Anisa AvdagiFEMINISTIKA STANOVITA, PRESJECI, SUDARI NA RASKRSNICII. Uvodne rijei/pojam/definicijaOkrutna postmoderna misao ubila je/ranila velika slova Identiteta, Povijesti, Pravila njihov smisao te vjeru u nedjeljivost, jedinstvenost onog ta su oznaavala. tavie, mnogi su se zbog toga mogli/morali zapitati da li je takvo ta ikada i postojalo. Da kojim sluajem i jeste, lament nad sada ve (oduvijek) rasparanim svijetom ne bi trebao trajati dugo (ili nikako) jer zauzvrat ponuena pluralnost moe biti samo prednost. Sumnja u konzistentan, singularan model svijeta, kulture ne dozvoljava ni razmiljanja koja se navlae na tanak led takvih iluzija. U skladu s tim, ni o feminizmu jednom, sutinskom, koherentnom, jednoj stvari posveenom, ne moe se govoriti, nego samo o pluralistikom mnotvu feminizama u otvorenom drutvu dananjice: od radikalnog do socijalistikog, od francuskog do amerikog, od poststrukturalizma do kiborg-feminizma, od akademskog do aktivistikog feminizma, i, naposljetku, od enskih studija do feministike teorije.1A ta je to 'mnotvo feminizama', ta su 'feminizmi'?Osnovni aspekti tog uglavnom zapadnjakog proizvoda (feminizam kao termin jeste osmiljen na Zapadu, ali kao promicanje enskih prava nije iskljuivo zapadnjaki proizvod. On je, kae Margot Badran, biljka koja raste iskljuivo na vlastitoj zemlji (to nipoto ne znai da je svaka ideja ili pokret bilo gdje hermetiki izolirana)2 sadrani su u borbi za ravnopravniju ulogu ene u drutvu, protiv seksizma, za razumijevanje ene, njene spolnosti/rodnosti, pisma, govorenja, djelovanja u enskom kljuu, mjerilima drugaijim od onih mukih, falusnih na koje je cjelokupno drutvo sviklo kao na prirodne, i koja su najvjerovatnije pisana velikim slovom. Od prvih feministikih zahtjeva za jednakou koji su se vrlo brzo pokazali kao pogreni, preko radikalnijih zahtjeva koji insistiraju na strogoj dihotomiji, dolo se i do liberalnije struje koja promilja takve radikalne razlike te pomjera granice ka rodnim studijima, vrlo osvijetenom djelovanju koje, prevazilazei stereotipne spolne razlike i uloge, rodni identitet prihvata kao kulturalnu tvorevinu. Na tom razvojnom luku dalje se izvodi niz ponekad i suprotnih klasifikacija feminizama/feministike kritike/teorije. Jedno im je ipak zajedniko, a to je polazite/odredite ena (ta/kako god ona da bila/posta(ja)la/predstavljala), ali uvijek u fragmentima, kao svijet iz kojeg dolazi, u kojem jeste.a) MapiranjeZaokupljena (ne tako davno) minulim ratom, skoro jednako traginim mirom, izbaena iz egzistencijalne ravnotee, bosanskohercegovaka svakodnevica (pa i ja u njoj) upravo postmodernistiki ne trpi(m) prie same po sebi, sumnja(m), propituje(m). Kome trebaju feminizmi? Je li to vano? Gdje sam ja u svemu tome? ta mi to obeava? Pitanja, s obzirom na poziciju s koje dolaze, nisu nimalo nelogina niti isforsirana. Teko je u logici preih stvari objasniti emu to besposliarenje, ali s obzirom na brojna silovanja, nasilje nad enama, razne oblike neravnopravnosti, nejednakosti(!) te s obzirom na (negdje na kraju sumorne liste, od svega najbezbolnije) preuivanje ene u povijesti i najee jednodimenzionalno, apstraktno vienje ene i njenog tijela u knjievnosti koju proizvode mukarci, teko je pronai i argumente protiv. Zato ne? I zato ba ne krenuti od najmanje bolne, a toliko iritirajue take knjievnosti (a to e opet imati politike implikacije), uz samoobeanje da u u svemu tome imati bolju priliku da (re)definiram svoju poziciju.U vezi sa spomenutim oblicima (ne)jednakosti treba jo neto dodati. Luce Irigaray, naprimjer, smatra da su zahtjevi za jednakou pogreni jer impliciraju neku kategoriju usporedbe koja, mora se priznati, upravo su mukarci sami. A elja za izjednaavanjem s mukarcima liava enu artikulacije vlastitih ciljeva, podloge, te na neki nain favorizira prvi lan usporedbe, ime se ukazuje i na ovisnost o mukoj sferi preko koje se enska moe definirati. Otuda Irigarayeva insistira na jasnoj muko/enskoj (na spolu zasnovanoj) opoziciji. I to sve dok se drugi lan u paru posmatra samo kao varijanta onog prvog normiranog.S druge strane, opet, ako se pristane na koncept suplementarnosti, koncept po kojem je jedna kategorija u (ne)sretnoj hibridnosti ve zaprljana drugom, zahtjevi za izjednaavanjem najednom i nisu najgora mogunost jer te dvije sfere/kategorije u procesu poredbe ve traju naporedo te je i mukoj grupi/sferi potrebna ona druga na osnovu koje bi se definirala. To odmah slabi opreku, granicu ini tanjom, poroznijom. Interferencija se ini neizbjenom.Pogreno ili ne, elja/zahtjev za jednakou/jednakopravnou, ta prvofazna komeanja, korak su koji bosanskohercegovaka kultura mora nainiti, proi i koji, najvjerovatnije, jo uvijek ivi.II. I vrapci na grani?Izuzme li se osvijetenost/opreznost pojedinih koje/i (pri)znaju da je feministiki pokret u BiH tek na poetku, te da smo u fazi borbe za jednakopravnost i to u uslovima kada ona, deklarativno, uope nije u pitanju, ali se ba zato sve jasnije da razaznati lukava politika te deklarativnosti u javnom diskursu i opa netrpeljivost prema ovoj problematici u privatnoj sferi3 esto se zapravo uje da je pria o drugorazrednom poloaju ene poznata ve svima, prevaziena te da interes treba usmjeriti ka neemu modernijem, kiborzima moda. (Ta, usvojen je zakon o ravnopravnosti spolova idemo dalje.) Najee opet, izraslo iz antifeministikog miljea, uje se kako u naem nainu ivota feministiki pokret, u bilo kojoj fazi, samo remeti ravnoteu. O tome askaju profesori/ce, studenti/ce, vrapci na grani. Svako na svoj nain. Pravo stanje stvari je negdje izmeu, na poetku. Niti je to prevaziena pria, niti nepostojea. Na kraju, i da ne postoji trebalo bi je izmisliti jer falocentrizam postoji i svima je neprijatelj. I mukarac kroz njega gubi, razliito, ali ozbiljno kao i ena.4Potrebne su stoga promjene, za poetak, barem, pria o njima.a) ena?Oni/e koji/e se vole ograditi negiranjem potrebe za feministikim promiljanjima, samo su jasan pokazatelj koliko je patrijarhalna matrica duboko utvrena u svijesti pa i veine ena (ili posebno ena) i koliko su i one u toj matrici. Koliko se ene (i ne samo one) altiserovski kazano potinjavaju politici, ideologijama koje skoro protejski biraju razne forme te uvijek, na nimalo represivan nain, pronau uzemljenje. Veina ena, ipak, ne osjea se potinjenom, ne zna da jeste, pa ih moda u tom blaenom neznanju ne treba ni ometati, jo manje osuivati zbog antifeministikog pobornitva. Krivac, ionako, nije meu njima. A i to je ve pitanje moi i naina njene primjene.To je zapravo i jedan od odgovora (tek perspektiva) na pitanje ta je ena? Je li to odreeno anatomijom, spolom, ne-mukarac? Ako je tako onda se ena ne definira po onom ta jeste nego po onome ta je u odnosu na mukarca kao normu. To istovremeno znai da ne postoji ono sutinsko po emu je ena ena. Jer da li se ikako moe govoriti o neemu homogenom iza tog pojma ena? Tu vrstu identitarnosti trebalo bi prihvatiti kao klizeu, nefiksiranu te nikako odredivu nekim stereotipnim formulama, roenjem. Pravi se, dakle, razlika izmeu spola kao bioloke injenice i roda kao kulturom oblikovane kategorije, mada se i o spolu kao biolokom ve govori kao o prevazienom konceptu. (Za Judith Butler, naprimjer, i spol je tek konstrukt, koncept koji je jednako kao i rod proizveden/odrediv diskurzom, nekom vrstom simbolikog poretka, unaprijed zadatim ulogama i njihovim ponavljanjem. Izvan diskurza kao kriterija ne postoji subjekt koji prethodi svojim konstrukcijama, rekla bi Butlerova, a spol kao odreujua kategorija prema suprotnim zamislima prethodi stanju simbolikog poretka, tog diskurza, dakle.)Ipak, za neke feministkinje, Irigarayevu naprimjer, vano je insistirati na spolnoj razliitosti, ukoliko se eli dobiti subjektivni status. Spolom je odreeno, smatra Irigarayeva, i tijelo, i jezik, i pismo a pokuaji neutralizacije spolnosti na nekom od tih nivoa samo su privilegiranje onog drugog spola. Seksizam je zasnovan na spolnoj razlici i samo se kroz nju moe i rijeiti. Na takvoj razlici treba istrajavati sve dok se i enski spol ne bude razumijevao kao norma, a ne tek kao dopuna, kao spol koji nije muki. S druge strane, taj neki puni enski identitet ne dobiva se tek roenjem, rekla bi Irigarayeva. To je uvijek proces, to je postajanje, njegovanje. Ali, treba dodati to je nedovren proces, nikad jednostran, jednostavan, na sve ene jednako primjenjiv. (S ovim bi se sloila i Butlerova koja ne pristaje na koncept grupnog identiteta, jer to podrazumijeva neku sutinsku svima zajedniku karakteristiku.)Ni u jeziku koji govori nas, koji jednako bitno konstruira na rod stvari nisu puno bolje. Ne postoji neto kao neutralan jezik, a najee mu se kao takvom prilazi. Prema R. Lakoff, jednoj od feministikih lingvistica diskriminacija protiv ena vidljiva (je) na dva naina: na nain kako opa upotreba jezika njih tretira i, drugo, onako kako su one nauene da govore o sebi i svijetu.5Ovo navodim da bih se ogradila od stereotipnih iskaza (to ete ih pronai u jeziku koji govori mene) te njihovih implikacija. Kada se odgovori na pitanje ta je ena, odnosno kada se pristane na jedan od moguih odgovora, koji ne moraju nuno biti i opreni, odgovorit e se i na ovo drugo ta znai govoriti kao ena. Pisati?

b) Pismo?Problem ensko pismo. Ova odrednica ensko ukazuje na razliku spram onoga koje pod krinkom univerzalnosti krije drugu odrednicu muko. Onda ovo pismo treba biti i drugaije. A da li se uz ovo pismo zbog njegove drugaijnosti mora nuno pridodati i atribut histerino? Pa da, ukoliko je mjerilo ono ortodoksno, racionalno, linearno, univerzalno pismo. Ali valjda postoje i neki drugi parametri. ta je zapravo ensko pismo? Je li to ono to piu ene, odreeno nekim biolokim stanjem, spolom? Drugost?Bila sam prisutna. Okupljenim studenti(ca)ma profesor, sav oduevljen, hvali jedan rad: Ta reenica, taj neortodoksni zaplet Pravo ensko pismo! Svi se pitaju iji li je to rad. Iz pozadine, zau se krupan glas ne ba krupnog neobrijanog studenta: Moj.Ali koliko i ene same, zapravo, mogu drugaije pisati s obzirom na maskulinu kulturu koja ih konstruira, te nikako neutralan jezik u kojem se raaju? Kako iz toga izai? Jer kako prevazii granice, povratiti se u imaginarno, neposredno, neorodnjeno (ungendered) a ostati ist od tragova autoriteta od kojih se bjei? Je li uskrsnue tog potisnutoga glasa zaista mogue, u potpunosti? Ova pitanja, iako svojom prirodom prevarena falocentrinim modelima definiranja, postavljanja granica, ipak su potrebna, moda i logina. Za ovakvu nevjericu i H. Cixous je ostavila prostora kazavi da se mi jo uvijek koprcamo s nekim izuzecima u starom poretku.6Helene Cixous, sedamdesetih godina, formulira koncept enskog pisma da bi se njime suprotstavljala bestjelesnom zapadnjakom modelu filozofiranja (prosto mukom) koji se proirio na (skoro) sve discipline, koji je u ime duha ubio tijelo, to ga, inae skoro po inerciji u ime prvog, ubija drugi lan binarne opozicije (muko/ensko, duh/tijelo, kultura/priroda), nespreman da prevazie krajnosti i malo se poigra. ensko pismo je izlaz! Glas tijela! To je glas (iz) imaginarnog, faze koju prolaze svi, tada jo nesvjesni razlika, slobodni od drutvenih/spolnih/rodnih regulativa/uloga. (Otuda nije ni iskljuivo ensko.)Problem/koncept enskog pisma ili se postavlja kao zaista tee razrjeiv ili se, s druge strane, suvie pojednostavljeno shvaa, u oba sluaja je utopijski, ali nikako neprihvatljiv. Spisateljska praksa koju karakteirizira odsutnost jakog logocentrinog subjekta, pluralnost diskursa, dekonstrukcija zahteva da tekst govori samo glasom mukarca, naruavanje objektivnosti pripovedanja7, rado nazvana me(h)ko pismo (a zamisao je enskog) nije uvjetovana anatomijom. Ili, ne iskljuivo anatomijom. ensko postaje sinonim za pismo marginalnih, koloniziranih, drugih. Ili, recimo ovako, enski pie ena, a ta se podrazumijeva pod tom kategorijom ve je drugo pitanje.c) Viak iliOni koji bi, sasvim, preskoili pojedine faze, posebno ovu zamornu, prvu, mogli bi biti u opasnosti od nikad nerazrijeenog, potisnutog. S priom koju ve i vrapci na granama znaju neto treba uiniti. To, naravno, ne znai da treba neprestano tapkati u mjestu, ne pomai se s poetka, niti da se neke (naj)savremenije teorije ne mogu promiljati u bosanskim uslovima, ili tekstovima. Naprotiv, jednostranim teorijama ili samo jednoj teoriji prvo e se suprotstaviti sam tekst koji se ne da/ne moe ograniiti na jedno vrijeme, prostor, gledite Tome se suprotstavlja i metaforiko odreenje bosanskog prostora kao raskrsnice na kojoj neprestano dolazi do susreta, proimanja, sudara razliitih koncepata od kojih ni jednom ne polazi za rukom da dobije prevlast nad drugima. Meutim, znai ili prije upozorava, da bi se taj viak, otpadak feministikog pokreta u bosanskim uslovima mogao iz neke napukle kanalizacijske cijevi razliti po uglaenoj slici.U oba sluaja, shvaena kao prevaziena ili nepostojea pria, prva faza feministikog razmiljanja, djelovanja prosto djeluje kao viak, te je u tako zadatoj ulozi indikant jo uvijek, za konkretna enska pitanja, nepovoljnog stanja u bosanskim uslovima. Ne treba onda ni iznenaivati kada propitivanja patrijarhalnog diskurza, feministika itanja pojedinih djela bljesnu svojom radikalnou. Ona su, pa i teorija uope, kako bi Biti rekao zrcalo prinijeto terorizmu stvarnosti. Kada umjesto bosanskih budu neki arkadijski uslovi i itanja e biti milosrdnija, zavodljivija.III. Drugim rijeimaFeminizmi mnoinski oblik ukazuje na razliitost smjerova, valova, kola, vie ili manje radikalnih, vie ili manje osvijetenih. To nije jedinstven pokret ali im je jedno/a zajedniko/a ena, kljuna kategorija, subjekta feminizama. Postavlja se samo pitanje: ta je ena. Od toga su krenule i Simone de Beauvoir i Kate Millett oslobodivi enu njene bioloke predeterminiranosti spolom, jer enom se ne raa ve postaje. Rod je shvaen kao kulturalni konstrukt. Uspostavivi razjednaen odnos izmeu spola i roda, feministika teorija/kritika otisnula se u promiljanja istih, vjeto ih povezujui s pitanjima moi i njene sprovedbe. Tragalo se za neim ipak esencijalnim (barem operativnim esencijalizmom), neim to e eni pruiti vlastitu prolost, porijeklo i zbog ega ona vie nee biti tek troiteljica muke kulture, jezika, pisma. U tom kljuu nastao je i utopijski projekt poput criture feminine, ensko pismo koje H. Cixous osmiljava kao pokuaj uskrsnua potisnute, nijeme enstvenosti/enskosti. Postavlja(lo) se i pitanje ta znai govoriti kao ena. Odgovor je (bio) neraskidivo vezan s onim to je/su ena, ene. Tek kada se odgovori na to pitanje, ili barem pristane na jedan od ve ponuenih odgovora, moi e se razmiljati i o tome ta znai pisati, govoriti, postajati... ena. Ili nee. Naime, Butlerova e devedesetih odbaciti mogunost posmatranja ene kao univerzalne, homogene kategorije kojom se na kraju moe postati. To postajanje je neprestan proces, nikad dovren i nikad za sve isti, to je istovremeno i doivljeno sebstvo. To je oslobaajue. To daje mogunost da se i neka osamdesetogodinjakinja, koju su dva puta udavali, nijednom upitavi za miljenje i koja misli da je to prirodno, i ja koja jo uvijek itam i (re)definiram svoju poziciju i neki, meni trenutno nepoznat transvestit, recimo, s jednakim pravom deklariramo kao ene.U bosanskim uslovima, pa i mnogo ire, vjerujem, to je jo uvijek preleerno, pa i neprihvatljivo miljenje. Jer mi smo na poetku, u fazi borbeza jednakopravnost, u fazi preitavanja mukog teksta te promiljanja tradicije enskog pisanja. Jo malo, na poetku.LITERATURA:1. Badran, Margot: Islamski feminizam: ta taj pojam predstavlja? u Dijalog, asopis za filozofska i drutvena pitanja, 1-2, Sarajevo, 20022. Beker, Miroslav: Suvremene knjievne teorije, Zagreb: Matica hrvatska, 1999.3. Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Zagreb: Matica hrvatska, 1997.4. Butler, Judith: Remeenje roda, feministika teorija i psihoanalitiki diskurs, u Nicholson, J. Linda (ur.): Feminizam/postmodernizam, Zagreb: Liberata: enski studiji, 1999.5. Butler, Judith: Tela koja neto znae, o diskurzivnim granicama pola, Beograd: Samizdat B92, 2001.6. Cixous, Helene: "Sorties" u Knjievnost, povijest, politika, uredio Kramari, Z, Osijek 1998.7. Culler, Jonathan: Knjievna teorija: Vrlo kratak uvod, Zagreb: AGM, 2001.8. Irigaray, Luce: Ja, ti, mi, za kulturu razlike, Zagreb: enska infoteka, 1999.9. Kristeva, Julia: Moi uasa, Zagreb: Naprijed, 1989.10. Lei, Zdenko: Nova itanja, Poststrukturalistika itanka, Sarajevo: Buybook, 2002.11. Moranjak-Bambura, Nirman: "Identitet i spolnost" u Dijalog, 1-2, asopis za filozofska i drutvena pitanja, Sarajevo 2000.12. Showalter, Elaine: "Feministiki kriticizam u divljini" u Knjievnost, povijest, politika, uredio Kramari, Z, Osijek 1998.13. uvakovi, Miko: Postmoderna (73 pojma), Beograd: Narodna knjiga, 1995.

Jedinice s interneta (dostupne, 22.10.2003.):1. Bahovec, Eva: "Feminizam kao epistemologijski projekt", http://www.zarez.hr/80/temabroja7.htm2. Biti, Vladimir: "Metoda vrludanja", http://www.b92.net/casopis_rec/61.7/pdf/199-211.pdf3. DojinoviNei, Biljana: "Ginokritika: Istraivanje enske knjievne tradicije", http://www.zenskestudie.edu.yu/srpski/zenskestudije/zs_s5/ginokrit.html4. Katni-Bakari, Marina: "Jezik i rod ili: o jeziku koji Nas govori", http://www.ifbosna.org.ba/bosanski/dokumenti/rodna/94novi/5. Moranjak-Bambura, Nirman: "Topos granice i granini fenomeni u knjievnosti BiH, Lekcije o granici", www.openbook.ba/forum/nirman_moranjak.htm6. Moranjak-Bambura, Nirman: "Tematizacija feministike kritike u bosanskim uslovima", http://www.ifbosna.org.ba/bosanski/dokumenti/rodna/94novi/1Bahovec, Eva: "Feminizam kao epistemologijski projekt",http://www.zarez.hr/80/temabroja7.htm.2Badran, Margot: Islamski feminizam: ta taj pojam predstavlja? uDijalog, asopis za filozofska i drutvena pitanja, 1-2, Sarajevo, 2002, 195.3Moranjak-Bambura, Nirman: "Tematizacija feministike kritike u bosanskim uslovima",http://www.ifbosna.org.ba/bosanski/dokumenti/rodna/94novi/.4Cixous, Helene: "Sorties" uKnjievnost, povijest, politika,Kramari, Z. (ur), Osijek, 1998, 264.5Cit. prema Katni-Bakari, Marina: "Jezik i rod ili: o jeziku koji Nas govori",http://www.ifbosna.org.ba/bosanski/dokumenti/rodna/94novi/.

6Cixous, Helene: navedeno djelo, 265.7uvakovi, Miko:Postmoderna (73 pojma), Beograd: Narodna knjiga, 1995, 73-74.