Dežurne ljekarne

Popis ljekarni

Lokacije ljekarni i radno vrijeme

 Pogledaj ljekarne

18. studeni – Europski dan svjesnosti o antibioticima

 

 

     Slučajnim otkrićem 1928. godine kada je čovječanstvo postalo bogatije za jedan od najznačajnijih lijekova u povijesti medicine, započinje novo doba borbe protiv zaraznih bolesti i njihovih uzročnika – mikroba. Proučavajući kulture stafilokoka, profesor bakteriologije Alexander Fleming uočio je da neke plijesni razaraju okolne kolonije bakterija. Po imenu plijesni ( Penicillium notatum ) tvar je nazvana penicilin. Nakon dugogodišnjih istraživanja 1941. godine penicilin je prvi puta primijenjen na čovjeku i tako ušao u povijest kao uspješan lijek koji je spasio tisuće ranjenika tijekom II. svjetskog rata. Slijedila su i otkrića drugih antibiotika, a u današnje vrijeme oni nisu samo produkti gljivica i plijesni, nego i visokom tehnologijom proizvedeni sintetički spojevi koji zauzimaju značajno mjesto u liječenju infektivnih i parazitarnih bolesti. Antibiotici  su lijekovi koji spriječavaju rast bakterija i primjenjuju se u liječenju bakterijskih infekcija.

                                                                         

 

Što su bakterije, a što virusi ?

      Bakterije su mikroorganizmi koji nastanjuju ljudsko tijelo, životinje i biljke, a mogu se naći i u zraku, vodi, tlu..Većinom su to tzv. „ dobre“  bakterije bez kojih ne bismo mogli živjeti. Ako se nađu na krivom mjestu u našem  organizmu , bakterije mogu uzrokovati bolesti kao što su npr. upala pluća,  meningitis (upala moždane ovojnice), neke upale grla i uha, uroinfekcije ili infekcije rana. Kada nastane bakterijska infekcija antibiotici mogu uništiti bakterije i time spasiti život.

      Virusi su puno manji od bakterija i trebaju žive stanice kako bi preživjeli. Nisu prirodni stanovnici ljudskog tijela , kao bakterije , već ulaze izvana . Često njihovu prisutnost niti ne primjećujemo , no mogu uzrokovati bolesti kao što su obična prehlada ili gripa, večinu upala grla i uha, te zarazne bolesti kao su ospice, rubeola, virusni hepatitis ili AIDS.

    Važno je napomenuti da antibiotici nisu učinkoviti protiv virusa i da  liječenje antibioticima ne donosi nikakvu korist. Lakše  virusne infekcije kao što je obična prehlada, obično prolaze same od sebe nakon nekoliko dana , a liječe se simptomatski, različitim sredstvima kao što su sirupi protiv kašlja,  čajevi, vitamini, kapi za nos, pastile za grlo, lijekovi za snižavanje temperature.

Zašto je učinkovitost antibiotika ugrožena ?

      Antibiotici su korisni, djelotvorni i sigurni lijekovi za određene zdravstvene probleme i zato ih smatramo dragocijenim lijekovima. Oni su značajno promjenili sudbinu bolesnika oboljelih od različitih bakterijskih infekcija. No često se čuju kritike stručnjaka da se zloupotrebljavaju. Analize potrošnje lijekova pokazuju da se oni zaista koriste prečesto i nekritički. Odviše se lako započinje s primjenom antimikrobnih lijekova , npr. kada su prisutni tek neki simptomi bolesti koje nisu posljedica bakterijske infekcije, kao što su primjerice  nejasna febrilna stanja ( povišena temperatura npr. uzrokovana virusima), ili u svrhu preventive bakterijske infekcije što je  često u dječjoj praksi.

Zbog prevelike uporabe antibiotika ugrožena je njihova djelotvornost jer bakterije iz okoliša i u našem tijelu razvijaju otpornost na te lijekove. 

 Kako uzročnici postaju rezistentni?

      Neki mikroorganizmi mogu rasti i u prisutnosti antimikrobnog lijeka ( tolerancija ) ili izlučuju tvari ( enzime ) koje inaktiviraju lijek.

     Primjer za to su enzimi beta - laktamaze koji razaraju beta - laktamski prsten koji čini kemijsku strukturu penicilinskih i cefalosporinskih antibiotika.  Antibiotski učinak može izostati i zbog toga što je lijeku spriječen dolazak na mjesto djelovanja ( npr. tetraciklini ).

    Kada  bakterije postaju otporne na lijekove za liječenje infekcija , liječenje bolesnika trajat će dulje , a može biti i neuspješno te loše završiti po bolesnika. Na kraju bismo se mogli naći u situaciji da više nemamo djelotvornih lijekova za liječenje bakterijskih infekcija. Razvoj rezistentnih mikroorganizama sve više predstavlja teškoću i u liječenju hospitaliziranih bolesnika. U bolničkim ustanovama , gdje se u pravilu troši puno antibiotika , postoji princip tzv. rezervnog antimikrobnog lijeka , s namjerom da im se produži djelotvornost, tj. da se djelotvorni  novi lijekovi propisuju samo izuzetno i ograničeno  .

 Kako bi liječenje antibiotikom bilo korisno, ponajprije je potrebno postaviti točnu dijagnozu tj. izolirati mikroorganizam koji je uzrokovao infekciju te utvrditi njegovu osjetljivost na antimikrobni lijek . Kad god je to moguće dobro je laboratorijski identificirati uzročnika iz biološkog uzorka ( krv, mokraća, bris grla ili nosa…), napraviti antibiogram tj. testirati osjetljivost uzročnika na pojedine antibiotike te ciljano liječiti infekciju.

    Naravno, to nije uvijek moguće. Kada je potrebno odmah započeti liječenje, liječnikov izbor antibiotika temelji se na kliničkoj dijagnozi tj. podacima koje dobije od bolesnika ( anamneza ) i kliničkoj slici ( npr. uzročnik šarlaha je uvijek isti i na njega gotovo uvijek djeluje penicilin ) . U takvoj ( empirijskoj ) terapiji liječnik obično odabire antibiotik širokog spektra djelovanja ako bi se izbjegao neželjen ishod i komplikacije.

To su antibiotici koji djeluju podjednako snažno na veliki broj uzročnika i valja ih upotrebljavati samo kada ne postoji informacija o uzročniku infekcije, a liječenje treba započeti odmah. U svim ostalim slučajevima najbolje je odabrati specifičan lijek, tj. da njegov antimikrobni spektar zahvaća identificiranog uzročnika.

Pri odabiru optimalnog antibiotika potrebno je voditi računa ne samo o vrsti uzročnika, nego i o tome je li moguće dopiranje lijeka na mjesto infekcije, te je li bolesnik možda preosjetljiv na taj lijek. Nije nevažno niti stanje organskih sustava za odstranjivanje štetnih tvari iz organizma ( npr. bubrega ), jer to utječe na djelovanje lijeka.

Što je još važno ?

     Kada je odbran najprikladniji antibiotik, veoma je važno i to kako ćemo ga primijeniti – tj. optimalna doza, učestalost i put primjene.

     Iako se, ukupno gledano, antibiotici koriste previše, u slučaju pojedinog bolesnika kada je uporaba opravdana, često se primjenjuje premala doza. Antibiotik se, osim u propisanoj dozi, mora uzimati i dovoljno često, uzimajući u obzir poluvrijeme izlučivanja lijeka iz organizma.

    Današnja farmaceutska industrija proizvodi novije antibiotike s prikladnim doziranjem ( 1 do 2 puta na dan ), tako da nepraktično doziranje koje remeti san postaje rjeđe. Bolesnik će se lakše pridržavati upute za uzimanje lijeka 1-2 puta dnevno, nego svakih 6 sati. Obično se uzimaju na usta, u obliku tableta ili kapsula.

    Kao i u primjeni svih drugih lijekova i ovdje je potrebna suradnja bolesnika. Vrlo često oni prekidaju terapiju prerano, dva – tri dana nakon početka liječenja tj. kada osjete da su nestali simptomi. Započeto liječenje mora se provoditi bar pet dana, najčešće je to cijelo pariranje  i na to treba upozoriti bolesnika. Antibiotik se uzima u točno određeno vrijeme, u propisanoj dozi, jer se time osigurava stalna količina lijeka u organizmu. Kapsule i tablete najbolje je  uzimati s vodom , ne s mlijekom i mliječnim proizvodima jer bi moglo doći do usporavanja i otežavanja apsorpcije lijeka. Za vrijeme terapije antibiotikom korisno je uzimati probiotike radi očuvanja mikroflore probavnog sustava. Uzimaju se  2 sata nakon primjene antibiotika, nikako istovremeno, jer bi ih antibiotik uništio. Valja znati da hrana usporava apsorpciju antibiotika i maksimalne koncentracije u plazmi su manje. Zbog toga se večina antibiotika  uzima  između jela ili najmanje sat prije jela.  Za djecu je  najprikladniji oblik sirup. Kako su tekući oblici nestabilni ( mogu se upotrebljavati samo tjedan dana ), izrađuju se i čuvaju u suhom obliku kao prašak, a neposredno prije primjene u ljekarni će Vam izraditi suspenziju dodatkom određene količine sterilne destilirane vode. Tako priređenu suspenziju treba promućkati prije uzimanja svake doze. 

    Antibiotici se mogu primjenjivati i parenteralno ( u injekcijama ), takva primjena  uobičajena u bolničkim uvjetima i pri ozbiljnim infekcijama.   

Nuspojave antibiotika   

     Svaki lijek, pa tako i antibiotik može imati jače ili slabije izraženo nusdjelovanje.     Alergijske reakcije na antibiotike mogu se javiti u vidu promjena na koži ( osip i

svrbež ) ili probavnih problema ( mučnina, povraćanje, proljev.. ) One su bile  učestalije kod primjene starije generacije antibiotika, kod novijih antibiotika one se rijeđe pojavljuju. U slučaju izraženih nuspojava treba se odmah javiti liječniku    Ostale nuspojave mogu se javiti kao rezultat  toksičnosti na određene organe i na to svakako treba misliti prilikom odabira najprikladnijeg lijeka.

    Opasne alergijske reakcije na penicilin relativno su rijetka pojava ( javljaju se nakon intramuskularne injekcije, manje su vjerojatne pri oralnoj primjeni ), no pacijenta je i danas obavezno upitati o eventualnim prethodnim nuspojavama na taj lijek. Opasne nuspojave mogu uzrokovati antibiotici tipa aminoglikozida i to kao nefrotoksičnost  ( oštećenje bubrega )  ili  ototoksičnost  ( oštećenje sluha ). Tetraciklini, koji se danas rjeđe upotrebljavaju, često uzrokuju mučninu, povraćanje i proljev. Makrolidi  su izrazito netoksični, dok  klindamicin može uzrokovati kolitis.

Interakcije  

     Antibiotici  mogu stupati u interakcije međusobno i s drugim lijekovima. Primjerice, cefalosporine ne bi trebalo uzimati zajedno s diureticima zbog opasnosti od nefrotoksičnosti. Uz tetracikline ne smijemo uzimati preparate željeza i kalcija ( pa ni mlijeko )  jer se umanjuje apsorpcija  tj.  tetraciklinu se smanjuje djelotvornost.    Ponekad je, da bi se izliječila infekcija u bolesnika, potrebno primijeniti dva ili više antibiotika. Ovakve  kombinacije  propisuju se veoma oprezno, jer postoji opasnost  od povećane učestalosti i raznolikosti nuspojava. Razlozi za kombinaciju dvaju antibiotika mogu biti npr. proširenje antibakterijske aktivnosti u miješanim infekcijama ili pojačanje učinka tj. učinak koji se ne može postići ni jednim od lijekova primijenjenih pojedinačno.  

    Iako su antibiotici djelotvorni i sigurni lijekovi, ponekad liječenje može biti neuspješno. Razlozi za to mogu biti: prekasno započeto liječenje, premala primijenjena  doza ili prekratka kura ili pak neprikladan put primjene.

   Smanjenje otpornosti na antibiotike može se postići izbjegavanjem kombinirane terapije ( osim u izuzetnim, opravdanim slučajevima ), praćenjem otpornosti mikroorganizama u bolnicama i ambulantnoj praksi , a prije svega racionalnom terapijom.

   Otpornost bakterija na antibiotike  nije samo naš problem. Prepoznala ga je i EU i proglasila 18. studenogaEuropskim danom svjesnosti o antibioticima s namjerom da se skrene pozornost na odgovorno korištenje ovih lijekova kako bismo njihovu učinkovitost sačuvali i za buduće generacije. U skladu s preporukama EU u Hrvatskoj je 2006. , pri Ministarstvu zdravstva osnovana Interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije naantibiotike  ( ISKRA ) koja se bavi racionalizacijom uporabe i kontrolom rezistencije antibiotika u nas, a u koju su uključeni liječnici i farmaceuti.

    U predstojećim zimskim danima kada su učestale infekcije gornjih dišnih puteva , koje su najčešće uzrokovane virusima, moramo se podsjetiti  jednostavnih, a važnih mjera za sprečavanje širenja infekcije - pranje ruku  te zaštita maramicom nosa i ustiju pri kihanju i kašljanju.  Zbog opasnosti od mogućih ozbiljnih posljedica po zdravlje i očuvanja dragocjenih lijekova za prave potrebe , važno je ne upuštati se u

samoliječenje antibioticima te se pridržavati uputa koje ćete dobiti od svojega liječnika ili ljekarnika.

 

Kako djeluju antibiotici?

Detalji 

Objavljeno Četvrtak, 24 Ožujak 2011 11:38 Napisao/la Marko

Antibiotik je vrsta lijeka koji liječnici upotrebljavaju za liječenje zaraza.

Prvotno su se kao antibiotici upotrebljavale prirodne antibiotske supstancije koje stvaraju gljive (prvenstveno plijesan), kao i drugi sićušni živi

organizmi uglavnom za vlastitu obranu od bakterija. Danas je većina antibiotika sintetička. Suvremena medicina snažno se oslanja na uporabu

ovakvih kemijskih agensa u borbi protiv velikog broja zaraznih bolesti.

Bakterijske bolesti

Ljudske bolesti kao što su čir, trovanje hranom, upala pluća i tifusna groznica prouzročene su bakterijama. Osoba s bakterijskom zarazom može

bolest prenijeti drugoj osobi.To znači daje bolest zarazna.

Antibiotici oštećuju ili ubijaju bakteriju na različite načine. Mnogi sprječavaju bakteriju da oko sebe napravi zaštitni omotač. Bez toga se sloja

bakterijska čahura raspada. Drugi antibiotici sprječavaju bakterije da proizvode bjelančevine i tako dovode do smrti bakterije. Antibiotici se moraju

pažljivo birati.

Treba upotrebljavati antibiotik koji će učinkovito napasti bakterije i najviše utjecati na njih. Propisani antibiotik mora se uzimati dovoljno dugo da

bismo bili sigurni daje bolest potpuno uništena. Zbog toga je potrebno uvijek završiti terapiju antibioticima koju liječnik propiše. Prije nego što su

otkriveni antibiotici, bakterijske zaraze ubile su i naštetile tisućama ljudi. Danas se mnoge od tih bolesti mogu liječiti, ali lijekovi su ponekad skupi,

tako da ih samo bogate zemlje mogu sebi priuštiti u velikim količinama.

POGLED U PROŠLOST

Tijekom 1928. godine Alexander Fleming otkrio je da su kolonije bakterija koje je uzgajao u svojemu laboratoriju zakržljale zbog plijesni Penicilium

notatum, koja je sasvim slučajno zatrovala bakterijsku kulturu. Deset godina kasnije, drugi su znanstvenici pokazali da se penicilin - prirodan

proizvod plijesni Penicilium, može upotrebljavati za borbu protiv mnogih tipova bakterijskih zaraza.

ANTIBIOTICI Članci vezani za zdravlje

Članci vezani za osobni razvoj

Transformacija

Tri principa

Konzultacije

Seminari

Video snimke

NOVO ! ! !

Članak: Tri principa - put do unutarnjeg mira i radosti postojanja

Članak: Koliko trebamo druge?

Večernji tečaj u Karlovcu - srijedom u 18

Seminar u Zagrebu 23-24.03.2013.

Video - Šizofrenija, bipolarni poremećaj i ovisnost

Video - Reumatoidni artritis i tri principa

 

Više o knjizi

Ogledne stranice:Homeopatija za

svakoga.pdf

 

Ovo je detaljan članak iz moje knjige HOMEOPATIJA ZA SVAKOGA čija je svrha potaknuti čitaoca na razmišljanje i upoznati ga s činjenicama iz medicinskih istraživanja i statističkih podataka vezanih uz korištenje antibiotika.

Izbjegavanje antibiotika pod svaku cijenu NIJE poruka ovog članka. Članak samo upozorava na štetnost njihovog prekomjernog korištenja kako za pojedinca tako i na razini društva, i moguće probleme do kojih ono može dovesti. Ukazuje i na mogućnost alternativnih opcija koje se mogu koristiti umjesto antibiotika kada stanje nije hitno i opasno.

Preuzmite odgovornost za svoje zdravlje pametno!

 

ANTIBIOTICI – UPOTREBA I ZLOUPOTREBA

 

Antibiotici su kemijski spojevi koji mogu ubiti bakterije (baktericidno djelovanje) ili zaustaviti rast i razmnožavanje bakterija (bakteriostatično djelovanje). Napravljeni su od sintetičkih ili prirodnih tvari. Dobar su izbor liječenja kod bakterijskih infekcija, a nisu djelotvorni kod virusnih i gljivičnih infekcija.

Antibiotici su u upotrebi od ranih 40-ih godina prošlog stoljeća. U početku su se koristili samo u bolnicama i služili za liječenje jakih i smrtno opasnih bakterijskih infekcija kao što su tuberkuloza, upala pluća i meningitis. Danas se najviše koriste u općoj praksi i to velikim dijelom kada nisu potrebni ili neophodni – za blage infekcije, virusne infekcije i preventivno (danas je gotovo nemoguće sresti osobu koja nije nikad uzimala antibiotike).

Također se koriste u uzgoju životinja na farmama te u poljoprivrednoj i drugim industrijama. Njihova prečesta i preraširena upotreba dovodi do negativnih posljedica po pojedinca i cijelo društvo, u vidu slabljenja imuniteta i razvoja otpornih vrsta bakterija. To je trenutno problem globalnih razmjera [1] u javnom zdravstvu.

 

Zloupotreba antibiotika

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Europska komisija (EC), centri za kontrolu i sprječavanje bolesti, internacionalno Udruženje za razboritu upotrebu antibiotika (APUA) i druge velike organizacije izrazile su zabrinutost zbog zloupotrebe i neodgovarajućeg korištenja antibiotika, pogotovo kod djece s dišnim infekcijama.

Brojna literatura iz biblioteke Cochrane centra (Centar za istraživanje djelotvornosti medicinske njege) pokazuju da nema znanstvene osnove za većinu slučajeva propisivanja antibiotika u općoj liječničkoj praksi. Područje gdje se najviše propisuju su infekcije dišnih puteva (kao što su akutni kašalj, prehlada, gnojni sekreti iz nosa, grlobolja, bronhitis) i srednjeg uha [2], usprkos dokazima o nedjelotvornosti antibiotika kod tih tegoba [3] u velikom postotku slučajeva.

U slučaju upale uha, istraživanja su pokazala da u 81-85% slučajeva bol prođe i bez antibiotika kroz 24-48 sati i spontano izlječenje uslijedi. Nakon analize 57 studija [4], američki stručnjaci su zaključili da „postojeća istraživanja ne nude uvjerljive dokaze da djeca s akutnom upalom uha koja rutinski dobivaju antibiotike imaju kraće trajanje simptoma, manji broj ponavljanja infekcija ili bolji dugoročni ishod nego ona koja ih ne dobivaju.

Također nema dokaza da rutinsko, u usporedbi sa selektivnim davanjem antibiotika, sprječava komplikacije. Stoga je razborito razmotriti rutinsko korištenje antibiotika kod akutne upale uha i uzeti u obzir druge pristupe“. Članak u Britanskom medicinskom časopisu [5] kaže da 85% djece s infekcijom uha ne treba antibiotike, agotovo 2.000.000 recepata za antibiotike koji se godišnje izdaju u Velikoj Britaniji za tu tegobu su beskorisni. Kod djece koja su uzimala antibiotik, u usporedbi s djecom koja nisu, postoji veća vjerojatnost ponavljanja infekcije [6].

Bez obzira na to, korištenje antibiotika kod tih tegoba je pravilo, a ne iznimka [7].Antibiotici se često daju djeci kako bi se umirile zabrinute majke [8]. Nedavna studija je pokazala da liječnici propisuju antibiotike u 65% slučajeva ako ih roditelji očekuju, a u 12% ako ih ne očekuju [9].

U SAD-u su 2001.g. zaključili da je između 20 i 50% antibiotika propisanih u kliničkoj praksi nepotrebno [10]. Kanadske statistike pokazuju da liječnici plaćeni po broju izdanih recepata propisuju antibiotike 5 puta češće od ostalih liječnika [11]. U Velikoj Britaniji, dvije studije [12] su pokazale da dvije trećine pacijenata koji su u bolnici dobili antibiotike nisu imali znakove bakterijske infekcije i nisu ih uopće trebali dobiti. Također, kad su antibiotici davani preventivno (npr. kod kirurških zahvata) infekcije su bile češće i obično uzrokovane opasnijim bakterijama, otpornim na mnoge antibiotike.

Nerijetko se antibiotici daju prije nego je postavljena pravilna dijagnoza. Takvo hitno davanje je logično kod vrlo opasnih infekcija koje se brzo razvijaju pa nema vremena za čekanje, ali ne i kod ostalih. Ovakva praksa također povlači za sobom korištenje antibiotika širokog spektra, koji mogu naštetiti zdravlju više od ostalih antibiotika.

 

Popratne pojave uzimanja antibiotika

Osim što mogu izazvati alergične reakcije kod nekih osoba, vrlo česte popratne pojave uzimanja antibiotika su proljev ili zatvor, mučnina i gljivične vaginalne infekcije. Statistički podaci iz 2008. kažu da u SAD-u 19%

pacijenata hitne službe koji dođu zbog nuspojava uzimanja lijekova dolazi zbog antibiotika [13] od čega su 80% alergijske reakcije.

Antibiotici, pogotovo oni širokog spektra, uništavaju i dobre i loše bakterije te tako oslabljuju imunitet. Samo naša crijeva sadrže 1,5 kg dobrih bakterija bez kojih ne bismo mogli živjeti. Kako su mnoge od njih uništene korištenjem antibiotika, otvoren je put za razmnožavanje patogenih bakterija što dovodi do probavnih smetnji, glavobolja, umora, nesanice, bolova i slično.

Osim toga, dolazi i do prekomjernog razmnožavanja gljivica (pogotovo kandide) i plijesni. Gljivice ispuštaju toksine koji sprječavaju rad T-limfocita, glavnih imunoloških stanica u tijelu čiji je posao da uništavaju patogene mikrobe. To, naravno, oslabljuje organizam koji postaje prijemčiviji za infekcije i ozbiljnije kronične probleme, npr. probavne i ginekološke smetnje, alergije, psorijazu, pa čak i multiplu sklerozu.

Što se više antibiotika uzima, to je šteta veća. Specijalist za alergije dr. J. Mansfield, koji redovito liječi bolesti imunološkog sustava u kojima je česti problem kandida, kaže da „je jedan od najčešćih uzroka nesumnjivo antibiotik širokog spektra – često samo tri ili četiri kure mogu pacijenta gurnuti preko granice u kroničnu bolest“.

Američki alergolog dr. W. Crook je pokazao da postoji odnos između antibiotika i hiperaktivnosti [14] kod djece. S prekomjernim korištenjem antibiotika povezani su i artritis i druge tegobe koštanog sustava, zaostalost u razvoju (od problema s govorom do autizma), dijabetes i druge bolesti. Neomycin može uzrokovati probleme sa sluhom, tetracyclin disfunkciju jetre, deformiranje kostiju i trajno žute zube, amoxicilin dentalnu fluorozu kod djece, chloromycetin poremećaj proizvodnje crvenih krvnih stanica u koštanoj srži, a chloramphenicol nepovratnu, a ponekad i fatalnu depresiju koštane srži.

Nedavna velika studija [15] na preko 3 milijuna ljudi pokazuje moguću povezanost korištenja antibiotika (osobito ponavljajućeg korištenja) i razvoja karcinoma.

 

Otporni super-mikrobi

Glavni uzrok razvoja otpornosti bakterija je prekomjerno korištenje antibiotika [16], korištenje kad nisu indicirani, prekidanje kure antibiotika prije nego je terapija završena te njihovo korištenje u industriji hrane i sredstvima za čišćenje. Prekidanje uzimanja antibiotika prije kraja terapije ostavlja one otpornije bakterije na životu pa se one dalje množe i infekcija ostaje prisutna.

Otpornost bakterija je zarazna – osim što nove generacije bakterija nasljeđuju otporne gene, bakterije razmjenjuju genetski materijal i s drugim bakterijama, iste ili različite vrste. Osim toga, otpornost se širi i „putovanjem“ bakterija avionom, vodom ili vjetrom. Ljudi mogu prenijeti svoje otporne bakterije jedni drugima, npr. kašljem ili rukovanjem neopranim rukama. Drugim riječima, čak i ako osobno niste uzimali antibiotike, možete dobiti otporne bakterije od drugih ljudi.

Bakterije vremenom mogu steći otpornost na sve više vrsta antibiotika i tako postati bakterije s višestrukom otpornošću. Identificirane su bakterije koje su otporne na gotovo sve antibiotike [17], a takvih je sve više. Posljedice su povećani morbiditet (pobolijevanje), mortalitet (stopa smrtnosti) i troškovi liječenja [18]. U mnogim bolnicama otpornost je tako velika da su uobičajeni antibiotici potpuno nedjelotvorni za mnoge infekcije. Zbog toga se koriste novi i skuplji antibiotici, na koje bakterije s vremenom također postaju otporne.

Moderna medicina pokušava dobiti rat protiv infekcija, međutim, proizvodnja novog antibiotika je dug i skup proces koji traje oko 10 godina i košta oko 300 milijuna dolara, a učestalo korištenje novog antibiotika može uzrokovati otpornost bakterija na njega već kroz dvije godine.

 

Antibiotici u industriji hrane i drugim industrijama

Korištenje antibiotika u uzgoju životinja na farmama je vrlo rašireno i jedan od uzročnika problema otpornosti [19].

Upotreba nije ograničena samo na liječenje bolesnih životinja – antibiotici se daju i zdravima (na dugoročnoj osnovi u malim dozama) kako bi se spriječile infekcije i ubrzao rast životinja! Npr, u SAD-u se 50% antibiotika daje životinjama koje nisu bolesne. Takvo korištenje je povezano s otpornošću velikog broja bakterija uključujući Salmonellu, Campylobacter, Escherichiu coli i Enterococcus. Postoji dovoljno dokaza da takva praksa pridonosi širenju otpornih infekcija kod ljudi. Homeopatija bi mogla igrati veliku ulogu u očuvanju zdravlja životinja na farmama i već se koristi u mnogim zemljama (npr. u Norveškoj 37% farmera koristi homeopatiju za liječenje svojih životinja [20]).

Antibiotici se također koriste za sprječavanje infekcija u uzgoju voća i povrća. U novije vrijeme počele su se poduzimati i neke mjere u zaustavljanju tog trenda, ali napredak je spor zbog negodovanja farmaceutske i industrije za proizvodnju hrane za životinje.

Antibakterijska sredstva se danas nalaze u mnogim sapunima i sredstvima za čišćenje i dezinfekciju. Ona, osim loših, mogu uništiti i dobre bakterije na koži koje nas štite od loših ili uništiti slabije, a ostaviti na životu jače, opasnije bakterije. Na taj način imaju udjela u porastu otpornosti bakterija. Centri za sprječavanje bolesti ne preporučuju njihovo korištenje.

 

Što se poduzima?

Svjetska zdravstvena organizacija je izdala dokument [21] kojim potiče vlade svih zemalja da pomognu u borbi s problemom otpornosti bakterija. Prema tom dokumentu, zemlje u razvoju bi trebale spriječiti nekontroliranu dostupnost antibiotika i potaknuti sprječavanje infekcija putem unapređenja sanitacije, čišćenjem mjesta opskrbe vode i smanjivanjem broja stanovnika prenaseljenih mjesta.

Te mjere bi, uz redovno pranje ruku, uzrokovale rjeđu pojavu bolesti i tako bi se prenosilo manje otpornih bakterija. Industrijske zemlje bi također trebale promovirati često pranje ruku, ograničiti korištenje antibakterijskih sredstava, kontrolirati širenje višestruko otpornih bakterija te smanjiti upotrebu antibiotika u industriji hrane.

Liječnici bi, prema tom dokumentu, trebali ograničiti propisivanje antibiotika širokog spektra i izbjegavati davanje antibiotika za virusne tegobe [22]. Farmaceutske industrije i dalje trebaju proizvoditi nove antibiotike, raditi istraživanja i tražiti nove načine na koje bi antibiotici mogli djelovati.

Kako vidimo, to su sve važni aspekti u rješavanju problema otpornosti bakterija. S druge strane, oni su jednostrani – fokusirani su samo na mikrobe – na sprječavanje njihovog širenja i njihovo uništavanje. Ono što nije spomenuto je prirodan imunitet.

Opće je poznato da će kod grupe ljudi izloženih mikrobima samo neki oboljeti, zavisno od jačine imuniteta. Najbolji način „borbe“ protiv infekcija je snažan imunitet. Zašto se, dakle, ne ulaže više sredstava u pronalaženje tvari ili lijekova koji ga jačaju ili u promoviranje i ulaganje u komplementarne i alternativne vrste terapija koje to već čine, umjesto u otkrivanju lijekova koji ga oslabljuju?

Vrlo je raširen, i u javnosti stalno potican, strah od infekcija zbog kojeg prečesto tražimo spas u štetnim lijekovima. Kroz taj strah smo potpuno izgubili povjerenje u naše vlastite snage i sposobnost organizma da se sam izbori protiv bolesti.

 

Što svatko od nas može napraviti za sebe i društvo?

Kako bismo osigurali što zdraviju i sigurniju budućnost sebi i svojoj djeci, trebamo preuzeti odgovornost za svoje zdravlje, odnosno informirati se te na znanju zasnivati odluke o uzimanju antibiotika i drugih lijekova. Liječnici često imaju različita mišljenja u vezi određene tegobe i njenog liječenja, već prema svom znanju, iskustvu i stavu, dakle – često nema jednoznačnog odgovora. Preuzimanje odgovornosti potiče i američki Centar za kontrolu i sprječavanje bolesti koji je u vezi s tim ove 2008. godine organizirao kampanju: „Postanite pametni u vezi korištenja antibiotika“.

Prije nego posegnete za antibiotikom, uzmite u obzir prirodne metode liječenja koje jačaju imunitet i cijelo tijelo kao što su homeopatija, fitoterapija, kineska medicina i druge. Homeopatija je, na primjer, vrlo djelotvorna kod svih infekcija – bakterijskih, virusnih, gljivičnih i parazitnih, a nema loših popratnih pojava. Ona ne djeluje direktno na mikrobe, nego ojačava imunitet i pomaže organizmu da ih sam uništi. Na taj način imunitet je sve jači i infekcije su sve rjeđe. Također možete koristiti prirodne protu-infektivne tvari – propolis, echinaceu, češnjak, stolisnik, hren, majčinu dušicu, kadulju, trputac, miloduh i druge.

Snažan imunitet je primaran kako bi se organizam obranio od infekcija, a za njegovo postizanje neophodni su i zdrava prehrana, tjelovježba te zdrav način života općenito. Uravnoteženo emocionalno i psihičko stanje je vrlo važno kako bismo bili fizički zdravi, a takvu ravnotežu postižemo poštivanjem sebe i drugih, pozitivnošću i radom na sebi. Psihologija i razne alternativne holističke terapije kao što je homeopatija nam mogu pomoći u tome. Ako ste dobrog zdravlja, vaš organizam je sposoban izboriti se protiv većine infekcija i bez antibiotika i tako postati još jači.

 

Osim navedenog važne su i sljedeće mjere za sprječavanje infekcija:

Perite ruke redovito i temeljito. Prema američkom Centru za kontrolu i sprječavanje bolesti to je jedan od najvažnijih načina sprječavanja infekcija. Izbjegavajte antibakterijske sapune.

Temeljito perite voće i povrće Izbjegavajte jesti nedovoljno kuhano/pečeno meso

 

Ako odlučite koristiti antibiotike, koristite ih na sljedeći način:

Neka vam liječnik prije propisivanja antibiotika izmjeri razinu CRP-a (C-reaktivni protein), čiji je porast znatno izraženiji kod bakterijskih nego virusnih infekcija(za mjerenje je dovoljno izvaditi kap krvi iz prsta i nalaz je gotov za minutu)

Koristite ih samo za dijagnosticirane bakterijske infekcije ili za jake i brze infekcije kod kojih nema vremena za testiranje

Izbjegavajte antibiotike širokog spektra Ne zahtijevajte antibiotike od liječnika i ne kupujte ih na svoju ruku Započetu terapiju antibioticima uvijek završite do kraja Ne uzimajte tuđe antibiotike ili one koji su vam ostali od prošle terapije

 

Za vrijeme uzimanja antibiotika:

Jedite hranu bogatu vlaknima i siromašnu proteinima kao što su povrće i cjelovite žitarice. Izbjegavajte hranu koja potiče razvoj gljivica, odnosno mlijeko i mliječne proizvode (osim fermentiranih), sve slatke namirnice te gljive, kvasac i plijesan.

Jedite češnjak i luk, oni će pomoći izbacivanju toksina. Uzimajte 500mg vitamina C, dva puta dnevno. Također možete uzeti dodatne vitamine B (pogotovo B5

i B6), kako biste nadoknadili one izgubljene u terapiji antibioticima. Mangan može pomoći spriječiti probleme sa sluhom koje može izazvati neomycin, a vitamin E će štititi

jetru koju može oštetiti tetracyclin.

 

Za vrijeme i dva tjedna nakon korištenja antibiotika uzimajte probiotike (mogu se kupiti u ljekarnama) ili pijte jogurt odnosno acidofilno mlijeko tri puta dnevno.

Dobar je jogurt sa živim, aktivnim kulturama bakterija iz porodice Lactobacillus (pogotovo Lactobacillus acidophilus i LGG) i Bifidobacterium. Najbolje je napraviti ga kod kuće koristeći početnu kulturu – tako ćete znati da su bakterije žive. Način pripravljanja: 1 litru mlijeka zagrijte do 40°C, skinite s vatre, dodajte 2 žlice jogurta i dobro promiješajte. Ostavite 1 dan van hladnjaka ili 10 sati u termosici ili posudi zamotanoj u ručnike. Nakon toga otvorite, promiješajte i stavite u hladnjak nekoliko sati. Tako pripravljen jogurt može trajati 2 tjedna. Za gušći jogurt stavite manje, a za rjeđi više mlijeka.

 

Reference:

[1]   Commission of the European Communities. Communication from the Commission on a community strategy against antimicrobial resistance. Brussels, COM(2001) 333 final, Volume I.− Hellinger WC. Confronting the problem of increasing antibiotic resistance. South Med J 2000; 93:842–8.[2]   Straand J, Rokstad K, Heggedal U. Drug prescribing for children in general practice. A report from the Møre & Romsdal Prescription Study. Acta Pædiatr 1998; 87:218–24.[3]   Ware J. Rational use of antibiotics for upper respiratory infections: an evidence-based approach. Clin Excell Nurse Pract 2000 May; 4:151–7.− Giebink GS. Otitis media prevention: non-vaccine prophylaxis. Vaccine 2000; 19(Suppl 1):S129–S133.− Mar CD, Glasziou P, Hayem M. Are antibiotics indicated as initial treatment for children with acute otitis media? A metaanalysis. BMJ 1997; 314:1526–9.− Skadberg BT, Berstad AKH. Snorr og oreverk — en plage for barnet, en byrde for samfunnet. Tidsskr Nor Lægeforen 2001; 121:1328.− Aronoff SC. Antimicrobials in children and the problem of drug resistance [editorial]. Am Fam Phys 1996; 54: 44, 46, 54, 56.− van Buchem FL, Dunk JH, van’t Hof MA. Therapy of acute otitis media: Myringotomy, antibiotics, or neither? A double-blind study in children. Lancet 1981; 2:883-7.− Browning G. Childhood otalgia: acute otitis media. Antibiotics not necessary in most cases. BMJ 1990; 300:1005–6.[4]   Froom J, Culpepper L, Jacobs M, et al. Antimicrobials for acute otitis media? A review from the International Primary Care Network. BMJ 1997; 315:98–102. http://www.bmj.com/cgi/content/full/315/7100/98[5]   British Medical Journal, 14/4/1990[6]   van Buchem FL, Dunk JH, van’t Hof MA. Therapy of acute otitis media: Myringotomy, antibiotics, or neither? A double-blind study in children. Lancet 1981; 2:883-7.[7]   Spiritus E. Antibiotic usage for respiratory tract infections in an era of rising resistance and increased cost pressure. Am J Manag Care 2000; 6 (Suppl 23):S1216–S1221.[8]   Otitis media: Can You Stop Prescribing for the Mother? MIMS magazine 1991, 1st Feb.[9]   http://www.cdc.gov/family/parentabc/index.htm[10]   Hooton TM, Levy SB. Antimicrobial resistance: a plan of action for community practice. Am Fam Physician 2001; 63:1087–1098, 1034, 1036, 1039.[11]   Hutchinson JM, Foley RN. Method of physician renumeration and rates of antibiotic prescription. Can Med Assoc J1999; 160:1013–7.[12]   Medawar C. The wrong kind of medicine? Consumers Association and Hodder & Stoughton, London, 1994.[13]   Roehr B. Antibiotics account for 19% of emergency department visits in US for adverse events. BMJ 2008; 337:a1324.[14]   Crook WG. Sugar, yeast and ADHD: fact or fiction? In: Bellanti JA, Crook WG, Layton RE, eds. Attention Deficit Hyperactivity Disorder: Causes and Possible Solutions (Proceedings of a Conference). Jackson TN: International Health Foundation; 1999.[15]   Dobson R. Antibiotics may be linked to risk of cancer. International Journal of Cancer 2008; 337:a1381.[16]   Cunha BA. Antibiotic resistance. Med Clin North Am, 2000; 84:1407–29.

− Monroe S, Polk R. Antimicrobial use and bacterial resistance. Curr Opin Microbiol 2000; 3:496–501.[17]   Bax R, Mullan N, Verhoef J. The millennium bugs—the need for and development of new antibacterials. Int J Antimicrob Agents 2000;16:51–9.[18]   Hellinger WC. Confronting the problem of increasing antibiotic resistance. South Med J 2000; 93:842–8.− Hooton TM, Levy SB. Antimicrobial resistance: a plan of action for community practice. Am Fam Physician 2001; 63:1087–1098, 1034, 1036, 1039.[19]   Cunha BA. Antibiotic resistance. Med Clin North Am 2000; 84:1407–29.− Clark L. Antibiotic resistance: a growing and multifaceted problem. Br J Nurs 2000; 9:225–30.[20]   Henriksen B. Stor interesse for homeopati og urtemedisin hos norske okobonder. Praksisnytt 2002; 7(1):55-8.[21]   Global Strategy for Containment of Antimicrobial Resistance[22]   Hooton TM, Levy SB. Antimicrobial resistance: a plan of action for community practice. Am Fam Physician 2001; 63:1087–1098, 1034, 1036, 1039.

 

Antibiotici dejstvo

Često se mješaju virusne i bakterijske infekcije, iantibiotici nepotrebno koriste i kod virusnih infekcija (antibiotici ne deluju na viruse).

Za viruse se u pravom smislu može reći da se nalaze između živog i neživog svijeta.

Virusi su acelularni, ultramikroskopski,organizmi nesposobni da se razmnožavaju van ćelije domaćina. Izvan ćelije domaćina oni ne pokazuju osobine živih bića, čak mogu i da kristalizuju. Kristalizovani virusi zadržavaju sposobnost infekcije ćelije. Virusi su izgrađeni od samo dvije komponente. Jednu predstavlja nukleinska kiselina DNK ili RNK, a drugu omotač proteinske prirode. Premda poseduju genetički, nasljedni materijal, o virusima se obično ne govori kao o živim organizmima. Virusi nisu sposobni da rastu, da sintetišu svoje proteine niti da obavljaju metaboličke procese. 

Proteinski omotač virusa je kapsid.

Virusi koji inficiraju bakterije i u 

Bakterije su jednoćelijski organizmi prokariotske građe koji se uočavaju svetlosnim mikroskopom. 

Najstariji su (smatra se da su nastali pre oko 3,4 milijarde godina) i najbrojniji organizmi na našoj planeti. Prisutni su u svim vrstama staništa, uključujući tu i ljudski organizam.

Djelovanje antibiotikaRazlikuju se dva osnovna tipa delovanja antibiotika na mikroorganizme: 1. mikrobiostatičko, kada sprječavaju razmnožavanje 2. mikrobicidno, pri kome uništavaju mikrobe. 

Antibiotik može oštetiti patogen na nekoliko načina. Neki antibiotici djeluju protiv patogena tako što zaustavljaju sintezu njegova ćelijskog zida bez kojega ne može preživjeti.

 Inibicija sinteze ćelijskog zida Ova skupina antibiotika inhibira, odnosno zaustavlja stvaranje veza peptidoglikana u ćelijskom zidu patogena. Inhibicija se ostvaruje aktiviranjem enzima koji kida veze peptidoglikana i na taj način dolazi do degradacije zida. 

njima parazitiraju, nazivaju se bakteriofagi ili jednostavnije fagi. Najbolje su izučeni fagi koji napadaju bakteriju ešerihiju. Fagi mogu imati dvolančanu DNK (ređe jednolančanu DNK) ili mogu imati jednolančanu RNK.Izgrađeni su od glave, repa i pločice sa pipcima. Glavu faga čine nukleinska kiselina i kapsid. Rep sadrži enzime koji razlažu ćelijski zid bakterije čime omogućavaju ulazak faga u bakteriju. Pločica sa pipcima služi za pričvršćivanje faga za bakterijsku ćeliju.

 

 Zdrava hrana je osnov zdravog života.      Pogledaj portal      Zdrava hrana   

 

 

Imate problema sa reumom?

Pogledaj sajt Živjeti sa reumom

 

 

Želite saznati novosti u Banjaluci? Posjetite sajt BLinfo

U ovu skupinu spadaju:PenicilinAmpicilinKarbencilinCefalosporinVankomicinInhibicija sinteze proteina Do inhibicije sinteze proteina dolazi zbog prekida normalne aktivnosti ribosoma. Antibiotici koji djeluju na ovaj način su:StreptomicinGentamicinKloramfenikolTetraciklinEritromicinInhibicija sinteze nukleinske kiseline Ova skupina antibiotika djeluje izravnom degradacijom DNK i RNK molekule, ili se veže na enzime koji upravljaju replikacijom DNK, kao što je DNK polimeraza. Ovu skupinu antibiotika čine:CiprofloksacinRifampicinInhibicija metabolizmaMetabolizam je jedan od najvažnijih procesa svih organizama uz pomoć kojega ćelije dolaze do energije za razne druge procese. Ako se dogodi degradacija enzima koji sudjeluju u metabolizmu ćelije postaju nesposobne za normalno funkcioniranje. U ovu skupinu antibiotika spadaju:SulfonamidTrimetoprimIzonijazid

Rezistentnost bakterija na antibiotike

Bakterije su sposobne da mutiraju (menjaju se) i postaju otporne (rezistentne) na dejstvo antibiotika. Kada se jedna grupa bakterija izloži dejstvu antibiotika najveći broj njih ugine, ali jedan mali broj otpornih preživljava. Od tog momenta njihov broj se naglo povećava (razmnožavaju se na svakih 20 – 30 minuta) tako da uskoro bakterije otporne na neki antibiotik postaju veoma raširene. 

Bakterije mogu da postanu otporne na neki antibiotik i putem razmjene gena koji se nalaze na plazmidima. Plazmidi se dupliraju nezavisno od bakterijskog hromozoma, čime se vrlo brzo stvori ogroman broj kopija gena kojima bakterija postaje rezistentna. Plazmidi se mogu prenositi ne samo između bakterija iste vrste već i između različitih vrsta. 

 

Utjecaj antibiotika na bakterije mliječne kiseline probavnog sustava

Andreja Čanžek Majhenič Bojana Bogovič Matijašić 

Puni tekst:   pdf   (87 KB), Engleski, Str. 119 - 134   , preuzimanja: 1.285 * 

SažetakBakterije mliječne kiseline (BMK) su uobičajeni sudionici crijevnemikroflore ljudi i životinja. One imaju važnu ulogu u održavanju ravnoteže gastrointestinalne (GI) flore, na koju mogu utjecati različiti faktori poput prehrane (hrane) antimikrobnih supstancija i stresa. Pomoću makrodilucijske i mikrodilucijske metode u tekućoj podlozi te metode difuzije na agar pločama, određene su minimalne inhibicijske koncentracije (MIC) i minimalne baktericidne koncentracije (MBC) šest (6) antibiotika koji se svakodnevno upotrebljavaju u humanoj medicini za 8 sojeva BMK. Učinak penicilina G i ampicilina na BMK probavnog sustava testiran je također in vivo na laboratorijskim miševima. Laktobacili su se pokazali osjetljivim na penicilinG, na ampicilin (derivati penicilina) i na eritromicin (makrozidni antibiotik) prilikom testiranja in vitro. Klindamicin (piranozidni antibiotik) je pokazao umjereni inhibicijski učinak. Svi sojevi BMK pokazali su se otpornim na kanamicin i neomicin (aminoglikozidni antibiotici). Od svih testiranih BMK posebno se otpornim na eritromicin i klindamicin pokazao L. salivarius IM 124. Učinak oralno primjenjenog ampicilina, na broj BMK u stolici miševa nije statistički dokazan. Utjecaj penicilina G na broj BMK kod miševa pokazao se signifikantnim, ali to nije bio slučaj s oralno primijenjenim BMK.

Ključne riječiantibiotici; inhibicijski učinak; bakterije mliječne kiseline; probavni sustav

Nepravilna i nekontrolisana upotreba antibiotika od strane čovjeka doprinosi povećanoj rezistentnosti bakterija na te lijekove.