avdo karabegovic 3

SABRANE PJESME PREMA S.L.A RUKOPISIMA

PREDJELI

69

Avdo Karabegovi Hasanbegov

70

NA RUEVINAMA 37

1 O, daj mi ruku, da te vodim tuda, Tek uvaj mi se, da mi ne posrne; Gle, kako brljan obrastao je svuda ! Divota sam kud god okom svrne;

5 Gle, laki lahor kosicu ti gladi! I avolasto u njedra zaviri, I obraie tvoje vrele hladi I opet dalje, nestako otpiri. O, daj mi ruku! Je li da je krasno

10 Sa ove hridi gledat one ravni ? Gle, zvjezde dru, dre nebo jasno, I sjeaju nas uspomena davni. Ah, blie meni, ne plai se nita, Kroz pono tihu neka sova hue;

15 U ovom hramu naeg svetilita Vjeitoj tajni traiemo kljue. Ah, jeste, draga, moje srce mlado Izostavljeno (AI) Mnogo je sreno u ovoj samoi Ta bez tebe sam, duo, dosta strado

20 Ah, duge dane i besane noi. Al sad nas je sjedinila ljubav, eznue naih zaljubljenih dua Dovelo nas je u taj krajak ubav aptanje lia da nam srce slua.

37 Rukopis S.L.A. 16 na posebnom dvolistu papira.

Avdo Karakegovi Hasanbegov, Na ruevinama. Nada, 1900, god. 6, br. 11, str. 169170. orovi (1902, 6667), a znatno skraenu pjesme donosi Isakovi (1967, 62). Blagojevi (1988, 88) donosi orovievu verziju pjesme.


71

25 O, hajde sa mnom, moje milo lane, Kroz gusti iprag lutaemo sami, Oh, lutaemo dokle dan ne svane, O, hajde sa mnom u toj polutami ! O, hajde sa mnom kroz te kraje mirne,

30 Jer brzo lete dani ljudske sree, I nae dane samrt e da dirne, Po groblju naem niknuti e cvjee ! Izostavljeno (AI) (Modri poetkom juna 1899.)


72

OJ, DALEKO ! 38

1 Oj, daleko, preko mnogih brda Mio kraj se iri srcu mom, Uzdie se klisura tvrda, Na tom klasu moj je tihi dom ! Na tom klisu moj je tihi dom (SB)

5 Po dno brda mirno rjeka tee, U samotni gubei se lug; A kada se blago spusti vee, albu pjeva slavujak, moj drug. I kad sunce slazi za te klise,

10 Svoj po nebu sipa rujni zrak, Slatke misli k nebu se uzvise I u noni izgubi se mrak ... U svjetlosti izgubi se mrak ... Da su meni kao orlu krila, Prhnuo bih u taj mili kraj,

15 A mene bi otadbina mila U svoj topli stisla zagrljaj. Al me sudba za zemljicu vee, Ko i tebe, rode srpski, sram; Na mom srcu dvije zmije lee,

20 Zmije dvije: jad i emer sam. (Modri 22. juni 1899.)

38 Rukopis S.L.A. 16 na posebnom listu papira.

Pjesmu su objavili: orovi (1902, 58) i Benin (1904, 95) sa neznatnom razlikom u dva stiha. Blagojevi (1988, 157) preuzima orovievu verziju pjesme.


73

DJEDOVE PRIE 39

1 Da je meni sve napisat One prie bajne, ta ih meni djedo pria U sred noi tajne.

5 Kako znade milo krasno Djedo moj da pria, Jo divnije nego to je Vila uvelia. On najvie priat znade

10 O vilinski dvori, O divovi vukodlaci I staklenoj gori. Kad on pria drevne prie, Um ti se uznese,

15 Pa ve misli da te vile Na krilima nose. Moje srce njegove su Opojile prie, Pa to nije pojmit moglo

20 Sad u pjesmi klie. Da, meni je jednom prio O arobnoj gori, to se na njoj svi vilinski Tu nahode dvori.

39 Ne postoji u S.L.A. rukopisima.

Avdo Karabegovi Hasanbegov, Djedove prie. Ljiljan, 1897, god. 3, br. 3, str. 51. Pjesmu su objavili: Benin (1904, 7071) i Blagojevi (1988, 176177).


74

25 Kad je prio sve se meni Pred oima zbiva, A kad zaspah slatki sanak O svaemu sniva: Uzee me bjele vile

30 Na lagana krila, Pa me nose kud me vue Srca elja mila. ak i drugu carevinu Preko sedam gora,

35 Do staklene arne gore I od zlatnih dvora. Spustie me na tu goru Kod zlatnoga dvora, A one se razletie

40 Vrh visokih gora. Ja se prenuh, gle, al brzo Cjelu no prosniva ! Rujna zora, za njom danak Bjeli ve svanjiva ...


75

U UMI 40

1 Davno, jo se sjeam ivo, Putovo sam danak cjeli, Uz svog djedu ostarjelog, Ali krepka, vlasi bjeli.

5 Dan je bio ljetni vrui, egli su nas sunca zraci, A u naim u kolima Jezdili su ili vranci. Putovasmo dugo cestom,

10 A kada je podne bilo, Tad skrenusmo loim putem Na ladanje, selce milo. Pa odjednom uronismo U bukovu staru umu,

15 Konjski topot pridrui se Orijakom tajnom umu. Tada djedo meni ree: Tu emo se odmoriti, I eludac prazan hranom

20 Treba malo zaloiti. Na debelu mahovinu Posjedasmo pokraj vode, A um tajni od bukova Ko da pria slavne zgode.


A.K. Hasanbegov, U umi. Brljan, 1897, god. 12, br. 8, str. 252253. Pjesmu su objavili: Benin (1904, 7476) i Blagojevi (1988, 181182).


76

25 Hlad je svuda sterao se Nikad sunce tu ne pee, Ta milo je i ugodno ! Kraj nas hitri potok tee ! A prolo je dugo, dugo,

30 Dokle smo se odmarali, I eludac prazni hranom Ljutu glad nam utolili. Tada djedo uze lulu Na bukvu se naslonio,

35 Sa osmjehom na usnama Ko da b neto govorio. Davno, ja sm bio mladi, Stade dedo meni priat, I slobodne stare dane

40 Hvalit, slavit i veliat. Putovo sam uprav ovda Pa sam vrlo zakasnio, A noca je bila tavna Te sam ovdje prenoio.

45 Kad je bilo pola noi, uo sam gdje neko pjeva; Pjesma divna i arobna U srce mi slast uljeva. Al odjednom zasvjetli se

50 Noca kao danak bjeli, Od straha sam sav pretrno U duhu mi i u tijelu. Kolo stupa djevojaka, Zlatne su im kose bile

55 A haljine ko snjeg bjele To su bile gorske vile.


77

Tiho svoje kolo vode Kad su mene ugledale, Na krilaca dignuvi se

60 Rukama su zapljeskale ... Sav zanesen ja sam mirno Svoga djedu sluo njemo, I prenuv se, vidjeh da sam Slaano i mirno drjemo.


78

JUTRO 41

1 Slatka radost svijet je uvila Nebo trepti od milina sveta, Zora rujna raspustila krila Ko lae jedra razapeta.

5 A ja sjedim na vrhuncu brda Gledam bjele kue razasute Ko ubava po poljima krda Kad miruju dok je ege ljute. Tajni utaj na gorici lista

10 Tihi apat potoia urna I uzdisaj toga zraka ista Usplamtila moja krvca burna ! A slavujak kiti iz tihana Pjesma mu se dolinom razliva,

15 Sve priroda milo rasplakana Hor anelski ko da tiho pjeva. Kad mujezin s munare visoke Svetim glasom tihano se javi, Pobonosti due iz duboke

20 Svevinjega zapoe da slavi. Oh, kako je bila veliajna Ta pobonost to se u svem budi Reko bi da je i zorica sjajna Skruila se pa jo vema rudi.

41 Rukopis S.L.A. 15 (str. 63). Pjesma je pisana dvokolonski. Pjesma do sada

nije objavljena.


79

25 I sve uti ko da snije sanak Glasa nema, ni slavuja nema, A sve vie rasvita se danak Ta i on se na molitvu sprema. Tad i moja aptala je dua

30 I srce mi svetim plamom gori U tom asu velju slast ja kuah I s ushitom zanesen prozbori: O, slava Ti svevinji Alahu Blagoslovi rod mi mili tam

35 Primi ovu moju mladu vruu I gorui moga srca plam !


80

U SUTONU 42

1 Zapadu se sunce sklanja, Izumiru blagi traci;, Jesenje se magle diu Modrom nebu ko oblaci.

5 I za nas e svijet utonut, Dubok e ga mrak da skrije, Obavie ga crni zastor Tamno velo noi tije. Duboki e mir poivat,

10 Ni glasa se nee uti, Prestanue pjev tiiji, Sve e mukom umuknuti. A kroz pono, tihu pono Zahuktat e sova zrakom,

15 I taj uzvik uasno e Orit se crnim mrakom. A mjesec e na svom logu Poivati blagim mirom, A strujat e njezin uzdah

20 Tajni uzdah za zefirom. I dirnut e moju duu; Zadrhtat e alna lira, I trgnut e bolno srce Iz rajskoga miomira.

42 Rukopis S.L.A. 16 na posebnom dvolistu papira zajedno sa pjesmama: Ti

si bila..., Sudbina ljudi i Oh, to nisu vie ljudi. Pjesmu su objavili: orovi (1902, 75) i Blagojevi (1988, 132).


81

25 Sjetit e ga bol uasni Minulijeh davno dana Sjetit e se kad je tebi Med sisao sa usana. Oj, u tome tekom asu

30 Davie se dua bolom Al umrije ljubav davno U tvom tvrdom srcu holom. Umrla je milost boja U tvom srcu, tvojoj dui;

35 Ko e ruku da mi prui, Bolnu suzu da osui ? (15. avgust 1899)


82

KAD SE SPUSTI ... 43

1 Kad se spusti blago vee I obgrli tihe ravni, Nebom zvjezde zatrepere Kad se spusti blago vee ...

5 Od istoka lahor pirne I zaumi lisno granje, A slavujak tuit stane... Kad se spusti blago vee ... U mom srcu jad se kloni,

10 Zaspale se bude nade, Novom vjerom ivot plane. Kad se spusti blago vee ... I ja tada mislim na te, Sunce mojih tmurnih dana!

15 Da l se i ti mene sjea Kad se spusti blago vee ... Oj, pa da smo malo blie, Da ti reknem rjecu jednu I poljubim tvoje usne

20 Kad se spusti blago vee ... (Modri 22. juni 1899.)

43 Rukopis S.L.A. 16 na posebnom listu papira.

Pjesmu su objavili: orovi (1902, 55), Benin (1904, 142), Isakovi (1967, 42) i Blagojevi (1988, 68)


83

NA MJESEINI 44

1 Umorni zraci blago umiru; Poljednji pozdrav tihoj veeri Ano mira krilom mahnuo, I od tog jednog toplog zamaha,

5 Ko tanko velo, veer prozrana Na upokojenu zemlju spusti se. Ko krotka djeva crne trepavke, Tako je narav oi sklopila, I tihim, mirnim sankom zaspala.

10 O, u tom blagom miru veernjem, U tvome krilu, milo janjece, Umorna glava kad mi poiva Bez strasnih elja srce mlaanog, Bez misli i bez nadanja!

15 O, u tom blagom miru veernjem I moja dua tiho uzleti U beskonanost tajnog prostora, I oprosti se veza zemaljskih, Bez cilja luta bojim svemirom,

20 I gleda zvjezde, sitne praice, e u sunanom se aru ljeskaju. O, u tom tihom miru veernjem, Ja sluam cvrkut malih priica. Uz tihog vjetra toplo pirkanje,

25 I meni ko da neto govori: O, spavaj, djete, spavaj bezbrino, Nad tobom ano mira straari!

44 Rukopis S.L.A. 16 na posebnom dvolistu papira.

Iz posmrtnih ostataka Avde Karabegovia Hasanbegova (Na mjeseini). Bosanska vila, 1902, god. 17, br. 9, str. 167 (ir.). Pjesmu su objavili: orovi (1902, 5154), Benin (1904, 158160), Isakovi (1967, 7375) i Blagojevi (1988, 4042).


84

I sklapaju se moje oice Nekakvim blagim, tihim umorom,

30 A kroz sklopljene crne trepavke Ja vidim lik tvoj, mili anele, Nada mnom to se tiho nadnio; U zabrinutom elu tvojemu Duboka tuga stalno poiva.

35 A blagog vjetra tiho pirkanje Mirisnu tvoju kosu plavetnu, Rastrusivi u sitno pramenje, Leluja nestano. O, kako milo, kako lagodno

40 Kroz uspavanu duu struje mi arobni zvuci pjesme slavujske! I tako mi je toplo u srcu, U njemu ko da slavuj stanuje I svoje tune pjesme klikuje ...

45 Ja ljubim vas, o sitni slavuju, I vae pjesme tako volim ja! Oh, dok sam bio malo djetece, Meni je moja mila majica, Pjesmice vae slatko pjevala

50 Uspavljuju me u maloj koljevci. A tamo negdje vrlo daleko, Kroz veer tihu potok ubori, Uz mladog lia tiho utanje, I opet ujem: s umom dubokim,

55 S klisure tvrde u crnu provalu Strmoglavce se roni vodopad: I prskajui svojim biserom Daleko u vis ko prah srebreni, Na bukovom se granju ustavlja,

60 I s mladog lia ko suzice, Kapljice krupne tiho kapaju. Iz tog sanka mene probudi Duboki uzvik none jejine Ja prvo uprem oi u tebe:

65 I opet vjetar tiho arlija, I kosom tvojom titra lagano. I uprem nebu pogled sanjivi, A hladni zraci bljedog mjeseca U nijeme kre sjaju beutno.


85

70 O, u tom blagom miru veernjem, Kako je slatko, kako ugodno, U tvome krilu, milo janjece, Ovako spavat slatko bezbrino!

75 I tako mi je toplo u srcu Kad ujem tvoga srca kucanje, I tvojih grudi strasne uzdahe. O, u tom blagom miru veernjem Ja vjeno sluam pjesme slavujske

80 I sluam vjeno umni vodopad U bezdane e se rui provale; I sluam cvrkut malih ptiica, I tajanstveno sluam na granju Mladog lia tiho utanje,

85 Veernjeg vjetra krilom dirnuto. O, iz tog sanka ne bih elio Da mi se ikad dua probudi, I oko da mi vie pogleda U suhu prozu ia ljudskoga!

90 O, sluao bih vjeno vodopad, U bezdane e se rui provale, I mladog lia utanje Veernjeg vjetra krilom dirnuto. (Modri februara 1900)


86

NA LADANJU 45

1 Proljet dojde prepun svakog milja to e meni u obilju dati, Na ladanju milom danu mome Prepun sree e u uivati.

5 Gle, tu jote ona lipa stara Grana iri po dvoritu svom, A ko starac u duboke misli Zaronio pod njom mili dom. Zdravo dome! Ja ti opet kliem

10 Iz sveg srca i iz mlaani grudi, Tu me zibka odnjihala mala, Tu priroda pjesmu mi probudi. Opet srean ja ti, evo, dooh Da proslavim one sretne snove,

15 U djetinjstvu to ih laan snivah Tokom noi ispod lipe ove Kada sunce za brdaca tone Tiha veer na zemlju pane, Kada pjesmu punu blagog mira

20 Iz sveg srca slavuj pjevat stane Kad pastiri niz brdaca pou Svaki domu gone svoja stada I u frulu melodije viju Pjesme ljupke pune divnog sklada

45 Rukopis S.L.A. 15 (str. 47 i 48). Pjesma je pisana dvokolonski. Pjesma do

sada nije objavljena.


87

25 Tad se popnem na brdace ono Pun bukava to se stere gaj, Oko mene zelenilo bujno A poda mnom polje, divan kraj. Pa uzneen arom mlaan kliem

30 Iz sve due mirnoi toj, Zdravo da si prekrasni dome Ja sam sretan to sam sinak tvoj. A kad jesen dojde jesen rujna Hladna krila prostre irom svjeta

35 Tad ti apnem ojaene due: Zbogom dome do drugoga ljeta !


88

PROLJEU 46

1 Ide proljet opet Sa odjelom bjelim, I ja mu se elim U krilace popet.

5 Raj zemaljski ti si, to u cvjetu rua Svjetu miris prua Miris svjetu prua, (SB) Ali vjeno nisi! ... Divni su ti krasi,

10 Dok ti bujnost vlada, Ali brzo minu ... I ar tvoj se gasi, Moja mata mlada S tobom mata mlada (SB) I snovi mi ginu!

46 Rukopis S.L.A. 15 (str. 2728) bez korekcija, ali u cijelosti prekriena

pjesma. Na nju se takoe odnosi orovieva primjedba Izostaviti. Sa naznatnim razlikama pjesmu su objavili: Benin (1904, 77), Isakovi (1967, 41) i Blagojevi (1988, 36)


89

PROLJETNA KIA 47

1 Sitna kia iz tihana sipi, Sva priroda mrtvim sankom spava, Stialo se i jad moj ne kipi Svjet se meni rajem priinjava.

5 Stutila se sanjiva mi dua Ko da stare slave pjesma gudi, Nijemo, mirno uspavana slua, Tiho, tiho, sjete da ne budi ... Uspavana u proaste snove

10 Ne kua se otimati jadu, Mirne sanje u daljinu plove Tek da ljudi ne saznaju ! Tiina je njema svjetom svuda Sitna kia tihano rominja,

15 To sve spomen na majku mi budi Vjene tuge sve me ve spominja !

47 Rukopis S.L.A. 15 str. 64. Pjesma je pisana dvokolonski.

Avdo Karabegovi Hasanbegov, Proljetna kia. Ljiljan, 1898, god. 4, br. 4, str. 55


90

POKRAJ ZDENCA 48

1 Prijatna tiina i mir Podnevna svuda vlada Pod gradom bujna hlada Miruje gorski vir.

5 Laganog lahora pir Grabovim granjem njie Pod iji se hlad skrie Stado i pastir. Tu poiva stado

10 Pokraj zdenca Kraj hladenca I pastire mlado Sa kudronjom lei to je spreman sada,

15 U odbranu stada Da zarei Tad dobavi s grane Umorni pastir Kruh i slatki sir

20 Najmilije hrane Pastirima ... Jer kad krenu na planinu Mee maja za uinu Sirac njima.

48 Rukopis S.L.A. 15 (str. 48 i 49). Pjesma je pisana dvokolonsni. Pjesma do



91

25 Pa slatko zaloe Kruh i sirac bijeli, Sa kudronjom dijeli Da glad poutae Jer valja uz kosu

30 Vratit bijelo stado A kudronja e rado Zamijeniti gazdu. Kad nestade sira Tad na zdenac ledni

35 Pade pored edni Kudre i pastira. Vrelinu to ee Ugasie kad I opet u hlad

40 Kudro lee. A sred ovog mira I tu pastir lee, Pa frulicu potee I zasvira:

45 Tako milo ... Pjesmu divnu, opojenu srca mlada Razljee se dolam i svuda je sada Tiho bilo .


92

U JESEN 49

1 Pomalo vjetar struji, Kroz guste gole grane Otrinom lice pali Pozdrav sjeverne strane.

5 Umilno nekad dune Ko lahor proljea sretna, Kad rumen pupoljke razvija Rosnog vrtia cvjetna. Al ja mu razumijem glase:

10 Samo su spomen to Prirode majke vjerne Na doba divno, proljetno! Previe uto lie Daleko, daleko huji

15 ivahno ko pjesma Kroz vajno srce struji. Sve vlanim dahom die A opalo lie s grana Podsjea srce svako

20 Da jesen doe rana. Po onom plavom nebu Oblake gledaj sive Ta davno gledam oblake I moje due ive!

49 Rukopis S.L.A. 15 str. 60 i 61. Pjesma je pisana dvokolonski.

Pod naslovom Jesen pjesmu donosi Benin (1904, 78), a preuzimaju Isakovi (1967, 76) i Blagojevi (1988, 43)


93

25 I vjeno zuri samo Kroz jata magle puste, Kako se razmiljuju tio Ko srca nade puste. Oh, ne! Proljee moji dana

30 Ta tek se pomalja meni I ja u sretan biti Kad grob mi zazeleni!


94

JESENJI UZDAH (II) 50

1 O, jesenje duge noi i sumorni kratki dani, Teko mi je provoditi bijedni ivot ogorani. Imao sam nekad majku o, nesretni moj ivote! Al me davno s njenih grudi kleta sudba, davno, ote.

5 Bio mi je brat i seje vali sudbe ih odnjee I ja sam ti sretan bio Bogovi mi zavidjee. O, kako bih suze lio! Moda bi mi lake bilo? Al ni suza nemam vie, sve je mene ostavilo... Ah, na svijetu nikog nemam da mu reknem: mili drue,

10 Moj ivot je istekao, u maju su svele rue... Pomuene moje oi ve pokriva velo tavno, Ali opet ja te vidim, o, mladosti doba davno! Ah, teko je mladu mrijeti i ostavit svijet krasni, Ostaviti svoje mile bolovi su to uasni!

15 Al kad sudba tako hoe; pa neka se, neka vri; Moj je ivot suha grana, teki e ga bol da skri. (Modri 28.8.1899)


Iz posmradi Avda H. Karabegovia (I Bratu i sestrama, II Jesenji uzdah). Brankovo kolo, 01.03.1901 (14.3.1901), god. 7, br. 9, str. 257258. (ir.). Uz pjesme je i krai nekrolog kojeg je vjerovatno napisao Svetozar orovi. Pjesmu su objavili: orovi (1902, 104) i Blagojevi (1988, 131).


95

ISPOD SNIJEGA (IVII) 51

Ispod snijega I

1 Zaspi, snjee, dolinice cvjetne Perivoje proljetne mi sree, Bar me sjeti na asove sretne Ah! e moje procvalo je cvijee!

5 e je nekad raj mi bio cjeli Tud oluja sad pomamno huji, Iz visine snijeg praminja bjeli e su nekad pojali slavuji.

51 Rukopis S.L.A. 15 (str. 4345). Nekoliko pjesama ovoga ciklusa je

publicirano u asopisima.


96

Ispod snijega II

1 Davno, davno, to je nekad bilo, Uspomena vjenci su mi cjeli, Vrjeme sve je koprenom ubilo Kao brda ovaj snijeg bjeli.

5 Tek mi oko kroz maglicu zrije Gole grane snjegom okiene, Kam proljee? To je bilo prije, To su samo pjesme uspomene. Tako moje slike izbrisane

10 Iz mladosti ruiasti snova Sniju sada ko i ove grane Pod pokrovom proljetnih snjegova!


97

Ispod snijega III

1 Snijeg snjei, bura vije I pred sobom drvlje kri, U sklonita zvijer se krije No ko pusta avet stri.

5 Razlee se kikot zlobni Ko paklene da su due, Iz humaka dole grobni Bijedni svijet da razrue. Tako i u mojoj dui

10 Sa oajem smjeh se ori, Bura hoe da porui Sve to slatka nada stvori.


98

Ispod snijega IV

1 I ja sam nekad davno o srei snivo sjajnoj, O carstvu bogova vjenih, o svrhi ljudske slave, Gledao sretan nebo i sunce veliajno Kliktao veselo glede morske valove plave !

5 Poutim i ja nekad boginje blaenstva ruku Na svojoj mekoj kosi tad mi ruse vlasi Sluah arobne pjesme, oluje bjesne huku Zanesen gledah sunce kad se za brdom gasi. U krilu i ja spavah, u pravom raju svom

10 Gledam na licu smjeak nadzemnog meni bia Primih cjelov strasni u plamnom aru tame Zaaran sluah glasak kako mi slatko pria ! Al sve to brzo minu krilu vremena tmurnih Ranjeno srce ostade neizljeeno

15 Sretan se opet utim kad noca krije burna, I snijeg grobove mile da ih ne gledam vjeno.


99

Ispod snijega V 52

(Brnjan ) 1 Spustila se magla gusta

I uvila gorske strane I prodole mjesta pusta, Gladne njive i poljane. Plodne njive i poljane

5 U daljinu pogled bludi Da proviri kroz tu tminu, Da proviri kroz tu tmuu I tiina da svudi Uspavljuje moju duu! Preko brda po stranama U toj magli po stranama

10 Sve se meni neto taji, Ko i ovo po granama Ka i ovo po granama to srebreno inje sjaji ...

52 Pod nazivim Inje publikovano u:

A.K.Hasanbegov, Pahuljice (I Snijei snijei ; II Inje, III No). Brljan, 1898, sv, 12, nr. 2, str. 51-52


100

Ispod snijega VI 53

(Brljan ) 1 Snjei, snjei, sa visine Snijei snijei sa visine

Svud svemirom bojim cjelim. Svud svemirom bojim, cijelim, Vrlet, gore i nizine Pokrij svojim platom bjelim. Pokrj svojim platom bijelim!

5 Snjei, snjei, tvoje sitne Snijei snijei! Tvoje sitne Pahuljice na te slijeu, Pahuljice neka slijeu, Da prosniju grane kitne O bujnome pramaljeu! Snjei, snjei svemir cjeli Snijei snijei! Sviet cieli

10 O mirisnom snije cvjeu, Pa kao to snijeg bijeli Tako moje misli lijeu!

53 Pod nazivom Snijei snijei publikovano u:



101

Ispod snijega VII 54

(Brljan ) 1 Veer ide, no se sputa

Da obvije svijet, Da obvije sviet Da mu pria prie stare Da mu pria stare bajke: Mladih snova splet.

5 No je gusta, snijeg pada No je tamna, snijeg pada, Zimni kras velia Zimni kras velia A u toploj sobici edo prie pria Djedo prie pria!

54 Pod nazivom No publikovano u:



102

ZIMA 55

1 Po svuda se inje sjaji, Bjeli snjeak pada, A u mome srcu tunom Gine svaka nada !

5 Neprestano bura vije, Na prozore tue; Na ulici svako djete U ruice hue. Svako leti svojoj kui

10 Da s toplo skrije, Samo da ga ljuta bura U grudi ne bije. Umukle su slatke pjesme eva i slavuja,

15 Pa nam samo ljuta bura, Kraj prozora zuja. Mnoga ptica na toj zimi Pogine od gladi, A ni gnjezda nema, da ga

20 Topla, gdje sagradi. Na prozor je jedna pala Cvrkue i moli, kao da mi pokazuje Svoje tune boli.


Avdo Karabegovi Hasanbegov, Zima. Smilje, 18971898, god. 26, br. 7, str. 100. Pjesmu su objavili: Benin (1904, 79) i Blagojevi (1988, 183)


103

25 Brante pticu, djeco mila, To od ljutog glada. Da ne svisne na toj zimi I da ne postrada. Jer kad mine ljuta zima,

30 Ona e vam pjevat I sa tunog srca vaeg Mnoge jade tjerat. Ala e se radovati, Kad proljee svane !

35 Kad slavujak na uranku Cvrkutati stane.


104

STARAC 56

1 Za visokih gorah ar se sunca gasi Veer mekim skutom svijet pokriva ... Tihano i lako vjetria talasi Gorama lepra, sve u miru pliva.

5 Skrivena i sama u gorskom proplanku, Ko ptiije gnijezdo kuica poiva U seoskom miru u slaanom sanku U kolijevci kao kad djetece sniva. U dvoritu stara bukva iri grane

10 Takvu je jo pamti i domain sjedi U djetinjstvu jote pre mladosti rane Pa gle, i sad uvijek tu uz bukvu sjedi. Iz ibuka starac dimove odbija I oima zuri nekud preko gaja

15 I njegovoj dui ta ugodnost prija I srce osvaja I sinovi eno vraaju se s gumna, Najstariji e starcu: Dobro vee, oe ! Da se razgovara ko glava razumna

20 A mlai e ito u ambar da toe. Kako je ? Je l plano? Redom starac pita Je l enica suha i moe l se vrjei? Jeste l sve izbrali ? Kolko ima ita ? Hm, i nae stado eno vee blei !

56 Rukopis S.L.A. 15 (str. 4951). Pjesma do sada nije objavljena.


105

25 I u to pastire pomoli se mlado Uz frulicu pjesme veernje prebira A pred sobom gone svoje krotko stado Koje u svem slua svojega pastira. Kada sve se smiri i pomuze stado,

30 Domaica vrijedna veeru prinese Radilo se ivo pa sjedaju rado Da ugodnom hranom sada okrijepe se. Kad se objed svri digoe se lako Jer umorno tijelo sada odmor trai,

35 Na poinak svoj tada ode svako Za rad novi opet da ga san osnai. A sam starac osta pod bukvopm sjedei U njeg mjesec zuri iznad starog kra, I prebire misli iz lule puei

40 A sjedu mu kosu lahorak lepra ...


106

SOKOLSKO GNIJEZDO 57

1 U visini, na goloj vrleti, Savijeno gnijezdo sokolovo e zemaljsko nikad zlo ne prijeti Strilo je tude gnijezdo ovo.

5 Iz njeg vire mladi sokolii Glede tamo u plavu daljinu, Sa visine sivi sokotii Motre irom svoju domovinu. Svrnu pored gor put svoda plava

10 Ta elja ih modrom nebu vue ! U visini radost im je prava Ta za suncem srdace im tue. Oh, kako bi izvili se rado U visinu nad mutne oblake,

15 Gore njima srce hlepi mlado Gledat sunce i njegove zrake. Gledali su jote dugo, dugo, e se viju stari sokolovi Klicali su: Aoj, naa tugo !

20 Sretan taj je ko po zraku plovi ! Tek to su se mete dokopali Porasla su slabaka im krila Sokolii ve su pomiljali Da polete gor pram sunca mila.

57 Rukopis S.L.A. 15 (str. 52 i 53). Pjesma je pisana dvokolonski. Pjesma do



107

Gledali su polja puna cvijeta

25 Digoe se u vis pod oblak Raspustie svoja mlada krila Oh, kako je srce slasti svila Motrili su svijet ko mravinjake. Vijali se dugo iznad svijeta

30 Klicali su od radosti same

I ponore pune mrane tame. Digoe se dalje jote gore Upravie jarkim suncem elo,

35 Ali jao ! pae u ponore Sprit e im perje sunce vrelo. Ve ne mogu dalje gore A ni krilo mlaano na more Jer je sunce jako, jako vrelo

40 A njihove slabano je tijelo. I svrnue pogled u nizinu Puina ih kao more dijeli Ta u onu prostranu irinu Opet dolje vratit bi se htjeli.

45 Poee se zemlji sputat doli Nad svoj domak tice se nadnijele, Ali ljuto odjednom pricvile Kad vidjee onaj kamen gore. Samo jote stoji stjena njema

50 Dugo na njoj sve je promjenjeno Vie za njih utoita nema Staro im je gnijezdo razoreno. Gor ne mogu dol nemaju kuda Svrnu pogled: sve je prazno svuda,

55 e e bijedan zamak da nastane Bol ih srui jedne sirotane ...


108

MOJA LAA 58

1 Sinje more svud je tiho Svud spokojno sve poiva, Ni talasa nema malih Sve podnevnim sankom sniva.

5 A sunace sjajno, arko Zrcali se u toj vodi, A bezbrino i nestano Po njem mala laa plovi. Lagano se laa zipka

10 I oprua laka jedra Ta milo je i ugodno Pod puinom neba vedra ! Titrala se laa mala, Pjenualo sinje more,

15 Nad njom nebo smjeilo se A pirkao lahor s gore. Al odjednom oblaci se Ispod neba pokupie Bjesni lahor zaurlao

20 Sva priroda strahom die. Uzipka se sinje more, Digoe se bjesni vali, Lomili se, pljuskali se Od bregove udarali!

58 Rukopis S.L.A. 15 (str. 54 i 55). Pjesma je pisana dvokolonski.

Avdo Karabegovi Hasanbegov, Moja laa. Pobratim, 189899, god. 9, br. 3, str. 67


109

25 A laica, sirotica, Plovila je, borila se, Stranoj buri prkosila Presjecala bijestalase. Pristanita za nju nema,

30 U puini burnoj plovi Sa svih strana udara je Bjesna bura i valovi. To je laa mog ivota to je goni vihor kruti

35 Tek zavezla u puinu Ve je bije talas ljuti !


110

HRAST I TRSKA 59

1 Mnogo ljeta Ovog burnog svijeta Gorostasni hrast stajao je jak. vrstom snagom navalu orkana

5 Odbijao vjetra uzburkana Ne pobijeen stajao junak ! Sa visine Gledao u nizine Slaba trska e se s vjetrom bori

10 Svoj joj zaklon moda ele dati Krute sudbe udjel da ne pati Pa s ponosom trski progovori: Slaba, mala Trpi bezbroj zala,

15 to ti sudbe udijelio tek Nije dosta da boijem sudu Oplakuje svoju sreu hudu to ti kratki tare vijek to najvei

20 Tebi bjes prijetei To je meni lahor dana vedra Tvoj se ivot i nehote klanja Slatkom umu mog ponosnog granja Od miline kada iri njedra.

59 Rukopis S.L.A. 15 (str. 6567). To je ujedno i posljednja pjesma u rukopisu

S.L.A. 15. Pjesma do sada nije objavljena.


111

25 Hodi meni Pod moj hlad zeleni ! Dosta da te ta nitavnost kree Moja volja tek e da titi Poda mnom ti tek spaena biti

30 Tu mo sudbe tobom vladat nee. Gledaj moje Stupove to stoje Bezbroj vihora na njima naleti Ali oni u stanju su bili

35 Oduprjet se u najveoj sili U svom gnjevu kad propau prijeti. Mirno slua Trska i ne kua Diviti se stari hrast to zbori

40 Pa ponosno podignula glavu Glede nebu u puinu plavu Ravnoduno hrastu odgovori: Slabana sam I nitavna ja sam,

45 Svakom vjetru glava mi se prigne Al im orkan utia se ljuti Kada bura i vihor uuti S ponosom se moja glava digne. Prolost stara

50 Nek se odmara Al to nam nije nepoznato svima, Ta budunost to je veo krije Zlom il dobrom tek se na nas smije Ona samo neka nas zanima !

55 Tek uuti Trska ali ljuti Vihor zaurlao, trska zemlji sie Dva tri put se zemlji skrueno sagela, Tek to vihor presta, a ona vesela


112

60 Uspravi se gore i glavicu die. Hrast oholi Htjede da odoli Buri, vihoru, pa se jae nakostrijeio

65 Vihor opet tek to jae duhnu Iz eljusti svoje veom snagom duhnu Iznemogao hrast se stropota i srui.


113

SRCE MOJE, TO MI RADI SAD 60

1 Lie pada uvelo sa grana, Duu moju teak stisko jad, Nado moja, vjero zakopana, Srce moje, to mi radi sad?...

5 Vjetar huji sa dalekih strana, Tuna jesen odnese mi nad, Zoro moja, sreo nesnivana, Srce moje, ta mi radi sad?... Srce dre, a ledi se dua;

10 Meni vie nee procvast cvjee; List sa gore otre se mlad I zacvili. Da l ga kogod slua, Slua li mu kogod pjesmu sree Srce moje, ta mi radi sad?... (Modri 13.10.1900)


Iz posmradi Avde Karabegovia Hasanbegova (Ja iskapih i tu au ..., Plai, moja duo, plai; Srce moje ta mi radi sad). Zora, 1901, god. 6, br. 2, str. 4849 (ir.); Iz posmradi Avda H. Karabegovia III (Lie pada uvelo sa grana...) Brankovo kolo, 06.12.1901 (19.12.1901), god. 7, br. 49, str. 1549 (ir.) Sa napomenom ovu dobismo od pokojnikova brata. Avdo Karabegovi Hasanbegov, Srce moje, ta mi radi sad? U: Josip Milakovi (ur.) Knjievni pupoljci uiteljskih pripravnika u Sarajevu 18871912. Sarajevo 1912, str. 41; Avdo Karabegovi Hasanbegov, Al minue rue, Srce moje ta mi radi sad ? Graanin, 1904, god. 9, str. 34 (ir.); Poslednja pesma (Srce moje ta mi radi sad ?) Srpski knjievni glasnik, 1901, god. 1, br. 3, str. 190191 (ir.) sa biljakom o autoru (S. orovia). Pjesmu su objavili: orovi (1902, 90), Isakovi (1967, 50) i Blagojevi (1988, 80)


114

avdo karabegovic 3

Documents