5. ANALIZA AMBIJENTALNIH I SOCIO-EKONOMSKIH KARAKTERISTIKA KANTONA SARAJEVO SA AKCENTOM NA NJEGOV RURALNI PROSTOR

5.1. Opće karakteristike područja

5.1.1. Geomorfologija terena i položaj

Teren Kantona Sarajevo predstavlja izrazitu planinsku oblast u kojoj 78% teritorije spada u planinski rejon iznad 700 m.n.v., 13% pripada brdskom rejonu od 550 do 700 m.n.v., a svega 9% prostora pripada nizijskom rejonu do 550 m.n.v.

Teren Kantona Sarajevo je, osim Sarajevskog polja i doline rijeke Bosne, veoma neravan i izlomljen, sa izraženim nagibom. Do deset posto nagiba svega je 12,25% teritorije, a preko 50% nagiba jedna trećina teritorije (32,98%). Ovakav reljef ukazuje da je neophodno pravilno upravljati prostorom sa stanovišta zaštite oskudnih rezervi tla od erozije i posljedica koje se sa njom javljaju nizvodno u nižim položajima reljefa.

Ukupna dužina granice Kantona Sarajevo je 303,5 km. Kanton Sarajevo je smješten između 430 35' i 440 07' sjeverne geografske širine te između 180

00' i 180 38' istočne geografske dužine sa centrom Kantona (u blizini aerodroma) čije su tačne geografske koordinate 430 49' 55'' s.g.š. i 180 20' 04'' i.g.d. Rastojanje između najsjevernije tačke Kantona i najjužnije iznosi 62 km, a između zapadne i istočne tačke dužina je 52,5 km.

5.1.2. Površina Kantona Sarajevo

Kanton Sarajevo se nalazi u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine i zahvata površinu od 1.268 km2 što čini 2,5% teritorije BiH i na kome živi (prema procjeni Federalnog zavoda za statistiku iz 2002.god.) 401.118 stanovnika (316 stanovnika na km2). Prema drugom izvoru podataka objavljenom u publikaciji Sarajevo 2003, Kanton Sarajevo ima površinu od 1.277,3 km2 i zauzima 4,9% teritorije FBiH gdje živi 401.118 stanovnika. Prema podacima iz 2004. godine (statistički podaci iz 2003. godine) Kanton Sarajevo ima površinu od 1.272,83 km2 sa 401.118 stanovnika. Razlike u površinama koje su se javljale posljednjih godina su zbog nejasno povučenih entitetskih linija, arbitraža i nekih usaglašavanja oko linija razdvajanja koje su se u međuvremenu usaglasile.

5.1.3. Karakteristike klime

Klima Kantona Sarajevo određena je položajem, reljefom i nadmorskom visinom. Općenito, klima je umjereno kontinentalna (do 600 m.n.v.) do planinska sa toplim ljetima i hladnim zimama, a na najvećim nadmorskim visinama okolnih planina i alpska. Planinska područja imaju kratka svježa ljeta i duge oštre zime. Temperature ljeti rastu i do 30oC (na planinama 25oC), a tokom zime padaju do -20oC u nizinskim dijelovima, a planinskim i do -28oC. Cijeli Kanton Sarajevo je prekriven snijegom i to u nizinskim područjima u prosjeku do 100 dana a u planinskim i do 170 dana u godini. Visina snijega može da se kreće od 1-2 m.

U Tabeli 5.1. dati su tipični pokazatelji vrijednosti klimatskih parametara za četiri meteo stanice u Kantonu i to:

Bjelašnica, prikazuje parametre klime karakteristične za planinsko- alpska područja do oko 2.000 m.n.v.,

Ivan-Sedlo, prikazuje parametre klime koji su tipični za planinsku klimu do i iznad 1.000 m.n.v.,

Butmir, prikazuje parametre tipične za klimu nižih područja doline rijeka Miljacke, Željeznice i Bosne do 550 m.n.v., i

Sarajevo, prikazuje parametre tipične za kontinentalnu klimu 550-700 m.n.v.

Prosječne godišnje vrijednost temperatura na području Kantona se kreću od 1,2 (Bjelašnica) do 9,7 oC (Sarajevo), a padavine od 950 (Sarajevo) do 1.502 mm (Ivan Sedlo). Klima Kantona Sarajevo je dosta varijabilna, naročito na mikro lokalitetima i kontakt zonama dolinskih i kotlinskih prostora sa okolnim planinskim masivima.

Tabela 5.1.: Srednje godišnje vrijednosti meteo parametara za područje Kantona Sarajevo (period 1961–1985)

Meteo parametari

Meteo stanicaBjela-šnica

Ivan Sedlo

ButmirSarajev

om.n.v.

2067 970 510 630Srednje godišnje temperature (0C) 1,2 7,2 9,1 9,7Srednje god. padavine (P) u mm 1.085 1.502 952 950Srednja god. potencijalna evapotranspiracija (PET) u mm

388 557 626 647

Srednja god. stvarna evapotranspiracija (SET) u mm

384 541 555 573

Srednji god. manjkovi vode (M) u mm 5 17 70 74Srednji god. viškovi vode (V) u mm 702 961 397 361Srednji god. odnosi SET/PET 0,99 0,97 0,89 0,89Srednji god. odnosi V/P 0,65 0,64 0,42 0,38Maksimalne dnevne padavine u mm 122,2 112,3 85,3 47,2

Grad Sarajevo je smješten u uskoj kotlini rijeke Miljacke, što mu daje posebne klimatske karakteristike, koje se često značajno razlikuju od klime šireg

prostora. Zbog vertikalne razuđenosti reljefa u Sarajevu se mogu izdvojiti padinski i kotlinski dio grada, što dovodi do modifikacije klime i pojave mikroklime pojedinih dijelova grada. Ovakav morfološki sklop terena uzrokuje smanjen intenzitet i učestalost vjetrova, a samim tim i na prirodnu ventilaciju, stvaranje jezera hladnog zraka, inverziju temperature, pojavu toplotnog otoka u užem dijelu grada i pojavu lokalnih vjetrova.

Karakteristična je klimatska pojava temperaturne inverzije u sarajevskoj kotlini i pojedinim lokacijama planinskog masiva Igman-Bjelašnica. Ova pojava nastaje najčešće zimi u uslovima stabilnog anticiklonalnog vremena. Pored sarajevske kotline, pojave inverzije su registrovane na Velikom polju na Igmanu, kao i na brojnim uvalama i vrtačama planinskih masiva oko Sarajeva.

Osim pojave inverzija za uži dio grada, karakteristična je pojava toplotnog otoka, čija je pojava uzrokovana mikroklimatskim promjenama zbog urbanizacije zemljišta i manifestuje se povećanjem temperature zraka u urbanim u odnosu na okolne, ruralne, sredine. Osim na temperaturu zraka, urbanizacija utiče na povećanje količine padavina, oblačnost i kontaminaciju, te na smanjenje brzine vjetra, relativne vlažnosti zraka i sunčevog zračenja.

5.1.4. Geologija područja

Stijene ili geološki supstrat se u procesu prostornog planiranja tretiraju kao radna sredina za temeljenje i izgradnju građevinskih objekata i sredina sa kojom se gradi, odnosno materijal koji se potencijalno može koristiti kao tehnički i arhitektonsko-građevinski. Pored toga, geološki materijal predstavlja i ležište mineralnih sirovina, akvifer pitke, termalne i termo mineralne vode.

Geološka građa terena uz ostale faktore kao što su klima, morfologija (nagib i ekspozicija) i vegetacija, ima najveći značaj na formiranje zemljišta područja Kantona. Prisutne su raznovrsne geološke tvorevina paleozoika, mezozoika i kenozoika. Dominantno je učešće mezozojskih stijena, mada u sjeverozapadnom dijelu terena zapaženo učešće imaju i tvorevine paleozoika i kenozoika.

U kenozoiku su zastupljene najmlađe kvartarne naslage – doline vodotoka Bosne. Najveće je Sarajevsko polje (aluvijalni sedimenti) u kojemu su nastala dobra tla obično karbonatna. Lapori i fluvioglacijalni sedimenti se javljaju na Igmanu (Malo i Veliko polje), Bjelašnici, Treskavici, a tercijarni sedimenti «Lašvanski konglomerati» - Velešići, Pofalići, Semizovac, Vogošća i dr. „Koševska serija“.

Mezozoik je građen od trijas – kvarc-liskunoviti pješčari «Sarajevski pješčari» i glinci, a mezozojski sedimenti (sedimenti jure i krede) su brečasti i bankoviti krečnjaci (lokaliteti Bijele Rijeke i Rakitnice).

Paleozoik je karakterističan za zapadni dio Kantona: Tarčin, Raštelica metamorfnim stijenama u obliku škriljaca na kojima su nastala kiselo smeđa (distrična) skeletoidna tla.

5.1.5. Tla područja Kantona

Na bazi izrađene pedološke karte M 1:50 000 na području Kantona dolaze automorfna tla sa oko 90% i hidromorfna tla sa oko 10%. Od automorfnih tala zastupljena su: litosoli i regosoli, rendzine, rankeri, crnice i kalkokambisoli, distrični kambisoli, eutrični kambisoli. Od hidromorfnih tala zastupljena su: fluvisoli, pseudoglej, semiglej, euglej.

Zemljišta sa pretežno kiselom pH reakcijom ima oko 48%, neznatno kiselom do neutralnom 37%, neznatno alkalnom 11% i alkalnom oko 4%. Visok procent kisele pH reakcije ima čitav niz nepovoljnih uslova za uzgoj poljoprivrednih kultura i organizaciju intenzivne poljoprivredne proizvodnje.

Kanton Sarajevo je općenito siromašan u zemljišnim resursima. Najbolji pokazatelj za to su upotrebne kategorije zemljišta. Ukupna površina Kantona iznosi 126.995 ha od čega:

Poljoprivredno zemljište zauzima površinu od 48.119 ha ili 38%.

Šumsko zemljište zauzima površinu od 68.588 ha ili 54%. Neplodno:

Izgrađeno zemljište zauzima površinu od 9.283 ha ili 7%. VIII kategorija zauzima površinu od 1.005 ha ili 0,80%.

Zone korištenja zemljišta su također važan pokazatelj prirode i kvaliteta poljoprivrednog zemljišta u ruralnom području. Kanton Sarajevo posjeduje svega 12,6% poljoprivrednog zemljišta u I agrozoni, koja u sebe uključuje zemljišta od I do IV kategorije.

Tabela 5.2.: Zone korištenja zemljišta

Zona Kategorija Površina ha % od ukupne površine

I - Agrozona I, II, III, IV (a, b) 16 095 12,67II - Agrozona V, VI 28 316 22,29III - Agrozona VII 3 708 2,91

IV - Agrozona IV, V, VI, VII kKategorije šume

68 588 54,00

V – zona, urbano i površine izvan sfere biljne proizvodnje

I, II, III (n), IV (b, n, a, k), V (d, dk, k, n, ne, nk), VII (dk, k, n, nk), VIII

10 287 8,10

5.1.6. Šume kao resurs

Može se slobodno reći da je Kanton Sarajevo oaza zelenila, ako se ima u vidu da šume i šumska zemljišta zauzimaju skoro 54% njegove površine. Od

ukupne površine Kantona (1.269,95 km2), šume i šumska zemljišta povjerena na gospodarenje JP «Sarajevo-Šume» prostiru se na 620 km2 (Skupština Kantona Sarajevo odlukom broj 01-26-255/99 od 24.11.1999 godine osniva Javno preduzeće „Sarajevo–Šume“ Sarajevo).

U okviru sedam kategorija šume koje čine šumski pokrov preko 61% njih su najvrjednije ekonomske visoke šume sa prirodnom obnovom (37.992,1 ha). To je jasno ilustrirano u Tabeli 5.3.

Tabela 5.3.: Učešće kategorija šuma u ukupnoj šumskoj površini

Kategorija šume Površina ha Udio u %Visoke šume sa prirodnom obnovom

37.992 61,0

Visoke degradirane sume 1.738 3,0Šumske kulture 4.828 8,0Izdanačke šume 8.379 13,5Visoke šume nepodobne za gazdovanje

30 0,0

Šibljaci 299 0,5Neobraslo šumsko zemljište 8.766 14,

0Ukupno 62.034 100,0

Prema pokazateljima iznesenim u okviru izrade KEAP-a (Šume i šumska zemljišta, Mekić F. et al), stanje šuma na području Kantona Sarajeva je sljedeće:

U vlasništvu države nalazi se oko 87% šumskog zemljišta i šuma (62.275 ha), a u privatnoj svojini oko 13% (9.531 ha).

Ukupne površine pod šumama i šumskim zemljištima iznose 71.806 ha, odnosno 56,4% od ukupne površine Kantona.

„Sarajevo-šume“ d.o.o. Sarajevo su prostorno uređene na taj način da u sebi obuhvataju dijelove različitih Šumsko-gospodarskih područja (ŠGP), sa određenim manjim organizaciono-prostornim jedinicama (Gospodarskim jedinicama-G. J.), kako je to prikazano u Tabeli 5.4.

Tabela 5.4.: Prikaz površine J.P. „Sarajevo-šuma“ po šumsko-gospodarskim područjima Gospodarsko područje Gospodarska jednica Površina ha

IgmanskoIgman

21.266ZujevinaMehina Luka-Timor

TrnovskoHojta Presjenica

18.946Crna rijeka-ŽeljeznicaGornja Rakitnica

Gornje Bosanskoi Olovsko

Donja LjubinaGornja Ljubina

15.254Donja MisočaDonja Lepenica

Bistričkoi Romanijsko

Trebević

6.568Vučja LukaVogošća-Bulozi

Ukupno 62.034

Oštećenja šuma izazvana ratnim dejstvima su značajna u okviru njihovih ukupnih površina. Smatra se da je oštećeno oko 3.650 ha, a potpuno ogoljeno oko 2.100 ha. Minirano je oko 10% državnih šumskih zemljišta i oko 1,5% privatnih ili ukupno 6.315 ha. Kao posljedica degradacije zemljišta javljaju se i klizišta, koja su naročito izražena na dubokim zemljištima nastala na glinovitim, laporovitim i škriljavim supstratima. Degradacijom šuma degradiraju se i ostali ekološki resursi.

Na Kantonu je učinjen napor da se dio šumskog kompleksa očuva i zaštiti, te na taj način doprinese unaprjeđenju biodiverziteta na lokalnom ali i globalnom planu:

Prašumski rezervoar u Ravnoj vali (45 ha), Spomenik prirode „Skakavac“ (1.620 ha), Zaštićeni pejzaž Biambare (367 ha).

Opasnosti kojima su šume izložene su brojne, naročito zbog još uvijek veoma prisutne i rasprostranjene bespravne sječe. Ovo je posljedica teške ekonomske situacije i nefunkcioniranja sistema nadzora i zaštite šuma. Ovim je turistički i drugi razvojni aspekt područje pod šumama direktno ugrožen. Inspekcijskom kontrolom (2004) je konstatovano da su od 154 pilane samo tri imale kompletnu dokumentaciju, a ostale su dokumentaciju „pripremale“. Osim toga, nijedna pilana nema sređen način odlaganja piljevine, koja se razvlači po šumi, pali ili se deponuje po obalama rijeka.

Uzurpacija šumskog zemljišta od strane pravnih i fizičkih lica je drugi važan problem. Na šumskom zemljištu se sve više grade različiti infrastrukturni, građevinski i stambeni objekti, a naročito vikend naselja bez bilo kakvog reda i regulative.

Oštećenja požarima su sve češća, bilo kao posljedica nepažnje čovjeka, ili kao posljedica samozapaljenja zbog šuma koje se ne čiste i slabo održavaju.

Nekontrolirana ispaša velikim brojem stoke također ima velike posljedice na šumsko rastinje, ali i na eroziju zemljišta, a samim tim i na stanje šuma. U zadnje vrijeme čvrsti otpaci koji se odlažu na šumska zemljišta pored putova ugrožavaju sve više životnu sredinu i predstavljaju veliki problem ruralnog prostora.

5.1.7. Vodni resursi

Područje Kantona Sarajevo se sa hidrološkog stanovišta može definisati kao izvorište rijeke Bosne. Bilans voda obuhvata prirodne oborine u slivu, riječne izvore i vodotoke (površinske vode), podzemne vode. Rijeka Bosna neposredno ispod izvora ima minimalnu protoku od Q = 900 l/s i srednji godišnji proticaj Q = 9.000 l/s. Stalne veće pritoke Bosne na području Grada Sarajeva su Željeznica, Miljacka i Ljubina s desne, i Zujevina sa lijeve strane. Kapacitet protoke kod Ilijaša iznosi Q = 2,0 m3/s

U ukupnom bilansu voda podzemne vode predstavljaju značajnu rezervu i resurs. Najveći rezervoar je u Sarajevskom polju na području općine Ilidža, gdje se za potrebe gradskog vodovoda može osigurati oko 1,85 m3/s, ili oko 300 l/s. po stanovniku Kantona. Ovaj kapacitet se može značajno uvećati izgradnjom hidroakumulacija na rijeci Željeznici, čime bi se podzemne vode bolje prihranjivale. Prema nekim istraživanjima i područje Azića je bogato podzemnim vodama. Sliv rijeke Bosne završno sa Rajlovcem obuhvata površinu od oko 1125 km2 na koji dospije preko milijardu m3 vodenih taloga u toku godine. Planine u zaleđu Sarajeva (Bjelašnica, Treskavica, Igman, Jahorina, Trebević, Romanija) predstavljaju prostor na kome se formiraju i sa kojih se ocjeđuju značajni vodeni resursi. Područja perspektivna za istraživanje pitke vode su na prostorima Sarajevskog polja, Rijeke Zujevine od D. Hadžića do Mostarskog Raskršća, Rijeke Zujevine i Krupe između naselja Hadžići i Zovik do naselja Lokve i Kasatići, Faletići – Biosko, Nadgaj – Podlipnik - Četojevići u Općini Ilijaš. Planinska vrela su značajan izvor pitke vode pri čemu treba preduzeti sve mjere zaštite prostora u zaleđu sliva radi njihovog očuvanja.

Nezavisno od naprijed iznesenog, raspoložive količine vode su male u odnosu na rastući broj stanovnika, privredne potencijale i budući razvoj. Zadovoljenje trenutnih i budućih potreba zahtijevaće velika investiciona ulaganja u obezbjeđenju potrebnih količina vode za stanovništvo i privredu. Voda može biti ozbiljan ograničavajući faktor razvoja Kantona Sarajevo obzirom na količine koje nedostaju, nepovoljne ekološke uslove i činjenicu da se grad i urbani kompleksi razvijaju na aquiferu koji treba da bude glavni snabdjevač stanovništva pitkom vodom. Zbog toga je neophodno uspostaviti sistem upravljanja riječnim slivom i izgraditi strategije korištenja voda, zaštite voda, izgradnje i rekonstrukcije sistema za prečišćavanje otpadnih i kanalizacionih voda, te upotrebe geotermalnih voda za grijanje, proizvodnju hrane, banjsko liječenje i razvoj turizma.

5.1.8. Mineralne vode kao resurs

Mineralne vode u Sarajevskom polju predstavljaju značajan potencijal i resurs za izgradnju industrije mineralnih i prirodnih pitkih voda za šire BiH i strano tržište.

Mineralne vode su utvrđene kod Blažuja, Srednjeg i Jošanica-Vogošća. Kod Blažuja se nalaze četiri pojave kiseljaka gdje je moguće zahvatiti 10-15 l/s mineralne vode odličnog kvaliteta. Trenutno se eksploatiše 1-3 l/s mineralne

vode pod komercijalnim nazivom „Ilidžanski dijamant“. Kiseljaci kod Srednjeg su utvrđeni na dva lokaliteta, male su izdašnosti i odličnog kvaliteta ali minimalno istraženi. Mineralna voda kod Jošanice se ne koristi, ali i nema značajniju ekonomsku vrijednost.

5.1.9. Termomineralne vode

Termomineralne vode su utvrđene samo na Ilidži, a ukupna izdašnost bušotina se kreće oko 270 l/s vode temperature 26 – 58 oC. Trenutno se koristi samo 10 l/s ovih izuzetno ljekovitih voda i to u funkciji zagrijavanja hotela. Da bi se dobila veća izdašnost i veće temperature termomineralnih voda vrše se istražna bušenja u blizini Ilidže gdje se predviđa temperature vode oko 100 oC. Mogućnost korištenja ovih voda je velika, u zavisnosti od njene temperature i kemijskog sastava. Termomineralne vode imaju primjenu u medicini, balneo-terapeutici, rekreaciji, sportu, turizmu, prehrambenoj industriji, u proizvodnji hrane pod kontrolisanim uslovima, u hemijskoj industriji, kao komunalna topla voda, kao toplotna energija za zagrijavanje naselja, staklenika, plastenika itd.

5.1.10. Mineralni resursi

Kanton Sarajevo je dosta siromašna sa mineralnim resursima. Jedino ima dosta gline i to keramičke i vatrostalno-geološke (rezerve 13,4 miliona tona) na području Rakovice i više drugih manjih nalazišta, dok ostalih mineralnih resursa nema. Osim gline na području Kantona nalaze se i brojna nalazišta krečnjaka i dolomita.

Očiti primjer neplanskog rada su kamenolomi kod Rakovice, gdje je pejzaž uništen, a narušavanje ekosistema je očigledno. Nigdje se u okolini Sarajeva jasnije ne ispoljava sukob etike i ekologije sa ljudskim egoizmom kao na terenima oko Rakovice, odnosno između rijeka Lepenice, Zujevine i Rakovice. Ovdje je za 20-30 godina trebalo da bude dio Sarajeva sa parkovima, izletištima. Međutim, ako se nastavi ovakva stihijska gradnja to neće biti moguće.

Od ostalih ležišta treba napomenuti pojavu uglja, kao zonu koja zadire na prostor Kantona iz rudnika Breza na lokalitetima sjeveroistočno od Ilijaša kod naselja Sovrle, Salkanov Han i Popovići do rijeke Misoče.

5.1.11. Ležišta metala

Od metalnih mineralnih sirovina izvjestan ekonomski značaj mogu imati ležišta mangana između Čevljanovića i Ozrena, zatim ležište žive Draževići i

pojave ruda olova i cinka u području Morine-Kitoševići. Međutim, bez dodatnih istraživanja i kompleksne ekonomske evaluacije, za ova ležišta i pojave nije moguće dati kompetentnu ocjenu.

5.1.12. Energetika

Na području Kantona nema izgrađenih energetskih kapaciteta. Energetska situacija u cijelosti nije povoljna. Međutim, moguće je izgraditi određeni broj malih hidroelektrana.

5.1.13. Biodiverzitet

Biodiverzitet područja Kantona Sarajevo određen je interakcijom ekoloških faktora koji variraju u širokom dijapazonu. Faktori koji najviše utiču na biodiverzitet područja su:

položaj u dinarskom sistemu planina, eko-klimatski uslovi, geologija područja, i osobine zemljišta.

Procjena stanja biodiverziteta je rađena prema postojećim podacima za područje planina Igman i Bjelašnica (Redžić et al., 1999), područje spomenika prirode Skakavac (Redžić et al., 2001), Zaštićenog pejsaža Bijambare (Redžić et al., 2002) i kanjon Miljacke (Redžić at al., 1999).

Upravljanje biodiverzitetom je jedno od najvažnijih pitanja u ekologiji. To je posebno važno nakon potpisivanja Konvencije o biološkoj raznolikosti BiH i prihvatanja principa Direktive o habitatu i pticama koji su ugrađeni u zakonske akte. Analiza tipova staništa na području Kantona je pokazala da se ovdje nalazi 36 tipova staništa sa liste Aneksa I habitat Direktive (tipovi prirodnih stanište od interesa za zajednicu, čija konzervacija zahtijeva uspostavu zaštićenih područja). Kanton Sarajevo se karakteriše izrazito visokim prisustvom ekološki vrijednih područja, koja zahtijevaju konzervaciju kroz proces legitimne zaštite.

Bilo bi od velikog značaja izraditi dalju ekološku kategorizaciju staništa (habitata) u skladu sa CORINE-biotop maping metodologijom ali i pokrenuti inicijativu uspostave banke gena za domestificirane biljke i životinje kako na nivou BiH tako i na regionalnom nivou. Za realizaciju postignutih ciljeva od posebne važnosti bi bila izrada strategije i programa zaštite kulturnog nasljeđa u prirodnom okruženju, te uredno vođenje statistike i monitoring u oblasti životne sredine.

5.1.14. Kulturno-historijsko nasljeđe

Kulturno-historijsko nasljeđe kantona Sarajevo je veoma značajno. To je graditeljska i prirodna baština koja je evidentirana za potrebe Prostornog plana Kantona od strane Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Sarajevo. Graditeljsko nasljeđe je stvoreno ljudskom rukom ili je oplemenjena vrijednost od kulturnog i historijskog značaja za narode i ljudsku civilizaciju. Kategorizacija kulturno-histroijskog nasljeđa koja se daje u Tabeli 5.5. izrađena je po metodici koji preporučuje Evropski savjet za izradu evropskog inventara kulturnog nasljeđa (IEHC), a svrstana je u devet glavnih vrsta i podijeljena po općinama.

Tabela 5.5.: Vrste graditeljske baštine po općinama Kantona Sarajevo

Kategorija

Cen

tar

Had

žić

i

Ilid

ža

Ilijaš

Novi

Gra

d

Novo

Sara

jevo

Sta

ri

Gra

d

Trn

ovo

Vog

ošća

Na

teri

tor.

Kan

ton

S

ara

jevo

Historijsko-memorijalni kompleksi i spomen obilježja

6 1 2 3 1 2 6 1 - 2 24

Naseljena područja (cjeline)

27 5 3 7 - 4 67 26 - 2 141

Arheološke zone i područja

11 10 12 9 5 1 8 21 10 - 87

Fortifikacijske cjeline i vojna arhitektura

- - - - - - 7 - - - 7

Objekti stambene arhitekture

62 2 11 3 3 2 59 1 4 7 154

Javni objekti 44 1 5 - - 1 44 - 3 - 98Privredni objekti 7 - 1 - - 1 15 - 2 - 26Sakralni objekti 22 4 2 4 3 5 69 1 1 - 111Groblja i nadgrobni spomenici

30 37 25 66 7 - 14 33 31 - 243

Ukupno 209 60 61 92 19 16 289 83 51 11 891 Izvor: Prostorni plan Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023. godineU prirodnu baštinu Kantona ubrajaju se prirodne cjeline i pojedinačna dobra. U Tabeli 5.6. sumarno se prikazuju ukupne površine prirodnih cjelina po općinama Kantona.

Tabela 5.6.: Ukupne površine prirodnih cjelina po općinama Kantona Sarajevo

Općina Površina prirodnih cjelina u ha

Struktura u %

Centar 1.484 2,88Hadžići 13.214 25,65

Ilidža 4.580 8,89Ilijaš 8.147 15,82Novi Grad - -Novo Sarajevo - -Stari Grad 2.862 5,56Trnovo 18.020 34,98Vogošća 3.201 6,21Kanton Sarajevo 51.512 100,00

Izvor: Prostorni plan Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023. godine

Iz Tabele 5.6. se može zaključiti da su površine prirodnih cjelina najviše skoncentrisane na području općina Trnovo i Hadžići, a zatim u općinama Ilijaš i Ilidža. U Novom Sarajevu i Novom Gradu nema uopće evidentiranih vrijednih prirodnih cjelina.

Zaštita nepokretnog kulturno-historijskog nasljeđa na području Kantona Sarajevo u poslijeratnom periodu nije sistemski riješena i svedena je na minimum. Problemi koji se javljaju su pravne prirode, institucionalne nadležnosti i financijski koji su najevidentniji.

Pokretno kulturno-historijsko nasljeđe čuva se u nekoliko muzeja i biblioteka, te Umjetničkoj galeriji BiH. Na nivou Kantona Sarajevo donesen je Zakon o zaštiti kulturne baštine, kao i Zakon o muzejskoj djelatnosti.

5.1.15. Miniranost terena

Prema podacima MAC-a na području Kantonu ima 1.827 minskih polja koja zahvataju 575,6 ha. Najveće površine pod minskim poljima su na području općina Ilidža (93 ha) i Trnovo (85 ha), a zatim dolaze općine Ilijaš i Novi Grad, dok je najmanja minoranost terena u općinama Novo Sarajevo, Vogošća i Stari Grad i ispod je 10 ha.

Prema nekim drugim nezvaničnim procjenama više od 1.000 ha Kantona Sarajevo obuhvaćeno je minskim poljima, ali zbog rizika područje je daleko veće, te je procijenjeno da se zbog minskih polja ne može koristiti blizu 10.000 ha prostora, što čini od 5 do 8 % područja Kantona.

5.1.16. Destrukcija zemljišta

Destrukcija zemljišta, odnosno fizička oštećenja, veoma su izražena. Korištenje zemljišta u nepoljoprivredne svrhe odvija se neplanski i ima karakter stihije. Godišnji gubici tla na prostoru Kantona Sarajevo kreću se od 500 – 700 ha (podaci Federalnog zavoda za agropedologiju Sarajevo, 2006). U izrazite „potrošače“ zemljišta na području Kantona spadaju izgradnja naselja te podizanje industrije i drugih objekata. Posebno su teške posljedice vezane za uništavanje šumskog pokrivača, gdje su sa golom sječom

zahvaćene velike površine. Posljedice se manifestuju kroz intenziviranje procesa vodne erozije, naročito u uslovima kada su tla jako osjetljiva na ove procese.

5.2. Stanovništvo i naselja

5.2.1. Stanovništvo

Na području Kantona Sarajevo, na površini od 1.277,3 km2, prema procjenama za 2005. godinu živi 410.031 stanovnika, što je za oko 49.000 stanovnika više nego 1996. godine, a preko 115.000 manje nego 1991. godine koliko je živjelo u gradu Sarajevo koji je imao površinu od 2.095 km 2 . Kanton Sarajevo učestvuje značajno u ukupnom broju stanovnika Federacije BiH (oko 17%) i države Bosne i Hercegovine (oko 11%).

Tabela 5.7.: Pregled promjene broja stanovnika po općinama Kantona Sarajevo (1996-2005)

Općina 1996 2002 2003 2004 2005Razlika

(2005-1996)

Centar 71.224 68.151 68.067 67.974 70.294 -930Hadžići 23.620 20.055 20.133 20.251 21.958 -1662Ilidža 37.629 47.654 47.924 48.105 48.291 10.662Ilijaš 12.524 15.277 15.325 15.414 15.462 2.938Novi Grad 99.632 116.58

8116.83

2117.07

9119.88

320.251

Novo Sarajevo 57.156 74.493 74.402 74.364 73.381 16.225Stari Grad 42.962 38.167 38.211 38.106 38.000 -4.962Trnovo 822 839 836 819 2.187 1.365Vogošća 15.486 19.894 19.966 20.054 20.575 5.089Kanton Sarajevo

361.055

401.118

401.696

402.166

410.031

48.976

Izvor: Federalni zavod za statistiku

Prema procijenjenom broju stanovnika za 2005. godinu, najveća koncentracija stanovništva je u općini Novi Grad u kojoj živi 29,2% stanovništva Kantona Sarajevo, a zatim je slijede općina Novo Sarajevo sa 17,9% i općina Centar sa 17,1% od ukupnog broja stanovnika Kantona. Najmanji broj stanovnika je u ruralnim općinama Kantona Sarajevo. Tako u općini Trnovo živi samo 0,5% stanovništva Kantona Sarajevo, dok u općini Ilijaš živi 3,8%, Vogošći 5,0% i Hadžićima 5,4% ukupnog stanovništva Kantona. Struktura broja stanovnika po općinama u Kantonu Sarajevo za 2005. godinu data je na Grafikonu 5.1.

Grafikon 5.1.: Struktura stanovništva po općinama Kantona Sarajevo (2005)

Trnovo

0,5%Stari Grad

9,3%

Novo Sarajevo

17,9%

Vogošća

5,0% Centar

17,1%

Hadžići

5,4%

Ilidža

11,8%

Ilijaš

3,8%Novi Grad

29,2%

Izvor: Federalni zavod za statistiku

Prosječna gustina naseljenosti na području Kantona Sarajevo iznosila je u 2005. godini 321 stanovnika po km2, što je za 38 stanovnika ili 13,4% više nego 1996. godine. Najgušće naseljena općina je Novo Sarajevo sa 7.412 stanovnika po km2, koju slijede općina Novi Grad (2.540 stanovnika po km2) i Centar (2.130 stanovnika po km2). Najmanja gustina naseljenosti je u općini Trnovo i iznosi svega 6 stanovnika po km2. Ruralno obilježje1 po ovom indikatoru osim općine Trnovo imaju i općine Ilijaš sa 50 stanovnika po km2, te općina Hadžići sa 80 stanovnika po km2.

Tabela 5.8.: Gustina naseljenosti po općinama Kantona Sarajevo (2005)

Općina Broj stanovnika Površina u km2Gustina

naseljenosti (stanovnika/km2)

Centar 70.294 33,0 2.130Hadžići 21.958 273,0 80Ilidža 48.291 143,4 337Ilijaš 15.462 309,0 50Novi Grad 119.883 47,2 2.540Novo Sarajevo 73.381 9,9 7.412Stari Grad 38.000 51,4 739Trnovo 2.187 338,4 6

1 Prema OECD-u, općine (lokalna područja) se identificiraju kao ruralne kada je gustina naseljenosti ispod 150 stanovnika po km2.

Vogošća 20.575 72,0 286Kanton Sarajevo 410.031 1.277,3 321

Na području Kantona Sarajevo u 2005. godini živi 16,9% stanovništva mlađeg od 15 godina, 66,7% stanovništva je 15-64 godine starosti a preostalih 16,4% čini populacija starija od 65 godina (Tabela 5.9.). Najpovoljniju strukturu pokazuje općina Hadžići (20,2% stanovništva mlađeg od 15 godina, 67,1 % stanovništva starosne dobi između 15 i 64 godine i samo 12,7% stanovništva starijeg od 65 godina) a najnepovoljniju općina Trnovo (8,6% stanovništva mlađeg od 15 godina, 62,9 % stanovništva starosne dobi između 15 i 64 godine i čak 28,5% stanovništva starijeg od 65 godina)

Tabela 5.9.: Struktura stanovništva prema starosnoj dobi po općinama Kantona Sarajevo (31.12.2005.)

Općina Ukupno

Broj stanovnika prema starosnoj dobi

Struktura u % premastarosnoj dobi

0-14 15-64 >65 Ukupno

0-14 15-64 >65

Centar 70.294 10.393 46.843

13.058

100,0 14,8 66,6 18,6

Hadžići 21.958 4.436 14.740

2.782 100,0 20,2 67,1 12,7

Ilidža 48.291 11.004 30.273

7.014 100,0 22,8 62,7 14,5

Ilijaš 15.462 3.668 9.541 2.253 100,0 23,7 61,7 14,6Novi Grad 119.88

319.421 82.79

817.66

4100,0 16,2 69,1 14,7

Novo Sarajevo 73.381 10.139 48.602

14.640

100,0 13,8 66,2 20,0

Stari Grad 38.000 6.003 25.638

6.359 100,0 15,8 67,5 16,7

Trnovo 2.187 188 1.376 623 100,0 8,6 62,9 28,5Vogošća 20.575 4.218 13.61

52.742 100,0 20,5 66,2 13,3

Kanton Sarajevo

410.031

69.470 273.426

67.135

100,0 16,9 66,7 16,4

Izvor: Federalni zavod za statistiku

Na području Kantona Sarajevo u periodu od 1996. do 2005. godine broj stanovnika mlađih od 15 godina je opadao po prosječnoj stopi od 0,3%, dok je broj stanovnika dobi od 15 do 65 godina rastao po stopi od 1,7%. Rast je prisutan i kod stanovnika starijih od 65 godina i odvijao se po stopi od 2%. Kanton Sarajevo obilježava vrlo nepovoljan trend stope prirodnog priraštaja, koja je sa 4,48‰ u 1996. godini (rođeno 4.154 lica, umrlo 2.538 lica, prirodni priraštaj 1.616 lica) smanjena na svega 0,75‰ u 2004. godini (ukupno je rođeno 3.863 lica, umrlo 3.563 lica, prirodni priraštaj 300 lica). Negativne vrijednosti ovog pokazatelja u 2004. godini su bile u općinama Centar (-1,75‰), Novo Sarajevo (-0,85‰), Stari Grad (-3,52‰) i Trnovo (-29,30‰).

Tabela 5.10.: Kretanje stope prirodnog priraštaja (u ‰) po općinama

Kantona Sarajevo za 1996. godinu i period 2002-2004Općina 1996 2002 2003 2004Centar 4,96 -0,81 -1,98 -1,75Hadžići 7,79 4,39 3,68 5,33Ilidža 0,69 2,75 4,99 3,41Ilijaš 3,35 1,70 2,41 5,38Novi Grad 3,73 2,19 1,57 1,73Novo Sarajevo 5,51 -0,24 -1,75 -0,85Stari Grad 6,82 -0,05 0,73 -3,52Trnovo -7,30 -14,30 -5,98 -29,30Vogošća 2,39 1,81 3,06 4,14Kanton Sarajevo 4,48 1,12 0,88 0,75

Izvor: Federalni zavod za statistiku5.3. Privreda

5.3.1. Bruto domaći proizvod

Kanton Sarajevo najrazvijeniji je kanton Federacije BiH. Sa ostvarenim bruto društvenim proizvodom (BDP) po stanovniku od 3.597 USD (2003) Sarajevo je razvijenije od prosjeka Federacije BiH preko dva puta. U 2004. godini BDP Kantona Sarajevo, koji je iznosio 3,18 milijardi KM, činio je 35,7% bruto društvenog proizvoda Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno 23,7% bruto društvenog proizvoda Bosne i Hercegovine. Ostvareni rast BDP Kantona Sarajevo u periodu 1998-2004. godine iznosio je 104,8%, dok je rast BDP u Federaciji Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine, u istom periodu iznosio 67,9%, odnosno 70,2%. Na brži rast BDP Kantona Sarajevo u odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine uticala je brža zaposlenost radne snage koja je bila za 2,7 puta veća u odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine u posmatranom periodu (1998-2004.)

Posmatrajući ostvarenje BDP po općinama u 2003. godini, uočava se velika teritorijalna neuravnoteženost u ovome makroekonomskom pokazatelju. Tako se preko 60% ukupnog BDP Kantona Sarajevo ostvaruje u dvije gradske općine Centar (37,4%) i Novo Sarajevo (23,9%), dok s druge strane, ruralne općine Kantona učestvuju sa svega 5,6% ukupnog BDP Kantona Sarajevo (Trnovo 0,1%, Ilijaš 0,8%, Vogošća 2,1% i Hadžići 2,6%) što se može vidjeti na Grafikonu 5.2.

Analizirajući po djelatnostima (prema SKD), najveće učešće u ostvarenju ukupnog BDP na području Kantona Sarajevo imala je oblast saobraćaja, skladištenja i veza (18,2%), zatim trgovina na veliko i malo (11,6%), te prerađivačka industrija (9,9%). Poljoprivreda, lov i šumarstvo imali su učešće u ostvarenju BDP Kantona Sarajevo od svega 1,3%.

Grafikon 5.2.: Struktura ukupnog BDP po općinama Kantona Sarajevo u 2003. godini

Trnovo

0,1%Stari Grad

11,4%

Novo Sarajevo

23,9%

Vogošća

2,1%

Centar

37,4%

Hadžići

2,6%

Ilidža

7,2%

Ilijaš

0,8%

Novi Grad

14,5%

I po pokazatelju BDP po stanovniku prisutne su velike razlike između urbanih i ruralnih općina Kantona Sarajevo. Tako je u 2003. godini u općini Centar BDP po stanovniku (13.702 KM) bio za više od deset puta veći nego u općini Ilijaš (1.295 KM). Nizak BDP po stanovniku je uočen je i u ostalim ruralnim općinama Kantona (Trnovo 2.967 KM, Vogošća 2.609, Ilidža 3.727 KM) što se može vidjeti u Grafikonu 5.3.

Grafikon 5.3: Ostvareni BDP po stanovniku u općinama Kantona Sarajevo (2003)

1.295

2.609

2.967

3.100

3.203

3.727

7.465

8.001

13.702

0 2.000 4.000 6.000 8.000 10.000 12.000 14.000 16.000

Ilijaš

Vogošća

Trnovo

Novi Grad

Hadžići

Ilidža

Stari Grad

Novo Sarajevo

Centar

(BDP po stanovniku u KM)

5.3.2. Zaposlenost

Krajem 2005. godine u Kantonu Sarajevo bilo je zaposleno ukupno 93.833 lica, od čega u privredi 52.831 ili 56,3%, a u neprivredi 41.002 ili 43,7%. Najveći broj zaposlenih bio je u sektoru trgovine na veliko i malo (13,6%), zatim u prerađivačkoj industriji (13,0%), te u prijevozu, skladištenju i vezama (9,3%). U poljoprivredi, lovu i šumarstvu bilo je zaposleno svega 886 lica ili 0,9% ukupnog broja zaposlenih u Kantonu Sarajevo.

Najveći stepen nezaposlenosti stanovništva ima općina Ilijaš (73,88%), a zatim slijede ostale ruralne općine Kantona Vogošća (68,42%), Hadžići (66,91%) i Trnovo (63,76%), dok najmanji stepen nezaposlenosti stanovništva ima općina Centar (18,03%), a zatim slijede općine Novo Sarajevo (31,09%), Stari Grad (39,77%) i Novi Grad (54,68%).

Tabela 5.13.: Broj zaposlenih, broj nezaposlenih i stopa nezaposlenosti po općinama Kantona Sarajevo (decembar, 2005)

Općina Broj zaposlenih Broj nezaposlenih

Stopa nezaposlenosti

Centar 33.524 7.372 18,03Hadžići 2.764 5.590 66,91Ilidža 9.389 10.706 53,28Ilijaš 1.679 4.749 73,88Novi Grad 15.453 18.646 54,68Novo Sarajevo 18.801 8.484 31,09Stari Grad 9.566 6.317 39,77Trnovo 216 380 63,76Vogošća 2.441 5.289 68,42

Kanton Sarajevo 93.833 67.537 41,85

Krajem 2005. godine na području Kantona Sarajevo registrovano je 67.537 nezaposlenih lica, čija kvalifikaciona struktura je sljedeća: NKV 36%, KV 29%, SSS 27%, VSS 4%, VŠS 2%, VKV 1%, PKV 1% i NSS 1%.

Tabela 5.14.: Pregled broja nezaposlenih prema stručnoj spremi po općinama Kantona Sarajevo (decembar, 2005)

Općina Ukupno

VSS VŠS SSS NSS VKV KV PKV NKV

Centar 7.372 626 165 2.296 88 58 1.975 61 2.103Hadžići 5.590 51 25 1.164 4 31 1.578 24 2.713Ilidža 10.706 253 155 2.670 99 130 3.195 142 4.062Ilijaš 4.749 57 26 778 20 37 1.463 64 2.304Novi Grad 18.646 733 315 5.092 162 157 5.685 112 6.390Novo Sarajevo

8.488 585 275 2.932 87 84 2.315 73 2.137

Stari Grad 6.317 282 127 1.900 53 49 1.899 43 1.964Trnovo 380 2 1 51 - - 93 1 232Vogošća 5.289 116 63 1.179 33 57 1.529 33 2.279Kanton Sarajevo

67.537

2.705

1.152

18.062

546 603 19.732

553 24.184

Stopa nezaposlenosti, mjerena odnosom broja nezaposlenih lica (67.537) prema ukupnoj radnoj snazi (161.370) iznosi 41,85%, što je izrazito visoko. Ovako visoka nezaposlenost može prouzrokovati velike socijalne nemire, koji se trenutno ublažavaju putem zapošljavanja stanovništva u neformalnom sektoru, posebno u oblasti ugostiteljstva, trgovine i građevinarstva, što ne može biti trajna orijentacija. Stepen nezaposlenosti stanovništva se povećao sa 7,3 % u 1996. na 41,85% u 2005. godini. Prema kvalifikacionoj strukturi nezaposlenog stanovništva proizilazi da je najveća mogućnost njihovog zaposlenja, upravo u sektoru poljoprivrede, ali ono mora biti programski usmjereno i finansijski podsticano dugoročnim i stabilnim mjerama ekonomske politike.

5.3.3. Neto plaće

Prosječna neto plaća u Kantonu Sarajevo, u decembru 2005. godine, iznosila je 748,2 KM. Zaposleni u poljoprivredi, lovu i šumarstvu ostvarili su prosječnu neto plaću u iznosu od 599,9 KM, što iznosi 80,2% prosječne neto plaće u Kantonu. Najveće neto plaće ostvarene su u urbanim općinama Novo Sarajevo (851,6 KM), Centar (828,6 KM) i Stari Grad (737,4 KM), a najmanje u ruralnim općinama Ilijaš (494,2 KM), Vogošća (562,7 KM) i Hadžići (579,8 KM).

Krajem decembra 2005. godine prosječna korpa osnovnih životnih namirnica iznosila je 464,0 KM ili 62,0% prosječne neto plaće.

5.3.4. Spoljnotrgovinska razmjena

Da bi se uočile tendencije u spoljnotrgovinskoj razmjeni Kantona Sarajevo daju se osnovni pokazatelji za posljednje tri godine.

Tabela 5.15.: Spoljnotrgovinska razmjena Kantona Sarajevo u periodu 2003-2005

OpisGodina

2003 2004 2005Izvoz (u milionima KM) 367 519 546 - Učešće Kantona u Federaciji BiH (%)

21,4 24,5 20,1

- Učešće Kantona u Bosni i Hercegovini (%)

15,9 17,3 14,3

Uvoz (u milionima KM) 1.867 2.335 2.903 - Učešće Kantona u Federaciji BiH (%)

32,5 36,7 37,3

- Učešće Kantona Bosni i Hercegovini (%)

22,6 24,9 26,2

Saldo (u milionima KM) -1.500 -1.816 -2.357 - Učešće Kantona u Federaciji BiH (%)

37,1 42,8 45,8

- Učešće Kantona u Bosni Hercegovini(%)

25,2 28,5 32,5

Izvor: Spoljnotrgovinska komora BiH

U ukupnoj spoljnotrgovinskoj razmjeni BiH sa svijetom Kanton Sarajevo je u 2005. godini učestvovao sa 23,2% što približno odgovara učešću Republike Srpske (27,0%). Ovo upućuje na zaključak da se Kanton Sarajevo, kao potrošački i distributivni centar države, sve više pojavljuje kao uvoznik i snabdjevač tih roba za šire područje Federacije BiH i Bosne i Hercegovine. Posebnu pažnju zaslužuje analiza deficita u spoljnotrgovinskoj razmjeni Kantona Sarajevo, koji se svake godine kontinuirano povećava. Što se tiče spoljnotrgovinske robne razmjene po općinama Kantona Sarajevo u 2005. godini (Tabela 5.16.) najveći obim ukupne razmjene postignut je u općinama Novo Sarajevo (934 miliona KM), Centar (710 miliona KM) i Vogošća (658 miliona KM), dok je najmanji obim razmjene ostvaren u ruralnim općinama Trnovo, Ilijaš (38 miliona KM) i Hadžići (90 miliona KM). Najveći izvoz roba se ostvaruje u općini Vogošća (239 miliona KM) i Novo Sarajevo (110 miliona KM), a najveći uvoz u općinama Novo Sarajevo (824 miliona KM), Centar (646 miliona KM), Ilidža (499 miliona KM) i Vogošća (419 miliona KM). U svim općinama Kantona Sarajevo, izuzev općine Ilijaš je postignut negativni trgovački bilans.

Tabela 5.16.: Spoljnotrgovinska razmjena po općinama Kantona Sarajevo u 2005. godini

(u milionima KM)

OpćinaUkupan

obim razmjene

Izvoz Uvoz Saldo

Centar 710 64 646 -582Hadžići 90 10 80 -70Ilidža 556 57 499 -442Ilijaš 38 28 10 18Novi Grad 309 31 278 -247Novo Sarajevo 934 110 824 -714Stari Grad 154 7 147 -140Trnovo - - - -Vogošća 658 239 419 -180Kanton Sarajevo 3.449 546 2903 -2.357

Izvor: Privredna komora Kantona Sarajevo

U izvozu Kantona Sarajevo dominantno mjesto pripada proizvodima iz metalskog kompleksa (63%), zatim slijede drvo, namještaj i proizvodi od drveta (11%), farmaceutski proizvodi (5%), te proizvodi mlinske industrije, žitarica i proizvoda na bazi brašna (2%). S druge strane, u uvozu na prvom mjestu dolaze proizvodi metalnog sektora, nafta i naftni derivati, farmaceutski proizvodi, papir i kartonska ambalaža, plastične mase, eterična ulja, mlijeko i mliječni proizvodi kao i drugi proizvodi za ishranu i dr.Najveći spoljnotrgovinski partneri privrede Kantona Sarajevo dolaze iz Hrvatske, Njemačke, Slovenije, Austrije, Italije, Mađarske, Turske, Srbije i Crne Gore. Skoro jedna trećina (29,9%) izvoza Kantona Sarajevo se plasira na tržištu zemalja bivše Jugoslavije, a čak 41,3% od ukupnog uvoza odnosi se na uvoz iz ovih zemalja.

5.3.5. Finansijski rezultati poslovanja

U Tabeli 5.17. prezentirani su osnovni finansijski podaci poslovanja privrede Kantona Sarajevo upoređeni sa ostvarenim rezultatima poslovanja na nivou Federcije BiH.

Na području Kantona Sarajevo egzistira 5.148 pravnih subjekata. Njihova najveća koncentracija je u općinama koje pripadaju Gradu Sarajevu (80,9%). Na području ruralnih općina koje obuhvataju najveću površinu registrovano je najmanje poslovnih subjekata, što ukazuje na njihovu slabu ekonomsku aktivnost.

Privreda Kantona Sarajevo u prosjeku je u 2005. godini ostvarila nešto veći stepen efikasnosti u finansijskom poslovanju u odnosu na prosjek u Federaciji BiH.

Posmatrano po djelatnostima, u strukturi ukupnog prihoda Kantona najviše učešće ima prihod ostvaren u trgovini sa vrijednošću od 4.864,6 miliona KM

(46,4%), zatim prihod ostvaren u prerađivačkoj industriji sa ostvarenih 1.512,2 miliona KM (14,4%) i prihod ostvaren u saobraćaju i vezama sa ostvarenih 1.227,5 miliona KM (11,7%). Na ove tri djelatnosti otpada 72,5% ostvarenog prihoda u privredi Kantona Sarajevo. Visoko učešće trgovine sa jedne strane pokazuje da su još uvijek nedovoljna ulaganja u industriju Kantona, a sa druge strane ova činjenica se može pravdati time da je Sarajevo glavni grad zemlje sa visokom koncentracijom strane i domaće administracije koja iziskuje daleko kvalitetniji asortiman roba što generira visok uvoz u Kantonu Sarajevo.

Tabela 5.17.: Finansijski pokazatelji poslovanja privrede Kantona Sarajevo u poređenju sa Federacijom BiH u 2005. godini

(u KM)

Pokazatelj Privreda F BiHPrivreda Kantona Sarajevo

Učešće KS u F

BiHUkupan broj pravnih lica 19.171 5.148 26,8Ukupan prihod 27.535.611.19

210.477.790.307 38,0

Ukupni rashodi 27.704.390.737

10.306.975.189 37,2

Neto dobit za period poslovne godine 843.802.443 450.405.356 53,3Gubitak iz tekućeg poslovanja 1.104.736.437 326.945.643 29,6Akumulirani gubitak 2.600.452.507 1.002.551.931 38,5Gubitak iznad visine kapitala 373.423.408 163.889.845 43,8Neto plaće, naknade plaća iz dobiti 1.583.420.052 651.308.288 41,1Prosječan broj zaposlenih na bazi ostvarenih sati rada

260.628 80.773 30,0

Prosječna neto plaća po zaposlenom radniku

506 672

Odnos Ukupni prihodi/ukupni rashodi (%) 99,4 101,7Ukupno ostvareni gubitak po radniku (KM)

4.238,7 4.047,7

Odnos dobiti i kapitala (%) 3,2 3,4Učešće kapitala u ukupnim izvorima(%) 62,2 66,4Odnos potraživanja i ulaganja prema ukupnim obavezama (%)

42,1 40,7

Izvor: Privredna komora Kantona Sarajevo

U strukturi ukupnih rashoda privrede Kantona najveće učešće imaju troškove prodaje na koje otpada 78,6%, zatim troškovi administracije sa učešćem od 7,7% i na troškove distribucije na koje otpada 7,6% ukupnih troškova Kantonalne privrede ostvarenih u 2005.g.

Najviša dobit, posmatrano po djelatnostima, ostvarena je saobraćaju, skladištenju i vezama i to 186,9 miliona KM, odnosno 41,4% ukupne neto dobiti Kantonalne privrede, a potom slijedi trgovina sa učešćem od 22,8% ili 102,8 miliona KM.

Na osnovu pokazatelja poslovanja po općinama (prihodi, rashodi, dobitak i gubitak po zaposlenom, ekonomičnost i rentabilnost poslovanja, rentabilnost

kapitala, marža profita, koeficijent obrtaja sredstava) može se zaključiti da općine Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad prednjače u razvoju i da postoji velika disproporcija u razvoju u odnosu na ostala područja Kantona Sarajevo, prije svega općine Trnovo, Ilijaš i Hadžići. To ukazuje na nužnost orijentacije ka policentričnom razvoju Kantona Sarajevo u skladu sa resursima sa kojima ta područja raspolažu.

5.4. Poljoprivreda

U važećoj strategiji privrednog razvoja, Kanton Sarajevo na urbanom dijelu svoje teritorije važi kao prostorno i demografski homogena sredina sa brojnim djelatnostima koje su karakteristične samo za poslovno razvijena i dobro organizirana gradska područja.2 Takav njegov aktualni razvojni okvir, formalno nije ostavio vidan prostor za poljoprivrednu proizvodnju, niti je predvidio značajnije učešće poljoprivrede u međusektorskim poslovnim aktivnostima. Suprotno ovakvom formalnom stavu, u praktičnoj privrednoj politici poljoprivreda se ipak tretira kao djelatnost koja ima odgovarajući značaj, pa je kao takva obuhvaćena i poticajnim sredstvima koja unazad dvije i po godine izdvaja Vlada Kantona. Uz izuzetak razvojnih dokumenata nekih općina, sve vrijeme prije toga, njegovi poljoprivredni resursi formalno su držani uglavnom u stanju mirujućih potencijala, sa posljedicama investicijskog zaostajanja, pa i fizičke degradacije nekih područja. Sve to, uz snažan oporavak i vidne napretke života gradskog ambijenta Kantona, izostao je napredak njegovog ruralnog dijela i u njemu razvoj poljoprivrede kao njegovog zasada i najznačajnijeg gradijenta.

Kanton Sarajevo ima površinu od 127.690 ha sa prosječnom nadmorskom visinom od 546 m. U ukupnom prostoru poljoprivrednog zemljišta ima 50.892 ha ili 39,8 %, što sliku Kantona čini pretežno šumskom sa značajnom komponentom neplodnog ili urbaniziranog zemljišta. Uz šest planinskih vrhova od kojih su svi iznad 1.500 mnv, prosječna nadmorska visina po općinama varira od 500 m (Vogošća) do 816 m (Trnovo). Klima je određena nadmorskom visinom i dolinama vodenih tokova, tako da se mijenja od tipične kontinentalne do njene predplaninske i planinske varijante. Konfiguracija zemljišta i klima na cijelom području povoljni su za stočarstvo, ograničeno omogućavaju uzgoj ratarskih kultura i diferencirano preferiraju intenzivnije povrtlarstvo.

Veoma snažan reljef jedan je od uzroka koji čini poljoprivredno zemljište ograničenih proizvodnih kapaciteta. Njegova veoma naglašena orografija i usitnjenost parcela ograničavaju i upotrebu teže mehanizacije. U planinskim područjima gdje dominiraju livade i pašnjaci, obrada tla na postojećim oraničnim enklavama ograničena je i plitkoćom aktivnog sloja. U nižim dijelovima koji čine zapadni i sjeverozapadni pojas Kantona, te uz većinu vodnih tokova, može se organizirati poluintenzivna i intenzivnija proizvodnja, dok brdski i visinski predjeli nude uzgoj stoke sa proizvodnjom krompira i 2 Radi se o ''Strategiji razvoja Kantona Sarajevo do 2015. godine'', ''Implementaciji strategije razvoja Kantona Sarajevo do 2005. godine'', strategijama razvoja nekih općina u Kantonu i drugim razvojnim dokumentima.

žitarica. Kanton sa više od 11 rijeka ne oskudijeva u nadzemnim i podzemnim vodama, ali su sve one ostale uglavnom nedostupne za poljoprivrednu upotrebu.

Ovakav prirodni ambijent u svom poljoprivrednom dijelu ugrožen je po nekoliko osnova. Među njima veći značaj imaju;

gubljenje poljoprivrednih površina pretvorbom u druge namjene, uništavanje erozijom i prirodnom degradacijom, obezvrjeđenje zagađivanjem, i nedostupnost zbog prisustva mina.

5.4.1. Struktura zemljišnih površina

Struktura zemljišnih površina i uporedni pregled 1983-2003 se prikazani u Tabeli 5.18. Iz nje se vidi da trenutno svega 60% teritorije pripada općinama Kantona u odnosu na 1983 godinu. Ostali dijelovi ovih općina pripadaju RS.

Tabela 5.18. Stanje zemljišnih površina - uporedni pregled 1983. - 2003. godina

(u ha)

OpćinaUkupna površina

Poljoprivredna površina

Šume Ostalo

1983 2003. 1983 2003 1983 2003 1983 2003Centar 3.298 3.298 1.675 1.656 1.065 1.064 558 578Hadžići 27.326 27.326 10.540 10.538 16.166 16.164 620 624Ilidža 16.949 13.930 5.954 4.830 9.630 7.839 1.365 1.261Ilijaš 32.309 30.859 12.912 12.533 18.223 17.141 1.174 1.185Novi Grad 5.240 4.790 2.881 2.643 1.531 1.327 828Novo Sarajevo 4.065 1.150 1.604 445 1.878 168 583Pale 55.500 - 21.158 - 33.699 - 643 -Stari Grad 12.352 5.560 5.876 2.940 5.816 2.142 660 478Trnovo 45.118 33.200 22.571 13.698 21.877 18.889 670 613Vogošća 7.170 7.170 2.647 2.650 3.954 3.935 569 585Kanton Sarajevo

209.327

127.283

87.818 51.933 113.839

68.669 7.670 6.681

Na osnovu prikupljenih parametara (statistički podaci iz 2003.), struktura zastupljenosti pojedinih kategorija poljoprivrednog zemljišta i odnos po stanovniku po općinama Kantona Sarajevo dat je u Tabeli 5.19.

Prema strukturi ukupnih poljoprivrednih površina na području Kantona Sarajevo koje iznose 51.933 ha, obradivog zemljišta ima svega 16.107 ha ili 31% a livade i pašnjaci 35.826 ili 69%. U odnosu na broj stanovnika (401.118) poljoprivrednog zemljišta ima 0,13 ha po stanovniku, a obradivog (oranice, vrtovi i voćnjaci) 0,04 ha po stanovniku.

Tabela 5.19. Kategorije poljoprivrednog zemljišta i odnos u ha po stanovniku u općinama Kantona Sarajevo (2003)

OpćinaBroj

stanovnika

Poljopriv-redne

površine

Obra-dive

površine

Livade i pašnjaci

Po stanovnikuObradiv

epovršine

Poljoprivre-dne

površine

haCentar 68.151 1.656 710 946 0,01

00,024

Hadžići 20.055 10.538 3.229 7.309 0,161

0,525

Ilidža 47.654 4.830 3.121 1.709 0,065

0,101

Ilijaš 15.277 12.533 3.708 8.825 0,243

0,820

Novi Grad 116.588 2.643 1.734 909 0,015

0,023

Novo Sarajevo 74.493 445 238 207 0,003

0,006

Stari Grad 38.167 2.940 620 2.320 0,016

0,077

Trnovo 839 13.698 1.283 12.415 1,529

16,327

Vogošća 19.894 2.650 1.464 1.186 0,074

0,133

Kanton Sarajevo

401.118 51.933 16.107 35.826 0,040

0,129

Prema katastarskim podacima od ukupnog poljoprivrednog zemljišta u Kantonu preovlađuje privatno vlasništvo na oko 65 % površina, a u državnoj svojini ostatak od 35% (Grafikon 5.4.) Značajne državne zemljišne površine ukazuju na odgovarajuće mogućnosti poboljšanja vlasničke strukture Kantona prevođenjem i aktiviranjem njegovog kvalitetnijeg dijela kroz privatnu poljoprivrednu proizvodnju.

Grafikon 5.4.: Struktura poljoprivrednog zemljišta u Kantonu Sarajevo prema vlasništvu

Državno

35%

Privatno

65%

Prema kategorijama korištenja najveći dio površina se nalazi pod livadama i pašnjacima (ekstenzivna proizvodnja, a zatim oranice i voćnjaci (Grafikon 5.5.).

Grafikon 5.5.: Zemljišne površine Kantona Sarajevo po kategorijama korištenja

12.761

3.775

17.76516.591

0

2.000

4.000

6.000

8.000

10.000

12.000

14.000

16.000

18.000

20.000

Oranice Voćnjaci Livade Pašnjaci

Povr

šina

u h

a

Sa izuzetkom općine Ilijaš (450 m.n.v.), najveći dio ukupnog, pa i poljoprivrednog, prostora nalazi se iznad 500 m.n.v., pa to dodatno uvećava zapreke koje se postavljaju pred moguću poljoprivrednu proizvodnju.Najveće poljoprivredne površine nalaze se u ruralnim područjima Kantona odnosno u općinama Trnovo (25 %), Ilijaš (24 %), Hadžići (18 %), Ilidža (10,0%) i Vogošća (9,5%), što se može vidjeti u Grafikonu 5.6.

Grafikon 5.6.: Poljoprivredne površine po općinama Kantona Sarajevo

12.376

4.773

12.936

9.120

2.350

5.118

2.372

260

1.587

0 2.000 4.000 6.000 8.000 10.000 12.000 14.000

Ilijaš

Vogošća

Trnovo

Hadžići

Novi Grad

Ilidža

Stari Grad

Novo Sarajevo

Centar

(Poljoprivredne površine u ha)

Dominantne livade i pašnjaci koje obuhvataju oko 34 hiljade ha na cijelom Kantonu upućuju gazdinstva na travnjačko gazdovanje i usmjeravaju njihovu poljoprivredu prema stočarstvu.

Grafikon 5.7.: Travnjačke površine (livade i pašnjaci) po općinama Kantona Sarajevo

8.673

2.201

11.603

6.275

813

1.926

1.822

108

935

0 2.000 4.000 6.000 8.000 10.000 12.000 14.000

Ilijaš

Vogošća

Trnovo

Hadžići

Novi Grad

Ilidža

Stari Grad

Novo Sarajevo

Centar

(Travnjačke površine u ha)

Najviše prirodnih travnjaka se nalazi u općinama Trnovo (11,6 hiljada ha), Ilijaš (8,7 hiljada ha) i Hadžići (6,3 hiljade ha).

Grafikon 5.8.: Oranično zemljište po općinama Kantona Sarajevo

3.044

1.456

1.252

2.532

1.137

2.629

286

77

348

0 500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 3.500

Ilijaš

Vogošća

Trnovo

Hadžići

Novi Grad

Ilidža

Stari Grad

Novo Sarajevo

Centar

(Oranično zemljište u ha)

Površine pod oranicama su značajno manje nego pod livadama i pašnjacima i ima ih svega 12,7 hiljada ha (Grafikon 5.8.), dok su površine pod voćnjacima neznatne (Grafikon 5.9.).

U raspoloživosti oraničnim površinama prednjače općine Ilijaš (3,0 hiljade ha), Hadžići (2,5 hiljada ha) i Ilidža (2,6 hiljada ha), na koje zajedno otpada 64,4 % ovog zemljišta u Kantonu.

Grafikon 5.9.: Površine pod voćnjacima u općinama Kantona Sarajevo

3.044

1.456

1.252

2.532

1.137

563

264

75

304

0 500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 3.500

Ilijaš

Vogošća

Trnovo

Hadžići

Novi Grad

Ilidža

Stari Grad

Novo Sarajevo

Centar

(Površine pod voćem u ha)

U strukturi poljoprivrednog zemljišta Kantona, voćnjaka ima oko 3,8 hiljada ha (7,4%). Najviše voćnih zasada nalazi se u općinama Vogošća (1,1 hiljada ha), Ilijaš (659 ha) i Ilidža (563 ha), a najmanje, i to ispod stotinu ha, u općinama Novo Sarajevo (75 ha) i Trnovo (81 ha).

5.4.2. Nosioci poljoprivredne proizvodnje

Prije rata na prostoru kojeg danas objedinjuje Kanton Sarajevo, poljoprivrednu proizvodnju opsluživali su Agroindustrijski sistem UPI, nekoliko zadruga, te brojna porodična gazdinstva. Danas je proizvodni okvir područja znatno drugačiji, i to napose u njegovom nekadašnjem društveno organiziranom dijelu.

5.4.2.1. Poljoprivredna preduzeća

Danas na području Kantona u oblasti primarne poljoprivrede djeluje samo jedno preduzeće. To je Poljoprivredno dobro 'Butmir'', Ilidža koje se bavi proizvodnjom mlijeka i priplodne stoke na vlastitom zemljišnom posjedu. Sa učešćem u ukupnoj proizvodnji mlijeka Kantona od oko 18 % i u otkupu od 89 %, ovo preduzeće može snažno utjecati na razvoj proizvodnje mlijeka kod porodičnih gazdinstava u svom okruženju.

5.4.2.2. Poljoprivredne zadruge

Zadruge su najbolji oblik poslovnog organiziranja poljoprivrednih proizvođača i provjeren su način podizanja tržišnosti i uspostave konkurentnosti kod porodičnih gazdinstava. Poljoprivrednih zadruga u Kantonu ima devet, od kojih su pet općeg tipa, a četiri specijalizirane. Poslovanje zadruga, napose starih, opterećuje nedefiniran status, neriješeno pitanje ranije stečene imovine, sporo vraćanje povjerenja porodičnih poljoprivrednih proizvođača i nedovoljno uvezivanje kroz Zadružni savez FBiH, odnosno Zadružni savez BiH.

5.4.2.3. Porodična poljoprivredna gazdinstva Uz preduzeća i zadruge, porodična gazdinstva treći su, te svakako i najbrojniji oblik organiziranja poljoprivredne proizvodnje u BIH. Broj porodičnih poljoprivrednih gazdinstava na nivou zemlje u stalnom je usponu, što usložnjava posjedovnu strukturu sektora i umanjuje mu proizvodnu efikasnost. BiH po tome spada među rijetke zemlje u svijetu kod kojih se smanjuje poljoprivredni posjed putem fizičke diobe porodičnih imanja i uvećanja broja njegovih vlasnika. Na taj način ona se nalazi pred obvezom poduzimanja hitnih organizaciono-tehničkih i društvenih mjera za njegovo racionalnije korištenja.

Prema stanju iz 1991. godine, na prostoru kojeg danas zauzima Kanton Sarajevo bilo je 22.919 poljoprivrednih gazdinstava. Ona su u svom vlasništvu ukupno imala 36,2 hiljade ha poljoprivrednog zemljišta, što je davalo prosječan posjed od samo 1,6 ha. Ovako malo zemljište raspoređeno je na veliki broj korisnika, tako da 58 % njih ima posjed samo do 1 ha, a sa onima između 1,1 i 3 ha, taj se broj širi na oko 86 %. Na taj način na udio od oko 14 % sužen je krug onih vlasnika čije imanje ima 3-5 i preko 5 ha. Takvih gazdinstava računa se da bi moglo biti u Kantonu oko 3.300, pa bi oni trebali postati okosnicom oko koje bi se formirala njegova buduća ozbiljnija poljoprivredna proizvodnja.

Grafikon 5.10.: Broj poljoprivrednih gazdinstava u Kantonu Sarajevo prema veličini posjeda (1991)

13.264

6.378

1.733 1.544

0

2.000

4.000

6.000

8.000

10.000

12.000

14.000

Do 1 ha 1,1 - 3 ha 3,1 - 5 ha Više od 5 ha

Broj

gaz

dins

tava

* Zbog administrativnih promjena nakon rata, struktura poljoprivrednog posjeda djelomično promijenjena.

Najviše poljoprivrednih gazdinstava ima u općinama Ilijaš (17,4%), Ilidža (17,1%), Hadžići (14,5%) i Novi Grad (12,6%), a najmanje u općinama Stari grad (5,1%) i Trnovo (6,4%). Među njima, sa oko 850 ili 26 % najviše gazdinstava sa preko 3,0 ha zemljišta, na kojima bi se trebala graditi robna proizvodnja, opet ima u općini Ilijaš.

Grafikon 5.11.: Broj poljoprivrednih gazdinstava po općinama Kantona Sarajevo sa 3 i više ha poljoprivrednog zemljišta

851

276

428

296

291

376

280

255

224

0 100 200 300 400 500 600 700 800 900

Ilijaš

Vogošća

Trnovo

Hadžići

Novi Grad

Ilidža

Stari Grad

Novo Sarajevo

Centar

(Broj gazdinstava sa preko 3 ha poljoprivrednoh zemljišta)

Tim gazdinstvima po većoj brojnosti sa takvim posjedima pridružuje se oko 430 gazdinstava u općini Trnovo (13,1%) te oko 375 gazdinstava (11,5%) u općini Ilidža. Sve druge općine takvih gazdinstava imaju između 220 i 300, i sva ona sa prethodnim trebala bi danas činiti jedan skup od oko 3.300 proizvodnih jedinica na kojima bi se mogla graditi buduća proizvodnja.

Pri tomu treba istaći kako ipak ne znači da će i sva gazdinstva koja su manja od 3 ha strogo ostati izvan procesa okrupnjavanja i tržišnog osposobljavanja. Uz odgovarajući prelazni period, to će u mnogome zavisiti od izbora proizvodnih orijentacija, kao i drugih činilaca. Također, ovakva gazdinstva dodatni izvor prihoda trebaju tražiti i u drugim van poljoprivrednim aktivnostima.

5.4.3. Sistemi poljoprivredne proizvodnje

Sa stanovišta intenziteta utroška inputa, danas se u svijetu paralelno provode tri sljedeća sistema poljoprivredne proizvodnje:

a. konvencionalna poljoprivreda,b. organska poljoprivreda, ic. integralna poljoprivreda.

5.4.3.1. Konvencionalna poljoprivreda

Konvencionalna poljoprivreda je ona koja se zasniva na primjeni savremenih tehničko-tehnoloških procesa rada i intenzivnim utrošcima reprodukcionih materijala. Takva proizvodnja zajedno sa drugim emitentima štetnih materija, vršila je i vrši negativan uticaj na okoliš, pa je zbog toga postala predmetom intenzivnih rasprava i brige za planetu Zemlju.

U sadašnjoj bh/fbh. poljoprivredi, izbor među raspoloživim proizvodnim sistemima zasigurno neće (niti treba) odvratiti većinu gazdinstava da se opredijele prema intenzivnom načinu ulaganja sredstava koji osigurava izdašniju proizvodnju i veće ekonomske efekte. To ipak ne znači da se treba odreći i vlastite obavezujuće dobre ekološke politike. Suprotno tome, trebat će sankcionirati sve one okolišno rizične postupke i tehnologije, koje bi mogle utirati put gubljenju dragocjeno nasljeđenog i već sutra dobro upotrebljivog imidža zdrave prirodne sredine kakvu uistinu ima.

5.4.3.2. Organska poljoprivreda

Još ne postoji ni federalni ni državni zakon o organskoj proizvodnji hrane, kako to okolišne i privredne potrebe zahtijevaju. I pored toga, organska poljoprivredna proizvodnja se ipak praktikuje. To potvrđuje činjenica da je, prema podacima ECON (2004.), na prostoru države certificirano 1.180 ha zemljišta u ovoj proizvodnji.

FBiH i Kanton Sarajevo imaju prirodne resurse za razvoj organske proizvodnje, posebno u voćarstvu, povrtlarstvu i stočarstvu. Trenutno je teško procijeniti veličinu površina pod organskom proizvodnjom kakva bi realno mogla biti čak i u bliskoj budućnosti. Također, teško je procijeniti i njene potrebne prerađivačke kapacitete

Neophodno je da se organski sektor podrži zakonima i subvencijama. U tom smislu treba nastojati da razvoj organske proizvodnje bude integralni dio općih napora unapređenja ruralnih područja, i da se konkretnim podrškama (subvencije, mogućnosti korištenja državnog zemljišta, otkup državnog zemljišta, pomoć u traženju vanjskih tržišta i sl.) i na ovaj način pomogne razvoj sektora.

5.4.3.3. Integralna poljoprivreda

Integralna proizvodnja hrane je ona koja u sebe uključuje tehnološke procese kakvi su, uz ekološku prihvatljivost, i privredno, odnosno ekonomski održivi. Zasniva se na sistemima dobrog gazdovanja tlima i nanošenja što manje štete okolišu, a da se pri tome ne dovedu u pitanje rastući prinosi i ekonomska uspješnost proizvodnji. Sistem integralne poljoprivrede čini sredinu između klasičnog (intenzivnog) pristupa proizvodnji i organske poljoprivrede o kojoj je bilo riječi. Uz odgovarajući rast inputa, on bi mogao da liči sadašnjoj proizvodnji kakvu primjenjuju bolja bh. poljoprivredna gazdinstva.

Sa privrednog stajališta integralni sistem proizvodnje se treba naučno i stručno unapređivati i kao takav smatrati prihvatljivim za gradnju buduće domaće poljoprivrede. Također, sa pozicije mogućeg osiguranja kapitala, ovaj sistem lakše se može tehnološki unapređivati, pa i podsticati u mjerama buduće poljoprivredne politike. Sve su to razlozi da ova proizvodnja postane čak i vodeća u Kantonu.

5.4.4. Stanje poljoprivredne proizvodnje

5.4.4.1. Ratarska proizvodnja

Ratarska proizvodnja provodi se u Kantonu na površini od 5.193 ha (prosjek 2002/04), ili na oko 53 % raspoloživih oraničnih površina. Sa najviše oraničnih površina raspolažu općine Ilijaš. Ilidža, Trnovo i Hadžići, ali se sa visokim obujmom zasijanih u raspoloživim površinama ističe samo općina Ilidža na koju otpada udio od 41,9 %. Također, više zasijanih površina nalazi se u Općini Novi Grad (15,1%), te općinama Hadžići (13,8%), Vogošća (10,9%) i Ilijaš (8,7%).

U strukturi sjetve vodeću poziciju sa 57,8 % zauzima povrće, uz također značajno učešće krmnog bilja od 30,3 %. Žitima se sije 11,8 % angažiranih površina, a industrijskim biljem neznatan udio od 0,1%. Ovakva struktura sjetve može se ocijeniti dosta povoljnom uz konstataciju da se ona značajno razlikuje od one kakva se sa dominacijom žita (41,9%) primjenjuje u FBiH.

Grafikon 5.12.: Struktura sjetve na području Kantona Sarajevo (prosjek 2002/2004)

613

7

3.002

1.571

0

500

1.000

1.500

2.000

2.500

3.000

3.500

Žita Industrijsko bilje Povrće Krmno bilje

Povr

šina

u h

a

Proizvodnja žitaŽitarice se u prosjeku siju na površini od 561 ha. Sa sjetvom od 223 ha (39,8%) najzastupljeniji je kukuruz, kojeg sa 145 ha (25,8%) prati pšenica, te sa 107 ha (19,1%) ječam. Sjetvenu strukturu na ostatku ukupnih površina od 86 ha (15,3%) upotpunjuju još raž i zob. Sve ove kulture daju nisku ukupnu proizvodnju od oko 1.300 tona svih vrsta žita i njihovu dostatnost od samo 3,2 kg po stanovniku. Sve to ukazuje da se njihova proizvodnja odvija i na malim pojedinačnim površinama i sa niskim prinosima, što osporava ekonomske razloge za dalje širenje.

Površine većeg uzgoja žitarica nalaze se u općinama Ilijaš, Ilidža i Hadžići, na koje ukupno otpada 84 % svih sijanih površina.

Proizvodnja povrćaKlasična proizvodnja povrća kojoj se sve više priključuju i zatvoreni proizvodni objekti, sa relativno visokim iskazanim sjetvenim udjelom, zauzima područja uz vodne tokove te ravnice i bregovite terene Kantona. U ukupnim požnjevenim površinama od 2.478 ha, krompir je sa 1.226 ha vodeća kultura i zauzima udio od 49,5 %. Od ostalih kultura sa 963 ha (76,9%) veće površine zauzimaju crni luk, kupus, grah i paradajz. Prinosi na otvorenom srednji su do

niski. Oni na angažiranim površinama daju ukupnu proizvodnju od 10,5 hiljade tona krompira, te 9,3 hiljade tona ostalog povrća.

Nakon rata u Kantonu je zaživjela i proizvodnja povrća u zatvorenom prostoru koja se danas odvija u oko 114 plastenika i osam staklenika sa ukupnom površinom os 1,9 ha. Uz povrće, u ovim prostorima uz mnogo više prinose nego na otvorenom, proizvodi se još i cvijeće.

Industrijsko biljeStatistika ukazuje na postojanje proizvodnje industrijskog bilja i to na površini od oko 7 ha. Te površine nalaze se u općini Hadžići i na njima se proizvode ograničene količine soje, lana za dobivanje ulja, te repe za pravljenje slatka u domaćinstvima.

Krmno biljeOsnovu za proizvodnju krmnog bilja čini već iskazanih 1.572 ha oranica, te biljna masa sa oko 4.500 ha livada, 4.700 ha pašnjaka i oko 900 ha usjeva koji zajedno daju značajnu proizvodnju bilja za ishranu stoke. Glavne kulture ili grupe kultura koje se siju su travno-djetelinske smjese, lucerka, krmni kukuruz, djetelina i stočna repa. Niski prinosi i odsustvo struke pri proizvodnji i dizanju usjeva čine prinose značajno nižim od mogućih.

Ljekovito i aromatično biljeU FBiH postoji oko 155 ljekovitih i aromatičnih biljnih vrsta. Veliki dio tih vrsta, zajedno sa šumskim plodovima nalazi se i u Kantonu Sarajevo. Većina njih se sakuplja, pa se tako uvećava prihod brojnih seoskih porodica. S tim u vezi, sadašnje okolišne i socijalne procjene upućuju da se njihovom proizvodnjom i ubiranjem zadovoljava mali dio potreba domaćeg i vanjskog tržišta, pa postoji mogućnost za veće dohodovne rezultate.

5.4.4.2.Voćarstvo

Sa 3.775 ha voćnjaci učestvuju sa 7,4 % u ukupnim i sa 11 % u obradivim površinama Kantona. Od vrsta, najzastupljenije su šljiva, jabuka i kruška, te u manjoj mjeri, uz trešnju, višnju i orah, i ostale kontinentalne kulture. Njihova ukupna proizvodnja doseže u prosjeku 4,7 hiljada tona, što iznosi 11,8 kg po stanovniku. Općina daleko najveće proizvodnje (sa skoro 43 % udjela) je Ilidža, a uz nju na znatnom odstojanju značajnije količine voća daju još općine Novi Grad, Stari Grad i Hadžići.

Proizvodnju karakterizira stari baštenski uzgoj sa niskim prinosima i alternativnim rađanjima. Tržišni viškovi su niski, ali u posljednjim godinama ohrabruje uvećanje broja stabala voćaka na novijim osnovama uzgoja i modernijim sortimentom. U taj trend uklapaju se i poznate akcije ''Klasa'' u uspostavi proizvodnje jagodastog voća na širem prostoru FBiH, koje je u Kantonu rezultiralo sa oko 11 ha zasada jagode i 15 ha maline.

5.4.4.3. Proizvodnja u stočarstvu

U strukturi poljoprivredne proizvodnje stočarstvo ima višestruku važnost i vodeći značaj. Ono tokom cijele godine zapošljava radnu snagu, ubraja se u radno najintenzivnije proizvodnje, i značajno uvećava dohodak gazdinstava.

U brdsko-planinskim prostranstvima stočarstvo je praktično jedini ekonomski isplativ način korištenja zemljišta i važan uslov za demografsku pokrivenost prostora. Ono daje osnovu i za razvoj znatnog dijela prerađivačke industrije. Ova dva posljednja uslova u cijelosti ispunjava Kanton Sarajevo. Prema brojnom stanju koje kod goveda iznosi 8,7 hiljada, ovaca 28,6 hiljada, koza 1,9 hiljada, peradi 144 hiljade jedinki te ostalih kategorija u manjem obimu, može se reći da je sadašnji proizvodni potencijal u ovoj grani nizak i ima prostora za daleko snažniji razvoj.

Kanton u stočnom fondu FBiH kod goveda učestvuje sa 3,7 %, a ovaca sa 5,6 %, što je ravno ili iznad raspoloživosti u oraničnim (3,7%) površinama, te približno ili malo ispod udjela kojeg on ima u ostalim kategorijama poljoprivrednog zemljišta FBiH. To ilustrira stanje nedovoljne zastupljenosti stočarstva naspram raspoloživih zemljišnih resursa, što uz ostale povoljne uslove favorizira stočarstvo kao najvažniju poljoprivrednu proizvodnu granu. Ako se zna da je zatečeno stanje stočnog fonda u Kantonu rezultat i prijeratne degresije i ratne devastacije, onda je razumljivo što se zemljišni resursi i pri sadašnjem skromnom stanju proizvodnje voluminozne krme mogu uzeti kao dobro polazište za budući bolji razvoj.

GovedarstvoGovedarstvo se smatra pokretačem razvoja ukupne poljoprivrede, a ujedno je i važan uslov intenzifikacije ratarske proizvodnje. Kao takvo, sa već iskazanih 8,7 hiljada grla u kojima je 6,9 hiljade krava i steonih junica, u Kantonu ono je danas superiorno vodeća stočarska grana.

Mlijeko. Mlijeko je strateška proizvodnja i osnova reprodukcije u govedarstvu. Raspoloživi fond muženih krava daje 16,4 miliona litara mlijeka i odslikava znatno višu proizvodnost po kravi od 2.610 litara nego je u FBiH. Pri tome PD Butmir visoko prednjači sa 5.900 litara po kravi. Cijeni se da više od 50 % livadskih potencijala zajedno sa ''viškovima'' neangažiranih oranica pogoduje mliječnom govedarstvu, u čemu se najviše njih nalazi u općinama Ilijaš, Trnovo, Hadžići, Vogošća i Ilidža. Proizvedeno mlijeko uglavnom se troši u domaćinstvima, tako da je otkup skoro simboličan. To stanje znatno je popravio ,,Milkos'' sa organiziranjem otkupa u 2005. godini, ali visoka usitnjenost proizvodnje i privlačnost izravne prodaje na zelenim pijacama u mnogome otežavaju bolje rezultate na ovom planu. Ipak pomaci u ovoj proizvodnji su vidni i treba ih usmjeravati prema uvećanju broja tržišnih farmera i višoj proizvodnosti.

Meso. U proizvodnji goveđeg mesa nema pomaka kao kod mlijeka. Njegova proizvodnja po kravi kreće se oko 125 kg žive mjere, uključujući meso izlučenih krava i priplod (telad). Razlozi za tako nisku proizvodnost i odsustvo

motiva za njeno unapređenje su višestruki i vide se prije svega u nedovoljnom podsticanju ovog sektora te nepostojanje programa razvoja integralnog govedarstva. Sadašnja izuzetno niska proizvodnja mesa žive mjere i njegova ista takva dostatnost u domaćoj ishrani, uvrštavaju mesno govedarstvo među grane koje u domaćoj potražnji mogu imati visoke motive za budući razvoj. Uz marketinško ponašanje pri oblikovanju farmi i koncipiranju proizvodnje, ''vezivanje'' farmera – tovljača goveda za klaoničnu i prerađivačku industriju, uslov je da ova djelatnost dobije odgovarajuću pravnu sigurnost i motive za razvoj. To znači da će biti potrebni odgovarajući stimulativni elementi za obje strane, odnosno ugovorni okviri sa kojima bi se zadovoljili uzajamni poslovni interesi. Stimuliranje proizvođača za produženi tov muške teladi, te organiziranje specijaliziranih farmi za tov junadi, praktične su mjere koje treba promovirati u cilju razvoja ovog sektora.

OvčarstvoOvčarstvo je svojom biologijom uvezano u zemljišne i klimatske resurse BiH. Zavisi od njih, pa je zadržalo tradicionalan način proizvodnje ne doživljavajući skoro nikakve tehnološke promjene. Sve to može se konstatirati i za Kanton Sarajevo koji je u 2004. godini dostigao broj od 28,6 hiljada ovaca u okviru kojih i 18,8 hiljada grla za priplod.

Zbog svoje integrisanosti u domaći proizvodni prostor, ovčarstvo se pokazalo rezistentnim čak i na odsustvo državne pomoći i relativno se brzo obnavlja nakon ratne devastacije. Od 12,7 hiljada grla hiljada grla koliko ih je bilo u 1999. godini, broj ovaca do danas se u Kantonu više nego udvostručio. Uz slične tendencije u FBiH, sadašnja proizvodnja ovčijeg mesa od 2,0 kg po stanovniku i dalje je više nego niska. Stoga domaća nezadovoljena tražnja (janjad) i nekadašnja tradicija izvoza, iskazuju snažne potrebe za dalja uvećanja ove proizvodnje.

KozarstvoPoslije dugog ''izgona'', kozarstvo se ponovo vratilo u privredni sistem zemlje. FBiH danas raspolaže sa oko 43 hiljade koza i radi se uglavnom o domaćoj životinji prilagođenoj ekstenzivnim uslovima u kojem se ''brst'' ne može eksploatisati u druge privredne svrhe. U Kantonu danas je registrirano postojanje nepune dvije hiljade ovih životinja sa trendom koji ne nagovještava dalji rast.

KonjogojstvoBroj konja u Kantonu nakon poslijeratne stagnacije pao je na 428 grla, pa je to znak da za ovu granu stočarstva treba iznaći odgovarajuća razvojna rješenja.

Peradarstvo Uoči rata, BiH je važila kao zemlja sa veoma razvijenom peradarskom proizvodnjom. Njena dobra proizvodna koncepcija bila je dopunjena i osmišljenom rejonizacijom proizvodnih kapaciteta. Ova proizvodnja uz brojne uspone i padove, drži svoje postojanje, tako da Kanton (2004) raspolaže sa oko 144 hiljade komada peradi, unutar kojih je 64 hiljade koka nesilica. Danas u Kantonu djeluje 10 velikih farmi za tov pilića koje proizvode oko 400 tona žive mjere pilećeg mesa, te više malih proizvođača kojima je tov piladi

dopunska djelatnost. U Kantonu se također proizvodi i 10 do 15 miliona komada konzumnih jaja.

SvinjogojstvoPostojanje svinjogojstva upravljeno je strukturom stanovništva pa će ono i dalje egzistirati u skladu sa interesima pojedinačnih domaćinstava da se bave tovom materijala nabavljenog sa strane.

PčelarstvoPčelarstvo kao privredna djelatnost ima zapažen značaj. Njegovi proizvodi (med, polenov prah, propolis, matična mliječ, vosak i pčelinji otrov) služe kao direktna hrana i lijek, ili kao sirovine u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Pčelarstvo u Kantonu ima dobre uslove za razvojm, koji se očituju kroz snažan poslijeratni razvoj u dostizanju broja od 9,6 hiljada košnica i proizvodnji meda od 86 tona. Velika izdašnost resursa i pokazana volja ljudi da se bave pčelarstvom, treba da budu osnovni pokretači daljeg razvoja. Domaća nezasićena tražnja i izlazak na svjetsko tržište dodatni su važni motivi koji ovoj djelatnosti u Kantonu osiguravaju dobru budućnost.

RibarstvoAkvakultura je značajna je djelatnost u svijetu koja domaćim resursima daje velike šanse za učešće u domaćoj potrošnji i izvoz. Kanton Sarajevo putem svojih vodnih tokova posebno u općinama Trnovo i Ilijaš, ta manje u Hadžićima, Vogošći i Starom Gradu, ima uslove za razvoj ove proizvodnje značajno iznad dostignutih veličina. Njima treba dodati i moguće korištenje geotermalnih vodnih potencijala u općini Ilidža. Uz njih, u već naznačenim općinama za podizanje manjih ribogojilišta nude se rijeke Bosna, Crna rijeka, Bijela rijeka, Rakitnica, Zujevina, Ljubina, Misoča, i dr.

Organska proizvodnjaKanton Sarajevo za organsku proizvodnju ima područja čistog zraka, te nezagađenog obradivog zemljišta, iskonskih pašnjaka i bistre vode. Ona se već provodi kod nekih proizvođača kao što su ''Halilović'' i ''Heljda eko'', pa bi oni mogli biti dobrim primjerima za njeno umnožavanje na veći broj izvršilaca.

Nekonvencionalne proizvodnje

Uzgoj kunićaRazvoj kunićarstva u FBiH ograničava pomanjkanje tradicije i neizgrađene navike u potrošnji. Potražnja u nekoliko evropskih zemalja i podsticanje domaće potrošnje, šanse su za razvoj ove grane kako u cijeloj zemlji tako i u Kantonu.

Uzgoj krznašicaFarmerska proizvodnja krznašica u svijetu dosta je razvijena. U njoj najviše se uzgajaju vidrice, polarne i crvene lisice, samuri, nutrije, rakuno psi i činčile. Proizvodnja činčila ima svoje sljedbenike i u nas, pa je treba razvijati kao i

druge iz ove oblasti, za koje se pokaže preduzetnički interes. Sve one su i proizvodno vrlo interesantne životinje, ali su tehnologijom i tržištem naslonjene na susjedne države.

Ostale proizvodnjeManjim i srednjim poduzetnicima nude se mogućnosti za uspostavu brojnih drugih nekonvencionalnih proizvodnji kao što su puževi, rakovi, nojevi, japanske prepelice, svilene bube i dr., što će ovisiti od ekonomske motiviranosti ljudi da u njih ulažu svoj rad i kapital.

5.5. Prehrambena industrija

Kanton Sarajevo raspolaže sa velikim brojem industrijskih kapaciteta u kojima se prerađuje niz vrsta različitih sirovina biljnog i animalnog porijekla. To se u približno jednakoj mjeri odnosi na mlinsku industriju, mesnu industriju, industriju mlijeka, industriju stočne hrane, industriju piva, duhansku industriju, te kapacitete za doradu jagodastog voća, šumskih plodova i ljekovitog bilja.

Prehrambena industrija ima stabilan trend rasta tako da je, sa izuzetkom 2003., u svim posljednjim godinama ostvarivala uspon obima proizvodnje sa indeksom koji se kretao između 104,0 (2004) i 162,5 % (2001).

5.5.1. Mlinska industrija

Mlinska industrija u sastavu je kompanije ''Klas''. Ima sjedište u Sarajevu. Njen nosilac je prije rata izgrađeni, ali nedavno modernizirani industrijski mlin godišnjeg kapaciteta 112.500 tona, uz silos čije su mogućnosti smještaja oko 50.000 tona sirovine. S obzirom na nisku lokalnu proizvodnju žita koja se ne bi trebala značajno uvećavati, ova industrija nema velik značaj za poljoprivrednike Kantona.

5.5.2. Industrija jagodastog voća i šumskih plodova Snažan podsticaj proizvodnji jagodastog voća u Kantonu i širem prostoru FBiH, kroz zasnivanje porodičnih plantaža, te prihvat, doradu i plasman proizvoda dao je ''Klas'' svojim akcijama koje traju unazad 2-3 godine. Jednako to važi za šumske plodove za koje je, kao i za maline, ''Klas'' izgradio snažne rashladne kapacitete, kao i kapacitete za smrzavanje. Uz ovu kompaniju, otkupom i doradom jagodastog voća i šumskih plodova bave se još firme ''Halilović'', ''Boletus'', ''Citius'' i ''Faveda''.

Proizvodi svih navedenih dorađivača uglavnom se izvoze. Stoga bi to trebali biti snažni motivi za dalje razvijanje ovih aktivnosti kroz uključenje daleko većeg broja proizvođačkih i sakupljačkih porodica u odnosu na sadašnje stanje. Organizacijsko uvezivanje, te proizvodno i sakupljačko educiranje sadašnjih kao i budućih učesnika, trebalo bi se smatrati važnim uslovom za buduće još bolje rezultate u ovom poslu.

5.5.3. Industrija ljekovitog i aromatskog bilja

Sva sadašnja ponuda ljekovitog i aromatskog bilja koja se dobiva proizvodnjom i sabiranjem u prirodi, može biti prihvaćena od strane postojećih dorađivača u Kantonu. Tih dorađivača ima nekoliko, i svi oni kao ''Bosnalijek'', ''Citius'', ''Boletus'', ''Faveda'', ''Klas'' i ''Halilović'' imaju kapaciteta za prihvat mnogo većih obima sirovina nego ih može ponuditi kantonalno i mnogo šire područje. Na taj način te firme bi trebale biti snažan motiv za veliki broj porodica u svim ruralnim sredinama Kantona da se što bolje organiziraju u ovoj djelatnosti. To organizovanje, kao kod šumskih plodova, također bi trebalo sadržavati i svoju edukativnu stranu. Na taj način izbjegle bi se neželjene posljedice po eko-sistem područja zbog nestručnog i nesavjesnog ubiranja, te osigurao odgovarajući kvalitet u organiziranoj proizvodnji.

5.5.4. Industrija mlijeka

Obnovom prijeratnih i izgradnjom novih kapaciteta, Kanton Sarajevo je na svom području stvorio snažnu koncentraciju prerade mlijeka. Glavni nosilac te prerade trebao bi biti ''Milkos'' u Sarajevu sa sadašnjih 30.000 litara dnevnog ulaza sirovine, te ''West Milk'' na Ilidži sa istim kapacitetom koji još nisu u funkciji. Ostatak od 3.600 litara dnevnog kapaciteta namiruju male mljekare kao ''Ex-prom'', ''Faletići'', ''Ruja Company'', ''Šabići'' i ''PM-Milk'' koje prerađuju lokalne viškove na bližim i daljim prostorima proizvodnje mlijeka u Kantonu.

Postojeći kapaciteti mljekarske industrije ocjenjuju se kao dovoljni za daleko veći prihvat sirovine od sadašnjeg. Stoga oni čine ohrabrujuću osnovu za širenje buduće proizvodnje mlijeka na maksimalno mogući broj farmera, pod uslovom njihovog dobrog organizovanja u stabilne proizvođače tržišnog tipa.

5.5.5. Mesna industrija

Uz mliječne, Kanton raspolaže i izuzetnim kapacitetima za klanje stoke i preradu mesa. To su ''Akova-group'' sa preradom goveđeg mesa, te klanjem i preradom mesa paradi, ''Brajlović'' sa preradom goveđeg, ovčijeg i mesa peradi, ''Dayton'' sa klanjem i preradom mesa goveda i ovaca, ''Mujanović'' sa klanjem i preradom mesa goveda i ovaca, te ''Brojler'', ''Petriot'' i ''RVR-kompany'' sa klanjem i preradom mesa peradi.

Sve su to firme snažnih kapaciteta koje su kod svih vrsta mesa, osim peradi, zavisne od snabdijevanja sirovinama iz drugih područja BiH i uvoza. Stoga i one emitiraju snažne pozive domaćim uzgajivačima goveda i ovaca kroz osnivanje komercijalnih farmi na svim područjima Kantona gdje za to postoje prirodni uslovi.

5.5.6. Industrija piva

Industrija piva u Sarajevu ima dugu tradiciju i proizvodni renome koji se potvrđuje na razinama svjetski cijenjenih marki ovog proizvoda. To je

''Sarajevska pivara'' čiji instalirani kapaciteti iznose 850.000 hl, i koji se u visokoj konkurenciji iz uvoza danas koriste sa oko 40% od moguće proizvodnje. Uz pivo, sve značajniji udio u proizvodnji ove kompanije čine sokovi i mineralne vode. Ova pivara uz ostale u BiH, nakon odgovarajućih pozitivnih studijskih podloga, vjerovatno bi mogla inicirati i snažnu proizvodnju pivskog ječma na širokim prostorima FBiH. U takvoj akciji, koja se nekad zagovarala kroz ne baš dobro odabranu izgradnju sladare u Rogatici, svoja proizvodna opredjeljenja mogle bi naći i brojne porodice širom brdskih i planinskih dijelova FBiH, pa i u ovom kantonu.

5.5.7. Industrija stočne hrane

Kanton Sarajevo nema realne sirovinske pretpostavke za veću proizvodnju koncentrovane stočne hrane, ali je ipak uspostavilo ovu djelatnost na osnovama nusproizvoda ili nekih posebnih imputnih potreba. To radi ''Sarajevska pivara'' sa pivskim tropom kao sporednim proizvodom koji može dobro služiti u ishrani krava za proizvodnju mlijeka, te ''Klas'' koji na isti ili sličan način daje mekinje i stočno brašno kao jednostavne smjese za ishranu stoke. Njima se pridružuje i ''Akova-group'' sa svojom proizvodnjom složenih krmnih smjesa za ishranu peradi i stoke.

5.5.8. Mali porodični pogoni

Proizvodnja u kulturi uz bogatsvo prostranog prirodnog ambijenta pruža u Kantonu značajne mogućnosti za uspostavu porodičnih dorađivačkih pogona na bazi autohtonog voća, pojedinih žita, ljekovitog bilja i šumskih plodova. Postojeći primjer pogona za proizvodnju i preradu heljde, mogao bi se širiti na male porodične kapacitete za sušenje i pakovanje voća i šumskih plodova, uz njihov izravni plasman na tržište sa težnjom tretmana kao organske hrane. Zadružno organiziranje ovih pogona bilo bi dobra forma za dostizanje većih obima i standardiziranje proizvodnje, te lakši dostup tržištu.

5.6. Turizam

5.6.1. Uvodne napomene

Kanton Sarajevo ima velike mogućnosti za razvoj različitih vidova turizma kao što su: kulturni, sportski, banjski, seoski, vjerski, alpinistički-planinski, speleološki te poslovno-kongresni turizam. Nažalost, bez obzira na veliki potencijal za razvoj različitih vrsta turizma iskoristivost je veoma mala. Izgrađenost turističkih kapaciteta koji su devastirani tokom rata još uvijek nije dovoljna i adekvatna (Stojčevac, Bjelašnica, Igman, Vrelo Bosne). Objekti kao što su Park šuma Mojmilo, Sastavci, Hum, Sedrenik su napadnuti bespravnom izgradnjom, a bili su planirani kao zone pretežno za rekreaciju. U novije vrijeme grade se turistički kapaciteti manjih dimenzija čije su cijene umjerene što je u skladu sa svjetskom turističkom ponudom, ali je ova ponuda nedovoljno osmišljena i bez pratećih sadržaja koji bi zadovoljili savremenog turistu.

Postavljanje ambicioznih ciljeva i zadataka politike razvoja turizma u Bosni i Hercegovini (do 2015. godine 2 milijarde EUR-a prihoda) nesumnjivo je otežano činjenicom nedovoljnog poznavanja i uvažavanja turizma kao poslovnog fenomena 20. vijeka, a ne samo kao jednog od privrednih sektora. Naime, raspravljajući o turizmu i njegovom razvoju treba se imati u vidu činjenica da savremeni turizam zahtijeva učešće svih privrednih sektora, dakle čitave privrede. Osim toga, postavlja se pitanje ko je subjekt našeg interesa kad govorimo o razvoju, strategiji ili politici razvoja turizma. Da li su to turisti i eventualno ekonomske i druge posljedice njihovog boravka u turističkoj destinaciji? Jesu li to hotelijerstvo, ugostiteljstvo i posredništvo ili su to i oni “drugi” sektori koji proizvode robe i usluge za turističko tržište? Upravo u tom kontekstu treba kao izuzetno vrijedne ocjenjivati pokrenute brojne aktivnosti, programe, projekte, ideje, odluke i drugo u želji da se turizam na području Kantona Sarajevo skladno razvija, kako u urbanim dijelovima, tako i u njegovim ruralnim prostorima. To će ujedno doprinijeti unaprjeđenju i usmjerenom razvoju turizma u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Zato je vrijedno podsjetiti se i na sljedeće aktivnosti: izrađena je Regionalna strategija ekonomskog razvoja sa

prioritetnim ciljevima razvoja turističkog sektora, formiran je Savjet eksperata za ekonomski razvoj pri Vanjsko-

trgovinskoj komori BiH, Privredna komora Kantona Sarajevo donijela je odluku o

podršci biznisa na selu, 54 općine u BiH inicirale su projekt “BiH - ekološka država”, financijski rejting BiH je poboljšan, izrađeni su marketing projekti razvoja turizma i to: Turizam kao

biznis, općina Stari Grad i E-turistički park “Bijela”, za Fondaciju “pro BITR-a”,

općine Trnovo i Stari Grad donijele su programe razvoja turizma s posebnim usmjerenjem na ruralna područja,

općina Trnovo donijela je “LEAP-lokalni ekološki akcioni plan”, izrađena je Strategija razvoja turizma za grad i Kanton

Sarajevo, pokrenute mnoge aktivnosti oko uređenja okoline, zaštite i

razvoja turističkih atrakcija kao što su : Skakavac, Bijambare, Debelo brdo,

više godina organizovano rade Škole u prirodi u Šabićima i Husremovcu,

štampan je i promoviran Planinsko-turistički vodič po planinama oko Sarajeva,

izrađen je i prezentiran turističko-promotivni logo kao vizuelni identitet turizma BiH,

u pripremi je Međunarodna regionalna konferencija mladih na temu: Turizam za mlade ( juni, 2006. godine u Sarajevu),

pokrenuti su projekti za proizvodnju eko-hrane u ekološki očuvanim sredinama Kantona (heljda, žitarice, mlijeko i mliječni proizvodi, meso, voće, povrće), te unapređenja pčelarstva i ovčarstva,

održane su mnogobrojne uspješne poslovne akcije i aukcije organizacije “Bosanske rukotvorine”, koja okuplja oko 300 žena iz cijele BiH,

nedavno je osnovano Ministarstvo za turizam i okoliš Federacije BiH,

godinama se organizuju velike priredbe koje su u funkciji propagande i turizma kao što su: “Baščaršijske noći”, “Sarajevo film festival”, “Vjenčanje na Vrelu Bosne”, zatim programi i događaji u ruralnim prostorima: Festival sela, „Wig Wam-Trophy“, Ćetenijada na Ozrenu i Narodni teferiči na Husremovcu.

5.6.2. Svjetski trendovi u turizmu

Turizam je najveća svjetska industrija. Svaka osma osoba u svijetu radi direktno ili indirektno u ovom sektoru. U 2005. godini ostvareno je preko 800 miliona turističkih putovanja, ili 5,5% više nego 2004. godine. Najviše putovanja je ostvareno u Evropi (54,9%). Regija južne Evrope i Mediterana ostvarila je 158,8 miliona turističkih putovanja, što je za 6,2% više nego prethodne godine i predstavlja 19,6 % učešća u svjetskom turizmu. Godišnji prihod od turizma je skoro 700 biliona USA $ i prema podacima WTO-a turizam čini 10,4% ukupnog bruto proizvoda, 11,2% svjetskog izvoza i 7,6% ukupne zaposlenosti ili preko 200 miliona zaposlenih u turizmu.

WTO je definisala 8 ključnih pretpostavki koje trebaju da se ispune za ulazak nove destinacije na svjetsku turističku kartu:

1. politička volja i podrška razvoju turizma,2. institucionalni i pravni okvir,3. investicije,4. razvoj svih vrsta transporta,5. integracije,6. promocija i komercijalizacija,7. kvalitet, i8. javno i privatno partnerstvo.

Danas u svijetu postoji oko 300 različitih turističkih proizvoda i iskustava od kojih se najmanje 60 marketinški komercijalizuje i pri tome svaki turistički proizvod predstavlja turističko područje u kome dolazi do specifične razmjene vrijednosti za novac. Veliki izazovi s kojima će evropski, ali i svjetski turizam biti suočen, mogu se predstaviti u pet tema:

promjena ponašanja putnika-turista, u korist eko filozofije, održivost i kvaliteta, kao trajna zadaća turizma, brzi razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija, trend prema velikim koncernima, i izgradnja individualne marke turističke destinacije.

U primjeni nekih od ovih novih tendencija u evropskom turizmu pokrenute su vrlo zanimljive i vrijedne inicijative, pri čemu treba istaći dvije i to:

1. „EVROPA – ZAJEDNIČKA BAŠTINA“ je akcija Vijeća Evrope započeta u jesen 1999. godine s ciljem propagiranja zajedničkih vrijednosti koje vežu sve stanovnike Evrope, kako bi se intenzivirao njihov osjećaj pripadnosti sličnoj kulturi i ojačao zajednički identitet. Potiče se, dakle, valorizacija prirodnog i kulturnog nasljeđa, te politika zaštite tih resursa kao zajedničkog blaga. U tom cilju već su organizovani mnogobrojni konkretni pothvati, skupovi, konferencije i slično.

2. „EKO TURIZAM“, kao jedna od osnovnih orijentacija za potvrđivanje i isticanje visokih ekoloških standarda koji će osigurati da turizam uistinu postane jedan od pokretača razvoja u ekološki očuvanim prostorima. Praktično, ključ uspjeha u budućem razvoju upravo leži u ekološki odgovornom turizmu, ili kraće, u eko turizmu.

Ovdje treba napomenuti da u srednjoročnoj strategiji borbe protiv siromaštva u BiH (PRSP) turizam se na nivou Bosne i Hercegovine označava kao prioritetno područje budućeg razvoja.

5.6.3. Stvarne šanse Bosne i Hercegovine i Kantona Sarajevo

Od brojnih šansi koje ima BiH i Kanton Sarajevo u oblasti turizma treba izdvojiti sljedeće:

Globalni zaokret u turizmu: riječ je o mogućem ulasku na turističku kartu sve većeg broja manjih (novih destinacija), uslijed već potvrđene navike da turisti sve više traže i prihvaćaju nova iskustva i destinacije.

Proizvodi sa najvećim poslovnim potencijalom: od 11 proizvoda temeljenih na iskustvima, BiH ima šanse u najmanje 7, a pri tome treba istaći šanse BiH i Kantona Sarajevo u proizvodima povezanim sa korištenjem prirode i eko-turizma, zdravljem, aktivnostima specijalnih interesa, ruralnim turizmom, kulturnim i poslovnim turizmom.

Profil novih turista: riječ je o nezavisnim, tehnološki osviještenim turistima koji su u potrazi za autentičnim iskustvima zainteresovani za kulturu i prirodne resurse spremni na nove destinacije i putovanja.

Opši rast tržišta: Evropske integracije posebno idu u korist lakšem dostupu okrupnjenog tržišta za svaku turističku receptivnu zemlju. Uključujući Rusiju i zemlje Balkana u Evropi ima blizu 700 miliona stanovnika (ne računajući druge zemlje bivšeg SSSR-a) koji ostvaruju 450 miliona putovanja ili oko 2 milijarde noćenja.

BiH i Kanton Sarajevo uz potrebni profesionalni napor i ideje i ambicioznu aktivnost može brzo i uspješno pristupiti na ovo golemo tržište. Pitanje je samo jasnog opredjeljenja i spremnosti da se u turizmu, izuzetno bogatim prirodnim i kulturno-historijskim resursima, iskoristi ogromni potencijali i šanse, a one se najbolje mogu iskazati kroz sljedeće turističke proizvode:

kulturni turizam, planinski turizam, zdravstveni turizam, religijski turizam, eko-turizam i avanturistički turizam.

5.6.4. Analiza stanja u Kantonu Sarajevo

Iako Kanton Sarajevo sa vrlo povoljnim geografskim položajem, bogatstvom i raznovrsnošću prirodnih, kulturno-historijskih, privrednih i novonastalih resursa, te razvijenim i afirmisanim naučnim, kulturnim, obrazovnim, umjetničkim, sportskim i drugim institucijama, klubovima, društvima, te udruženjima pripada najpoželjnijem razvojnom regionu BiH, turizam kao njegova velika i realna šansa nije “bogati stanovnik” ovoga područja. Razloge za to treba tražiti i u odnosu državne politike prema turizmu koja nije prepoznala vrijednost imidža Olimpijskog grada i Olimpijskih planina poslije ZOI '84, kao i drugih vrijednosti kulturno-duhovnog i stvaralačkog rada, što se, nažalost, zadržalo i u poslijeratnom periodu.

Svakako ima i veoma vrijednih inicijativa pojedinih društveno političkih zajednica, poduzetnika, domaćih i međunarodnih institucija, a kao dobar primjer navodimo općine Trnovo, Stari Grad i Ilidža.

U oblasti informativno-propagandne aktivnosti vrijedan doprinos davali su i daju Turistička zajednica Kantona Sarajevo i Turistička zajednica F/BiH.

Dobro osmišljeni programi prema novoj filozofiji turizma polaze od odnosa prema životnoj sredini – ekologiji, zajedno sa održivim razvojem okrenutim prema prirodi i čovjeku. Ali prije svega treba konstatovati sljedeće činjenično stanje u BiH i Kantonu Sarajevo:

Brojni i glavni eko-turistički resursi kako BiH tako i Kantona Sarajevo neracionalno se uništavaju i oštećuju;

Postojeći hotelski kapaciteti u gradu, Ilidži i drugim općinama Kantona nisu postigli ni donju granicu tolerantne iskorištenosti (50%), i prema dostupnim podacima ne prelaze ni 35% iskorištenosti na godišnjem nivou3;

Oko 200 turističkih agencija u BiH djeluje i na raznim turističkim tržištima, u većini receptivno, a za očekivati je da će osnovano udruženje UTA BiH sa oko 60 članica više raditi na receptivnom turizmu i plasmanu naših turističkih proizvoda. Dobar primjer je i itinerer: Stazama kulturno-historijskog nasljeđa Sarajeva;

U toku su ili se pripremaju nove turističke investicije u hotelske kapacitete (Grand Media centar uz hotel Holiday Inn - predviđen za razvoj kongresnog turizma, Grand hotel Saudijskog princa - „Jajce, kasarna“, „Terme Čatež na Ilidži“, obnova hotela „Terme“, „Evropa“, „Nacional“, „Stari grad“, „Bristol“), nove turističke kapacitete na Igmanu, Bjelašnici (Alpe Adria Bank – veza more – Neum i Olimpijske planine Sarajeva ) i Jahorini, što sve, uz ponovnu kandidaturu Sarajeva za ZOI 2018. ili 2022. i

3 Neki podaci nadležnih inspekcija govore da se kroz „sivu ekonomiju“ kriju i turisti i promet

nominiranje Sarajeva kao kulturne prijestolnice Evrope, ponovno postavlja Sarajevo i njegov region na turističku mapu Evrope;

Ozbiljan problem predstavljaju kadrovi, kako u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, tako još više kadrovi sa specifičnim zanimanjima kao što su turistički vodiči, animatori kulture, zabave, sporta i rekreacije, sportsko-rekreativni učitelji i sl. Nažalost, za edukaciju „uz rad“ ili pripreme kadrova za specifična zanimanja u turizmu nema institucija u BiH. A bez educiranih kadrova, oboružanih “vještinama” i znanjima vremena kome pripadaju nema kvalitete, a ona je bila, jeste, i ostaje okosnica i stup svakog uspjeha.

Bogatstvo i raznovrsnost postojanja turističkih resursa velika su prednost i izazov za stvaranje kvalitetnih ciljanih turističkih proizvoda i ponude na ruralnim područjima Kantona Sarajevo. Navodeći samo jedan dio najpoznatijih i najvrjednijih, potvrdiće se njihova vjerodostojnost:

Planine: Bjelašnica, Igman, Treskavica, Visočica, Jahorina, Trebević, Ozren, Bukovik, planinska visoravan Nišići,

Rijeke i rječice: Željeznica, Crna Rijeka, Bijela Rijeka, Rakitnica, Miljacka, Moščanica, Zujevina, Misoča,

Jezera: šest planinskih glacijalnih jezera na Treskavici (Bijelo, Crno, Platno, Veliko, Suho i Jezero pod Čardakom),

Kulturno-historijsko nasljeđe: veliki broj arheoloških nalazišta, više nekropola raznovrsnih stećaka,

Speleološki objekti: Bijambare, Megara, Klokočevica, Smještajni objekti: Hotel “Maršal”, apartmani “Bosnalijek”,

“Tehel”, “Bojuk” i “Oki”, 16 planinarskih domova i kuća, 3 objekta škola u prirodi (Husremovac i Šabići), turistički kreveti u kućnoj radinosti i u privatnim kućama za odmor.

Osim navedenih uvijek treba imati u vidu i vrijedne atrakcije i atraktivnosti u bližem okruženju, kao što su: selo Lukomir (općina Konjic), Vrelo Bosne sa Stojčevcem (Ilidža), te gornji tok rijeke Neretve sa Boračkim jezerom.U okruženju tih vrijednosti treba tražiti realne pretpostavke i mogućnosti za razvoj turizma u ruralnim područjima Kantona Sarajevo, pri čemu treba voditi računa o harmoničnom odnosu prirode i ljudi koji tu žive povezanih sa kulturno-historijskim nasljeđem i o potrebi povezivanja različitih aktivnosti i mjera u ruralnim prostorima.

5.7. Društvena i uslužna infrastruktura

Stanje društvene infrastrukture na području Kantona Sarajevo je različito i neujednačeno kako po djelatnostima tako i po rasporedu u prostoru. Izgradnja društvene infrastrukture u urbanim područjima nije pratila izgradnju stambenih naselja. Većina sadržaja je vezana uglavnom za najuže gradsko jezgro. Na području Kantona Sarajevo ima 35 objekata predškolskog obrazovanja. Raspoloživi kapaciteti su iskorišteni sa svega 76%, što je vjerovatno posljedica izmijenjenog broja i strukture stanovništva u odnosu na

predratno stanje. Mrežu osnovnih škola čini 78 javnih ustanova redovnog osnovnog obrazovanja, pet za specijalno osnovno obrazovanje djece i tri za muzičko obrazovanje.

U ruralnim općinama na području Kantona Sarajevo (Hadžići, Ilijaš, Vogošća i Trnovo) gdje živi oko 56.000 ljudi nalazi se 25 škola za osnovno obrazovanje koje pohađa nešto više od 7.000 učenika. Broj srednjih škola u navedenim općinama iznosi svega četiri, a pohađa ih nešto više od 2.500 učenika, s tim da općina Trnovo uopće nema srednju školu. Iz ovoga proizlazi zaključak da je pritisak na urbana područja serdnjoškolaca izuzetno visok, a vjerovatno dobar dio i ne pohađa srednju školu. To i jeste jedan od zabrinjavajućih faktora budućeg razvoja u općinama sa pretežno ruralnim prostorom.

Što se ostale društvene infrastrukture tiče, posebno kada je u pitanju zdravstvo, problem ruralnih područja se može slikovito prikazati na osnovu broja angažovanih ljekara. Tako je na području ruralnih općina angažovano ukupno 36 ljekara (3% od ukupnog broja u Kantonu) i 10 stomatologa (8% od ukupnog broja u Kantonu), s tim da u općini Trnovo nema uopće stomatologa.

Kada je riječ o socijalnoj zaštiti prema podacima iz 2003. godine registrovano je oko 32.000 korisnika socijalne zaštite u Kantonu Sarajevo, što je oko 8% od ukupnog broja stanovništva, a broj stanovnika u stanju socijalne potrebe se procjenjuje da iznosi preko 100.000. Zaštita se uglavnom sprovodi putem specijaliziranih organizacija i javnih ustanova, centara za socijalni rad, društvenih, humanitarnih i drugih asocijacija i udruženja građana.

Najveća koncentracija kulturne infrastrukture se nalazi na području užeg centra grada. Svi muzeji i galerije se nalaze u općinama Stari Grad i Centar. Slična je situacija i sa arhivima, pozorištima, bioskopima i slično. Od 24 biblioteke 15 se nalazi u općinama Centar, Novo Sarajevo i Stari Grad. Iz navedenog se vidi da kapaciteti kulture nisu ravnomjerno raspoređeni na području Kantona, a pogotovo je to na štetu općina sa dominantnim ruralnim prostorom.

Što se tiče trgovine i ugostiteljskih objekata, odnosno uslužne infrastrukture, najveća njihova koncentracija nalazi se u četiri urbane gradske općine. Tako se tri četvrtine od ukupnog broja trgovina na malo nalazi u općinama Centar, Stari Grad, Noni Grad i Novo Sarajevo. U ruralnim općinama skoro da i nema samouslužnih i većih snabdjevačkih centara, što je još jedan od razloga velikog svakodnevnog kretanja stanovništva iz ruralnih u urbana područja.

Nešto bolja situacija je kada se govori o ugostiteljskim objektima. U vangradskim općinama mogu se pronaći značajniji ugostiteljski objekti bilo da se radi o smještaju ili uslugama. Na prilaznim pravcima gradu na području Hadžića, Ilidže ili Vogošće locirani su motelski kapaciteti, a turistička destinacija Bjelašnica i Igman poprimaju sve značajnije mjesto u turističkoj ponudi.

Uslužno zanatstvo jedna je od važnih tradicionalnih aktivnosti stanovništva na području Kantona Sarajevo. To se prije svega odnosi na pranje i čišćenje

tekstila, frizerske salone i salone za uljepšavanje, popravke motornih vozila, tradicionalno uslužno zanatstvo starih atraktivnih zanata i slično. Ukupno na području Kantona Sarajevo ima preko 1.100 ovakvih jedinica. I ovdje je karakteristična koncentracija zanatskih usluga na područje općina Stari Grad i Novi Grad, dok ruralne općine u mnogome zaostaju.

Kada se govori o koncentraciji finansijsko poslovnih i drugih usluga, preko 40% se nalazi u općini Centar, a 22% u općini Novo Sarajevo. U općinama Hadžići, Ilijaš, Vogošća i Trnovo ove djelatnosti nisu razvijene. Finansijske institucije, u okviru kojih su najvažnije banke, uglavnom se koncentrišu u centralnom području Sarajeva, što je jedan od važnih problema ruralnog područja.

5.8. Stanje ruralnog finansiranja u Kantonu Sarajevo

Finansiranje ruralnog razvoja je prvenstveno ulaganje u fiksnu imovinu (stalna sredstva). No, profitabilna upotreba fiksne imovine je nemoguća bez angažovanja tekuće imovine (obrtnih sredstava). Iz rečenog proizilazi da je finansiranje ruralnog razvoja, ustvari, obezbjeđivanje stalnih izvora novčanih sredstava za ulaganja u stalna i trajna obrtna sredstva na tim područjima. Dalja detaljnija razrada ovog pitanja biće usmjerena na finansiranje poljoprivredne aktivnosti, jer ona dominira ruralnom ekonomijom.

Poljoprivrednoj proizvodnji su potrebni kratkoročni krediti za obrtna sredstva do prodaje i naplate proizvoda, srednjoročni krediti za nabavku stalnih sredstva (poljoprivredne mehanizacijje i opreme, podizanja zasada, nabavku priplodnih grla, izgradnju privrednih objekata i sl.) i dugoročni krediti za melioracije i kupovinu zemlje. Na području Kantona Sarajevo nema dovoljno raspoloživih sredstava za kreditiranje poljoprivrednog sektora. Finansijska sredstva se uglavnom plasiraju preko kratkoročnih kredita, a veoma mali iznos tih sredstava je namijenjen srednjoročnim kreditima. Dugoročnih kreditnih sredstava u Kantonu nema za navedene namjene.

Kreditna sredstva imaju visoku kamatnu stopu (8-10% na godišnjem nivou i 0,9-2% na mjesečnom nivou od strane mikrokreditnih organizacija) i ostale nepovoljne uslove kreditiranja, pa zbog tih uslova nisu prihvatljivi primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji koja je dohodovno veoma nisko akumulativna. Značajan iznos tih kreditnih sredstava koristi industrija za preradu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i snabdjevači inputa, jer imaju bolji ekonomski položaj.

Činjenica je da sada ima malo primarnih poljoprivrednih proizvođača koji uzimaju kredite pod tako nepovoljnim uslovima, ali se određeni broj njih upušta u barter aražmane (preko definisanih nepovoljnih pariteta za inpute) sa prerađivačima i snabdjevačima inputa. Kamate, koje na kraju takvog načina plasmana finansijakih sredstava plaća proizvođač, su jako visoke i sistem čini neodrživim. Jedan od načina da se on prekine je da se proizvođačima omogući pristup kratkoročnim kreditima pred sjetvu. Drugi, još bolji način, je poslovno povezivanje na dohodovnom principu između

prerađivača i snabdjevača inputa, s jedene strane, i poljoprivrednih proizvođača sa druge strane. Iz toga proizilazi, da postojeće stanje na tržištu kapitala treba poboljšavati u korist proizvođača i da bankarski sektor preuzme ulogu kreditiranja poljoprivredene proizvodnje i svih učesnika u lancu proizvodnje, prerade i plasmana do potrošača, te da prestane sa kreditiranjem isključivo mreže prerađivača i drugih organizatora proizvodnje.

Glavni razlozi nepovoljnosti komercijalnih kredita poljoprivrednim proizvođačima u Kantonu Sarajevo su:

nedostatak kredita u privredi, niska akumulativnost poljoprivredne proizvodnje, naglašeno prisustvo rizika i neizvjesnosti, nemogućnost obezbjeđenja propisanog jemstva, mali iznosi kredita za sitna poljoprivredna gazdinstva sa visokim

troškovima uspostavljanja i praćenja obveznika, nedefinisani status poljoprivrednog proizvođača bez kreditne

prošlosti i rezultata poslovanja, nedostatak stručnosti i iskustva kod poljoprivrednih proizvođača za

izradu i prezentaciju poslovnih planova, te nedostatak dostupnih i povoljnih davalaca takvih usluga,

nedostatak stručnosti u bankarskom sistemu za procjenu poljoprivrednih biznis planova i njihovih karakteristika,

složene procedure dobijanja kredita, nepovoljni kreditni uslovi zbog postojećeg privrednog i političkog

stanja u našoj zemlji.

Politika razvoja koja ima za cilj povećanje profitabilnosti poljoprivredne proizvodnje i stvaranje boljih uslova života na selu olakšaće pristup kreditima.

U poratnom periodu se pojavio veliki jaz između ponude i potražnje finansijskih sredstava. Najvažniji činioci koji sada ograničavaju pristup finansijama na lokalnom nivou su:

profil projekata u ruralnim područjima, trendovi prisutni u ruralnom finansiranju, nepovoljni kreditni uslovi za dio potrebnih kreditnih sredstava, nesigurni ugovori kada se radi realizaciji outputa, komplikovane procedure i nefunkcionalnost sistema, odsustvo jasno definisanih i konačnih političkih rješenja, heterogenost interesa pojedinaca ili akcionih grupa unutar

određenog područja pa i šire, neriješena predratna ušteđevina i nedostatak povjerenja u

bankarski sistem, neopravdano velike razlike u kamatnim stopama štednje po viđenju

i oročavanja u odnosu na komercijalne kredite, nezavršene tranzicijske promjene (privatizacija, restitucija i td.), centralizacija bankarskog sistema i «bježanje» kapitala u

profitabilnije privredne grane.

Smanjenje nesklada između ponude i tražnje finansijskih sredstava zahtijeva stvaranje novih struktura koje bi postale „veze“ koje nedostaju Kantonu,

Federaciji BiH i BiH. Načini ostvarivanja su: informacije štediša od strane banaka o mogućnostima i načinu ulaganja, izvori grant sredstava i njihova namjena, uslovi za korištenje tih sredstava i okupljanje tražitelja finansijskih sredstava radi davanja boljih uslova. Da bi se zaustavilo dalje produbljavanje jaza i nastalo stanje prevazišlo potrebno je postići zbližavanje lokalnih poslovnih partnera i finansijera na način da banke postanu dio poslovnog partnerskog odnosa. Pored toga, potrebno je izvršiti decentralizaciju finansiranja i omogućiti akcijskoj grupi da izradi most prema finansijskim institucijama radi postizanja većeg legimiteta, jer u takvim uslovima može odgovoriti svojim potrebama, posredovati i imati program djelovanja.

5.9. Infrastruktura

5.9.1. Saobraćajnice i veze

Sa saobraćajnog aspekta područje Kantona Sarajevo ima strateški položaj. Preko ovoga područja vode najkraće veze od Jadranskog mora prema srednjoj Evropi. Kao glavni grad države Bosne i Hercegovine Sarajevo postaje sve veći centar sa stanovišta međunarodnog značaja u kome se sve više uspostavljaju diplomatska, konzularna i druga međunarodna predstavništva.

Tabela 5.20.: Pokazatelji saobraćaja po sektorima na području Kantona Sarajevo (2003)

Površina (km2) 1.277,3Stanovnici 401.274Zaposleni 86.435Ulična mreža Dužina (km) 870

Motorna vozilaUkupno registrovano vozila 92.062Putničkih vozila 76.425Vozila na 1.000 stanovnika 190

Javni prevoz putnika

Prevezeni putnici (u 000) 179.150Pređeni km (u 000) 25.708Vozila u saobraćaju 340Broj linija 514

Željeznički saobraćaj

Promet putnika (u 000) 111Promet robe (u 000 t) 420

Vazdušni saobraćaj

Promet putnika 310.121Promet robe (kg) 1.561.000Broj aviooperacija 3.618

Izvor: Prostorni plan Kantona Sarajevo za period 2003. do 2023. godinaPodaci u Tabeli 5.20. koji se odnose na gustinu saobraćaja iz 2003. godine, povećavaju se značajno svake godine, tako da se sa sigurnošću može pretpostaviti da je danas 200 automobila na 1.000 stanovnika već premašeno4. Ovaj trend će se i dalje nastaviti, što ukazuje na urgentnost rješavanja ovoga pitanja i to ne samo u ruralnom već i u urbanom prostoru

4 Na području Kantona Sarajevo u 2003. godini ukupno je registrovano 92.062 motorna vozila, od čega 76.425 putničkih motornih vozila. U odnosu na broj vozila prije rata, odnosno na stepen motorizacije, broj registrovanih vozila nelogično brzo je narastao do predratnog, čak je i veći.

Kantona Sarajevo. Prema svim indikatorima ovo je jedan od najozbiljnijih ograničavajućih faktora daljeg razvoja.

Identifikacija magistralnih i regionalnih cesta se još uvijek tretira prema Odluci iz bivše države. Međutim, lokalne ceste utvrđene su Odlukom Vlade Kantona Sarajevo o utvrđivanju lokalnih cesta od interesa za Kanton i lokalnih cesta od interesa za općine na području Kantona Sarajevo. Pokazatelji gustine cesta (m/stanovniku) ukazuju da se na području ruralnih općina nalazi najveća dužina cesta po jednom stanovniku (Tabela ). Ovakav pokazatelj stvara potpuno pogrešnu predstavu o potrebi daljnje izgradnje lokalnih i regionalnih cesta u ovim općinama jer su vrijednosti ovog pokazatelja rezultat prije svega značajno manjeg broja stanovnika u odnosu na urbane općine Kantona Sarajevo.

Bolji pokazatelj stanja izgrađenosti cesta svakako je pokazatelj gustine cesta u km/km2 gdje se vidi velika neujednačenost gustine mreže cesta a koja se kreće u rasponu od 1,25 (općina Trnovo) do 11,63 km/km2 (općina Novo Sarajevo)

Tabela 5.21.: Pregled dužina cesta Kantona Sarajevo po kategorijama i općinama

Općina

Au

toceste

Mag

istr

aln

e

Reg

ion

aln

e

Lokaln

e

Nekate

gori

san

e

Uku

pn

o (

km

)

Gu

sti

na c

esta

(k

m/k

m2)

Gis

tin

a c

esta

(k

m/s

tan

ovn

iku

)

Centar 7,34 - 71,41 88,7 167,45

5,09 2,46

Hadžići 25,99 18,68 92,08 388,94

525,7 1,93 26,21

Ilidža 4,8 9,79 15,62 106,04

297,01

433,27

3,17 9,09

Ilijaš 8,1 25,67 12,07 62,7 456,68

565,22

1,83 37,00

Novi Grad 12,26 - 80,91 200,75

293,92

6,21 2,52

Novo Sarajevo 8,73 0,64 43,19 54,5 107,06

11,63 1,44

Stari Grad 4,53 7,88 42,71 147,48

202,61

4,08 5,31

Trnovo 5,81 25,79 111,33

281,31

424,24

1,25 505,65

Vogošća 3,1 20,48 2,42 42,53 150,49

219,32

3,06 11,02

Kanton Sarajevo

16,3 120,6 83,11 652,91

2.065,8

2.938,8

2,32 7,33

Izvor: Prostorni plan Kantona Sarajevo za period 2003. do 2023. godina

S obzirom na značaj transportne infrastrukture stekli su se svi uslovi za izgradnju nove i rekonstrukciju uskih grla na postojećoj cestovnoj infrastrukturi. Iako se u urbanim općinama radi na poboljšanju lokalne cestovne infrastrukture, u općinama ruralnih obilježja takve aktivnosti nedostaju ili imaju “ad hock” karakter.

U ovim analizama nedostaje ocjena trasa i stanja javnog prevoza putnika, naročito za ruralne dijelove Kantona pri čemu bi bilo neophodno izanalizirati stanje javnog prevoza putnika, sistem stajališta po pojedinim linijama i ostale elemente kvalitetnog povezivanja općinskih centara i sela na općinskom području.

U narednoj tabeli se daje gustina cesta i trasa linija javnog prevoza putnika na području svih općina Kantona Sarajevo.

Tabela 5.22.: Gustine cesta i trasa linija javnog prevoza putnika po općinama Kantona Sarajevo

OpćinaPovršina

(km2)

Stanovni-štvo

(2002)

Dužina cesta (km)

Dužina linija JPP

(km)

Gustina cesta

(km/km2)

Gustina cesta

(m/stano-vnik)

Gustina trasa JPP (km/km2)

Gustina trasa JPP (m/stano

-vnik)

Centar 33,0 68.151 167,45 39,61 5,09 2,46 1,20 0,58Hadžići 273,0 20.055 525,70 74,16 1,93 26,21 0,27 3,70Ilidža 143,4 47.654 433,27 65,13 3,17 9,09 0,48 1,37Ilijaš 309,0 15.277 565,22 47,60 1,83 37,00 0,15 3,12Novi Grad 47,2 116.58

8293,91 49,40 6,21 2,52 1,04 0,42

Novo Sarajevo 9,9 74.493 106,97 27,81 11,63 1,44 3,02 0,37Stari Grad 51,4 38.167 202,61 27,60 4,08 5,31 0,56 0,72Trnovo 338,4 839 424,24 54,95 1,25 505,65 0,16 65,49Vogošća 72,0 19.894 219,32 31,53 3,06 11,02 0,44 1,58Kanton Sarajevo

1.277,3

401.118

2.938,7

417,79 2,32 7,33 0,33 1,04

Izvor: Prostorni plan Kantona Sarajevo za period 2003. do 2023. godina5.9.2. Poštanski saobraćaj

Prema statističkim pokazateljima Centar pošta Sarajevo poštanske usluge nudi jednom poštom na 11.117 stanovnika. Ovaj standard se svakako ne može smatrati dovoljnim jer npr. u Sloveniji na jednu poštu dolazi 3.618 stanovnika, Hrvatskoj 4.035 a Makedoniji 6.581 stanovnika.

5.9.3. Vodovodna mreža

Snabdijevanje Kantona Sarajeva vodom se vrši na nekoliko načina i to preko centralnog vodovodnog sistema i nezavisnih vodovodnih sistema. Na centralni vodovodni sistem su povezane četiri gradske općine i općina Vogošća (urbana zona). Nezavisne vodovodne sisteme imaju općine Hadžići, Ilijaš i Trnovo, dok su lokalni vodovodi manjih kapaciteta karakteristični za individualno snabdijevanje korištenjem manjih izvora i bunareva ili putem industrijskih vodovoda. Preko centralnog vodovodnog sitema potrebe u vodi obezbjeđuje oko 90% stanovnika Kantona, dok je industrija zanemarljiv potrošač. Ukupna potrošnja vode preko ovog sistema tokom 2003. godine iznosila je 85 miliona m3.

Nezavisni vodovodni sistemi na području općina Hadžići, Ilijaš i Trnovo snabdijevaju vodom preko 36.000 stanovnika ili 9% od ukupnog broja. Ukupna količina isporučene vode iznosila je 2003. godine 4,4 miliona m3

godišnje, a srednja specifična potrošnja po stanovniku iznosi 100-250 litara na dan, za razliku od gradskih općina gdje srednja specifična potrošnja iznosi 651 litar na dan. Srednja specifična potrošnja ukazuje na zadovoljavajući standard potrošnje vode u urbanim općinama do relativno zadovoljavajući standard u ruralnim općinama. Treba naglasiti i značajan pokazatelj da je u općini Ilijaš na vodovodni sistem priključeno oko 80% stanovnika, a u općini Hadžići 72% ukupnog stanovništva. Lokalni seoski vodovodi snabdijevaju daljnjih oko 10.000 stanovnika na području Kantona ili oko 2% od ukupnog broja stanovnika. Industrija se vodom snabdijeva uglavnom iz vlastitih izvora (npr. Sarajevska pivara, Coca Cola). Svakako da treba napomenuti snabdijevanje vodom preko manjih izvora, bunara, javnih česmi i slično, što je prisutno na području Kantona, ali ne u značajnoj mjeri.

Neekonomska cijena vode je svakako jedan od limitirajućih faktora razvoja ove vrste infrastrukture, ali u ruralnom području posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti izvorišta i sistemu upravljanja pitkom vodom, jer je to važno ne samo za lokalno stanovništvo, već i za sistem snabdijevanja površinskih i podzemnih izvorišta od kojih zavisi snabdijevanje vodom cjelokupnog stanovništva Kantona Sarajevo. Treba napomenuti da je Sarajevo jedan od rijetkih velikih centara i gradskih aglomerata koji se razvija na izvorištima pitke vode.

5.9.4. Odvodnja otpadnih i oborinskih vodaOtpadne i oborinske vode u svim općinskim centrima prikupljaju se i disponiraju putem centralnog kanalizacionog sistema. Na centralne kanalizacione sisteme priključeno je oko 75% stanovnika urbanog područja Kantona Sarajevo. Centralni kanalizacioni sistem na prostoru gradskih općina i Ilidže je funkcionisao tako da su se otpadne vode prečišćavale putem jedinstvenog uređaja. Nažalost, funkcija ovog sistema je u ovom trenutku upitna, jer je značajno devastirana tokom rata. S druge strane, nezavisni kanalizacioni sistemi su se razvili u pretežito ruralnim općinama (na području općina Vogošća, Ilijaš, Hadžići i Trnovo). Ovi sistemi su se koristili za potrebe stanovništva u užem dijelu ovih općina, dok ostalo stanovništvo rješava problem otpadnih voda lokalno. To je još uvijek značajan udio stanovništva koga je potrebno što je moguće više uključivati u centralni ali i nezavisne kanalizacione sisteme općinskih centara. Ovo predstavlja jedan od veoma važnih zadataka infrastrukturne izgradnje u budućem razvoju ruralnog područja Kantona.

Problem izgradnje primarne, ali i sekundarne, kanalizacione mreže i opreme ni približno ne prati stambenu gradnju. Smatra se da kanalizaciona mreža ima najmanju izgrađenost u odnosu na ostale komunalne sisteme. Centralni kanalizacioni sistem se sastoji od mreže kanala dužine 954 km. Problem kanalizacione mreže na padinskim dijelovima je takav da ona nikada tehnički

nije primljena, jer ne zadovoljava važeće propise, iako se pruža na dužini od preko 120 km.

Otpadne vode se uglavnom ne tretiraju već se kao takve šalju u vodotoke, što je umnogome poremetilo kvalitet ovih voda. Problem otpadnih voda izvan kanalizacionih sistema ostaje jedan od prioritetnih zadataka buduće infrastrukturne izgradnje.

Osim zaštite voda veoma je važno napomenuti i zaštitu od voda, naročito u dolinskom dijelu Kantona, gdje se veoma često javljaju poplave. Tako se nameće potreba regulacije 35 km na četiri vodotoka Sarajevskog polja. S druge strane, zaštita voda od zagađenja je minimalna, jer su vodotoci uglavnom kolektori otpadnih voda, pogotovo dok je uređaj za prečišćavanje još uvijek van funkcije.

Prikupljanje oborinskih voda ima posebnu dimenziju, zbog toga što neadekvatna odvodnja površinskih voda izaziva destabilizaciju terena i aktivaciju klizišta kojih već sada ima oko 700 na području Kantona Sarajevo.