ARS RESTAURO d.o.o. restauriranje zidnih slika i mozaika Brnaze 307, Sinj 21230

arsrestauro08@gmail.com 091/191-0010, 091/191-0011

GEROVO – SVETA GORA

CRKVA MAJKE BOŽJE SVETOGORSKE

RESTAURATORSKI RADOVI NA ZIDNIM OSLICIMA U ZONI

PJEVALIŠTA

Ars restauro d.o.o.

Brnaze 307, Sinj

ev. br. RO – 11/16

listopad 2016.

2

IZVJEŠĆE O RESTAURATORSKIM RADOVIMA NA ZIDNIM OSLICIMA U

ZONI PJEVALIŠTA CRKVE MAJKE BOŽJE SVETOGORSKE NA SVETOJ

GORI KOD GEROVA

1. SITUACIJA:

Svetište na Svetoj gori iznad Gerova spominje se prvi put 1504.g. Sadašnja

zavjetna crkva Majke Božje Svetogorske izgrađena je u 18. stoljeću. To je barokno-

klasicistička jednobrodna građevina izduženog svetišta, s dvije bočne kapele i masivnim

zvonikom sljubljenim uz glavno pročelje (v. sliku na naslovnoj strani). Unutrašnjost

crkve je 1900.g. u cijelosti oslikao Marko Antonini, talijanski slikar koji je u razdoblju od

1875. do 1937.g. ostvario plodan opus dekorativnog zidnog slikarstva u Hrvatskoj i Bosni.

Ispod Antoninijevih zidnih slika naziru se ostaci jednog starijeg, teže oštećenog

dekorativnog oslika.

U drugoj polovici 20. stoljeća veći dio zidnih slika u svetištu je neadekvatno

preslikan. Teško oštećene zidne slike na stropu broda su 2007.g. u cijelosti konsolidirali i

restaurirali djelatnici umjetničke radionice Ksaver iz Zagreba (danas Ars restauro d.o.o. za

restauriranje zidnih slika iz Sinja). Godine 2010. restaurirani su zidni oslici u južnoj bočnoj

kapeli crkve, a 2013.g. dovršena je restauracija zidnih oslika u sjevernoj bočnoj kapeli. U

2016. g. osigurana su financijska sredstva za restauratorske radove na zidnim oslicima u

zoni pjevališta.

Restauriranje zidnih oslika crkvi od 2007.g. na ovamo izvode u kontinuitetu

restauratori tvrtke Ars restauro d.o.o. iz Sinja. 1

2. OPIS POSTOJEĆEG STANJA:

Likovni program Marka Antoninija bazira se na tipičnim elementima dekorativnog

zidnog slikarstva kasnog historicizma: realistično prikazane figuralne kompozicije

naslikane su slobodnim potezima kista, a bogat ornamentalni repertoar izveden je ukrasnim

pismoslikarskim tehnikama višekratnog šabloniranja i liniranja. Slikar koristi svijetlu

paletu pigmenata koje nanosi a seco na gusti vapneni temeljnik, s vezivom na bazi vapna i

kazeina. Nositelj slikanog sloja je vapnena žbuka s blijedo žućkastim pijeskom granulacije

1 vidi restauratorska izvješća Ars restauro d.o.o. od listopada 2010.g. (ev.br; RO-26), od studenog 2012.g. (ev.br; RO-11/12) i od studenog 2013.g. (ev.br; RO-9/13).

3

do 2 mm, ukupne debljine 5-10 mm; ova je žbuka nanesena na prethodno natučenu stariju

vapnenu žbuku, na kojoj se nalaze ostaci starijeg zidnog oslika koji je također izveden a

secco, zemljanim pigmentima u vapnenom vezivu. Kulturno-povijesna i likovna

valorizacija starijeg oslika je otežana zbog njegova stanja krajnje oštećenosti; slikani sloj

tek se djelomično nazire ispod Antoninijevog ciklusa, a u sačuvanim fragmentima

očitavaju se ostaci ukrasnih linija i draperija naslikani crvenim i žutim oker pigmentima na

bijeloj pozadini.

Slikani sloj Marka Antoninija karakteriziraju dobra kohezija i adhezija. Od

karakterističnih oštećenja nositelja slikanog sloja nalazimo veće i manje lakune, pukotine i

odlomljenja, te umjerenu pojavu raslojavanja. Krajnju eroziju i raslojenost nositelja

slikanog sloja nalazimo u većim površinama donje, parapetne zone zidova, te u svodu

ispod pjevališta, a na pojedinim mjestima zapažamo i zakrpe izvedene neadekvatnom

cementnom žbukom.

3. OPIS RESTAURATORSKIH RADOVA:

Restauracija zidnih oslika u zoni pjevališta koncipirana je u dogovoru s nadležnim

konzervatorima na isti način kao i u ostalim dijelovima crkve. Predviđeno je da se zidni

oslik Marka Antoninija iz 1900.g. restaurira i reintegrira u cijelosti, uključujući i

rekonstrukcije svih nedostajućih dijelova, tako da ostaci starijeg slikanog sloja ostanu

konzervirani ispod mlađeg. Prema tom konceptu restauratorski radovi u 2016. godini

izvedeni su u svodu i na zapadnom zidu ispod pjevališta, te na ogradi pjevališta. Radovi su

obuhvatili zahvate odstranjivanja krajnje dotrajale žbuke i cementnih zakrpa, opšivanje

rubova nositelja slikanog sloja, injektiranje raslojenih zona nositelja slikanog sloja,

popunjavanje pukotina i lakuna, rekonstrukciju nedostajećih površina nositelja mlađeg

slikanog sloja, tonsko podlaganje nedostajućih površina, te slikarski retuš i rekonstrukciju

nedostajućih površina mlađeg slikanog sloja (v. slike 1-20).

Krajnje dotrajale površine žbuke i neadekvatne naknadne zakrpe uklonjene su

mehanički, uz pomoć odgovarajućih dlijeta. Konsolidacija nositelja slikanog sloja izvršena

je opšivanjem prethodno očišćenih rubova vapnenom žbukom s blijedim oker kamenim

pijeskom granulacije 0-1 i injektiranjem raslojenih zona injekcijskim smjesama PLM

proizvođača CTS iz Vicenze. Popunjavanje pukotina i lakuna izvedeno je vapnenom

žbukom s blijedim oker kamenim pijeskom granulacije 0-1. Rekonstrukcija nedostajućih

površina nositelja mlađeg slikanog sloja izvedena je vapnenom žbukom s blijedim oker

kamenim pijeskom granulacije 0-1, s time da su dublja oštećenja prethodno popunjena

krupnijom vapnenom žbukom sa svijetlo sivim riječnim pijeskom granulacije 0-4.

Površina slikanog sloja očišćena je kombiniranom metodom: mekanim kistovima,

wishab spužvama, gumicama i djelomično 3%-tnom otopinom Cetavlona u vodi.

Slikarska reintegracija mlađeg slikanog sloja izvedena je na način da je na

nedostajuće dijelove prethodno nanesen temeljnik sastavljen od toniranog vapnenog

mlijeka, kamenog pijeska fine granulacije i krede tipa champagne, u cilju ujednačavanja

4

temeljnih tonova i teksture s originalom. Reintegracija slikanog sloja izvedena je

tehnikama višekratnog šabloniranja, liniranja i slobodnim potezima kista, po uzoru na

original. Retuši i rekonstrukcije slikanog sloja izvedeni su pigmentima marke Kremer

Pigmente GMbh&Co.KG vezanim u 3-5%-tnoj otopini metil-celuloze Tylose MH300 u

vodi (pozadine), odnosno u 3-5%-tnoj otopini Paraloida B-82 u etanolu (ornamentalni

motivi).

4. PRIJEDLOG DALJNJIH RADOVA:

Restauriranje zidnih oslika sada je u cijelosti dovršeno u stropu broda, u obje bočne

kapele, na ogradi pjevališta, te u svodu i na zapadnom zidu ispod pjevališta. Stoga

predlažemo da se restauratorski radovi na isti način nastave i na preostalim zidovima broda

crkve.

Za unutarnje zidove svetišta, koji su prilikom nekog ranijeg zahvata većim dijelom

neadekvatno preslikani, predlažemo izvođenje istražnih restauratorskih radova čiji bi

rezultati poslužili kao osnova za izradbu prijedloga obnove i prezentacije svetišta u skladu

s dosad izvedenim konzervatorsko-restauratorskim radovima u crkvi.

5

slika 1: pogled na ogradu pjevališta, stanje prije radova

slika 2: pogled na ogradu pjevališta, stanje nakon radova

6

slika 3: pogled na ogradu pjevališta, stanje prije radova

slika 4: pogled na ogradu pjevališta, stanje nakon radova

7

slika 5: dio zapadnog zida, stanje prije radova

slika 6: dio zapadnog zida, stanje nakon radova

8

slika 7: detalj zapadnog zida, stanje prije radova

slika 8: detalj zapadnog zida, stanje nakon radova

9

slika 9: detalj zapadnog zida, stanje prije radova

slika 10: detalj zapadnog zida, stanje nakon radova

10

slika 11: detalj svoda ispod pjevališta, stanje prije radova

slika 12: detalj svoda ispod pjevališta, stanje nakon radova

11

slika 13: detalj svoda ispod pjevališta, stanje prije radova

slika 14: detalj svoda ispod pjevališta, stanje nakon radova

12

slika 15: detalj svoda ispod pjevališta, stanje prije radova

slika 16: detalj svoda ispod pjevališta, stanje nakon radova

13

slika 17: detalj svoda ispod pjevališta, stanje prije radova

slika 18: detalj svoda ispod pjevališta, stanje nakon radova

14

slika 19: detalj svoda ispod pjevališta, stanje prije radova

slika 20: detalj svoda ispod pjevališta, stanje nakon radova