ŠKOLA: X. GIMNAZIJA Ivan Supek, Klaićeva 7, Zagreb

RAZRED: IV.

Mentorica: Irena Gjergjizi, prof.

Stažistica: Iva Radić

Nastavni predmet: Filozofija

Školska godina: 2011./2012.

NASTAVNA JEDINICA: Početci kršćanske filozofije

Aurelije Augustin

Tip sata: Obrada novog gradiva

DATUM: 1.2.2012

PLAN ORGANIZACIJE NASTAVNOG PROCESA:

Cilj obrade metodske jedinice: Upoznavanje učenika sa daljnjim povijesnim razvitkom kršćanstva. Također će naučiti što su gnostici, što apologeti i što označava pojam patristika. Također će im se približiti učenje najvažnijeg crkvenog oca- Aurelija Augustina.

ZADACI:

a) OBRAZOVNI: Upoznavanje učenika sa razvojem kršćanstva, s pojmovima apologeta, gnostik i patristika. Sustavan pregled Augustinovog učenja i njegove kratke biografije. Naglasak na činjenicu da je on prvi u povijesti zastupao voluntarističko gledište te da je prvi postavio problem filozofije povijesti.

b) FUNKCIONALNI: Analiza ponuđenih fragmenata koja ima za cilj razvijati sposobnost misaonog pristupa tekstu i dohvaćanja onog bitnog u njemu. Razvijati kritičku misao u pokušajima samostalnog analiziranja fragmenata. Njegovati i razvijati usmeni u pismeni izričaj.

c) ODGOJNI: Razvijati filozofsku diskusiju, uvesti učenike u filozofski dijalog te ih navikavati na filozofski način razmišljanja. Razvijati učenikovu aktivnost i samostalnost. Potaknuti učenikovo spoznavanje i osvješćivanje svijeta oko sebe.

ORGANIZACIJA NASTAVNOG PROCESA:

1 Uvodni dio: S kratkim ponavljanjem prethodnog gradiva kako se kršćanstvo obraća ponajprije 'siromašnima duhom' te što znači vjerovanje, uvodi se u novu nastavnu jedinicu. Nakon što se definira tko su bili gnostici, apologeti i što znači patristika, učenike će se uvesti u učenje Aurelija Augustina.

Frontalni rad, razgovor, izlaganje, rad na izvornom teklstu i rad na ploči

10min

2 Glavni dio: Nakon kratkog iznošenja Augustinove biografije i bibliografije učenike će se ssutavno uvoditi u njegovo učenje. Uvidjet će kako je Augustin prethodnik novovjekovnog mišljenja te će saznati kako je on prvi voluntarist te filozof koji je prvi postavio problem povijesti filozofije.

Frontalni rad, izlaganje, rad na ploči i rad na izvornom tekstu.

30min.

3 Završni dio, zaključak: Na samom kraju će se napraviti jedna sinteza obrađenog gradiva. Naglasit će se koji je bio glavni sadržaj i cilj Augustinovog života te njegovo značenje za filozofiju uopće.

Frontalni rad, razgovor, izlaganje.

5min.

Metodički oblici: Izlaganje, razgovor, rad na ploči, rad na izvornom tekstu.

Nastavna sredstva i pomagala: Udžbenik, ploča, kreda.

Korelacija: vjeronauk, etika, povijest.

Izvori za pripremanje nastavnika:

Stručni:

Bazala, Albert, Povijest filozofije II, Globus, 1988.

Bošnjak, Branko, Povijest filozofije, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1993.

Kalin, Boris, Povijest filozofije, ŠK, Zagreb, 2003.

Kunzmann, Burkard, Wiedmann, Atlas filozofije, Golden marketing, 2001.

Metodika:

Marinković, Josip, Metodika nastave filozofije, ŠK, Zagreb, 1983.

Izvori za pripremanje učenika:

Kalin, Boris, Povijest filozofije, ŠK, Zagreb, 2003.

DIDAKTIČKA ARTIKULACIJA SATA:

Nastavni sadržaj Metodičkioblici

Uvod Kršćanstvo se, kako smo vidjeli, obraća ponajprije neukima, 'siromašnima duhom', jer njihovo je kraljevstvo nebesko. Izvorna snaga religioznog uvjerenja običnoga puka, iskrenost i čistoća srca 'ludih', koji vjeru primaju bez obrazloženja, posramit će mudre. Vjerovanje u ono što je dano najvišim svjedočanstvom objave isključuje istraživanje. Nije daleko carstvo Božje: ono je u srcu svakoga čovjeka i tamo ga svatko može pronaći. U tom je dubina i veličina ove nauke. Kako je to nemoguće istražiti bilo kakvim znanstvenim metodama, nova vjera isprva ni ne nastoji racionalno objasniti svoje teze. Ali situacija se ubrzo promijenila. Trebalo je spriječiti lutanja, osigurati da svaki pojedinačan pristup istini vjere bude valjan. Trebalo se suprotstaviti različitim oblicima hereze i drugim religijama, oduprijeti se filozofskoj kritici. Na kraju, htjelo se djelovati i na učeniji puk. Tako je Crkva sama prionula na posao ne bi li sustavno domislila i izložila svoje učenje te ga napokon i racionalno utemeljila. Trebalo je jednako zadovoljiti vjerske zahtjeve ali i zahtjeve uma pa je već tu nastala potreba da se kršćanstvo ustali kao filozofski nazor o svijetu i čovjeku. Prema tome, kako se toj potrebi nastojalo udovoljiti, dijeli se i povijest srednjeg vijeka u dva razdoblja: u patristiku ( od 1. do 8. stoljeća) i skolastiku (od 9. do 14. stoljeća). Puni procvat i svoj vrhunac kršćanska će filozofija doživjeti upravo u srednjem vijeku kao skolastika. Stari je svijet bio tako duboko prožet potrebom za spoznajom da je svaka religija htjela udovoljiti ne samo čuvstvu nego i razumu, pa je zato nastojala svoj život pretvoriti u nauk. Ni kršćanstvu tu nije izuzetak. Dakako da je prava

Izlaganje

pobjednička snaga Isusove religije ležala u tome što je ona u taj preživjeli, blazirani svijet stupila s mladenačkom snagom čista, uzvišena božanskog čuvstva i uvjerenja koje prezire smrt; ali ona je uspjela osvojiti svijet stare kulture samo time što je tu kulturu u sebe primila i preradila. Kršćanska filozofija nikada se međutim nije dovinula do svog grčkog izvora i njegova potvrdnog životnog nazora. Gnostici (2 stoljeće) su prvi koji pokušavaju spoznajom doći do objavljene istine vjere i uspostaviti filozofiju kršćanstva s osnovnim problemom odnosa vjere i uma. Gnostici vjeruju da su apostoli nastojali Kristove misli prilagoditi shvaćanju puka te da se u tom pravcu kasnije razvijala crkvena nauka. No ističu kako treba upoznati samu bit nauke, shvatiti njezinu jezgru te da je to onda prava spoznaja (gnosis). Protiv njih ustaju apologeti. Oni brane izvorno religijsko čuvstvo te ga pretpostavljaju svakoj znanstvenoj i filozofskoj spoznaji. Poznati apologeta je bio i Tertulijan (160-220), čovjek osobite nadarenosti i učenosti. , ali strastven i ekstreman u svemu čega se dohvatio.

Pročitajmo fragment na 179str. u vašim udžbenicima- Kršćanstvo ne treba filozofiju.

Kao što iz teksta možemo vidjeti, Tertulijan zaneseno odbija svaku spregu vjere sa spoznajom, religiju s filozofijom, Jeruzalema s Atenom te tvrdi da je svaki priprosti kršćanin bliži Bogu od Platona. Heretički je po njemu i dalje tražiti nakon što smo već došli do vjere. Glasovito je njegovo načelo Vjerujem jer je nevjerojatno. To načelo izražava valjanu misao da samo ono što je nevjerojatno može biti predmetom vjerovanja jer u ono što je predmetom racionalne spoznaje, ne moramo vjerovati. Zahtjevi Crkve bili su međutim jači od

Izlaganje

Rad na ploči

Izlaganje

Rad na ploči

Rad na ploči

Rad na izvornom tekstu

Izlaganje

Rad na ploči

apologetskih otpora. U stoljećima koja slijede provodi se polagana ali sigurna helenizacija kršćanstva. Pritom je, dakako, prihvatilo i asimiliralo samo ono što odgovara njegovu nazoru i pokretu. Cijelo to razdoblje, koje traje od 1. do 8. stoljeća, naziva se patristika. Patres- crkveni oci su kršćanski pisci staroga vijeka čije učenje Crkva prihvaća. Najvažniji od njih je upravo Aurelije Augustin.

Izlaganje

Rad na ploči

Glavni dio Najveću slavu od svih crkvenih otaca je stekao upravo Aurelije Augustin. Rođen je 354. u Africi, u Numidiji. Prve nauke stekao je u rodnom mjestu otkuda je pošao u Kartagu da nastavi svoju izobrazbu. Kasnije je djelovao u Rimu i Milanu kao učitelj gramatike i retorike. U Milanu se upoznaje sa milanskim biskupom Ambrozijem te se nakon duga i ozbiljna razmišljanja prekrstio. Posvetio se svećeničkom zvanju te je čak postao i biskupom. Umro je 430. godine. Prije svog pokrštavanja Augustin je živio jednim slobodnim i vrlo burnim životom te se može reći da mu ništa ljudsko nije bilo strano. U svojim Ispovijestima (Confessiones) opisao je upravo je ta svoja iskustva lutanja, nemira, traženja i nadanja. Krasio ga je izvanredan dar samoopažanja te sposobnost analize vlastitog unutarnjeg iskustva. Upamtite također njegovo važno i značajno djelo De civitate dei. Bo je militantan kršćanin koji je strastveno pobijao teze neprijatelja vjere te se borio za jedinstvo Crkve, suprotstavljao krivovjercima i polemizirao sa skepticima.

Pročitajmo prva dva fragmenata na 181str. u vašim udžbenicima.

Augustin je bio pristalica manihejskog nauka koji naučava o neprestanoj borbi dobra i zla, svjetla i tame. Devet je godina Augustin bio vjerni pristalica tog nauka no dogodilo mu se da mu je

Rad na ploči

Izlaganje

Rad na izvornom tekstu

Izlaganje

nekako i ta nauka izgubila čar, te nije mogla zadovoljiti njegovu težnju za srećom. Nakratko ga je obuzela klonulost ali njegovo je srce čvrsto i nepokolebljivo vjerovalo u mogućnost sreće. I tako je opet težnja za srećom govorila Augustinu da mora postojati nešto jamačno, sigurno. Razrješenje sumnje, izlaz iz skepse nalazi u činjenici samoizvjesnosti: 'Sumnjam, dakle jesam'- eto sigurne istine! Zbog toga je Augustin prethodnik novovjekoga mišljenja koje s Descartesom počinje također nepobitnom istinom: 'Mislim, dakle jesam'. Augustin želi spoznati dušu i Boga. Pod utjecajem je Platona i novoplatonizma. U Augustinovu filozofskom sustavu Bog ima središnje mjesto, on je uzrok i cilj svega, svemoćan je, premudar i predobar. Sve dobro potječe od Boga,a zlo se definira samo kao nedostatak dobra.

Pročitajmo fragment na 181str u vašim udžbenicima- O slobodnoj volji.

Augustin je prvi u povijesti zastupao voluntarističko gledište; volja je bitna moć, ona je nadređena razumu, voljom se čovjek opredjeljuje u pitanjima vjere i prihvaća istinu objave; čovjekova je volja, zbor i odluka slobodna- nezavisna od razuma i svijesti. Čovjek ima slobodnu volju. Bog mu je taj dar slobodne volje dao da bi čovjek mogao činiti dobro i pošteno živjeti. Bog unaprijed zna buduće događaje; on zna kako će čovjek djelovati. Božje predznanje, međutim, ne znači da čovjek zapravo griješi po nužnosti. Čovjek djeluje po slobodnoj volji te je za svoje djelovanje odgovoran. Zato i zaslužuje pravednu nagradu za svoja dobra djela, a kada griješi, kriv je za svoj grijeh i zaslužuje kaznu. Svaki je čovjek odgovoran za sebe. Svakome je biću određeno neko savršenstvo, neki red i cilj; odstupanje od toga je zlo.

Izlaganje

Rad na ploči

Izlaganje

Rad na ploči

Rad na izvornom tekstu

Rad na ploči

Izlaganje

Pročitajmo fragment na 181. i 182. str. u vašim udžbenicima- O Državi Božjoj.

Upravo je u djelu De civitate Dei Augustin prvi postavio problem filozofije povijesti; pitao se o smislu povijesnog događanja. Povijest je neprestana borba dobra i zla, svjetla i tame, vrline i grijeha, nebeskoga i zemaljskog kraljevstva: 'Ja sam podijelio čovječanstvo u dvije vrste, na ljude koji žive po Bogu i na one koji žive po ljudima, to smo u tajanstvenome, u prenesenom smislu nazvali dvije države, tj. dvije zajednice ljudi, od kojih je jedna predodređena da vječno vlada u zajednici s Bogom, a druga da s đavlom trpi vječnu kaznu'. Augustin suprotstavlja nebesku i zemaljsku državu. Krajnjim odvajanjem i pobjedom nebeske države bit će dostignut cilj povijesti.

Rad na izvornom tekstu

Izlaganje

Zaključak Isto dualističko načelo bori se i u čovjeku. Glavni sadržaj i cilj njegova života jest približavanje Bogu. Na putu spasa pojedinac se ne može osloniti samo na sebe, nego mu je potrebna milost Božja i pomoć voditeljske ruke majke Crkve, koja kao posrednik između čovjeka i Apsoluta ima dužnost da se brine o sudbini i spasu svakog pojedinca kako bi spriječila njegovu konačnu propast u grijehu. Tako je Augustin Crkvi formulirao zadatak i dodjelio joj jednu voditeljsku ulogu. Augustin je najveći filozof ne samo svoga doba, nego kršćanstva uopće. Po obrazovanju i nauci dana mu je prilika, da se upozna s naukama starih filozofa a svoje najdublje i najtrajnije utjecaje primio je od Platona i novoplatonizma. Pored toga stajao je i u najužoj vezi sa strujama svoga doba. Mišljenje mu je duboko i strogo, ali toliko upravaljano osjećajima i težnjama, da imamo kod njega sustav filozofije koji sam od sebe traži da prijeđe u jedan životni nazor. Osnovni motiv njegova mišljenja je težnja za srećom, a on drži da

Izlaganje

je to opća težnja svih ljudi. Augustin nije samo velik po dubini svojih misli, nego i po utjecaju, koji ide kroz cijeli srednji vijek, a i preko njega, zalazi u područje reformacije i preko Descartesa ulazi u novi vijek. Augustina je možda bolje i ne stavljati ni u koju vrstu ni u koje razdoblje, nego priznati u njemu ličnost kakvih rijetko ima iz kojih vremena crpe i na njima se orijentiraju o vječnim zadaćama.

Izlaganje

PLAN PLOČE

1.2.2011.

POČETCI KRŠĆANSKE FILOZOFIJE

AURELIJE AUGUSTIN

- GNOSTICI- APOLOGETI- Tertulijan ( 'Vjerujem jer je nevjerojatno')- PATRISTIKA- AURELIJE AUGUSTIN (354-430)- 'Sumnjam, dakle jesam'- Bog je uzrok i cilj svega- VOLUNTARISTIČKO GLEDIŠTE