antonija vukelić - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/127.b.pdf · sveuČiliŠte u rijeci...

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Antonija Vukelić

JAVNI DUG REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

JAVNI DUG REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Usporedni porezni sustavi Mentor: Prof. dr. sc. Helena Blažić Student: Antonija Vukelić

Studijski smjer: Financije i bankarstvo JMBAG: 0081110179

Rijeka, 2013.

SADRŢAJ

1. UVOD ........................................................................................................................... 1

1.1. Predmet istraţivanja ........................................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza ................................................................................................... 2

1.3. Svrha i ciljevi istraţivanja .................................................................................. 2

1.4. Znanstvene metode ............................................................................................ 3

1.5. Struktura rada ..................................................................................................... 3

2. TEORETSKE ODREDNICE JAVNOG DUGA ...................................................... 5

2.1. Pojam i znaĉajke javnog duga............................................................................ 5

2.2. Instrumenti javne zaduţenosti............................................................................ 8

2.3. Podjela javnog duga ......................................................................................... 10

2.4. Posljedice javne zaduţenosti............................................................................ 10

2.5. Upravljanje javnim dugom .............................................................................. 11

2.6. Granice javnog duga ........................................................................................ 13

3. JAVNI DUG STARIH I NOVIH ĈLANICA EUROPSKE UNIJE ....................... 15

3.1. Javni dug starih ĉlanica Europske unije ........................................................... 16

3.2. Javni dug novih ĉlanica Europske unije .......................................................... 18

3.3. Unutarnji i vanjski javni dug zemalja ĉlanica Europske Unije ........................ 20

3.4. Uzroci prezaduţenosti i opasnost od prezaduţenosti...................................... 22

3.5. Rješavanje problema otplate duga i politika zaduţivanja ................................ 23

3.5.1. Rješavanje problema otplate duga ............................................................ 23

3.5.2. Politika zaduţivanja .................................................................................. 25

4. JAVNI DUG REPUBLIKE HRVATSKE .............................................................. 28

4.1. Nastanak i kretanje javnog duga RH ................................................................... 28

4.2. Unutarnji i vanjski javni dug RH ......................................................................... 30

4.2.1. Unutarnji javni dug RH ................................................................................ 30

4.2.2. Vanjski javni dug RH ............................................................................... 31

4.3. Utjecaj javnog duga i proraĉunskog deficita na makroekonomske veliĉine .... 32

4.3.1. Utjecaj na osobnu i javnu potrošnju ......................................................... 34

4.3.2. Utjecaj na štednju ..................................................................................... 35

4.3.3. Utjecaj na kamatne stope .......................................................................... 36

4.3.4. Utjecaj na investicije ................................................................................ 37

4.3.5. Utjecaj javnog duga na neto izvoz ............................................................ 38

4.4. Struktura javnog duga Republike Hrvatske .................................................... 39

4.4.1. Struktura javnog duga prema razinama vlasti .......................................... 39

4.4.2. Valutna struktura javnog duga .................................................................. 40

4.4.3. Kamatna struktura javnog duga ................................................................ 41

4.4.4. Roĉna struktura javnog duga .................................................................... 42

4.5. Utjecaj javnog duga na troškove zaduţivanja drţave ...................................... 44

4.6. Instrumenti javnog duga RH ............................................................................ 44

4.7. Politika zaduţivanja u Republici Hrvatskoj ..................................................... 45

5. BUDUĆA UPRAVLJANJA JAVNIM DUGOM U REPUBLICI HRVATSKOJ . 49

5.1. Upravljanje rizicima izloţenosti portfelja javnog duga ................................... 49

5.2. Srednjoroĉne fiskalne projekcije ..................................................................... 50

5.3. Odrţivost javnog duga Republike Hrvatske .................................................... 51

6. ZAKLJUĈAK ......................................................................................................... 54

LITERATURA

POPIS TABLICA

POPIS GRAFIKONA

1

1. UVOD

Javni dug je kao posebna ekonomska kategorija postao nezaobilazan fenomen novog

doba. Problem duga je prisutan u gotovo svim dijelovima svijeta. U današnje doba,

posebno posljednjih nekoliko godina koje su obiljeţene svjetskom gospodarskom

krizom, gotovo je nemoguće zamisliti nacionalno gospodarstvo bez uplitanja drţavne

vlasti. Ona svojim djelovanjem kroz monetarnu i fiskalnu politiku moţe pomoći da se

kriza što brţe i bezbolnije prevlada. Uĉinci monetarne i fiskalne politike uvelike ovise i

o obiljeţjima pojedine nacionalne ekonomije.

Javni dug, kao jedna od ekonomskih veliĉina moţe biti znaĉajan poticaj nacionalnom

gospodarstvu ukoliko se sredstva pribavljena na taj naĉin pravilno upotrijebe. Politika

javnog duga postala je vaţan instrument utjecaja ekonomske politike, posebno u

posljednjih dvadesetak godina. Javnim dugom, odnosno temeljem kupovine i prodaje

drţavnih vrijednosnih papira od strane središnje banke utjeĉe se na koliĉinu novca u

opticaju i kamatnu stopu osiguravajući na taj naĉin stabilnost domaće valute i teĉaja.

U Hrvatskoj je pitanje upravljanja javnim dugom nedovoljno zastupljeno u znanstvenoj

i struĉnoj literaturi. MeĊutim tijekom posljednjih nekoliko godina vidljiv je napredak na

ovom podruĉju. Vaţno je napomenuti, kako je u mnogim zemljama u razvoju struktura

duga bila ta koja rezultirala općom makroekonomskom nestabilnosti. Upravljanje

javnim dugom moţe se opisati kao skup postupaka i odluka koje se donose radi

pribavljanja financijskih sredstava potrebnih drţavi. S obzirom da svaki javni dug nosi

svoje rizike i troškove, potrebno je osigurati dugoroĉnu strategiju upravljanja javnim

dugom u skladu sa makroekonomskim obiljeţjima dotiĉnog nacionalnog gospodarstva.

1.1. Predmet istraživanja

Predmet istraţivanja ovog rada je stanje, struktura i kretanje javnog duga RH te

ukazivanje na vaţnost javnog duga i njegov utjecaj na gospodarski razvoj. U sklopu

ovog predmeta istraţivanja obratit će se paţnja i na javni dug starih i novih ĉlanica EU

2

te usporediti sa stanjem javnog duga u RH koji je tijekom proteklih kriznih godina

postao neizostavan izvor financiranja drţava.

1.2. Radna hipoteza

Sukladno predmetu istraţivanja postavljena je temeljna radna hipoteza: saznanja o

javnom dugu, teoretska i praktiĉna, omogućuju njegovu uporabu u ostvarivanju realnih i

profitabilnih ciljeva sa što manjim rizicima i opterećenjem servisiranja javnog duga za

gospodarstvo.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraţivanja je obuhvatiti znaĉajnije karakteristike javnog duga i sustavno

objasniti vaţnost upravljanja javnim dugom. Cilj istraţivanja je predstaviti na koji naĉin

drţava institucijom javnog duga moţe zadovoljiti svoje potrebe, ukljuĉujući pritom i

podmirivanje dospjelih obveza. Osim toga pruţit će se i uvid u razliku strukture i

veliĉine javnog duga u novim i starim ĉlanicama Europske unije, te usporediti s

problematikom javnog duga u Republici Hrvatskoj.

Odgovor na to trebala bi dati sljedeća postavljena pitanja:

1. Što je javni dug i koja su njegova relevantna obiljeţja?

2. Koju razinu i strukturu javnog duga imaju stare i nove ĉlanice EU?

3. Koje posljedice ima visoka razina udjela javnog duga u tim zemljama te kako riješiti

problem otplate duga?

4. Kakvo je stanje i struktura javnog duga u Republici Hrvatskoj?

5. Kako javni dug Republike Hrvatske utjeĉe na makroekonomske varijable?

6. Kako u budućnosti upravljati javnim dugom?

3

1.4. Znanstvene metode

Tijekom prikupljanja informacija za istraţivanje te obrade podataka korištene su

sljedeće znanstvene metode: povijesna metoda, metoda deskripcije, metoda sinteze te

metoda komparativne analize.

1.5. Struktura rada

Rad je sastavljen od šest dijelova.

Prvo poglavlje UVOD sadrţi uvodna razmatranja, odreĊeni su predmet istraţivanja i

radna hipoteza. Definirani su svrha i ciljevi istraţivanja. Osim toga u ovom dijelu rada

navedene su korištene istraţivaĉke metode i struktura rada.

Drugo poglavlje nosi naziv TEORETSKE ODREDNICE JAVNOG DUGA. U ovom

dijelu definirani su: pojam i znaĉajke, podjela i instrumenti javnog duga. Uz posljedice

javne zaduţenosti govori se i o upravljanju javnim dugom i njegovim granicama.

JAVNI DUG STARIH I NOVIH ĈLANICA EU poglavlje je u kojem se dotiĉe stanje

javnog duga u navedenim zemljama te posebno udio unutarnjeg i vanjskog javnog duga.

Analizirani su i uzroci prezaduţenosti većine zemalja EU i posljedice koje takvo stanje

javnog duga nosi sa sobom.

U ĉetvrtom dijelu pod nazivom JAVNI DUG REPUBLIKE HRVATSKE prikazan je

nastanak i kretanje javnog duga te sadašnje stanje. Analizirana je struktura javnog duga,

a posebna paţnja obraćena je na utjecaj javnog duga na makroekonomske varijable.

BUDUĆA UPRAVLJANJA JAVNIM DUGOM U RH naziv je petog dijela. U ovom

dijelu dane su smjernice kako politikom zaduţivanja ostvariti odrţivost javnog duga,

riješiti sadašnje probleme i na koje rizike treba obratiti posebnu paţnju prilikom

zaduţivanja u budućnosti.

4

ZAKLJUĈAK je posljednji dio ovog rada u kojem se daju zakljuĉna razmatranja

izvedena na temelju cijelog rada, te se na kraju navodi popis literature, popis grafikona i

tablica.

5

2. TEORETSKE ODREDNICE JAVNOG DUGA

U ovom dijelu rada biti će rijeĉi o pojmu javnog duga koji mnoge institucije i teoretiĉari

razliĉito definiraju. Korištenjem razliĉite metodologije mijenja se obuhvat javnog duga

što je posebno bitno kod usporedbi meĊu zemljama. Osim što će biti definirani

instrumenti javne zaduţenosti i podjela javnog duga prema razliĉitim kriterijima,

posebna vaţnost ovog dijela rada odnosi se na posljedice javne zaduţenosti i upravljanje

javnim dugom u njegovim granicama. Upravljanje javnim dugom je iznimno vaţno iz iz

razloga što je financijska kriza povećala potrebe drţava za zaduţivanjem, a

istovremeno i ograniĉila mogućnosti zaduţivanja.

2.1. Pojam i značajke javnog duga

„Javni dug je kao sredstvo ekonomije postao nezaobilazan u doba intervencionizma, 30-

ih godina prošlog stoljeća. Javni dug definira se kao sveukupne drţavne obveze prema

njezinim vjerovnicima – kreditorima i kupcima drţavnih vrijednosnih papira“ (Leko V.,

Jurković, P., 1995., str. 210). Moţe se definirati i kao izvanredni prihod drţave, tj. jedan

od izvora financiranja njezinih funkcija. Ovisno o odabiru metodologije koja se koristi

veliĉina javnog duga i deficita mogu se razlikovati. „U tom kontekstu najbolja je mjera

dug i deficit proraĉuna opće drţave jer obuhvaća dug i deficit središnje drţave,

izvanproraĉunskih korisnika i lokalne drţave (ţupanija, općina i gradova)“ (Šimurina,

N. i suradnici, 2012., str. 194). Svjetska banka koristi se širom definicijom javnog duga

koja obuhvaća domaći i vanjski javni dug središnje drţave, plus jamstva (financijska i

ĉinidbena), kratkoroĉne obveze zdravstvenog sektora te ostale dospjele obveze javnog

sektora i izravne dugove lokalnih jedinica (Bajo, A., 2003.). Maastrichtskim ugovorom

javni dug je odreĊen kao jedan od kriterija za ulazak u Europsku uniju. Prema tom

kriteriju utvrĊeno je da proraĉunski deficit godišnje ne smije prelaziti 3% BDP-a, a

javni dug 60%. U sluĉaju kršenja jednog od tih dvaju kriterija, pokreće se procedura

ekscesivnog deficita (Excessive Deficit Procedure - EDP) kojom se definiraju smjernice

i rokovi postupnog stabiliziranja javnih financija.

6

Proraĉunski deficit treba razlikovati od javnog duga. Proraĉunski deficit je tijek, a javni

dug je stanje. Veliĉina javnog duga utvrĊuje se na odreĊeni dan, dok se proraĉunski

deficit mjeri kretanjima tijekom razdoblja. Uzimajući u obzir ova dva pojma, javni dug

moţemo definirati kao kumulativ proraĉunskih deficita.1

Prema Zakonu o proraĉunu (NN 87/08, NN 136/12) pojam drţavnog duga obuhvaća dug

općeg proraĉuna RH odnosno ukljuĉuje konsolidirani proraĉun središnje drţave i

konsolidirane proraĉune jedinica lokalne i podruĉne (regionalne) samouprave te

proraĉune izvanproraĉunskih korisnika jedinica lokalne i podruĉne (regionalne)

samouprave. Javni dug temelji se na dobrovoljnom odnosu izmeĊu drţave duţnika i

njezinih vjerovnika, te podrazumijeva obvezu drţave da vrati dug uvećan za kamate

nakon odreĊenog razdoblja.

U procesu javnog duga razlikujemo tri faze: emisija javnog duga, amortizacija (otplata)

javnog duga i konverzija (refinanciranje) javnog duga (Jurković, P., 2002., str. 130).

Kod emisije javnog duga bitno je napomenuti obavlja li se ona izravno ili neizravno,

odnosno preko posrednika. Izravna emisija traje duţe jer je drţavi potrebno neko

vrijeme da pronaĊe ulagatelje, meĊutim prednost joj je jeftinije financiranje jer nema

plaćanja naknade posredniku i samostalnost u svezi uvjeta prodaje obveznica.

Neizravna emisija podrazumijeva emisiju javnog duga putem posrednika. Posrednik u

ovom sluĉaju moţe biti jedna banka ili pak konzorcij banaka koji otkupljuju drţavne

obveznice te ih zatim prodaju krajnjim kupcima. Iako se ovim naĉinom gubi dio

sredstava u razlici cijena obveznice (razlika koju posrednik zadrţava kao svoj prihod),

drţava se u većini sluĉajeva odluĉuje na ovaj naĉin iz razloga što je emisija traje kraće,

odnosno drţava odmah dolazi do sredstava.

1 Proraĉunski deficit moţe nastati na tekućim javnim prihodima i rashodima ili kao razlika kapitalnih

prihoda i rashoda, tzv. kapitalni deficit. Prema Pravilniku o proraĉunskom raĉunovodstvu i raĉunskom

planu (NN 114/2010) prihodi i rashodi iskazuju se uz primjenu modificiranoga raĉunovodstvenog naĉela

nastanka dogaĊaja. Sve do 2001. godine prihodi i rashodi su se iskazivali gotovinskim naĉelom, odnosno

prihodi su evidentirani kad su naplaćeni , a rashodi kada su isplaćeni. Time je znatan dio informacija

vaţan za evidenciju javnog duga bio izostavljen. Modificiranim raĉunovodstvenim naĉelom nastanka

dogaĊaja prihodi se priznaju na temelju priljeva novĉanih sredstava, a rashodi na temelju nastanka

dogaĊaja. Detaljnije informacije se mogu naći u Pravilniku o proraĉunskom raĉunovodstvu

(http://porezi.net/datoteke/racunovodi/Htm/Pravilnik_o_proracun_racunovodstvu.html).

http://porezi.net/datoteke/racunovodi/Htm/Pravilnik_o_proracun_racunovodstvu.html

7

Amortizacija javnog duga, prije svega, moţe biti ugovorna i fakultativna. Kod

ugovornog naĉina javni dug se otplaćuje u obliku anuiteta koji mogu biti jednaki ili

razliĉiti te su utvrĊeni amortizacijskim planom. Fakultativnim naĉinom otplate drţava

zadrţava pravo o odluĉivanju kada će i kako te hoće li uopće otplaćivati dug. Taj naĉin

zaduţivanja sadrţi nekoliko metoda (Sever, I., 1995.) :

moratorij je mjera drţavne vlasti kojom se obustavlja na odreĊeno ili

neodreĊeno vrijeme plaćanje svih dugova ili samo dugova odreĊene vrste

bankrotstvo razumijeva potpuni slom ekonomsko-financijskih institucija u

trţišnim ekonomijama. Do bankrotstva dolazi u onom sluĉaju kada dugovi i

druge obveze premaše vrijednost drţavne imovine, a nema mogućnosti

prolongiranja ili namirivanja tih obveza po kreditnoj osnovi (refinanciranjem ili

reprogramiranjem

anuliranje (brisanje) duga.

Kod naĉina otplate duga potrebno je izdvojiti i tzv. vjeĉne zajmove2.

Konverzija javnog duga podrazumijeva olakšavanje tereta javnog duga. Najĉešće se vrši

prilikom dospijeća, ali ukoliko druga strana na to pristane moţe se izvršiti i ranije. Iako

olakšavanje tereta javnog duga najĉešće podrazumijeva ugovaranje niţe kamatne stope,

postoji i niz drugih uvjeta kojima se konverzija odnosno refinanciranje javnog duga

moţe provesti: smanjenje glavnice uz iste kamate, povoljniji rokovi otplate i sl.

Osnovni razlozi zaduţivanja javnog sektora su (Bajo, A., 2003.) :

nedostatak ubranih javnih prihoda nad javnim rashodima ĉime se prikupljaju

sredstva prvenstveno za financiranje javnih potreba;

ubiranje dodatnih prihoda u drţavni proraĉun ĉime se utjeĉe na veliĉinu

drţavnog proraĉuna;

smanjenje poreznog opterećenja u vremenu ĉime se preko fiskalne politike

djeluje na politiku stabilizacije gospodarstva;

povlaĉenje viška likvidnih sredstava iz financijskog sustava ĉime se smanjuje

koliĉina novca u opticaju što nadalje utjeĉe na kamatne stope i postizanje

2 Vjeĉni zajam je naziv za javni dug na koji se plaća samo kamata, dok se glavnica duga ne otplaćuje.

8

pozitivnog efekta na podruĉju monetarne politike (operacije na otvorenom

trţištu) , a preko toga i na politiku stabilizacije gospodarstva.

Proraĉunski deficit drţave moguće je pokriti iz tri izvora: zaduţivanjem kod središnje

banke, zaduţivanjem na domaćem trţištu i zaduţivanjem na inozemnom trţištu.

Financiranje proraĉunskog deficita zaduţivanjem kod središnje banke moţe se izvesti u

obliku kredita ili prodajom drţavnih vrijednosnih papira središnjoj banci. Ovaj izvor

financiranja je izrazito nepovoljan iz razloga što se povećava koliĉina novca u opticaju

što automatski dovodi do povećanja inflacije pa ga je potrebno izbjegavati ukoliko to

situacija u gospodarstvu dopušta i koristiti se preostalim mogućim izvorima

financiranja.

Drţava se na domaćem trţištu moţe zaduţivati kod stanovništva, poduzeća i

financijskih institucija od kojih su najznaĉajnije banke. Ovaj izvor financiranja djeluje

manje inflatorno od zaduţivanja kod središnje banke, a i ne dolazi do odljeva sredstava

iz zemlje. MeĊutim, nedostatak ovog izvora financiranja je moguće istiskivanje

privatnih investicija. Naime, ukoliko domaći subjekti svoja financijska sredstva ulaţu u

drţavne vrijednosne papire ili pozajmljuju višak svojih novĉanih sredstava, dolazi do

povećanja potraţnje za kreditima što dovodi i do povećanja kamatnih stopa odnosno

dolazi do pada cijene vrijednosnih papira na trţištu pa se i investicije smanjuju.

Iako se prednost zaduţivanja na inozemnom trţištu oĉituje u tome što nema opasnosti

od istiskivanja privatnih investicija, kao negativna posljedica javlja se odljev sredstava

u inozemstvo tijekom servisiranja javnog duga. Nadalje, u sluĉaju da se drţava dovede

u situaciju prezaduţenosti, postaje nelikvidna prema inozemstvu.

2.2. Instrumenti javne zaduţenosti

Instrumenti javnog duga su krediti (centralnih i poslovnih banaka, te drugih financijskih

institucija), kratkoroĉni i dugoroĉni vrijednosni papiri (drţavne obveznice, trezorski

zapisi Ministarstva financija i drţavne mjenice).

9

Kao instrument javnog duga drţave najĉešće ugovaraju kredite sa meĊunarodnim

financijskim institucijama kao što su MeĊunarodni monetarni fond, MeĊunarodna

banka za obnovu i razvoj, Europska banka za obnovu i razvoj, Razvojna banka Vijeća

Europe i Europska investicijska banka. Oblici kredita izmeĊu javnog sektora i domaćih

poslovnih banaka, kao i izmeĊu javnog sektora i centralne banke se rjeĊe koriste.

Osim ugovaranja kredita sa meĊunarodnim financijskim institucijama, drţave se sve

više odluĉuju za financiranje javnog duga izdavanjem drţavnih vrijednosnih papira na

financijskom trţištu. Drţavne obveznice3 emitiraju se na domaćem i meĊunarodnom

trţištu kapitala, te kao takve predstavljaju izvor financiranja unutarnjeg i vanjskog

javnog duga. Drţavne obveznice obiĉno imaju fiksni prinos, odnosno kuponsku

kamatnu stopu koja se odreĊuje u visini trţišne kamatne stope u vrijeme izdanja, a

obiĉno su standardizirane i jednostavne, s rokovima dospijeća od dvije do deset godina

(Bajo, A. i suradnici, 2011.). Obveznice koje kotiraju na meĊunarodnim trţištima

kapitala denominirane su u vodećim svjetskim valutama (ameriĉki dolar, euro, japanski

jen), a plasiraju se putem brokerskih kuća ili inozemnih banaka. „Obveznice na

domaćem trţištu izdaju se putem sindikata domaćih banaka kao aranţera izdanja“ (Bajo,

A. i suradnici, 2011., str.143).

Trezorski zapisi Ministarstva financija su kratkoroĉni vrijednosni papiri koji se smatraju

neriziĉnim instrumentima sa sigurnim i umjerenim prihodom. Prodaju se uz diskont po

jedinstvenoj prodajnoj cijeni, a kod dospijeća se isplaćuje nominalna cijena upisana na

zapisuna dan dospijeća (Bajo, A. i suradnici, 2011.).

Drţavne mjenice su kratkoroĉni vrijednosni papiri koji predstavljaju isplatu odreĊene

svote novca u zakonski propisanom roku.

3 Srednjoroĉni i dugoroĉni vrijednosni papiri koje emitira javni sektor u svrhu prikupljanja sredstava za

popunjavanje drţavnog proraĉuna, ali i financiranja odreĊenih projekata

10

2.3. Podjela javnog duga

Osnovna podjela javnog je po kriteriju rezidentnosti vjerovnika i valuta u kojoj se

drţava obvezala izvršiti povrat svojeg duga po kojem se javni dug dijeli na unutarnji ili

domaći javni dug i vanjski ili inozemni javni dug (Jurković, P., 2002.). Unutarnji javni

dug upisuju rezidenti drţave koja se zaduţuje i drţava se obvezuje vratiti dug u svojoj

nacionalnoj valuti. Kod vanjskog javnog duga podrazumijeva se samo inozemni dug

drţave, a ne svih sektora unutar te drţave. Vanjskim javnim dugom drţava se zaduţuje

u inozemstvu sklapajući ugovore o zaduţivanju s inozemnim partnerima i na

inozemnom trţištu kapitala, a obveza vraćanja javnog duga je u stranoj valuti (Jurković,

P., 2002.).

Uzimajući u obzir kriterij dobrovoljnosti javni dug se dijeli na dobrovoljni, patriotski i

obvezni javni dug (Jurković, P., 2002.). Dobrovolji javni dug podrazumijeva

dobrovoljno ulaganje viška financijskih sredstava u kupnju drţavnih financijskih

instrumenata (npr. ulaganje u drţavne obveznice). Patriotski zajam se moţe promatrati

kao vrsta dobrovoljnog zajma jer se drţava pri prikupljanju sredstava oslanja na

dobrovoljne doprinose graĊana u svrhu ostvarivanja općeg nacionalnog interesa. Prisilni

javni dug rijetko se pojavljuje u praksi odnosno u sluĉajevima kad drţava nema drugog

izbora za namicanje potrebnih sredstava ( Jurković, P., 2002.).

S obzirom na vrijeme otplate javni dug se moţe podijeliti na te kratkoroĉni,

srednjoroĉni i dugoroĉni javni dug. Kratkoroĉni ima rok otplate do godine dana,

srednjoroĉni od dvije do pet godina, a dugoroĉni javni dug podrazumijeva vrijeme

otplate duţe od pet godina.

2.4. Posljedice javne zaduţenosti

Javna zaduţenost ima svoje negativne i pozitivne posljedice. Ukoliko se zaduţenost

racionalno iskoristi, drţava moţe svom nacionalnom gospodarstvu osigurati rast i

razvoj. U tom sluĉaju sredstva se najĉešće ulaţu na duţi rok, u projekte kojima se

11

nastoji osigurati što veća zaposlenost u drţavi, ulaganja u obrazovanje i sl.. Tako npr.

stanovništvo koje se zaposlilo plaća poreze i na taj naĉin se servisira javni dug, te ne

dolazi do prevaljivanja tereta javnog duga na buduće generacije. Ovo se moţe

promatrati i kao zaduţivanje radi financiranja kapitalnih rashoda. Osim za financiranje

kapitalnih rashoda, drţava se moţe zaduţivati i kako bi pokrila svoje tekuće rashode što

dugoroĉno gledano ima neţeljene posljedice koje mogu drţavu dovesti u znaĉajne

neprilike iz razloga što se taj novac ne koristi za ulaganja koja će u budućnosti povećati

BDP iz kojeg će se moći pokriti servisiranje i otplata javnog duga. Moţe se zakljuĉiti

kako sredstva javnog duga korištena za financiranje tekućih rashoda neće u budućnosti

povećati prihode drţave, dok će se rashodi povećati radi servisiranja i otplate javnog

duga, što dovodi do povećanja proraĉunskog deficita i posljediĉno tome se i javni dug

povećava kao kumulativ prijašnjih deficita. Javni dug kao problem drţavnih vlasti,

postaje i problem svakog stanovnika, ali i budućih generacija koje se terete visokim

porezima kako bi se dug mogao otplatiti. Osim toga prevelik javni dug moţe za

posljedicu imati i visoku inflaciju što dodatno destabilizira gospodarstvo. Što se drţava

više zaduţuje ima manji kreditni rejting ta nova sredstva nabavlja po sve višim

kamatnim stopama što dovodi do sve većih problema.

2.5. Upravljanje javnim dugom

„Upravljanje javnim dugom je proces uspostave i provedbe strategije za upravljanje

javnim dugom u cilju prikupljanja potrebnih financijskih sredstava za financiranje

proraĉunskih deficita drţave, vodeći raĉuna o odnosu troškova i rizika, te poticanja

razvoja uĉinkovitog domaćeg trţišta drţavnih vrijednosnica“ (Bajo, A. i suradnici,

2011., str. 13).

U ovom radu je već napomenuta mogućnost refinanciranja javnog duga. To što za

razliku od privatnih duţnika, drţava ima tu mogućnost, to ne znaĉi da se ona moţe

zaduţivati u nedogled. Naprotiv, prezaduţenost je u današnje vrijeme problem mnogih

drţava. Kako javni dug ne bi bio ograniĉavajući faktor razvoju nekog nacionalnog

gospodarstva, potrebno je voditi raĉuna o njegovoj odrţivosti. Javni dug se smatra

12

odrţivim, ukoliko izraţen u relativnom broju s vremenom ne raste. Odrţivost javnog

duga se moţe iskazati i sljedećom formulom: b*=-d(g+n), gdje je:

b* -odrţiva razina proraĉunskog deficita (razina deficita koja omogućava zadrţavanje

omjera javnog duga i BDP-a nepromijenjenim),

d –udio duga u BDP-u

g –stopa realnog rasta BDP-a

n –stopa inflacije.

„Kada ostvareni deficit (-b) nadmašuje deficit potreban za stabiliziranje javnog duga (-

b*), razlika izmeĊu b* i b pokazuje koliki je proraĉunski napor potreban da bi se razina

duga d stabilizirala” (Mihaljek, D., 2003., str. 35). „Treba uoĉiti da su kamatne stope

ukljuĉene u kriterij odrţivosti izraţen formulom jer ostvareni deficit ukljuĉuje izdatke

na kamate: kada porastu kamatne stope i stoga ukupni deficit -b, povećat će se razlika

izmeĊu b* i b, pa će biti potreban veći proraĉunski napor da se stabilizira d” (Mihaljek,

D., 2003., str. 35).

Kao primjer se moţe navesti euro zona u kojoj je potencijalna stopa rasta ocijenjena na

2,5 posto godišnje, a dugoroĉna stopa promjene deflatora BDP-a takoĊer 2,5 posto

godišnje. Uz razinu duga predviĊenu ugovorom iz Maastrichta, a koja iznosi 60 posto

BDP-a, ove vrijednosti parametra daju prema formuli odrţivi deficit od 3 posto, takoĊer

predviĊen ugovorom iz Maastrichta.

Potrebno je kvalitetno manipulirati javnim dugom, u odnosu prema njegovim

elementima: kamatama, roku otplate i tekućim uvjetima na trţištu. Najvaţniji ciljevi

„debt menagementa“4 su postizanje zaduţivanja javnog sektora tako da je što veći udio

javnog duga dugoroĉan a kamate koje prate zaduţivanje što manje.

Većina razvijenih zemalja posjeduje razvijene raĉunalne sustave koji objedinjuju sve

funkcije vezane za drţavni proraĉun, ali i ostala ministarstva i drţavne agencije. Sustav

riznice pruţa središnjoj drţavi financijske usluge poput plaćanja, raĉunovodstva,

4 Sluţba za upravljanje dugom

13

financijskog izvještavanja i financijskog upravljanja.5 Ovaj sustav riznice obavlja

funkciju „debt menagementa“.

1996. godine u Republici Hrvatskoj odobren je kredit za prilagodbu javnog sektora

kojim su osigurana sredstva za ustroj jedinstvenog raĉuna drţavne riznice kao sastavnog

dijela Ministarstva financija s ciljem praćenja javnih prihoda i rashoda, te upravljanja

javnim dugom. Tek kasnijim reformama platnog prometa i Zavoda za platni promet

Republika Hrvatska dobiva jedinstveni raĉun riznice kojim se upravlja likvidnošću,

obavljaju unutrašnje operacije koje se odnose na uvjete kratkoroĉnog zaduţivanja i

financiranja drţavnog proraĉuna, te odobravaju krediti proraĉunskim korisnicima.

Kontrola javnog duga i dalje nije u potpunosti obuhvaćena sustavom riznice jer se dio

javnog duga (vanjsko zaduţenje) vodi kod Hrvatske narodne banke, a dio kod

Ministarstva financija (NN 87/08, 136/12).

„Najmanje jednom polugodišnje Ministarstvo financija savjetuje se s Hrvatskom

narodnom bankom o planovima koji se odnose na domaće i vanjsko zaduţivanje

Republike Hrvatske tijekom idućeg polugodišta, ukljuĉujući iznose koji se ugovaraju i

isplaćuju prema tim zaduţivanjima, kao i o oĉekivanim uĉincima toga zaduţivanja“

(http://www.hnb.hr, 14.05.2013.). „O svim transakcijama Republike Hrvatske koje su

vezane uz domaće i vanjsko zaduţivanje, Ministarstvo financija duţno je obavijestiti

Hrvatsku narodnu banku u opsegu koji će zajedniĉki utvrditi Hrvatska narodna banka i

Ministarstvo financija“ (http://www.hnb.hr, 14.05.2013.).

2.6. Granice javnog duga

Kada se govori o terminu granica javnog duga mora se napomenuti da postoji

optimalna granica javnog duga, te gornja granica javnog duga. Pod optimalnom

razinom javnog duga podrazumijeva se ona razinu zaduţenja koja je omogućila da se

postignu poţeljni ekonomski i socijalni ciljevi glede preraspodjele dohotka, stabilizacije

5 Jedinstveni raĉun riznice je jedan ili više bankovnih raĉuna koji sluţe za primanje, ĉuvanje, plaćanje i

prijenos svih prihoda, primitaka, izdataka i drugih plaćanja drţavnog proraĉuna, koji ili koje ministar

financija u skladu sa zakonskim aktima otvara kod centralne banke. Obuhvaćen je i devizni raĉun riznice.

http://www.zakon.hr/cms.htm?id=210


http://www.hnb.hr/

http://www.hnb.hr/

14

gospodarstva te gospodarski rast, s time da se istovremeno ne ugroţava daljnji

gospodarski i socijalni razvoj (Jurković, P., 2002.). Temeljem navedenog moţe se

zakljuĉiti kako javni dug nije štetan ako se koristi u podnošljivoj mjeri i u svrhu

ostvarivanja brţeg napretka zemlje, a ne za pokrivanje tekućih rashoda. Drţava mora

voditi raĉuna da ne prijeĊe granicu javnog duga koja bi dovela gospodarstvo u stanje

financijske nesolventnosti i nestabilnosti. Neki od pokazatelja kojima se na posredan

naĉin utvrĊuje zaduţenost zemlje su odnos izdataka za kamate po javnom dugu u

poreznim prihodima (R/T) i ukupnim javnim izdacima (R/G). Usporedbom ovih

pokazatelja s drugim zemljama drţava moţe utvrditi koliko je razina njenog javnog

duga prihvatljiva, odnosno neprihvatljiva. Maastrichskim kriterijima posebno su

navedeni pokazatelji koji se odnose na udio prirasta javnog duga u BDP-u i udio

ukupnog javnog duga u BDP-u. Kod pokazatelja u kojima se javni dug promatra u

odnosu na BDP, najvaţnije je da u duljem razdoblju stopa rasta javnog duga ne bude

veća od stope rasta BDP-a.

U Hrvatskoj je, zbog posljedica ratne agresije postojala potreba da se za financiranje

proraĉuna koriste sredstva od prodaje drţavne imovine, što je dovelo do loših rezultata

iz razloga što se ta imovina dugoroĉno mogla iskoristiti za stvaranje prihoda u

budućnosti. Umjesto toga došlo je do situacije da se sredstvima ostvarenima od prodaje

drţavne imovine financirala tekuća potrošnja.

Kandil i Morsy (2010.) pronalaze potpunu neuĉinkovitost fiskalne politike na razinama

javnog duga iznad omjera 50% u zemljama u razvoju. MMF (2010.) kao ciljne omjere

istiĉe 60% za razvijene zemlje i 40% za zemlje u razvoju. Tranzicijske ekonomije imaju

mnogo manje mogućnosti zaduţivanja na meĊunarodnim financijskim trţištima te je to

zaduţivanje zbog niţeg kreditnog rejtinga znatno nepovoljnije nego za razvijene zemlje.

Kako tranzicijske ekonomije imaju visoke rashode za socijalna davanja, provoĊenje

reformi i restrukturiranje teret duga se prevaljuje na buduće generacije. Sve navedeno

utjeĉe na utvrĊivanje optimalne razine javnog duga tranzicijskih ekonomija gdje se već i

razina od 35 % udjela u BDP-u smatra prevelikom.

15

3. JAVNI DUG STARIH I NOVIH ČLANICA EUROPSKE UNIJE

U ovom dijelu rada skreće se pozornost na udovoljavanje fiskalnih kriterija iz

Maastrichta u ĉlanicama Europske unije. Osim toga analizirati će se i unutarnji i vanjski

javni dug zemalja ĉlanica. „Ulaskom u monetarnu uniju pojedine zemlje gube nadzor

nad svojom monetarnom politikom pa je u takvim uvjetima fiskalna politika njihovo

jedino ekonomsko i politiĉko sredstvo“ (Obadić, A., 2006., str.70). U kriznim

razdobljima neizbjeţno dolazi do destabilizacije javnih financija pa ukoliko se pojedina

zemlja suoĉavala s deficitima i prije poĉetka krize, gotovo je sigurno da neće moći

zadrţati razinu deficita ispod granice od 3% BDP-a, propisane kriterijem iz Maastrichta.

Stoga je i većina zemalja ĉlanica Europske unije u ovim kriznim razdobljima zabiljeţila

drastiĉan rast udjela javnog duga u BDP-u, ĉesto premašujući granicu njegove

odrţivosti, što će se prikazati uvidom u podatke o udjelima proraĉunskog

deficita/suficita i javnog duga u BDP-u. Ovaj znaĉajan porast udjela javnog duga u

BDP-u u nekim je zemljama ĉlanicama nastao kao posljedica dokapitalizacije banaka

jer se drţava uplela kako bi odrţala stabilan financijski sektor uzimajući u obzir da su

troškovi spašavanja banaka manji od štete koju bi nanijela njihova propast. TakoĊer su

se zbog utjecaja krize zmanjili prihodi drţave i povećali rashodi zbog socijalnih davanja

i transfera što je rezultiralo i većim proraĉunskim deficitima.

Prema podacima Eurostata, u 2012. godini došlo je do smanjenja udjela javnog deficita

u odnosu na proteklu godinu sa sa 4.4% na 4,0%, dok udio javnog duga i dalje raste (s

82,5% u 2011. godini na 85,3%). Vaţno je napomenuti kako tijekom protekle dvije

godine znatan utjecaj na proraĉunski deficit zemalja Europske unije imaju troškovi na

ime dokapitalizacije propalih banaka.

Ĉlanice Europske unije popustile su u financijskoj disciplini što je posebno vidljivo kod

starih ĉlanica Europske unije. Ukoliko zemlje ĉlanice ne poĉnu provoditi mjere kojima

će smanjiti proraĉunsku potrošnju, velika je vjerojatnost da će njihov prosjeĉni javni

dug u nekoliko narednih godina porasti na više od 100 % BDP-a.

16

3.1. Javni dug starih članica Europske unije

U 2012. godini prosjeĉni udio javnog duga u postotku BDP-a starih zemalja ĉlanica

Europske unije iznosio je 84,89 %, dok je prosjeĉni deficit iznosio 4,41 % BDP-a.

Pregledom podataka u tablici 1 daje se uvid u stanje i kretanje proraĉunskog

deficita/suficita i javnog duga u starim ĉlanicama Europske unije tijekom protekle ĉetiri

godine.

Tablica 1: Kretanje proraĉunskog deficita/suficita i javnog duga u starim ĉlanicama

Europske unije u razdoblju 2009.-2012.

% BDP-a

Drţava 2009 2010 2011 2012

Belgija

Proraĉunski deficit/suficit -5.6 -3.8 -3.7 -3.9

Javni dug 95.7 95.5 97.8 99.6

Danska


Javni dug 40.7 42.7 46.4 45.8

Njemačka

Proraĉunski deficit/suficit -3.1 -4.1 -0.8 0.2

Javni dug 74.5 82.4 80.4 81.9

Irska


Javni dug 64.8 92.1 106.4 117.6

Grčka


Javni dug 129.7 148.3 170.3 156.9

Španjolska


Javni dug 53.9 61.5 69.3 84.2

Francuska


Javni dug 79.2 82.4 85.8 90.2

17

Italija


Javni dug 116.4 119.3 120.8 127.0

Luksemburg


Javni dug 15.3 19.2 18.3 20.8

Nizozemska


Javni dug 60.8 63.1 65.5 71.2

Austrija


Javni dug 69.2 72.0 72.5 73.4

Portugal


Javni dug 83.7 94.0 108.3 123.6

Finska


Javni dug 43.5 48.6 49.0 53.0

Švedska

Proraĉunski deficit/suficit -0.7 0.3 0.2 -0.5

Javni dug 42.6 39.4 38.4 38.2

Velika Britanija


Javni dug 67.8 79.4 85.5 90.0

Izvor: EUROSTAT, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/2-22042013-

AP/EN/2-22042013-AP-EN.PDF (15.04.2013.) - obrada autora

Grĉka je najviše zaduţena stara ĉlanica Europske unije sa 156,9% udjela javnog duga u

BDP-u, a nakon nje slijedi Italija sa 127% javnog duga u BDP-u. Moţe se primijetiti

kako je od ukupno 15 starih ĉlanica Europske unije, njih ĉak 11 prekršilo kriterije

odreĊene Maastrichskim ugovorom vezane za udio javnog duga u BDP-u. Kriterije su

poštivale samo ĉetiri stare ĉlanice Europske unije, a to su Danska (45,8%), Luksemburg

(20,8%), Finska (53%) te Švedska (38,2%).

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/2-22042013-AP/EN/2-22042013-AP-EN.PDF


18

Od starih ĉlanica zanimljivo bi bilo izdvojiti Irsku gdje su bankarske bilance dostigle

višestruku vrijednost BDP-a, tako da su bankovni gubici opteretili ukupnu ekonomiju i

proraĉun u neslućenim razmjerima. Irci su se odluĉili za punu sanaciju, što znaĉi da

ostali vjerovnici banaka nisu pretrpjeli gubitke. Javni je dug Irske zbog toga povećan s

25% prije krize na 106% BDP-a 2011. godine (http://www.banka.hr , 07.05.2013.).

Slijednom tih dogaĊaja, u 2012. godini javni dug Irske dosegao je razinu od 117.6%

udjela u BDP-u.

Grĉka, osim što je najviše zaduţena stara ĉlanica Europske unije, ima i najveći deficit

koji je u prethodnoj godini iznosio 10,6% udjela u BDP-u, a slijedi je Španjolska ĉiji

proraĉunski deficit iznosi 10% udjela u BDP-u. Promatrajući navedene podatke moţe se

vidjeti da je Njemaĉka jedina stara ĉlanica Europske Unije koja je u 2012. godini

ostvarila proraĉunski suficit. Samo šest zemalja nije prekršilo odredbe Maastrichskog

ugovora vezane za ograniĉenje udjela proraĉunskog deficita u BDP-u: Njemaĉka, Italija,

Luksemburg, Austrija, Finska i Švedska.

3.2. Javni dug novih članica Europske unije

Nove ĉlanice Europske unije su se mnogo bolje snašle tijekom posljednjih godina u

razdoblju svjetske ekonomske krize, te nemaju porast proraĉunskog deficita i javnog

duga u mjeri u kojoj to imaju stare ĉlanice. U 2012. godini prosjeĉni udio javnog duga u

postotku BDP-a starih zemalja ĉlanica Europske unije iznosio je 45,98%, dok je

prosjeĉni deficit iznosio 3,04% BDP-a. Tek je nekolicina novih zemalja ĉlanica prešla

kriterije odreĊene Maastrichskim ugovorom, i to u manjoj mjeri od starih ĉlanica. Iz

tablice 2 mogu se prouĉiti podaci vezani za proraĉunski deficit/suficit i javni dug novih

zemalja ĉlanica Europske unije.

http://www.banka.hr/

19

Tablica 2: Kretanje proraĉunskog deficita/suficita i javnog duga u novim ĉlanicama

Europske unije u razdoblju 2009.-2012.

% BDP-a

Drţava 2009 2010 2011 2012

Bugarska


Javni dug 14.6 16.2 16.3 18.5

Češka


Javni dug 34.2 37.8 40.8 45.8

Estonija

Proraĉunski deficit/suficit -2.0 0.2 1.2 -0.3

Javni dug 7.2 6.7 6.2 10.1

Cipar


Javni dug 58.5 61.3 71.1 85.8

Latvija


Javni dug 36.9 44.4 41.9 40.7

Litva


Javni dug 29.3 37.9 38.5 40.7

MaĎarska

Proraĉunski deficit/suficit -4.6 -4.3 4.3 -1.9

Javni dug 79.8 81.8 81.4 79.2

Malta


Javni dug 66.4 67.4 70.3 72.1

Poljska


Javni dug 50.9 54.8 56.2 55.6

Rumunjska


Javni dug 23.6 30.5 34.7 37.8

20

Slovenija


Javni dug 35.0 38.6 46.9 54.1

Slovačka


Javni dug 35.6 41.0 43.3 52.1

Izvor: EUROSTAT, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/2-22042013-

AP/EN/2-22042013-AP-EN.PDF (15.04.2013.) - obrada autora

Iako je u novim zemljama ĉlanicama Europske unije javni dug znatno manji od onog u

starim zemljama ĉlanicama, niti jedna zemlja u 2012. godini nije uspjela ostvariti

proraĉunski suficit. Valja napomenuti kako pet novih ĉlanica ne krši kriterije odreĊene

Maastrichskim ugovorom u svezi s godišnjom razinom deficita koja ne bi smjela

prelaziti razinu od 3% BDP-a. Malta, MaĊarska i Cipar su jedine nove ĉlanice koje su u

2012. imale razinu javnog duga veću od 60% BDP-a. Ovdje valja izdvojiti Cipar s

najvećim udjelom javnog duga u BDP-u (85,8%). Kao vaţan ĉimbenik u porastu javnog

duga Cipra pojavljuju se problemi u bankarskom sektoru uzrokovani posljednjom

financijskom krizom. Troškovi restrukturiranja dvije najveće banke Laiki i Cyprus

financirani su osim porezima i kreditom što je dovelo i do znaĉajnog povećanja javnog

duga (http://www.banka.hr, 07.05.2013.).

3.3. Unutarnji i vanjski javni dug zemalja članica Europske Unije

U mnogim analizama i komparacijama zaduţenosti zemalja navode se razine unutarnjeg

i vanjskog javnog duga koje se detaljnije obraĊene u ovom radu. Vanjski javni dug

nastaje zaduţivanjem drţave u inozemstvu, tj. na stranim financijskim trţištima, dok

unutarnji javni dug nastaje zaduţivanjem drţave na domaćem financijskom trţištu.

Prednost zaduţivanja na domaćem trţištu u odnosu na vanjsko je u tome što po osnovi

servisiranja tog duga novac ne odlazi izvan granica zemlje te se samim time drţava ne

dovodi u opasnost da bude nelikvidna prema inozemstvu u sluĉaju veće zaduţenosti.

Upravo iz ovog razloga je bitno da u javnom dugu neke drţave prevladava unutarnji

dug. Na grafikonu 1 prikazan je udio unutarnjeg i vanjskog javnog duga u ukupnom




21

javnom dugu po zemljama ĉlanicama Europske Unije. Podaci se odnose na 2011.

godinu. Udio vanjskog javnog duga u ukupnom dugu zemalja ĉlanica Europske Unije

prelazi 50 % u 11 ĉlanica, dok je u Luksemburgu (1,9%) i Malti(4,5%) taj udio

zanemariv. U Luksemburgu se udio unutarnjeg javnog duga u potpunosti odnosi na

financijski sektor, a veliku udio ima i u Malti, Rumunjskoj i Ĉeškoj. Razlog tome je

iznimno razvijeno i organizirano domaće financijsko trţište pa te zemlje nemaju potrebu

da se zbog niţih kamatnih stopa ili ostalih povoljnijih uvjeta zaduţivanja zaduţuju na

inozemnim financijskim trţištima. Zaduţivanjem na inozemnom trţištu u stranoj valuti

zemlje povećavaju rizik devalvacije domaće valute što automatski dovodi do povećanja

troškova servisiranja javnog duga.

Grafikon 1: Udio vanjskog i unutarnjeg javnog duga zemalja ĉlanica Europske unije6 u

ukupnom javnom dugu u 2011. godini

Izvor: Izrada autora prema podacima Eurostata,

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=gov_dd_ggd&lang=en

(27.05.2013.)

6 Nedostaju podaci za Dansku, Cipar, Sloveniju i Veliku Britaniju


22

3.4. Uzroci prezaduţenosti i opasnost od prezaduţenosti

Proraĉunski deficit i javni dug vaţni su dijelovi fiskalne politike, ali su rezultat cjelovite

makroekonomske politike (Krtalić, S., 2005.). Proraĉunski deficit je rezultat većih

rashoda od prihoda, odnosno moţe se zakljuĉiti kako drţava ne ubire dovoljno prihoda

od poreza kojima bi pokrila svoje rashode. S obzirom na razliĉitost današnjih

ekonomija, ne moţe se utvrditi toĉno odreĊen i univerzalni odgovor na pitanje zašto

nastaje proraĉunski deficit. Današnje suvremene drţave se sve više zaduţuju, te

kumuliranim deficitima dolazi do sve veće razine javnog duga koji moţe postati opasan

za gospodarstvo. U praksi se pokazalo da smanjenje deficita nije jednostavan i lagan

posao, posebno zato što je vezan za politiĉki ţivot drţave. Razvijenije zemlje imaju

bolje utvrĊene mehanizme i kvalitetnije gospodarske sustave, dok manje razvijene

zemlje zbog niskog ţivotnog standarda imaju veće potrebe koje rezultiraju

proraĉunskim deficitom (Krtalić, S., 2005.). Veći deficit i veći javni dug znaĉi da će

drţava za njihovo financiranje trebati više sredstava koja crpi iz povišenih poreza ili iz

smanjenja transfernih davanja i ostalih troškova.

Posljedice proraĉunskog deficita mogu biti kratkoroĉne i dugoroĉne. Kod kratkoroĉnih

efekata najĉešće se javljaju smanjivanje nacionalne štednje, te efekt istiskivanja

investicija i neto izvoza, a kao dugoroĉne posljedice se javljaju akumulacija javnog

duga, smanjivanje outputa i gospodarskog rasta, te povećanje poreznih stopa (Krtalić,

S., 2005.).

Iako je Europska unija najjaĉa i najrazvijenija meĊunarodna integracija u svijetu, ima

niz problema. MeĊu njima se mogu istaknuti : nejednakost razvijenosti zemalja ĉlanica,

(ne)ulazak u monetarnu uniju, visoke (rastuće) stope nezaposlenosti, proraĉunski deficit

i visok javni dug u pojedinim zemljama ĉlanicama. Recesija s poĉetka 1990.-ih, te neki

današnji utjecaji kao što su snaţan euro, visoke cijene nafte, visoka cijena rada, reforme

sustava te politiĉki problemi samo su neki od razloga zbog kojih je došlo do visokog

javnog duga u zemljama ĉlanicama Europske unije. Stope gospodarskog rasta u većini

zemalja u Europskoj uniji su preniske da bi se mogao smanjiti javni dug zbog ĉega se ne

mogu uspješno rješavati strukturne reforme. Potrebno je sredstva nastala proraĉunskim

23

deficitima zemalja Europske unije što više iskoristiti za razvoj gospodarstva kako bi

stopa rasta BDP-a bila veća od stope rasta proraĉunskog deficita, ĉime bi se u konaĉnici

i postupno smanjivala razina javnog duga.

Već je navedeno kako su sanacija i restrukturiranje banaka doveli do snaţnog porasta

javnog duga, a posebno su u Europskoj uniji izdvojene Cipar i Irska koje su ušle u zonu

velike zaduţenosti bez obzira na to kako su rješavale problem u svojim bankama - jesu

li emisijom novog javnog duga pokrivale sve gubitke ili je dio gubitaka prebaĉen na

vjerovnike banaka (http://www.banka.hr, 07.05.2013.).

3.5. Rješavanje problema otplate duga i politika zaduţivanja

Ĉesto zemlje u razvoju osjete teškoće u otplati dugova te se poĉelo intenzivno tragati za

rješenjima, bez obzira bila ona kratkoroĉna ili dugoroĉna. Posebno ovaj problem postaje

znaĉajan od kraja prošlog stoljeća. U današnje vrijeme zemlje u razvoju nisu jedine koje

imaju problema s veliĉinom javnog duga i deficitom. Slijedom navedenoga posebnu

paţnju treba obratiti i na politiku zaduţivanja koja mora biti u skladu s gospodarskim

stanjem i stupnjem razvoja svake pojedine zemlje.

3.5.1. Rješavanje problema otplate duga

Zbog poteškoća u otplati dugova došlo je do pada vrijednosti oznake kreditnog rejtinga

drţava što je nadalje rezultiralo smanjenjem broja transfera kapitala u te zemlje.

Slijedom navedenog poduzeća unutar zaduţenih zemalja ĉesto nisu bila u mogućnosti

dobiti niti jedan vid trgovinskog kredita što uvelike moţe oteţati uvoz i domaću

proizvodnju. Kao posljedica smanjenja domaće proizvodnje javlja se smanjenje izvoza

i domaće potrošnje, što ĉesto dovodi i do socijalnih i politiĉkih poteškoća.

U operaciji realizacije javnog zajma emisija je jedna od najvaţnijih faza. Pod pojmom

emisije podrazumijeva se metoda kojom se drţava sluţi kako bi uruĉila obligacije zajma

vjerovnicima. Nakon nekog vremena ili poĉeka, dug odnosno zajmove treba vraćati.


24

Drţava se duga moţe osloboditi na već dva spomenuta naĉina, ugovornim ili

fakultativnim naĉinom.

OslobaĊanje duga ugovornim naĉinom za zaduţenu zemlju predstavlja ogroman

financijski napor koji za posljedicu ima smanjenje domaće potrošnje te paralelno s time

i smanjenje ţivotnog standarda i niske stope gospodarskog rasta. Fakultativnim naĉinom

otplate zaduţena zemlja ima više opcija na raspolaganju, kao npr. bankrot, moratorij na

otplatu ili anuliranje duga (Sever, I., 1995.). Navedene opcije su uzrok iskljuĉivo

negativnih posljedica po domaće gospodarstvo. Iz tog razloga se najĉešće koristilo

reprogramiranje dugova. Takvo rješenje predstavlja promjenu otplatne osnove u kojoj je

rok otplate pomaknut, a sama otplata ostatka duga poĉinje nakon odreĊenog vremena,

odnosno poĉeka. Zaduţenoj zemlji se tako nudi i odobrava novi zajam od strane raznih

meĊunarodnih financijskih institucija, a radi refinanciranja postojećeg duga. To znaĉi da

se zajmovi koji su dati u nekom prethodnom razdoblju otplaćuju novim zajmovima sa

novim uvjetima.

U trenutku kada su javni dugovi zaprijetili meĊunarodnom financijskom sustavu,

pojavili su se razni prijedlozi za rješavanje problema vezanih za otplatu duga. 1983.

godine bivši britanski ministar Lord Lever kao rješenje je predloţio povećanje davanja

zajmova prezaduţenim zemljama (http://mil.sagepub.com, 23.04.2011.). Smatrao je da

bi se tako problem njihove likvidnosti smanjio, a uredna otplata zajma riješila bi taj

problem. MeĊutim, postojala je mogućnost da prezaduţene zemlje i dalje ne bi mogle

uredno ispunjavati svoje obveze, što bi dovelo do još veće zaduţenosti i problema.

1985. godine prijedlog ministra financija J. A. Bakera iznesen je na skupštini MMF-a i

Svjetske banke, a sadrţi 4 elementa (Mileta, V., 1991.):

zemlja duţnik mora prihvatiti makroekonomsku i razvojnu politiku radi

smanjenja inflacije i povećanja stope rasta kao izrazito konzistentan program

prilagoĊavanja;

MMF i razvojne banke moraju igrati glavnu ulogu kod provoĊenja strukturnog

programa;

povećanje zajmova komercijalnih banaka;

http://mil.sagepub.com/

25

rješenje problema zaduţenosti pojedinih zemalja mora se traţiti posebno za

svaku zemlju.

1989. godine bivši ameriĉki ministar financija Nicholas Brady objavio je program za

rješavanje duţniĉke krize, koji je kasnije poznat pod nazivom Bradyjev program.

Zalagao se za refinanciranje duga zemalja u razvoju. U njegov su program aktivno bile

ukljuĉene meĊunarodne financijske institucije, posebno MMF i Svjetska banka

(http://www.cek.ef.uni-lj.si, 10.04.2011.).

Glavna znaĉajka tog programa bila je to što je program pruţao poslovnim bankama tri

opcije (http://www.cek.ef.uni-lj.si, 10.04.2011.):

1. zamjena kredita za nove obveznice (u visini od 65 % vrijednosti nominalnog duga)

po vaţećoj trţišnoj kamatnoj stopi

2. zamjena kredita za nove obveznice (u visini 100 % nominalne vrijednosti duga) po

fiksnoj kamatnoj stopi od 6,5 % i osigurane s Ameriĉkim drţavnim obveznicama (

te obveznice su drţave kupile kreditima, koje su im odobrile meĊunarodne

financijske institucije); te su obveznice kasnije postale poznate pod nazivom

Bradyjeve obveznice

3. odobravanje dodatnih kredita drţavi duţnici.

Europska unija je stvorila privremenu sigurnosnu mreţu koja se sastoji od Mehanizma

za europsku financijsku stabilnost (EFSM), koji omogućuje Europskoj komisiji da se na

trţištu zaduţi do 60 milijarda eura koje moţe proslijediti zemljama u krizi, te Fondom

za europsku financijsku stabilnost (ESFS), koji se sastoji od jamstava drţava ĉlanica

eurozone u visini od 440 milijarda eura (http://www.entereurope.hr, 22.05.2013.). Ovim

iznosima pribraja se i iznos MMF koji sudjeluje s 250 milijarda eura, što je ukupno 750

milijarda eura.

3.5.2. Politika zaduţivanja

Već nekoliko godina Europska Unija se bori sa posljedicama duţniĉke i bankarske

krize, a u posljednje dvije godine ti su se problemi dodatno intenzivirali. Kroz vrijeme

http://www.cek.ef.uni-lj.si/

http://www.cek.ef.uni-lj.si/

http://www.entereurope.hr/

26

se kriza transformirala od financijske do gospodarske krize. U tom razdoblju nisu

donesena opće prihvatljiva rješenja pa je Europska unija danas suoĉena s procesom

rješavanja problema u bankama, što je dovelo do povećanja deficita i javnog duga iznad

prihvatljivih vrijednosti.

Zemlje Europske unije su usvojile mjere fiskalnog pooštravanja u svrhu smanjenja

dugova i deficita, izbjegavanja ponavljanja grĉke duţniĉke krize i kako bi povratile

povjerenje na trţištu. Strukturne reforme i fiskalna konsolidacija su od kljuĉnog znaĉaja

za stvaranje uvjeta za odrţiv rast i cjenovnu stabilnost.

Implementacija fiskalne konsolidacije i osiguravanje odrţivosti javnih financija su pred

brojnim izazovima. Konsolidacija zahtijeva sveobuhvatnu politiku koja podrazumijeva:

korekciju prekomjernog deficita, smanjenje javnog duga na odrţivu razinu,

reorganizaciju banaka da bi se ograniĉila jaka veza izmeĊu vlade i financijskog sektora

koja obiĉno za rezultat ima nacionalizaciju bankarskih obaveza u vrijeme krize.

Mogućnosti financiranja deficita odnosno potrebna prilagodba zavise o nekoliko

varijabli (HUB, 2012., str.6) :

1. Zateĉena visina javnog duga: veći javni dug zahtijeva veću prilagodbu

2. Stupanj razvoja odnosno bogatstva: što je društvo bogatije, veći su izvori za

financiranje deficita (relativno je veća potraţnja za instrumentima javnog duga), pa je

potreba za prilagodbom manja.

3. Struktura izvora financiranja: što su izvori razliĉitiji i što je veći udjel stabilnih (po

mogućnosti domaćih) institucionalnih investitora, to je potraţnja za instrumentima

javnog duga veća i stabilnija, a potreba za prilagodbom manja.

4. Narav monetarnoga sustava: ako središnja banka izdaje traţenu svjetsku valutu, moći

će povećavati ponudu primarnog novca kupnjom drţavnih obveznica bez ozbiljnijih

monetarnih poremećaja - na taj će naĉin stabilizirati trţište instrumenata javnog duga i

potreba za prilagodbom će biti manja.

5. Politiĉka vjerodostojnost: ako je fiskalna odgovornost duboko ukorijenjena u

politiĉkoj tradiciji i kulturi zemlje, investitori će oĉekivati odgovornu vlast koja će na

27

svaki znak poremećaja reagirati fiskalnom prilagodbom – samo oĉekivanje će

omogućiti relaksiraniju fiskalnu politiku i višu razinu duga.

„Novi sustav pod nazivom „europski semestar“ podrazumijeva da zemlje ĉlanice

Europskoj komisiji na poĉetku svake godine dostavljaju planove za drţavni proraĉun

kako bi ih Komisija ocijenila prije nego što budu usvojeni u nacionalnim parlamentima“

(http://www.entereurope.hr, 22.05.2013.). Ovaj sustav je uspostavljen kako bi

Europska unija pojaĉala proraĉunsku disciplinu i omogućila lakše kaţnjavanje onih koji

krše dogovorena pravila. Ovaj instrument omogućuje Europskoj komisiji na na vrijeme

upozori zemlje ĉlanice na mogućnost krize, odnosno vodit će se preventivne mjere

umjesto dosadašnje prakse naknadne ocjene i korigiranja. Pozornost je sve više

usmjerena na razinu zaduţenosti zemalja ĉlanica usporedno s praćenjem proraĉunskih

deficita. Ubuduće bi zemlje ĉlanice mogle biti kaţnjene ako im dug prijeĊe 60 % BDP-

a, ĉak i u sluĉaju da im proraĉunski deficit ne prelazi dopuštenu razinu od 3 %.

U vrijeme krize sindicirana izdanja obveznica postaju sve ĉešća kako vi se osigurao

plasman i postigao veći obujam izdanja na trţištu (Švaljek, S., Andabaka Badurina, A.,

2011.). I dalje se preferira izdavanje aukcijama dugoroĉnog i kratkoroĉnog duga, s

razlikom u tome što su neke drţave uvele naknade za sudjelovanje na aukcijama te

mogućnosti upisivanja dodatnog iznosa drţavnih vrijednosnih papira po završetku aukci

je. Oteţani uvjeti na financijskom trţištu utjecali su i na strukturu duga, tako da se

povećao udio kratkoroĉnog duga što povećava rizik refinanciranja.

http://www.entereurope.hr/

28

4. JAVNI DUG REPUBLIKE HRVATSKE

Za analizu javnog duga potrebno je raspolagati što obuhvatnijim podacima o obvezama

javnog sektora. Osim visine javnog duga, vaţan ĉimbenik je struktura javnog duga koja

je u ovom dijelu rada detaljnije objašnjena, kao i utjecaj javnog duga na

makroekonomske pokazatelje. Osnovni cilj zaduţivanja drţave je prikupljanje sredstava

za drţavne potrebe ali i provoĊenje mjera ekonomske politike te izravnanje poreznog

opterećenja u odreĊenom vremenu. Javni dug će se kroz rašĉlanu na unutarnji i vanjski

moći pobliţe pojasniti, kao i njegova kretanja tijekom posljednjih godina.

4.1. Nastanak i kretanje javnog duga RH

Izlaskom iz SFRJ i nastankom Republike Hrvatske drţava je naslijedila poĉetnu razinu

duga u iznosu od 2.831,7 milijuna USD, od ĉega 246,6 milijuna kratkoroĉnog duga, te

neizravne obveze od 885 milijuna USD koje su bile rezultat reprogramiranja dugova

izvornih duţnika tadašnjih društvenih poduzeća.7 Od osnivanja Republike Hrvatske, pa

sve do kraja 1994. godine oscilacije javnog duga su zanemarive. Glavni razlog zašto

dug u tom razdoblju nije oscilirao je loš ugled drţave na meĊunarodnom financijskom

trţištu zbog raspada bivše drţave i ratnih zbivanja.

Nakon 1994. godine stanje u drţavi se stabilizira, te se privatni i javni sektor poĉinje

zaduţivati na inozemnom trţištu. Javni dug se dodatno povećao zbog rješavanja

problema stare devizne štednje u njemaĉkim markama (Švaljek, S., 2007.). Sve do

2000. godine javni dug se akumulira zbog potreba financiranja troškova poslijeratne

obnove te zbog potpore gospodarstvu i sanacije banaka radi strukturnih problema

bankovnog sustava. Nakon 2000. rast javnog duga uzrokovan je financiranjem troškova

konsolidacije bankovnog sustava, pokrićima manjkova HZZO-a i HZMO-a, a naroĉito

financiranjem velikih prometnih infrastrukturnih projekata. U strukturi duga dominira

dug središnje drţave te izdana i aktivna jamstva. Njegovom rastu pridonosi i dug

lokalne drţave, dug HBOR-a i izvanproraĉunskih korisnika. Valja napomenuti da raste i

7 Ovaj dug je drţava financirala izdavanjem obveznica na inozemnom trţištu u kunskoj protuvrijednosti

od 8,1 mlrd. kuna

29

dug izvanproraĉunskih korisnika (Bajo, A. i suradnici, 2010., str.35). Na rast javnog

duga tijekom prošle godine u većoj je mjeri utjecalo i preuzimanje obveza

brodogradilišta pokrivenih drţavnim jamstvima u javni dug u iznosu od oko 9 milijardi

kuna.

Na grafikonu 2 prikazano je kretanje ukupnog javnog duga Republike Hrvatske.

Unutarnji dug prevladava u strukturi javnog duga. U razdoblju 2005.-2008. godine javni

dug biljeţi neznatne stope promjene izuzev što je u 2008.godini povećana dominacija

unutarnjeg duga u strukturi. „Od kraja 2007. do kraja 2008. vidljivo je smanjenje javnog

duga u nominalnom iznosu, dok je u 2008. ostvaren deficit, no to se dogodilo zato što su

u 2008., radi usklaĊivanja s metodologijom ESA 95, operacije Hrvatskih autocesta

(HAC) iskljuĉene iz obuhvata opće drţave“ (Sopek, P., 2010.,str.3). Kao posljedica

krize, od 2009. godine pa nadalje biljeţi se konstantan rast javnog duga.

Grafikon 2: Stanje javnog duga opće drţave 2005.-2012. godine (u mil.

HRK)

Izvor: Izrada autora prema podacima Ministarstva financija,

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/207%20PROSINAC%202012%20%20ZA%20PD

F%20-%20hrv.pdf (20.04.2013.)

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/207%20PROSINAC%202012%20%20ZA%20PDF%20-%20hrv.pdf

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/207%20PROSINAC%202012%20%20ZA%20PDF%20-%20hrv.pdf

30

4.2. Unutarnji i vanjski javni dug RH

Odluku o drţavnom dugu i drţavnim jamstvima na prijedlog Vlade donosi Sabor.

Odluke o zaduţivanju Vlada donosi na temelju iznosa i namjena utvrĊenih u godišnjem

proraĉunu (http://web.efzg.hr, 04.04.2013.). Javnim dugom upravlja Ministarstvo

financija, izdvojena agencija (tzv. „Debt office”) te Ministarstvo financija u suradnji sa

središnjom bankom. Evidenciju unutarnjeg duga vodi Ministarstvo financija, ali se još

uvijek oslanja na Hrvatsku narodnu banku (HNB) u vezi s evidencijom inozemnog

duga. Od 1999. godine evidenciju javnog duga obavlja HNB na temelju informacija o

obvezama drţave koje mu dostavljaju poslovne banke. Još je uvijek upitna veliĉina, ali i

struktura izravnog i potencijalnog duga lokalnih jedinica (Bajo, A., 2003.). Javni dug

drţave u 1994. godini je bio preteţito domaćeg podrijetla (96%), dok je struktura do

2002. godine potpuno promijenjena u korist inozemnog duga. Naime, od 2000. godine

rast proraĉunskog deficita rezultat je povećanih rashoda za dokapitalizaciju nekoliko

banaka i drţavnih poduzeća, plaćanje nepodmirenih obveza zdravstva i sl. Prosjeĉan

odnos domaćeg i inozemnog zaduţivanja bio je 40:60 u korist inozemnoga. U zemlji se

drţava većinom zaduţivala transparentno izdavanjem drţavnih obveznica, ali ta

situacija se mijenja 2005. godine u korist povećanja komponente domaćeg duga.

Izvanproraĉunski fondovi i lokalne jedinice i dalje se preteţito zaduţuju klasiĉnim

kreditnim aranţmanom s bankama. U inozemstvu se izvanproraĉunski fondovi i lokalne

jedinice zaduţuju u mnogo manjem opsegu.

4.2.1. Unutarnji javni dug RH

Zaduţivanjem na domaćem trţištu drţava pridonosi razvoju domaćeg trţišta novca i

povećava udio domaćeg javnog duga u ukupnom javnom dugu, što pridonosi smanjenju

kamatnih stopa u Hrvatskoj. Osim toga domaćim zaduţivanjem smanjuje se prevelika

osjetljivost vanjskog javnog duga na moguće promjene teĉaja i kamata. U tablici 3 koja

slijedi prikazan je unutarnji dug središnje drţave.

http://web.efzg.hr/

31

Tablica 3: Unutarnji dug središnje drţave za razdoblje 2005.-2012. (u milijunima kuna)

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

1. Unutarnji dug središnje

drţave 53.227,6 56.672,8 58.271,5 64.029,1 74.241,4 87.594,8 101.512,3 112.734,9

1.1 Unutarnji dug Republike Hrvatske 49.274,2 51.474,8 51.913,7 60.994,0 70.447,0 82.990,1 95.720,8 105.395,1

Trezorski zapisi 12.211,3 11.503,1 11.420,6 14.260,3 17.558,3 16.886,5 18.990,4 18.032,6

Instrumenti trţišta

novca 0,9 - - 10,7 19,3 20,5 20,6 0,0

Obveznice 29.651,9 33.143,8 34.624,1 35.519,3 36.586,8 48.900,5 56.191,2 63.651,7

Krediti Hrvatske

narodne banke 1,4 0,9 1,0 2,2 2,9 0,3 0,8 -

Krediti banaka 7.408,6 6.827,0 5.867,9 11.201,5 16.279,8 17.182,3 20.517,7 23.710,7

1.2 Unutarnji dug

republiĉkih fondova 3.953,5 5.198,0 6.357,8 3.035,0 3.794,4 4.604,7 5.791,5 7.339,9

Instrumenti trţišta

novca - - - - - - - -

Obveznice - - - - - - - -

Krediti banaka 3.953,5 5.198,0 6.357,8 3.035,0 3.794,4 4.604,7 5.791,5 7.339,9

Izvor: Bilten Hrvatske narodne banke, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2013., 192 –

obrada autora

Prema podacima u tablici 3 moţe se zakljuĉiti da tek neznatan dio unutarnjeg duga

središnje drţave otpada na unutarnji dug republiĉkih fondova koji su se zaduţivali

kreditima banaka, a Republika Hrvatska ĉiji je ukupni udio u dugu 105,35 mlrd. kuna u

2012. godini najviše se zaduţuje izdavanjem drţavnih obveznica. U 2005. godini udio

kredita u unutarnjem dugu središnje drţave iznosio je 21,35% da bi tijekom godina

došlo do povećanja tog udjela koji prema podacima za 2012. godinu iznosi 27,54%.

4.2.2. Vanjski javni dug RH

Prema podacima Ministarstva financija RH hrvatski inozemni dug je krajem prošle

godine iznosio 62,8 milijardi eura, što je za 10,2 milijarde eura više nego krajem 2011.

godine. Ovom porastu pridonijelo je izdalje euroobveznice u travnju 2012. godine.

Inozemni dug središnje drţave prikazan je u tablici 4.

Tablica 4: Inozemni dug središnje drţave za razdoblje 2005.-2012. (u milijunima kuna)

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

2. Inozemni dug središnje drţave 46.730,5 44.510,6 44.191,3 34.445,5 41.527,8 48.232,8 52.457,4 62.771,7

2.1 Inozemni dug Republike

Hrvatske 37.980,7 35.572,4 34.190,6 32.619,4 39.812,5 46.248,3 50.365,2 60.477,6

Instrumenti trţišta novca 66,7 909,8 320,0 180,3 1.244,3 3.458,6 .189,2 884,3

32

Izvor: Bilten Hrvatske narodne banke, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2013., 192 –

obrada autora

Gotovo cjelokupni dug središnje drţave odnosi se na inozemni dug Republike Hrvatske,

a inozemni dug republiĉkih fondova zauzima mali udio u komponenti inozemnog duga.

Obveznice kao instrument inozemnog zaduţivanja Republike Hrvatske su najviše

zastupljene, dok se republiĉki fondovi zaduţuju iskljuĉivo kreditima.

Vrlo nepovoljan odnos stanja vanjskog duga i jednogodišnjeg izvoza roba i usluga

argumentira tezu da vanjsko zaduţivanje i snaţna ulaganja javnog sektora u

infrastrukturu, financirano kroz rastuće zaduţenje središnje i lokalnih drţava kod

domaćih i meĊunarodnih banaka, nije imalo velik utjecaj na porast produktivnosti i

konkurentske sposobnosti poduzeća na meĊunarodnom trţištu ĉime bi se povećao izvoz

i BDP (Novotny, D., 2008.).

4.3. Utjecaj javnog duga i proračunskog deficita na makroekonomske veličine

Javni dug kao instrument ekonomske politike djeluje kroz monetarnu i fiskalnu

funkciju. Fiskalna uloga javnog duga oĉituje se kroz financiranje proraĉunskog deficita,

dok se monetarna uloga javnog duga oĉituje kroz monetarno-kreditne agregate u zemlji,

vrijednost nacionalne valute i koliĉinu novca u opticaju. Najvaţniji instrument

monetarne politike su operacije na otvorenom trţištu, a obuhvaćaju kupovinu i prodaju

drţavnih vrijednosnih papira.

Obveznice 28.519,4 24.942,2 25.046,1 22.991,6 28.884,2 31.646,5 36.962,4 45.909,2

Krediti 9.394,6 9.720,4 8.824,5 9.447,4 9.684,1 11.143,2 12.213,6 13.684,1

2.2 Inozemni dug republiĉkih

fondova 8.749,8 8.938,2 10.000,7 1.826,1 1.715,3 1.984,5 2.092,2 2.294,1

Instrumenti trţišta novca - - - - - - - -

Obveznice - - - - - - - -

Krediti 8.749,8 8.938,2 10.000,7 1.826,1 1.715,3 1.984,5 2.092,2 2.294,1

33

Javno zaduţenje utjeĉe na cjelokupno nacionalno gospodarstvo i to preko osobne i

javne potrošnje, javne i privatne nacionalne štednje, kamatnih stopa, investicijske

potrošnje (privatne i javne) i neto izvoza8.

Uĉinci fiskalne politike na gospodarski rast u RH su dvojbeni. Nedovršenost

institucionalnih reformi i upitnost financiranja deficita u teţim vremenima

onemogućavaju ostvarenje pozitivnih uĉinaka drţavne potrošnje na rast i zaposlenost

(HUB, str.1, 2009.). Kako Hrvatska ostvaruje dugogodišnji fiskalni deficit u opasnost

dolazi i pitanje fiskalne odrţivosti što rezultira nepovjerenjem kreditora. K tome, u

zemljama s institucionalnim slabostima fiskalna ekspanzija moţe imati prorecesijske

uĉinke kroz efekt istiskivanja: rast kamatnih stopa uslijed povećanih potreba za

financiranjem drţave moţe utjecati na smanjenje ukupnih investicija i potrošnje te stoga

ne ĉudi da empirijska analiza ne daje naznake o pozitivnom uĉinku drţavne potrošnje na

BDP (HUB, str.1, 2009.). Na primjeru Hrvatske moţe se zakljuĉiti da povećana drţavna

potrošnja ne mora nuţno znaĉiti i pozitivan uĉinak na proizvodnju i zaposlenost.

Iako su zemlje EU koristile proraĉunske deficite kako bi ta sredstva iskoristile za

povećanje javnih rashoda s naglaskom na povećanje investicija kako bi potaknule

gospodarski rast, u Republici Hrvatskoj situacija se razlikuje. NaslijeĊivanje dugova

bivše SFRJ, priznavanje skrivenog javnog duga (linearna sanacija banaka), tranzicija

financijskog sektora te restrukturiranje realnog sektora uzrokovalo je opterećenje

Hrvatske javnim dugom nakon osamostaljenja ĉemu je dodatno doprinijelo financiranje

deficita sustava socijalnih transfera nastalih kao posljedica ratnih zbivanja

(http://zaklada-hanzekovic.ijf.hr/2000/bozic.htm, 17.06.2013.). U godinama koje slijede

Hrvatska je javni dug uglavnom koristila za financiranje tekuće potrošnje pri ĉemu

trenutno mirovinski sustav i dugovi zdravstva predstavljaju najveći problem.

8 Detaljnije o utjecaju elemenata fiskalne politike na makroekonomske veliĉine vidjeti u Babić, M., 1998)

http://zaklada-hanzekovic.ijf.hr/2000/bozic.htm

34

4.3.1. Utjecaj na osobnu i javnu potrošnju

Iznadprosjeĉni ili ispodprosjeĉni rast moţe se definirati kao odstupanje stopa rasta od

medijalne promjene kvartalnog BDP-a (u odnosu na protekli kvartal) odnosno drţavne

potrošnje, pri ĉemu se iz podataka iskljuĉuje sezonski uĉinak. Prema HUB Analizi iz

2009. godine utvrĊeno je da izmeĊu tako definiranog rasta BDP-a i drţavne potrošnje

postoji slaba pozitivna linearna korelacija ĉiji koeficijent iznosi 0,23 što ukazuje na

moguću slabu procikliĉnost drţavne potrošnje roba i usluga. Iz ovog razloga

proraĉunski deficiti uzrokovani povećanjem proraĉunskih rashoda uz nepromijenjene

proraĉunske prihode ne rezultiraju dovoljno velikim povećanjem BDP-a da bi razina

javnog duga ostala odrţiva.

Radi rješavanja problema deficita u javnom proraĉunu, javni sektor se mora zaduţiti na

domaćem i inozemnom trţištu. U gospodarstvo će pristići nova sredstva i samim time

će doći i do povećanja agregatne potraţnje unutar koje će se povećati osobna potrošnja

kao rezultat porasta raspoloţivog dohotka i imovine privatnog sektora. Ukoliko se

osobna potrošnja poveća kratkoroĉno zbog porasta potraţnje za outputom, uz

pretpostavku da je proraĉunski deficit nastao zbog neizmijenjene javne potrošnje i

smanjenja javnih prihoda, povećat će se tekući raspoloţivi dohodak sektora

stanovništva, što moţe znaĉiti i porast njihove imovine.

Porezno opterećenje u RH se smanjilo kao posljedica izmjena Zakona o porezu na

dohodak kojima se povećava osobni odbitak, osobni odbitak umirovljenika i mijenjaju

porezni razredi te Zakona o doprinosima kojima se stopa doprinosa za obvezno

zdravstveno osiguranje smanjuje za dva postotna boda. Ovim mjerama u okviru

smanjenja poreznog opterećenja rada povećao se raspoloţivi dohodak stanovništva.

Porast osobne potrošnje znaĉi i povećanje agregatne potraţnje. Tako je graniĉna

sklonost potrošnji kod hrvatskog stanovništva relativno visoka. Sve ovo dogaĊa se u

uvjetima nepotpune zaposlenosti, dok bi u uvjetima potpune zaposlenosti došlo do

inflacije iz razloga što bi zaduţivanjem drţava povećala dohodak, te bi agregatna

potraţnja premašila agregatnu ponudu.

35

Moţe se zakljuĉiti kako je bolje imati proraĉunski deficit zbog porasta javnih rashoda

nego zbog smanjenja javnih prihoda. Ovo su sve kratkoroĉni uĉinci javnog duga i

porasta proraĉunskog deficita na osobnu potrošnju, te ne izazivaju teţe posljedice, osim

u sluĉaju kada se ti uĉinci sagledaju dugoroĉno (pad nacionalne štednje uz porast

investicijske potrošnje, te daljnje smanjenje gospodarskog razvoja).

4.3.2. Utjecaj na štednju

Pojava i nastanak proraĉunskog deficita uzrokuje smanjenje nacionalne štednje iz

razloga što javna štednja postaje negativnom veliĉinom. Nacionalna štednja sastoji se

od privatne i javne štednje (Babić, M.,1998.). Javna štednja je neutrošeni dio ubranih

javnih prihoda kroz poreze, carine, takse i sl., a koji javni sektor štedi. Privatna štednja

je definirana kao dohodak nakon oporezivanja sektora kućanstva, poduzeća, financijskih

i drugih nefinancijskih institucija, koji navedeni sektor ne utroši na kupovinu dobara za

osobnu potrošnju, već štede.

Povećani javni dug utjecat će na privatnu štednju na sljedeće naĉine (Babić, M., 1998.):

Privatna štednja će rasti jer će pojedina skupina stanovništva štedjeti više.

Povećani dio njihove štednje odnosi se upravo na dio za koji je javni sektor

smanjio poreze.

Skupina stanovništva koja razmišlja unaprijed, štedjet će iz razloga što je

svjesna da povećanje javne zaduţenosti zahtjeva kasniju otplatu javnog duga

uvećanu za kamatna plaćanja, što moţe povećati buduće poreze.

Sektor stanovništva štedi iz razloga što se javni sektor zaduţio i time stvorio

pritiske na kamatne stope i nadnice.

S obzirom da je raspoloţivi dohodak jednak ukupnom dohotku umanjenom za porezna

davanja, moţe se zakljuĉiti da će u sluĉaju smanjenja poreza odnosno smanjenja stope

doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje s 15% na 13% osigurati porezno

rasterećenje bruto cijene rada što će uzrokovati veću štednju privatnog sektora. Preko

štednje privatnog sektora moţe se kompenzirati negativan uĉinak na ukupnu nacionalnu

36

štednju tako da se privatna štednja poveća u onoj mjeri u kojoj se javna štednja

smanjila. Ova pretpostavka je toĉna ukoliko se radi o malom otvorenom nacionalnom

gospodarstvu ĉije su kamatne stope egzogeno dane, a tehnologija je linearna u kapitalu i

radu (Elmendorf, Douglas W., Gregory Mankiw, N., 1999.). Vaţno je napomenuti kako

u praksi postoji mala vjerovatnost da će privatna štednja u potpunosti kompenzirati

javnu šrednju. Privatni sektor dio svog raspoloţivog dohotka koji se povećao jer su se

porezi smanjili štedi iz razloga što je svjestan da će se u budućnosti porezi opet povećati

zbog kamata na javni dug koje će drţava otplaćivati povećavajući poreze u zemlji. Kad

je rijeĉ o 2013. godini, negativan uĉinak na potrošnju poĉetkom te godine imale su

izmjene u sustavu poreza na dodanu vrijednost, ali i oĉekivani nastavak negativnih

kretanja na trţištu rada (HNB, str. 8, 2012.). Tek u drugom polugodištu, s

intenziviranjem oporavka gospodarstva, mogu se oĉekivati postupno jaĉanje

potrošaĉkog optimizma i nešto povoljnija kretanja plaća, što bi trebalo rezultirati i vrlo

blagim intenziviranjem potrošnje kućanstava kako se bude pribliţavao kraj godine.

Ipak, slijedom ovih dogaĊaja dolazi do smanjenja privatne potrošnje i to za iznos poreza

nakon što drţava zbog financiranja deficita poveća poreze. Tako je drţava zbog

povećanja poreznih prihoda dodatno opteretila poslovne subjekte uvodeći obvezu

plaćanja poreza po odbitku na dividende i udjele u dobiti. Promatrano u dugom roku,

pad privatne štednje uzrokovat će smanjenje investicija u budućnosti, a samim time i

smanjenje nacionalnog gospodarstva.

4.3.3. Utjecaj na kamatne stope

Prema kejnesijanskoj ekonomskoj teoriji, povećanje proraĉunskog deficita uzrokovat će

povećanje realne kamatne stope (Anušić, Z., str.25,1993.). Kamatne stope će se takoĊer

povećati u sluĉaju da javni sektor dodatno emitira drţavne obveznice zbog povećanja

proraĉunskog deficit kao što je to sluĉaj s Hrvatskom. Kamatne stope se povećavaju jer

su kamatne stope i obveznice obrnuto proporcionalne veliĉine. Zbog povećane koliĉine

obveznica na strani ponude njihove cijene se smanjuju, a realne kamatne stope rastu.

Mala otvorena gospodarstva, a u koja se ubraja i Republika Hrvatska mogu puno lakše

smanjiti pritisak na porast kamatnih stopa. U sluĉaju da se proraĉunski deficit financira

zaduţivanjem u inozemstvu, te da dolazi do rasta kamatnih stopa povećat će se priljev

37

kapitala. Slijedom ovih dogaĊaja doći će do porasta meĊunarodnih rezervi, porasta

monetarne baze i porasta novĉane ponude. Kamatna stopa će se ponovno izjednaĉiti uz

povećani dohodak zbog povećanja agregatne potraţnje uzrokovane pojavom

proraĉunskog deficita. Porast kamatne stope moţe se promatrati i s aspekta promjene

graniĉne sklonosti investiranju i štednji, koje slijede kao rezultat povećanja javne

potrošnje, odnosno nastanka proraĉunskog deficita. U situaciji nastanka proraĉunskog

deficita kada si izdaci javnog sektora veliki i agregatna potraţnja povećana ĉime je

povećana osobna potrošnja i smanjena razina ukupne nacionalne štednje, na porast

kamatnih stopa presudno utjeĉe monetarna politika.

Trenutna hrvatska vlada jedino uvoĊenjem mjera štednje moţe otkoloniti opasnost

poĉetka fiskalne i financijske krize uslijed novog vanjskog šoka koji je nastupio zbog

problemau bankarskom sektoru zemalaj ĉlanica Europske unije. Fiskalni udar iz

inozemstva vrlo brzo se moţe preliti u kamatni šok. „Dogodila bi se snaţna reakcija

prinosa na drţavne obveznice, a potom i kamatnih stopa na kredite, jer Hrvatska u ovom

trenutku nema zaštitne mehanizme od negativna meĊunarodnog scenarija“ (HUB,

str.16, 2011.).

Potrebno je smanjiti javni dug i, posebno, primarni fiskalni deficit, što će imati

pozitivne uĉinke na gospodarstvo kroz znatno smanjenje prinosa na drţavne obveznice

i kamatnih stopa na kredite, a osim toga povećat će se i otpornost na vanjske

poremećaje.

4.3.4. Utjecaj na investicije

S obzirom da se ukupne investicije financiraju štednjom privatnog i javnog sektora ili

neto porastom zaduţivanja u inozemstvu, slijedi da će nastanak proraĉunskog deficita

ukoliko veliĉina promjene vanjskog duga ostane ista prouzroĉiti negativnu štednju, ĉime

će se smanjiti javne investicije, a preko njih i ukupne investicije. Ako porast kamatnih

stopa uzrokovan padom cijena drţavnih obveznica iz prethodno navedenog primjera

nije dovoljan za financiranje privatnih investicija dolazi do crowding – out efekta tj.

investicija. Jaĉina crowding – out efekta ovisi o tome da li se nacionalno ״istiskivanja״

38

gospodarstvo nalazi na razini pune zaposlenosti ili egzistiraju neiskorišteni proizvodni

kapaciteti. Znaĉajni proraĉunski deficiti, kao što je poznato, destimuliraju investicije jer

ako se sredstva koriste za otplaćivanje dugova ili za tekuću potrošnju kao što je to sluĉaj

s Hrvatskom dolazi do preljevalja sredstava iz sfere investicija u sferu potrošnje, a to

destimulira gospodarski rast (Škare, M., Škrtić, D., 2002.). Investicijska se aktivnost u

Hrvatskoj u trećem tromjeseĉju 2012. ponovno smanjila. Na investicije javnog sektora

nepovoljno je utjecalo snaţno smanjenje investicija opće drţave (na što upozoravaju

proraĉunski podaci) kao i kašnjenje najavljenih investicija javnih poduzeća (HNB,

2012.). Deficiti u proraĉunu potiĉu rast kamatnih stopa, a to privlaĉi strane tijekove

kapitala, ako je riziĉnost ulaganja u zemlju mala. S obzirom na nedavni pad kreditnog

rejtinga Hrvatske koji je dijelom i rezultat zakašnjele fiskalne konsolidacije, povećala se

riziĉnost ulaganja stranih investitora u zemlju što je rezultiralo i smanjenjem investicija.

Moţe se zakljuĉiti kao je zbog konstantnih proraĉunskih deficita fiskalana politika

postala neodrţiva što se odrazilo na povećanje riziĉnosti investicija a samim time i na

njihovo smanjenje. Proraĉunskim deficitima financirana je uglavnom tekuća potrošnja

tako da se njima nisu znaĉajnije financirale javne investicije.

4.3.5. Utjecaj javnog duga na neto izvoz

Kod utjecaja na neto izvoz presudnu ulogu ima teĉaj nacionalne valute, a manji znaĉaj

kamatne stope na drţavne obveznice. U sluĉaju da kamatne stope na drţavne obveznice

rastu, inozemni investitori imaju povećanu potraţnju za njima, a time i za nacionalnom

valutom, što dovodi do aprecijacije domaće valute. Aprecirana nacionalna valuta biti će

pogodno sredstvo za povećanje uvoza, što automatski dovodi do trgovinskog deficita.

Istodobno drţava postaje i neto izvoznik svoje imovine, što povećava udio inozemnih

vlasnika nacionalne imovine. Ovo je najviše sluĉaj kod hrvatskih banaka, ali i ostale

imovine. Ova vrsta deficita moţe povećati već postojeći deficit drţavnog proraĉuna,

koji se financira ponovnim zaduţivanjem. U 2013. godini unatoĉ gospodarskoj krizi

hrvatska valuta je povećavala svoju vrijednost. Glavni razlog za aprecijaciju jest velika

potraţnja za kunama u Hrvatskoj koja je dijelom posljedica zaduţivanja Vlade u svrhu

pokrivanja manjkova u proraĉunu. Prvenstveno se to odnosi na dugove u zdravstvenom

sektoru, a oĉekuje se i novo zaduţenje zbog podmirivanja dugova Hrvatskih ţeljeznica.

39

4.4. Struktura javnog duga Republike Hrvatske

Promatrajući strukturu javnog duga Republike Hrvatske, a ne samo njegovu visinu,

mogu se odrediti mogući rizici i u skladu s njima potrebno je uspostaviti politiku

zaduţivanja kako bi se reducirali mogući negativni utjecaji na kretanje javnog duga u

budućnosti. Loše strukturiran dug s aspekta dospijeća, valute ili kamatne stope moţe

biti pokazatelj nastanka i razvoja ekonomske krize. Kao primjer dobrog duga moţe se

definirati dugoroĉan dug koji je denominiran u domaćoj valuti s fiksnom kamatnim

stopom i kojim se trguje na razvijenom domaćem trţištu kapitala.

4.4.1. Struktura javnog duga prema razinama vlasti

Struktura javnog duga prikazana je na grafikonu 3. Vidljivo je da se od 2008. godina

više od 90% javnog duga ostvaruje putem proraĉuna središnje drţave dok se tijekom

proteklih pet godina udio lokalne drţave koja ionako ima iznimno mali udio u strukturi,

dodatno smanjuje. Upravo iz tog razloga je u prethodnim poglavljima posebno

analiziran unutarnji i vanjski javni dug središnje drţave.

40

Grafikon 3: Struktura javnog duga prema razinama vlasti za razdoblje 2005.-2012.

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Lokalna država

Izvanproračunski korisnici

Središnja država

Izvor: Izrada autora prema podacima Mjeseĉnog statistiĉkog izvješća Ministarstva

financija za prosinac 2012., 207

4.4.2. Valutna struktura javnog duga

Valutna struktura duga potkraj rujna 2010. godine prikazana grafikonom 4 pokazuje

dominaciju zaduţivanja u eurima. Dug denominiran u eurima zadnjih se godina

postupno povećava, posebno zbog utjecaja krize te ĉini 57,5% ukupnog duga. Najvećim

je dijelom rezultat izdavanja obveznica denominiranih u eurima, korištenja projektnih

zajmova meĊunarodnih financijskih institucija te zaduţivanja na domaćem trţištu putem

sindiciranih kredita. Dug denominiran u kunama ĉini 29,3% ukupnog drţavnog duga.

Ovaj udio rezultat je zaduţivanja na domaćem trţištu u predkriznom razdoblju. Udio

duga denominiran u domaćoj valuti bitan je za smanjivanje valutnog rizika. Znaĉajan

udio u valutnoj strukturi drţavnog duga denominiran je u ameriĉkim dolarima (13,2%),

što je najvećim dijelom posljedica izdavanja obveznica na ameriĉkom trţištu (1,5

milijarda dolara u 2009. i 1,25 milijarda dolara u 2010. godini).

41

Grafikon 4: Valutna struktura drţavnog duga na dan 30. rujna 2010. godine

Izvor: Ministarstvo financija, Strategija upravljanja javnim dugom za razdoblje 2010.-

2013., Zagreb, 2011.

4.4.3. Kamatna struktura javnog duga

Udio duga s fiksnom kamatnom stopom je u razdoblju od 2005. do kraja rujna 2010.

godine povećan sa 79,7% na 81,4% što je vidljivo na grafikonu 5. Ovaj znaĉajan udio je

posljedica porasta zaduţivanja putem obveznica. S obzirom na dominantnost duga s

fiksnom kamatnom stopom, znaĉajno je reduciran rizik od promjene kamatne stope.

42

Grafikon 5: Kamatna struktura drţavnog duga na dan 30. rujna 2010. godine

Izvor: Ministarstvo financija, Strategija upravljanja javnim dugom za razdoblje 2010.-

2013., Zagreb, 2011.

4.4.4. Ročna struktura javnog duga

Roĉna struktura je od iznimne vaţnosti za otplatu javnog duga. Osim što je vaţno da u

strukturi bude zastupljeniji dugoroĉni dug naspram kratkoroĉnog, posebnu paţnju treba

obratiti i na visinu obveza te njihovo dospijeće. U strukturi javnog duga Republike

Hrvatske uzimajući u obzir kriterij roĉnosti dominira srednjoroĉni i dugoroĉni dug sa

72,66% udjela, dok ostatak otpada na kratkoroĉni dug koji se uglavnom odnosi na

trezorske zapise. U tablici broj 5 dani su detaljni podaci roĉne strukture unutarnjeg duga

središnje drţave za 2012. godinu. Promatrajući dospijeće vidljivo je da moţe doći do

problema s otplatama u idućih nekoliko godina. Naime, 2014. godine na naplatu dolaze

sindicirani devizni krediti domaćih banaka. Osim njih na naplatu dolaze i domaće i

inozemne obveznice. Budući da je za upravljanje javnim dugom vaţno osigurati

ravnomjeran teret otplata u budućem razdoblju, posebna paţnja pridavat će se

ujednaĉavanju dospijeća duga (Ministarstvo financija, Strategija upravljanja javnim

dugom za razdoblje 2011.-2013., 2011., str.10).

43

Tablica 5: Roĉna struktura unutarnjeg duga središnje drţave na dan 31. prosinca 2012.

godine (u tisućama)

Izvor: Ministarstvo financija , Mjeseĉni statistiĉki prikaz za prosinac, 2012., 207

44

4.5. Utjecaj javnog duga na troškove zaduţivanja drţave

Posljednja financijska kriza dala je svoj doprinos rastu proraĉunskog deficita i javnog

duga tijekom proteklih nekoliko godina, a nedovoljna fiskalna disciplina u godinama

koje su joj prethodile dodatno je oteţala situaciju u kojoj se Hrvatska trenutno nalazi.

Javni je dug u posljednje tri godine porastao za 56% i opteretio drţavni proraĉun u

istom razdoblju sa 70% većim iznosom za kamate. Visoka cijena krize koja se plaća

kroz proraĉun iskazuje se i u troškovima za kamate, a oni su se od 2008. povećali za

70% i još uvijek imaju tendenciju rasta (http://www.hnb.hr, 17.05.2013.).

U Hrvatskoj već duţi niz godina imamo situaciju da je rast realnoga BDP-a niţi od

realne kamatne stope, a to znaĉi da je prinos na javni dug previsok

(http://www.banka.hr, 28.04.2013.). U visinu prinosa na drţavne obveznice ugraĊena je

i premija rizika. Kada je u pitanju odreĊivanje premije za rizik, razumijevanje

funkcioniranja trţišta za pojedinu zemlju vaţno je ne samo iz razloga što nositeljima

ekonomske politike omogućava donošenje odluka kojima bi mogli osigurati dugoroĉnu

odrţivost javnih financija, već i zbog prelijevajućih uĉinaka na ostatak gospodarstva

(Bobetko, A., 2011.,str.2). S obzirom da ona raste, rastu i troškovi zaduţivanja drţave.

Trenutak izdanja obveznica jedna je od vaţnih odrednica ostvarenog prinosa, jer se

premije rizika na trţištu neprestano mijenjaju. Ako neka zemlja ima manevarski fiskalni

prostor, ona će testirati svjetsko trţište i odustati od izdanja na neko vrijeme ako

procijeni da trenutak nije povoljan i da će kamata biti previsoka (http://www.banka.hr,

28.04.2013.).

4.6. Instrumenti javnog duga RH

UvrijeĊeno je stajalište da bi drţava izdavanjem vrijednosnih papira mogla i trebala

utjecati na razvoj domaćeg trţišta vrijednosnih papira. Republika Hrvatska domaći javni

dug najviše financira izdavanjem drţavnih obveznica koje plasira putem poslovnih

http://www.hnb.hr/



45

banaka. Drţavne obveznice su duţniĉke vrijednosnice (vrijednosni papiri) kojima se

drţava kao izdavatelj obvezuje da će u odreĊenom roku vratiti pozajmljena sredstva uz

odreĊenu (fiksnu) kamatu (http://www.obveznice.com, 29.05.2013.). Sliĉno kao drţavne

obveznice - koje izdaje drţava za razliĉite javne potrebe tako i municipalne obveznice

sluţe za financiranje javnih projekata, ali na razini lokalne uprave i samouprave

(http://www.obveznice.com, 29.05.2013.). Dosadašnja praksa izdavanja obveznica u

Republici Hrvatskoj provodi se putem sindikata domaćih banaka kao aranţera izdanja.

Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva financija donosi odluku o izdanju

obveznica uz aranţere izdanja ĉija je ponuda bila najbolja (http://www.mfin.hr,

14.05.2013.). Godine 1996. izdane su prve inozemne drţavne obveznice, a tek 2000.

godine na trţištu su se pojavila prva izdanja domaćih obveznica. Kod financiranja

obveznicama problem je što je rast realne kamatne stope na obveznice veći od rasta

realnog BDP-a, te pokazuje da javni dug nije odrţiv ((http://www.banka.hr,

28.04.2013.). Nedavnim padom kreditnog rejtinga te su se kamatne stope dodatno

povećale i opteretile drţavni proraĉun povećanjem rashoda za troškove kamata. Osim

obveznica znaĉajan udio u financiranju domaćeg javnog duga imaju trezorski zapisi, a u

posljednje vrijeme i krediti kojima se vlada zaduţuje kod poslovnih banaka. Trezorski

zapisi su kratkoroĉne vrijednosnice, a krenuli su se izdavati 1996. godine. Aukcije se

odrţavaju svaki mjesec i na njima mogu sudjelovati samo domaći ulagaĉi. Trezorski se

zapisi izdaju s rokom dospijeća od 91,182, 364 i 728 dana u apoenima od 1.000.000,00

HRK ili 1.000,00 EUR. Inozemni dug se takoĊer većim dijelom servisira obveznicama,

a manjim dijelom kreditima od kojih većina otpada na meĊunarodne financijske

institucije. Temeljem navedenog u ovom dijelu rada izvodi se zakljuĉak kako je drţavna

politika zaduţivanja više usmjerena na financijske instrumente, a samo manjim dijelom

na kredite.

4.7. Politika zaduţivanja u Republici Hrvatskoj

Glavni fiskalni instrument u svakoj drţavi je drţavni proraĉun. Fiskalni kriteriji

zasnivaju se na naĉelu odrţive fiskalne politike (udio proraĉunskog deficita opće drţave

do 3% BDP-a i udio bruto duga opće drţave do 60% BDP-a). Kljuĉni problemi fiskalne

politike Hrvatske mogu se svesti na visoko porezno opterećenje koje i proraĉunski

http://www.obveznice.com/

http://www.obveznice.com/

http://www.mfin.hr/


46

deficit. Iako je porezno opterećenje niţe od prosjeka zemalja Europske unije (treba uzeti

u obzir i da si zemlje Europske unije zbog veće razvijenosti i manjih stopa

nezaposlenosti mogu dozvoliti veće opterećenje rada porezima) zbog nedavnih izmjena

u Zakonu o porezu na dohodak i izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima svelo na

razinu opterećenja zemalja OECD-a ĉime je napravljen znaĉajan doprinos

konkurentnosti rada. U Republici Hrvatskoj nije moguće na zadovoljavajući naĉin

primjeniti formalna ograniĉenja poput uravnoteţenja prihoda i rashoda, ograniĉenja

deficita u BDP-u, ravnoteţe izmeĊu tekućih prihoda i tekućih rashoda ili ograniĉenje

bruto i neto obaveza drţave u BDP-u i sl. Do trenutka nastupanja gospodarske krize

Ministarstvo financija je objavilo dokument Godišnje izvješće i strategija upravljanja

javnim dugom u 2006. godini, i to je bio jedini dokument u kojem je odreĊena strategija

upravljanja javnim dugom. MeĊutim, većina njenih ciljeva nikad se nije realizirala niti

je ponudila odgovarajuće modele upravljanja rizicima izloţenosti portfelja javnog duga.

Novi dokument takve vrste objavljen je tek poĉetkom 2011. i opisuje planove

upravljanja javnim dugom u razdoblju od 2011. do 2013. godine. Ovim dokumentom

napravljen je znaĉajan iskorak u upravljanju javnim dugom. Za cjelovitu kontrolu i

upravljanje javnim izdacima u Republici Hrvatskoj nuţna je daljnja reforma

proraĉunskog i poreznog sustava. Reformom poreznog sustava i proraĉunskih davanja

lokalnim vlastima bi trebalo dodijeliti više poslova. S obzirom na financije i ovlasti

lokalne uprave. Hrvatska je iznimno centralizirana drţava te ju treba decentralizirati

kako bi se smanjili proraĉunski rashodi i povećalo sudjelovanje lokalnih uprava u

općem proraĉunu. Uspostavljanje sustava drţavne riznice oznaĉilo je velik napredak u

upravljanju javnim novcem. 2006. godine ukidaju se transakcijski raĉuni drţavnih

institucija u Hrvatskoj poštanskoj banci i postaju dijelom Jedinstvenog raĉuna riznice u

HNB-u. Do 2009.godine je i većina raĉuna proraĉunskih korisnika u ostalim poslovnim

bankama ukinuta kako bi se njihova plaćanja obavljala posredstvom Jedinstvenog

raĉuna riznice (Bajo, A. i suradnici, 2011.). Za razliku od drugih europskih drţava koje

su nastojale diverzificirati instrumente kratkoroĉnog financiranja, Hrvatska se u većoj

mjeri poĉela financirati netrţišnim putem, odnosno uzimanjem kratkoroĉnih kredita.

TakoĊer, nije razvijala dugoroĉne instrumente financiranja, a nije se orijentirala ni na

nove skupine investitora. Kljuĉna ĉinjenica je da zaduţivanje javnog sektora pogaĊa

47

sveukupno stanovništvo drţave, te je iz tog razloga potrebno definirati politiku javnog

duga.

Zakon o fiskalnoj odgovornosti donešen je 2010. godine, a stupio je na snagu 1. sijeĉnja

2011. godine. Cilj ovoga Zakona je osiguranje i odrţavanje fiskalne odgovornosti,

transparentnosti i srednjoroĉne i dugoroĉne odrţivosti javnih financija (NN 139/10).

Ovim se Zakonom onemogućuje Hrvatskom saboru da bez dvotrećinske većine usvoji

proraĉun s deficitom većim od dva posto. Treba uzeti u obzir kako se svaki politiĉar

suoĉava s pritiskom graĊana za što manjim porezima i što većom javnom potrošnjom, a

Vlada koja povlaĉi populistiĉke mjere donosi proraĉune s velikim deficitima i povećava

javni dug. Republika Hrvatska ima veliki problem u lošoj fiskalnoj reputaciji i velikom

deficitu mirovinskog sustava. U razvijenim zemljama rijetko se donose ovakvi zakoni iz

razloga što su dovoljni već postojeći pravni okviri. Valja napomenuti i kako je ovakav

zakon koristan samo u situacijama kada zemlje pokazuju veliku fiskalnu disciplinu.

Zakon o fiskalnoj odgovornosti (NN 139/19) se odnosi na proraĉunske i

izvanproraĉunske korisnike, kao i na ĉelnike jedinica lokalne i podruĉne (regionalne)

samouprave te ĉelnike proraĉunskih i izvanproraĉunskih korisnika lokalnih jedinica. Za

lokalne ĉelnike prema ĉl. 11 ovog Zakona predviĊene su odredbe o odgovornosti i

stavljanju mandata na raspolaganje tijelima koja su ih imenovala, odnosno sukladno

propisima kojima je utvrĊen njihov izbor. U ovom dijelu Zakona moţe doći do

odreĊenih problema u njegovoj provedbi. Naime, lokalni ĉelnici i ţupani izabrani su

neposredno te stoga u Zakonu o lokalnoj upravi uopće nema mogućnosti stavljanja

mandata na raspolaganje. Za razliku od ministra lokalne ĉelnike izravno je izabrao

narod. On ga i moţe smijeniti na referendumu, ali da bi se on raspisao, odluku treba

donijeti ili gradsko vijeće ili biraĉi svojim potpisima. Ukoliko teoretski doĊe do

referenduma, a graĊani ne prihvate smjenu, odgovornost za povredu odredaba Zakona

neće biti sankcionirana. Iz navedenih razloga ĉl.11 ovog Zakona trebalo bi što prije

urediti kako ne bi došlo do takve situacije.

Hrvatska je suoĉena s velikim izazovom pronalaţenja ravnoteţe izmeĊu poticanja

gospodarskog rasta i smanjenja nezaposlenosti te usporednog nastavka procesa fiskalne

48

konsolidacije. Iako se poreznim reformama uvelike pridonijelo procesu fiskalne

konsolidacije na prihodnoj strani proraĉuna, na rashodnoj strani dolazi do problema.

Ako usporedimo planirane iznose investicijskih rashoda u originalnim planovima

proraĉuna sa stvarno izvršenim iznosima tada se tijekom cijelog razdoblja trajanja krize

opaţa da su vlasti, kako kroz proraĉun tako i kroz investicijski najvaţnije

izvanproraĉunske fondove, uvijek htjele i najavljivale više od onoga što je na

proraĉunskom investicijskom planu i ostvareno (http://www.banka.hr, 16.05.2013.).

Stvarnost je, bilo kroz rebalanse bilo kroz neostvarene projekte, uvijek zaostajala za

poĉetnim planovima, a prošla 2012. je tek mali izuzetak koji sudeći po predloţenom

rebalansu samo potvrĊuje pravilo (http://www.banka.hr, 16.05.2013.).

Odrţivost sadašnje politike zaduţivanja drţave u dugom roku postalo je jedno od

središnjih pitanja u istraţivanju javnog duga neke zemlje. Po definiciji, po kojoj je

deficit (ili dug) odrţiv ako ne izaziva potrebu promjene fiskalne politike, tada

dugotrajnije razdoblje deficita zasigurno mijenja karakter fiskalne politike i ugroţava

makroekonomsku stabilnost. U naĉelu, danas se teza o postojanju preraspodjele tereta u

budućnosti smatra gotovo pravilom jer poĉiva na jednostavnom argumentu: dug od

danas je porez od sutra. Zbog prisilnog transfera za plaćanje duga i kamata u

budućnosti, realan je i negativni utjecaj na stvaranje kapitala i gospodarski rast u

budućim razdobljima.

Naglasak u voĊenju fiskalne politike usmjeren je na smanjivanje proraĉunskog deficita

te usporavanje rasta vanjskoga duga i konsolidacije javnih financija. Nastoji se voditi

politika transparentnosti proraĉuna te smanjiti visina izdanih drţavnih jamstava (Družić,

G., Krtalić, S., 2006.). Najvaţniji cilj je postignut, povećani su porezni prihodi, a

povećana je i neutralnost i djelotvornost poreznog sustava. Porezna reforma bila

potrebna, ali sve njene mjere nisu najbolje pogoĊene. To se ogleda i u tome što je od

1994. do danas većina poreznih zakona prošla kroz veće ili manje izmjene.



49

5. BUDUĆA UPRAVLJANJA JAVNIM DUGOM U REPUBLICI

HRVATSKOJ

Ciljevi i mogućnosti pojedinih zemalja su razliĉiti. Oblikovanje njihovih potreba ovisi o

visini i strukturi javnog duga, razvijenosti trţišta kapitala, kreditnom rejtingu,

makroekonomskom okruţenju, monetarnoj i fiskalnoj politici te njihovoj koordinaciji.

MeĊutim, bez obzira na stupanj razvijenosti, drţave trebaju uspostaviti kvalitetan sustav

upravljanja javnim dugom. Drţava zaduţivanjem odgaĊa plaćanje troškova današnje

potrošnje za budućnost i za to plaća kamate (Bubaš, Z . i suradnici, 2001.,str.3). Stoga

svaka zemlja treba teţiti uspostavi odrţive razine te vjerodostojnom strategijom smanjiti

prekomjerno zaduţivanje. Zbog relativno visokog javnog duga i deficita ograniĉeno je

djelovanje fiskalne politike te će Hrvatska u narednom razdoblju morati nastaviti

zapoĉeti proces fiskalne konsolidacije kako bi njen javni dug bio odrţiv. Stoga će se u

ovom poglavlju posebna pozornost posvetiti upravljanju rizicima izloţenosti portfelja

javnog duga i odrţivosti razine javnog duga u svrhu budućeg upravljanja.

5.1. Upravljanje rizicima izloženosti portfelja javnog duga

U ovom dijelu rada objasnit će se vaţnost upravljanja rizicima izloţenosti portfelja

javnog duga. Definiranjem strategije za upravljanje javnim dugom potrebno je i odrediti

naĉina za ublaţavanje/izbjegavanje tih rizika. Od rizika kojima je izloţen portfelj

javnog duga posebno se istiĉu trţišni rizik, valutni rizik, rizik refinanciranja, rizik

likvidnosti, rizik namire te operativni i kreditni rizik.

Trţišni rizik podrazumijeva promjenu cijena, kamatnih stopa ili deviznog teĉaja.

Slijednom navedenog moţe doći do većih troškova otplate duga. Dug denominiran u

stranoj valuti riziĉan je zbog mogućih promjena teĉaja. Zbog deprecijacije HRK u

odnosu na USD u 2012. godini u usporedbi s prethodnom godinom dolazi do povećanog

tereta otplate duga jer je više od 10% udjela u javnog duga denominirano u ameriĉkim

dolarima. Što se tiĉe kamatnih stopa, Hrvatska ima većinu duga s fiksnom kamatnom

stopom tako da je taj rizik reduciran. Posebnu paţnju vezano za rizike Hrvatska bi

50

trebala obratiti na rizik refinanciranja. Naime, tijekom sljedećih nekoliko godina na

naplatu dolaze obveznice i sindicirani krediti banaka što će biti veliko opterećenje za

drţavni proraĉun te će se vjerojatno morati izdati novi dug kako bi se otplatili stari

dugovi. Kako je kreditni rejting Hrvatske pao i stanje na svjetskim financijskim

trţištima se pogoršalo, doći će i do lošijih uvjeta zaduţivanja i većih troškova za

kamate. TakoĊer, aktiviranje uvjetnih obveza, odnosno jamstava, dovelo bi do rasta

razine javnog duga u srednjoroĉnom razdoblju (Ministarstvo financija, 2012.,

Pretpristupni ekonomski program 2012.-2014., str.5). U tom sluĉaju moţe doći do

nelikvidnosti zbog poteškoća u prikupljanju sredstava u kratkom roku. Hrvatska, kao

zemlja u razvoju ima ograniĉen pristup inozemnim trţištima kapitala i nerazvijeno

domaće trţište te mora imati likvidnu imovinu, diverzificirane rokove dospijeća

instrumenata zaduţivanja, koristiti zamjenu starih dugova za nove po povoljnijim

uvjetima u onoj mjeri u kojoj to uvjeti na trţištu dozvoljavaju te odrţavati prikladnu

razinu meĊunarodnih priĉuva u svrhu reduciranja valutnog rizika.

5.2. Srednjoročne fiskalne projekcije

Slijedom usmjerenja fiskalne politike u narednom razdoblju biti će provedene izmjene u

politici proraĉunskih prihoda i rashoda, a namjera je takvih izmjena i politika ostvarenje

pozitivnih uĉinaka u nekoliko vaţnih podruĉja koji su navedeni u tablici broj 6.

Politikom prihodne strane proraĉuna nastoji se potaknuti konkurentnost domaćeg

gospodarstva osiguravanjem niţeg troška rada poduzetnicima kao nositeljima budućega

gospodarskoga rasta (Ministarstvo financija, 2012., Pretpristupni ekonomski program

2012.-2014.). U tom smislu poduzete su izmjene u sustavu doprinosa na plaću što će

smanjiti proraĉunske prihode za oko 0,07% BDP-a i sniţavanje neporeznog opterećenja

poduzetnicima. Nadalje, izmjenama u poreznoj politici osigurava se pravedniji porezni

sustav koji će za graĊane Hrvatske omogućiti preraspodjelu poreznog opterećenja

prvenstveno kroz izmjene u sustavu poreza na dohodak (povećanje osobnog odbitka i

promjena poreznih razreda) te sniţavanjem stopa PDV-a na dobra i usluge koje

relativno jaĉe porezno opterećuju one s niţom razinom dohotka (Ministarstvo financija,

2012., Pretpristupni ekonomski program 2012.-2014.). Zbog promjena u sustavu poreza

na dohodak prihodi drţave će se smanjiti na godišnjoj razini za otprilike 0,01% BDP-a.

51

Znaĉajnijim oporezivanjem imovine nastoji se osigurati pravedniji porezni sustav koji

će više opteretiti porezno sposobniji dio stanovništva. Najveći doprinos povećanju

prihoda ostvaruje se povećanjem stope poreza na dodanu vrijednost na 25%. Mjere na

rashodnoj strani odraţavaju potrebu za ubrzanim zatvaranjem fiskalnih neravnoteţa i

osiguranja odrţive razine financiranja. Navedeno se prije svega odnosi na snaţnije

uštede racionalizaciju troškova. Smanjenje rashoda najviše je orijentirano na smanjenje

naknada zaposlenima i trebalo bi smanjiti rashode za 0,6% BDP-a na godišnjoj razini.

Osim naknada zaposlenima, znaĉajnije uštede odnose se i na smanjenje subvencija za

HŢ i poljoprivredu.

Tablica 6: Procijenjeni efekti najznaĉajnijih proraĉunskih proraĉunskih izmjena

Izvor: Ministarstvo financija, Pretpristupni ekonomski program 2012.-2014., 2012.,

str.58

5.3. Odrţivost javnog duga Republike Hrvatske

Povećanje fiskalne neravnoteţe posljednjih godina zajedno s otplatama starih dugova

zahtijevalo je visoke potrebe za financiranjem te se odrazilo na strukturu javnog duga i

52

uvjete na trţištu kapitala. Stoga, ubrzano zatvaranje fiskalnih neravnoteţa predstavlja

prioritet u pogledu odrţivosti javnih financija dok poticanje gospodarskog rasta

predstavlja apsolutni prioritet u saniranju efekata prošlih nepovoljnih ekonomskih

kretanja (Ministarstvo financija, Pretpristupni ekonomski program 2012.-2014.,

2012.,str.51).

Planirana fiskalna konsolidacija u narednom srednjoroĉnom razdoblju trebala bi

rezultirati smanjenjem udjela proraĉunskih rashoda u BDP-u, smanjenjem deficita opće

konsolidirane drţave te stabiliziranjem i preokretom u trendu kontinuiranog rasta udjela

javnog duga u BDP-u ĉiji se poĉetak oĉekuje nakon 2014. godine. Kako bi se analizirala

odrţivost javnog duga provode se testovi osjetljivosti kretanja javnog duga

postavljanjem osnovnog scenarija temeljenog na srednjoroĉnim makroekonomskim i

fiskalnim projekcijama. Uz osnovni scenarij postavljaju se i alternativni scenariji u

kojima se pretpostavljene veliĉine podvrgavaju razliĉitim šokovima kako bi se prikazao

utjecaj tih šokova na kretanje javnog duga. Alternativni testovi provedeni su u sluĉaju

deprecijacije domaće valute, šoka aktiviranja uvjetnih obveza i nepromijenjenosti

fiskalne politike. Na grafikonu 5 prikazano je kretanje duga prema navedenim

scenarijima. Moţe se uoĉiti kako je visina javnog duga najviše osjetljiva na

deprecijaciju domaće valute. Iz provedenog testa prolazi da arbitrarno odreĊeni šok

deprecijacije kune od 25% ima negativne utjecaje na razinu javnog duga, odnosno da

javni dug raste na razinu iznad 50% BDP-a u razdoblju 2013.-2014 (Ministarstvo

financija, Pretpristupni ekonomski program 2012.-2014., 2012. ,str. 61).

Nepromijenjenost fiskalne politike prema projekcijama kretanja javnog duga trebala bi

uzrokovati takoĊer povećanje javnog duga do razine iznad 55% do 2014. godine. Na

porast razine javnog duga najmanje bi utjecalo aktiviranje uvjetnih obveza odnosno

jamstava.

53

Grafikon 6: Kretanje udjela javnog duga u BDP-u prema odreĊenim scenarijima (%)

Izvor: Ministarstvo financija, Pretpristupni ekonomski program 2012.-2014., 2012.,

str.62

54

6. ZAKLJUČAK

Temeljem podataka iznijetih u radu moţe se zakljuĉiti kako se javnom dugu danas

posvećuje sve veća paţnja, zbog prisutnosti trenda gospodarskog rasta kako u

razvijenim ekonomijama, tako i u drţavama u razvoju.

Javni dug je naĉin financiranja drţave koji omogućava drţavi da plaćanje troškova

odgodi za budućnost. Drţava u tu svrhu izravno uzima zajmove kod banaka ili emitira

vrijednosne papire. Za razliku od poreza, gdje drţava nameće poreznim obveznicima

obvezu davanja, a da za to davanje ne pruţa nikakvu protuuslugu, javni dug ima

karakter dobrovoljnog, trţišnog odnosa izmeĊu drţave duţnika i vjerovnika.

Zaduţivanjem se drţava obvezuje da će vratiti dug uvećan za kamate. Osnovni cilj

zaduţivanja Republike Hrvatske je prikupljanje sredstava za drţavne potrebe, te

provoĊenje stabilizacijske politike i ujednaĉavanje poreznog opterećenja u vremenu.

Javni dug moţe imati pozitivne i negativne uĉinke na pojedine gospodarske pokazatelje.

Visok javni dug, posebice ako se radi i o visokoj inozemnoj komponenti javnog duga,

ne moţe pridonijeti razvoju gospodarstva i nikako ne smije biti instrument poticaja

gospodarskog rasta. Svaka vlada bi trebala dugoroĉno voditi raĉuna o visini i strukturi

javnog duga i mogućnosti njegove otplate jer kratkoroĉno razmišljanje moţe dovesti do

neracionalne potrošnje sredstava pribavljenih javnim dugom, te oteţati njegovo

otplaćivanje u budućnosti. Upravo iz tih razloga definiranjem strategije za upravljanje

javnim dugom, sve više paţnje se posvećuje rizicima portfelja javnog duga.

Kako bi se maksimizirane koristi, a štete svele na najmanju moguću mjeru, potrebno je

postaviti jasan zakonodavni okvir. Cilj upravljanja javnog duga nije da se on u

potpunosti ukloni jer bi u tom sluĉaju nestali i pozitivni uĉinci javnog duga na

gospodarski razvoj, nego ga dovesti u optimalne granice. Zemlja se ne smije dovesti u

stanje prezaduţenosti u kojem bi došlo do financijske nesolventnosti i nestabilnosti i u

kojem bi bilo ugroţeno i njezino gospodarstvo. Vaţno je i da u duljem vremenskom

periodu stopa rasta javnog duga ne bude veća od stope rasta BDP-a kako se drţava ne bi

dovela u stanje da više ne moţe financirati javni dug.

55

Prema podacima iznijetima u ovom radu ukazuje se na to da je većina starih ĉlanica

Europske unije prešla kriterije odreĊene Maastrichskim ugovorom, dok je samo

nekoliko novih ĉlanica prekršilo ove odredbe i to u manjoj mjeri. Posebno se njihov

javni dug povećao posljednjih godina zbog svjetske krize odnosno problema u

bankarskom sektoru radi kojih su drţave zbog troškova restrukturiranja i sanacije

banaka dovedene u duţniĉku krizu.

Javni dug u Republici Hrvatskoj moţe se definirati kao suma zaduţivanja drţavnog

proraĉuna, izvanproraĉunskih fondova te jedinica lokalne uprave i samouprave.

Negativni utjecaji svjetske gospodarske i financijske krize odrazili su se snaţnim

intenzitetom na hrvatsko gospodarstvo, uzrokujući znatan rast nominalnog javnog duga

i njegovog udjela u BDP-u, kao posljedice rasta fiskalnog deficita i pada BDP-a.

Hrvatska drţava se sve intenzivnije oslanja na financiranje vrijednosim papirima na

domaćem trţištu, a sve manje financiranjem zajmova od meĊunarodnih financijskih

institucija i poslovnih banaka. S obzirom na visinu javnog duga i glavne generatore

vanjskog duga ( banke i privatni sektor) potrebna je uska koordinacija svih ekonomskih

politika.

Na kraju ovog rada moţe se zakljuĉiti kako je potrebno uspostaviti dobar sustav

upravljanja javnim dugom koji će omogućiti da se iskoriste svi njegovi pozitivni uĉinci,

te svi negativni svedu na najmanju moguću mjeru kako se ne bi ugrozio sadašnji i

budući razvoj gospodarstva. Srednjoroĉnim strategijama i većim stupnjem

transparentnosti javnog duga Republike Hrvatske vidljiv je znaĉajan doprinos

upravljanju javnim dugom. MeĊutim, proraĉunski deficit i javni dug su za zemlju u

razvoju kao što je Hrvatska ipak preveliki iako ne prelaze 60% udjela u BDP-u te je

potrebno daljnjom fiskalnom konsolidacijom umanjiti proraĉunsku neravnoteţu vodeći

pritom brigu da se ne smanje proraĉunski rashodi za investicije koji su jedan od temelja

budućeg gospodarskog rasta. Padom kreditnog rejtinga Hrvatska se suoĉila i s

problemom lošijih uvjeta financiranja na trţištima kapitala, ĉime su povećani troškovi

kamata na javni dug što dodatno opterećuje proraĉun.

LITERATURA

1) Knjige:

1. Bajo, A.(2011); Primorac, M.; Andabaka Badurina, A.: Osnove upravljanja javnim

dugom, Institut za javne financije, Zagreb

2. Babić, M.(1998): Makroekonomija, MATE, Zagreb,

3. Jurković, P.(2002): Javne financije, Masmedia, Grafiĉki zavod Hrvatske, Zagreb

4. Leko, V., Jurković, P.(1998): Rjeĉnik bankarstva i financija, Masmedia, Zagreb

5. Sever, I.(1995):Javne financije – razvoj – osnovne teorije - analiza, Ekonomski

fakultet Sveuĉilišta u Rijeci, Rijeka

6. Šimurina, N., Šimović, H. i ostali (2012): Javne financije u Hrvatskoj, Zagreb

2) Članci:

7. Anušić, Z.(1993): Dometi ortodoksne i heterodoksne stabilizacijske politike u

obaranju inflacije u Hrvatskoj, Privredna kretanja i ekonomska politika, Zagreb

8. Bajo, A. (2003): Stanje i kretanje hrvatskog javnog duga, Newsletter – povremeno

glasilo instituta za javne financije, 12

9. Bajo, A.; Primorac, M.(2011):Strategija upravljanja javnim dugom, Institut za javne

financije, Zagreb, br.28

10. Bobetko, A.;Dumiĉić, M.; Funda, J.(2011): Utjecaj proraĉunskog manjka i javnog

duga na troškove zaduţivanja drţave, Institut za javne financije, Zagreb

11. Bubaš, Z., Bajo, A., Babić, A. i Švaljek, S.(2001): Javni dug u Republici Hrvatskoj,

Financijska teorija i praksa, Institut za javne financije, Zagreb, 25(1)

12. Druţić, G., Krtalić, S.(2006): Kakvu ulogu treba imati fiskalna politika u Republici

Hrvatskoj?, Ekonomija/Economics, 13 (1)

13. Elmendorf, Douglas W. & Gregory Mankiw, N. (1999): Government debt,

Handbook of Macroeconomics

14. Krtalić, S.(2005): Proraĉunski deficit: Koliko je teţak teret gospodarstvu?,

Ekonomija/Economics , 12(1)

15. Mihaljek, D.(2003): Analiza odrţivosti javnog i vanjskog duga Hrvatske pomoću

standardnih financijskih pokazatelja, Privredna kretanja i ekonomska politika,

Zagreb, 97

16. Mileta, V.(1991): MeĊunarodni monetarni fond i njegovi mehanizmi, Ĉasopis

Banka, 5

17. Novotny, D.(2008): Javni i vanjski dug RH: utjecaj na ekonomski rast, stvaranje

novih ekonomskih struktura i odrţivo upravljanje, Ekonomija/Economics, 14(2)

18. Obadić, A.(2006): Utjecaj veliĉine drţave na ekonomski rast u okviru najnovijih

promjena fiskalne politike EU, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb

19. Sopek, P.(2010): Javni dug i proraĉunski deficit, Newsletter Instituta za javne

financije, 40

20. Škare, m., Škrtić, D. (2002): Moţe li aktualna fiskalna politika potaknuti

gospodarski rast u Hrvatskoj?, Ekonomski pregled, Zagreb, 53

21. Švaljek, S.(1997): Granice javnog duga: pregled teorije i metoda ocjene odrţivosti

politike zaduţivanja, Privredna kretanja i ekonomska politika, Zagreb, 61

22. Švaljek, S.(1999): Utjecaj fiskalnog deficita i javnog duga na gospodarski rast,

Privredna kretanja i ekonomski razvoj, 73

23. Švaljek, S.; Andabaka Badurina, A.(2011): Upravljanje javnim dugom prije, tijekom

i nakon krize, Institut za javne financije, Zagreb

3) Ostali izvori:

24. Bilten Hrvatske narodne banke, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 192, 2013.

25. Boţić, M. (2010.) : Javni dug Republike Hrvatske u tranziciji [http://zaklada-

hanzekovic.ijf.hr/2000/bozic.htm] (17.06.2013.)

26. Dalić, M.: Rebalans kao pokazna vjeţba [ http://www.banka.hr/vijesti/rebalans-kao-

pokazna-vjezba ] (16.05.2013.)

27. Drţavne obveznice, [http://www.obveznice.com/drzavne-obveznice.html]

(29.05.2013.)

28. EnterEurope, Vodiĉ kroz informacije o Europskoj uniji,

[http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?page=clanci.aspx&pageID=13&clanakID=5

124] (22.05.2013.)

http://www.banka.hr/vijesti/rebalans-kao-pokazna-vjezba

http://www.banka.hr/vijesti/rebalans-kao-pokazna-vjezba

http://www.obveznice.com/drzavne-obveznice.html

http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?page=clanci.aspx&pageID=13&clanakID=5124



29. EnterEurope, Vodiĉ kroz informacije o Europskoj uniji,

[http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?page=clanci.aspx&pageID=13&clanakID=5

085] (22.05.2013.)

30. Eurostat – Javni dug i deficit,

[http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/2-22042013-AP/EN/2-

22042013-AP-EN.PDF] (15.04.2013.)

31. Eurostat, ,

[http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=gov_dd_ggd&lang=en]

(27.05.2013.)

32. HNB, [http://www.hnb.hr/o-hnb/h-opis-hnb.htm] (14.05.2013.)

33. HNB (2012): Financijska stabilnost, 8, [http://www.hn HNB (2012): Financijska

stabilnost, 8, [http://www.hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-8-

2012.pdf] (17.05.2013.)

34. HNB (2012): Informacija o gospodarskim kretanjima i prognozama

35. HUB Analize (2011) . Fiskalna politika i kamatne stope : Ulazak u fiskalno crveno,

31, [http://www.hub.hr/fgs.axd?id=3503] (21.06.2013.)

36. HUB Analize (2012) : Fiskalna politika u Hrvatskoj i EU –smjer je dobar, ali korak

je prekratak, 38, [http://www.hub.hr/fgs.axd?id=3542] (06.05.2013.)

37. HUB Analize (2009) : Savjetnici su imali pravo : Fiskalna prilagodba moţe ublaţiti

krizu, 16, [http://www.hub.hr/fgs.axd?id=3407] (19.06.2013.)

38. Kandil, M., H. Morsy : Fiscal Stimulus and Credibility in Emerging Countries,

IMF Working Paper 10/123, 2010.

39. Lever, H., Huhne, C.: Debt and Danger, The World Financial Crisis,

[http://mil.sagepub.com/content/15/1/119.extract] (23.04.2011.)

40. Ministarstvo financija : Javni dug, [http://www.mfin.hr/hr/javni-dug] (14.05.2013.)

41. Ministarstvo financija (2012), Mjeseĉni statistiĉki prikaz za prosinac, 207,

[http://www.mfin.hr/adminmax/docs/207%20PROSINAC%202012%20-

%20ZA%20PDF%20-%20hrv.pdf ](20.04.2013.)

42. Ministarstvo financija: Pretpristupni ekonomski program 2012.-2014., Zagreb,

2012.

43. Ministarstvo financija: Smjernice ekonomske i fiskalne politike 2013. - 2015. ,

Zagreb, 2012.







http://www.hnb.hr/o-hnb/h-opis-hnb.htm

http://www.hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-8-2012.pdf

http://www.hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-8-2012.pdf

http://www.hub.hr/fgs.axd?id=3503



http://mil.sagepub.com/content/15/1/119.extract

http://www.mfin.hr/hr/javni-dug

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/207%20PROSINAC%202012%20-%20ZA%20PDF%20-%20hrv.pdf

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/207%20PROSINAC%202012%20-%20ZA%20PDF%20-%20hrv.pdf

44. Ministarstvo financija: Strategija upravljanja javnim dugom za razdoblje 2011.-

2013., Zagreb, 2011.

45. MMF, Fiscal Affairs Department : From Stimulus to Consolidation: Revenue and

Expenditure Policies in Advanced and Emerging Economies, 2010,

[www.imf.org/external/np/pp/eng/2010/043010a.pdf] (11.05.2013.)

46. Obadić, A.: Fiskalna politika – javni i vanjski dug,

[http://web.efzg.hr/dok/MGR/ALKA//osnove%20gospodarstva%20hrvatske/7.%0Fi

skalna%20politika-Dr%C5%BEavni%20i%20javni%20dug.pdf] (04.04.2013.)

47. Pravilnik o proraĉunskom raĉunovodstvu i raĉunskom planu, N.N. 114/2010.

48. Šonje, V.: Iz bankarskih u bilance poreznih obveznika,

[http://www.banka.hr/komentari-i-analize/iz-bankarskih-u-bilance-poreznih-

obveznika ] (07.05.2013.)

49. Šonje, V.: Plasman obveznica: iritantna priĉa o uspjehu,

[http://www.banka.hr/komentari-i-analize/plasman-obveznica-iritantna-prica-o-

uspjehu] (28.04.2013.)

50. Volk, Š., Sindicirana posojila: Vrednotenje ini zbira najugodnejše ponudbe,

Univerza v Ljubljani, Ekonomski fakultet, Ljubljana, 2007., [http://www.cek.ef.uni-

lj.si/magister/volk3257.pdf] (10.04.2011.)

51. Zakon o fiskalnoj odgovornosti, NN 139/10, [http://narodne-

novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_12_139_3530.html] (29.05.2013.)

52. Zakon o proraĉunu, NN 87/08, 136/12, [http://www.zakon.hr/z/283/Zakon-o-

prora%C4%8Dunu] (30.04.2013.)

http://www.imf.org/external/np/pp/eng/2010/043010a.pdf

http://web.efzg.hr/dok/MGR/ALKA/osnove%20gospodarstva%20hrvatske/7.%0Fiskalna%20politika-Dr%C5%BEavni%20i%20javni%20dug.pdf

http://web.efzg.hr/dok/MGR/ALKA/osnove%20gospodarstva%20hrvatske/7.%0Fiskalna%20politika-Dr%C5%BEavni%20i%20javni%20dug.pdf

http://www.banka.hr/komentari-i-analize/iz-bankarskih-u-bilance-poreznih-obveznika

http://www.banka.hr/komentari-i-analize/iz-bankarskih-u-bilance-poreznih-obveznika

http://www.banka.hr/komentari-i-analize/plasman-obveznica-iritantna-prica-o-uspjehu

http://www.banka.hr/komentari-i-analize/plasman-obveznica-iritantna-prica-o-uspjehu

http://www.cek.ef.uni-lj.si/magister/volk3257.pdf

http://www.cek.ef.uni-lj.si/magister/volk3257.pdf



http://www.zakon.hr/z/283/Zakon-o-%20prora%C4%8Dunu

http://www.zakon.hr/z/283/Zakon-o-%20prora%C4%8Dunu

POPIS TABLICA

Red. br. Naziv tablice Stranica

1. Kretanje proraĉunskog deficita/suficita i javnog duga u

starim ĉlanicama Europske unije u razdoblju 2009.-

2012.

16

2. Kretanje proraĉunskog deficita/suficita i javnog duga u

novim ĉlanicama Europske unije u razdoblju 2009.-

2012.

19

3. Unutarnji dug središnje drţave za razdoblje 2005.-2012.

(u milijunima kuna)

31

4. Inozemni dug središnje drţave za razdoblje 2005.-2012.

(u milijunima kuna)

31

5.

Roĉna struktura unutarnjeg duga središnje drţave na dan

31. prosinca 2012. godine (u tisućama)

43

6. Procijenjeni efekti najznaĉajnijih proraĉunskih izmjena 51

POPIS GRAFIKONA

Red. br. Naziv tablice Stranica

1. Udio vanjskog i unutarnjeg javnog duga zemalja ĉlanica

Europske unije u ukupnom javnom dugu u 2011. godini

21

2. Stanje javnog duga opće drţave 2005.-2012. godine (u

mil. HRK)

29

3. Struktura javnog duga prema razinama vlasti za

razdoblje 2005.-2012.

40

4. Valutna struktura drţavnog duga na dan 30. rujna 2010.

godine

41

5. Kamatna struktura drţavnog duga na dan 30. rujna 2010.

godine

42

6. Kretanje udjela javnog duga u BDP-u prema odreĊenim

scenarijima (%)

53

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom JAVNI DUG REPUBLIKE

HRVATSKE izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Helene Blaţić. U radu

sam primijenila metodologiju znanstvenoistraţivaĉkog rada i koristila literaturu koja je

navedena na kraju diplomskog rada. TuĊe spoznaje, stavove, zakljuĉke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobiĉajen,

standardan naĉin citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim

jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na sluţbenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Antonija Vukelić

antonija vukelić - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/127.b.pdf · sveuČiliŠte u rijeci...

Documents