arapski svijet i uspon islama predislamska arabija 03 - arapi i islam.pdf · 1 arapski svijet i...
TRANSCRIPT
1
ARAPSKI SVIJET I USPON ISLAMA
Predislamska arabija Prije pojave islama Arapi su živjeli u plemenskim organizacijama kao stočari-nomadi. Glavar plemena bio je šeik, koji nije imao izvršnu vlast nego je bio prvi među
jednakima. Plemena su često bila međusobno sukobljena, ponajviše zbog izvora vode. Situacija na Arapskom
poluotoku počinje se mijenjati razvojem trgovine, a ponajviše posredničke trgovine između Bizanta i Indije , jer se glavni trgovački put zbog sukoba Bizanta i Perzije
prebacuje na Arabiju. U toj posredničkoj trgovini obogatilo se pleme Korejšita, koji su kontrolirali veći dio
najrazvijenijeg područja Arabije – pokrajine Hedžas u kojoj se nalazi najjači gradski centar, Meka. Radi sigurnije trgovine Korejšiti su jako zainteresirani za ujedinjenje
arapskih plemena, što bi smanjilo česte sukobe među njima. Sami nisu bili dovoljno moćni da bi ostvarili
svearapsku političku moć, pa su pokušali ostvariti jedinstvo
Arapa na temelju zajedničkog vjerskog kulta, što je očiti utjecaj okolnih monoteističkih religija – kršćanstva i
židova. Središte tog kulta postao je hram u Meki, ili Kaaba (Ćaba), koja je bila plemensko svetište Korejšita. Utjecaj monoteističkih religija posebno je vidljiv kod jedne predislamske
monoteističke sekte među Arapima, tzv. hanife, čiji su pobornici vjerovali u jedno vječno i svemoćno božanstvo – Allah (al-ilah = Bog).
Muhamed i začetak islamske vjere Muhamed je rođen u Meki oko 570.g, a Meka je tada već bila centar arapske trgovine,
ali i hodočasničko središte, jer su mnogi
Arapi dolazili moliti pred Kaabu, koja je, kako sam već naveo, postala glavno svetište
arapskog svijeta. Meka je pružala i određenu sigurnost svim posjetiocima, jer se oružje moralo ostavljati podalje hrama, tako da su se
ljudi mogli mirno posvećivati svojim poslovima.
U svojoj ranoj mladosti Muhamed je radio kao gonič deva među beduinima, a nešto kasnije već je postao uspješan trgovac,
koji je vodio karavane preko pustinje. S oko 25 godina oženio je bogatu udovicu
Hadidžu, koja mu je omogućila puno lagodniji život i više slobodnog vremena, a s
time i više promišljanja o svijetu u kojem živi.
Muhamed postaje Božji prorok Muhamed je bio strašno
Slika 1: Arapski šeik u trenucima
dokolice nakon dobre rasprodaje.
Slika 2: Pećina na gori Hira. Prema muslimanskom vjerovanju
na ovom mjestu se Muhamedu obratio anđeo Gabrijel, a prvi puta
se to dogodilo u mjesecu Ramadanu, zbog čega je Ramadan i danas
vrlo važan u islamskoj kulturi. U gornjem desnom uglu slike napisano je Muhamedovo ime kaligrafijom.
2
razočaran stanjem duha Mekanskog društva, posebno pohlepom, koja je obuzimala mnoge.
Zbog promišljanja o takvim stvarima često je odlazio u pećinu na gori Hira, gdje se
bavio meditacijom. Prema islamskom vjerovanju, u jednoj od čestih meditacija obratio mu se anđeo Gabrijel, koji ga je
pozvao da postane Božji prorok i glasnik. Navodno je Muhamed bio prestrašen i
zbunjen, jer kako će on nepismeni trgovac postati Božji glasnik? Ali Hadidža ga je ohrabrila da pristane, a ona sama postala je
prva vjernica nove vjere islama. Sama riječ islam na arapskom znači pokoravanje
Bogu.
Muhamed se od tog trenutka posvetio širenju
islama. Uvjeravao je Arape da se odreknu poganskih
bogova i idola, te da se podvrgnu volji jednog pravog Boga, odnosno Allaha, što je
arapska riječ za Boga. Istovremeno je zagovarao društvenu jednakost svih muslimana (muslimi = pokorni Bogu),
a time izaziva mržnju bogatijih slojeva u Meki, kojima Muhamed počinje smetati, jer se boje gubitka svog bogatstva, pa počinje pritisak na Muhameda i njegove pristaše.
Hidžra – presudan događaj u islamskoj povijesti Takav pritisak rezultirao je jednim od najvažnijih događaja u povijesti islama. Muhamed i njegovi pristaše morali su napustiti Meku, a taj dan (16. VII 622. g.) naziva se
hidžra ili seoba muslimana u Medinu
("prorokov grad") i taj dan uzima se kao prvi dan u islamskom računanju
vremena. Gotovo sva arapska plemena u okolici Medine pristupila su islamu, pa je tamo nastala prva
muslimanska zajednica ili umma. Mekanski vođe u početku su se
odupirali prihvaćanju islama, pa je neprijateljstvo između Meke i Medine bilo vrlo otvoreno, uključujući i ratne
sukobe, ali do totalnog rata nije došlo
jer su u Meki shvatili da je otpor islamu uzaludan, pa je
sklopljen kompromisni
sporazum: Muhamed je priznao Meki položaj svetog
grada, ali je Kaaba morala postati svetištem jedinog boga
Allaha.
Slika 3: Današnji prikaz Medine odnosno Yathriba, gdje su sigurnost
našli Muhamed i njegovi pristalice nakon bijega iz Meke. U Medini je
Muhamed odmah započeo gradnju bogomolje u kojoj je kibla (koja
označava smjer klanjanja) bila okrenuta prema Jeruzalemu, a razlog
tome bila je Muhamedova želja da za svoje učenje privuče bogate
medinske židove. Kako se židovi nisu uključivali u muslimansku zajednicu, promijenio se i odnos Muhameda prema židovima. Položaj
kible usmjerava se prema Meki, kako je ostalo do danas.
Slika 4: Kaaba (Ćaba) u Meki. Oponašajući obredne radnje koje je
nekada sam Prorok činio, hadžije (hodočasnici) moraju i danas sedam
puta obilaziti oko Kaabe. Za vrijeme ophoda ljube sveti crni kamen,
postavljen u jednom zidu. Poslije ophoda moraju se hodočasnici, trčeći između brežuljaka Safe i Marve, popeti na brdo Arafat. Na povratku
kod el–Mine, ceremonijalno kamenuju vraga, žrtvuju ovce i deve. Tako
Kaaba predstavlja početak i kraj propisanog hodočasničkog obreda.
3
Učenje islama Kao kršćanstvo ili judaizam, i islam je monoteistička religija, temeljena na vjeri u jednoga Boga. Osim što je vjerski sistem, islam je ujedno i način života, koji propisuje etičke norme i utječe na obiteljske odnose. Islam ne zahtjeva svećenstvo koje će posredovati između
ljudi i Boga, ali naglašava da je svaki pojedinac odgovoran za svoje postupke. Naglasak je na jednakosti svih vjernika, bez obzira na rasu, spol, društveni status ili bogatstvo. Islam se
nadovezuje na ostale monoteističke religije, jer muslimani vjeruju da su kršćani i židovi iznevjerili objavu koju im je Bog dao preko proroka Abrahama, Mojsija i Isusa. Zato
je Bog (Allah) poslao zadnjeg i najvećeg proroka, Muhameda, koji je imao zadatak da istinski Božji nauk očisti i objavi svom
narodu na arapskom jeziku, a Arapi na taj način postaju izabrani narod.
Sveta knjiga islama - Kuran Sva vjerska, socijalna i politička
učenja islama sačuvana su u svetoj knjizi islama – Kuranu. Prema tradiciji tekst
Kurana nastao je zapisivanjem Allahovih
riječi, koje je svojim pratiocima diktirao
Muhamed koji je bio u kontaktu s Allahom
preko anđela Gabrijela. Muslimani vjeruju da tekst Kurana čine nepromjenjive riječi Božje. Kako značenje i pjesnička ljepota
teksta Kurana počiva na arapskom jeziku, tako svi muslimani, da bi mogli čitati Kuran u originalu, uče arapski jezik. Ta činjenica bitno pomaže u povezivanju muslimana širom
svijeta.
Vjerske obveze muslimana Stalnu svijest o zajedništvu muslimana treba održavati sustav obreda, za koje cijeli islamski svijet zna da ih u istom trenutku vrše svi vjernici bez obzira gdje se i u kakvim
okolnostima nalazili. Glavne dužnosti muslimana-vjernika mogu se sumirati u tzv. Pet
stupova vjere: 1) uvjerenost u jedinstvo Boga i proroka Muhameda; 2) pet puta dnevno
izvršiti molitvena klanjanja, prethodno opranih ruku, nogu i lica. Čelo se pri klanjanju okreće prema Meki, a u džamijama prema kibli.; 3) obveza davanja milodara za sirotinju; 4) obvezan post u svetom mjesecu ramadanu (tada je Muhamed dobio prvu objavu od Allaha);
5) barem jednom u životu otići na hodočašće (hadž) u Meku. Ponekad se među obveze muslimana uključuje i obveza odlaska u sveti rat (džihad)
protiv nevjernika, ali to ne spada među stupove vjere.
Šerijatsko pravo Tijekom vremena, islamski su učenjaci razvili specifično zakonodavstvo, koje se
bazira na interpretaciji Kurana, na primjerima iz Muhamedova života i na muslimanskoj tradiciji. Slično kao zakoni kod židova, Šerijatsko pravo određuje etičke standarde, oblikuje obiteljski život, poslovne običaje, vlast i sve ostale aspekte života pojedinca i zajednice.
Šerijatsko pravo određuje npr. da muškarac može imati najviše četiri žene; da se zabranjuje kockanje, određuje način oblačenja i obvezan hijab, postavlja pravila po pitanju higijene ...
Slika 4: Prikaz stranica Kurana. Muslimani vjeruju
da se Kuran ne smije prevoditi s originalnog arapskog
jezika, pa će i ta činjenica dovesti do većeg jedinstva u
islamskom svijetu, ali i do stvaranja barijere između
islama i kršćanskog svijeta. Za potrebe pisanja Kurana
usavršena je prekrasna arapska kaligrafija, koja ima i vjersku ulogu, jer islam zabranjuje prikazivanje
svetaca, pa će izvaci iz Kurana pisani arapskom
kaligrafijom ukrašavati vjerske objekte. Široke
margine na stranicama Kurana osiguravaju da prsti
čitatelja ne bi dodirivali sveti tekst.
4
Stvaranje golemog islamskog carstva Prvi problemi u islamskom svijetu nastali su nakon smrti proroka Muhameda, 632.g., jer on nije odredio svog nasljednika koji će predvoditi muslimansku zajednicu. Po tom pitanju dogodila se podjela muslimanskog svijeta koja traje do danas.
Vjerska podjela nakon Muhamedove smrti Šiiti Jedna skupina muslimanskih vjernika bila
je uvjerenja da je Muhamed odredio svog zeta Aliju kao svog nasljednika. Naziv šiiti dolazi od arapskog termina shi'at Ali, što znači
Alijini pratitelji ili Alijina stranka. Šiiti su uvjerenja da pravi nasljednici proroka
Muhameda mogu biti samo potomci Alije i njegove žene i Muhamedove kćeri Fatime. Ti nasljednici poznati pod nazivom imami,
Božjom voljom i providnošću vodili bi muslimansku zajednicu, i kao takvi jedini bi
imali moć na pravilan način interpretirati tekst Kurana i djela Muhamedova. Oko 10% današnjih muslimana pripada šiitskoj grani, a
najbrojniji su u Iranu, Libanonu, Iraku i Jemenu.
Suniti Većina muslimana ili oko 90%
prihvatilo je ideju po kojoj Muhamedov
nasljednik može biti bilo koji pobožni musliman iz Muhamedovog plemena Korejšita.
Izabranik muslimanske zajednice postaje kalif ili vjerski i politički vođa muslimanske zajednice. Za razliku od šiita, suniti ne
vjeruju da kalif ima bilo kakve božanske ili proročke ovlasti, kako o svojim imamima
razmišljaju šiiti. Suniti uz Kuran, kao temelj islamske vjere priznaju i Sune (tradicija), koje su nastale nakon
Muhamedove smrti, a daju objašnjenja nekih nejasnoća u Muhamedovom učenju.
Arapsko ujedinjenje pod islamom Za prvog kalifa u arapskom svijetu nakon Muhamedove smrti izabran je
Abu Bakr, Muhamedov rođak i jedan od prvih preobraćenika na islam. Kao kalif uspio je u svom najvažnijem naumu, a to je povezivanje svih arapskih vođa pod kapom islama, jer je bio
svjestan da su mnogi Arapi bili lojalni direktno Muhamedu, pa su se nakon njegove smrti vratili svojoj uobičajenoj plemenskoj politici. Konačno vjersko ujedinjenje okončalo je stalne međusobne sukobe između arapskih plemena, a od ujedinjenih Arapa s jednim vođom stvorilo
respektabilnu silu.
Slika 5: Šiitsko hodočašće u Karbali. Svake godine
šiiti u Karbali obilježavaju rođendan imama
Huseina, Muhamedovog unuka koji je ubijen 680.
tijekom ustanka protiv Omejada, i time je postao
šiitski mučenik. Š iiti za razliku od sunita vjeruju da je Muhamed odredio svog nasljednika, te da je to bio
njegov zet, Ali ibn Ali Talib (Alija). Naime, kako je
samo Bog mogao odrediti proroka, tako samo Bog
može odrediti i njegovog nasljednika, a kako je
Muhamed (navodno) imenovao Aliju svojim nasljednikom on je, dakle, samo provodio Božju
volju. Š iiti prema tome vjeruju da potomci
Muhamedovi jedini mogu biti istinski lideri islama.
Slika 6: Vrteći derviš. Osim šiita i sunita, islamski svijet podijelio se
na još puno manjih skupina, a jedna skupina je sufizam. Sufiji
predstavljaju mistike koji komuniciraju s Bogom na razne načine,
meditacijom, postom i raznim drugim ritualima. Najpoznatiji i najatraktivniji su po plesu koji izvode kao oblik molitve.
5
Omejadska dinastija i osvajačka politika Period najveće ekspanzije
islama zbio se odmah nakon smrti Muhameda, u vrijeme vladanja prva četiri kalifa. Arapski muslimani išli su
iz pobjede u pobjedu protiv dva velika carstva na svojim granicama – Bizanta
i Perzije. Oba ova Carstva još donedavno su se sukobljavala oko kontrole arapskih zemalja, ali nakon
ujedinjenja Arapa, uloge su izmjenjene. Arapi su u tom periodu osvojili
bizantske prostore Siriju i Palestinu,
uključujući tamošnje važne gradove, Jeruzalem i Damask, a uskoro su pokorili i Egipat.
Perzija je u kratkom roku u potpunosti pregažena.
Tijekom tih velikih osvajanja i uspjeha, moćni mekanski klan uspio je uspostaviti nasljednu kalifsku vlast, pa je time nastala dinastija Omejada sa prijestolnicom u Damasku. Omejadska dinastija nastavlja sa spektakularnim osvajanjima, pa su Arapsko Carstvo proširili
do Španjolske i Maroka na zapadu, te do doline Inda na istoku. Jedini ratni neuspjesi u tom razdoblju tiču se poraza od Franaka, 732. kod Toursa (Poitersa), kada je zaustavljeno širenje
Arapa dublje u Europu, i bezuspješnog opsjedanja Konstantinopolisa, čije su zidine bile nepremostiva prepreka. Omejadska osvajanja omogućila su ubrzano širenje islama i postavila temelje za novu kulturu koja će se razviti na tim prostorima, a često se naziva arabo-
islamska kultura.
Razlozi uspjeha arabo-islamske ekspanzije Nekoliko je faktora utjecalo na vrlo brzo širenje islama u prvom stoljeću njegova
postojanja.
„Pustinjska mornarica“
Osvajanja su olakšana činjenicom da Arapi
ujedinjeni pod islamom predstavljaju snažnu vojnu silu, a osim toga bili su
majstori pustinjskog
ratovanja u kojem se njihovi
protivnici koji se oslanjaju na konje nisu mogli nositi sa devama, koje su nazivali i
„pustinjskim brodovima“. Arapi su koristeći deve mogli
napasti na najsurovijim pustinjskim područjima, te se
povući u okrilje pustinje ako im ratna sreća ne ide na ruku.
Jezične i kulturne sličnosti Prvi arapski susjedi, Bizant i Perzija iscrpili su se
međusobnim sukobima, a upade Arapa na njihova područja olakšavao je i veliki broj
Slika 7: Hram na stijeni u Jeruzalemu. Kažu da je to najstarija sačuvana
islamska građevina. Građenje je počelo ubrzo nakon muslimanskog
osvajanja Jeruzalema, jer je prema muslimanskom vjerovanju, Muhamed
uznesen na nebo sa stijene koja se nalazi unutar hrama.
Slika 8: Tijek Arabo-islamskog osvajanja do VIII stoljeća
6
semitskog stanovništva unutar Bizanta i Perzije, koji su jezično i kulturno bliski s Arapima
pa su lakše prihvaćali poruku islama.
Vjerski faktor Arapi su uspijevali osvojiti i kontrolirati veliki teritorij zahvaljujući
naglašenom vjerskom fanatizmu, jer je islam kao vjera podučavao sljedbenike da pokušaju preobratiti nevjernike ili osvojiti njihov teritorij. Svaki sudionik svetog rata (džihada) protiv
nevjernika mogao je očekivati, u slučaju pogibije veliku nagradu u vječnom životu, što u potpunosti odstranjuje strah od smrti pa islamski borci pokazuju nevjerojatnu hrabrost.
Tolerancija prema „Narodima knjige“ Arapska osvajanja dovela su mnoštvo naroda
pod njihovu upravu. Muslimanski vođe pokazivali su zavidan stupanj tolerancije prema
Kršćanima, Židovima i Zoroastrijancima, kojima je na osvojenom teritoriju bilo dopušteno živjeti pod vlastitim vjerskim i svjetovnim zakonima, ali su bili dužni plaćati posebne poreze
za takvu privilegiju. Članovi Omejadske dinastije nisu pokušavali preobratiti te tzv. „Narode
knjige“, jer njihovo plaćanje poreza ipak je održavalo vojne snage koje Arapi moraju držati na osvojenom području.
Slom Omejadske dinastije Kako se teritorij pod kontrolom islama povećavao bilo je gotovo pitanje trenutka kada će buknuti prve iskre nezadovoljstva među mnoštvom naroda koji se našao unutar arapske
kontrole. Nezadovoljstvo su iskazivali gotovo svi nearapski narodi, jer sva moć u vrijeme Omejadskog kalifata bila je u rukama Arapa, a ostali su imali znatno manja prava, iako su bili
muslimani kao i Arapi. Osim toga, kritike su išle i na račun luksuznog životnog stila
Omejadskih kalifa, koji se udaljio od jednostavnosti prvih kalifa.
Najveće nezadovoljstvo ispoljit će iranski muslimani, pa će s te strane i krenuti pobuna i rušenje
Omejadske dinastije. Damask je razoren, a za novog kalifa izabran
je Abul – Abbas as-Saffah (krvolok), osnivač nove dinastije
Abasida, koji je krvnim
srodstvom povezan s Muhamedovim ujakom.
Nadimak krvolok stekao je poubijavši sve članove Omejadske dinastije koje je
mogao uhvatiti. Damask je razoren, a Abasidi uskoro
premještaju središte svog kalifata u Bagdad, koji će postati centar islamske kulture
i znanosti.
Islamska kultura u Španjolskoj Jedan član dinastije Omejada ipak je uspio izbjeći pokolj i neoštećen umaknuti iz
Damaska. Bio je to Abd al – Rahman, koji je pobjegao najdalje što je mogao - u Španjolsku, i tamo u gradu Cordobi osnovao Cordobski kalifat. Muslimanski vladari u Španjolskoj
Slika 9: Velika džamija u Cordobi. Sagrađena je u Cordobi, 784.,
tijekom vladavine kalifa Abd al – Rahmana, koji je kontrolirao
Cordobski kalifat ili al – Andaluz. Na slici se vide poznati lukovi u džamiji koji su izgrađeni od mramora, onyxa i granita, te predstavljaju
značajan napredak u graditeljstvu. Kao što se obično događa sa
vjerskim građevinama kada se politički autoritet promijeni, tako je i
ova džamija u Cordobi postala kršćanska katedrala u XIII st., ali sa
samo malim strukturalnim promjenama. U XVI st. džamija je predviđena za rušenje, da bi se napravilo mjesta za pravu katedralu, ali
narod Cordobe digao je pravu revoluciju, pa je tadašnji vladar,
španjolski kralj i car SRC, Karlo V, naložio da se džamija sačuva, te da
se uz nju veže jedna gotička kapela.
7
mogli su se pohvaliti sjajnim kulturnim, znanstvenim i tehničkim postignućima. Bili su
tolerantniji prema drugim vjerama nego kršćanski vladari u to vrijeme. Španjolski gradovi postali su obrazovni i znanstveni centri, u koje su dolazili i kršćanski studenti iz ostatka
Europe, pa je preko Španjolske i zapadno kršćanstvo došlo u dodir s islamom i izvuklo od njega mnoge koristi, naročito u znanosti. Židovi su također imali važnu poziciju u društvu islamske Španjolske, što dovoljno govori o tolerantnoj vjerskoj politici. Današnji, vrlo
opipljivi dokaz sjajne srednjovjekovne islamsko-španjolske civilizacije vidljiv je kroz nekoliko sjajnih arhitektonskih dostignuća – džamija u Cordobi (sada katedrala) i palača
Alhambra u Granadi.
Abasidski kalifat ili Bagdadski kalifat Abasidska dinastija pokušala je ostvariti carstvo koje se bazira na prvotnoj ideji
islama, a to je jednakost svih muslimana. Novi vladari zaustavili su daljnja osvajanja i prekinuli dominaciju Arapa u vojnom, političkom i vjerskom životu. Mirniji razvitak omogućio je da razdoblje Abasidskog
kalifata ostane poznato po ogromnom bogatstvu i moći što je dovelo do procvata
islamske civilizacije. Centar Abasidskog kalifata premješta se u Bagdad, koji postaje
primjer luksuza, glamoura i sjaja palača, džamija, kupališta itd., s time što se mora
naglasiti da ništa od opisa Bagdada nije preuveličano. Pjesnici, znanstvenici, filozofi pa i zabavljači sjatili su se sa svih
strana islamskog svijeta u Bagdad, doprinoseći njegovoj veličanstvenosti.
Tijekom IX i X st., u doba najveće moći Abasidskog kalifata, Bagdad je premašio Konstantinopolis u
veličini i bogatstvu. Najpoznatiji Abasidski kalifi iz
tog vremena bili su Harun al-
Rašid i njegov sin al-Mamun, a obojica su bili posvećeni
napretku znanosti, pa je al-Mamun ostao poznat i po
utemeljenju opservatorija za astronome, a osnovao je i "Kuću Mudrosti", prvu islamsku instituciju visokog obrazovanja, gdje su se između ostalih prevodila i djela grčkih filozofa, a postojala je i bogata knjižnica. Oni koji su posjetili Bagdad bez sumnje su podržavali titulu
koju je Bagdad imao u islamskom svijetu – „Grad mira, Božji dar i Ovozemaljski raj“.
ZLATNO DOBA ISLAMSKE CIVILIZACIJE Pod Abasidima, islamska civilizacija žedno je upijala tradicije mnogih kultura. U tom
procesu procvala je nevjerojatno bogata i rascvjetana kultura u gradovima kao što su Bagdad, Cordoba, Kairo (utemeljitelj je neki Hrvat Djawhar)... U usponu islamske civilizacije sudjelovali su svi narodi koji su živjeli pod islamskom vlašću, uključujući židove i kršćane.
Sjajna znanstvena djela muslimanskih znanstvenika i filozofa imala su važan utjecaj i na našu Zapadnu civilizaciju, jer su europski znanstvenici proučavali djela muslimanskih kolega, a
preko njih upoznali i znanja prikupljena od strane starih Grka i Rimljana.
Slika 10: Aristotel podučava muslimanske znanstvenike. Priča kaže da je
jedne noći kalif al-Mamun imao živopisan san u kojem je u njegovu sobu
ušao i sjeo na kauč nepoznati plavooki muškarac. „Tko si ti“? upita kalif. „Aristotel“, kaže stranac. Kalif je bio oduševljen i zasuo filozofa gomilom
pitanja o etici, razumu i religiji. Kada se probudio, san ga je potaknuo na
akciju. Okupio je znanstvenike i naložio im da prikupe najznačajnija djela
antičkog svijeta i prevedu ih na arapski. Do 830. kalif al -Mamun utemeljio
je „Kuću Mudrosti“, biblioteku i sveučilište, što je bilo od ogromnog značaja za razvoj znanosti i tehnološki napredak, kako islamskog svijeta, tako i
Zapada.
8
Izgradnja trgovačke mreže Trgovci su bili posebno cjenjena ekipa u islamskom društvu, djelom i zbog toga što je Muhamed
bio trgovac, a same riječi proroka Muhameda govore o značaju trgovaca:
„Preporučam vam trgovce, jer oni su širitelji horizonata i vjerni Božji sluge na Zemlji“.
Između VIII i XV st. trgovci su stvorili nevjerojatnu trgovačku mrežu
po islamskim zemljama, ali i šire. Karavane deva ili „Pustinjski brodovi“, s lakoćom su prelazili
Saharu. Muslimani, Židovi, Kršćani... svi su sudjelovali u lukrativnoj
trgovini po Putu Svile prema Kini. Monsunski vjetrovi omogućavali su brzu brodsku vezu arapskih moreplovaca od istočne Afrike do Indije. Mnogi trgovci stekli su
ogromna bogatstva. Trgovina je donosila potrebne proizvode, širila tehnologiju, znanje i kulturu.
Muslimanski trgovci upoznali su zapadni svijet s Indijskim brojkama, koje su nama od tada poznate kao Arapske brojke. Iz Indije je dopremljen šećer, koji postaje jako atraktivna roba, a iz Kine tajna proizvodnje papira. Trgovački duh mogao se osjetiti u svakom gradu islamskog
svijeta, a tako je i danas. U svim tim gradovima mogli su se kupiti proizvodi sa raznih strana svijeta i to na njihovim vrlo živahnim
tržnicama ili bazaarima. Sve razvijenija trgovina zahtjevala je prilagođavanje financijskog sustava, pa
se u islamskim zemljama vrlo rano pojavljuju trgovačka društva koja
zajednički financiraju zahtjevnije poslove. Roba se mogla kupovati i prodavati na kredit, a novooformljene banke osmislile
su bankovne čekove, što je olakšavalo plačanje širom svijeta. Takve sisteme će
zapadni trgovci donijeti u Europu, što će biti jedan od faktora europskog
ekonomskog uzleta.
Islamska književnost Davno prije Muhameda, u
arapskom svijetu postojala je bogata tradicija pjesništva. Pjesnici su opjevavali opasnosti putovanja pustinjom, ljepote
ratničkog života ili slavu svoga plemena. Najvažnija tematika – viteštvo i romantika
nomadskog života – neprestano se ponavlja u arapskom pjesništvu kroz stoljeća.
Slika 12: Priče iz Tisuću i jedne noći. Priča kaže da je svaki
dan vladar ženio novu djevicu, a jučerašnju bi dao pogubiti.
To je radio jer je bio razočaran što mu je prva žena bila
nevjerna. Dao je pogubiti tisuću žena do dana kada mu je predstavljena Šeherezada, perzijska princeza koja mu je
trebala biti nova žena i žrtva. Šeherezada je zamolila kalifa da
dopusti da svojoj sestri ispriča priču, koja je kalifa toliko
zainteresirala da je tražio da nastavi, ali Šeherezada je stala
taman kad je bilo najinteresantnije. S lijedeće noći završila je staru priču i započela novu, te se to tako ponavljalo tisuću i
jednu noć. Na kraju je kalifu rekla da nema više priča, ali on
se već toliko zaljubio da ju je poštedio pogubljenja. Zajedno su
imali tri sina i živjeli sretno...
Slika 11: Današnji istanbulski bazaar. U bilo kojem gradu
islamskog svijeta i u današnje vrijeme tržnica predstavlja jednu od
ključnih točaka u gradu. Uvijek su na cijeni bili kvalitetni
obrtnički proizvodi ili roba sa dalekih tržišta. Sablje iz Damasca,
koža iz Cordobe, pamučna tkanina iz Egipta, tepisi iz Perzije i sl.
9
Arapi su bili strašni zaljubljenici u pričanje priča, pa je umjetnost stvaranja i pričanja
priča bilo temelj i islamske književnosti. Osim arapskih priča, one su se skupljale i iz indijskih, perzijskih, grčkih, židovskih, egipatskih i ostalih izvora. Najpoznatija kolekcija
priča su nesumnjivo Priče iz Tisuću i jedne noći, poznate u Europi i kao Arapske noći. Rijetko tko i u današnje vrijeme nije čuo za neke od priča iz Tisuću i jedne noći, kao što su Ali Baba i 40 razbojnika, Sinbad Moreplovac ili Aladinova čarobna svjetiljka.
Islamska znanost Iako Muhamed nikada nije naučio pisati i čitati, njegov respekt prema znanju i učenju poticao je muslimane na proučavanje svega, pa su tako stigli veliki rezultati u filozofiji,
povijesti, matematici, geografiji... I dečki i cure su od rane mladosti
dobivali osnove obrazovanja, jer je svakom muslimanu bilo važno naučiti čitati i pisati da bi mogli
samostalno proučavati Kuran. Glavni obrazovni centri islamskog
svijeta nalazili su se u najvećim gradovima, kao što su Kairo, Cordoba, Timbuktu i
naravno, Bagdad. Islamski znanstvenici
bili su posebno zainteresirani za prirodne znanosti –
astronomija, matematika,
medicina…, a zbog žudnje za znanjem (a što im islam nije
branio, za razliku od crkve na Zapadu)
preveli su na arapski
sve važne grčke
autore – Aristotela, Euklida, Arhimeda, Hipokrata, Galena…, čime su stvorili temelje
islamske znanosti.
Filozofija i povijest Muslimanski znanstvenici kopirali su najznačajnije uratke grčkih filozofa i pod tim
utjecajem stavljali naglasak na pokušaje harmoniziranja grčkih ideja o razumu sa svojim vjerskim uvjerenjima. U Cordobi je djelovao filozof Ibn Rushd, u Europi poznatiji kao
Averroës, koji je pod sumnju stavio kompletno znanje osim Kurana. Njegovi tekstovi o Aristotelu snažno su utjecali na europske skolastičare u razvijenom srednjem vijeku. Standarde za kritičko proučavanje povijesti postavio je Ibn Khaldun. Naglasak je
stavljao na ekonomske i društvene razloge kao uzročnike povijesnih zbivanja. Upozoravao je na zajedničke pogreške mnogih povjesničara, ponajviše po pitanju pretjerivanja, pristranosti i
neprovjeravanju izvora o povijesnim događajima.
Slika 13: Podrijetlo arapskih brojeva. Arapske brojke prvotno su se razvile u Indiji i
s vremenom su se malo izmijenile kako su ih prihvatili Muslimani, a zatim i Zapadni
svijet. Ogroman značaj za naše današnje korištenje ovim načinom označavanja brojeva ima genijalni arapski matematičar al-Khwarizmi (IX st.). On se priključio
znanstvenicima u bagdadskoj „Kući Mudrosti“, gdje se bacio na istraživanje indijskih
rukopisa koji su pristigli u Bagdad tijekom kalifata Haruna al -Rašida. U toj hrpi
rukopisa otkrio je nekoliko papira koji su mu bili izuzetno zanimljivi. Al Khwarizmi je
ugledao sistem simbola kojim Indijci predstavljaju vrijednosti nečega od 1 do 9, a kombinacijom tih simbola mogu predstavljati vrijednosti do beskonačnosti, ali je u
tom tekstu zapazio da se vrijednosti nižu i na negativnu stranu, što je otvorilo sasvim
novi nivo u matematičkoj abstrakciji. Svoje prevoditelje tražio je da mu objasne što
znači mala točka u tom brojevnom znakovlju, a oni su mu odgovorili da taj znak znači
ništa. Mislio je da se zafrkavaju s njim, pa je tražio objašnjenje, a oni su mu opet odgovorili da točka predstavlja vrijednost ili količinu ničega. Shvatio je da taj znak –
nula predstavlja pravu matematičku revoluciju, ali kako vi rasturate matematiku,
onda vam je sve jasno. Al-Khwarizmi zasluženo nosi titulu Oca algebre (al-jabr), a i
moderan pojam algoritma nastao je iskvarenicom njegovog imena (u stvari, etimološki
bi bilo algorizam).
10
Medicina Gradeći na znanjima starih Grka, muslimanski znanstvenici napravili su značajan
napredak na polju medicine i javnog zdravstva. Nije se bili tko mogao baviti liječničkom profesijom, već su liječnici i
ljekarnici morali polagati redovite testove kojima dokazuju svoje znanje i stručnost.
Vlast je u većim gradovima otvarala bolnice gdje su ranjeni i oboljeli mogli dobiti zdravstvenu skrb, nešto slično kao današnje
hitne službe. Liječnici su putovali po ruralnim prostorima da osiguraju zdravstvenu
pomoć onima koji ne mogu putovati u gradove, a čak su redovito posjećivali i zatvore.
Islamska medicina otišla je toliko daleko da su
bili u mogućnosti raditi jednostavnije operacije oka, a islamski farmaceuti bili su prvi
koji su gorke lijekove pretvarali u slatkaste i pitke
sirupe.
Avicenna Najpoznatiji liječnik islamskog svijeta bio je Ibn Sina, ali na Zapadu je poznatiji
kao Avicenna (X st.). Bio je vrhunski liječnik, filozof, astronom i pjesnik. Iza sebe je ostavio fantastično djelo za tako rano razdoblje – Medicinski kanon, enciklopediju
medicinskog znanja, koja se kao temeljni izvor informacija o liječenju koristila i šest stoljeća nakon njega.
Islamska umjetnost Najveći dio islamske umjetnosti ima neke predodređene karakteristike, a
glavni razlog leži u vjerskoj zabrani prikazivanja ljudi i
životinja u vjerskim umjetničkim temama. Kao rezultat, Muslimani su se okrenuli stilu
prepoznatljivom po arabeskama, koje se temelje na cvjetnim i
geometrijskim uzorcima. Mnogi umjetnici okrenuli su se kaligrafiji, ili umjetnosti lijepog
pisanja, pretvarajući običnu pisanu riječ u pravu umjetnost.
Slika 14: Mornarski kompas koji određuje pravac plovidbe. Pokazuje
gdje je jug, a arapski trgovci donijeli su taj kompas iz Kine na Zapad
negdje u XII stoljeću. U islamskom svijetu sve vezano uz astronomiju i
geografiju bilo je od velike važnosti. Astronomija, a s njom u vezi
matematika zbog kompliciranog računanja vremena korištenjem lunarnog kalendara bila je vrlo napredna znanost. Omogućila je
muslimanskim moreplovcima lagano orijentiranje na morima i po
trgovačkim rutama. Geografija od početka islama ima životnu
vrijednost, jer svaki Musliman u svakom trenutku mora znati gdje se
nalazi i na kojoj je strani Meka. Zato su islamski kartografi izrađivali prve prave karte poznatog svijeta.
Slika 15: Arabeska sa cvijetnim uzorcima i primjer kaligrafije.
Arabeska ima vjerske razloge, između ostalog da pokaže svemoć Boga i
jedinstvo islama. Pojavljuje se na tepisima, tkaninama, staklenim
proizvodima ... Kaligrafija, s druge strane osim što je umjetnost sama po sebi, osnažuje svetost riječi koje su napisane na takav način.