ars gratia artis. - kscbugojno.ba 19/bilten-4 fedra 19.pdfje prvo napisao priču „guliverova...

14 7 . T E A T A R S K I F E S T I V A L F E D R A 2 0 1 9 . B I L T E N B R . 4

ARS GRATIA ARTIS.

Umjetnost radi umjetnosti.

2 4 7 . T E A T A R S K I F E S T I V A L F E D R A 2 0 1 9 . B I L T E N B R . 4

MLAVA I KAMENČIĆITreći festivalski dan ostade iza nas.

Sve je lijepo, sve je isto, samo vode nema. (crni pojas 3.DAN)Ne smeta, sporije ćemo se kretati, sve što zahtijeva vodu (prije ili poslije) svest ćemo na minimum.

Sunce nam je saveznik.

Banjalučani sinoć navukoše osmijehe na lice naše publike. Energični.

Mladi.

Guliverični.

Dis je to, ljudi, Dis.

Danas je lijep dan.

Ulice našeg grada mirišu festivalski. Pišem.

Slušam bluz.

Kaže jedan naš pjesnik, poznat užem krugu (ono, porodica i nekoliko prijatelja) da bluz uravnotežuje čovjeka i ne smije se slušati skroz tiho, jer “bluz kad se utiša, podsjeća na miša.”

Ovaj dan me podsjeća na vodu.

Mlava.

O njenu površinu odbijaju se zrake sunca, a sjenke drveća ljeskaju se na površini.

Ne treba bacati kamenčiće.

Večeras nam dolaze “Veziri”. Tekst R. A. Rusa.

Odnekud mi iskrsnu njegova priča o struji koju sam pročitao davno, davno. Futrika, kaže Rus.

Travničani, sretno!

Idemo dalje!

P.S. Danas su prijepodne u off programu igrali glumci Eko Arta predstavu “Žabac i stranac”. Sanja Krnjajić i Azra Huskić. Lijepo. Publiko, svaka čast!


MEDIJI O NAMA

OKRUGLI STODIS- TEATAR MLADIH BANJA LUKA"ZAKON ZA GULIVERA"

Senad Milanović, moderator okruglog stola, poželio je dobrodošlicu ansamblu, te ih predstavio prisutnima. Imali smo priliku gledati jednu pravu veselu razigranu farsu. Podsjetio se na svoje studentske dane kada je na trećoj godinu radio farsu „Kralja Ibija“ čuvenog Alfreda Žarija, u režiji Gorna Damjanca, te se sjetio da im je reditelj rekao da su za farsu bitne dvije stvari. Prvo pravilo je da ništa nije ono što jeste, a sve je ono što nije. Drugo pravilo je da se farsa bavi kritikovanjem vlasti, što smo imali priliku vidjeti u ovoj predstavi. Otkrio je da je 2015. godine imao priliku gledati predstavu „Zakon za Gulivera“, ali tada pod nazivom „Put u Liliput“. Pravda je zabranjeno izgovoriti u Banjoj Luci. Upitao je autora i reditelja ove predstave, Ognjena Bogdanovića, otkud ideja da napiše i izrežira jednu ovakvu predstavu.

Ognjen Bogdanović, autor i reditelj predstave, je otkrio da je od pamtivijeka fasciniran dječijom literaturom. Dosta dječije literature je namjenski pisano za djelu kako ne bi bilo zabranjeno da se štampa i da ima svoj tiraž. Džonatan Svift je prvo napisao priču „Guliverova putovanja“ za odrasle, a kasnije pretvorio u knjigu za odrasle, ali je bila zabranjena odmah nakon izdavanja, budući da je u tekstu bilo dosta psovki. Nakon što je nešto izmijenio, izbacio vulgarizme dospjela je u dječiju literaturu. Priča „Guliverovih putovanja je negdje vrlo aktuelna i u pogledu religije i politike. Trenutno svi živimo u Liliputu. Uz neko dočitavanje, odlučili smo da Guliverovim putovanjima vratimo originalni sjaj za odrasle i da ispričamo dobru priču.

Senada Milanovića, moderatora okruglog stola, zanimalo je zašto se sada predstava zove „Zakon za Gulivera“?

Ognjen Bogdanović, autor i reditelj predstave, rekao je da je predstava imala naziv „Put u Liliput“ prva tri igranja, ali vidjeli su da je o problem jer na predstavu dolaze djeca, pa su zbog toga morali da promijene naziv. Željeli su da se zove „Pravda za Gulivera“. Budući da se u Banjoj Luci ne smije izgovoriti riječ pravda, morali su naći sinonim, pa su se odlučili za zakon.

Senad Milanović je potom upitao Dušana Uroševića, budući da je on po profesiji dirigent, da li pozorište, gluma, dirigovanje imaju sličnosti. Dušan Urošević je rekao da je sve izuzetno povezano. Dirigent na prvom mjestu koristi ruke kao manuelnu tehniku, a zapravo koristi cijeli tijelo, facijalnu ekspresiju. Imao je još želju na fakultetu u Bijeljini da se bavi amaterskim pozorištem, da se nadogradi kao dirigent, a dobio je priliku u Banjoj Luci gdje se priključio DIS-Pozorištu mladih. Imao je problem da sve što poželi da ispriča kroz muzičko djelo nije mogao facijalno da objasni. Pozorište mu je dosta pomoglo da nađe sve emocije, ne samo kroz ovu predstavu, već i druge, ozbiljnije, teže. Ovo shvata kao nadogradnju dirigentske ličnosti, ali i kao hobi, i ventil da „popusti“ dirigovanje i uđe u ljepši svijet mašte.

Emir Sejfić, član Stručnog žirija, čestitao je na odigranoj predstavi. Sa glumačkog aspekta je sugerisao da igraju jedni sa drugima, jer su tada mnogo smješniji i zanimljiviji. Kad igraju sami sa sobom, postaju malo iritantni u nekim trenucima. Smatra da bi reditelj trebao naći na nekoliko mjesta neke tačke da bi se publika mogla odmoriti u svom tom ludilu. Pohvalio je igru sa publikom, te rekao da mu se činilo da je cijela publika željela igrati sa njima. Pohvalio ih je za to što su se kritički osvrnuli na sve. Rekao je da su svi glumci jako dobri i da samo sitne glumačke stvari trebaju popraviti.

Slađana Zrnić, članica Stručnog žirija, rekla je da odavno nije gledala predstave ovog pozorišta. Kompletna jedna glumačka ekipa, prva generacija Akademije umjetnosti Banja Luka je stasala iz ovog pozorišta. Drago joj je da su u Bugojnu na Festivalu. Problem joj je da ih posmatra sa profesionalne strane. Sugerisala im je da kada razvijaju scenu, ta scena treba da ima špic i moraju poentirati, a oni je u svojoj igri i radosti pređu, a poželjela je da je poentiraju. Smatra da bi o tome trebali povesti računa u narednim igranjima. To je jedina zamjerka. Na parodičan način su iznijeli svoje stavove, što je pohvalila. Primjetila je da posjeduju naivnost koja danas nedostaje pozorištima, a ona je ključ njihovog igranja. Svidjeli su joj se i njihovi kostimi i scenografija, rekvizita. Seksualne aluzije su bile na granici, ali ipak nisu pretjerali s njima, što je pohvalno. Predložila im je da još razvijaju ovu predstavu, da ona ide dalje, pa i da mijenja nazive, zavisno od situacije. Također je pohvalila i njihov scenski pokret koji je fantastičan. Predstava je dobar primjer vrhunskog amater. Pohvalila je i glumicu Milicu Drakulić koja se jako dobro nosi sa trojicom drugih glumaca koji su „opasni“ na sceni.


Dženita Imamović Omerović, članica Stručnog žirija, rekla je da je sretna što je imala priliku gledati ovu predstavu. Voljela bi da studenti glume režije i dramaturgije Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu gdje ona predaje pogledaju ovu predstavu. Misli da bi mnogo naučili. Smatra da su jako mudro, promišljeno u priču o Guliveru stavili naša putovanja kroz region i Balkan. Pohvalila je kolektivnu glumačku igru. Složila se sa Slađanom Zrnić što se tiče zaokruživanja scena. Rekla je da su je uveli u vedrinu i svijet mašte i u svoju pozitivnu ludost koja ima svoj cilj i koja je vrlo konkretna. Sasvim sigurno je da će igranjem predstave doći do zaokruživanja nekih cjelina koje su potrebne, a možda i nisu. Dodala je da su sjajni, duhoviti, pametni, maštoviti i puni ljubavi za pozorište, koje itekako može da mijenja svijet.

Aldin Omerović, glumac Narodnog pozorišta Sarajevo, kazao je da mu je bila čast što je gledao ovu predstavu. Ludi su i, kako je rekao, žargonski bi se reklo da je ovo vrlo neozbiljna predstava, a ustvari je vrlo ozbiljna. Imponuje mu što su tako mladi, ali i tako hrabri da u svom izričaju bave ovim temama. Volio bi da u Sarajevu, Bugojnu i drugim gradovima postoje mladi ljudi koji se bave pozorištem na ovako ozbiljan način. Budući da je žanrovski sklon drugačijem pozorištu, trebalo mu je vremena da pristane na njihovu igru, na sredstva koja koriste, ali kada je pristao, u određenom momentu bio je „zakovan“ pažnjom za ono što oni rade i kako se igraju.

Vahid Duraković, dramaturg, također je čestitao glumcima na zanimljivoj i gledljivoj predstavi. Žanrovski pristup je na tragu nekakve postavke koju postavlja Florans Dipon da je Aristotel vampir pozorišta zapadne civilizacije, zbog toga što je sve bilo postavljeno na toj poetici koja je nastala iz priče, a ona zastupa tezu da pozorište treba biti jedna vrsta mini spektakla kroz interaktivnu komunikaciju sa publikom gdje ne postoji ni katarza ni priča sa glavnim junacima, tako da je ovo jedan odličan primjer takvog pristupa pozorišnom činu. Scenski pokret izaziva više komičnost, nego tekst. Osjeti se veza sa pravdom i nepravdom. Dobro bi bilo da povedete računa da u unutrašnjem ritmu scene bolje zakucate te scene koje vežete sa onim što mi proživljavamo. Smatra da je ovo vrlo dobra predstava.

Senada Milanović, profesorica književnosti i bosanskog jezika je pozdravila ekipu. Vidjelo se da su uživali u igranju predstave. Fascinirana je što se ovim bave vrlo ozbiljno, hrabro i drsko. Iz Banje Luke nam često dolaze predstave koje se bave gorućim problemima koji su malo i tabu. Nedavno je gledala predstavu „Karolina Nojber“ Narodnog pozorišta Republike Srpske, u režiji Kokana Mladenovića, koja na sličan način progovara o šundu, o onome što mori današnje društvo, vrlo otvoreno i drsko, te je pitala glumce kako nisu dobili otkaz poslije odigrane predstave. Shvatila je da ipak ne živimo „u kandžama“, već u demokratiji i trebamo da progovaramo, te da će nas se tada mnogo više cijeniti. Priznala je da ih više cijeni jer se bave na komičan način ovako ozbiljnim temama i što su uzeli „Guliverova putovanja“ da to pokažu.


Senad Milanović, moderator okruglog stola, otkrio je jednu zanimljivu činjenicu da je upravo autor, glumac i reditelj večerašnje predstave Ognjen Bogdanović, zapravo, asistent režije predstave „Karolina Nojber“ koju je spomenula Senada Milanović.

Senada Milanović je upitala reditelja zašto je uveo u priču oca i zašto je glumicu, koju je uveo iz publike, ostavio na sceni, te zašto je nije poslao u publiku. Pohvalila je i to što su predstavom progovorili o otuđenosti porodice, djece i roditelja.

Ognjen Bogdanović je odgovorio da su željeli da publika vidi da su se oni,zapravo, igrali. Željeli su da sve vrijeme ljudi svjesno gledaju predstavu i da se potpuno izgube u svijetu mašte.

Aldin Omerović je rekao da je kraj fenomenalan, te dodao da su glumci predstave atipična omladina koja upravo krajem proziva svoje vršnjake i one koji će doći nakon vas.

Novica Bogdanović, reditelj i bivši direktor DIS- Pozorišta mladih Banja Luka, govorio je o Festivalu, te u tom kontekstu je otkrio da je primijetio uspone i otklone od tradicionalnog promišljanja o pozorištu. Smatra da je ovaj Festival našao snagu da napravi zaokret, to se vidi po repertoaru. Čast mu je da je tu. Otkrio je da je gledao sva izvođenja ove predstave, i drago mu je da se ona transformiše, a rekao je da je DIS-Pozorište mladih Banja Luka pozorište koje ima svoju publiku i trenutno 21 živu predstavu na repertoaru od kojih su sve autorske. Saliha Hajrić, članica Žirija publike, je imala samo jednu primjedbu, a to je da su na samom početku predstave su bili nerazgovjetni i nije ih ništa čula ni razumjela, te im sugerisala da povedu o tome računa.

Dženita Imamović Omerović je pohvalila moderatora okruglog stola Senada Milanovića koji vrlo profesionalno i znalački vodi okrugli sto, te mu je čestitala.

Na kraju je moderator zahvalio glumcima DIS-Pozorišta mladih Banja Luka što su igrali na našem Festival i što su nas svojom predstavom obradovali i osvježili, te rekao da se nada da se opet vidimo.


TREĆI DAN DRUŽENJA

Predstava je bila sasvim zadovoljavajuća. Imali su fenomenalnu emociju i energiju koju su u potpunosti prenijeli na publiku. Odličan ansambl. Amila

Odlični, zaista odlični. Veoma su aktivni i specifični. Poruke koju su prenijeli su zaista aktuelne i tražene. U svakom slučaju, zanimljivo. N.B.

Bila je simpatična. Poruka je da se zabavimo. Najbolji glumac je momak u žutoj majici. Publika je definitivno uživala. Možda neće svi shvatiti poruke koje su prenijeli. Sve preporuke. N.R.

GLAS PUBLIKEDIS- TEATAR MLADIH BANJA LUKA"ZAKON ZA GULIVERA"


Svaka čast glumcima. Gluma je za svaku pohvalu. Uspjela je nasmijati starije i mlađe. F.A.

Osim što je predstava bila jako duhovita, ukazala je na neke probleme zajednice. F.T.

Urnebesno, tema aktuelna, glumci odlični. Sve pohvale. T.T.

Na prvi pogled, nepovezana radnja. No, kako rekoše, “bolji život”… Uspjeli su prikazati sve nedostatke koji su krivi za nedostatak istog, kako naše države, tako i država bivše Jugoslavije. Meni najdraže, uspjeli su se narugati našem cjelokupnom društvu i svim njegovim institucijama. Odlično! M.R.

Dugo vremena nisam pogledala bolju komediju. Vjerni prijatelj

Svaka čast glumcima! Jednakost, ujednačenost i saradnja na sceni su neke stvari koje ih izdvajaju od ostalih. O glumi da ne govorim. A.K.

Zanimljivo, uzbudljivo i simpatično. E.D.

KNJIGA UTISAKADIS- TEATAR MLADIH BANJA LUKA"ZAKON ZA GULIVERA"

Trećeg dana Festivala smo imali priliku da vidimo predstavu „Zakon za Gulivera“ koju su nam izveli mladi iz Banja Luke, DIS – Pozorište mladih Banja Luka. Tekst i režiju potpisuje mlađahni Ognjen Bogdanović. Šta vas je motiviralo da ovo čuveno Sviftovo djelo „Guliverova putovanja“ postavite na pozorišnu scenu?Fascinacija dječijom literaturom, koja u sebi krije puno više poruka nego što to ima, da tako kažem, ozbiljnija literatura. Te poruke su toliko jasne da ih je zapravo vrlo jednostavno i postaviti na sceni. Iz te fascinacije je i potekla ideja odnosno shvatanje da su „Guliverova putovanja“ ta neka priča koju mi živimo i koju želimo da ispričamo. U tom periodu smo svi bili fascinirani raspravama o tome da li postoje filmski i pozorišni žanrovi i da li ih treba odvajati. Onda smo pokušali da čisto filmske žanrove ubacimo u pozorište odnosno u ovu priču o Guliveru.

Opišite nam ukratko sam proces stvaranja ove predstave.Najduže su trajale pripreme na papiru, negdje oko četiri mjeseca uz česte rasprave gdje bi šta trebalo da ide i kako uopšte postaviti predstavu. Poslije toga smo otišli na scenu i u naredna tri mjeseca potpuno razorili sve ono što smo dogovorili.Predstava je u suštini najviše nastajala u procesu samog igranja za sve ove godine koliko je igramo.

Kakvi su planovi DIS – Pozorišta mladih Banja Luka a i kada ste Vi lično u pitanju?Trenutno puno radimo, imamo stalni repertoar, a glavni cilj nam je da tako i ostane. Svaki ponedjeljak, srijedu i nedjelju igramo predstave. Trenutno brojimo preko sedamdeset članova tako da su nam planovi da i dalje pokušamo da budemo što više društveno angažovani i da dopustimo mladima da dobiju priliku da kažu ono što misle. Što se mene lično tiče,završavam dramaturgiju, nakon toga planiram upis master studija za multimedijalnu režiju, pošto se ja nikako ne mogu odlučiti šta konkretno da radim. Sve mi je nekako u srcu, puno me stvari interesuje kada je u pitanju umjetnost, tako da ćemo vidjeti šta će život donijeti.

RAZGOVOR SAOgnjenom Bogdanovićem

Predstavljamo vam...Ime i prezime?Milica DrakulićDatum i mjesto rođenja?16. februar 1997., Banja Luka.Kada i zašto si se počela baviti glumom?Ima jedno godinu dvije, to je bilo sasvim spontano, preko poznanstva, to mi je bilo više kao hobi, kao neki izduvni ventil, da jednostavno lakše prolaze studentski dani. To je bila i velika prilika da istražim sebe, da se izrazim onako kako ne mogu svakodnevno. Divno mi je i zabavno. Pomjeram vlastite granice. Imala sam strah i od govora pred ljudima i od scenskog nastupa, a kamoli da ja nešto govorim.Koliko ti je pozorište pomoglo?Stekla sam mnogo poznanstava. Bila sam jako zatvorena, a svi u pozorištu imaju neku otvorenu narav, automatski su me prihvatili, podsticali me da se i ja sama otvorim. U smislu, to sam ja trenutno, takva sam u predstavi. Osvrt na predstavu?Glumci su mi dosta pomogli. Stekla sam potrebno iskustvo. Dobila sam puno prostora da pronađem put kako da iznesem svoju ulogu, izgradim sebe i svoj lik u tome. Nisam dio originalne postave, ali su tu bili savjeti da radim šta god samo da ide i ide predstava, improvizacija, uigravanje, razigravanje…Da li si ti atipičan mladi čovjek?Pa, svako ko je iskren prema sebi i prema drugima je atipičan.Koja je to vrsta muzike koji slušaš, filmova koje gledaš?Simphony Metal sam zaista voljela, to mi je nekako miks svega, prija mi. Koju god vrstu muzike krenem da slušam, opet se tome vratim. A filmovi… To zavisi od raspoloženja, prije sam mnogo voljela drame, sada ako je period stresa vratim se nekim komedijama da me oraspolože.Da li studiraš ?Da, studiram medicinu, zato mi pozorište i dođe kao izduvni ventil jer je fakultet zaista zahtijevan.Životni moto? Trebamo se truditi da istražujemo sebe i ostanemo si vjerni.

Emir Sejfić je član Stručnog žirija 47. Teatarskog festivala BiH FEDRA. Naš Bugojanac, profesionalni glumac, trenutno zaposlen u Narodnom pozorištu u Mostaru, svoje prve glumačke korake je započeo na daskama koje život znače upravo u Bugojnu u našem Teatru FEDRA. Također, pjevač je u bendu „Dva i po Čo'eka“, pa smo iskoristili priliku da popričamo s njim.

Na početku ovog razgovora, možeš li nam reći nešto o svojim prvim glumačkim koracima, odnosno, kako je sve počelo?Jučer sam sreo gospođu Hikmetu Kifić Jureta s kojom su i počeli moji prvi glumački koraci i tako mi je drago bilo kad sam je vidio. Ona je razlog zašto sam se počeo baviti glumom. Krajem osnovne i početkom srednje škole priključio sam se Teatru FEDRA. Igrao sam u nekoliko dječijih predstava (dvije ili tri), a u srednjoj školi sam radio sa profesoricom Senadom Milanović. Glumio sam u predstavi „Djelidba“. To je jedna zanimljiva priča. Glumac Narodnog pozorišta u Sarajevu, koji je također tu, Aldin Omerović i ja smo glumili u toj predstavi, taman pred prijemni ispit. Tokom rada na predstavi „Djelidba“ koju smo radili sa profesoricom Senadom Milanović, išli smo na pripreme na Akademiju i u tom nekom periodu je čak bila i audicija. Zanimljivo je da je jedna od prvih mojih profesionalnih predstava bila upravo „Djelidba“.

Uvijek si rado viđen gost na Festivalu. Znamo da si uvijek tu, pratiš Festival, predstave, ali ove godine si u drugačijoj ulozi, kao dio Stručnog žirija. Koji su tvoji prvi utisci?Zahvalan sam na pruženoj prilici da budem dio Stručnog žirija Teatarskog festivala BiH FEDRA. Nikad nisam ranije ovo radio, tako da je i meni sve novo. Ja želim opustiti atmosferu na okruglim stolovima jer navikao sam da na našim festivalima ponekad naiđem na uštogljenost, ispitivanja. I ja se opuštam na okruglim stolovima i mogu reći da mi je jako zanimljivo.Imam sjajnu saradnju sa kolegicama žirija i svi smo kao ekipa super. Ovaj Festival je već nešto kultno.

Koliko je ovaj Festival bitan za afirmaciju pozorišne umjetnosti?Ovaj Festival je bitan itekako za afirmaciju pozorišne umjetnosti. Ako posmatramo samo naš Teatar FEDRA, iznjedrio je profesionalne glumce: Aldina Omerovića, Senada Milanovića i mene, a i u budućnosti će biti sigurno i još. Mi smo profesionalni glumci, ali ima još dosta ljudi koji se i danas bave glumom. Ovaj Festival je u umjetničkom smislu jako bitan za naš grad. Odazivom publike vidimo da je ljudima stalo. Kao što je selektor Sead Đulić rekao da je sve teže naći predstave u amaterskim pozorištima, znači da se to pomalo gasi, što je zabrinjavajuće. Upravo je ovaj Festival svjetlo na kraju tunela. Produkcijski je Festival, zaista, na jednom visokom nivou, ako uporedim sa nekim profesionalnim festivalima. Imamo jedno blago koje trebamo čuvati, njegovati, a to je već sada generacijsko pitanje.

Svestran si, član si uspješnog i prepoznatljivog benda „Dva i po Čo'eka“, može se reći slobodno da je taj bend naš bugojanski brend. Gledali smo te u predstavama, viđali u serijama, reklamama, pa nas zanima koji su tvoji planovi u budućnosti?Ja sam pozorišni glumac. Reklame, serije, hiperprodukcija, nešto što je komercijalno, među nama glumcima je nešto što je prihod. To radimo kako bismo zaradili. Bend je jedna jako zanimljiva priča. Nastala je upravo na stepenicama na platou Kulturno-sportskog centra. Drago mi je da priča još uvijek traje, da nas ljudi još uvijek „trpe“. Mnogi Bugojanci zaboravljaju da mi zaista predstavljamo ovaj grad. Svaki put ponosno na početku naših svirki kažem da smo mi bend iz Bugojna. Ponosan sam na naš bend koji smo napravili uz pomoć naše kreativnosti. Hvala svakome ko bend „Dva i po Čo'eka“ vidi kao bugojanski brend. Drago mi je to čuti.

Intervju s članom Stručnog žirija Emirom Sejfićem


Danas smo posjetili radionice glume Slađane Zrnić, prvakinje drame Narodnog pozorišta Republike Srpske.

Na radionicama učestvuju: Amar Velagić, Vojislav Elez, David Popadić, Imran Ferizović, Sajra Talargić, Tajra Tiro, Danijela Ivoš, Marija Magdalena Dilber, Lejla Jusufbegović, Anabera Zrnić, Lora Mikulić i Đorđa Grgić.

RADIONICE GLUME


DP Eko Art Bugojno, predstava za djecu „ŽABAC I STRANAC"

VEČERAS...Pozorišna dvorana 20, 30 sati

Pozorište Travnik "F.K.P"

Autor: Rusmir Agačević RusRežija: Roberto Rifi Zahirović

Igraju:Đena Arifović

Matej BaškaradNebojša FilipovićHajiša Halilović

Renata IgnjićNedžla Kadić

Maja KulenovićAlmir MulaimovićRoberto Zahirović

Rašid ZukićZukić Rašid


O pozorištu

Pozorište Travnik osnovano je još 1954. godine i jedino je amatersko pozorište u BiH koje svoj rad nije prekidalo ni za vrijeme rata kada je izvelo 9 premijera. U poratnom periodu od 1996. do 2010. godine Pozoriše Travnik je imalo 48 premijernih izvođenja, od čega 26 za djecu. Organizirali su međunarodni festival tetarskih grupa „Kaleidoskop“ u tri navrata 1997, 98. i 99. godine, finansiranom od strane austrijske vlade, u suradnji sa H.O. Alter Art bili su suorganizator međunarodnog festivala „Dani adolescenata“, u suradnji sa H.O. Alter Art i Schlesische 27 iz Berlina, sa učesnicima iz Njemačke, Poljske, Italije, Srbije, Crne Gore i BiH, uradili su predstavu „Hamlet landscape“ sa premijerama u Travniku i Berlinu, organizirali festival „Umjetnost radi umjetnosti“... Posebno se ponose serijalom za djecu „Djeca hitaju pjevove“ izvođenom u periodu od 1998. do 2006. godine. Svake godine serijal se sastojao od 16 emisija u kojima je učestvovalo godišnje oko 200 djece, plešući, pjevajući, glumeći, slikajući... U periodu od 2002. do 2006. godine šezdeset tri (63) učesnika pripadao je populaciji odgojno zanemarene i zapuštene djece. Serijal je tako dobro prihvaćen od strane djece i roditelja da su uspjeli animirati i roditelje za javni nastup kroz emisiju „Roditelji hitaju pjevove“. Pozorište Travnik učestvovalo je na brojnim festivalima amaterskih i profesionalnih pozorišta. Ponosni su vlasnici mnogobrojnih nagrada i priznanja. Osim velikog broja volontera-amatera, iz njihovih redova je izraslo petero diplomiranih glumaca i dva producenta, a imaju još jednu studenticu glume i dva studenta produkcije na Akademiji scenskih umjetnosti. Svi oni su odabrali svoje zanimanje baš zahvaljujući svom radu na „daskama koje život znače“. Oni aktivno pomažu rad Pozorišta Travnik, radeći volonterski kao reditelji, glumci, voditelji radionica.

O predstavi

Predstava F.K.P. autora teksta Rusmira Agačevića Rusa, predstavlja komediju, ili može se slobodno reći grotesku, u kojoj se na duhovit, komičan način izriču tragedijski ozbiljne teme. Predstava govori o životu jedne neobične obitelji koja u svojim unutrašnjim previranjima, nepovjerenju, iskrivljenim vrijednostima nametnutim od društva i sistema, nastoji da proizvede stroj koji će im pomoći da “zavladaju svijetom”, te kreiraju posebnu konzervu, postanu bogati i moćni ulazeći u apsurde svakodnevnice.Ovo je novo izdanje poznatog Agačevićevog djela u originalnom nazivu“Događanje familije Hadumići” iz 1989. godine na osnovu čijeg teksta i velikog interesovanja publike je prenesena i na televizijske ekrane. Bez obzira na protok vremena, promjene sistema, ona ima svoju aktuelnost i plijeni dramskom radnjom i zanimljivim dijalozima.


O režiseruRobert Rifi Zahirović

Roberto Zahirović je rođen 23.11.1974. godine u Schaffhausenu, Švicarska. Po zanimanju je profesor sporta, tjelesnog i zdravstvenog odgoja. U Pozorište Travnik došao je davne 1984. godine i ostao kao glumac, amater. Inače, svoje interesovanje za dramsku umjetnost pokazao je od ranog djetinstva i kroz dugogodišnji doprinos kulturnom stvaralaštvu igrao je u mnogim, kako dječijim, tako i u predstavama za odrasle. Od 2015. godine aktivno preuzima omladinsku scenu i scenu za odrasle pri Pozorištu Travnik. Nastoji, sa svog pedagoškog aspekta, što više pomoći mladim ljudima da zavole dramsku umjetnost, te razumiju njenu važnost u odgojno-obrazovnom procesu. Istina, nema puno iskustva u režiserskom konceptu. Lider je teambuilding radionica, strateških, konceptualnih i humorističnih treninga uma i tijela, te sarađuje sa mnogim kompanijama kako u BiH, tako i van nje. Njegovo režisersko iskustvo više je bilo bazirano na nekoliko dječijih predstava, jer posebno voli da radi sa djecom i mladima. Izazov režije Agačevićevog teksta F.K.P. prihvatio je iz entuzijastičke vizije i želje da napravi kako jednu "familiju" u predstavi, tako i van nje, koja će čuvati temelje vrijednosti dramske umjetnosti, u čemu je i uspio. Na scenu je po prvi put doveo neke od glumaca i pomogao im da povjeruju da oni to mogu. Jedan je od temeljnih tvoraca koncepta "Liliput kabarea", veoma poznatog šoua Travničanima.

SUTRA Pozorišna dvorana11,00 sati

Teatar FEDRA Bugono"Jezik je najjače oružje"

Režija: Ajla Kurtović

Igraju:Asja UgarakDalija Huskić

Abdu FazlibegovićEldar BušatlićNaida Bušatlić

Una UgarakNedim UgarakSajna HuskićTara Velagić

Adem UgarakJasmina VelagićVedad Vrtlagić

Amer SušićAmna Hadžić

Hana JašarevićLejla Ramić

Amina HuskićElma Skeho

Emrah BušatlićAlma Bušatlić

Muhamed JusićTon i svjetlo:Azra Huskić

Faruk Šeremet

Predstava "Jezik je najjače oružje" govori o današnjem odnosu dječaka i djevojčica, o njihovim različitostima, njihovim sukobima te o jeziku koji na kraju napravi najveću štetu. Vrijeme u kojem odrastaju današnja djeca veoma je opasno, a svako dijete izloženo je svakodnevnom uticaju tehnologije, mjesta i sredine gdje žive i još mnogih drugih stvari koje im pruža današnja sredina...To će vam najbolje pokazati naši mladi glumci, koji su i sami dio toga. Mobiteli, računari, konflikti i drugo, njihova su svakodnevnica...


Iz ugla Obrada Kisića

Tokom ovih festivalskih dana ponekad svratim u redakciju biltena gdje mlada ekipa pod budnim okom profesora Nedžada Milanovića vrijedno radi na pripremi festivalskog glasila koji bilježi sve ono što se, po 47. put, dešava na najstarijoj smotri pozorišnih amatera u državi.

Svaka posjeta nekoj redakciji u meni izaziva poseban osjećaj. Vrati mi sjećanja na godine kada sam, još kao srednjoškolac, najveći dio zimskog i ljetnog raspusta, provodio u redakciji Radio Bugojna kao mladi sportski saradnik. Tu sam osjetio prve čari novinarskog posla, za koji sam ostao vezan cijeli život. Gledajući ekipu biltena 47. Teatarskog festivala Fedra kako neumorno radi, nisam mogao da se ne prisjetim kako je redakcija radila prije 30 i više godina. Bilo je to u tadašnjem Domu kulture (danas zgrada Hrvatskog doma), a kasnije, kao i danas, u Kulturno-sportskom centru.

Za razliku od danas, kada je sve kompjuterizovano, u vrijeme osamdesetih godina, glavno sredstvo za rad članova redakcije biltena bile su pisaće mašine na koje smo bili ponosni jer su se proizvodile u našem gradu, u tvornici biro mašina, njihovom najvećem proizvođaču u SFRJ. Redakcija bi, u vrijeme trajanja Festivala dobijala posebnu prostoriju, fiksni telefon, što bi bila i znatna olakšica u radu.Odmah po završetku festivalske večeri, u redakciji bi vrilo kao u košnici. Novinari, koji su pratili Festival, sa redakcijskog telefona slali bi izvještaje svojim medijskim kućama koje su ih akreditovale.

Istovremeno, redakcija biltena je radila punom parom, a zvuk pisaćih mašina odzvanjao bi do kasno u noć. Kucalo se na matricama. Nakon toga bi se na šapilografu (sprava za umnožavanje) izvlačio tekst, te kompletirao bilten. Iako se sa tehničkog aspekta rad sadašnje i nekadašnje redakcije biltena ne može porediti, među njima je i mnogo dodirnih tačaka. U redakcijama je stalno preovladavao entuzijazam. Niko nije pitao za radno vrijeme. Cilj je uvijek bio isti - da se posao završi na vrijeme i da se u bilten ubaci svaka, pa i najmanja informacija koja odslikava festivalske dane u Bugojnu. Karakteristično je da bi, bez obzira koliko bi broj biltena bio odštampan, uvijek neko ostao bez svog primjerka, koji bi bili brzo razgrabljeni što je bila potvrda činjenici kako redakcija dobro radi svoj posao.


KLOŠARENILO


EDO VON KORJENIĆ, VON OVO VON ONO

NAČINI SAMO TRI KORAKA

Prvim izađiiz svoje školjke

drugim skini mjesečeve bisere

sa vrataa treći

neka ostanenaša tajna

NISAM ZNAO DA JE TVOJA LJUBAV BILA

TAKO VELIKA

I tek sadaposlije tvog odlaska

učimda dišem

MOJA JE LJUBAV OTIŠLA NA KRAJ SVIJETA DA ME

TRAŽI

Zatim sam ja otišaona drugi kraj svijeta

da spasim sebe

MIRIS JUTARNJE KAVE U TVOJOJ

KOSI

Ako svako jutronije boje

tvoje koseja oči nemamza gledanje

PONEKAD ME POGLEDAŠ OČIMA

NEVENA

Na tren pomislimda je to osmijeh

nevenaali tvoje usne

ne govorešto i tvoje očijer tvoje srcesluša samo

što će mu šapnutikiša

ČAROBNE USNE NA RASTANKU

Oprostitečarobne usne

što vas ljubio nisamna rastanku

slučajnoniste bile tu

POVRATAK STARE LJUBAVI

Ne vraćaj sestara ljubaviako nemaš

korijen maslačkau sebi

Kad cvijeta nestanesamo će maslačak

vječno cvjetatikao ljubav

sunca i kišekao sjećanjeposlije kraja

svijeta

PJESMA O TUZI

Zašto plačeš Katalunjoplači Katalunjonesretno udata

djevojkoova pjesma

su tvoje suze

KAJANJE POSLIJE BUĐENJA

Bila je noći samo noć preduga

tvoje usne i rukesu znale put

a moje srce i očinisu ga prepoznale


VIC DANAIde jedan ulicom i jede batak.Kad je pojeo, baci kost iza sebe.Kaže jedna: -Što bacaš otpatke po ulici?Kaže on: -Nije od patke, od koke je.

UPUTSTVO ZA (NE)PRAVILNO RAZUMIJEVANJE VICA DANA

To malo selo se ušuškalo u podnožje planine. Sve je bilo lijepo, ali izvor vode je bio visoko u planini. U početku im je bilo dobro, slali su žene da donose vodu u fučijama (napravljene od drveta, vrlo teške, pogotovo kad se napune vodom). Žene nosile, nosile i jedan dan se pobune.

Kaže ona jedna:

-To je vaš poso.

Kaže predsjednik sela:

-Nije, to je vaš posao.

-Naše je da rađamo djecu, ako ćemo vodu nosat, nećemo više rađat. Rađajte sami kad ste frajeri.

Bogami se muškarci zamisliše.

Kaže onaj jedan:

-Hajmo napravit od drveta neku vrstu cijevi.

Kaže drugi: -Kako, kad cijevi još nisu izmišljene?

Probaše i napraviše oni cijevi, poredaše ih, spojiše i dovedoše vodu u selo. Ma, sve se preokrenu. Djeca se pršću, muški se kupaju poslije smiješnih pokreta. Voda je izvor života, čulo se sa svih strana. Jednog dana osjetili su podrhtavanje tla.

-Zemljotres! Zemljotres!

I pokidaše im se cijevi.

Svi se spakovaše i krenuše iz podnožja planine.

Sunce je posmatralo kako se kolona gubi na horizontu.


OBAZIRANJA

FEDRO: Sve mi se nešto šamuta u glavi.FEDRINICA: Od čega?

FEDRO: Od one skake sinoć u predstavi.FEDRINICA: Mladost, moj Fedro, mladost.

FEDRO: I ja sam nekad mogo skakat.FEDRINICA: Jesi, ali si postao kao manifestacija na Starom mostu.

FEDRO: Je li to praviš aluzije na moju seksualnost?FEDRINICA: Ne, ne pravim. Htjela sam reći da se skokovi u Mostaru održavaju jednom godišnje, a eto, i ti skočiš jednom godišnje.

FEDRO: Bit ću primoran da moju razgovornost s tobom svedem na minimum ili da je čak ukinem.FEDRINICA: Uvijek razgovorno tražiš moju opreznost u govornoj komunikaciji s tobom.

FEDRO: Ja pričam o predstavama, a ti govornom prikrivenošću pokušavaš razotkriti moje tjelesne slabosti. Zašto, zašto?FEDRINICA: I oni Liliputanci postižu međusobnu bolju jezičku razumljivost od tebe I mene.

FEDRO: Onda, donesi brakorazvodnu odluku i potraži nekoga vidno pohotnijeg od mene.FEDRINICA: Ja sam žena, a žene su čuvarice brakova.

FEDRO: Tačno ću donijeti odluku o mom nestanku sa ovih prostora.FEDRINICA: Gdje ćeš? Šta ti fali?

FEDRO: Krenut ću grlom u jagode, izravno prsima suprotstavit ću se olujama i nedaćama života.FEDRINICA: Želiš krenuti stopama pustolovnog Gulivera.

FEDRO: Zbog veoma otežane situacije naše razumljivosti, razmišljam o otcjepljenju od tebe.FEDRINICA: Ne bih mogla podnijeti smijajuće reakcije komšija na taj protest.

FEDRO: Pravda je riječ koju treba vratiti u svakodnevnicu, i to hitno. FEDRINICA: Pa, eto, vrati, ko ti… Ah, kad prije izađe…


DIREKTOR FESTIVALA:Mirza IdrizovićORGANIZATOR KUL-TURNIH AKTIVNOSTI: Vahid Duraković

IZVRŠNI PRODUCENT FESTIVALA:Senada Milanović

PR FESTIVALA:Edna Supur

REDAKCIJA BILTENA:Nedžad Milanović, urednikAnes Telbiz, tehnički urednikVedrana Kisić-AlagićSuad Velagić

FOTOGRAF FESTIVALA:Edin Ćatić Bato

SARADNICI:Almir MujagićErmina MusićEmina SijamijaAjla KurtovićMelisa MekićHamira Sultanović Karadža Amina Terzić Amar Velagić Sajra Talargić Ajna KaltakAdna RizvanImran FerizovićNeira Mušić

TEHNIČKA EKIPA:Senad Imamović Struja

Edin Ćatić Bato

Azem Duraković

Mahmut Ždralović

Jusuf Hozić Caci

ŽIRI PUBLIKE:Tidža Čaušević

Senad Jusić

Sead Karadža

Edin Korjenić

Lamija Mlaćo

Selma Rustempašić

Sanja Krnjajić

Eneida Alibegović

Ermina Musić

Samira Merdžanić

Saliha Hajrić

DIZAJN-PLAKAT-NASLOVNICA:

Antonio Džolan

SELEKTOR:Sead Đulić

STRUČNI ŽIRI:Slađana Zrnić

Emir SejfićDženita Imamović Omerović

MODERATOR OKRUGLIH STOLOVA:

Senad Milanović

ORGANIZACIONI ODBOR:Hasan Ajkunić

Senada MilanovićNedžad Milanović

Suad VelagićEdin Ćatić Bato

Ermina MusićDženana Abdalajbegović

Antonio DžolanVahid Duraković

Vedrana Kisić-AlagićHamira Sultanović Karadža

Tidža ČauševićSaliha Hajrić

Elma Idrizović

UREDNIK I INTERNET STRANICE:

Edin Ćatić Bato

VANJSKI SARADNICI:Maida May

Edo KorjenićObrad Kisić

VAŽNI BROJEVI I SERVISNE INFORMACIJE:POLICIJA 122– VATROGASCI 123-HITNA POMOĆ-124 PORTIRNICA KSC-a 030/509-722– AUTOBUSNA STANICA

030/251-789-HOTEL VILLA GRANDE 062/500-577-DIREKTOR FESTIVALA 030/509-720-UREDNIK BILTENA 061/796-877Preporučujemo vam da svratite na osvježenje u Caffe HOLLYWOOD i Pizzeria LITTLE BIG (plato KSC-a)

ars gratia artis. - kscbugojno.ba 19/bilten-4 fedra 19.pdfje prvo napisao priču „guliverova...

Documents