isključivanje rezervi praćeno je povećanjem dobitaka, što dalje implicira porast poreskih obaveza, povećanje dividendi i plata, što dalje dovodi do povećanje tražnje, a samim time i pritiska na cijene. U slučaju krize, preduzeće bi bilo jako ranjivo i umjesto olakšanja samo bi zapalo u dodatne poteškoće izazvane psihološkim dejstvom gubitka i smanjenja sopstvenog kapitala (na teret smanjenja rezervi), moral povjerilaca i kreditora, dioničara i radnika. Sve to skupa čini preduzeće neotpornim, ako ono nije snabdjeveno odgovarajućim latentnim rezervama, kojima se kroz mehanizme oslobađanja obezbjeđuje ujednačavanje obračunatog dobitka u nisu operativnih prihoda. Ujednačeni dobici, pak, obezbjeđuju ravnomjerne poreze i dividende, što je garancija ekonomske stabilnosti i na nacionalnom planu i na internacionalnom planu i što štiti od neželjenih kolebanja kurseva dionica.

Međutim, neophodno je naglastiti da latentne rezerve imaju i određene slabosti:

11 Ranković J., Teorija bilansa I, Ekonomski fakultet, Beograd, 1998., str. 427.

9

Latentne rezerve smanjuju potrebu obraćanja, zbog samofinansiranja, tržištu kapitala. Time se isključuje njegova kontrolna funkcija, što utiče na kolebanje berzanskih kurseva.

Latentne rezerve podstiču nesavjesne uprave na berzanske špekulacije zbog toga što im one obezbjeđuju nevidljivo pokrivanje eventualnih gubitaka.

Latentne rezerve mogu iznenada da nestanu iz preduzeća, što se dešava ako kursevi potcijenjenih HOV ili cijene potcijenjenih roba naglo padnu na berzi ili ako se, usljed novih pronalazaka, smanji vrijednost opreme koja je povećanim otpisima bila prijevremeno otpisana.

Latentne rezerve ne obezbjeđuju sa izvješnošću potrebnu likvidnost, bez obzira na njihovu visinu. Računanje na njih može da bude čisti promašaj ako ne postoji mogućnost njihovog brzog oslobađanja, što će se dogoditi u slučaju ako su imobilizovane u postrojenskim dobrima.

Visoki iznosi latentnih rezervi ne znače njihovo sigurno dugoročno održavanje. One se automatski oslobađaju prodajom robe, naplatom potraživanja, eliminisanjem iz upotrebe opreme koja ih sadrži.12

Može se zaključiti da latentne rezerve smanjuju iskaznu moć godišnjih zaključaka, da ugrožavaju zahtijevanu uporedivost bilansa i računa dobitka i gubitka (dinamičko shvatanje bilansa), da nisu u saglasnosti sa ciljem tačnog utvrđivanja imovine i kapitala (statičko shvatanje bilansa), kao i da protivriječe principu dnevne vrijednosti (organsko shvatanje bilansa). Na kraju, ipak, sve funkcije latentnih rezervi mogu da zamijene i otvorene rezerve. Obje služe samofinansiranju i imaju isto porijeklo. Jedino je razlika između latentnih i otvorenih rezervi ta što otvorene rezerve prikazuju samofinansiranje sa uticajem na povećanje imovine, dok je kod latentnih rezervi samofinansiranje sakriveno u potcijenjenoj neto imovini.Međutim, u literaturi, npr. njemačkog govornog područja, autori pretežno zastupaju mišljenje da je iskazivanje latentnih rezervi u duhu načela opreznosti sasvim opravdano, s tim da su neopravdane i nedopustive one latentne rezerve koje bi bile izraz samovolje preduzeća. Iako je dosta kritika upućeno na račun latentnih rezervi, niko i ne pomišlja da ih apsolutno ukloni, odnosno da zabrani njihovo iskazivanje. Po svemu sudeći, u literaturi i zakonodavstvu vlada mišljenje da je oprezno odmjeravanje latentnih rezervi ne samo potrebno, nego i poželjno, ali da ono mora biti praćeno paralelnim podizanjem iskazne moći godišnjih računa i propisivanjem obaveze njihovog objavljivanja. Latentne rezerve, koje se zasnivaju na pretjeranom potcjenjivanju, tzv. samovoljne latentne rezerve, ne treba dozvoliti, što je u skladu i sa načelima urednog knjigovodstva.

12 Ranković J., Teorija bilansa I, Ekonomski fakultet, Beograd, 1998., str. 429.

10