UNIVERZITET U ZENICIFILOZOFSKI FAKULTET

Esej iz predmeta Retorika i stilistikaAristotelov sudski govor

Student: Ermina KurevijaProfesor: Spahija Kozli

Sudski govor kakav nam nudi Aristotel obuhvata svaku onu diskusiju koja govori o dogaanjima i z prolosti a u sebe ukljuuju pravni diskurs. Moda bi ga mogli gledati kao primarnu potrebu retorike u smislu govora kao discipline i teorije.Kontrast politikog govora i onog epideiktikog nalazi se u njihovoj izraajnosti koja se tie buduih odnosno sadanjih deavanja. Moderno vrijeme na rije sudski obino gledaju u smislu civilnog ili krivinog prava dotiui se ak i forenzike kao nauke. Ukoliko potraimo spomen Aristotelovog politikog govora u literaturi na engleskom jeziku vidjet emo da ga nazivaju i forenzikim govorom ( forensic rhetoric) to se opet dotie i same forenzike to nije ni udno jer je sudski govor kao nain dokazivanja krivnje ili nevinosti postojao prvi.Prema Dordu A. Kenediju retorikaje iznikla kao kao odgovor na pravne slobode iznikle u Grkoj negdje oko 467 god. p.n.e. Graani su se nali ukljueni u parnienje... bili prinueni da iznose svoje sluajeve pred sudom. Nekoliko pametnih Sicilijanaca razvili su jednostavne tehnike za efikasno prezentovanje i urgumentiranje unutar pravnih sudova i poduavali druge njima. Na taj nain poeli su se razvijati kapaciteti u smislu kreiranja govora koji postoje zbog same pravne potrebe. Doktrinu Stazisa predloenu od strane Hermagore, koja je pristup sistematskog analiziranja pravnih sluajeva, su mnogi uenjaci ukljuili u svopstvene rasprave o retorici, moda je i najpoznatija ona Ciceronova De inventione . Enciklopedist James Jasinski opisuje ovu doktrinu kao taksonomiju koja klasificira relevantna pitanja unutar debata te postojanje ili nepostojanje injenica u zakonu.Kroz prouavanje komunikacije Aristotel uoava i razmatra nekoliko vrsta argumentacije gdje je za sudski govor najbitnija ona znanstvena u kojoj je sam silogizam demonstrativan te kao poetnu taku stavlja premise postavljene tako da se predstavljaju kao prvotne i istinite.Za sam sudski govor moemo rei da je dio retorike ne samo u smislu govora ve i pisanja koje razmatra pravdu ili nepravdu koja se odnosi na odreena tereenja i optube. U modernom svijetu, sudski (ili forenziki) diskurs je primarno primjenjiv od strane pravnika na suenjima gdje krajnju odluku donose sudije ili porota.

UVOD Aristotel govor dijeli na tri dijela : politiki govor, epideiktiki ili ceremonijalni govor i sudski govor kojim emo se pozabaviti u ovome radu. Unutar govornitva o kakvome govori Aristotel postoje i tri elementa odnosno ethos koji se vee uz kredibilitet govornika i najbitniji je unutar politikog govora , pathos koji se vee za govornikovu mo da izazove suosjeanje kod publike, odnosno za dobijanje emotivnog odgovora najveim svojim dijelom prisutan je unutar epideiktikog odnosno ceremonijalnog govora i na kraju logos element koji se vee za logiko ili nauno dokazivanje datih tvrdnji i samim time je najbitniji element sudskog govora.Kako je i z pretpostaviti svaki od gore navedenih vrsta govora pribjegava razliitom argumentacijskom postupku pa tako epideiktiki amplifikaciji, politiki primjeru a sudski entimenu. Bitno je naglasiti vanost koja se daje politikom i sudskom govoru iz razloga to se sa jedne strane pronalazi analogija izmeu antime-ma i silogizma a sa druge primjera i logike indukcije. Kako bi razumjeli najjednostavnije pristupe logikog dokazivanja morali bi se prisjetiti nekih pojmova indukcije i dedukcije te ih pokuati pokazati na banalnim primjerima. Tako bi primjer dedukcije mogli pokazati na nain da kaemo alkohol opija, vino je alkohol to znai da vino opija a sa druge strane bi indukciju mogli prikazati na primjeru koji kae onaj ovjek vozi novo auta to znai da sigurno ima novca. Ovim vidimo da u ova dva pristupa dokazivanju imamo pristup koji na osnovu ineninih premisa daje jedan vrst zakljuak dok u drugom primjeru imamo vrstu injenicu da ovjek vozi nov auto i pretpostavku da ima novca te bi na kraju doli do zakljuka da svi koji voze nove automobile zasigurno imaju novca. Kako bi u nastavku rada mogli da se bavimo pojmovima neophodnim za raspravu o Aristotelovom sudskom govoru moda je najbolje dati same njihove definicije. Dedukcija (lat. Deducere = odvoditi, izvoditi), izvoenje. Prema tradicionalnom logikom shvatanju: izvoenje posebnog (odnosno manje openitog) suda iz opeg (odnosno openitijeg). Od tako shvaene dedukcije razlikuje se : Indukcija (v.) (izvoenje opeg iz posebnog) i analogija (v.) (izvoenje posebnog iz posebnog). U suvremenoj logici dedukcija se ee odreuje kao izvoenje sudova jednog iz drugog, pri kojem sud koji se izvodi nuno slijedi iz sudova iz kojih se izvodi. Govorei o dedukciji moemo razlikovati deduktivan zakljuak, deduktivan dokaz i deduktivnu metodu.[footnoteRef:2] [2: Vladimir Filipovi, Filozofijski rjenik, tree dopunjeno izdanje, Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb 1989 god.]

Entimema (lat. Syllogismus imperfectus = nepotpuni silogizam). U stvari logiki normalni silogizam tek u jezikom pogledu krnj, tj. bez formulirane jedne premise, koja se meutim ima na umu.[footnoteRef:3] [3: Vladimir Filipovi, Filozofijski rjenik, tree dopunjeno izdanje, Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb 1989 god.]

Indukcija. Logiki postupak zakljuivanja od pojedinanih iskustava na openite spoznaje. Oituje se kao induktivni zakljuak i kao nauno-empirijski postupak koji, sluei se induktivnim zakljucima, dovodi do ustanovljavanja opih zakonitosti.[footnoteRef:4] [4: Vladimir Filipovi, Filozofijski rjenik, tree dopunjeno izdanje, Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb 1989 god.]

Paradigma (gr. Paradeigma), primjer, uzor. U filozofiji su npr. Platonove ideje paradigme za pojavni svijet- Paradigmatian = uzoran.[footnoteRef:5] [5: Vladimir Filipovi, Filozofijski rjenik, tree dopunjeno izdanje, Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb 1989 god.]

ARISTOTELOV SUDSKI GOVORKako je izvorna svrha sudskog govora dobiti sudske sluajeve tako je bio i sastavni dio svake vrste pravne pomoi od samog zaetka pravnih sloboda. U prvobitnim sudovimaod graana se oekivalo da predstavljaju sami sebe tako da je poduka sudskom govoru bila benefitarna. U antikoj Ateni od uesnika privatnih pravnih sporova i branitelja u kriminalnom gonjenju oekivalo se da sami zastupaju svoje sluajeve pre sudom praksa koju je i sam Aristotel odobravao. U sudnici je bilo neophodno nagovoriti porotu u krivnju ili pravinost; oekivao se dramatian i brilijantan oratorski prikaz. Sluatelji su znali cijeniti govornike i pravne finese koje su znale da dopru do strasti, predrasuda ili saaljenja ime vidimo i neophodnost druga dva elementa unutar sudskog govora pored onoga temeljnog odnosno logosa.Pogledamo li opu tabelu aristotelovske retorike prikazanu u knjizi Povijest retorike od Grka do naih dana jasno primjeujemo da osnovu sluateljstva sudskog govora ini sudac na kome je da osudi. Vrijeme o kom se govori jeste prolost jer se na sudu kao takvom obino govori i pokuava dokazati neka nepravda poinjena u prolom vremenu.Cilj sudskog govora jeste iznalaenje pravednog i potiranje nepravednog odnosno etika koja u Aristotelovoj retorici ini jednu bitnu i neizbjenu dimenziju. Sredstva ovog tipa govora jesu optuba odnosno obrana kojima se dokazuje krivnja ili brani sopstvena ast ugroena lanim optubama. Postupak po kome se vodi sudski govor jeste entimem no nuno je navesti ponovo pojmove kojima smo se pozabavili u samom uvodu tj. pojam dedukcije, indukcije i paradigme. Koristei navedene elemente mi tubi ili odbrani moemo pristupiti iz sri njih samih; mogue je opim dolaziti do posebnog ili obrnuto a moemo i koritenjem oobrazaca pokuati obrazloiti sluaj kojim se bavimo. U samom poetku desete glave prve knjige Aristotelove retorike daje nam se kao nuno da vodimo brigu o naravi, broju motiva i naravima osoba prema kojima se nepravedno postupa.Negativno postupanje Aristotel karakterie kao postupanje protivno zakonu i nanoenje tete.Zakon ipak moe biti onaj donesen od strane drave a moe biti opi koji ine nepisana pravila poznata svakome ovjeku. Ovdje se odma dotiemo te etike dimenzije utisnute unutar ovjeka koja daje postulate moralnosti ljudskog bia ali ne samo to oni ine i stubove religije pa je tako tome jasan primjer deset boijih zapovjesti.Karakter ovjeka odnosno njegov poloaj u drutvu ini jedan dio sudskog pogleda pa tako aristotel navodi gramzivog, straljivog, srditog, astoljubivog...itd. Drutveni status je neto to se unutar sudskog govora moe koristiti za ili protiv ovjeka koji je optuen odnosno tui. Dimenzija patosa je ona kojom moemo pokuati na emotivnom nivou doprijeti do sudca ili porote ukazujui im na stanje optuenog ili onoga koji tui kroz primjere sa kojima se mogu poistovijetiti i dovesti u emotivnu vezu te na taj nain izraziti kroz oslobaajuu ili okrivljujuu presudu svoje saaljenje, bijes, ljubav, srdbu... itd.Naravno neizbjeno je ponovo se vratiti logosu koji je iz razloga dolaenja do istine kao vrhovnog dobra najbitniji elemnt sudskog govornitva. Naravno raspolagati podatcima i injenicama ne znai i znati ih iskoristiti, dobar sudski govornik, u dananje vrijeme pravnik, znati e na pravi nain iskoristiti sve raspoloive dokaze kako bi svojom retorikom iznio sluaj i doveo sudiju ili porotu do istine. Unato idealistikom pristupu sudskog govornitva o kakvom govori Aristotel koji obrazlae i pojmove strasti, zadovoljstva, poriva, karaktera, nepravde...itd. moderno sudstvo se ne moe pohvaliti etikim pristupom pravu. Ukoliko bi pratili rasprave o retorici i kod Platona mogli bi se referirati na dio iz Gorgije gdje Sokrat obrazlae kako kazna nije kazna nego ak vrsta nagrade jer pravednost je vrlina a vrlina je zadovoljstvo pa tako zasluena kazna doe kao ugoda onome ko je poinio zloin i zasluio kaznu.

ZAKLjUAK Sudski govor kod Aristotela je vrlo jasno i precizno predstavljen te podvuen etikom notom neophodnom za ispravno pristupanje sudskom sporu ija je osnovna misija dolaenje do istine bilo to dedukcijom, indukcijom ili paradigmom odnosno koritenjem samog logosa kao primarnog elementa sudskog govora. Neizbjeni su nam naravno pathos i ethos koji svojim svojstvima pojaavaju efekat samog logosa. Suvremeno sudstvo kao primarni zadatak jednog pravnika, ini se, ne postavlja kao cilj sam dolazak do istine, tanije istina nije primarni ideal i zadatak, nego pobjeda u sudnici bez obzira na istinu. Naravno dananje sudstvo se razlikuje od onog atenskog, gdje je graanin sam iznosio sopstveni sluaj tuei ili branei se, samim tim to su ulogu sudskih govornika potpuno preuzeli advokati. Naravno nije nam mogue ne spomenuti mogunost branjenja samoga sebe. Bilo kako bilo zarovimo li se malo u dostupne sluajeve modernog sudstva doi emo da jasnih podataka koji govore o mogunosti manipulacije podataka i dokaza. Sluajevi koji privlae veliku medijsku panju vrlo lako postaju cirkuska predstava interesantna iroj javnosti pa tako moemo navesti primjer suenja Zijadu Turkoviu u Bosni i Hercegovini, suenje ratnim zloincima u Hagu, suenje O.J. Simpsonu ili Charlesu Mansonu u Americi.No ono to ostaje fakat jeste injenica da je Aristotel postavio vrste i jasne temelje sudskom govornitvu koje je jo tada bilo skoro pa sastavni dio ivota graana koji su mogli doi u situaciju da sami sebe brane na sudu, graana koji su npr. plaali odreene svote novca sofistima kako bi ih poduavali govornitvu ili im pisali sudske govore ukoliko nisu bili dovoljno vjeti da to sami urade.

LITERATURA

Aristotel: Retorika, Plato, Beograd, 2000. GodineMichel Meyer, Manuel Maria Carrilho, Benot Timmermans: Povijest retorike od Grk do naih dana, Disput, Zagreb, 2008. godinePlaton: Protagora, Gorgija, Kultura, Beograd, 1968. Godine