armagedon · znaci vremena • 1/2014. bilo je 5 sati i 45 minuta ujutro 20. ožujka 2003. godine....

godište 38 • broj 1 • godina 2014.

ARMAGEDON

2

ZNACI VREMENA • 1/2014.SADRŽAJ

SADRŽAJ

•••••••••••••Dragutin Matak

urednik

Biblijski pojam Armagedon najprirodnije se razumije

kao dio biblijskog nauka o velikom kozmičkog suko-

ba između dobra i zla, između Božje vladavine i so-

tonskih nasrtaja. Spominjanje Sotone ili Đavola nije

prastari mistični i metaforični izraz kojim se opisuje

izostanak dobra, već je riječ o palom anđelu koji se

prije svojega pada zvao Lucifer. Stvarnost njegova po-

stojanja je toliko stvarna kao i samo Božje postojanje.

Biblijski opis Boga i Đavola nudi nezaobilazne parale-

le, što je osnova za razumijevanje velikog svemirskog

moralnog sukoba.

Bog i Lucifer (kasnije Đavao) dio su nebeske stvar-

nosti. Oni su i krunski akteri i u zemaljskoj stvarnosti

(vidi Postanak 3, 1-24; Izaija 14,12-15). Biblija spo-

minje dugački niz događaja u kojima se očituje narav

i cilj djelovanja ovih suprotstavljenih strana. Taj niz

otpočinje prijevarom Eve i Adama i tragičnim obra-

čunom Kajina s Abelom; nastavlja se preko Babilona

koji donosi zbrku i prijeti Božjem narodu, Filistejaca

koji sa svojim Golijatom ne samo da izruguju Boga,

nego žele zarobiti i njegov narod; pa sve do Zmaja,

stare zmije, Đavola ili Sotone koji nasrće na Ženu i

njezino Dijete, Pomazanika ili Mesiju, Krista (vidi

Otkrivenje 12. poglavlje). Na kraju ovog svemirskog

sukoba, prije snažnog povika „Svršeno je“ spominje

se izraz Armagedon (Otkrivenje 16,16).

Ovaj izraz sadrži ime grada-države Megido koji se

nalazi na rubu Jizreelske doline na putu koji povezuje

Egipat i Asiriju. Na tom strateškom mjestu dogodilo

2

Dragutin Matak

Armagedon i kozmiËki sukob 3

Marvin Moore

Armagedon 4

Clifford Goldstein

HoÊemo li ikada otiÊi s našeg planeta? 8

Harold Harker

Kraj svijeta - Pompeji i Herkulanej 11

Lee Dunstan

Dovršena maratonska utrka 14

David Jarnes

Božji „GPS“ 16

Patty Ntihemuka

Susret s anelom 18

Christine Miles

Osam sati 20

Dr. Leonard Brand

Je li teorija o evoluciji znanstvena? 23

Braden Blyde

Vjera jednog znanstvenika 26

Željko Bošnjak

BraËni oporavak 29

b

3

ZNACI VREMENA • 1/2014.

»asopis za osobnu, obiteljsku i druπtvenu duhovnost utemeljenu na Bibliji

OsnivaË:KrπÊanska ad vent is tiËka crkva — Ad vent isti sedmoga dana u RH, Zagreb, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77

IzdavaË:CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb (NakladniËki odjel KAC u RH)

Glavni urednik:Dragutin Matak

Prevoditelj:Dobrila Sabo

Lektor:

Darko FilËiÊ

Korektor:Darko FilËiÊ

Oblikovanje i priprema:

PLStudio d.o.o.

Tisak:Tipomat

Naklada:Ovaj broj je tiskan u 10.000 prim-jeraka

Cijena ovom broju je 10 kunaCijena 4 broja u jednogodiπnjoj pret-plati, s poπtarinom, 40 kunaIzlazi tromjeseËnoRukopisi se ne vraÊaju

ISSN 0353-0434UDK 286

Prvi broj Ëasopisa Znaci vremena na hrvatskom jeziku izaπao je 1910. godine. Od 1969. godine izlazi tromjeseËno, a poslije prekida od nekoliko godina tromjeseËno, pa sada opet tromjeseËno. Pod istim nazivom i sa sliËnom tematikom Ëasopis izlazi na mnogim jezicima diljem svijeta — na talijanskom, portugalskom, πpanjolskom, francuskom, nizozemskom, njemaËkom (dva izdanja), danskom, πvedskom, norveπkom, fi nskom, poljskom, Ëeπkom, ukrajinskom, grËkom, engleskom (pet izdanja), arapskom, hebrejskom, kineskom, korejskom, fi dæi, japanskom...

Urednikov e-mail:[email protected]

godište 38 • broj 1 • 2014.

se nekoliko značajnih bita-

ka između Egipćana i Ka-

naanaca te Judejskog kra-

ljevstva i Egipta (609. pr.

Kr.) kada je poginuo kralj

Jošija. Tu se vodila i bitka

između Saveznika i Turske

vojske 1918. Ovo prasta-

ro mjesto sukoba postaje

sinonim za odlučujuću

bitku na svršetku svijeta.

Međutim, šteta je ako ovaj

tekst tumačimo doslovno,

jer tada ne poštujemo bi-

blijsko misaono okružje i

značenje teksta svodimo

na maštovite scenarije pa-

lestinsko-izraelskih suko-

ba koji su navodno uvod i

posljednji svjetski rat.

Biblija jasno opisuje

narav sukoba između do-

bra i zla, Boga i Sotone.

„Jer nije nam se boriti

protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovni-

štava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovo-

ga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po

nebesima.“ (Efežanima 6,12.) Nakon toga

slijedi opis arsenala oružja za tu borbu:

Istina, pravednost, mir, vjera, Riječ Božja i

ustrajna molitva (vidi Efežanima 6,14-18).

Ovdje naziremo narav armagedonskog su-

koba što ima puno smisla, jer se Armagedon

ne postavlja fi zički u neko vrijeme, na ne-

kom mjestu, gdje su sudionici u borbi neki

izuzetni komandosi. Svaki čovjek ima svoju

armagedonsku bitku u kojoj sudjeluje i u ko-

joj odlučuje na kojoj će se strani boriti. Ve-

liki kozmički sukob, pa tako i armagedon-

ski, duhovne je naravi i odnosi se na borbu

svjetonazora i životnih vrijednosti. Apostol

Pavao još izravnije govori: „Jer iako živimo

u tijelu, ne vojujemo po tijelu. Ta oružje na-

šega vojevanja nije tjelesno, nego božanski

snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudro-

vanja svaku oholost koja se podiže protiv

spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na

pokornost Kristu;“ (2. Korinćanima 10,3-4)

Bog nas je stvorio

za dobro, na svoju sli-

ku. „Njegovo smo djelo,

stvoreni u Kristu Isusu za

dobra djela, koja Bog una-

prijed pripravi da u njima

živimo.“ (Efežanima 2,10;

vidi Postanak 1,27-31)

Kada se taj Božji ideal u

čovjeku potiskuje i gasi

valja se upustiti u odlu-

čujući okršaj, svoj Arma-

gedon, jer je to borba na

život i smrt. Cilj borbe je

izražen u biblijskom pozi-

vu: „Otrijeznite se! Bdijte!

Protivnik vaš, đavao, kao

ričući lav obilazi tražeći

koga da proždre. (1. Pe-

trova 5,8) Kad se zbunjeni

i izgubljeni čovjek počinje

trijezniti onda se okreće

prema svome domu i svo-

jemu Ocu, baš kao onaj

izgubljeni sin iz Isusove

usporedbe o milostivom

Ocu (Luka 15,7-23). U

iskrenom zagrljaju svoje-

ga Oca osjeća se sigurnim

i kao pobjednik u velikom

sukobu uvjerljivo svjedo-

či: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?

Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golo-

tinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Po-

radi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo

im ko ovce za klanje. U svemu tome nadmoć-

no pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.

Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli

ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,

ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće

nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu

Isusu Gospodinu našem.“ (Rimljanima 8,35-

39)

Pobjednici u armagedonskom okršaju

zajedno će s apostolom Pavlom klicati: „Do-

bar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.

Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti

kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin,

pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima

koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.“ (2. Ti-

moteju 4,7-8)

b

4


Bilo je 5 sati i 45 minuta ujutro 20.

ožujka 2003. godine. Znam da vam je

poznato što se toga dana u tom trenut-

ku dogodilo, iako se možda u prvom

trenutku ne možete sjetiti. Stoga ću

vam reći. Bio je to početak rata kod-

nog imena: „Operacija iračka sloboda“.

Gotovo 300.000 američkih, britanskih,

australskih i poljskih vojnika ušlo je u

Irak. Bagdad je pao 9. travnja i tada je

završila dvadesetčetverogodišnja vla-

Armage

Marvin Moore•••••••••••••

davina predsjednika Saddama Husse-

ina.

Rat je bio vrlo stvaran za neke od

nas koji smo ga gledali na televizij-

skim ekranima, no za one koji su ga

iskusili bio je tisuću puta stvarniji.

Imam loše vijesti za vas. Još jedan

rat je vrlo blizu, a u usporedbi s njime

ratovi u Iraku i Afganistanu činit će se

poput dječje igre kauboja i Indijanaca.

Otkrivenje ga naziva Armagedon. Sre-

5


don

ćom, nismo ostavljeni u tami kada je u

pitanju ovaj rat stoga što nam nekoli-

ko poglavlja u drugom dijelu Knjige

Otkrivenja daju pojedinosti o njemu.

Otkrivenje 12

Pretpostavljam kako većina ljudi,

uključujući tu i one koji nisu kršćani,

s pravom smatra da je Armagedon ko-

načna bitka na planetu Zemlji. Među-

tim, rat je započeo već mnogo prije i

to na mjestu koje ljudi smatraju naj-

savršenijim mjestom za život. Otkri-

venje 12,7 kaže: „Uto se zametnu rat u

nebu koji je Mihael sa svojim anđeli-

ma morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i

njegovi anđeli prihvatiše borbu“ (kur-

ziv dodan).

Na sreću, Mihael i njegovi anđe-

li su pobijedili u tom ratu, a Sotona i

njegovi zli anđeli zbačeni su s Neba na

planet Zemlju. Otada se taj rat vodi na

našem planetu, a sada ulazi u svoju

završnu fazu. Ovom kratkom rečeni-

com Otkrivenje 12,17 nas uvodi u to

zadnje razdoblje: „Tada, obuzet gnje-

vom protiv Žene, Zmaj ode da vodi rat

protiv ostalih iz njezina potomstva.“

Koga ili što predstavlja ovaj zmaj?

Tko je „žena“ koju on napada? I tko

je ženino potomstvo? Otkrivenje 12

nam kaže tko su strane u ovom ratu.

Zmaj je „stara Zmija koja se zove đa-

vao, sotona“ (redak 9), a žena i njezino

potomstvo predstavlja one „koji vrše

Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svje-

dočanstvo“ (redak 17). Oni su Božji

narod i Sotona ih napada!

Otkrivenje 13

Odmah nakon izvješća o zmajevu

napadu na ženu i njezino potomstvo

Otkrivenje nas upoznaje s moćnim

bićem koje izlazi iz oceana. Isusov

učenik Ivan, koji je napisao Otkrive-

nje, kaže: „Potom opazih gdje izlazi iz

mora Zvijer sa deset rogova i sedam

glava. Nosila je na rogovima deset

kruna, a na svojim glavama bogopo-

grdne naslove“ (Otkrivenje 13,1).

Ova zvijer je vrlo moćna zbog toga

što će je, prema riječima iz Otkrivenja,

slijediti ljudi diljem svijeta i pitat će:

„Tko je jednak zvijeri i tko se može

boriti protiv nje?“ (redak 4). Ova je

zvijer nepobjediva! Nitko je ne može

napasti i pobijediti.

Otkrivenje ide dalje i kaže kako je

zvijeri „dopušteno da povede rat pro-

tiv svetih“ (redak 7). Sveti, ili Božji na-

rod, oduprijet će se zvijeri, no platit će

visoku cijenu zbog svog protivljenja,

jer Otkrivenje kaže kako će ih zvijer

pobijediti. Božji narod je osuđen na

propast!

Je li doista?

Otkrivenje 17

Sljedeće mjesto koje se odnosi na

Armagedon nalazi se u Otkrivenju 17.

Ovo poglavlje počinje slikom bludni-

ce koja sjedi na skrletnoj zvijeri, poput

zvijeri iz mora, koja ima sedam glava

i deset rogova (redak 3). Rat se spomi-

nje u retku 14 gdje kaže: „Ovi će ra-

tovati protiv Janjeta“ (redak 14; kurziv

dodan).

Dakle, tko su „ovi“? To su deset

rogova na skrletnoj zvijeri. Redak 12

6


pojašnjava kako ovi rogovi predstav-

ljaju deset kraljeva, to jest, državnih

poglavara. Danas bismo ih nazvali

predsjednicima ili premijerima. Bu-

dući da u današnjem svijetu postoji

daleko više od deset naroda, stoga

„deset kraljeva“ iz Otkrivenja vjero-

jatno predstavljaju sve narode svijeta

u vrijeme ovog konačnog sukoba.

A sada zamijetite ovo: „Ovi [svi

narodi u svijetu] će ratovati protiv Ja-

njeta.“ Janje u Otkrivenju predstavlja

Isusa Krista. No kako svi narodi svi-

jeta to mogu činiti kada se Isus nalazi

stotinama, možda i tisućama svjetlo-

snih godina daleko, na mjestu koje

nazivamo „Nebom“?

Narodi svijeta napast će Isusa na-

padajući Njegov narod! Ponovo se čini

kako je Božji narod osuđen na pro-

past, no nije. Otkrivenje dalje kaže:

„Ali će ih [sve narode svijeta] Janje…

pobijediti, jer je ono ‘Gospodar gos-

podara’ i ‘Kralj kraljeva’“ (redak 14).

Kako će se to dogoditi? Otkrivenje

19 nam daje odgovor.

Otkrivenje 19

Završna slika armagedonske bitke na-

lazi se u 19. poglavlju, Ivan kaže: „Za-

tim opazih otvoreno nebo i pojavi se

bijel konj. Jahač na njemu zove se Vjer-

ni i Istiniti; on sudi i vojuje pravedno“

(redak 11). Nadalje Otkrivenje kaže:

„Pratile ga nebeske vojske na bijelim

konjima, obučene u bijel, čist lan“ (re-

dak 14). To je vojni rječnik! (Izraz „ne-

beske vojske“ vjerojatno se odnosi na

anđele.)

Znamo, naravno, da se Sotona

nalazi na drugoj strani u ovom ratu.

Hoće li mu se itko pridružiti? Ivan je

rekao: „Zatim opazih Zvijer s kralje-

vima zemlje i njihove vojske skupljene

da zametnu rat protiv onog koji jaše

na konju i protiv njegove vojske“ (re-

dak 19; kurziv dodan).

Sudionici iz Otkrivenja 19 isti

su oni iz poglavlja 17: Isus i Njegovi

sljedbenici na jednoj, a đavao i njegovi

sljedbenici na drugoj strani. Poglavlje

19 nam još kaže da će Isus pobijediti u

ovom ratu. Kaže kako „Zvijer bi uhva-

ćena“, drugim riječima, postala je rat-

nim zarobljenikom, i bila je bačena „u

ognjeno jezero koje gori sumporom“

(redak 20).

Prije samo nekoliko trenutaka

pročitali smo pitanje u Otkrivenju

13,4: „Tko se može boriti protiv nje

[zvijeri]?“ U 19. poglavlju nalazimo

odgovor na ovo pitanje: Isus koji jaše

na bijelom konju može se boriti protiv

Zvijeri – i pobijediti ju!

Pogledajmo što nam još Otkrive-

nje govori o Armagedonu.

Kada će se Armagedon dogoditi?

Završni sukob na Zemlji imat će

dva dijela. Prvi dio započet će kratko

vrijeme prije Isusova drugog dolaska.

U ovom dijelu rat će imati oblik progo-

na protiv Božjeg naroda diljem svijeta.

Primjerice, sile zla donijet će zakon po

kojemu će biti ubijen svatko tko odbi-

je štovanje na politički ispravan način

(Otkrivenje 13,15). U ovoj fazi rata činit

će se kao da đavao i njegovi sljedbenici

pobjeđuju. Zato prorok Ivan kaže kako

će zvijeri biti dopušteno „da povede rat

protiv svetih i da ih pobijedi“ (redak 7;

kurziv dodan).

Drugi dio armagedonske bitke

odvijat će se pri Kristovu drugom

dolasku. Većina biblijskih komen-

tatora slaže se kako slika opisana u

Otkrivenju 19, slika Isusa i Njegovih

vojski koje jašu na bijelim konjima,

predstavlja simbolični opis Njegova

drugog dolaska. I kako ćemo uskoro

vidjeti, Krist i Njegovi sljedbenici do-

bit će ovaj dio rata.

Armagedon je

pradavni sukob izmeu

dobra i zla, te se tijekom

cijele povijesti vodio

u umovima i srcima

ljudskih biÊa.

7


Gdje će se to zbivati?

Riječ Armagedon na hebrejskom

jeziku znači „brdo Megido“. U Palesti-

ni ne postoji brdo Megido, već postoji

dolina Megido. To je navelo mnoge

kršćane na zaključak kako će se ko-

načni sukob odvijati u toj dolini.

Međutim, kako smo vidjeli, ova

će se bitka događati između Krista i

Sotone i između njihovih sljedbeni-

ka. Budući da će svako ljudsko biće

biti ili na jednoj ili na drugoj strani,

možemo zaključiti kako Armagedon

neće biti ograničen na jednu točku na

Zemlji. Cijela zemaljska kugla bit će

bojno polje.

Armagedon, vi i ja

Armagedon je, jednostavno, konačna

faza rata koji traje na našem svijetu i to

otkada je Sotona kušao Adama i Evu

u Edenu. To je pradavni sukob između

dobra i zla, te se tijekom cijele povijesti

vodio u umovima i srcima ljudskih bića.

Svaka osoba u ovom ratu mora do-

nijeti odluku, od časnika koji planira

sveukupnu strategiju pa do vojnika

koji puže kroz blato i travu, razmi-

šljajući hoće li neprijatelja ubiti ili ga

zarobiti.

Bitka između dobra i zla u vašem

srcu, i u mojem, poziva na odluku.

Kakvu odluku donosite kada, primje-

rice, imate priliku varati na porezima

i izvući se nekažnjeno? Što se događa

kada kipite od bijesa na nekoga i mo-

žete odlučiti: ili eksplodirati ili pak

zadržati prisebnost? Što činite kada

vam se netko na poslu sviđa više no

vaš supružnik?

Vi i ja smo svakodnevno suočeni

s odlukama poput ovih. Rat se vodi

upravo sada!

Konačna bitka na Zemlji, nazvana

Armagedon, još je uvijek budućnost.

No i ona će isto tako zahtijevati odlu-

ke o duhovnim i moralnim pitanjima.

Ako iz ovog članka ne upamtite ništa

drugo, nadam se da će vam ovo ostati

u pameti: Vi i ja ćemo u zemaljskom

konačnom sukobu donijeti istovrsne

duhovne i moralne odluke kakve dono-

simo već danas.

Moćna zvijer koja izlazi iz vode u

Otkrivenju 13 izgleda nepobjedivo.

Tijekom prvog dijela sukoba nitko

Bitka izmeu dobra i zla u vašem srcu,

i u mojem, poziva na odluku. Kakvu odluku

donosite kada, primjerice, imate priliku varati na

porezima i izvuÊi se nekažnjeno?

ne može ratovati protiv nje. Sveci po-

kušavaju (to smo vi i ja), no zvijer ih

pobjeđuje. Međutim, Jahač na bijelom

konju iz Otkrivenja 19 upušta se u bit-

ku s ovom zvijeri, pobjeđuje ju i baca

u sumporno ognjeno jezero.

Otkrivenje 17,14 kaže kako će

zemaljski narodi „ratovati protiv Ja-

njeta, ali će ih Janje… pobijediti, jer

je ono ‘Gospodar gospodara’ i ‘Kralj

kraljeva’ – zajedno sa svojim pozva-

nima, izabranima i vjernima“. Naj-

uzbudljiviji dio ovog retka je to što će

Isus Krist biti pobjednik u armage-

donskoj bici! A sljedeći najuzbudljiviji

dio je to što ćemo vi i ja biti s Njim!

U stvari, možemo to i okrenuti, pa

reći kako će Isus biti „ sa mnom“ i „s

vama“ tijekom armagedonske bitke.

Nije li On to obećao još prije 2000 go-

dina? Rekao je: „Ja sam s vama u sve

vrijeme do svršetka svijeta!“ (Matej

28,20; kurziv dodan).

Armagedonska bitka nam ne može

nauditi stoga što je naš Vođa - Kralj

nad kraljevima zemaljskim i Gospodar

nad svim gospodarima. On će pobije-

diti naše neprijatelje, pa i samog đavla

koji nas očajnički pokušava uništiti.

Ako već danas stanemo na Nje-

govu stranu možemo biti sigurni da

će nas čuvati na svojoj strani tijekom

armagedonske bitke – konačne i naj-

žešće bitke koju je naš svijet ikada do-

živio.

Pogled na dolinu

Megido u Palestini

8


HoÊemo li ikotiÊi s našeg planeta?

Godinama je Hollywood proizvodio fi lmove o invaziji

izvanzemaljaca. S iznimkom dražesnog i dobroÊudnog

malog svemirskog biÊa E.T.-ja, izvanzemaljci obiËno imaju

vrlo zle namisli za ljude. Bilo da se radi o fi lmu Men in Black

(Ljudi u crnom), Teenagers From Outer Space (Tinejdžeri iz

svemira), War of the Worlds (Rat svjetova), The Invasion

of the Body Snatchers (Invazija tjelokradica), The Blob

(Gruda), ili Independence Day (Dan nezavisnosti), scenarij

je sliËan ovome: izvanzemaljci žele preuzeti naše umove

i tijela - i naš planet - jer više ne mogu živjeti na svom

planetu, te pokušavaju od naše kuÊe naËiniti svoju. Na kraju,

Ëesto nakon izazivanja straha i nereda, te nakon svih vrsta

fi lozofskih mudrovanja meu zemljanima o našem mjestu u

svemiru, izvanzemaljci bivaju ili pobijeni ili vraÊeni u svemir

podvijenog repa (ponekad i doslovno).

9


ada Clifford Goldstein

•••••••••••••

Nedavno se pak pojavio novi zaokret

po pitanju istraživanja svemira. No ovaj

put nije došao iz Hollywooda. Umjesto

izvanzemaljaca koji žele doći na Zemlju

stoga što više ne mogu živjeti na svom

planetu, zamisao je preokrenuta: ljudi

trebaju napustiti Zemlju jer ona posta-

je nenastanjiva. Umjesto da nastane u

umu Stevena Spielberga ili hollywood-

skih scenarista, ova zamisao dolazi iz

same znanstvene zajednice!

Doista, najpoznatiji promotor sce-

narija ‘bježimo s planeta prije no što

bude prekasno’ nije nitko drugi do čo-

vjek kojega nazivaju ‘najvećim znan-

stvenim umom nakon Alberta Einste-

ina’ – dr. Stephen Hawking, teorijski

fi zičar, kozmolog i pisac najprodava-

nijih knjiga koji je jedno vrijeme zau-

zimao poziciju na sveučilištu Cambrid-

ge u Engleskoj, poziciju koju je u svoje

vrijeme imao Isaac Newton. Prema dr.

Hawkingu, život čovječanstva na Zem-

lji osuđen je na propast zbog klimatskih

promjena, zagađenja i drugih čimbeni-

ka, a naša je jedina nada u bijegu s ovog

mjesta i naseljavanju na nekom dru-

gom mjestu, prije no što svi umremo.

„Broj stanovnika i korištenje ogra-

ničenih izvora na planetu Zemlji u ek-

sponencijalnom su porastu“, upozorio

je, „skupa s tehničkim sposobnostima

mijenjanja okoliša na dobro ili na zlo.

No naš genetski kod još uvijek nosi

sebične i napadačke nagone koji su u

prošlosti predstavljali prednost u svr-

hu opstanka. Bit će jako teško izbjeći

nesreću u sljedećih stotinu godina, a

kamoli u sljedećih tisuću ili milijun go-

dina. Naša jedina prilika za dugotrajno

preživljavanje nije u tome da ostanemo

skriveni na planetu Zemlji, već u našem

proširivanju u svemir.“

„Otići s planeta? Zanimljivo, i Bibli-

ja se s tim slaže. Potrebno je otići odav-

de. Kako? E, to je već druga stvar.

Okolišni problemi

Logični i razumni mislioci mogu, na-

ravno, dovoditi u pitanje provedivost

Hawkingova prijedloga. U stvari, neki

bi mogli tvrditi kako njegov prijedlog

više spada u područje znanstvene fan-

tastike, no u samu znanost. Primjerice,

današnja tehnologija predviđa moguć-

nost da nekoliko osoba ode na Mars,

što bi predstavljalo potencijalni projekt

čija bi se cijena mjerila milijardama do-

lara, a uspjeh ne bi bio zajamčen. Potre-

ban je još jako velik korak da bi se cijeli

planet iselio prije no što bude prekasno!

S druge strane, bilo da je znanstve-

na zamisao o napuštanju planeta pro-

vediva ili je tek znanstvena fantastika,

mi znamo da je planet Zemlja sam po

sebi u nevolji. Susrećemo se s nizom

problema koji bi mogli dovesti do svjet-

ske katastrofe koja bi, naravno, stvorila

potrebu za evakuacijom, bez obzira je li

ona na čovjekov način ostvariva ili nije.

Iako podložne žestokim raspra-

vama, mnogi strahuju (uključujući i

Hawkinga) kako klimatske promjene

predstavljaju jednu od najvećih prijet-

nji životu na Zemlji. Što se države više

industrijaliziraju to će se povećavati

korištenje prirodnih rezervi i tko zna

kamo će nas to odvesti kada je u pitanju

okoliš? Neki stručnjaci tvrde kako ćemo

se, ako ne učinimo velike promjene (a

ne izgleda da hoćemo), sučeliti s ekološ-

kom točkom s koje nema povratka.

U stvari, mnogi vjeruju kako je taj

problem već nastao. Svjetska zdravstve-

na organizacija procjenjuje kako proble-

mi povezani s klimatskim promjenama

već sada ubijaju 150.000 ljudi godišnje.

Glavni tajnik UN-a, Ban Ki-moon, tvr-

di kako su klimatske promjene jednako

velika prijetnja kao i sam rat.

Ostale prijetnje

Što god tko mislio o okolišnim proble-

mima, još uvijek ne može tvrditi kako

prijetnja ratom u doba oružja za ma-

sovno uništenje nema potencijal za

izazivanje svjetske katastrofe. Unatoč

smanjenju atomskog naoružanja na-

kon završetka Hladnog rata, još uvijek

postoji 23.000 komada različitog nukle-

arnog oružja u devet zemalja, što je do-

voljno za uništenje cjelokupnog čovje-

čanstva, i to devet puta zaredom. Iako

Amerikanci i Rusi imaju drugačiji stav

od onoga koji su nekada imali, da bi se

dogodio atomski Armagedon dovoljno

je postojanje opasnosti od neke terori-

stičke organizacije koja bi mogla aktivi-

rati nuklearno oružje, što bi onda cijeli

svijet odvelo u nuklearnu noćnu moru.

10


Drugi znanstvenici pak strahuju od

pandemije uzrokovane smrtonosnim

virusom. Opasnost je stvarna, bilo da se

radi o prirodnom virusu, poput virusa

ptičje gripe ili o nekom još strašnijem

kojeg su stvorili ljudi u laboratoriju, za

slučaj biološkog rata. Ne možemo za-

boraviti izbijanje gripe od koje je 1918.

godine umrlo više ljudi no u Prvom

svjetskom ratu. Nadalje, ako bi se smr-

tonosni virus pojavio u današnje vrije-

me, bolest bi se mogla raširiti puno brže

no ondašnja epidemija gripe, uzimajući

u obzir brzinu putovanja svijetom u od-

nosu na 1918. godinu.

Neki se plaše asteroida ili lutaju-

će crne rupe koji bi mogao uzrokovati

svjetsku katastrofu. Koliko god dale-

ko bile ove prijetnje, čini se kako nije

upitno da život na Zemlji postaje nesi-

guran, što čini jasnijom želju Stevena

Hawkinga i ostalih da napuste planet

prije no što bude prekasno.

Evakuacija!

Iako se ponešto od ovoga čini kao pe-

simistična špekulacija, činjenica je da

kršćani gotovo 2000 godina vjeruju

kako će stanje na Zemlji postati tako

loše da ćemo ju morati napustiti. Dobra

vijest evanđelja je da će se to i dogoditi,

osim što nećemo morati čekati da nam

NASA to omogući. To će za nas učiniti

sam Bog.

Biblija prikazuje nevjerojatnu sliku

kako ljudi doslovno napuštaju ovaj pla-

net. „Jer će sam Gospodin sa zapovjed-

ničkim zovom, s glasom arkanđela i sa

zvukom trube Božje sići s neba, i naj-

prije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim

ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s

njima odneseni u zrak na oblacima u

susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek

biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan

drugoga tim riječima!“ (1. Solunjanima

4,16-18).

Tješite jedan drugoga? Doista?

Obećano nam je nadnaravno izbavlje-

nje iz ovoga umirućeg, nasilnog i zlog

svijeta – obećanje koje kaže kako ćemo

doslovno biti podignuti s ovog planeta i

bit ćemo zauvijek s Gospodinom. Može

li išta biti bolje od toga?

Ovi redci izriču ono što je sam Isus

rekao prije svog povratka na Nebo: „U

kući Oca moga ima mnogo stanova.

Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao:

‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad

odem te vam pripravim mjesto, vratit

ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete

gdje sam ja.“ (Ivan 14,2-3.)

Davno prije prijetnje od globalnog

zagrijavanja ili nuklearnog rata, Biblija

je prikazala svijet pun nasilja, razaranja

i očaja – upravo ovo što danas gledamo.

To je razlog zbog kojeg smo dobili obe-

ćanje kako nas Bog neće ostaviti ovdje

– u svijetu koji postaje sve gorim i go-

rim unatoč ljudskim nastojanjima da ga

poprave.

A ima još dobrih vijesti: isti Bog

koji će nas odvesti odavde ponovo će

stvoriti Zemlju koja neće biti ni malo

slična ovoj sadašnjoj. Biblija kaže da

„očekujemo, prema Njegovu obećanju,

nova nebesa i novu zemlju gdje prebiva

pravednost“ (2. Petrova 3,13).

Znanost i teologija su usklađene

oko toga da ako čovječanstvo želi pre-

živjeti, Zemlja ovakva kakva je sada,

više ne može postojati. Stoga je Stephen

Hawking u pravu. Ljudski rod treba na-

pustiti ovaj planet. Razlika je, međutim,

u tome što Hawking svoju nadu polaže

u ljudska bića koja će za sebe postići ovaj

cilj. U najboljem slučaju to zvuči nevje-

rojatno. Vjerojatnije je da će to umjesto

NASA-e ili nekog dugog ljudskog nasto-

janja „ostvariti“ isti oni ljudi koji su nam

dali Grudu i Tinejdžere iz svemira.

Nasuprot tome, znajući koliko su ov-

dje stvari loše i znajući da ne možemo

još dugo ovako, Bog obećava siguran

izlaz iz ovog nereda svima onima koji su

Ga čekali, te obećava da se ovakav nered

više nikada neće dogoditi.

Znanost i teologija su

usklaene oko toga da ako

ËovjeËanstvo želi preživjeti,

Zemlja ovakva kakva je sada,

više ne može postojati.

11


Uspjeli su. Bogataši su tu izgradili

svoje kuće. Vulkansko tlo bilo je vrlo

plodno i omogućavalo je najbolje plo-

dove. Raznovrsne zabave održavale su

se u mnogobrojnim kazalištima u gra-

du. Amfi teatar i palaestra – sportska

arena i vježbalište – postojali su zbog

užitaka i vježbanja. Mnogi su, zahva-

ljujući jeft inom robovskom radu, uži-

vali život u punini.

Postojali su određeni znaci upozo-

renja kako takav život neće trajati za-

uvijek, međutim, ništa se osobito zna-

čajno nije dogodilo već 700 godina, pa

zašto onda brinuti?

Plodno tlo

Stanovnici gradova Pompeji i Herku-

lanej, koji se nalaze u današnjoj Italiji,

živjeli su gotovo 2000 godina životom

izobilja i smatrali kako je život lijep.

Konačno, imali su lijepe kuće. Mnoge

su bile uljepšane slikama i freskama,

a imale su podove ukrašene mozai-

cima. Postojao je vodovod, što je bio

znak civilizacije, pa su vodu dovodili

iz akvadukta izravno u svoje domove.

Glavna ulica u Pompejima zvala se Via

dell’Abbondanza, što znači „Ulica obi-

lja“.

Pompeji i Herkulanej su samo

dva od nekoliko gradova smještenih

u podnožju vulkana Vezuva. Nakon

erupcija na ovom području tlo je bilo

plodno i omogućilo obilje plodova. Iz

tog su razloga ovi gradovi postali trgo-

vačka središta, ali i mjesto odmora za

stanovnike obližnjeg Rima.

Život u sjeni vulkana mogao je

stvoriti kratku, prolaznu tjeskobu, no

prema onovremenim vulkanolozima,

Vezuv je već stotinama godina bio ne-

aktivan. Ova činjenica davala je stanov-

nicima tog područja određeni osjećaj

sigurnosti.

S vremenom su razvili sklonost k

životnim užicima. Mnogi od njih pro-

vodili su poslijepodnevne sate u jav-

nim kupalištima kakva se mogu naći u

većini rimskih gradova. Uz očite higi-

jenske razloge, kupališta su bila i druš-

tvena okupljališta gdje su ljudi mogli

raspravljati o poslovima, fi lozofi ji i po-

litici. Mnoga javna kupališta imala su

podno grijanje.

Pompeji su se opskrbljivali vodom

iz izvora ili cisterni s kišnicom. Među-

tim, od vremena cezara Augusta (27.

do 14. po Kristu) vodu su dovodili u

grad vodovodnim sustavom. Oko 90

kuća koje su pripadale najimućnijim

stanovnicima Pompeja bilo je izravno

priključeno na zalihe vode, pa su kuće

imale vodoskoke, bazene, a poneke i

vlastita privatna kupališta.

U ovakvim kućama pronađeni su

mozaici na podovima. Jedan od njih,

mozaik na kojem je prikazan Alek-

sandar Veliki kako pobjeđuje Darija

Perzijskog, izuzetan je primjer prona-

đenog bogatstva umjetnosti i ukraša-

vanja u Pompejima.

Kraj svijeta

No život ljudi koji su uživali u izo-

bilju i opuštenosti bio je osuđen na

propast. Uočljivi su bili znaci koji su

ukazivali na djelovanje prirodnih sila.

Snažan potres pogodio je ovo pod-

ručje 5. veljače 62. godine po Kristu.

Pompeji su doživjeli najgori udar. No

podrhtavanja tla za njih nisu bila ne-

uobičajena.

Podrhtavanje tla započelo je 20.

kolovoza 79. po Kristu i trajalo je više

od četiri dana. Međutim, ova upozo-

renja nitko nije prepoznao kao nago-

vještaj još gorih stvari koje su dolazile.

Stanovnici odmarališta Herkulanej te

naprednog grada Pompeja nisu uviđa-

li kako njihovo vrijeme dolazi svome

kraju.

Tragičnog dana, 24. kolovoza 79.*

po Kristu, oko 16.000 ljudi smrtno je

stradalo u velikoj vulkanskoj erupci-

ji. Podrobno izvješće dolazi nam od

Plinija Mlađeg koji je bio rimski služ-

benik i pjesnik. Početna eksplozija iz-

bacila je smrtonosni oblak kamenja,

pepela i isparenja u krugu od tridese-

tak kilometara što je uzrokovalo pre-

krivanje cijelog područja rastopljenim

stijenama i plavcem, i to brzinom od

1,5 milijuna tona u sekundi!

Scene u Pompejima i Herkulaneju

neki pisci opisuju izrazom „apokalip-

tičke“, povezujući ih s krajem svijeta.

Procjenjuje se kako je erupcija Vezuva

oslobodila 100.000 puta više toplinske

energije od atomske bombe bačene

na Hirošimu. Pregrijani plinovi i lava

na svom su putu prekrivali gradove u

tom području. Ne čudi stoga da se ova

erupcija smatra jednom od najvećih

vulkanskih erupcija svih vremena!

Uz ovo razaranje nastao je nakon

erupcije i manji tsunami uzrokujući još

veće uništenje. Pronađena su mjesta na

kojima su stradale mnoge životinje i

ljudi, koji su se već razgradili, pa su iza

njih ostali samo otisci u očvrsnulom

vulkanskom pepelu. Načinjeno je više

od 1000 gipsanih odljeva ljudi koji su

Harold Harker•••••••••••••

12


se trenutno ugušili ili izgorjeli te stoga

ostali u položaju u kojem su se nalazili

u svojim posljednjim trenucima.

I dok je velik broj stanovnika po-

bjegao uočavajući sve više znakova

vulkanske aktivnosti, mnogi su ostali

sve do smrti ne odvajajući se od svog

bogatstva. Barem da su uvažili znako-

ve upozorenja! Herkulanej, Pompeji i

druga mjesta u blizini Vezuva ostali su

stotinama godina zakopani i zaborav-

ljeni.

Ponovo otkriveni

Krajem 1500-ih godina, radeći na

kopanju vodovoda u blizini Pompeja

radnici su otkrili mramorne ploče i

zidove prekrivene freskama, no daljnja

iskopavanja u to vrijeme nisu izvršena.

Tek 1709. godine je austrijski voj-

voda d’Elbeuf u Herkulaneju pronašao

dijelove mramornih ploča. Uvjeren

kako je otkrio stari hram, kupio je to

zemljište i počeo iskopavanja koja su

nastavljena sve do sredine osamna-

estog stoljeća, no onda su napuštena

stoga što je 1748. otkriven grad Pom-

peji koji se nalazio u blizini i čije je

iskopavanje bilo znatno lakše. (Iako

značajnije manji od Pompeja, Herku-

lanej je bio prekriven pepelom i plav-

cem do dubine od 20 metara.) Tije-

kom 1763. pronađen je natpis koji je

potvrdio kako se radi o Pompejima.

Međutim, iskopavanja su vršena samo

povremeno.

Iskapanja su 1863. postala stručni-

ja pod vodstvom Giuseppea Fiorellija

koji je uveo novi način čuvanja svega

pronađenog. Izumio je tehniku ubriz-

gavanja gipsa u praznine nastale na-

kon raspadanja tijela kako bi ponovo

načinio oblik vezuvskih žrtava.

Na pročeljima nekih kuća u Pom-

pejima mogu se još uvijek vidjeti nat-

pisi na kojima su politička gesla, iako

je nakon svih tih stoljeća boja poma-

lo izblijedjela. Na uglovima ulica i na

mjestima između uličnih blokova na-

lazili su se veliki kamenovi u sredini

ceste koji su omogućavali ljudima koji

su se vozili kočijama da iz njih izađu

najprije na veliki kamen, a zatim na

povišeni nogostup kako bi izbjegli ot-

13


pad i mulj koji su se nalazili na cesti.

Još jedan zanimljiv podatak jesu brazde

u kamenu od kotača kočija.

Pompeji su turističko odredište već

gotovo 250 godina upravo zbog izu-

zetno detaljnog uvida u gradski život

tijekom rimskog razdoblja. U današnje

vrijeme oko 2,5 milijuna ljudi godišnje

posjeti ovo mjesto.

Kraj svijeta - opet?

U muzejima, i na nekim drugim mje-

stima gdje se čuvaju gipsani odljevi,

moguće je vidjeti nesretan i iznenadan

kraj ljudi koji su se čvrsto nadali da će

život nastaviti teći svojim ranijim uobi-

čajenim tijekom.

Današnji problemi našeg ostarjelog

svijeta, čini se, umnožavaju se ekspo-

nencijalno: nedostatak vode u nekim

krajevima, tajfuni u drugim, podizanje

morske razine zbog otapanja polarnog

leda, smanjene količine ulovljene ribe

zbog prekomjernog izlova – i popis se

nastavlja…

I dok neki ne vjeruju u globalno

zatopljenje ili barem u njegove uzroke,

svi se ipak možemo složiti kako se po-

plave, potresi i razorne oluje događaju

sve učestalije u cijelom svijetu. Godiš-

nja doba brzo se mijenjaju i postaju

nepredvidljiva. K tome možemo dodati

i nemire u ljudskim umovima i srcima

dok mnoštva prosvjednika nasilno pro-

svjeduju na mnogim mjestima diljem

svijeta.

Rekordan je broj izbjeglica u Afri-

ci, Aziji i Europi. Ako neku državu nije

pogodio rat, tada se u nju sklanjaju oni

koji bježe od strašnih uvjeta i nemira u

drugoj državi, gdje stotine i tisuće ljudi

pogibaju, a domovi im bivaju uništeni.

Ponekad cijeli gradovi postaju ruševine.

Dok razmišljamo o ovim riječima

sjećamo se Isusovih riječi koje je još

davno izgovorio: „Čut ćete za ratove i

glasine o ratovima. Gledajte da se ne

uznemirujete! Jer to se mora dogoditi,

ali nije još svršetak. Dići će se narod

protiv naroda i kraljevstvo protiv kra-

ljevstva. Bit će gladi i potresa zemlje u

raznim mjestima“ (Matej 24,6-7).

U Pompejima i Herkulaneju mo-

žemo vidjeti da su mnogi ljudi umrli,

a njihov je svijet uništen toga strašnog

dana. No za razliku od vezuvskih žrtava

koje vjerojatno nisu prepoznale upozo-

ravajuće znakove, nama je Isus rekao na

što moramo gledati i koji će biti znakovi

Njegova dolaska i kraja svijeta.

Znakove koji se oko nas upravo

sada događaju možemo zanemariti sli-

jegajući ramenima, no teško je previ-

djeti činjenicu da se nešto značajno tre-

ba dogoditi. Za Pompeje i Herkulanej

kraj svijeta je bio 24. kolovoza 79. godi-

ne po Kristu. Za one koji prihvate Bož-

ju spasonosnu milost, Isusov povratak

neće biti kraj njihova svijeta već upravo

početak nečega prelijepog i vječnog.

* Neki povjesničari i arheolozi tvrde kako se

erupcija Vezuva dogodila 23. studenog 79. po

Kristu.

Podrhtavanje tla

zapoËelo je 20.

kolovoza 79. po Kristu

i trajalo je više od

Ëetiri dana. Meutim,

ova upozorenja nitko

nije prepoznao kao

nagovještaj još gorih

stvari koje su dolazile.

Ulica u Herkulaneju:

kuće, kamene ceste i

nogostupi te kameni

rubnici.

14


Dvojim da postoji osoba koja nije

čula za bombaški napad na boston-

skom maratonu u kojemu su stradale

tri osobe. Dok su trkači ulazili u za-

dnji dio staze, gdje se mogla vidjeti

ciljna crta, začula se među veselim

promatračima prvo jedna, a zatim i

druga eksplozija.

Jedna bomba ubila je osmogodiš-

njeg Martina Richardsa koji je samo

godinu dana ranije načinio plavi pla-

kat na kome je pisalo: „Nemojte više

ranjavati ljude“, a napisanu riječ Mir

okružio je crtežima srca.

No toga dana nije bilo mira. Uz

poginule je bilo i oko 200 ljudi ranje-

nih u eksploziji dvaju bombi kućne

izrade načinjenih od lonaca za ku-

hanje na pari. Među njima bila je i

Richardova sestra koja je izgubila dio

noge, te njegova majka. Za mrtve to

je značilo kraj svih zemaljskih, ljud-

skih stvari. Oni nisu bili upozoreni

na predstojeći neminovan odlazak.

To me podsjetilo na riječi apo-

stola Pavla, upućene svima nama,

o Kristovu povratku na Zemlju: „I

sami dobro znate da će dan Gospod-

nji doći kao lopov u noći. Dok ljudi

budu govorili: ‘Mir i sigurnost“, baš

tada će se na njih oboriti propast kao

porođajna bol na trudnu ženu, i ni-

pošto joj neće umaći“ (1. Solunjani-

ma 5,2-3).

Mir?

Sigurnost?

Ne!

A nema izlaza.

Naravno da utrka u Bostonu toga

dana nije nastavljena. Za one koji

nisu stigli prijeći crtu, utrka je bila

završena. Ponovna utrka nakon ne-

koliko tjedana bila je samo utješna.

No, pripovijest znadete, a i žalo-

stan završetak optuženih bombaša,

braće Tsarnaev, od kojih je jedan

ubijen u okršaju s policijom, a drugi

odveden u zatvor gdje ga očekuje teš-

Dovršena maratonska

15


utrka

Lee Dunstan •••••••••••••

ka kazna. No za Tsarnaeve, i ubijenog

brata i onog živog, 15. travnja 2013.

značio je jedino slavni uspjeh. Oni

su dovršili đavolji posao donoseći

nesreću i smrt nedužnima, čak djeci,

bez saznanja o iskonskom, nedovrše-

nom ratu.

Ovaj rat je bio samo jedna bitka u

mnogo većem svjetskom sukobu koji

će, prema Bibliji, završiti pri drugom

Kristovu dolasku. To je rat u kojemu

smo mi, riječima kojima su Tsarnaevi

opisali bostonske nesretne slučajeve,

samo „usputne žrtve“.

Stoga što je u ratu koji Biblija opi-

suje đavao zločinac koji ide uokolo

tražeći da proždere koga god uzmo-

gne. Nije to samo rat „odraslih“ već

su u njega uključena i djeca. Kako

teroristi misle, tako i đavao misli: što

nedužnije žrtve, to bolje djelo.

U takvom činu đavao je dobitnik.

Uz to što još jednog svog zarobljeni-

ka šalje u grob, takav čin neizbježno

dovodi do pitanja: „Kako Bog pun

ljubavi može dopustiti da se takvo

što dogodi?“ Odgovor može biti:

„Bog nema ljubavi, On je tiranin“, ili:

„Boga nema“.

Biblija pretkazuje kako će upravo

u vrijeme neposredno prije Kristova

povratka ljubav čovjeka prema čovje-

ku „ohladnjeti“ i postat će neosjetlji-

va na patnje drugih ljudi. Bog je ovo

mogao predvidjeti jer je vidio ko-

načnu posljedicu grijeha – potpuno

uništenje. Vidjeli smo primjere: naci-

stička zlodjela u Drugom svjetskom

ratu, Pola Pota u Kambodži i genocid

u Ruandi.

U potrazi za izvorom nadahnuća

braće Tsarnaev, časopis Time poslao

je svoga izvjestitelja, Simona Shuste-

ra, u Čečeniju gdje su braća rođena.

„Nisam mogao razumjeti kako je ovo

[mjesto] … moglo nadahnuti [Tsar-

naeve] da ubijaju nedužne ljude na

drugom kraju svijeta“, zaključio je.

Ključ se nije nalazio u njihovoj

domovini, već u njihovu srcu. Uzrok,

ili samo postojanje ljudskih sklonosti

prema zlu, često izmiče svjetovnom

umu koji ne može priznati prisutnost

njegova začetnika – đavla.

U ovakvim zastrašujućim čino-

vima, poput ovoga braća Tsarnaev,

možemo na našem svijetu vidjeti ti-

sućljećima dug sukob između dobra i

zla – između Boga i đavla. A na satu

zemaljske povijesti vidi se ciljna crta.

Kakva bi samo pogreška bila da, uz od-

mor i olakšanje koji su tako blizu, bu-

demo odvučeni stvarima ovoga svijeta,

bilo njegovim nevoljama ili njegovim

bogatstvom, i propustimo stići na cilj.

Ovo je utrka koja se neće ponoviti.

Apostol Pavao govori o maraton-

skoj utrci koju nazivamo život: „Ple-

menitu sam borbu izvojevao, trku

dovršio, vjeru sačuvao“ (2. Timoteju

4,7). Istu metaforu nalazimo u pismu

prvim kršćanima kojima je savjeto-

vao: „Odbacimo… grijeh koji lako

zavodi, te ustrajno trčimo na utakmi-

ci koja nam je određena!“ (Hebreji-

ma 12,1).

Iako se ulični bombaški napadi

pojavljuju već cijelo stoljeće, doga-

đaj poput bostonskog podsjeća nas

kako trebamo biti oprezni, budući

da živimo na „neprijateljskom, oku-

piranom“ području. Naš neprijatelj,

Sotona, odlučan je učiniti nam život

što je moguće kraćim i oduzeti nam

ga onda kada smo najmanje spremni.

Srećom, ovaj svijet koji je pun be-

zakonja i opasnosti bit će zamijenjen

„novim nebom“ i „novom zemljom“

u kojima će, prema Božjem obeća-

nju, biti izbrisane suze obitelji Mar-

tina Richardsa, stoga što tamo „smrti

više neće biti; neće više biti ni tuge, ni

jauka, ni boli, jer stari svijet prođe“

(Otkrivenje 21,4).

Biblija pretkazuje kako

Êe upravo u vrijeme

neposredno prije

Kristova povratka ljubav

Ëovjeka prema Ëovjeku

„ohladnjeti“ i postat Êe

neosjetljiva na patnje

drugih ljudi.

U ovakvim zastrašujuÊim

Ëinovima možemo na

našem svijetu vidjeti

tisuÊljeÊima dug sukob

izmeu dobra i zla -

izmeu Boga i avla.

16


Ubrajam se u skupinu ljudi koji vole

biti neovisni. Kada moja supruga i ja

krećemo na put, ja sam taj koji odre-

đuje kojim će se putem ići. Ne volim

kada mi netko drugi određuje kako ću

stići na odredište. No čak i ja moram

priznati da je GPS jedan od najkorisni-

jih izuma našeg vremena.

Najčešće rabimo GPS koji moja

supruga ima na svom mobilnom tele-

fonu. Ona jednostavno svom telefonu

kaže kamo želimo stići i on za nas pla-

nira put, kaže nam koliko nam otpri-

like treba vremena, upozorava nas na

svako skretanje, a kaže nam i da smo

stigli na odredište. Ako skrenemo s

puta koji nam je predložio, uređaj od-

mah reagira prilagođujući svoje upu-

te tako da nas dovede do cilja unatoč

Božji „GPS“

David Jarnes •••••••••••••

skretanjima s pravog puta koja su nam

se dogodila.

Ne bi li bilo divno kada bismo ima-

li takvo što da nas vodi u životu?

Pa, kao što pretpostavljate, vjeru-

jem da imamo. Proročanstva su jedan

od Božjih darova, a njihova je prven-

stvena svrha da nas u ovom životu

vode k vječnosti.

Najvažniji posao proroka bio je

prenošenje poruke koju im je Bog dao

za ljude kojima ju je namijenio. Ove su

poruke uglavnom govorile ljudima što

Bog želi da čine, na koji način Bog želi

da žive, ili su ljude koji su griješili, koji

su odbacivali Njegovo vodstvo, upozo-

ravale na neizbježne posljedice.

Naravno, mnogi ljudi su ove stvari

razumjeli, no nisu postali prorocima.

Pravi proroci bili su oni koje je Bog

pozvao na izvršenje neke osobite zada-

će ili da budu Njegovi glasnogovornici.

On im je rekao što trebaju reći i kome.

U stvari, „rekao“ i nije najbolja riječ.

Bog je nekim prorocima prenio svoju

poruku tako što im se obratio riječima,

no rabio je i druge načine prenošenja

poruke. Koristio je najmanje šest razli-

čitih načina.

1. Aneli

Bog proroku nije uvijek davao poru-

ku izravno, već mu je poruku umjesto

Njega uputio anđeo. Primjer ovog na-

čina nalazimo u prva dva retka knjige

Otkrivenje: „Otkrivenje Isusa Krista

koje mu dade Bog da pokaže slugama

svojim što se ima uskoro dogoditi. I on

17


[Isus, ili Bog] to pokaza zna-

cima po svom anđelu kojega

posla svome sluzi Ivanu. Ovaj

svjedoči za riječ Božju i za svje-

dočanstvo Isusa Krista – za sve

što je vidio“ (Otkrivenje 1,1-2;

kurziv dodan).

Iako je Bog ponekad slao

anđele kao svoje vjesnike,

uglavnom je svoje poruke

osobno prenosio proroku. Či-

nio je to na sljedeće načine:

2. Snovi

To je nešto poput božanskog

videa koji seže u prorokov um i stavlja

u njega slike. Te slike prenose poruku

koju Bog želi da prorok prenese dalje.

Ovaj način prenošenja poruke, te slje-

deći koji ćemo navesti nakon ovoga,

razlikuju se uglavnom po dobu dana u

kojemu se javljaju. Biblijska knjiga Da-

niel sadrži oba primjera.

Prvo veliko proročanstvo u Dani-

elovoj knjizi dano je u snu. Nabuko-

donozor, babilonski kralj, usnuo je san

koji je smatrao vrlo važnim. San je bio

simboličan i Nabukodonozor nije znao

što simboli znače, pa je pozvao svoje

poganske savjetnike da mu pomognu.

Bog je nakon njihova neuspjeha,

djelujući iza kulisa, povezao Nabuko-

donozora s Danielom koji je učio za

savjetnika, a koji je obožavao Boga.

Daniel je molio Boga za pomoć, pa mu

je te noći Bog dao isti san koji je prije

dao Nabukodonozoru, no ovaj put je

uključio i njegovo tumačenje. Daniel je

to prenio Nabukodonozoru, a i nama

danas. Sve to nalazimo u drugom po-

glavlju Danielove knjige u Bibliji.

3. Vienja

Kako bi svoje poruke prenio svojim

prorocima Bog je rabio i viđenja. Vi-

đenja su poput snova koje Bog ljudima

šalje danju, umjesto noću. Prorok pri-

ma viđenje dok je budan, a ne za vri-

jeme spavanja. (U Danielu 7,1 prorok

izjednačuje snove i viđenja). I u No-

vom zavjetu pisac knjige Djela apostol-

skih piše kako je đakon Stjepan, dok je

njegova vjera bila na kušnji, imao viđe-

nje „Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s

desne strane“ (Djela 7,56).

4. Glas (bez tijela)

Bog ponekad govori proroku samo

svojim glasom. Samuel je bio još dijete

kada je prvi put čuo Božji glas koji mu

govori. Jedne večeri, tek što je legao u

krevet, začuo je kako ga netko doziva,

pa je pošao svećeniku Eliju, kod kojega

je živio, te ga upitao što želi. Eli mu je

rekao da ga nije zvao i neka se vrati u

svoj krevet.

Ovo se ponovilo nekoliko puta i

konačno je Eli rekao Samuelu neka

sljedeći put kad začuje glas kaže: „Go-

vori, sluga tvoj sluša“ (1. Samuelova

3,9). Kada je Samuel ponovo začuo

Glas, odgovorio je onako kako mu je

Eli savjetovao i Bog mu je dao poru-

ku koju je trebao reći Eliju i njegovoj

obitelji.

5. Licem u lice

Kada je Bog pozvao Mojsija

da napusti svoj siguran, miran

život i povede Izrael iz Egipta,

Mojsije se složio s time, iako bi

radije ostao tamo gdje se nala-

zio (Izlazak, 3 i 4). Jasno je da je

Mojsije bio jedan od Božjih pro-

roka te da je imao tako blizak

odnos s Bogom da je osoba koja

je pisala njegov posmrtni govor

rekla: „Ne pojavi se više prorok

u Izraelu ravan Mojsiju – njega

je Jahve poznavao licem u lice!“

(Ponovljeni zakon 34,10).

6. Isus

I na kraju, Isus je dao najtočniju sliku

života kojim Bog želi da živimo, žive-

ći osobno takvim životom. Učenici

koji su bili apostoli, a kasnije i proro-

ci, saznali su Božju volju promatrajući

Isusov život, te su o tome posvjedočili

propovijedanjem i pisanjem u Bibliji.

Zašto je Bog svoje poruke proro-

cima davao na različite načine? Mož-

da stoga što su proroci imali različite

osobnosti. Ili je Bog želio da poruke

budu oblikovane na način koji će si-

gurno privući pozornost onih koji su

ih trebali primiti.

No još je važnije pitanje: Zašto je

Bog preko proroka poslao poruke koje

želi da i mi primimo? Zašto jednostav-

no ne govori svakome od nas izravno?

Bog je ljudima uvijek govorio izrav-

no, kako prorocima, tako to čini i dalje.

On nam govori u prirodi, u odnosima

s drugim ljudima, preko Svetog Duha i

putem Biblije. A na osobit način nam je

govorio preko Isusa, i u Starom i u No-

vom zavjetu. No mi baš ne slušamo, pa

stoga ponekad pomiješamo stvari. (U

stvari, uspijevamo pomiješati stvari čak

i onda kada slušamo!)

Preko Duha proroštva – Božji GPS

– primamo pouzdanu verziju Božjeg

vodstva koja će nas voditi u životu do

konačnog cilja – Božjeg doma u koje-

mu, kako On kaže, ima mjesta za nas

za cijelu vječnost. I kao što je to kralj

Jošafat rekao: „Pouzdajte se u Jahvu,

svoga Boga i održat ćete se; pouzdajte

se u njegove proroke i budite sretni!“

(2. Ljetopisa 20,20).

Preko Duha proroštva

- Božji GPS - primamo

pouzdanu verziju

Božjeg vodstva

koja Êe nas voditi u

životu do konaËnog

cilja - Božjeg doma

u kojemu, kako On

kaže, ima mjesta

za nas za cijelu

vjeËnost.

18


Susret s anelomPatty Ntihemuka

•••••••••••••Marija je podigla vrč s vodom na jedno

rame, a zatim ga je polako podigla na

vrh svoje glave. Rahela je svoj vrč već

namjestila, pa joj se samo nasmiješila i

zajedno su pošle stazom koja je vodila

prema njihovim kućama.

„Jesi li čula za Hanu?“, upitala je Ra-

hela tihim glasom.

Marija joj je uputila kratak, upitan

pogled. „Misliš, za njezine zaruke?“

„Ne, već za njezino stanje“, odgovo-

rila je Rahela podižući obrve. „Ja sam

čula jutros, priča se po gradu“, stišala

je glas još više i šapnula, „da je Hana

trudna!“

„Ne vjerujem!“ Marija je ubrzala

korak osjećajući pritisak u trbuhu. „Pa,

ne izgleda kao da je trudna!“

„Izgledala je kad sam je zadnji put

vidjela. Sagnula se kako bi skupila gra-

nje i vidjela sam joj trbuh. Trudna je,

sigurno. Sljedeći put kad je vidiš, gledaj

malo bolje.“

„Hoće li požuriti s vjenčanjem?“,

upitala je Marija. Poznavala je Hanu,

znala je da je ona pomalo neozbiljna i

ne baš učtiva, no izvanbračnu trudnoću

ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju.

„Neće. Njezin zaručnik tvrdi da nije

otac tog djeteta. Zaruke su prekinute.“

„Što će se sad dogoditi s Hanom?“

Rahela nije odgovorila. Nije ni tre-

bala. Otkad znaju za sebe, upozoravane

su na to da ne smiju ostati nasamo s

muškarcem, upravo zbog ovog razloga.

Djevojka koja bi izgubila čast izlagala bi

se opasnosti da bude kamenovana, ako

njezin otac nije bio dovoljno bogat da

potkupi izvršitelje kazne. Čak i u tom

slučaju više nije bilo mjesta u pristoj-

nom društvu za nevjenčanu majku i

njezino nezakonito dijete.

„Može li ju otac otpraviti negdje

gdje će roditi dijete?“, pitala se Marija

naglas.

„Mislim da može“, složila se Rahela.

„No ona je uništena. Čak i ako je njezin

otac zaštiti od zakona, više je ni jedan

muškarac neće htjeti za ženu.“

A kakvu zaštitu može imati žena

koja nema muža? Marija je uzdahnula

dršćući, zahvalna što je doslovno sli-

jedila majčine upute u vezi sa svojim

zarukama. Nikada nije bila nasamo s

Josipom, ni minutu. S njime je samo

potiho razgovarala, pognute glave i u

prisutnosti svog oca.

Hvala ti, Adonai!, pomislila je.

Djevojke su ozbiljna lica nastavile

koračati zadnjim dijelom puta do svo-

jih kuća, a zatim su se rastale kako su

im se putovi razdvojili. Novosti su bile

sočne, kada se radilo o ogovaranju, ali

istodobno i zastrašujuće. Marija nije

mogla odvojiti misli od onoga što je

čula, čak ni onda kada je došla do vrata

svog malog doma izgrađenog opekama

od blata.

„Zašto te tako dugo nije bilo?“, upi-

tala ju je majka istežući leđa, dok je

ustajala s mjesta na kojem je ručnim

kamenim mlinom mljela ječam.

„Srela sam Rahelu na zdencu i rekla

mi je neke vijesti. O Hani.“

„Oh.“, Marijina majka je uzdahnu-

la. „Eto zato se, draga moja djevojčice,

moraš čuvati. Neka joj Adonai pomo-

gne da ne bude kamenovana!“

Večera je tekla polako i sumorno.

Vijesti o stanju u kojem se Hana nalazi-

la već su se raširile i među muškarcima,

pa je Marijin otac samo tužno kimao

glavom. „To je sramota“, promrmljao je.

„Kako će sada njezin otac ići gradom

uzdignute glave? Njegova je kći uništila

vlastiti život i zauvijek osramotila svoju

obitelj. I to nakon što joj je dogovorio

dobre zaruke!“

Marijine mlađe sestre i braća sjedili

su začuđeni i šutke slušali o strašnim

posljedicama koje će morati podnijeti

jedna neposlušna djevojka. Ovako su

djeca učila: otvorenih ušiju i zatvorenih

usta.

19


Nakon večere, kada je Sunce, ostav-

ljajući za sobom rumenilo, nestalo iza

horizonta Marija se ljestvama uspela u

gornju sobu za spavanje koju je dijelila

s mlađim sestrama i braćom. Kada je

došla gore djeca su se još vrtjela na sla-

mnatim prostirkama. Nasmiješila im se

i ukorila ih: „Morate sada svi spavati ili

ću vas probuditi prije zore, kada ja usta-

jem, i morat ćete sa mnom paliti vatru

na kojoj će se kuhati hrana.“

„Nećeš!“, odgovorio joj je brat.

„Neću?“ Marija je dopustila da nje-

zina prijetnja ostane u zraku, no njezi-

na braća i sestre su ju dobro poznavali i

samo su se nasmiješili.

„Marija, pričaj nam priču.“

„Samo jednu“, odgovorila je prilaze-

ći, i kleknula je uz njihov ležaj. „A onda,

obećajte mi da ćete spavati.“ „Obećava-

mo“, odgovorili su ozbiljno. „Pričaj nam

o Ruti!“

„Ne.“ Čvrsto je odmahnula glavom.

„Dovoljno puta ste slušali o Ruti. Pričat

ću vam o dobroj ženi kakve ćete vi, se-

strice, postati kad odrastete.“ Nagnula

se prema svom bratu. „Takvoj ženi ka-

kvu ćeš ti jednoga dana oženiti.“

Djeca su se ugnijezdila na svom le-

žaju, a Marija im je pričala pripovijest

o Sari, majci Izraela. Mnogo je godina

Sara bila dobra supruga i brižna prema

svom mužu i njegovu velikom kućan-

stvu. No srce joj je slamala tuga što nije

imala djece, a imala je obećanje da će

dobiti sina.

Marijin glas se širio malom sobicom

miješajući se s povjetarcem koji se šuljao

kroz maleno okno. Pripovijesti su imale

moć, prenosile su se tijekom povijesti

njihova naroda i poučavale djecu o tome

što znači dobro ponašanje. Adonai je

znao da ovaj svijet nije sigurno mjesto, a

nikako nije ni dobro mjesto. No ljudi na

njemu mogu živjeti ako se čvrsto drže

riječi njihova Stvoritelja. Oni su cijenili

ove pripovijesti, učili ih napamet, pri-

povijedali ih i uvijek iznova govorili o

tome kako je Bog čuvao svoj narod.

Nakon ispričane priče djeca su odr-

žala obećanje i odmah zaspala. Marija se

uvukla u svoj dio prostora, samo njezin

odvojeni, mali dio, budući da je bila za-

ručena i uskoro se trebala vjenčati. Le-

žala je, gledajući kroz maleni prozor i

pitajući se hoće li ona moći imati djecu

sa svojim budućim mužem ili će dijeliti

bol koju je nosila Sara, čežnju za vlasti-

tim djetetom. Kapci su joj postali teški,

okrenula se na stranu, spremna uploviti

u san.

Iznenada ju iz sna trgne nešto što je

zvučalo poput munje kad propara zrak.

U sljedećem trenu svjetlost je obasja-

la sobu. Marija je naglo sjela i povukla

tanki pokrivač preko lica. Čvrsto je sti-

snula očne kapke kako bi se zaštitila od

zasljepljujuće svjetlosti.

Zatim je čula nježan glas koji ju je

pozvao po imenu: „Marija.“

Srce joj je počelo snažno kucati. Tko

je to ušao u njezinu malu sobicu? Zašto

se njezina braća i sestre nisu probudili?

„Marija, ne boj se“, rekao je glas.

„Imam za tebe vijesti od samog Boga.

Našla si osobitu milost u Boga. Izabrana

si da budeš majka Sinu Najvišega. Na-

djenut ćeš mu ime Isus, a Gospodin Bog

dat će mu prijestolje Davida, oca njego-

va. On će vladati dovijeka.“

Marija je spustila pokrivač s očiju i

trepnula. U blistavoj svjetlosti mogla je

vidjeti samo obris veličanstvenog bića.

„Misliš li“, šapnula je, „misliš li majka

Mesije?“

„Da. Mesije“, odgovori anđeo. „Za-

trudnjet ćeš.“

Marija je osjetila kako joj utroba

drhti od riječi koje je joj je uputio anđeo.

Zatrudnjet će! Sada! Bez muža! Nakon

što je toliko pazila da bude dobra, saču-

va svoj dobar glas, posluša majčin savjet

– sada će biti trudna iako nije u braku!

„Ne, ali…“ Marijin glas je drhtao

dok se gušila u suzama. „Ja sam djevica,

gospodine! To ne može biti!“

„Sveti Duh će se spustiti na te“, rekao

je anđeo. „Sila Previšnjega zasjenit će te.

To dijete neće biti rođeno od čovjeka.

On će biti Božji Sin.“

Marija je samo tiho udahnula.

„I tvoja rođaka Elizabeta je trudna.“

Je li ona to čula suosjećanje u anđelovu

glasu?

„Pa ona je starija žena, kao što je bila

i Sara.“

„Ovo je vrijeme čuda.“ Blještavost

svjetlosti malo se smanjila i činilo joj se

kako nazire sjenu poput čovječje. „Ma-

rija, ukazana ti je velika čast.“

Je li imala izbora? Nekako joj se či-

nilo da tako mora biti. Znala je što znači

imati čast biti majkom Previšnjega. Zna-

la je da će njezino Dijete biti Spasitelj

njezina naroda. Znala je da su o ovome

stoljećima sanjale mnoge djevojke, ali

nikada nisu mogle doista povjerovati da

bi baš one mogle biti ta izabrana žena,

majka koja će započeti novu vladalačku

kuću mira.

Ipak, slika Hane pojavila se u njezi-

nu umu: Hana, čiji je otac bio dovoljno

imućan da bi ju poštedio kamenovanja;

Hane, čija je reputacija uništena; Hane,

koja se sada mora suočiti sa životom

obilježena kao „ona žena“.

Marijin otac nije bio bogat kao Ha-

nin otac, pa se strah pojavio u Marijinu

srcu. Ne treba se igrati sa zgražanjem i

gnjevom cijelog grada!

Tijekom svih godina poslušnosti

majci i slušanja pripovijesti o vrsnim

ženama iz prošlih vremena naučila je

nešto mnogo vrednije od samih pravi-

la društvenog ponašanja. Naučila je da

Bog oduvijek djeluje na veličanstven,

čudesan i zbunjujuć način. Naučila je

da je Bog birao male, slabe ljude i od

njih učinio jake i lijepe. Znala je da će

Bog koji je održao svoje obećanje o

sinu kojega je dao ostarjeloj Sari, koji

je izvukao Rahabu iz opkoljenog gra-

da, koji je vodio Rebeku k čovjeku čija

će ljubav prema njoj stvarati povijest,

znala je da će taj isti Bog biti s njom

u svemu na što ju poziva da učini za

Njega.

Kimnula je odobravajući, u početku

plaho, a onda odlučnije. „Ja sam službe-

nica Gospodnja“, prošaptala je. „Neka se

dogodi kako si rekao“.

U sljedećem trenu svjetlost je ne-

stala. Dug je bio trenutak u kojemu se

Marija ponovo našla u potpunom mra-

ku. Oči su joj se polako privikavale na

tamu. Suze su joj klizile niz lice, između

očnih kapaka, a rukama je obgrlila svoj

tanjušan struk. Je li dijete već tu?

Dišući duboko i mirno, sva su djeca

i dalje spavala.

Iznenada joj kroz um proleti redak

iz proroka Izaije: „Evo, začet će djevica

i roditi sina, i nadjenut će mu ime Ema-

nuel!“ (Izaija 7,14).

Ona je bila ta djevica!

Ova se pripovijest temelji na tekstu

iz Luke 1,26-38. Što se dalje događalo s

Marijom pročitajte u Mateju 1,18-25.

20


Kada je Samuel Duncan Parnell u ve-

ljači 1840. godine izašao iz broda Duke

of Roxburgh u Wellingtonu (tada po-

znatom kao Britannia) na Novom Ze-

landu, imao je osobito poslanje. Nije

samo došao na novo tlo kako bi zapo-

čeo novi život već je planirao donijeti

promjene.

Parnell je u Engleskoj izučio za dr-

vodjelju radeći duge sate no uvijek je

iznova raspravljao s ostalim obrtnici-

ma i radnicima o predugom radnom

danu koji je uobičajeno trajao između

10 i 16 sati, šest dana u tjednu. Nakon

osnivanja Grand National Consolida-

ted Trades Uniona (Veliki nacional-

ni ujedinjeni sindikat) zatražio je od

predstavnika da podupru skraćivanje

Chhristiinnee MMilless ••••••••••••••••••

radnog dana. Budući da na to nisu

pristali, Parnell je dao otkaz i započeo

svoj vlastiti posao.

Stigavši na Novi Zeland Parnell je

vidio mogućnost uvođenja nove radne

etike u novom svijetu.

Na brodu Duke of Roxburgh nala-

zio se još jedan putnik odlučan započeti

novi život u ovoj zemlji otvorenih mo-

gućnosti. George Hunter je namjeravao

osnovati špediciju, no najprije mu je bila

potrebna hala ili skladište. Zamolio je

Parnella da mu izgradi zgradu, s čime se

Parnell složio pod jednim uvjetom: radit

će samo osam sati na dan.

Hunter nije bio oduševljen. Zgra-

da mu je bila potrebna, i to odmah.

Cjenjkao se i dokazivao, no Parnell je

bio čvrst. „U jednom danu je 24 sata.

Osam sati treba raditi, osam sati treba

spavati, a preostalih osam sati trebaju

biti za rekreaciju i za ostale male stvari

koje muškarci žele raditi.“

„U Londonu to nije bilo tako“, re-

kao je Hunter.

Parnell mu je odgovorio: „Nismo u

Londonu.“

Mali broj stručnih radnika na No-

vom Zelandu išao je u korist Parnellu.

Hunter nije imao velikog izbora. Mo-

rao ga je zaposliti i tako je Parnell do-

bio svoj osmosatni radni dan.

Pravilo triju „osmica“

Parnellova poznata izjava nije u

potpunosti izvorna. Englez Robert

21


Owen je 1810. godine dao zahtjev za

desetosatni radni dan. Do 1817. godi-

ne cilj mu je bio osmosatni radni dan,

pa je skovao geslo: „Osam sati rada,

osam sati rekreacije, osam sati odmo-

ra“.

Australsko geslo bilo je: „Osam sati

rada, osam sati igre, osam sati spava-

nja i osam šilinga na dan.“ U Americi

se također pojavio problem radničkih

prava. Amerika je 1776. stekla neovi-

snost o Britaniji, no njezini su se rad-

nici susretali s istim problemima kao i

njihovi kolege.

Osmosatni radni dan bit će ostva-

ren, ali po koju cijenu?

DoËekivanje brodova

Ostvarivši osmosatni radni dan

za sebe, Parnell nije namjeravao stati.

Smatrao je svojim poslanjem dočeki-

vati brodove koji su uplovljavali u luku

i upućivati pristigle putnike na potre-

bu nastojanja na osmosatnom radnom

danu tako posredno tvrdeći kako je

uobičajena praksa raditi samo osam

sati na dan.

Sastanak welingtonskih tesara za-

vršio je zavjetom: „održati osmosatni

radni dan i svakoga tko to prekrši tre-

ba baciti u more.“

Iako se smatralo da su radnici

uspjeli u svom zahtjevu za kraćim

radnim danom, stvarnost nije bila bez

nevolja. Nije bilo državnih zakona koji

bi upravljali radnim vremenom, pa je

osmosatno ograničenje u potpunosti

ovisilo o odlučnosti radnika ili o do-

broj volji njihovih poslodavaca. Od tr-

govaca, poljodjelaca i posluge očekiva-

lo se da rade duže, što je često iznosilo

i dvanaest sati na dan.

Postojale su obustave rada i pro-

svjedi. Radnici su pred parlament

iznosili svoje proglase koji nisu bili oz-

biljno shvaćeni. Smatralo se kako će se

nacionalno tkivo raspasti ako posloda-

vac ne bude mogao očekivati od rad-

nika da budu na raspolaganju prema

potrebama.

Bert Roth je u svojoj knjizi Days of

Action napisao svojim čitateljima neka

samo zamisle što bi se dogodilo „kada

bi kočijaš navečer odbio odvesti svoga

gospodara u operu, ili kada bi sluga

odbio donijeti čašu vina za gosta ili

pak svijeću u spavaću sobu.“

Zamislite samo!

»ikaški muËenici

Bitka za osmosatni radni dan nije

bila bez žrtava. U Čikagu je 3. svibnja

1886. godine policija pucala na mnoš-

tvo prosvjednika, ubijajući i ranjavaju-

ći radnike. Sljedećeg dana, za vrijeme

mirnih prosvjeda protiv policijskog

djelovanja, poznatog pod nazivom

Haymarket Aff air (Prosvjedi na trgu

Haymarket), kada su se prosvjednici

počeli razilaziti, bačena je bomba od

koje je smrtno stradao policijski na-

rednik te su ranjeni još deseci ljudi.

Mnogi od njih su kasnije umrli od oz-

ljeda.

Policija je odgovorila nasumičnom

paljbom ubivši nekoliko ljudi i ranivši

još najmanje dvjesto. Stotine radni-

ka uhićeno je i gonjeno, no policijski

gnjev usmjerio se na osam anarhistič-

kih agitatora. Svatko od njih je optu-

žen za planiranje ubojstva.

22


Nikada nisu predočeni dokazi o

krivnji ovih ljudi kao što nikada nije

otkriven ni identitet osobe koja je ba-

cila bombu. No uz namještenu porotu

i pristranog suca nije bilo nade. Sed-

morica su osuđena na smrt, a osmi je

oslobođen. Jedan od sedmorice počinio

je samoubojstvo prije izvršenja smrtne

kazne. Četvorica su obješena, a jedan

od njih, Albert Parsons, u pismu svojoj

djeci napisao je: „Ne umirem samo za

vas već i za svu još nerođenu djecu.“

Šest godina kasnije dvojica preo-

stalih su oslobođena, a novi guverner

ih je proglasio nedužnima.

Parnellov uspjeh

Pedeset godina nakon što je Parnell

prvi put kročio na tlo Novog Zelanda,

28. listopada 1890. godine, radnici su

izašli na ulice kako bi proslavili sjeća-

nje na osmosatni radni dan, što je ka-

snije postala godišnja proslava. Vlada

je devet godina kasnije ozakonila taj

dan kao Praznik rada koji se od 1900-

te godine slavi kao državni praznik.

Novi Zeland je bio prva država u svije-

tu koja je službeno prihvatila osmosat-

ni radni dan.

Parnell je umro 1890. godine, a tri

tisuće ljudi pratilo je njegov lijes koji

TKO RADI NAJVIŠE?

MEKSIKO2.226 SATI

ČILE2.068 SATI

JUŽNA KOREJA2.193 SATA

VELIKA BRITANIJA1.647 SATI

NIZOZEMSKA1.381 SAT

HRVATSKA1.832 SATA

IZRAEL1.910 SATI

RUSKA FED.1.982 SATI

AUSTRALIJA1.728 SATI

NOVI ZELAND1.739 SATI

su nosili radnici, smjenjujući se na

putu od Parnellove kuće do groblja.

Alexander Stuart je u odavanju počasti

u Sydney Bulletinu napisao: „Umro je

narodni kralj, koji nije potjecao iz ve-

lebne palače, već iz jednostavne kuće,

bez raskoši i prestiža. Neokrunjeni

kralj, velik čovjek, koji je jako volio

ljude, osnivač Kampanje osmosatnog

plana, naš Parnell!“

Naš današnji život

U 21. stoljeću većina država razvijenog

svijeta prihvaća osmosatni radni dan

za mjerilo. Poslodavci mogu zatražiti

od radnika da rade duže. Zaposlenici

mogu izabrati žele li to prihvatiti ili ne.

No sljedeći put kada vam se ukaže

mogućnost da radite duže, sjetite se:

ljudi su izložili svoj život opasnosti,

neki su ustrajali, a neki su smrtno stra-

dali da biste vi imali prednost raditi

samo osam sati na dan.

Prema podacima OECD-a radnici u Meksiku rade dulje od ostalih članica. Istovremeno u Nizozemskoj je radni dan

najkraći. Zemlje koje nisu članice OECD-a kao Indija, Kina i Brazil imaju tendenciju najduljeg radnog vremena i visok

postotak radnika koji rade dulje od 48 sati tjedno.

23


Je li teorija o evoluciji znanstvena?

Dr. Leonard Brand•••••••••••••

Mnogi su kreacionisti vjerojatno

uvjereni kako evolucionistička teo-

rija nije znanstvena. Ona to u stvari

jest, no kako bismo razumjeli što to

znači, potrebno se zapitati što neku

teoriju čini znanstvenom. Određe-

nu zamisao možemo označiti nazi-

vom „znanstvena“ ako ju možemo

izučavati znanstvenom metodom.

24


Ako imamo neku zamisao tada

nam nekoliko pristupa može pomoći

pri odlučivanju je li ona ispravna. Jedan

način je koristiti razum pri odlučivanju

o njezinoj istinitosti. Ovaj pristup mo-

žemo nazvati fi lozofskim. Drugi način

je proučavati Bibliju kako bismo po-

tvrdili istinitost te zamisli. Ovo bi bio

vjerski pristup. I konačno, možemo

razmišljati o promatranju i pokusima

koji nam mogu pomoći pri određiva-

nju ispravnosti određene zamisli. Ovo

je znanstveni pristup. Usporedimo ova

tri pristupa.

Pretpostavimo kako želimo znati

koliko zuba ima konj. Ako o odgovoru

samo mislimo, kako možemo znati je li

naš zaključak ispravan? Moramo uspo-

rediti svoje misli s nekom vrstom mje-

rila. Ako takvog mjerila nemamo, naše

je mišljenje samo gruba procjena.

Možemo isto tako pretraživati Bi-

bliju ne bismo li pronašli koliko zuba

ima konj. No problem je u tome što Bi-

blija nije dana da bismo u njoj nalazili

odgovore na ovakva pitanja.

Ako se pitamo koliko konj ima

zuba, tada je najbolji način dobivanja

odgovora na ovo pitanje, očito, otvoriti

konju usta i izbrojiti mu zube. Učinivši

to, primijenili smo znanstveni pristup.

Kako djeluje znanost

Znanstvena metoda može se opisati

sljedećim nizom postupaka. Znanstve-

nik ima zamisao koja se naziva hipote-

za, a zatim razmišlja o promatranjima i

pokusima kojima će ispitati tu hipote-

zu. Rezultati mogu pokazati da je nje-

gova hipoteza pogrešna ili ju pak mogu

potvrditi. Moguć je još jedan rezultat,

a to je da odgovor ostaje nejasan, pa

će znanstvenik morati izvršiti dodatna

promatranja i pokuse kako bi bolje ispi-

tao svoju hipotezu.

Možemo biti sigurni u jedno: zna-

nost nam neće pružiti apsolutan dokaz

ispravnosti ili neispravnosti. Možemo

smatrati kako imamo dokaz, no uvijek

je moguće da novi dokazi promijene

postojeću sliku. Ponekad svojim stu-

dentima kažem kako je polovica svega

onoga što ih poučavam neispravna, no

morat će pričekati nova znanstvena ot-

krića kako bi saznali koja je to polovica.

Prije nekoliko godina znanstveni

dokazi su pokazali kako u Kaliforniji

postoji deset vrsta vjeverica, no novi

dokazi pokazali su postojanje 13 vrsta.

U molekularnoj je genetici središnja

dogma bila da svaki gen na našim kro-

mosomima upravlja nastajanjem jedne

bjelančevine. Međutim, nova istraživa-

nja pokazala su kako je taj proces znat-

no složeniji.

Beskrajan je popis ovakvih promje-

na u znanstvenom razumijevanju. Zna-

nost postiže mnoga značajna otkrića,

no isto tako nam stalno pokazuje kako

su stvari u koje smo prije bili sigurni za-

pravo netočne. Samo tada nismo imali

dovoljno dokaza da bismo to razumjeli.

Postoje neka pitanja na koja zna-

nost ne može odgovoriti jer ne može

provesti ispitivanja unatoč opsegu

istraživanja koje je učinjeno. Primje-

rice, je li Isus, dok je živio na Zemlji,

doista činio čuda? Pokušajte izmisliti

pokus kojim ćete ispitati ovu zamisao.

Možete biti potpuno sigurni da je On

činio čuda, no vaše vjerovanje ne može

biti znanstveno potvrđeno.

Evolucija

Vratimo se našem pitanju teorije o evo-

luciji. Započet ću razmatranjem znače-

nja riječi evolucija. Temeljna defi nicija

biološke evolucije je „promjena tijekom

vremena“. Životinje i biljke mijenjaju

se stoga što im njihov genetički sustav

omogućava prilagodbu različitim oko-

lišnim uvjetima.

Jednostavan su primjer kljunovi

zeba s otoka Galapagosa. Kako se klima

mijenjala tijekom razdoblja od nekoli-

ko godina, tako su nastale promjene u

količini hrane ovih ptica. Zebe s malim

kljunovima imale su manje mogućnosti

preživljavanja, a prosječna veličina klju-

na promijenila se kako bi se prilagodila

dostupnoj hrani. Zatim, kako se klima

vraćala na prijašnje uvjete, i dostupna

hrana se također mijenjala, a prosječna

veličina zebina kljuna vratila se na ve-

ličinu prije klimatskih promjena. Ovo

je primjer mikroevolucije – promjene

unutar vrste – koja se uglavnom događa

mutacijom i prirodnim odabirom.

Možemo li mikroevoluciju prouča-

vati znanstvenim metodama? Možemo.

25


Mnogi znanstvenici provode istraživa-

nja mikroevolucije promatrajući kako

se promjenom okoliša mijenjaju i živa

bića. Oni proučavaju procese koji se

mogu promatrati i dokumentirati.

Teorija o evoluciji uključuje još

jednu zamisao nazvanu makroevolu-

cija – zamisao o tome kako su svi ži-

votni oblici evoluirali tijekom dugih

vremenskih razdoblja od istog zajed-

ničkog pretka. Ovaj dio evolucije kaže

da su žabe, vrapci, crvi, kupus, palmi-

ni listovi, rakovi i sami znanstvenici

evoluirali iz zajedničkog jednostanič-

nog pretka.

Što reći o makroevoluciji – većim

promjenama tijekom vremena te po-

stanku od zajedničkog pretka? Može li

se to proučavati primjenom znanstve-

nih postupaka? Da. Znanstvenici kori-

ste mnoge vrste dokaza kako bi razvili i

ispitali hipoteze o evoluciji od zajednič-

kih predaka.

Obje su vrste evolucije znanstvene

u smislu u kojem se mogu proučavati

uporabom znanstvenih postupaka. Me-

đutim, među njima postoji razlika. U

najmanju ruku, mogu se promatrati ba-

rem dijelovi mikroevolucije, no makro-

evoluciju – teoriju po kojoj su različite

vrste životinja nastale od zajedničkog

pretka u dalekoj prošlosti – nije mogu-

će promatrati. Istraživanje zajedničkog

podrijetla upotrebljava znanstvene do-

kaze, no uvelike je ovisno o pretpostav-

kama za tumačenje tih dokaza.

Pretpostavke

Najvažnija pretpostavka koju znanstve-

nici općenito prihvaćaju jest da nikada

u povijesti nije postojalo nikakvo čudo,

nikakav nadnaravni čin. Sve u prirodi

može se protumačiti prirodnim zako-

nima koji su otkriveni. Ova se pretpo-

stavka naziva „naturalizam“.

Na temelju ove pretpostavke znan-

stvenici će uvijek tumačiti dokaze po-

drijetla prema teoriji o zajedničkim

precima. Ovi se dokazi mogu tumačiti

na različite načine, no prema naturali-

stičkom svjetonazoru, jedino tumače-

nje koje će biti prihvaćeno jest ono koje

se temelji na podrijetlu svih organiza-

ma od zajedničkog pretka u procesu

evolucije.

Mnogi od nas žele znati više – ne

samo može li teorija o evoluciji biti

znanstveno proučena već i je li ona

istinita. Ponekad se pojam znanstveni

upotrebljava na način koji podrazumi-

jeva da ako nešto nije znanstveno, tada

nije ni istinito. Ako Isusova čuda ne

mogu biti znanstveno istražena, znači

li to i da nisu istinita? To nije logičan

zaključak. Znanost ne može pokazati

jesu li se Isusova čuda dogodila ili nisu.

Može li se naturalistička pretpo-

stavka ispitati znanstvenim postupci-

ma? Kad bi mogla tada više ne bi bila

pretpostavka. Pretpostavka da nikakvi

nadnaravni postupci nisu bili uključeni

u podrijetlo životnih oblika (to jest, da

nije bilo stvaranja) jest samo vjerova-

nje o prošlosti. To nije moguće ispitati

promatranjem ni pokusima. Iz ovog

razloga pretpostavka je pristrana fi lo-

zofska odluka, a ne odluka utemeljena

na znanosti. Postoje određeni dokazi za

koje se tvrdi da podupiru evoluciju koja

je trajala milijunima godina, no različiti

svjetonazori mogu dovesti do različitog

tumačenja istih dokaza. Razlika se na-

lazi u tumačenju i u pretpostavkama o

kojima tumačenja ovise.

Kako bismo prikazali razliku u svje-

tonazorima te posljedičnim tumačenji-

ma, navest ćemo sljedeći primjer: crvi i

znanstvenici imaju iste biokemijske pro-

cese koji se odvijaju u njihovim tjelesnim

stanicama. Naturalistički znanstvenici

smatraju kako to dokazuje da su se razvili

od istog zajedničkog pretka, no to može

značiti i da ih je planirao isti Stvoritelj

koristeći isti biokemijski mehanizam za

održanje života u njihovim stanicama.

Razlika između ovih dvaju tumačenja

– evolucije i kreacionizma – ne može se

provjeriti znanstvenim postupcima stoga

što se temelje na pretpostavkama o ono-

me što se dogodilo u prošlosti.

Pri izučavanju mikroevolucije vrlo

često možemo „konju otvoriti usta i iz-

brojiti zube“. No kada se pitamo jesmo

li evoluirali od bakterija i crva, tada po-

stavljamo pitanje o davnoj prošlosti, a

tada tamo nije bilo ni jednog znanstve-

nika koji bi „konju otvorio usta“.

Odgovor možemo tražiti od Boga, a

u ovom slučaju radi se o značajnom du-

hovnom pitanju kojim se Biblija bavi.

Postanak kaže da je Bog stvorio svijet i

sva živa bića na njemu. Jedina preosta-

la mogućnost odgovora na ovo pitanje

je po svojoj naravi fi lozofska. Možemo

razmišljati o ograničenim dokazima

koje imamo i odlučiti, u svom vlastitom

umu, da je naturalistička pretpostavka

ispravna. No samim time ju nećemo

doista i učiniti takvom.

ZakljuËak

Je li, dakle, teorija o evoluciji znanstve-

na? Jest, u smislu da ju je moguće pro-

učavati primjenom znanstvenih postu-

paka. Čini li je njezin status znanstvene

teorije dokazanom činjenicom? Znan-

stvenici su napisali mnoštvo knjiga u

kojima hrabro tvrde kako je evolucija

tijekom dugih vjekova činjenica jed-

naka činjenici o postojanju gravitacije.

Međutim, takve tvrdnje nisu realne ako

posjedujemo ispravno razumijevanje

znanstvenog postupka. Dijelovi evolu-

cije, osobito mikroevolucija, dobro su

dokumentirani i čini se kako su u biti

istiniti, iako postoji još mnogo toga za

naučiti prije no što čak i taj dio isprav-

no razumijemo.

No makroevolucija je sasvim dru-

ga kategorija, a osobito njezine tvrdnje

koje se tiču davne prošlosti i podrijetla

životnih oblika. Znanost može prouča-

vati ove tvrdnje i stvoriti hipoteze, no

te se hipoteze nikada neće moći strogo

znanstveno ispitati. Nismo tamo bili pa

stoga naša tumačenja prastare povijesti

vrijede koliko i naše pretpostavke.

Za mnoge od nas Božja riječ je po-

uzdaniji vodič za razumijevanje stare

povijesti. Bog je bio tamo kada je stvo-

ren život, i On je „izbrojio konju zube“,

a nama je rekao odgovor. Biblija se ne

bavi temom podrijetla stoga što je Bog

znao da nam je važnije znati odakle do-

lazimo, zašto smo ovdje i kamo idemo.

Pitanje „Poznajem li Isusa?“ ne

mora se činiti jako znanstvenim, a neki

ga neće smatrati važnim za našu ra-

spravu o evoluciji. Ipak smatram da je

to najvažnije pitanje.

Imamo li više povjerenja u suvre-

mena znanstvena tumačenja no u Bož-

ju riječ? Znamo li Isusa dovoljno da bi-

smo imali povjerenja u Njegove poruke

koje nam je ostavio u Bibliji?

26


Znanost je cvjetala, a jedan je stu-

dent među najmlađima i najsjajnijima

ustrajno bio najbolji u fi zici i kemiji,

osvajao je akademske nagrade i naj-

bolja sveučilišta dodvoravala su mu

se svojim ponudama za stipendiranje.

Njegov je put stremio prema vrhunci-

ma znanstvenog svijeta.

U našem dobu prosvjetljenja i pos-

tmodernističkog zaključivanja put dr.

Johna Ashtona predstavlja izuzetak

koji potvrđuje činjenicu da proučava-

nje znanosti ne mora uvijek uništiti ne-

čiju vjeru. Ponekad ju može i stvoriti.

Nalaženje vjere

Tijekom studentskih godina Ashton

je radio u istraživačkom odjelu naji-

Braden Blyde•••••••••••••

staknutije svjetske rudarske i naft ne

kompanije – BHP Billiton.

„Bio sam iznenađen prazninom u

životu nekih tamošnjih znanstvenika“,

kaže on. „No moj šef nije bio takav.

Bio je drugačiji u svom pristupu radu

i životu.“

Razlika je bila u tome što je njegov

šef bio kršćanin.

„Tako sam i ja počeo razmišljati o

svrsi života“, sjeća se Ashton.

„Budući da sam odrastao u obite-

lji koja se samo smatrala kršćanskom,

upitao sam svoju majku: ‘Kako netko

može naučiti nešto o Bogu?’“ Predlo-

žila mi je da za početak odem u crkvu.

Tako je i učinio. No Ashton nije

posjedovao Bibliju.

„U vrijeme kada sam se prijavlji-

vao za najbolju državnu stipendiju iz

kemije, izmolio sam svoju prvu mo-

litvu. Rekao sam otprilike ovo: ‘Bože,

ako dobijem ovu stipendiju, kupit ću si

Bibliju.’“

Dobio je stipendiju i to ga je dove-

lo do rada pod mentorstvom Harryja

Blooma, svjetski poznatog kemičara.

Prva knjiga koju je kupio nakon dola-

ska? Biblija.

Borba za pozornost

Ashton je tijekom sljedećih godina

završio dva doktorata, jedan iz kemi-

je, a drugi iz epistemologije (teorije

znanja). Napisao je bezbroj radova,

pridonio značajnim pronalascima u

27


• Mutacije ne proizvode nove, svrhovite genetičke podatke.

• Nikada nije zamijećena evolucija novih vrsta kao rezultat novonastalog

genetičkog koda.

• Ne postoji poznati i dokazani mehanizam kojim je moguće protumačiti način

pojavljivanja svrhovite genetičke informacije, a statistički je to nemoguće.

• Ne postoji poznati i dokazani mehanizam kojim bi se mogli objasniti svi koraci

u nastanku žive stanice od neživih molekula (abiogeneza), a statistički je to

nemoguće.

• Abiogeneza nikada nije viđena, a propali su svi pokušaji da ju se započne.

• Ne postoje fosili evolucijskih prijelaznih organizama koji su dokazano

posljedica genetičkih mutacija, a trebali bi postojati milijuni i milijuni fosila

takvih mutacija. To znači da među evidentiranim fosilima nemamo dokaza

stvarne evolucije.

• Fosilni ostaci pružaju mnoštvo dokaza o izumiranju potpuno oblikovanih

životinja i biljaka, no dokaza o evoluciji novih životnih oblika nema.

• Neke od najstarijih fosilnih stijena sadrže potpuno razvijene napredne

životinje poput trilobita, no bez dokaza o evolucijskim precima.

• Brzina erozije kontinenata je prevelika za starost koju evolucijske procjene

daju kontinentima i fosilima koji su u njima sadržani, te odvijanju njihove

evolucije.

• Ne postoji dovoljno oceanskih sedimenata ni vulkanskih slojeva da bi

kontinenti bili dovoljno stari za pretpostavljenu evoluciju.

• Radiometrijsko datiranje rezultira velikom starošću nedavno nastalih stijena,

tako da ne možemo doista „znati“ starost stijena. Isto tako, pronalaženje

radioaktivnog ugljika C14 u ugljenu i dijamantima znači da ti slojevi moraju

biti mlađi od 100.000 godina, pokazujući tako nedovoljno dugo vrijeme za

pretpostavljenu evoluciju.

• Brzina mutacija trenutno promatrane DNK nagovješćuje kako ta DNK mora biti

stara manje od 100.000 godina, što nije dovoljno vremena za pretpostavljenu

evoluciju.

Izvadak iz djela Johna Ashtona Evolution Impossible (Green Forest, AR:Master Books, 2012.

28


znanstvenoj zajednici i napisao mnoge

knjige. Najnovija je naslovljena Evoluti-

on Impossible (Nemoguća evolucija). No

unatoč svim uspjesima i postignućima,

biti glas jednog kreacionista među sve

većim zborom evolucijskih evanđelista

značilo je biti usred stalne bitke.

Ashton kaže da je većina znanstve-

nika s kojima radi vrlo pristojna po pi-

tanju njihove različitosti, oni priznaju

da se u nečemu ne slažu, no iza zatvore-

nih vrata istraživačkih centara i izdava-

ča stvari stoje – i metaforički i doslovno

– sasvim drugačije.

„Imao sam knjigu koja je trebala

biti izdana i radio sam na njezinoj pro-

midžbi s jednim od najvećih i u svijetu

najpopularnijih znanstvenih časopisa“,

kaže on. „Pričao sam im o knjizi i nje-

zinoj znanstvenoj potpori stvaranja, a

oni su iznenada postali nezainteresira-

ni. Unatoč činjenici da sam imao novac

kojim bih sve to platio, jednostavno

ih nije zanimalo da mi daju prostor u

svom časopisu.“

Slični su se zidovi podizali pred

Ashtonovim prijavama za istraživačke

donacije različitih ustanova. On kaže

kako je znanost zdrava, ali ju nitko ne

želi dodirnuti.

Godine 2006. pripremio je DVD s

dokazima o inteligentnom dizajnu, no

reakcija znanstvene zajednice bila je za-

jedljiva i vrlo neznanstvena. Ashton kaže:

„U članku jednog časopisa ova zamisao

je stavljena u isti koš s besmislicama po-

put ‘privlačenja žlica i izvanzemaljskih

otmica’, a ironija je u tome što, naglašava

on, to nikako nije znanstveni argument.

„Godinu dana kasnije izdan je čla-

nak koji je sadržavao moj odgovor. Re-

akcija je bila još oštrija.“

Ashton je primio bezbroj napadač-

kih, a ponekad i pogrdnih e-mailova i

komentara. „Jedan među njima kazuje

jako puno i dolazi od kolege znanstve-

nika koji je rekao: ‘Još nemamo doka-

za da si u krivu. No pronaći ćemo ih.’“

Ovaj komentar potvrđuje njegov najve-

ći strah kada je u pitanju njegov posao i

njegova vjera.

„Bojim se da nema više rasprave o

ovom pitanju [kreacionizam nasuprot

evoluciji]. Rasprava je završena, ali ne

zbog nedostatka dokaza već zbog onoga

u što ljudi žele vjerovati.“

Pouke koje treba nauËiti

„Nigdje u znanstvenom svijetu ne po-

stoje dokazi koji pokazuju nastanak

nove genetičke informacije“, kaže Ash-

ton. „Djelići genetičkog koda su ili pre-

neseni ili uklonjeni, no ništa nije novo.

Bez ovih novih dijelova informacije ne

postoje znanstveni odgovori na tvrdnje

o nastanku.“

Još jedan zbunjujući problem za

evolucijsko tumačenje života jest pro-

blem sinergije – međusobnog djelova-

nja dvaju ili više elemenata koji, kada

se udruže, daju učinak veći od onoga

koji može proizvesti svaki od njih po-

jedinačno. Ashton vjeruje da se ova

zamisao nalazi u temelju „mnogih po-

grešaka, osobito u okolišnim i zdrav-

stvenim znanostima“. Pojašnjava kako

je to pomalo slično dvojici muškaraca

koji mogu nositi teret koji je više no

dvostruko teži od onoga koji bi mogao

nositi svaki od njih pojedinačno.

„Čini se kako priroda može unutar

sustava stvarati sinergiju koja se protivi

jednostavnoj logici“, kaže Ashton. „To

uzrokuje značajne probleme u znan-

stvenim istraživanjima.“

Osim znanstvenih otkrića Ashton

je otkrio i dva značajna problema koja

predstavljaju izazov onima koji zastupa-

ju kreacionizam. „Prvo, u znanstvenim

krugovima postoji veliki nedostatak

znanja o Bibliji“, kaže on. „Mnogi znan-

stvenici djeluju i prosuđuju na temelju

pretpostavki koje su potpuno neisprav-

ne.“

Drugi problem je u prevladavaju-

ćem mišljenju kako svi znanstvenici

vjeruju u evoluciju. „Prilično je sigurno

reći kako postoje mnogi vodeći znan-

stvenici u mnogim znanstvenim po-

dručjima koji potvrđuju da to nije tako.

No to stajalište je ponovo dokaz da je ra-

sprava o tome skinuta s dnevnog reda.“

Ashton priznaje kako bi bilo puno

lakše kada bismo odustali od borbe. No,

ako je kao znanstvenik i kao kršćanin

išta naučio, to je da istinu treba iznijeti

na svjetlost dana.

„Postoje mnoge teorije i mnoga

nagađanja oko mnogih stvari. Ono što

mene zanima jest ono što možemo znati

i što možemo prikazati.

„Trebamo se pitati: Što je najbolji

povijesni dokaz? Što je najbolja znan-

stvena spoznaja? Što je najbolja biblijska

spoznaja? A zatim ih trebamo upotrije-

biti.“

29


BraËni oporavak

“HoÊu razvod!” Ove su bolne rijeËi poËetak gotovo polovice

razvoda brakova u suvremenoj zapadnoj civilizaciji.

Ta je pojava dobila razmjere pošasti i prisutna je u svim

zajednicama, bez obzira na socijalne, ekonomske,

etniËke ili religijske karakteristike.

Željko Bošnjak•••••••••••••

30


Mi smo stvoreni za odnose. Od-

nosi su u samome temelju ljudsko-

ga ponašanja i iskustva. Stvoritelj je

osobno ugradio u nas potrebu da

imamo nekoga pored sebe kako bi-

smo bili stabilni. Nakon što je stvorio

muškarca, On je rekao: “Nije dobro da

čovjek bude sam. Načinit ću mu pomoć

kao što je on.” I tako je nastala obitelj,

prva zajednica ljudi. Ona je i danas

temeljna jedinica društva. Međutim,

iako dizajniran mudrošću samoga

Boga, brak je omalovažen nemudrim

postupanjem nas ljudi. Iako postoji,

rekli bismo, legitiman temelj za na-

stanak braka, mnogi ga još uvijek,

iz ovog ili onog razloga, samovoljno

prekidaju. Umjesto da bude više nego

tragedija, danas je razvod sveden na

razinu obične riječi.

Stvoritelj je rekao: “Stoga će čovjek

ostaviti oca i majku da prione uza svo-

ju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo.”

Hebrejski izraz za “prionuti” ovdje je

identičan praktičnome izrazu za čvr-

sto slijepiti, recimo, dvije ploče. I to

tako slijepiti da se ne mogu razdvojiti,

a da se obje ne oštete. Razvod je, tako,

cijepanje svete zajednice. Isto tako,

naš Stvoritelj ne odobrava trpljenje

bračnoga zlostavljanja pod svaku cije-

nu. Rastava ili ne, pitanje je sad?

Razvod je rezultat sebičnog, samo-

voljnog i nezavisnog djelovanja jed-

nog ili oboje partnera, gdje su njegovi

sebični interesi iznad dobrobiti onog

Naš Stvoritelj

ne odobrava

trpljenje braËnoga

zlostavljanja pod

svaku cijenu.

Rastava ili ne,

pitanje je sad?

31


drugog. Prvotna zamisao o braku je

izopačena. Pojedinci u obitelj uno-

se sebe bez namjere da ispune Božju

namjeru za takvo zajedništvo - a to je

da svaki od njih bude samo polovica

jednog tijela. I mnogima je neugodno

u braku upravo zato što ne shvaćaju

zašto su tu, dok misle samo na svoje

interese. Ali kao što je razvod rezul-

tat razarajućeg procesa, tako postoji

i proces koji može obnoviti odnose.

Za takvo što je potrebno da oboje žele

oporavak.

Braku mnogo može pomoći osje-

ćaj odgovornosti. Tako najviše šanse

imaju brakovi gdje oboje pristaju na

oporavak i gdje su oboje svjesni vla-

stite odgovornosti. Ali čak i pored

tako dobrog temelja za obnovu braka,

postoje neke maksime koje je važno

poštivati.

Najprije biblijski redak iz 127.

psalma: “Ako Jahve kuću ne gradi, uza-

lud se muče graditelji.” Brak koji nije

utemeljen na minimalnim duhovnim

načelima bit će teško održati. Budući

da je Bog zamislio i stvorio obitelj, taj

je odnos najprije duhovan. Povjere-

nje, iskrenost, vjernost, poštovanje ili

bilo koji drugi duhovni princip, kažu

statistike, nedostaju svakome braku

koji je došao u fazu razvoda.

Drugo je to da brak nije “fi ft i-fi ft i”

(možda reći “pola-pola”?). Nije dobro

izričito podijeliti odgovornosti i pa-

ziti da se ne pređe crta razdvajanja.

To stvara napetost i, često, nepravdu.

Brak podrazumijeva da svatko uči-

ni ono što vidi da treba poduzeti. To

znači da oči oba partnera trebaju biti

otvorene da opaze i učine, u ljubavi,

ono što je najbolje za oboje, i to bez

gunđanja.

Treće, pokušajte biti pozitivni i

izgradite privlačan karakter, tako da

vaš supružnik nema povoda misliti o

nevjerstvu ili nekoj drugoj devijaciji

bračnih odnosa. Održite toleranciju i

njegujte duh ljubavi koji će otežati bilo

kakvo vanjsko miješanje u vaše odno-

se.

I na kraju, brak nije nezavisno

putovanje ili niz problema koje treba

prevladati. Dobar brak je niz događaja

koji imaju svoje prednosti i koje tre-

ba proživjeti i uživati zajedno. Čvršće

zajedništvo nastaje kada dvoje rade

zajedno u svome domu, dijele svoje

misli, sazrijevaju zajedno.

Jedan divan biblijski tekst vrlo

slikovito opisuje konačno rješenje za

uspješan brak. Tu se govori o sudje-

lovanju oba partnera za dobro jedan

drugoga, ali i o sudjelovanju njiho-

voga Stvoritelja. I pored svih dobrih

savjet i načela, najviše šanse, ipak,

imaju oni koji su Boga uzeli za svo-

jega savjetnika i stalnoga obiteljskog

prijatelja. Piše: “Bolje je dvojici nego

jednome... padne li jedan, drugi će ga

podići... i TROSTRUKO se uže ne kida

brzo.”

Nova knjiga

od autorice Ellen G. White

Naručite kod izdavača: Znaci vremenaPrilaz Gjure Deželića 77, Zagreb • tel: 01 2361 920

e-mail: [email protected]: znaci-vremena.com

Cijena: 50,00

kn

armagedon · znaci vremena • 1/2014. bilo je 5 sati i 45 minuta ujutro 20. ožujka 2003. godine....

Documents