Univerzitet u Sarajevu

Fakultet politikih nauka

Odsjek urnalistika

Seminarski rad iz Maternjeg jezika

Arapsko pismo na tlu BiH

Student: ass. Enita KapoAmila Lonari prof. dr. Hanka Vajzovi1. UVODOsmanska osvajanja na Balkanu tokom 14. i 15. stoljea pokrenula su postepeni proces islamizacije u nekim krajevima Bosne i Hercegovine i u odreenim dijelovima naih naroda. Jedan dio slavenskog stanovnitva, prihvativi islam, prihvatio je i odreene elemente islamsko-arapske kulture. Jedan od tih elemenata bilo je i arapsko pismo, prvobitno u onom obliku upotrebljavano tada za turski jezik, u odreenoj mjeri i za arapski, donekle i za perzijski jezik. Krajem 16. i poetkom 17. stoljea arapsko pismo osim to se javilo u upotrebi u knjievnosti na naem jeziku kod Muslimana u BiH, uporedo se poinje upotrebljavati i za pisanje na bosanskom (tadanjem srpskohrvatskom) jeziku u formi arebice kao posebnom vidu upotrebe arapskog pisma kod nas.

Slova arapskog pisma (harfovi)

2. GLAVNI DIO

2.1. Upotreba arebiceNajvanije oblike primjene arebice u naim krajevima moemo svrstati u tri oblasti: dravna administarcija, prosvjeta i kolstvo, te javni ivot openito.2.1.1. Dravna administracija

Ovdje se najprije misli na najvanije vrste dokumenata u dravnoj administraciji Osmanskog carstva u doba kada je veina zemalja bila pod njegovom vlau. Rije je o dokumentima svih njenih organa, koji su prvenstveno sauvani u arhivama, bibliotekama i ustanovama u Turskoj. Osim dokumenata ove vrste postoje i znaajni dokumenti privatne naravi. Pisanju dokumenata osim to je posveivana panja u sadrajnom smislu, poklanjana je i u formalnom pogledu. Pazilo se i na vrstu pisma i njegovo uobliavanje. Vanije dokumente pisali su kaligrafi do uvoenja tampe. 2.1.2. Prosvjeta i kolstvo Zasnivajui svoju vlast i novoosvojenim oblastima, jedna od akcija osmanske uprave bilo je i osnivanje damija kako u gradovima, tako i van njih. Damije su u poetku islama, pored svoje raeligijske namjene, imale i iru prosvjetnu funkciju. Dugo su vremena damije sluile kao obrazovne ustanove, kao vrsta kole posebnog tipa. Meutim, za to su poetkom 11. stoljea poele da slue zasebne kole-medrese. Sve do u najnovije vrijeme, veina udbenika bila je na arapskom jeziku, zatim na turskom i najmanje na perzijskom.2.1.3. Kulturni i javni ivot

Pored ve spomenutih vidova upotrebe arapskog pisma, kao i u vezi sa njegovom primjenom za pisanje naeg jezika u formi arebice, postoje jo dvije ire oblasti u kojima je upotreba dola do izraaja, a u nekim vidovima zadrala se do danas. Te dvije oblasti su epigrafika i primijenjena umjetnost.

Pjesma na turskom i bosanskom jeziku (pisana Prilagoena arebicaarebicom)

2.2. Arebica i alhamijado knjievnost

Alhamijado knjievnost su djela pisana naim jezikom, a arapskim pismom. Takva knjievna djela ne odnose se samo na bosanski jezik nego openito na nearapske jezike. To potvruje i sam naziv, koji je doao preko panskog: aljamiado ili aljamio, to je izvedeno iz arapske rijei: al-aamiyya, to znai: nearapaski, strani i sl. U doba arapske vladavine, a neto i kasnije, nakon protjerivanja muslimanskog stanovnitva iz panije 1609. godine, tamo se djelimino upotrebljavalo i arapsko pismo za pisanje tekstova na panskom i portugalskom jeziku. Poeci alhamijado knjievnosti na naem jeziku seu u prve godine 17. stoljea, eventualno neto ranije. Turci su posredstvnom svog jezika, i posredstvom islama i arapskog jezika donijeli u nae krajeve i arapsko pismo. Ono je na taj nain bilo pristupano velikom broju muslimanskog stanovnitva. Arapsko pismo poelo se polahko upotrebljavati za pisanje na naem jeziku, naroito od strane uenih i obrazovanih ljudi. Iako posotoje razne verzije arebice, najuspjelija ali ujedno i posljednja reforma arebice izvrena je zalaganjem Demaludina auevia poetkom 20. stoljea poznata kao matufovica ili matufovaa. Ime je dobila po peurativnom nadimku reformatora ovog pisma, matuf (matuh) to znai senilan. Alfabet matufovice zasnovan je na fonetskom principu (jedno slovo za jedan glas) ali se od toga odstupilo pri oznaavanju vokala, npr. glas d i obiljeavao se jednim grafemom .2.3. Uzrok i faze nastanka arebice

Arebica je tokom svog prilagoavanja u upotrebi u naem jeziku prola kroz nekoliko faza:

1. faza: U periodu od 16. do 17. stoljea alhamijado knjievnost bila je tek u zaetku. Tada se uglavnom upotrebljavala turska verzija arapskog pisma.

2. faza: Period od 17. do 19. stoljea bio je karakterisan irom upotrebom arebice, te ortografskim inovacijama ali i dalje je bio najprostranjenija arebica pod utjecajem turske i perzijske verzije arapskog pisma. 3. faza: Od 19. do 20. stoljea je period pravopisnog normiranja arebice.U ovom periodu je izvrena ve spomenuta reforma arebice Demaludina auevia. S obzirom da je ova verzija arebice bila najprilagoenija naem jeziku, bila je opeprihvaena. Iako je matufovica bila do tada najbolji oblik arebice, ni ona nije bila savrena pa je bila grafijski nadopunjivana.U periodu kada se pismo arebica koristi u irokoj primjeni i kada nastaju prva djela alhamijado knjievnosti, naziru se dva razloga i motiva za upotrebu arebice. Prvi razlog ogleda se u tome da su poeci pismenosti proizilazili iz vjerskih ustanova, tako je veina muslimaskog stanovnitva poznavala samo arapski jezik. Tako je osiguran iri krug itaoca i poznavaoca arebice meu islamiziranim drutvom. Osim toga, uvoenje arebice nastalo je kao posljedica iskazivanja vjerskog identiteta, tj. pripadnosti islamu. Drugi razlog ili motiv bio je da arapsko pismo prilagoeno bosanskom jeziku bude dostupno velikom broju muslimana na podruju BiH koji nisu poznavali orijentalne jezike.

Sociolongvistike okolnosti u kojima je alhamijado knjievnost nastala ine:

-injenica da je arebica pismo uglavnom muslimanskog bosanskohercegovakog stanovnitva-ova vrsta pisma mogla je biti pokrenuta samo od strane pismenih bosnaskih muslimana

-alhamijadno stvaraoci i reformatori u vjerskom smislu bili su na istom nivou sa vladajuim slojevima, ali ne i u smislu drutvenog statusa

U trenutku do kojeg je dolo slijednom historijskih dogaaja i procesom islamizacije, za bh. muslimane arebica je bila idealna. Kombinacija maternjeg jezika i jezika Kurana bila je autentina a i etniki autohtona, jer oznaavala je pripadnost islamu ali i domovini.

Danas nemamo veliko naslijee alhamijado knjievnosti i tekstova. Postoji jako mali broj autora ove vrste knjievnosti i njihovih pisanih djela. Razlog tome su injenice da su se arebicom sluili samo Bonjaci. S obzirom da je u vrijeme nastajanja i koritenja arebice veliki broj bosanskih muslimana bio nepismen, a i oni koji su bili pismeni koristili su se i drugim orijentalnim jezicima. Osim toga, vrijeme alhamijado knjievnosti trajalo je u periodu od nekoliko stoljea koje su popratile velike drutvene, historijske i jezike promjene. Za to vrijeme desile su se i smijene dvije velike vlasti na podruju Bosne i Hercegovine, koje su imale utjecaj na jezik i razvoj jezika. Kako je ve spomenuto, izbor pisma znaio je nacionalnost, npr. latinica je katoliko, irilica pravoslavno a arebica bila je muslimansko pismo. Tako je opredjeljenost za jedno od ova tri pisma znaila nacionalnu pripadnost, ak je samo pismo bilo bitnije od jezika. Jednako kao to je upotreba pisma bila pitanje vjerske opredjeljenosti, tako je i do danas koritenje jezika, tj. naziv jezika nacionalno obiljeje. 4. LITERATURA

1. Mufti, Teufik, Arapsko pismo, Orijentalni institut u Sarajevu, 1982. godine; 2. Halilovi, Senahid, Pravopis bosanskog jezika, Preporod, Sarajevo, 1996. godine; 3. Vajzovi, Hanka, Jezik i nacionalni identiteti, Fakultet politikih nauka Sarajevo, 2008. godine.PAGE 2